PRISTUPAČAN UVOD U 2000 GODINA EKONOMSKE MISLI! Ekonomija je znanost o društvu i ljudima i njihovoj upotrebi resursa – zemlje, ugljena, rada i strojeva – koji su uključeni u proizvodnju korisnih dobara kao što su kruh i cipele. Ekonomija pokazuje da je poprilično pogrešno reći da su ljudi u Burkini Faso siromašni zato što su lijeni, kao što neki govore. Mnogi od njih naporno rade, ali su rođeni u ekonomiji koja kao cjelina nije jako uspješna u proizvodnji stvari. Zašto Britanija ima zgrade, knjige i učitelje potrebe za obrazovanje djece dok Burkina Faso nema? To je iznimno teško pitanje i nitko još nije uspio doći do njegove suštine. Ekonomija se trudi. Evo snažnijeg razloga za fasciniranost ekonomijom i možda za dobivanje vlastite ideje o njoj. Ekonomija je pitanje života i smrti. Dijete rođeno danas u bogatoj zemlji ima jako male šanse umrijeti prije pete godine. Smrt malog djeteta je rijedak i šokantan slučaj kada se dogodi. U najsiromašnijim zemljama svijeta, ipak, više od 10 posto djece nikad ne doživi petu godinu zbog manjka hrane i lijekova. Tinejdžeri u tim zemljama mogu se smatrati sretnima što su preživjeli. Riječ ‘ekonomija’ može zvučati pomalo suhoparno i navesti vas na mišljenje da je riječ o hrpi dosadne statistike. A zapravo je njezina bit u pronalasku načina kako da ljudi prežive i da budu zdravi i obrazovani. Riječ je o načinu na koji ljudi dolaze do onog što im je potrebno kako bi živjeli sretan i ispunjen život – i zašto neki to ne pronalaze. Ako možemo riješiti osnovno ekonomsko pitanje, možda možemo svima pomoći da žive bolji život. Osnovno pitanje ekonomije je kako društvo prevladava najgore efekte oskudnosti – te zašto neki to ne uspijevaju ni približno brzo koliko bi trebali. Pokušaj dobrog odgovora treba više od poznavanja pojma oportunitetnog troška – biti dobar u donošenju odluke trebamo li novu bolnicu ili nogometno igralište ili bismo li trebali kupiti novi iPad ili sat. Vaš odgovor trebao bi sadržavati razne ekonomske teorije i duboko poznavanje toga kako različite ekonomije uistinu funkcioniraju u stvarnom svijetu. Upoznavanje povijesnih ekonomskih mislioca u ovoj knjizi odlična je polazna točka; njihove ideje pokazuju koliko su raznoliki pokušaji ekonomista bili. Riječ ekonomija dolazi od grčke riječi oeconomicus (oikos, kuća i nomos, zakon ili pravilo). Stoga je za stare Grke ekonomija bila način na koji kućanstva upravljaju svojim resursima. Danas ekonomija uključuje i proučavanje tvrtki i industrija. Kućanstva i ljudi koji ih čine i dalje su osnova. Nakon svega, pojedinci su ti koji kupuju stvari i čine radnu snagu. Stoga je ekonomija studija o ljuskom ponašanju u gospodarstvu. Ako dobijete dvadeset funti za rođendan, kako odlučujete na što ćete ih potrošiti? Što potiče radnika da prihvati posao za određenu plaću? Zašto neki ljudi oprezno štede novac dok ga drugi razbacuju na novi dvorac za psa? Ekonomisti pokušavaju pristupiti ovim pitanjima na znanstveni način. Zapravo, ekonomisti pokušavaju objasniti gospodarstvo kao što znanstvenici pokušavaju objasniti let rakete. Znanstvenici traže fizičke zakone – kako jedna stvar uzrokuje drugu – poput toga kako težina rakete utječe na to koliko visoko će ići. Ekonomisti tragaju za ekonomskim zakonima, na primjer kako veličina stanovništva utječe na količinu dostupne hrane. To se naziva pozitivna ekonomija. Zakoni nisu dobri ili loši. Oni samo opisuju ono što jest. Današnja ekonomija, kakvu studenti uče na sveučilištima, pojavila se relativno nedavno u tisućama godina staroj ljudskoj civilizaciji. Pojavila se prije nekoliko stoljeća, kada se kapitalizam, vrsta ekonomije koju danas pronalazimo u većini zemalja, rodio. Većina ekonomije bavi se o stvarima koje zabrinjavaju kapitaliste: kupnjom, prodajom i cijenama. Dosta toga u ovoj knjizi je o tome. Također ćemo promotriti i neke ekonomske ideje koje sežu daleko ranije. Nakon svega, svako društvo, kapitalističko ili ne, mora se boriti s problemom kako nahraniti ili odjenuti svoje stanovništvo. Proučit ćemo različite ideje o gospodarstvu i vidjeti kako se samo gospodarstvo mijenjalo. Proučavanje povijesti ekonomije pomaže nam jer učeći o tome kako su ideje ranijih mislioca proizašle iz njihovih osobnih zabrinutosti i okolnosti omogućuje nam jasnije vidjeti naše. Zato je spajanje povijesti s idejama tako fascinantno – i toliko važno za stvaranje svijeta u kojem bi više nas moglo dobro živjeti. NIALL KISHTANY predaje povijest ekonomije na Londonskoj školi ekonomije te je bio savjetnik za ekonomsku politiku Vladi Velike Britanije i Ekonomskoj komisiji Ujedinjenih naroda za Afriku. Autor je knjige Economics in Minutes i suautor knjige The Economics Book.

Opis proizvoda PRISTUPAČAN UVOD U 2000 GODINA EKONOMSKE MISLI! Ekonomija je znanost o društvu i ljudima i njihovoj upotrebi resursa – zemlje, ugljena, rada i strojeva – koji su uključeni u proizvodnju korisnih dobara kao što su kruh i cipele. Ekonomija pokazuje da je poprilično pogrešno reći da su ljudi u Burkini Faso siromašni zato što su lijeni, kao što neki govore. Mnogi od njih naporno rade, ali su rođeni u ekonomiji koja kao cjelina nije jako uspješna u proizvodnji stvari. Zašto Britanija ima zgrade, knjige i učitelje potrebe za obrazovanje djece dok Burkina Faso nema? To je iznimno teško pitanje i nitko još nije uspio doći do njegove suštine. Ekonomija se trudi. Evo snažnijeg razloga za fasciniranost ekonomijom i možda za dobivanje vlastite ideje o njoj. Ekonomija je pitanje života i smrti. Dijete rođeno danas u bogatoj zemlji ima jako male šanse umrijeti prije pete godine. Smrt malog djeteta je rijedak i šokantan slučaj kada se dogodi. U najsiromašnijim zemljama svijeta, ipak, više od 10 posto djece nikad ne doživi petu godinu zbog manjka hrane i lijekova. Tinejdžeri u tim zemljama mogu se smatrati sretnima što su preživjeli. Riječ ‘ekonomija’ može zvučati pomalo suhoparno i navesti vas na mišljenje da je riječ o hrpi dosadne statistike. A zapravo je njezina bit u pronalasku načina kako da ljudi prežive i da budu zdravi i obrazovani. Riječ je o načinu na koji ljudi dolaze do onog što im je potrebno kako bi živjeli sretan i ispunjen život – i zašto neki to ne pronalaze. Ako možemo riješiti osnovno ekonomsko pitanje, možda možemo svima pomoći da žive bolji život. Osnovno pitanje ekonomije je kako društvo prevladava najgore efekte oskudnosti – te zašto neki to ne uspijevaju ni približno brzo koliko bi trebali. Pokušaj dobrog odgovora treba više od poznavanja pojma oportunitetnog troška – biti dobar u donošenju odluke trebamo li novu bolnicu ili nogometno igralište ili bismo li trebali kupiti novi iPad ili sat. Vaš odgovor trebao bi sadržavati razne ekonomske teorije i duboko poznavanje toga kako različite ekonomije uistinu funkcioniraju u stvarnom svijetu. Upoznavanje povijesnih ekonomskih mislioca u ovoj knjizi odlična je polazna točka; njihove ideje pokazuju koliko su raznoliki pokušaji ekonomista bili. Riječ ekonomija dolazi od grčke riječi oeconomicus (oikos, kuća i nomos, zakon ili pravilo). Stoga je za stare Grke ekonomija bila način na koji kućanstva upravljaju svojim resursima. Danas ekonomija uključuje i proučavanje tvrtki i industrija. Kućanstva i ljudi koji ih čine i dalje su osnova. Nakon svega, pojedinci su ti koji kupuju stvari i čine radnu snagu. Stoga je ekonomija studija o ljuskom ponašanju u gospodarstvu. Ako dobijete dvadeset funti za rođendan, kako odlučujete na što ćete ih potrošiti? Što potiče radnika da prihvati posao za određenu plaću? Zašto neki ljudi oprezno štede novac dok ga drugi razbacuju na novi dvorac za psa? Ekonomisti pokušavaju pristupiti ovim pitanjima na znanstveni način. Zapravo, ekonomisti pokušavaju objasniti gospodarstvo kao što znanstvenici pokušavaju objasniti let rakete. Znanstvenici traže fizičke zakone – kako jedna stvar uzrokuje drugu – poput toga kako težina rakete utječe na to koliko visoko će ići. Ekonomisti tragaju za ekonomskim zakonima, na primjer kako veličina stanovništva utječe na količinu dostupne hrane. To se naziva pozitivna ekonomija. Zakoni nisu dobri ili loši. Oni samo opisuju ono što jest. Današnja ekonomija, kakvu studenti uče na sveučilištima, pojavila se relativno nedavno u tisućama godina staroj ljudskoj civilizaciji. Pojavila se prije nekoliko stoljeća, kada se kapitalizam, vrsta ekonomije koju danas pronalazimo u većini zemalja, rodio. Većina ekonomije bavi se o stvarima koje zabrinjavaju kapitaliste: kupnjom, prodajom i cijenama. Dosta toga u ovoj knjizi je o tome. Također ćemo promotriti i neke ekonomske ideje koje sežu daleko ranije. Nakon svega, svako društvo, kapitalističko ili ne, mora se boriti s problemom kako nahraniti ili odjenuti svoje stanovništvo. Proučit ćemo različite ideje o gospodarstvu i vidjeti kako se samo gospodarstvo mijenjalo. Proučavanje povijesti ekonomije pomaže nam jer učeći o tome kako su ideje ranijih mislioca proizašle iz njihovih osobnih zabrinutosti i okolnosti omogućuje nam jasnije vidjeti naše. Zato je spajanje povijesti s idejama tako fascinantno – i toliko važno za stvaranje svijeta u kojem bi više nas moglo dobro živjeti. NIALL KISHTANY predaje povijest ekonomije na Londonskoj školi ekonomije te je bio savjetnik za ekonomsku politiku Vladi Velike Britanije i Ekonomskoj komisiji Ujedinjenih naroda za Afriku. Autor je knjige Economics in Minutes i suautor knjige The Economics Book.

Opis proizvoda PRISTUPAČAN UVOD U 2000 GODINA EKONOMSKE MISLI! Ekonomija je znanost o društvu i ljudima i njihovoj upotrebi resursa – zemlje, ugljena, rada i strojeva – koji su uključeni u proizvodnju korisnih dobara kao što su kruh i cipele. Ekonomija pokazuje da je poprilično pogrešno reći da su ljudi u Burkini Faso siromašni zato što su lijeni, kao što neki govore. Mnogi od njih naporno rade, ali su rođeni u ekonomiji koja kao cjelina nije jako uspješna u proizvodnji stvari. Zašto Britanija ima zgrade, knjige i učitelje potrebe za obrazovanje djece dok Burkina Faso nema? To je iznimno teško pitanje i nitko još nije uspio doći do njegove suštine. Ekonomija se trudi. Evo snažnijeg razloga za fasciniranost ekonomijom i možda za dobivanje vlastite ideje o njoj. Ekonomija je pitanje života i smrti. Dijete rođeno danas u bogatoj zemlji ima jako male šanse umrijeti prije pete godine. Smrt malog djeteta je rijedak i šokantan slučaj kada se dogodi. U najsiromašnijim zemljama svijeta, ipak, više od 10 posto djece nikad ne doživi petu godinu zbog manjka hrane i lijekova. Tinejdžeri u tim zemljama mogu se smatrati sretnima što su preživjeli. Riječ ‘ekonomija’ može zvučati pomalo suhoparno i navesti vas na mišljenje da je riječ o hrpi dosadne statistike. A zapravo je njezina bit u pronalasku načina kako da ljudi prežive i da budu zdravi i obrazovani. Riječ je o načinu na koji ljudi dolaze do onog što im je potrebno kako bi živjeli sretan i ispunjen život – i zašto neki to ne pronalaze. Ako možemo riješiti osnovno ekonomsko pitanje, možda možemo svima pomoći da žive bolji život. Osnovno pitanje ekonomije je kako društvo prevladava najgore efekte oskudnosti – te zašto neki to ne uspijevaju ni približno brzo koliko bi trebali. Pokušaj dobrog odgovora treba više od poznavanja pojma oportunitetnog troška – biti dobar u donošenju odluke trebamo li novu bolnicu ili nogometno igralište ili bismo li trebali kupiti novi iPad ili sat. Vaš odgovor trebao bi sadržavati razne ekonomske teorije i duboko poznavanje toga kako različite ekonomije uistinu funkcioniraju u stvarnom svijetu. Upoznavanje povijesnih ekonomskih mislioca u ovoj knjizi odlična je polazna točka; njihove ideje pokazuju koliko su raznoliki pokušaji ekonomista bili. Riječ ekonomija dolazi od grčke riječi oeconomicus (oikos, kuća i nomos, zakon ili pravilo). Stoga je za stare Grke ekonomija bila način na koji kućanstva upravljaju svojim resursima. Danas ekonomija uključuje i proučavanje tvrtki i industrija. Kućanstva i ljudi koji ih čine i dalje su osnova. Nakon svega, pojedinci su ti koji kupuju stvari i čine radnu snagu. Stoga je ekonomija studija o ljuskom ponašanju u gospodarstvu. Ako dobijete dvadeset funti za rođendan, kako odlučujete na što ćete ih potrošiti? Što potiče radnika da prihvati posao za određenu plaću? Zašto neki ljudi oprezno štede novac dok ga drugi razbacuju na novi dvorac za psa? Ekonomisti pokušavaju pristupiti ovim pitanjima na znanstveni način. Zapravo, ekonomisti pokušavaju objasniti gospodarstvo kao što znanstvenici pokušavaju objasniti let rakete. Znanstvenici traže fizičke zakone – kako jedna stvar uzrokuje drugu – poput toga kako težina rakete utječe na to koliko visoko će ići. Ekonomisti tragaju za ekonomskim zakonima, na primjer kako veličina stanovništva utječe na količinu dostupne hrane. To se naziva pozitivna ekonomija. Zakoni nisu dobri ili loši. Oni samo opisuju ono što jest. Današnja ekonomija, kakvu studenti uče na sveučilištima, pojavila se relativno nedavno u tisućama godina staroj ljudskoj civilizaciji. Pojavila se prije nekoliko stoljeća, kada se kapitalizam, vrsta ekonomije koju danas pronalazimo u većini zemalja, rodio. Većina ekonomije bavi se o stvarima koje zabrinjavaju kapitaliste: kupnjom, prodajom i cijenama. Dosta toga u ovoj knjizi je o tome. Također ćemo promotriti i neke ekonomske ideje koje sežu daleko ranije. Nakon svega, svako društvo, kapitalističko ili ne, mora se boriti s problemom kako nahraniti ili odjenuti svoje stanovništvo. Proučit ćemo različite ideje o gospodarstvu i vidjeti kako se samo gospodarstvo mijenjalo. Proučavanje povijesti ekonomije pomaže nam jer učeći o tome kako su ideje ranijih mislioca proizašle iz njihovih osobnih zabrinutosti i okolnosti omogućuje nam jasnije vidjeti naše. Zato je spajanje povijesti s idejama tako fascinantno – i toliko važno za stvaranje svijeta u kojem bi više nas moglo dobro živjeti. NIALL KISHTANY predaje povijest ekonomije na Londonskoj školi ekonomije te je bio savjetnik za ekonomsku politiku Vladi Velike Britanije i Ekonomskoj komisiji Ujedinjenih naroda za Afriku. Autor je knjige Economics in Minutes i suautor knjige The Economics Book.

Autor: Nial KishtainyPRISTUPAČAN UVOD U 2000 GODINA EKONOMSKE MISLI!Ekonomija je znanost o društvu i ljudima i njihovoj upotrebi resursa – zemlje, ugljena, rada i strojeva – koji su uključeni u proizvodnju korisnih dobara kao što su kruh i cipele. Ekonomija pokazuje da je poprilično pogrešno reći da su ljudi u Burkini Faso siromašni zato što su lijeni, kao što neki govore. Mnogi od njih naporno rade, ali su rođeni u ekonomiji koja kao cjelina nije jako uspješna u proizvodnji stvari. Zašto Britanija ima zgrade, knjige i učitelje potrebe za obrazovanje djece dok Burkina Faso nema? To je iznimno teško pitanje i nitko još nije uspio doći do njegove suštine. Ekonomija se trudi.Evo snažnijeg razloga za fasciniranost ekonomijom i možda za dobivanje vlastite ideje o njoj. Ekonomija je pitanje života i smrti. Dijete rođeno danas u bogatoj zemlji ima jako male šanse umrijeti prije pete godine. Smrt malog djeteta je rijedak i šokantan slučaj kada se dogodi. U najsiromašnijim zemljama svijeta, ipak, više od 10 posto djece nikad ne doživi petu godinu zbog manjka hrane i lijekova. Tinejdžeri u tim zemljama mogu se smatrati sretnima što su preživjeli.Riječ ‘ekonomija’ može zvučati pomalo suhoparno i navesti vas na mišljenje da je riječ o hrpi dosadne statistike. A zapravo je njezina bit u pronalasku načina kako da ljudi prežive i da budu zdravi i obrazovani. Riječ je o načinu na koji ljudi dolaze do onog što im je potrebno kako bi živjeli sretan i ispunjen život – i zašto neki to ne pronalaze. Ako možemo riješiti osnovno ekonomsko pitanje, možda možemo svima pomoći da žive bolji život.Osnovno pitanje ekonomije je kako društvo prevladava najgore efekte oskudnosti – te zašto neki to ne uspijevaju ni približno brzo koliko bi trebali. Pokušaj dobrog odgovora treba više od poznavanja pojma oportunitetnog troška – biti dobar u donošenju odluke trebamo li novu bolnicu ili nogometno igralište ili bismo li trebali kupiti novi iPad ili sat. Vaš odgovor trebao bi sadržavati razne ekonomske teorije i duboko poznavanje toga kako različite ekonomije uistinu funkcioniraju u stvarnom svijetu. Upoznavanje povijesnih ekonomskih mislioca u ovoj knjizi odlična je polazna točka; njihove ideje pokazuju koliko su raznoliki pokušaji ekonomista bili.Riječ ekonomija dolazi od grčke riječi oeconomicus (oikos, kuća i nomos, zakon ili pravilo). Stoga je za stare Grke ekonomija bila način na koji kućanstva upravljaju svojim resursima. Danas ekonomija uključuje i proučavanje tvrtki i industrija. Kućanstva i ljudi koji ih čine i dalje su osnova. Nakon svega, pojedinci su ti koji kupuju stvari i čine radnu snagu. Stoga je ekonomija studija o ljuskom ponašanju u gospodarstvu. Ako dobijete dvadeset funti za rođendan, kako odlučujete na što ćete ih potrošiti? Što potiče radnika da prihvati posao za određenu plaću? Zašto neki ljudi oprezno štede novac dok ga drugi razbacuju na novi dvorac za psa?Ekonomisti pokušavaju pristupiti ovim pitanjima na znanstveni način. Zapravo, ekonomisti pokušavaju objasniti gospodarstvo kao što znanstvenici pokušavaju objasniti let rakete. Znanstvenici traže fizičke zakone – kako jedna stvar uzrokuje drugu – poput toga kako težina rakete utječe na to koliko visoko će ići. Ekonomisti tragaju za ekonomskim zakonima, na primjer kako veličina stanovništva utječe na količinu dostupne hrane. To se naziva pozitivna ekonomija. Zakoni nisu dobri ili loši. Oni samo opisuju ono što jest. Današnja ekonomija, kakvu studenti uče na sveučilištima, pojavila se relativno nedavno u tisućama godina staroj ljudskoj civilizaciji. Pojavila se prije nekoliko stoljeća, kada se kapitalizam, vrsta ekonomije koju danas pronalazimo u većini zemalja, rodio. Većina ekonomije bavi se o stvarima koje zabrinjavaju kapitaliste: kupnjom, prodajom i cijenama. Dosta toga u ovoj knjizi je o tome. Također ćemo promotriti i neke ekonomske ideje koje sežu daleko ranije. Nakon svega, svako društvo, kapitalističko ili ne, mora se boriti s problemom kako nahraniti ili odjenuti svoje stanovništvo. Proučit ćemo različite ideje o gospodarstvu i vidjeti kako se samo gospodarstvo mijenjalo.Proučavanje povijesti ekonomije pomaže nam jer učeći o tome kako su ideje ranijih mislioca proizašle iz njihovih osobnih zabrinutosti i okolnosti omogućuje nam jasnije vidjeti naše. Zato je spajanje povijesti s idejama tako fascinantno – i toliko važno za stvaranje svijeta u kojem bi više nas moglo dobro živjeti.NIALL KISHTANY predaje povijest ekonomije na Londonskoj školi ekonomije te je bio savjetnik za ekonomsku politiku Vladi Velike Britanije i Ekonomskoj komisiji Ujedinjenih naroda za Afriku. Autor je knjige Economics in Minutes i suautor knjige The Economics Book.

PRISTUPAČAN UVOD U 2000 GODINA EKONOMSKE MISLI! Ekonomija je znanost o društvu i ljudima i njihovoj upotrebi resursa – zemlje, ugljena, rada i strojeva – koji su uključeni u proizvodnju korisnih dobara kao što su kruh i cipele. Ekonomija pokazuje da je poprilično pogrešno reći da su ljudi u Burkini Faso siromašni zato što su lijeni, kao što neki govore. Mnogi od njih naporno rade, ali su rođeni u ekonomiji koja kao cjelina nije jako uspješna u proizvodnji stvari. Zašto Britanija ima zgrade, knjige i učitelje potrebe za obrazovanje djece dok Burkina Faso nema? To je iznimno teško pitanje i nitko još nije uspio doći do njegove suštine. Ekonomija se trudi. Evo snažnijeg razloga za fasciniranost ekonomijom i možda za dobivanje vlastite ideje o njoj. Ekonomija je pitanje života i smrti. Dijete rođeno danas u bogatoj zemlji ima jako male šanse umrijeti prije pete godine. Smrt malog djeteta je rijedak i šokantan slučaj kada se dogodi. U najsiromašnijim zemljama svijeta, ipak, više od 10 posto djece nikad ne doživi petu godinu zbog manjka hrane i lijekova. Tinejdžeri u tim zemljama mogu se smatrati sretnima što su preživjeli. Riječ ‘ekonomija’ može zvučati pomalo suhoparno i navesti vas na mišljenje da je riječ o hrpi dosadne statistike. A zapravo je njezina bit u pronalasku načina kako da ljudi prežive i da budu zdravi i obrazovani. Riječ je o načinu na koji ljudi dolaze do onog što im je potrebno kako bi živjeli sretan i ispunjen život – i zašto neki to ne pronalaze. Ako možemo riješiti osnovno ekonomsko pitanje, možda možemo svima pomoći da žive bolji život. Osnovno pitanje ekonomije je kako društvo prevladava najgore efekte oskudnosti – te zašto neki to ne uspijevaju ni približno brzo koliko bi trebali. Pokušaj dobrog odgovora treba više od poznavanja pojma oportunitetnog troška – biti dobar u donošenju odluke trebamo li novu bolnicu ili nogometno igralište ili bismo li trebali kupiti novi iPad ili sat. Vaš odgovor trebao bi sadržavati razne ekonomske teorije i duboko poznavanje toga kako različite ekonomije uistinu funkcioniraju u stvarnom svijetu. Upoznavanje povijesnih ekonomskih mislioca u ovoj knjizi odlična je polazna točka; njihove ideje pokazuju koliko su raznoliki pokušaji ekonomista bili. Riječ ekonomija dolazi od grčke riječi oeconomicus (oikos, kuća i nomos, zakon ili pravilo). Stoga je za stare Grke ekonomija bila način na koji kućanstva upravljaju svojim resursima. Danas ekonomija uključuje i proučavanje tvrtki i industrija. Kućanstva i ljudi koji ih čine i dalje su osnova. Nakon svega, pojedinci su ti koji kupuju stvari i čine radnu snagu. Stoga je ekonomija studija o ljuskom ponašanju u gospodarstvu. Ako dobijete dvadeset funti za rođendan, kako odlučujete na što ćete ih potrošiti? Što potiče radnika da prihvati posao za određenu plaću? Zašto neki ljudi oprezno štede novac dok ga drugi razbacuju na novi dvorac za psa? Ekonomisti pokušavaju pristupiti ovim pitanjima na znanstveni način. Zapravo, ekonomisti pokušavaju objasniti gospodarstvo kao što znanstvenici pokušavaju objasniti let rakete. Znanstvenici traže fizičke zakone – kako jedna stvar uzrokuje drugu – poput toga kako težina rakete utječe na to koliko visoko će ići. Ekonomisti tragaju za ekonomskim zakonima, na primjer kako veličina stanovništva utječe na količinu dostupne hrane. To se naziva pozitivna ekonomija. Zakoni nisu dobri ili loši. Oni samo opisuju ono što jest. Današnja ekonomija, kakvu studenti uče na sveučilištima, pojavila se relativno nedavno u tisućama godina staroj ljudskoj civilizaciji. Pojavila se prije nekoliko stoljeća, kada se kapitalizam, vrsta ekonomije koju danas pronalazimo u većini zemalja, rodio. Većina ekonomije bavi se o stvarima koje zabrinjavaju kapitaliste: kupnjom, prodajom i cijenama. Dosta toga u ovoj knjizi je o tome. Također ćemo promotriti i neke ekonomske ideje koje sežu daleko ranije. Nakon svega, svako društvo, kapitalističko ili ne, mora se boriti s problemom kako nahraniti ili odjenuti svoje stanovništvo. Proučit ćemo različite ideje o gospodarstvu i vidjeti kako se samo gospodarstvo mijenjalo. Proučavanje povijesti ekonomije pomaže nam jer učeći o tome kako su ideje ranijih mislioca proizašle iz njihovih osobnih zabrinutosti i okolnosti omogućuje nam jasnije vidjeti naše. Zato je spajanje povijesti s idejama tako fascinantno – i toliko važno za stvaranje svijeta u kojem bi više nas moglo dobro živjeti. NIALL KISHTANY predaje povijest ekonomije na Londonskoj školi ekonomije te je bio savjetnik za ekonomsku politiku Vladi Velike Britanije i Ekonomskoj komisiji Ujedinjenih naroda za Afriku. Autor je knjige Economics in Minutes i suautor knjige The Economics Book. Naslov: KRATKA POVIJEST EKONOMIJE Izdavač: iLearn Strana: 250 (cb) Povez: meki Pismo: latinica Format: 15 x 21 cm Godina izdanja: 2021 ISBN: 9789532464634

Odlomak iz Radnika i seljaka: HISTORY CHANNEL (Lora pro nobis – 3) Obratite pažnju u Kapou na kadar u kome Riva izvršava samoubistvo bacivši se na električnu ogradu: čovek koji se u tom trenutku odluči za vožnju kamere unapred, kako bi što bolje kadrirao mrtvo telo – pažljivo smeštajući podignutu ruku u ćošak finalne kompozicije – taj je čovek vredan najdubljeg prezira. Jacques Rivette From: [email protected] To: [email protected] Date: 25. Jan. 23:55 Štovani gospodine Krez, Već punih mjeseca dana nadzirem Vašu nadzornu kameru. Mogao bih Vam o njoj sastaviti detaljan izvještaj, uključujući fotografije koje sam načinio u različita doba dana i iz različitih uglova da posluže kao dokazni materijal. Koliko god izgledalo infantilno, snimati napravu za snimanje predstavljalo je za mene stanoviti, mada tjeskoban, izazov. Dosad sam u tri navrata pismenim putem prosvjedovao, a jednom čak i osobno došao u policijsku upravu, tražeći da se dotična sprava ukloni ili preusmjeri tako da ne vrši agresiju na moju intimu. Budući da sam svaki put bio ignoriran ili nepristojno odbijen, odlučio sam preskočiti niže stepenice i obratiti se direktno Vama, načelniku policijske uprave, iako bez realne nade da ćete ovaj dopis uopće pročitati, a kamoli poduzeti nešto u smislu uvažavanja mojeg zahtjeva. To, međutim, ne znači da ću odustati. S vremenom sam shvatio kako se vrijeme – nasuprot raširenom uvjerenju – najbrže troši uz fatalističko prihvaćanje datosti i meku socijalnu prilagodbu. Ukratko, da ponovim ono što sam već tri puta naglasio Vašim blaziranim i neotesanim službenicima: nadzorna kamera u Ulici oslobođenja, u neposrednoj blizini križanja s Goličkom, postavljena je na fasadi peterokatnice otprilike po sredini drugoga kata (ili možda malo više) i usmjerena je – nominalno – prema podružnici Sberbank-a koja se nalazi u prizemlju na suprotnoj strani ceste. Do ostakljene podružnice Sberbank-a, hiperdizajnirana interijera, neukusnog do povraćanja, nalaze se još dopadljiva mala pekara, odakle se šire topli i slani mirisi nepodložni videorecepciji, prodavaonica talijanskih cipela, sva u žućkastim tonovima, i haustor zgrade u kojoj živim, službena adresa: Ulica oslobođenja br. 28. No potpuno je jasno da se u vidokrugu Vaše nadzorne kamere nalazi i prozor moga stana na prvome katu, smješten malo ulijevo iznad spomenute bankarske ispostave. Za nevolju je to dvostruki francuski prozor, širok gotovo dva metra, pa shodno tome objektiv Vašeg sigurnosnog uređaja prodire i obuhvaća (bilježi, kontrolira, špijunira, registrira, snima) dobru trećinu sobe koju koristim kao radni prostor, a to ne mogu doživjeti drugačije nego kao bezočan akt nasilja nad mojom privatnošću. Ne znam koliko je takav stav dostupan Vašem policijskom umu (zamišljam ga kao nedovoljno skuhano jaje, s meckavim žutanjkom), ali kada okolnosti nastupe tako da se putanje javne sigurnosti i moje privatnosti neopravdano ukrste, bez razmišljanja se stavljam na svoju stranu. To da Vaši podređeni, pretpostavljam školovani špiclovi, ili (još gore) lica na dežurstvu s par razreda pučke škole i kvocijentom inteligencije mahovine, uz pomoć banalnoga tehničkog pomagala ulaze kroz moj prozor i promatraju na ekranu što ja činim unutar svoja četiri zida – čak i kada ništa ne činim, jer je dovoljno već to što mi nije dopušteno da se osjećam samim – za mene je potpuno neprihvatljivo. Da ne govorim koliko mi je gadljivo. Koliko mi je uvredljivo. A k tome ne mogu podnijeti zavjese. Ne želim zbog imbecilne policijske samovolje na svoj prozor navlačiti teške zastore, gospodine načelniče, jer bih se bez danje svjetlosti vjerojatno ugasio, ona mi je nužna kao opozicija mojem unutrašnjem mraku, s kojim Vas – budite bez brige – nemam namjeru upoznavati. Moj je dakle zahtjev krajnje jednostavan: premjestite Vašu nadzornu kameru na primjerenije mjesto, ili je u najmanju ruku zakrenite prema dolje za 20 do 25 stupnjeva (postupak od nekoliko minuta), tako da podružnica Sberbank-a i dalje bude u njenom fokusu, a da moja malenkost i prostor moje intime ostanu izvan domašaja Vašega brižnog elektronskog oka. Zar to nije prosto? Zar to ne iziskuje najmanji mogući napor s Vaše strane? Ja doista nemam ništa protiv toga da bdijete nad dnevnim utrškom bandita koji gule ovaj narod po visokim kamatnim stopama, niti da pod firmom tobožnje zaštite nacionalne sigurnosti kontrolirate ponašanje općinstva na javnim mjestima (jer je, koliko sam se uspio informirati, nekoliko stotina ovakvih kamera raspoređeno po čitavom gradu), no nisam toliko solidaran građanin da bih zbog toga podnosio policijsku invaziju na svoju ličnu autonomiju. Uvjeravam Vas, gospodine načelniče, da sa svoga prozora ne mogu niti ozbiljnije remetiti javni red i mir, a kamoli ugroziti sigurnosne prilike i opću stabilnost ovoga dijela grada. Nemam ekshibicionističkih sklonosti. Ne spadam među poremećene tipove koji će se iz čista mira razgaćiti i privlačiti pozornost prolaznika. Čak ni Vaš istrenirani policijski mozak ne bi uspio smisliti sablazan koju bih ja odavde mogao izvesti i koja bi bila dostatan razlog da me se drži na oku. U ovim godinama više nisam u stanju ni zdušnije dahtati nad djevojkama koje ponosno, najčešće s nespretnom vulgarnošću, šeću guzičice Ulicom oslobođenja. I dalje promatram, to da, ali sada bez traga žudnje, gospodine načelniče, jedva da još uspijevam dodati notu sjete na ravnodušnost. Ipak, pošto se uporno oglušujete na moju molbu, zaključujem da Vam je moj slučaj zbog nečeg interesantan. Nečim očigledno privlačim Vašu pozornost. Zbog nečega Vam je naročito stalo da sitničavo njuškate po mojoj osobnoj sferi, u koju nitko – a pogotovo ne elektronski opremljene snage državnog redarstva – ne bi smio imati pravo uvida. Kako da Vas privolim da me skinete s nišana? Kako da utolim Vašu voajersku glad? Bi li pomoglo ako Vas kratko uputim u svoje sasvim konvencionalne stambene prilike (i prema tome dnevne navike), ako Vam predočim nekoliko kadrova koje Vaša nadzorna kamera – u čijem je optičkom polju tek trećina moje radne sobe – nije u stanju registrirati? Pa dobro, pokušajmo. Desno od prozora, iz perspektive Vašeg osujećenog teleskopa, nalazi se pisaći stol od potamnjele hrastovine, mjestimično izbrazdan po obodima, s blago ulegnutom radnom plohom, na njemu dvije-tri nesređene hrpe papira i knjiga, te laptop demodirane serije (toshiba) na čijem se poklopcu mogu vidjeti tragovi cigaretnog pepela i skorenih kapljica kave; do njega je biblioteka koja se podiže do stropa, također nesređena, uglavnom biografije i historiografski naslovi (prikladno mojem zapostavljenom zvanju), više fotografija raspoređenih po policama, izdvajam uspomenu s vjenčanja mojih roditelja u okviru od lažnog mahagonija; prva vrata iz hodnika vode u skučenu kuhinju, stol ispod prozora s kariranim (crveno-bijelim) plastičnim stolnjakom, na njemu košara za voće od pletenoga pruća u čijim se žljebovima gnijezdi višegodišnja, slijepljena prašina, plinski šporet, blijedozeleni kuhinjski elementi koji su u donjem dijelu impregnirani tankim slojem masnoće, balkončić veličine četiriju ljudskih stopa što gleda na vežu; sljedeća su vrata od spavaće sobe moje kćerke u koju Vas ne kanim uvoditi, a do njih ulaz u moju spavaonicu gdje nema ničega vrijednog spomena (osim ako Vas zanima tragično škripavi krevet od orahovine i čaša za protezu na noćnom ormariću); samim hodnikom dominira starinski samostojeći čiviluk, obiteljsko naslijeđe, ukrašen s više stotina rupica koje su udarničkim radom izbušili nevidljivi drvožderi, na zidovima opet fotografije, fotografije, mrtvi, mrtvi; naposljetku jednostavno kupatilo u bijelim pločicama, ovalni lavabo, slavina obrasla brdašcima kamenca, ogledalo bez rama, solidna kada u kojoj, s jednom nogom prebačenom preko ruba, nahereno leži leš krupnijeg muškarca, čini se prerezana grla. S osobitim štovanjem, Milorad Baranovski, prof. povj. umr.