Detalji predmeta Stanje Polovno 581 strana. Na par mesta unutrasnjost krenula da se razdvaja. Unutrasnjost krenula da se razdvaja od korica u gornjem delu

Detalji predmeta Stanje Nekorišćeno Prodaje se manja kolekcija Marvelovih knjiga. Kolekcija sadrzi sledece knjige: Osvetnici Ultron Napada Osvetnici Tajna Invazija Osvetnici Mračna Vladavina Osvetnici / X-Meni Utopija Osvetnici Opsada Asgarda X-Men Kuća M Knjige su u perfektnom stanju, kupljene su nove, nikada nisu citane. Moze lično preuzimanje u Novom Sadu ili pouzecem, slanjem kurirskom sluzbom.

Detalji predmeta Stanje Nekorišćeno Vrsta Album STANJE PREDMETA: Nov. OPIS: Jedan od najuticajnijih i najpopularnijih krosovera s početka našeg milenijuma! Ljubitelji Marvela ne smeju propustiti ovo presudno udruživanje X-mena i Novih osvetnika! Osvetnici i X-meni okupili su se da odluče o sudbini Grimizne Veštice pošto su njene moći menjanja stvarnosti ugrozile samo tkanje Marvelovog univerzuma. Naše heroje, dok raspravljaju da li da oduzmu život svojoj bivšoj članici, guta talas zaslepljive bele svetlosti. Za tren oka, ceo Marvelov univerzum zauvek se promenio! Kuća M nam pokazuje svet znatno drugačiji no ranije. Sada mutanti vladaju ljudskim rodom, pod čeličnom pesnicom Magneta i njegove dece – Žive i Grimizne Veštice. Mutantskoj dominaciji opire se svega nekoliko raštrkanih grupica heroja. Ali pošto se samo Vulverin seća sveta kakav zapravo treba da bude, kako će uopšte uspeti da svrgnu Kuću M? NAPOMENA: Ostale predmete u mojoj ponudi možete proveriti preko sledećih linkova: - Kupindo: https://www.kupindo.com/Clan/Duduledu/SpisakPredmeta - Limundo: https://www.limundo.com/Clan/Duduledu

61515) Why Men Die First : How to Lengthen Your Lifespan , Marianne J. Legato , Palgrave Macmilan 2008 , It is a universal fact that men die before women. But the causes of this have long remained unexplored. Why Men Die First examines the reasons that men are more susceptible to illness and explains what they need to do to live longer. Bestselling author and professor of clinical medicine at Columbia University, Dr. Marianne Legato delves into problems that both men and women care about, including: * How men`s reluctance to speak frankly to their physicians can kill them * The hormonal shift called `andropause,` the male menopause, and therapies that alleviate its painful symptoms *Men`s biological predisposition to infection and how best to protect against it *The real causes of male depression and how to treat it *The risks inherent to the male heart, and ways to correct coronary disease--even late in life Through her appearances on the Today Show and NBC Nightly News, Legato has launched the conversation about why men die young, and what we all can do to reverse the grim trend. engleski jezik, tvrd povez, format 16 x 24 cm , zaštitni omot, 254 strane, nalepnica na predlistu

Detalji predmeta Stanje Polovno -Izdavač: `Čarobna knjiga` -Povez: Tvrd -Pismo: Latinica -Broj strana: 160+200 -Dimenzije: 160x240 -Stanje: Kao novo Smela i uzbudljiva reinterpetacija superherojskog tima Osvetnika! Čuveni mini-serijal stripskog vizionara Marka Milara koji je poslužio kao inspiracija za uobličavanje likova i priča u Marvelovom filmskom univerzumu. Spajdermen i Zeleni Goblin. X-meni i Magneto. Čudnovata bića s neverovatnim moćima suprotstavila su se starom poretku i obični građani prosto drhte od straha. Vlada nudi rešenje: malu ali ubojitu vojsku po imenu Ultimativni, stvorenu kako bi zaštitila čovečanstvo od novonastale pretnje! Među odabranim članovima su: Ajron Men, kapitalista željan publiciteta, u personalizovanom jurišnom odelu koje je sam dizajnirao Golijat, naučnik navučen na prozak i s kompleksom niže vrednosti velikim koliko i on sam Osa, sićušna razbijačica koja krije strašnu tajnu Hulk, genijalan, blag čovek ometen inhibicijom koja ga sveg obuzima i koja bi mogla da uništi sve i svakoga do koga mu je stalo Kapetan Amerika, supervojnik u bojama zastave s frizurom astronauta, politikom konzervativca i desnim krošeom bokserskog šampiona Tor, nju ejdž guru koji možda jeste ili možda nije sin skandinavskog boga... ili je prosto ludak s velikim čekićem! -Troškove transporta snosi kupac(cena predmeta+Poštarina) -Poštarina zavisi od težine predmeta -Šaljem preporučenom tiskovinom ili Post Express službom kako Vama odgovara -Ukoliko dodje do reklamacije, povratnu poštarinu snosi kupac -Pouzećem ne šaljem -Ne šaljem robu van Srbije -Kontakt isključivo porukama

Detalji predmeta Stanje Nekorišćeno Vrsta Album Svi predmeti kupljeni izmedju 6.10. - 22.10. bice realizovani posle 23.Oktobra jer necu biti u mogucnosti da ih posaljem zbog odmora. Znaci : sve sto kupite u ovom periodu mozete platiti posle 23.10. posle cega cu vam poslati kupljeni predmet OVO NIKAKO NE AKTIVIRAJTE !!!!! : Cena Vam je previsoka? Dajte svoju ponudu za predmet! ODMAH CU VAM BLOKIRATI NALOG I NECETE MOCI OD MENE DA KUPUJETE. NOVO, NEKORISTENO TVRD POVEZ

Detalji predmeta Stanje Nekorišćeno Vrsta Album Svi predmeti kupljeni izmedju 6.10. - 22.10. bice realizovani posle 23.Oktobra jer necu biti u mogucnosti da ih posaljem zbog odmora. Znaci : sve sto kupite u ovom periodu mozete platiti posle 23.10. posle cega cu vam poslati kupljeni predmet OVO NIKAKO NE AKTIVIRAJTE !!!!! : Cena Vam je previsoka? Dajte svoju ponudu za predmet! ODMAH CU VAM BLOKIRATI NALOG I NECETE MOCI OD MENE DA KUPUJETE. NOVO, NEKORISTENO TVRD POVEZ

Zaljubljivanje je čarobno i moćno iskustvo. Na početku se svaki poljubac, svaki razgovor, svaki trenutak čini savršenim, baš kako treba. Ali ubrzo privlačnost i zanesenost postaju „veza", te se sa sedmog neba spuštamo na zemlju radi izazova nove realnosti da život delimo sa drugim ljudskim bićem. I kada se tih prvih nekoliko nedelja pretvore u mesece, jednoga dana se osvestimo pitajući se: „Da li mi ova osoba zaista odgovara?" Ako ste ikada bili u ozbiljnoj vezi, svakako ste postavili sebi ovo pitanje – pre nego što ste se obavezali, pre no što ste stupili u brak, ili ako veza nije valjala, pre nego što ste odlučili da zauvek odete. Kako biramo ljubavne partnere? Kojih šest najvećih grešaka možemo napraviti na početku veze? Kako izbeći pogrešnu osobu? Znatna razlika u godinama: šta ako ste mlađi, a šta ako ste stariji? Kako da izaberemo osobu sa kojom ćemo rasti? Saznanja o ljubavnim zabludama, emocionalnom programiranju i pogrešnim razlozima da se izabere partner nisu prijatna osećanja, a knjiga je napisana sa ciljem da vas osnaži time što će vam pružiti slobodu da postupate drugačije, da se razvijate i da uz pomoć skale kompatibilnosti i drugih alata stvorite partnerstvo kakvo ste oduvek želeli. KAKO IZABRATI OSOBU SA KOJOM ĆEMO RASTI? Kako prepoznati pravog: šest neophodnih vrlina partnera Kako da utvrdite da niste dovoljno voljeni? Kako se veza razvija: nova veza-veza u razvoju-ozbiljna veza Ovo je jedna od tri ključne knjige koje sam pročitala o partnerskim odnosima i često je preporučujem svojim pacijentima. Knjiga pruža neophodne informacije kao i praktične tehnike kojima povećavamo emocionalnu i seksualnu pismenost, ali i šanse da odaberemo adekvatnog partnera. Dr Aleksandra Bubera, psihoterapeut i psihijatar Format: 150 x 230 mm Broj strana: 331 Pismo: Latinica Povez: Mek

Divorce & New Beginnings: A Complete Guide to Recovery, Solo Parenting, Co-Parenting, and Stepfamilies 2nd Edition, by Genevieve Clapp (Author) Product details Publisher: ‎ Wiley; 2nd edition (August 15, 2000) Language: ‎ English Paperback: ‎ 382 pages Item Weight: ‎ 1.09 pounds Dimensions: ‎ 6 x 1.1 x 9.1 inches A timely revision of a compassionate guide to the practical and emotional aspects of divorce The first edition of Divorce and New Beginnings helped countless men and women emerge from ruptured relationships and build new lives. Enriched with new insights uncovered by researchers and in the author`s work with over 2,000 families, this sensitive guidebook provides a wealth of proven coping skills to help you weather the difficult times and eventually build new beginnings--for yourself and, if you have them, your children. Genevieve Clapp is with you every step of the way as you deal with and recover from your divorce, addressing your daily problems and long-term concerns with a real-world practicality. Utilizing numerous case studies and coping tools, Clapp provides you with a road map of what lies ahead, including tips on navigating problematic situations such as choosing a lawyer and dealing with anger and anxiety. Geared directly to your specific needs, Divorce and New Beginnings will help you nurture healthy, committed relationships and successful stepfamilies, protect your children, and build a rewarding new life. * Includes updated information on co-parenting and new romantic relationships * Offers hundreds of practical suggestions and effective coping strategies based on the findings and collective insights of experts * Features a strong focus on children and divorce, with a step-by-step guide on fostering their long-term adjustment GENEVIEVE CLAPP, PhD, is a counselor with the Superior Court of California, County of San Diego, and works exclusively with separated and divorced parents with child custody disputes, co-parenting problems, or stepfamily problems. She has worked as a divorce mediator and has taught both graduate seminars and undergraduate courses at California State University and Arizona State University. MG74

Teofil Pančić: Pilule protiv zaborava. Теофил Панчић: Пилуле против заборава. Izdavač: Vreme. Mesto izdavanja: Beograd. Godina izdanja: 2016. Povez: broš. Pismo: latinica. Broj strana: 279. Format: 22 x 15,5 cm. Umesto predgovora: napisao autor. Ilustracije: 30 crno-belih slika ličnosti o kojima se piše u ovoj knjizi. Knjiga je nekorišćena, praktično nova. Za potpuni izgled i SADRŽAJ knjige pogledajte slike u prilogu. Izdavač o knjizi: `Pisao sam ove nekrologe, u novinarskoj brzini, a opet s neizbežnom ambicijom da nekako potraju, da prežive i nadžive povod, kontra samoj naravi novina. A zašto? Možda iz taštine, ali nadam se ipak zato što se o onima koji napuštaju naš jedini zajednički svet, a u njemu su nešto (meni, nama) značili, mora da sudi i strože i blaže nego dnevnim i tekućim povodima, ali svakako temeljitije.`-iz predgovora autora.

Ivan Čolović KAD KAŽEM NOVINE Nova knjiga Biblioteka XX vek, Krug, 2004. 13 x 22 cm, 110 strana. Na srpskom i engleskom jeziku. Novo izdanje ove knjižice nudim kao skroman prilog obeležavanju “Politikinog” jubileja, sto godina od izlaska prvog broja. Moja knjižica govori samo o jednom trenutku istorije “najstarijeg lista na Balkanu”, o onome što se tu moglo pročitati tokom leta 1999. Prva tri poglavlja napisao sam dok je još trajao kratki rat Nato pakta protiv Srbije, a ostala u vreme proslave velike srpska pobede i podele odlikovanja. I ranije je za mene čitanje “Politike” bilo inspirativno, ali tog leta u “Politici” sam nalazio mnogo više od nadahnuća: samu istinu! Bila je tu, na dohvat ruke, na svakoj strani, skoro u svakom članku. Nudila se istinoljubivom čitaocu skoro otvoreno, odevena samo u laku, providnu laž. (autor)

Moć pozitivnog mišljenja - Norman Vinsent Pil Izdavač VULKAN IZDAVAŠTVO Pismo Latinica Povez Broširano Godina 2019 Format 13 x 20 cm Strana 264 NOVA knjiga!!! Do dinamičkih zakona, na koje knjiga ukazuje, došlo se teško, preko pokušaja i grešaka u mom ličnom traganju za načinom života. Ali, u njima sam našao rešenje svojih problema i, verujte mi, ja sam najteži čovek sa kojim sam ikada imao posla. Ova knjiga je pokušaj da podelim svoje duhovno iskustvo, jer, ako je pomoglo meni, pomislio sam da bi i drugima moglo pomoći.“ Norman Vinsent Pil Knjiga je pisana sa dubokim razumevanjem za životne patnje, teškoće i borbe kroz koje ljudi svakodnevno prolaze. Govori o postizanju duhovnog mira, o pozitivnom razmišljanju i praktičnoj primeni vere da se prevaziđu neuspesi i da se dosegnu željene blagodeti. MOĆ POZITIVNOG MIŠLJENJA Primenjivanjem opisanih metoda, promenićete okolnosti u kojima živite i uživati u divnom osećanju sreće. Idealan vodič za usmereno delovanje i poboljšanje sopstvene ličnosti.

m9 Autor:: Lujza Hej, Robert Holden Žanrovi:: Popularna psihologija Izdavač:: Leo Commerce Broj strana: 164 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 15 x 23 cm Imaš moć da stvoriš život kakav želiš! Jedna od meni omiljenih Lujzinih afirmacija glasi – Život te voli! To je jedna od misli srca koje simbolizuju Lujzin život i rad. Lujza i Robert Holden zajedno otkrivaju šta stvarno znače reči život te voli. Pravi smisao te afirmacije označava da se život ne dešava vama, već za vas. U nizu intimnih i iskrenih razgovora, sagovornici zadiru duboko u moć ljubavi, dobroćudnu prirodu stvarnosti, prijateljski nastrojen univerzum i u srca naših bića. Knjiga Život te voli! sastoji se od inspirativnih priča, korisnih meditacija, molitvi i vežbi. Lujza i Robert predstavljaju nam praktičnu filozofiju koja se zasniva na sedam duhovnih vežbi. Najvažnije teme su: - Princip ogledala – Kako da izgradite ljubav prema sebi? - Afirmišite svoju ljubav – Kako da iscelite osnovni strah ega? - Pratite svoju radost – Verujte svom unutrašnjem glasu. - Oprostite prošlosti – Vratite svoju originalnu nevinost. - Budite zahvalni sada – Kako da gajite osnovno poverenje? - Naučite da primate – Budite nezaštićeni i otvoreni. - Iscelite budućnost – Kako da izaberete ljubav, a ne strah? Da li živimo u dobroćudnom univerzumu? Ima li dobrote u kreacijama života? Postoji li veći plan za vaš život? Knjiga Život te voli! zapravo je istraživanje koje će vas odvesti do srca vašeg bića. Ona otkriva vašu vezu sa svetom na potpuno nov način i postavlja duboka pitanja o prirodi stvarnosti. U poslednje vreme nauka je naučila da sagleda svet novim očima. Na primer, sada znamo da atomi nisu odvojene čestice, već izrazi univerzalne energije. Svako od nas je deo većeg jedinstva. Povezani smo sa zvezdama, s drugim ljudima, sa svime što je stvoreno. Svrha naših života je da budemo ogledalo sveta puno ljubavi. Nije nam cilj samo da omogućimo životu da nas voli, već i da uzvratimo ljubav životu. Kad bi se svako od nas samo malo više potrudio, svet ne bi bio toliko strašan. Lujza Hej je autorka međunarodnog bestselera Moć je u vama, predavač metafizike i učitelj sa više od pedeset miliona knjiga prodatih širom sveta. Robert Holden pomogao je hiljadama ljudi širom sveta da promene svoje doživljaje ljubavi. Autor je knjiga Dar ljubavi i Dar promene.

45796) ŽIVETI SLOBODNO , Nik Vujičić , Mono i Manjana Beograd 2012 , Rođen bez ruku i nogu, Nik Vujičić je čovek koji je uspeo da prevaziđe svoje fizičke nedostatke i vodi nezavisan, bogat i ispunjen život, tako da može biti uzor svakome ko teži pravoj sreći. Stekao je međunarodno priznanje kao zagovornik sopstvene teorije motivacije, a njegova glavna poruka ljudima je da je najvažnije imati cilj u životu, bez obzira na sve teškoće i naizgled nepremostive prepreke. Ova knjiga sadrži Nikovu priču o fizičkoj uskraćenosti i emocionalnoj borbi, koju je kao dete i adoloscent vodio nastojeći da prevaziđe svoju invalidnost: „Dugo sam se, tako usamljen, pitao da li na svetu postoji još neko sličan meni i da li moj život ima neku drugu svrhu osim podnošenja bola i poniženja“. On opisuje veru u Boga kao svoj glavni oslonac i izvor snage i objašnjava kako je odredio konačni životni cilj – da inspiriše druge za bolji život i time doprinese poboljšanju sveta – što je bio način da i sam stekne samopouzdanje i vodi ispunjen i slobodan život i pritom bude nagrađen za svoj trud. Svojim primerom Vujičić hrabri ljude, pokazujući im kako je naučio da prihvati sve ono što nije moguće kontrolisati i kako da se pomiri sa činjenicama, umesto da mašta o nečemu što je moglo biti. „Verujem da uspešno vodim slobodan život. Želim da i vi to osetite, bez obzira na sva iskušenja i prepreke. Pre no što započnemo naše zajedničko putovanje, molim vas da razmislite o životnim ograničenjima koja su vam drugi nametnuli jer ste im to dopustili. Zatim pomislite kako bi bilo da ta ograničenja ne postoje. Kakav biste život vodili kada bi u njemu sve bilo moguće? U ovoj knjizi želim sa vama da podelim sopstvena, bogata iskustva u savladavanju prepreka, koje život može da postavi pred vas. Želim da vam pomognem da se izborite sa sopstvenim životnim tegobama, da pronađete svoj cilj i put do srećnog života.“ Nik Vujičić mek povez, format 14 x 20,5 cm , latinica, ilustrovano, 242 strane

Nova knjiga Autor:: Lelica Todorović Žanrovi:: Domaći pisci, Popularna psihologija Izdavač:: Leo Commerce Broj strana: 240 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 14,5 x 20,5 cm Koristan priručnik za svakoga. Obavezan za one koji se bave koučingom i one koji se pitaju da li im je koučing potreban. Želeli biste da vaši odnosi sa drugima budu drugačiji? Zanima vas zašto se ljudi nekada ponašaju onako kako vam se sviđa, a nekada vas nerviraju? Zanima vas šta je koučing i kako vama može biti koristan? Ukoliko ste bar na jedno pitanje odgovorili sa DA, ova knjiga je pravi izbor za vas. Zavirite u Čarobna ogledala i ona će vam dati odgovore. Čestim korišćenjem Čarobnih ogledala vaš odraz će biti sve jasniji i oku dopadljiviji, a vaši odnosi sa drugima sve harmoničniji. Kako sam napisala ovu knjigu i kako sam došla do svih ovih informacija za mene je tajna. Kao što je tajna i odakle je došao moj život i gde će otići kad moje telo prestane da funkcioniše. Pa ne moram ja sve da znam. A ni vi. Dovoljno je da se radujemo i uživamo u onome što nam je dato. Ja sam uživala dok sam pisala ovu knjigu i radovaću se ako saznam da ste vi uživali čitajući je. Radovaću se čak i ako saznam da je kod vas, umesto uživanja, izazvala neke druge emocije. Možda će vas ova knjiga naljutiti. Ako se naljutite na nju, njoj je svejedno. Ako je odbacite, i to joj je svejedno. Ako je pažljivo, otvorenog uma pročitate, i to će njoj biti svejedno. Ali vama neće. Šta god da uradite sa ovom knjigom njoj je svejedno, jer je ona već postigla svoj cilj: izrazila se. Postala je cela, što znači da se iscelila. Prihvatila je istinu i laž, sreću i tugu, zemlju i nebo, dobro i loše, mir i borbu, istinu i laž, svetlo i tamu. I sada posmatrajući sve to, posmatra kako ćete i kada ćete se vi izraziti? Kada ćete prihvatiti sve što jeste i postati celi, što znači isceljeni?

ŽIVETI SLOBODNO -Nik Vujičić Rođen bez ruku i nogu, Nik Vujičić je čovek koji je uspeo da prevaziđe svoje fizičke nedostatke i vodi nezavisan, bogat i ispunjen život, tako da može biti uzor svakome ko teži pravoj sreći. Stekao je međunarodno priznanje kao zagovornik sopstvene teorije motivacije, a njegova glavna poruka ljudima je da je najvažnije imati cilj u životu, bez obzira na sve teškoće i naizgled nepremostive prepreke. Ova knjiga sadrži Nikovu priču o fizičkoj uskraćenosti i emocionalnoj borbi, koju je kao dete i adoloscent vodio nastojeći da prevaziđe svoju invalidnost: „Dugo sam se, tako usamljen, pitao da li na svetu postoji još neko sličan meni i da li moj život ima neku drugu svrhu osim podnošenja bola i poniženja“. On opisuje veru u Boga kao svoj glavni oslonac i izvor snage i objašnjava kako je odredio konačni životni cilj – da inspiriše druge za bolji život i time doprinese poboljšanju sveta – što je bio način da i sam stekne samopouzdanje i vodi ispunjen i slobodan život i pritom bude nagrađen za svoj trud. Svojim primerom Vujičić hrabri ljude, pokazujući im kako je naučio da prihvati sve ono što nije moguće kontrolisati i kako da se pomiri sa činjenicama, umesto da mašta o nečemu što je moglo biti. „Verujem da uspešno vodim slobodan život. Želim da i vi to osetite, bez obzira na sva iskušenja i prepreke. Pre no što započnemo naše zajedničko putovanje, molim vas da razmislite o životnim ograničenjima koja su vam drugi nametnuli jer ste im to dopustili. Zatim pomislite kako bi bilo da ta ograničenja ne postoje. Kakav biste život vodili kada bi u njemu sve bilo moguće? U ovoj knjizi želim sa vama da podelim sopstvena, bogata iskustva u savladavanju prepreka, koje život može da postavi pred vas. Želim da vam pomognem da se izborite sa sopstvenim životnim tegobama, da pronađete svoj cilj i put do srećnog života.“ Nik Vujičić Format: 140mm x 205mm br. str.: 244 povez: broš Pismo: latinica Beograd 2011 god, mala posveta na predlistu, u odličnom stanju. K.D.S.5.3.

ZAVOLI BOLEST SVOJU Valeri Sinjeljnjikov Šta je bolest? Odakle ona dolazi? Zbog čega je naš podsvesni um stvara? Koji su glavni zakoni samoisceljenja? Ovo su neka od najvažnijh pitanja na koja u svojoj knjizi Zavoli bolest svoju odgovara dr Valerij Sinjeljnjikov, lekar, psihoterapeut i homeopata sa Krima. Svojim knjigama koje su prodate u više od 8.000.000 primeraka, dr Sinjeljnjikov je stekao ogromnu popularnost u Rusiji zahvaljujući tome što je uspeo da svoj “novi model medicine” predstavi na lako razumljiv i pristupačan način. Uz pomoć njegovih isceliteljskh metoda, jedinstvenih po svojoj jednostavnosti i efikasnosti, na hiljade ljudi uspelo je da ozdravi i upozna radost življenja i osećaj blagostanja. Zahvaljujući ovoj knjizi, saznaćete kako da naučite da koristite snagu svoje podsvesti da biste oprostili, oslobodili se osećaja krivice, izašli na kraj sa depresijom i tugom, rešili se ljubomore i zavisti i svih ostalih negativnih osećanja i samim tim se iscelili od mnoštva oboljenja i postali celovitija i srećnija osoba. Uzroci bolesti ne nalaze se skriveni izvan čoveka, već u njemu samom. Svaki čovek sam sebi stvara bolest. Spoljašnji faktori, kao što su ishrana, infekcije i vremenske prilike, predstavljaju samo osnovu za nastanak bolesti. Postoji nešto dublje u čoveku što izaziva nastanak oboljenja. Iz predgovora: Poštovani čitaoče! Ova knjiga je rezultat mojih istraživanja, koja sam otpočeo još kao student medicinskog fakulteta. Ona će vas upoznati sa najdubljim uzrocima oboljenja ljudskog organizma, pomoći će vam da samostalno otkrijete uzroke i da se iscelite bez lekova, kao i da sprečite bolesti. Na fakultetu su me, kao budućeg lekara, učili da je za izlečenje bolesnika potrebno naći uzrok oboljenja i otkloniti ga. Međutim, za svih šest godina studiranja na fakultetu i za dve godine stažiranja meni nikako da saopšte uzroke nastanka bolesti. Shvatio sam da ih zvanična medicina prosto ne zna. Ona ih traži. I to već odavno. Ali ih još nije našla. I tako dolazi do paradoksa! S jedne strane, da bi se bolesnik izlečio, potrebno je znati uzroke nastanka bolesti i otkloniti ih, a s druge strane - medicina sa ovim uzrocima nije upoznata. Ispostavlja se da zvanična medicina ne otklanja bolesti. Ona prosto olakšava patnje bolesnika... Broj strana: 384 Pisamo: Latinica Povez: Mek Format: 15 x 23 cm SM_1

Knjiga:Menadžment ljudskih resursa Autor:Miroslav Milutinović Povez:meki Broj strana197 Milutinović dr. Miroslav Menadžment ljudskih resursa RECEZENTI Prof.dr.Momcilo Zivković Prof.dr.Vidoje Stefanović IZDAVAČ Sven-Niš ZA IZDAVAČA Slobodan Stojkovic TEHNIČKA OBRADA Petar Micovic i Miroslava Milutinovic ŠTAMPA SVEN -NIS TIRAŽ 150 primeraka I UPRAVLJANJE LJUDSKIM RESURSIMA II MENADZER-POSTATI I OPSTATI III LIDERSTVO-VODJSTVO-LIDERI IV GLOBALNA PITANJA MENADŽMENTA I LJUDSKIH RESURSA V POSLOVNA KULTURA U FUNKCIJI MENADŽMENTA LJUDSKIH RESURSA VI POJAM I SUSTINA MOTIVA I MOTIVACIJE VII TEORIJSKE OSNOVE MENADŽMENTA ODNOSA SA JAVNOŠĆU VIII VIDOVI VERBALNE I NEVERBALNE KOMUNIKACIJE IX KORPORATIVNI INDENTITET I SVET SIMBOLA X ZAKLJUČAK XI LITERATURA KUPOVINA: Prodaju vršim isključivo preko Kupinda. Pre kupovine dobro pogledajte načine slanja, stanje predmeta i opis. VAŽNO: Ukoliko adresa na Kupindu nije ispravna, pošaljite mi odmah poruku sa ispravnom adresom, kako paket ne bi otisao na pogrešno mesto. Pri svakom prijemu porudžbine ću Vam poslati poruku sa adresom koju sam dobio od Kupinda kao i vreme kada ću poslati paket. Ukoliko adresa nije ispravna, obavestite me. Za kupovinu više predmeta dobijate poklon ili popust, po dogovoru. SLANJE I PLAĆANJE: PLAĆANJE PRE SLANJA: Pošiljka je besplatna ukoliko nije drugačije naglašeno. Novac uplaćujete na tekući račun koji će te dobiti od mene u poruci. PLAĆANJE POUZEĆEM: Cena pošiljke iznosi 192 dinara za većinu predmeta. Cenu predmeta i pošiljke plaćate kuriru kada Vam donese paket. PLAĆANJE PREKO KUPINDA (Limundo Cash): Cena pošiljke iznosi 150 dinara i to plaćate kada Vam kurir donese paket LIČNO PREUZIMANJE: Na mojoj adresi ili po dogovoru drugačije. Pakete šaljem gotovo svakog radnog dana u 17h. Ukoliko Vam je neki paket hitan ili je bitno da Vam stigne u određeno vreme, naglasite to ili u poruci na Kupindu ili SMS porukom. Ne snosim odgovornost za štetu nastalu u transportu, ali ću pakete upakovati što je bolje moguće kako bi se izbegla eventualna šteta. Obično u plastičnoj kutiji, pa ako kutija preživi, Vaša je gratis :) Pakete šaljem isključivo PostExpress-om i preporučenom poštom. Po dogovoru mogu i druge kurirske službe sem AKS-a. Ljudi iz AKS-a su jednostavno bezobrazni i ne želim saradnju sa njima!!!! REKLAMACIJA: Pre svakog slanja detaljno pregledam predmet. Ukoliko pak dođe do potrebe za reklamacijom, kontaktirajte me u nekom razumnom periodu. Ukoliko niste primili paket ili mi je možda neko oštećenje promaklo, nema potrebe za panikom. Svaki problem se da rešiti. Ne uvažavam reklamaciju ukoliko Vam se predmet ne dopada jer svaki predmet detaljno opišem i slikam iz više uglova.

37233) ODGONETANJE SRBSKOG JEZIKA 1 -6 komplet , Slaviša Miljković , Autorovo izdanje Niš 2011 / 2013 , Našem zvaničnom jezikoslovlju nametnuto je mišljenje (naredba!) da je srbski jezik mlad jezik koji je na Stablu jezika smešten/prikazan među grančice. Naš jezik gotovo da nema sopstvenih reči jer je prepun grčkog, latinskog, nemačkog, albanskog, turskog… uticaja. Ovo nenaučno, nakazno, bolesno i zlonamerno viđenje sopstvenog jezika i celokupnog kolektivnog pamćenja, dovelo je do strahovitog razaranja srbskog nacionalnog (materijalnog i duhovnog) bića. Ako ovome dodamo ničim dokazanu tvrdnju zvaničnih istoričara da smo na Balkan/Helm došli u sedmom veku kao divlja i nepismena rulja genocidno raspoložena prema starosedeocima, jasno je odakle potiče stav da „civilizovani“ i „umni“ narodi (Grci, Latini, Nemci, Mađari, Turci, Šiptari…) imaju pravo da na ovoj teritoriji slobodno odstreljuju Srbe koji su, jadni i nikakvi, još od klasika marksizma proglašeni za neistorijski narod. Najveća pošast koja je ikada zadesila srbski narod jeste delovanje naših (da li naših?) istoričara i lingvista unutar Srpske akademije nauka! Od osnivanja Akademije do danas, unutar istoriografije i jezika, zvanično deluju isključivo ljudi koji su u Akademiju došli krajnjom negativnom selekcijom i mogu se opisati kao: visoko obrazovane neznalice, kukavički karijeristi-podrepaši, ljudi bez časti i zlonamernici prema srbskom kolektivnom pamćenju i srbskoj kolektivnoj budućnosti. Nasuprot njima stoji veličanstvena srbska istina koju ja u ovom delu prikazujem samo kroz jezik. U svom trećem, šestotomnom, delu („Odgonetanje srbskog jezika“) krenuo sam sistemski. Najpre sam utvrdio značenje svakog srbskog slova; potom sam, poštujući redosled slova iz stare srbske pismenosti, utvrdio značenje odrednica tipa suglasnik + samogasnik. Primer: utvrdio sam značenje odrednice ab, ali sam odmah utvrdio i značenje odrednice ba (levo-desno čitanje) i njihove uzročno-posledične veze (videti tabelu koja sledi). Broj ovih odrednica jeste 200. Ovo je stalo u prvi tom Odgonetanja. Potom sam krenuo u odgonetanje suglasničkih odrednica opet poštujući redosled starog srbskog pisma. Primer: utvrdio sam značenje odrednice bg, ali sam odmah utvrdio i značenje odrednice gb (levo-desno čitanje); potom sam između suglasnika ubacivao samoglasnike a, e, i, o, u i tako stvorene troslovne odrednice sagledavao u paru, tj. bag/gab, beg/geb, big/gib, bog/gob, bug/gub, tj. sagledavao ih u levom-desnom (uzročno-posledičnom) čitanju. Broj ovako obrađenih dvoslovnih suglasničkih odrednica jeste 360; broj obrađenih troslovnih odrednica nastalih od suglasničkih odrednica umetanjem samoglasnika jeste 1800. Ova građa smeštena je u pet narednih tomova. Šesti tom dopunjen je troslovnim odrednicama koje se isto čitaju iz oba smera. Dao sam značenja odrednica/reči koje se jednako čitaju iz oba smera. Sledeći redosled slova stare srbske pismenosti dao sam parove takvih odrednica. Primer: aba/bab, ebe/beb, obo/bob, ubu/bub; aga/gag… – i tako do zadnjeg slova. Broj ovako obrađenih odrednica jeste 200. Ukupan broj naslovljenih pojmova u delu „Odgonetanje srbskog jezika“ jeste: 32 (slova) + 200 (dvoslovne samoglasničke odrednice) + 360 (dvoslovne suglasničke odrednice) + 1800 (troslovne odrednice) + 200 (troslovne odrednice koje se jednako čitaju iz oba smera) = 2592 srbske odrednice. U ovaj broj nisu ušle mnogobrojne druge obrađene odrednice koje nisu obuhvaćene pomenutim sistemom. Odgonetajući srbski jezik kroz ovaj sistem odrednica, trudio sam se da koristim reči iz što više meni dostupnih jezika. Ipak, u dokazivanju da je srbski jezik Majka Jezik svih jezika, pored reči iz srbskog jezika, trudio sam se da najviše primera budu iz sledećih jezika: sanskrt, starogrčki, latinski, jevrejski, kineski, japanski. Smatrao sam: ako se srbska jezička matrica pokaže kao primarna u ovim jezicima, srbski jezik jeste Majka Jezik svih jezika! Svako ko pročita moje knjige shvatiće da sam dokazni postupak izveo do kraja! 6 knjiga , mek povez, format 16,5 x 24 cm , ćirilica, na prvom tomu potpis i posveta autora, malotiražna izdanja, 200 –300 primeraka po knjizi , ilustracije, grafički prikazi , ukupno 254 + 370 +370 + 381 + 356 + 274 strane ,

Srce u kamenu Saša Savović krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja Saša Savović (autor) Izdavač: Službeni glasnik,2009; ćirilica; 29 cm; 392 str.; 978-86-82877-29-5; NOVA KNJIGA Saša Savović, autor monografije `Srce u kamenu`, fotografisao je sve kamene spomenike Rudničkog i Takovskog kraja, a mnogi su prepušteni zubu vremena ili ugrađivani u temelje kuća i štala... U svet umetničke fotografije Saša Savović je ušao fotografijama kojima je za sva vremena ovekovečio ličnosti i događaje Šumadije, ali i mnogo šire, a njegova monografija `Srce u kamenu` koja se ovih dana predstavlja srpskoj javnosti za njega je vrhunac umetničke karijere započete 1986. godine u izdavačkoj kući Dečje novine iz Gornjeg Milanovca koja, nažalost, više ne postoji. Karijeru uspešnog fotografa Savović je nastavio u Muzeju rudničko-takovskog kraja pod čijim je krovom i nastala monografija o spomenicima krajputašima ovog kraja. - Za mene kao fotografa spomenici krajputaši su oduvek bili zanimljivi jer sam ih doživljavao kao neke kamene knjige koje treba sačuvati za istoriju i pokolenja koja dolaze. Još 2003. godine došao sam na ideju da uradim godišnji kalendar sa fotografijama krajputaša i tada sam sebi dao zadatak da fotografišem sve krajputaše sa teritorije Takovskog i Rudničkog kraja. Naravno, znao sam da će taj veliki posao trajati nekoliko godina jer je opština Gornji Milanovac teritorijalno druga po veličini u Srbiji i trebalo je obići sva sela i sve puteve, pa i ona mesta gde su nekada bili putevi. Nekih puteva više nema, ali su ostali krajputaši koji otkrivaju nekadašnju trasu puta. Uspeo sam od zaborava spasem 326 krajputaša koji su stali između korica monografije `Srce u kamenu`. Njih nekada ubije ubije vreme, nekada korov, a iza svega stoji ljudski nemar - objašnjava Saša Savović. Spomenici krajputaši su podizani posle pet ratova: Srpsko-bugarskog (1885), Srpsko-turskog (1876-1878), Prvog balkanskog, Drugog balkanskog i Prvog svetskog. Najveći broj krajputaša je podignut vojnicima, ali ima i krajputaša koji su podignuti nastradalima u nevremenu, utopljenicima, samoubicama, koji po crkvenim kanonima nisu mogli da budu sahranjeni na seoskim grobljima, a Savović je pronašao i 13 krajputaša podignutih ženama i 12 kamenih spomena pored puta podignutih deci. - Najstariji krajputaš koji sam pronašao potiče iz 1804. godine, ali ima i jedan još stariji na kojem stoji da je podignut hiljadu sedamsto i neke godine, no vreme je izbrisalo poslednje dve cifre tako da je nemoguće odrediti godinu. Najmlađi krajputaš se nalazi u selu Kriva Reka i podignut je 1948. godine, a na epitafu se Bog pominje čak sedam puta. Zapavo, epitafi na krajputašima su ono što je najvrednije jer govori mnogo o onome kome je spomenik podignut. Tako, na krajputašu u selu Grabovica piše: `Ovaj tužni hladan spomenik pokazuje hrabrog sina ČEDOMIRA TODOROVIĆA vojnika 2 čete bataljona X puka a poživi 24 g. Pogibe boreći se sa Bugarima za odbranu Makedonije 17. juna 1913. g. na Drenici Bog da mu dušu prosti. Spomen mu podigoše večno žalosni žena, otac, brat i sin. Braća Radomir iz Grabovice` - priča Savović. Ima i drugačijih epitafa koji govore o tome kako je neki rab božji završio ovozemaljski život. - Na jednom krajputašu piše: `Poginuo na prečac u prisustvu vlasti`, na drugom: `Ubi ga prejaka rakija`, zatim : `Ubi ga vreme nebesko`, pa: `Ubi ga šarka`, a na jednom piše: `Poginuo od vode`. Dalje: `Zagledao se u zabranjeno`, `Pao sa drveta, poginuo od kruške`, `Ovde okovani hajduk umre`... Najviše krajputaša ima u selu Trudelj na planini Rudnik, čak 22, ima dvojnih krajputaša podignutih sinu i ocu, izginuloj braći, mužu i ženi - ističe Savović. Krajputaši koji su podignuti u ovom delu Srbije predstavljaju pravu istorijsku kamenu čitanku i u različitom su stanju. - Ima porodica u čijem se imanju nalazi krajputaš koje održavaju spomenik kao da je njihov, sade cveće oko njega i pale voštanice o verskim praznicima, ali ima i takvih koji su krajputaše ugradili u temelje kuća, svinjaca, u zgrade seoskih domova kulture, ugradili ih u hlebne furune, ali najviše me je razočarala činjenica da su se mnogi krajputaši vremenom našli u oborima za svinje, kao što je u selu Donjim Branetićima i Dragolju, te se svinje češu o krajputaše vojnika koji su ko zna gde dali život za Srbiju. Ali, to nije samo njihova sramota, već sramota onih koji bi trebalo da brinu o spomenicima u Srbiji - kaže za `Vesti` autor monografije `Srce u kamenu`. Spomen samom sebi Među krajputašima u rudničko-takovskom kraju ima i sedam krajputaša koje su ljudi podigli sebi za života. Jedan od onih koji je samom sebi podigao krajputaš jeste i Radosav Jelić, kafedžija iz Brđana. Krajputaš je podigao između seoskog zapisa i kafane koju je nasledila njegova supruga Radojka i nekoliko decenija je bila jedna od najčuvenijih u ovom delu Srbije.

Odlično očuvana masivna knjiga G3 Saša Savović, autor monografije `Srce u kamenu`, fotografisao je sve kamene spomenike Rudničkog i Takovskog kraja, a mnogi su prepušteni zubu vremena ili ugrađivani u temelje kuća i štala... U svet umetničke fotografije Saša Savović je ušao fotografijama kojima je za sva vremena ovekovečio ličnosti i događaje Šumadije, ali i mnogo šire, a njegova monografija `Srce u kamenu` koja se ovih dana predstavlja srpskoj javnosti za njega je vrhunac umetničke karijere započete 1986. godine u izdavačkoj kući Dečje novine iz Gornjeg Milanovca koja, nažalost, više ne postoji. Karijeru uspešnog fotografa Savović je nastavio u Muzeju rudničko-takovskog kraja pod čijim je krovom i nastala monografija o spomenicima krajputašima ovog kraja. - Za mene kao fotografa spomenici krajputaši su oduvek bili zanimljivi jer sam ih doživljavao kao neke kamene knjige koje treba sačuvati za istoriju i pokolenja koja dolaze. Još 2003. godine došao sam na ideju da uradim godišnji kalendar sa fotografijama krajputaša i tada sam sebi dao zadatak da fotografišem sve krajputaše sa teritorije Takovskog i Rudničkog kraja. Naravno, znao sam da će taj veliki posao trajati nekoliko godina jer je opština Gornji Milanovac teritorijalno druga po veličini u Srbiji i trebalo je obići sva sela i sve puteve, pa i ona mesta gde su nekada bili putevi. Nekih puteva više nema, ali su ostali krajputaši koji otkrivaju nekadašnju trasu puta. Uspeo sam od zaborava spasem 326 krajputaša koji su stali između korica monografije `Srce u kamenu`. Njih nekada ubije ubije vreme, nekada korov, a iza svega stoji ljudski nemar - objašnjava Saša Savović. Spomenici krajputaši su podizani posle pet ratova: Srpsko-bugarskog (1885), Srpsko-turskog (1876-1878), Prvog balkanskog, Drugog balkanskog i Prvog svetskog. Najveći broj krajputaša je podignut vojnicima, ali ima i krajputaša koji su podignuti nastradalima u nevremenu, utopljenicima, samoubicama, koji po crkvenim kanonima nisu mogli da budu sahranjeni na seoskim grobljima, a Savović je pronašao i 13 krajputaša podignutih ženama i 12 kamenih spomena pored puta podignutih deci. - Najstariji krajputaš koji sam pronašao potiče iz 1804. godine, ali ima i jedan još stariji na kojem stoji da je podignut hiljadu sedamsto i neke godine, no vreme je izbrisalo poslednje dve cifre tako da je nemoguće odrediti godinu. Najmlađi krajputaš se nalazi u selu Kriva Reka i podignut je 1948. godine, a na epitafu se Bog pominje čak sedam puta. Zapavo, epitafi na krajputašima su ono što je najvrednije jer govori mnogo o onome kome je spomenik podignut. Tako, na krajputašu u selu Grabovica piše: `Ovaj tužni hladan spomenik pokazuje hrabrog sina ČEDOMIRA TODOROVIĆA vojnika 2 čete bataljona X puka a poživi 24 g. Pogibe boreći se sa Bugarima za odbranu Makedonije 17. juna 1913. g. na Drenici Bog da mu dušu prosti. Spomen mu podigoše večno žalosni žena, otac, brat i sin. Braća Radomir iz Grabovice` - priča Savović. Ima i drugačijih epitafa koji govore o tome kako je neki rab božji završio ovozemaljski život. - Na jednom krajputašu piše: `Poginuo na prečac u prisustvu vlasti`, na drugom: `Ubi ga prejaka rakija`, zatim : `Ubi ga vreme nebesko`, pa: `Ubi ga šarka`, a na jednom piše: `Poginuo od vode`. Dalje: `Zagledao se u zabranjeno`, `Pao sa drveta, poginuo od kruške`, `Ovde okovani hajduk umre`... Najviše krajputaša ima u selu Trudelj na planini Rudnik, čak 22, ima dvojnih krajputaša podignutih sinu i ocu, izginuloj braći, mužu i ženi - ističe Savović. Krajputaši koji su podignuti u ovom delu Srbije predstavljaju pravu istorijsku kamenu čitanku i u različitom su stanju. - Ima porodica u čijem se imanju nalazi krajputaš koje održavaju spomenik kao da je njihov, sade cveće oko njega i pale voštanice o verskim praznicima, ali ima i takvih koji su krajputaše ugradili u temelje kuća, svinjaca, u zgrade seoskih domova kulture, ugradili ih u hlebne furune, ali najviše me je razočarala činjenica da su se mnogi krajputaši vremenom našli u oborima za svinje, kao što je u selu Donjim Branetićima i Dragolju, te se svinje češu o krajputaše vojnika koji su ko zna gde dali život za Srbiju. Ali, to nije samo njihova sramota, već sramota onih koji bi trebalo da brinu o spomenicima u Srbiji - kaže za `Vesti` autor monografije `Srce u kamenu`. Spomen samom sebi Među krajputašima u rudničko-takovskom kraju ima i sedam krajputaša koje su ljudi podigli sebi za života. Jedan od onih koji je samom sebi podigao krajputaš jeste i Radosav Jelić, kafedžija iz Brđana. Krajputaš je podigao između seoskog zapisa i kafane koju je nasledila njegova supruga Radojka i nekoliko decenija je bila jedna od najčuvenijih u ovom delu Srbije.

Odlično Poreklo žene Ilejn Morgan(autor) Dragan Monašević(prevod) Izdavač: Prosveta - Beograd 1996 Elaine Morgan OBE, FRSL (7 November 1920 – 12 July 2013),[1] was a Welsh writer for television and the author of several books on evolutionary anthropology. She advocated the aquatic ape hypothesis, which she advocated as a corrective to what she saw as theories that purveyed gendered stereotypes and so failed to take adequate account of women`s role in human evolution. The Descent of Woman, published in 1972, became an international bestseller, translated into ten languages. In 2016, she was named as one of `the 50 greatest Welsh men and women of all time` in a press survey.[2] Contents 1 Personal life 2 Writing 3 Aquatic ape hypothesis 4 Death and legacy 5 Works 6 References 7 Biographies Personal life[edit] Elaine Floyd was born and brought up in Hopkinstown, near Pontypridd, in Wales. Her father was a coal miner.[3] She lived for many years until her death, in Mountain Ash, near Aberdare. She graduated from Lady Margaret Hall, Oxford, with a degree in English. She married Morien Morgan, a veteran of the Spanish Civil War who died in 1997,[4] and they had three sons, the oldest being Dylan Morgan.[5] Writing[edit] Elaine Morgan began writing in the 1950s after winning a competition in the New Statesman, successfully publishing, then joining the BBC when it began to produce her plays for television.[6] Her works included popular dramas, newspaper columns, and a series of publications on evolutionary anthropology.[1] Her first book, The Descent of Woman, published in 1972, became an international bestseller translated into ten languages. The book drew attention to what she saw as sexism inherent in the prevalent savannah-based `killer ape` theories of human evolution as presented in popular anthropological works by Robert Ardrey, Lionel Tiger and others. She argued that such `Tarzanist` anthropological narratives purveyed gendered stereotypes of women that failed to take adequate account of women`s role in human evolution. The Aquatic Ape (1982), The Scars of Evolution (1990), The Descent of the Child (1994), The Aquatic Ape Hypothesis (1997) and The Naked Darwinist (2008) all explored her alternative account of human evolution in more detail.[7] She also published Falling Apart: the Rise and Decline of Urban Civilization in 1976, and in 2005 Pinker`s List, a critique of Steven Pinker`s The Blank Slate. Morgan wrote for many television series, including the adaptations of How Green Was My Valley (1975), Off to Philadelphia in the Morning (1978) and Testament of Youth (1979). Her other work included episodes of Dr. Finlay`s Casebook (1963–1970), the biographical drama The Life and Times of David Lloyd George (1981) and contributions to the Campion (1989) series. She won two BAFTAs and two Writers` Guild awards. She also wrote the script for the Horizon documentary about the disabled fund-raiser Joey Deacon, winning the Prix Italia in 1975. She was honoured with the Writer of the Year Award from the Royal Television Society for her serialisation of Vera Brittain`s Testament of Youth (1979).[8] In 2003 Morgan started a weekly column for the Welsh daily The Western Mail, which won her the 2011 award of Columnist of the Year in the Society of Editors` Regional Press Awards.[9][10] She was awarded an honorary D.Litt. by Glamorgan University in December 2006,[11] an honorary fellowship of the University of Cardiff in 2007, and the Letten F. Saugstad Prize for her `contribution to scientific knowledge`.[12] Morgan was appointed Officer of the Order of the British Empire (OBE) in the 2009 Birthday Honours for services to literature and education.[13] She became a Fellow of the Royal Society of Literature the same year,[14] and an honorary freeman of Rhondda Cynon Taf in April 2013.[15] Aquatic ape hypothesis[edit] Further information: Aquatic ape hypothesis The Delegates of the Aquatic Ape Symposium 1987. Morgan is to the right of Machteld (Maggie) Roede, a conference organiser who is at the front. Morgan has promoted a version of the aquatic ape hypothesis, which proposes that human evolution had an `aquatic phase` in the Miocene or Pliocene epoch.[16] Although Morgan`s aquatic ape hypothesis is still rejected by the anthropology and scientific community,[17][18][19] it has achieved popular appeal since the publication of Descent of Woman in 1972.[20][21] Morgan`s work has received warm comments from several prominent people. Philosopher Daniel Dennett wrote of the criticisms of her: Many of the counterarguments seem awfully thin and ad hoc. During the last few years when I have found myself in the company of distinguished biologists, evolutionary theorists, paleo-anthropologists, and other experts, I have often asked them just to tell me, please, exactly why Morgan must be wrong about the aquatic ape theory. I haven`t yet had a reply worth mentioning, aside from those who admit, with a twinkle in their eyes, that they have often wondered the same thing.[22] And in a BBC/Discovery Channel Documentary, the South African anthropologist Phillip V. Tobias said: I see Elaine Morgan, through her series of superbly written books, presenting a challenge to the scientists to take an interest in this thing, to look at the evidence dispassionately. Not to avert your gaze as though it were something you that you hadn`t ought to hear about or hadn`t ought to see. And those that are honest with themselves are going to dispassionately examine the evidence. We`ve got to if we are going to be true to our calling as scientists.[23] In 2000 Morgan was awarded the Letten F Saugstad prize in Oslo for her `contribution to scientific knowledge` and in December 2008 she was admitted as a Fellow of the Linnean Society, following in the footsteps of Charles Darwin and Alfred Russell Wallace.[24] Death and legacy[edit] Morgan died at the age of 92 on 12 July 2013. Welsh author Trevor Fishlock described her in an obituary as a writer `who brought out the flavour of Wales.`[5] In 2019, Morgan was one of five women on a shortlist for a Cardiff statue.[8] In 2020, to commemorate the centenary of her birth, two complementary biographies of her life were published. The Welsh historian Daryl Leeworthy wrote one focusing on her earlier career as a writer[25] and Algis Kuliukas wrote one emphasising more her `aquatic ape` work.[24] On 18 March 2022 a statue of her by Emma Rodgers was installed outside the Tŷ Calon Lân Medical Centre in Mountain Ash, Rhondda Cynon Taf, as part of the Monumental Welsh Women project.[3][26][27] Works[edit] Morgan`s earlier works as a playwright include:[6] The Waiting Room: A Play for Women in One Act (Samuel French Ltd, 1958) Rest You Merry: A Christmas Play in Two Acts (Samuel French Ltd, 1959) Eli`r Teulu: Comedi Dair Act (Gwasg Aberystwyth, 1960) The Soldier and the Woman: A Play in One Act (Samuel French Ltd, 1961)[28] Licence to Murder: A Play in Two Acts (Samuel French Ltd, 1963) A Chance to Shine: A Play in One Act (Samuel French Ltd, 1964) Love from Liz (Samuel French Ltd, 1967) Morgan`s books on human evolution include:[6] The Descent of Woman, 1972, Souvenir Press, ISBN 0-285-62063-0 The Aquatic Ape, 1982, Souvenir Press, ISBN 0-285-62509-8 The Scars of Evolution, 1990, Souvenir Press, ISBN 0-285-62996-4 The Descent of the Child: Human Evolution from a New Perspective, 1995, Oxford University Press, ISBN 0-19-509895-1 The Aquatic Ape Hypothesis, 1997, Souvenir Press, ISBN 0-285-63377-5 The Naked Darwinist, 2008, Eildon Press, ISBN 0-9525620-3-0 Other works: An essay `The Escape Route`, also on Hardy Theory Falling Apart: The Rise and Decline of Urban Civilisation, 1976, Souvenir Press Ltd ISBN 0-285-62234-X Pinker`s List, 2005, Eildon Press, ISBN 0-9525620-2-2 Autobiography Knock `Em Cold, Kid, 2012, Troubador Press, ISBN 9781780882130 tags: Porijeklo žene - Elaine Morg karl gustav jung psihologija antropologija

Odlično očuvano! Retko u ponudi! Autor - osoba Bulić, Frane, 1846-1934 = Bulić, Frane, 1846-1934 Naslov Izabrani spisi / Frane Bulić ; [izbor i redakcija Nenad Cambi] Vrsta građe godišnjak Jezik hrvatski Godina 1984 Izdavanje i proizvodnja Split : Književni krug, 1984 Fizički opis 649 str., [38] str. s tablama ; 20 cm Drugi autori - osoba Cambi, Nenad Zbirka Splitski književni krug. Moderna ; ǂknj. ǂ4 Napomene Str. 629-642: Pogovor / N. C. [Nenad Cambi] Bibliografske bilješke iza svakog poglavlja. Predmetne odrednice Bulić, Frane, 1846-1934 IZABRANI SPISI DON FRANE BULIĆA Frane Bulić: Izabrani spisi, Književni krug, Split, 1984. Dragi Džimbeg Tijekom 1984, u povodu 50. obljetnice smrti don Frane Bulića, uz svečane akademije, komemoracije i znanstvene skupove u čast ovog našeg zaslužnog arheologa i uglednog svećenika, izašle su i tri knjige, koje su sa svoje strane pridonijele trajnoj prezentaciji i afirmaciji Bulića i njegova djela. To su don Franini Izabrani spisi (Književni krug), Korespondencija – Correspondance Frane Bulié-FIippolyte Delehaye (Crkva u svijetu) i Don Frane Bulić. Katalog izložbe (Arheološki muzej u Splitu). Ovdje ćemo ukratko predstaviti Izabrane spise. Priredio ih je prof. dr. Nenad Cambi, izdao Splitski književni krug. Tako se ova važna kulturna ustanova pridružila općoj proslavi đon Frane i u skladu sa svojim programom rada prezentirala don Franu i njegovo djelo kroz njegovu pisanu riječ. Izdanje je stručno uređeno i tehnički skladno opremljeno. Opsežno je. Obuhvaća 650 stranica pisanog teksta s nekoliko ilustracija i 30-ak stranica likovnih priloga, slika važnih arheoloških i kulturnih spomenika na slikovnom papiru. Predstavljeni su tako, uz don Franine rasprave i stručna izlaganja, i značajniji izlošci koje je on otkrio ili se s njima posebno zanimao, kao i likovne rekonstrukcije i tlocrti nekih objekata na kojima je radio ili ih sam otkrio. U ovom su izdanju uvrštene – kao predgovor i pogovor- dvije Cambijeve studije о Buliću i njegovu djelu, s kratkim ocjenama u Pogovoru o don Fra- ninim tezama i arheološko-povijesnim interpretacijama. Jedna i druga zaslužuju posebnu pažnju kad je riječ о informativnom i kritičkom prezentiranju i vrednovanju Bulića kao znanstvenika, arheologa i povjesnika. Daju, kako ćemo još vidjeti, stručnu ocjenu Bulićevih pothvata i üspjeha s današnjeg stajališta. Izabrani spisi su, kao što i sam naslov upućuje, izbor iz golemog don Franina djela. Kao i svaki izbor, tako i ovaj osvjetljuje svoga autora, ali nipošto ne iscrpljuje i ne prezentira čitavo njegovo djelo. Ipak, očito, priređivač je uspio naći ključ koji mu je pomogao da dovoljno snažno zahvati u Bulićeve radove i metodu te da primjereno predoči glavninu autorovih preokupacija i način razmišljanja i rada. Izabrani spisi približuju Bulića suvremenom čitatelju i omogućuju mu sintetičan uvid u stručna izlaganja i složene interpretacije arheoloških podataka i povijesnih fakata. U izbor je uvršteno 27 Bulićevih rasprava, većeg ili manjeg opsega, pisanih u različitim razdobljima autorova života, na hrvatskom i talijanskom jeziku. Talijanski su tekstovi opravdano tiskani samo u hrvatskom prijevodu. Jer, don Frane ih je pisao talijanski samo zato da bi bili dostupni širim znanstvenim krugovima. Danas su, eto, zahvaljujući ovomu izdanju, pristupačni i našoj široj javnosti. Prema ocjeni prof. Cambija, uvršteni radovi osvjetljuju 10 znanstvenih područja s kojima se Bulić bavio: metodologiju arheološke znanosti, topografiju, povijest, hagiografiju i crkvenu povijest, antičku arheologiju, epigrafiju, numizmatiku, starokršćansku arheologiju, ranosrednjovjekovnu arheologiju i zaštitu spomenika kulture. Izbor je morao ostati izbor: nije moglo sve ući i predstaviti čitava don Franu; ali ono što je ušlo dovoljno jasno ilustrira njegov rad i znanstvenu metodologiju. Među uvrštenim radovima na prvom mjestu stoji Bulićevo predavanje prilikom promocije u počasnog doktora filozofije na Zagrebačkom sveučilištu о metodama i ciljevima arheologije. Sam naslov otkriva važnost priloga. U njemu je počasni doktor Zagrebačkog sveučilišta izložio znanstvena načela i humane ciljeve arheološke znanosti, važnost arheologije za povijest i kulturu jednog naroda. Na diletantsku primjedbu: „iz kamena ništa nego kamen“ – Bulić je znanstveno i logično odgovorio: „iz kamena povijest, i naša hrvatska povijest“! (str. 67). Slijede prilozi iz starije povijesti i klasične arheologije: о Dioklecijanu, о godini razorenja Salone, о kršćanskim mučenicima, Venaciju, Kaju, itd. Miješaju se i isprepliću studije о Dioklecijanovoj palači, mramornim sarkofazima, kipovima rimskih božanstava, о različitim starokršćanskim i starohrvatskim natpisima i nakitima; о lokalitetima i kulturno-povijesnim spomenicima, itd. Bulićeve su rasprave odreda interdisciplinarne. Zadiru u složena arheološko-historijska i sakralno-kulturološka područja. Buliću je sve važno, indika¬tivno. On izvlači podatke i zaključke iz epigrafskih, numizmatičkih, toponimijskih i općih društvenih odrednica i naznaka. Raspolaže brojnim podacima i istodobno se vješto koristi slutnjom znanstvenika koji iz nekoliko detalja stvara jasan pogled i sintezu. Postavke su mu i interpretacije redovito čvrste, znanstveno utemeljene ili vizionarski snažne. Na njima gradi i pretpostavke, u slučaju nedostatka dokaza. Vrijeme je – nova; otkrića i svestraniji pristupi – kritički pristupilo i don Frani. Neke su mu se teze doista potvrdile, druge su doživjele stanovite izmjene ili su sasvim odbačene. Neke su opet bivale zapostavljene da bi ponovno, zahvaljujući „sretnom mašklinu“, bile potvrđene. Tako npr. pretpostavka о židovskoj općini i groblju u staroj Saloni. Naravno, povijesne su sinteze i usporedna kritika išle dalje od Bulićeva razdoblja. Stoga je razumljivo da su neki don Franini rezultati i interpretacije doživjeli svoje ispravke. „Međutim“, piše Cambi, „unatoč akribičnosti i autoritetu kritičara, među kojima je bilo mnogih i vrlo istaknutih istraživača i izvan naše zemlje, Bulićeva je osnovna misao i teza zahvaljujući njegovu vrlo istančanom instinktu i analitičnosti ipak ponovno isplivavala na površinu i vraćala u život njegove postavke“ (str. 632). Književni krug je – zaključimo – predstavio autentičnog Bulića u njegovoj riječi i stilu, s njegovim tekstovima. A priređivač je u svojim spomenutim radnjama iscrpno informirao о don Franinu djelu i životu te kritično ocjenio Bulićev doprinos arheološkoj znanosti, njegove postavke i metodologiju rada. U uvodnom prilogu (str. 7–52) prof. Cambi zahvaća u cjelokupno don Franino djelo. U 11 odjeljaka izlaže ukratko i kritički sumira Bulićev razvojni puti angažman i znanstvene uspjehe. Čitatelj se u zgusnutom iskazu susreće s đon Franom arheologom i kulturnim djelatnikom, humanistom i svećenikovi; istraživačem, sakupljačem i konzervatorom arheoloških spomenika, organizatorom i piscem, interpretatorom vlastitih otkrića, epigrafičarom, muzeologom, biblio¬filom, promicateljem znanstvenih metoda i neumornim poslenikom u istraživanju klasične, starokršćanske i srednjovjekovne hrvatske povijesne stvarnosti i kulture. Autor se vješto dotiče i drugih aspekata don Franina angažmana i rada: njegova rodoljublja i društveno-političkih, odnosno humanih i duhovnih opredjeljenja. U Pogovoru se (str. 629—642), kako smo napomenuli, kritički osvrće na Bulićeve teze i stručna izlaganja, u prvom redu na ona koja se nalaze u uvrštenim raspravama u ovom izdanju. Vjerujemo da će Izabrani spisi ostati trajnim svjedočanstvom i reprezentativnim izborom. Pridonijet će uprisutnjenju Bulića i njegova djela u ovom času i budućem vremenu. Na svoj način osvjetljuju i potvrđuju razložitost proslava i simpozija koje smo povodom 50. obljetnice don Franine smrti pripremili i održali u čast ovóg našeg zaslužnog znanstvenika, kulturnog radnika i uzorna svećenika. Bulić, Frane, hrvatski arheolog, epigrafičar, povjesničar i konzervator starina (Vranjic kraj Splita, 4. X. 1846 – Zagreb, 29. VII. 1934). Teologiju studirao u Zadru, klasičnu filologiju i klasičnu arheologiju u Beču (1869–73). Djelovao kao svećenik od 1869. Epigrafiku usavršavao u Beču (1877–78). Po povratku u domovinu postao je kotarskim školskim nadzornikom u Zadru i konzervatorom Središnjeg povjereništva za historijske spomenike zadarskog i benkovačkog okružja; od 1883. ravnatelj klasične gimnazije i Arheološkog muzeja u Splitu te konzervator povijesnih i umjetničkih spomenika za srednju, a 1912–25. za cijelu Dalmaciju. Zbog hrvatskoga djelovanja austrijske su ga vlasti umirovile 1896; zadržao je mjesto konzervatora i ravnatelja muzeja. Djelovao je i politički (zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru i Carevinskom vijeću u Beču). Glavna su mu istraživanja antičkih i ranokršćanskih spomenika u Solinu. Istraživao je povijest salonitanske crkve i njezinu hagiografiju, dokazao da sv. Dujam nije bio učenik apostola Petra nego mučenik iz Dioklecijanova doba. Dao je znatan prinos istraživanju i očuvanju Dioklecijanove palače. Godine 1894. organizirao I. međunarodni kongres za ranokršćansku arheologiju u Splitu i Solinu. U Rižinicama je otkrio (1891) ulomak s natpisom hrvatskoga kneza Trpimira; istraživao je crkvu sv. Marte u Bijaćima. Na Otoku u Solinu otkrio (1898) sarkofag kraljice Jelene iz 976. i pročitao oštećeni grobni natpis, a također je otkrio ostatke crkava sv. Marije i sv. Stjepana, koje su bile mauzoleji hrvatskih vladara. U Splitu je 1894. utemeljio društvo „Bihać“. Autor je više samostalnih djela: Dva sarkofaga Ivana Ravenjanina i Lovre Dalmatinca, spljetskih nadbiskupa (1882), Hrvatski spomenici u kninskoj okolici… (1888), Razvoj arheoloških istraživanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji milenij (1925) i dr.; u koautorstvu: Kronotaksa solinskih biskupa (s J. Bervaldijem, 1912), Palača cara Dioklecijana u Splitu (s Lj. Karamanom, 1927), Stopama hrvatskih narodnih vladara (s L. Katićem, 1929). Od 1883. surađivao na ediciji Corpus inscriptionum Latinarum. Mnogobrojne priloge tiskao u Bulletinu (od 1920. Vjesnik), kojemu je bio urednik i vlasnik od 1888. Bio je član mnogih akademija, znanstvenih ustanova i arheoloških društava. Prigodom 75. obljetnice života posvećen mu je zbornik Strena Buliciana (1924). U Zagrebu mu je (1935) podignut spomenik (djelo F. Kršinića). Don Frane Bulić, ugledni hrvatski arheolog, povjesničar, konzervator starina i povjesničar umjetnosti, rođen je 4. listopada 1846. godine u Vranjicu kraj Splita. Studij teologije polazio je u Zadru. Nakon završene teologije i svećeničkog ređenja 1869. završio je na bečkom sveučilištu studij klasične filologije i arheologije. Kao školovani arheolog postao je upraviteljem arheološkog muzeja u Splitu, a 1878. povjerena mu je i dužnost konzervatora nadležnog za očuvanje kulturno-povijesnih starina na području cijele Dalmacije. Biran je za zastupnika splitske općine u Dalmatinski sabor i za zastupnika Dalmacije u carevinskom vijeću u Beču, gdje se zalagao za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Iz političkog života se povukao u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nakon proglašenja šestosječanjske diktature kralja Aleksandra 1929. godine. Svojim arheološkim otkrićima dao je najveći doprinos upoznavanju ranokršćanske i starohrvatske povijesti na području Dalmacije. Vodio je arheološka iskapanja na mnogim dalmatinskim mjestima, osobito u Solinu. Otkrio je baziliku u Manastirinama u kojoj su bili pokopani mučenici Venancije iz Valerijanova ili Aurelijanova doba te Dujam iz Dioklecijanova doba. 1891. godine otkrio je u Rižinicama kraj Solina kameni ulomak s natpisom kneza Trpimira, a 1898. godine i znameniti sarkofag kraljice Jelene iz 976. godine. Bulić je sa suradnicima uspio sastaviti krhotine natpisa sa sarkofaga i odgonetnuti tekst koji povjesničari smatraju jednim od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti jer sadrži podatke koji otkrivaju genealogiju hrvatskih kraljeva. Za radova na Gospinom otoku u Solinu, Bulić je otkrio i temelje crkve Svete Marije i crkve Svetog Stjepana u kojoj su bili pokopani članovi hrvatske vladarske kuće. U Splitu je 1894. godine don Frane Bulić osnovao društvo „Bihać“ za proučavanje povijesti iz doba hrvatskih narodnih vladara. Svojim ugledom najviše je pridonio održavanju prvog svjetskog kongresa kršćanske arheologije u Splitu i Solinu 1894. godine. Bio je cijenjeni član brojnih domaćih i svjetskih akademija i arheoloških društava. Objavio je niz članaka i knjiga, a najznačajniji su: „Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz doba narodne hrvatske dinastije“, „Palača cara Dioklecijana u Splitu“ i „Stopama hrvatskih narodnih vladara“. Od 1884. bio je urednik arheološkog časopisa Bullettino di archeologia e storia dalmata, između 1888. i 1925. njegov vlasnik, a 1920. na njegovu inicijativu promijenio je ime u Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Djela „Hrvatski spomenici u kninskoj okolici, uz ostale suvremene dalmatinske, iz dobe narodne hrvatske dinastije“ 1888. Zagreb „Crkvica sv. Petra u Priku kod Omiša“ 1923. Split „Krunidbena bazilika kralja Zvonimira usred Gradine u Solinu“ 1925. Sarajevo „Palača cara Dioklecijana u Splitu“ 1927. Zagreb „Stopama hrvatskih narodnih vladara“ 1928. Zagreb Frane Bulić rođen je 4. listopada 1846. kao drugo od osmero djece u obitelji Ivana Bulića i Kate rođ. Grubić. Rođen je u Vranjicu s pogledom na ruševine Salone.Prvo obrazovanje stekao je u Višoj osnovnoj školi pri zavodu Priko u Omišu (Scuola elementare maggiore presso il Collegio di Priko in Almissa) u koju je upisan 31. siječnja 1854. U popisu predmeta koje su učenici prvog razreda učili na prvom mjestu bio je talijanski jezik, onda hrvatski, pa računanje napamet i na kraju lijepo pisanje. Dalje se školuje u Splitu (gimnazija; prima kleričko ruho; biskupsko sjemenište) i Zadru (završava bogoslovne nauke 1869). Zaređen je 14. 2. 1869, a mladu je misu služio 30. 10. u Vranjicu. Godine 1869. odlazi u Beč gdje sluša slavistiku kod Tomaša Mikloušića, no ubrzo se posvećuje klasičnoj filologiji i klasičnoj arheologiji na poticaj slavnog njemačkog arheologa Alexandera Conzea. Na groblju kršćanskih mučenika na Manastirinama Luka Gašpić, vlasnik zemljišta, pronašao je 1860. dva sarkofaga. Na jednome je reljefni prikaz mita o Hipolitu i Fedri, a na drugome Dobroga pastira. Gašpić ih je prodao splitskom odvjetniku dr. Šimunu Rossignoliju. Alexander Conze 1871. stiže u Split da bi pregledao starine. Čuvši za nalaz dvaju sarkofaga, odlazi u Solin. Da bi se nalazi otkupili od novoga vlasnika i da bi se premjestili u splitski muzej Conze će razgovarati s utjecajnim ljudima i osigurati premiještanije dragocjenih sarkofaga. O tome je napisao i rad Drei Sarkophage aus Salone koji je izlagao 1872. na Akademiji znanosti u Beču. Tako Conze upoznaje Bulića te ga poziva k sebi na studij arheologije. Završivši studij arheologije u Beču 1873. vraća su u Dalmaciju, gdje zapravo i nema radnoga mjesta za školovanog arheologa. Zaposlit će se u Splitu i Dubrovniku kao nastavnik.Na godinu dana, u ljeto 1877, odlazi u Beč učiti epigrafiku na odjelu što ga je osnovao Otto Hirschfeld. Iako je učenik najboljih europskih arheologa i epigrafičara, vrativši se u Dalmaciju ne može se zaposliti u splitskom ili zadarskom muzeju (na tim su mjestima radili ljubitelji arheologije) tako da se zapošljava na radno mjesto ravnatelja splitske gimnazije te kotarskog nadzornikaza pučke škole zadarskog i benkovačkog okruga. Tada će u uredsko dopisivanje umjesto talijanskog uvesti hrvatski kao službeni jezik. Isto će učiniti i u splitskoj gimnaziji. Omogućuje otvaranje sedam novih škola. Pamte ga kao strog i pravednog odgojitelja, poticao je učenike primjerima velikana iz povijesti, najgori prijestupi za njega su bili lijenost i neistina. Zbog političkih odluka i tumačenja njegova djelovanja kao urotnika koji odgaja revolucionarnu mladež, 1896. bit će umirovljen i više neće raditi u školstvu. U duhu narodne poslovice Gdje život zatvori vrata, Bog otvara prozor Frane Bulić će se od tada više angažirati u području koje je diplomirao. Tada već radi na mjestima konzervatora antičkih spomenika zadarskog i benkovačkog okružja (1880) i ravnatelja Arheološkog muzeja u Splitu (1883), a od 1912. postaje i konzervator povijesnih i umjetničkih spomenika za cijelu Dalmaciju do 1925.Došavši na mjesto ravnatelja Arheološkog muzeja preuzima upravu nad salonitanskim iskopavanjima i konzervatorstvo za prvi i drugi odjel (što znači za prapovijest i antiku, te srednjovjekovno graditeljstvo, kiparstvo, slikarstvo, grafiku do kraja 18. st.). Prihvatit će se i uređivanja arheološkog glasnika Bullettino di storia e archeologia dalmata(glasilo Arheološkog muzeja u Splitu osnovano 1878.; od 1920. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku)u kojem su se objavljivali članci o arheološkim nalazima, razne arheološke vijesti, rasprave. Bulićje1879. u njemu počeo objavljivati svoje tekstove (i doživljavati napade protivnika hrvatstva), zatim će postati suurednik (s J. Alačevićem), a od 1888. urednik i vlasnik sve do 1925.Većina tekstova koja su u Bullettinu objavljena su njegova, uz činjenicu da je 44 godine pisao za taj glasnik. Ravnatelj muzeja i konzervator je do 1926. kada je protiv svoje volje umirovljen i ostavljen kao počasni ravnatelj i konzervator. No i kada službeno prestane obnašati dužnosti, Bulić će da kraja života raditi na „svojim“ područjima: arheologija, školstvo, pisanje znanstvenih radova, aktivni sudionik kulturnih i javnih događanja. Umrijet će u zagrebačkoj bolnici u 87. godini života. Sprovodne obrede uz splitskog biskupa Kvirina Klementa Bonefačića vodio je tadašnji zagrebački nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac. „Dan prije, pohodiše ga u zagrebačkoj bolnici ‘Rebro’, kamo je iz Splita došao radi oper­acije bubrega, dr. Antun Bauer, nadbiskup zagrebački i dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup-koadjutor. Na odlasku im don Frane reče: ‘Nemojte mi zaboraviti na poučavanje kršćanske arheologije! Nastojte oduševiti za to naše svećenike!`” (…) (iz kronike Zagrebačke nadbiskupije (Dnevnik I, str. 28–30; zapis A. Stepinca): „Posmrtne počasti Monsinjoru Buliću izgledale su meni zapravo ne toliko kaojedan žaloban sprovod, nego kao jedna velika narodna manifestacija. Kad sam tamo u Manastirinama, nad grobovima starokršćanskih mučenika promatrao silan narod, u živom komešanju, činilo mi se, kao da sam na jednom velikom proštenju. Jer, don Frane Bulić ispunio je pune dane ljudskoga života i njegovo djelovanje bilo je od tolikog značenja, da je pogreb i mogao biti više jedna velika priredba posmrtnog priznanja, nego li žalobne svečanosti.“ (…) „31. VII. Dođoh na sprovod đon Frane Bulića. Cijeli Split bio je na nogama da mu iskaže zadnju počast. Zaista se ri­jetko viđaju ovakvi sprovodi. I ja sam govorio na sprovodu o Frani Buliću kao karakteru i učenjaku. Govor su u Za­grebu zaplijenili. Dr. Berkovića, liječnika u Splitu, kaznili su zbog govora s 5.000 dinara globe. To je eto sloboda u Jugoslaviji.” (Sluga Božji Alojzije Stepinac, god 1 (1994), br. 4) Salona Salona je bila antička luka plemena Delmata, a osvajanjem Rimljana postala je metropola rimske provincije Dalmacije.Dolaskom kršćanstva u te krajeve, Salona postaje i središte biskupije. Prodorom barbara u 7. stoljeću Salona je osvojena i porušena. Dakle, u svojoj je bogatoj prošlosti bila kulturni, trgovački, politički centar, te crkveno središte, a sve je to ostalo zapisano (saxaloquuntur, kamenje govori) u njezinim ostacima. Don Bulić je bio prvi koji je stručno i sistematski istraživao Salonu. Otkrio je starokršćansko groblje (kopao ga je od 1883. do 1890.) u Manastirinama s mnoštvom sarkofaga (i natpisa koje je dešifrirao, protumačio i objavio u Bulletinu, a iz Bulletina su uvršteni u Corpus inscriptionum latinarum pruske akademije). Otkrio je baziliku u Manastirinama u kojoj su bili pokopani mučenici Venancije te Dujam iz Dioklecijanova doba. Istražio je drugo starokršćanko groblje u Marusincu s bazilikom sv. Anastazija. Zatim gradski crkveni centar Salone: Basilica urbana velika gradska bazilika te Honorijeva bazilika, krstionice, oratoriji, biskupski stan, mozaici.Pred I. svjetski rad započinje rad na novom nalazištu Kapljuč koji će se, zbog rata, dovršiti 1924. uz pomoć danskih istraživača). Istražio je Hortus Metrodori, nekropolu, više termi, amfiteatar (oko 17.000 gledatelja), teatar s hramom, gradska utvrđenja s vratima, putovima i mostovima. Pretpostavlja se da je Salona u vrijeme Dioklecijana imala oko 60.000 stanovnika. Osim složenošću poslova iskapanja i konzerviranja nalaza, don Bulić se bavio jednako zahtjevnom organizacijom i realizacijom otkupa zemljišta u Saloni koja su bila u privatnom vlasništvu a na kojima su nalazi bili zakopani. Neka od don Bulićevih postignuća Frane Bulić radio je kao istraživač, konzervator, epigraf te pisac stručnih i popularnih radova. Putovao je po znamenitim arheološkim nalazištima Grčke, Male Azije, Sirije, Palestine i Egipta te surađivao s cijenjenim stručnjacima toga područja A. Conzeom, O. Benndorfom i O. Hirschfeldom te istaknutim suvremenicima Th. Mommsenom, G. B. de Rossijem, G. Gattijem, H. Delehayeom, L. Duchesneom, J. Zeillerom. Bio je vrstan epigraf. U jednom se tekstu ne može nabrojiti čime se sve bavio, koliko je kilometara napravio, koliko sati proveo u zahtjevnom radu, koliko je kamenja prevrnuo i nalaza iskopao, konzervirao ili dokumentirao, u čemu se sve angažirao i s koliko se ljudi susreo.Osim toga, još uvijek, ne postoji popis i opis Bulićeva rada. Izdvojit ćemo samo neka njegova otkrića i postignuća: dokazao je da sv. Dujam nije bio učenik apostola Petra nego mučenik iz Dioklecijanova doba (što je izazvalo burnu reakciju javnosti) dao je znatan prinos istraživanju i očuvanju Dioklecijanove palače godine 1894. (20–23. 8) organizirao je Prvi međunarodni kongres za ranokršćansku arheologiju u Splitu i Solinu privukavši najistaknutije europske stručnjake; Kongres je održan na visokom znanstvenom i kulturnom nivo; njegove su rezolucije obišle arheološki svijet te su se primjenjivale. u Rižinicama je otkrio (1891.) ulomak s natpisom hrvatskoga kneza Trpimira. Jedan je zemljoradnik našao odlomak s natpisom pro duceTrepim(ero) i donio Frani Buliću. Na tom je mjestu don Frane započeo iskapanja i 1895. otkrivena je malena crkva (16×7,5 metara) i samostan. Crkva je tipično samostanska: više prostora za redovnike nego za vjernike. Po nađenim ulomcima Bulić je rekonstruirao veći natpis: „Za kneza Trpimira prikažite Kristu molitvu u strahopoštovanju prignuvši glavu”. Na zapadnoj strani crkve sačuvali su se zidovi samostana, a otkriveno je i groblje. To su ostaci samostana i crkve benediktinaca koje je Trpimir doveo u Hrvatsku. na Otoku u Solinu otkrio je (1898.) sarkofag kraljice Jelene iz 976. i pročitao oštećeni grobni natpis.“Očevidac don Lovre Katić taj događaj ovako opisuje: ‘Na žarkom kolovoškom suncu kopali su radnici, a djeca čuvši od don Frane da je tu pokopana neka kraljica, željno očekivala nekakva čudesa i upravo smetala radnicima zalazeći u rov. Među djecom bio sam i ja. Dne 28. kolovoza oko 11 sati nađena su prva slova slavnog natpisa hrvatske kraljice Jelene. Vrlo dobro se sjećam kako je don Frane držao ulomak kamena na kojem su se sačuvala tri slova HEL i razdragan tumačio nam da je to ime hrvatske kraljice.’ „Od devedeset komadića don Frane Bulić je rekonstruirao tekst: U OVOM GROBU POČIVA SLAVNA JELENA. ONA JE BILA ŽENA KRALJA MIHAJLA, A MAJKA KRALJA STJEPANA, I VLADALA JE KRALJEVSTVOM. PREMINULA JE U MIRU 8. LISTOPADA. OVDJE JE BILA SAHRANJENA 976. GODINE OD UTJELOVLJENA GOSPODNJEG 4. INDIKCIJE, 5. MJESEČEVOG CIKLA, 17. EPAKTE, 5. SUNČEVA CIKLA, 5. DANA KOJI PADA SA 6. ZA ŽIVOTA MAJKOM KRALJEVSTVA POSTADE I MAJKOM SIROTA I ZAŠTITNICOM UDOVICA. OVAMO POGLEDAJ ČOVJEČE PA RECI: BOŽE, SMILUJ JOJ SE DUŠI. Taj tekst povjesničari smatraju jednim od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti jer sadrži podatke koji otkrivaju genealogiju hrvatskih kraljeva. otkrio ostatke crkava sv. Marije i sv. Stjepana u kojoj su bili pokopaničlanovi hrvatske vladarske kuće u Splitu je 1894. utemeljio društvo »Bihać«s namjerom da istražuje hrvatsku povijest, posebno arheološke spomenike u srednjoj Dalmaciji iz razdoblja hrvatskih narodnih vladara istraživao je crkvu sv. Martina u Trogiru; sv. Petar u Mirima, sv. Kuzma i Damjan u Gomilici;sv. Martin, Sustipan i Sutrojica u Splitu; sv. Petar i sv. Stjepan u Selu; sv. Petar u Priku otkrio starokršćansko groblje u Vranjicu kod lokaliteta Crikvine, s crkvom sv. Petra u Klapavicama kod Klisa otkopao je starokršćanski samostan, a u Grohotama na Šolti starokršćansku baziliku njegovom zauzetošću nastale su publikacije poput Forschungenin Salona i Recherches a Salone u kojima su surađivali arheolozi, povjesničari umjetnosti i arhitekti svjetskoga glasa (W. Gerber, F. Weilbach, J. Brøndsted, R. Egger, E. Dyggve i dr.) sastavio je kronotaksu salonitanskih biskupa i mučenika i objavio je s J. Bervaldijem u knjizi Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak spljetskih nadbiskupa pokreće gradnju nove zgrade arheološkog muzeja u Splitu, pribavlja mu stručnu biblioteku, osuvremenjuje način rada muzeja, detaljno popisuje zbirke godine 1929. osnovao Zakladu don Frane Bulića sastavio je popis svih benediktinskih samostana koji su postojali u Dalmaciji. Daj još dvije ovce U blizini Salone Frane Bulić dao je izgraditi kuću s pomoćnim objektima koju je nazvao Tuskulum – po vili govornika Cicerona (Tusculanum). Tusculum je bio antički grad u kojem su Rimljani zbog ugodne klime gradili vile. Kao opći pojam tusculum (tuskulum) upotrebljava se u značenju mirna i udobna boravišta daleko od gradske buke i vreve. U arheološkim iskapanjima u Tusculumu sudjelovao je i, još kao student, Ruđer Bošković. Zgrada je sagrađena 1898. za potrebe arheologa i njihova istraživačkoga rada te za posjetitelje Salone. Naime, do tada se u Salonu dolazilo teško prohodnim stazama, alat i hrana nosili su se na magarcima, za ljetne žege nije bilo nikakva zaklona za radnike, posjetitelji su bili prepušteni sami sebi. U takvim je prilikama 14 godina radio i Bulić. Budući da su poslovi bili sve opsežniji a posjetitelji Salone sve ugledniji, don Frane je započeo gradnju kuće koja bi bila svojevrsni centar u kojem bi se dalje obrađivali, popisivali i crtali nalazi, gdje bi se krijepili i educirali posjetitelji, te družili zaljubljenici starina. Za graditelje je Bulić zaposlio domaće ljude, siromašne težake. Također su sve radove(zidarske, tesarske, kovačke) izvodili solinski ili splitski majstori. Za unutrašnje dekoracije – oslikavanje soba – angažirao je slikara dominikanca Vicka Draganju. On je tzv. gostinjsku sobu u prizemlju oslikao u pompejskom stilu, a u biblioteci je naslikao sv. Venancija (kopija mozaika iz Lateranske kapele u Rimu gdje su preneseni svečevi posmrtni ostaci). Don Bulić dao je sagraditi i kuću za čuvara, staju za svog konja Parvulusa, zgradu za alate, vanjski zahod za posjetitelje. Zgrada je ukrašena kapitelima, natpisima i stupovima većinom fragmentima sa starog zvonika splitske katedrale – originalna kombinacija stambeno-radne zgrade i rimske vile rustike. Dao je prokrčiti pristupne ceste oko Tuskuluma, zasađuje ružmarin oko kojeg se skupljaju pčele, pa don Bulić naručuje od Namjesništva u Zadru da mu besplatno pošalju 15-20 košnica (dobiva 10), a čuvara iskopina Antuna Žižića šalje na tečaj za pčelara. Da bi oplemenio okoliš, a i pčelama osigurao raznovrsnu pašu, od Namjesništva naručuje 200 sadnica voćaka. Zasadio je i borove, razna stabla, vinograd, razno cvijeće, povrće. Na kraju traži da mu daruju i dvije ovce najbolje pasmine za mlijeko i vunu – dobiva dvije bergamske ovce koje su se smjestile uz Bulićeva konja i kravu čuvara Žižića. Hit u Tuluskumu bili su jelovnici pisani na latinskom, npr. onaj koji je i isklesan na zidu gostinjske sobe: U Solinu „Kod dobrog pastira“ čuvar iskopina nudi: najbolje solinsko vino, bijelo, crveno ili crno, koje nije iskvarila ljudska zloća Bosansko piće od ječma Vrlo zdravu vodu rijeke Jadro Vodu Matonijevog izvora Solinski pršut Viške slane ribe Jaja svježa, meko ili tvrdo kuhana Svježi solinski maslac dalmatinski ili helvetski sir Dvopek ili domaći kruh Kravlje mlijeko, splitski prošek Med koji proizvode tuskulanske pčele Piće od arabskog boba Smokve, grožđe, kruške, jabuke, dinje sa solinskog polja (ljeti i u jesen). Jelovnici su posjetiteljima bili zanimljivi i kao besplatni suveniri pa su brzo nestajalo te su nadoknađivani novima. U Tuskulumu su se prodavale dopisnice i marke , a posjetitelji su svoje pozdrave iz Salone ubacivali u kameni poštanski sandučić. Don Bulić organizirao je da poštar tri puta tjedno dolazi u Tuskulum po poštu, također je uspio uvesti telefonsku liniju i osigurati da čuvar iskopina dobije dozvolu za nošenje oružja budući da se Tuskulum tada nalazio na osami. Oko Tuskuluma bio je lijepo uređen vrt s česmom iz koje je kroz usta kamene lavlje glave tekla svježa voda, maštoviti putokazi su posjetitelje upućivali da idu dublje u vrt gdje je bio kameni stol i nekoliko kamenih stolaca. Tuskulum je imao bogatu biblioteku koja je po Bulićevoj želji trebala ostati u Tuskulumu, ali su knjige počele nestajati 60-ih godina prošlog stoljeća pa su premještene u Arheološki muzej. Na velikom stolu Bulić je izlagao arheološke publikacije da bi omogućio posjetiteljima informacije iz arheologije. Tu je ugošćivao i poznate i nepoznate osobe, školarce, ekskurzije, putnike-namjernike… tumačeći im povijest Salone. Danas je Tuskulum daleko od negdašnja sjaja. Celebrityji u Saloni Početkom 20. stoljeća salonske iskopine postale su hit mjesto za mnoge: od grofova, nadvojvoda, prinčeva, princeza, namjesnika, ministara, barunica, biskupa, profesora, studenata do raznih društava i organiziranih skupina. Neki od tadašnjih celebrityja koji su posjetili Salonu bili su: princ Filip Koburg - Gotha sa sinom; nadvojvoda Albrecht sa sinom; nadvojvoda Karlo Stjepan austrijski; Marija Josefa, nadvojvotkinja, majka cara Karla; princ Ivan Juraj Saksonski; austrijski prestolonasljednik Karlo sa ženom Zitom; francuski ministar Poincare; crnogorski princ Mirko sa suprugom Jelenom, biskup Strossmayer, francuska grofica Eugenija, supruga Napoleona III., Bernard Shaw, Agatha Christie, arheolozi, povjesničari, povjesničari umjetnosti: Mommsen, Evans, Eger… Don Frane rado im je pokazivao nalazište i pripovijedao o salonitanskoj prošlosti, a o tome postoje i kratki filmski zapisi. Don Bulićeva pisma Don Frane bio je u staloj vezi s brojnim ustanovama, kulturnim krugovima, znanstvenicima i poznatim ličnostima u zemlji i svijetu. Centralnom bogoslovnom sjemeništu ostavit će 27 svezaka kronološki svrstanih od 1880. do 1934. Salone Christiane – Questio de Martyribus Salonitanis. U njima se nalazi oko 1200 pisama, dopisnica, razglednica i brzojava koji dokazuju Bulićevu povezanost s oko 160 poznatih ličnosti. Dio se korespondencije čuva u splitskom muzeju i tadašnjem konzervatorskom zavodu. Piše na hrvatskom (i strancima koji znaju hrvatski), njemačkom, francuskom, talijanskom i latinskom jeziku. Dopisivao se s apsolutnim autoritetom kršćanske arheologije Giovannijem Batistom de Rossijem. Njihova se korespondencija čuva u Vatikanskoj biblioteci i Arheološkom muzeju u Splitu. Korespondencija s belgijskim isusovcem, bolandistom, hagiografom Hippolytom Delehayeom objavljena je 1984. Zatim s J. Zeillerom, G. Morinom i mnogim drugima koja čeka neke nove „epistolarne“ istraživače. Neka od Bulićevih priznanja, članstava, odlikovanja Don Frane Bulić pripada našim najistaknutijim predstavnicima klasične, kršćanske i hrvatske arheologije. Nitko poslije Bulića nije otkrio arheološke lokalitete takve važnosti. Već je za života primio mnoga odlikovanja, priznanja i članstva u domaćim i svjetskim institucijama (Njemačke, Belgije, Češke, Petrograda, Odese, Portugala, Francuske, Praga, Londona…). Trojica pape dodijelila su mu odlikovanja (komornik u ljubičastom, protonotario apostolico ad instarpartiei pantiumi spomen-medalja za dijamantni pir svećeništva), Zagrebačko sveučilište dodijelilo mu je počasni doktorat filozofije (3. 12. 1921),bio je član Matice hrvatske, JAZU-a, francuske akademije znanosti i umjetnosti, počasni građanin Zagreba, a društvo Hrvatska žena podiglo mu je spomenik (1935) u Zagrebu ispred Hrvatskog državnog arhiva, rad Frane Kršinića – Bulić je prikazan stojeći držeći fragment natpisa kneza Trpimira. U vrtu splitskog Arheološkog muzeja nalazi se njegova bista, rad Ivana Meštrovića. Nadbiskupsko sjemenište u Splitu, Park skulptura Sveučilišta u Splitu i još neke institucije imaju njegove biste. U čast njegova 75. rođendana tiskan je zbornik Strena Bulicana (735 stranica, 98 učenjaka). Njegov se lik nalazi na poštanskoj marki u povodu 150. obljetnice njegova rođenja. Njegov je portret na lancu rektora Sveučilišta u Zagrebu (među 14 odabranih hrvatskih velikana). MG16 (N)