Tvrd povez. Izdanje ZTT, Trst, 1981. godine. Veoma dobro očuvana knjiga, 47. strana. čeda XV, 2018.

Knjiga je nova

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Sa donje strane ima malo nekih crni tackica, nista strasno, sve ostalo uredno! Ilustrovala: Danica Rusjan Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.), bila je hrvatska književnica koja je u Hrvatskoj i u svijetu priznata kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu. Ivana Brlić-Mažuranić rođena je u Ogulinu 1874. godine. Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića.[3] Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Kratko se školovala u djevojačkoj školi u Zagrebu.[4] Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskome jeziku. S obitelji se iz Ogulina prvo preselila u Karlovac, a potom u Jastrebarsko. Dana 15. kolovoza 1891. godine zaručili su se Ivana Mažuranić i Vatroslav Brlić, odvjetnik i političar. Njihovo vjenčanje bilo je 18. travnja 1892. godine, na Ivanin 18. rođendan, u crkvi sv. Marka.[5] Jedan od kumova bio im je tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Amruš.[6] Nakon vjenčanja Ivana se sa suprugom seli u Brod na Savi (danas Slavonski Brod), gdje je živjela većinu života koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i književnom radu. Kao majka sedmero djece, imala je priliku upoznati se s dječjom psihom, i tako razumjeti čistoću i naivnost njihova svijeta. Odgojena u narodnome duhu, uz supruga Vatroslava uključuje se u javni život u krugovima prvaka narodnoga pokreta. Biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protumađaronska nastojanja. Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata zajedno s kćerima Zorom i Nadom radila je kao bolničarka Crvenoga križa u Slavonskome Brodu i za svoj predani rad dobila je odličje.[7] Tijekom života patila je od bolesti depresije i nakon duge borbe s tom bolešću počinila je samoubojstvo, 21. rujna 1938. godine, u bolnici na zagrebačkome Srebrnjaku.[8] Pokopana je na zagrebačkome groblju Mirogoju, u obiteljskoj grobnici.[9][10] Književno stvaralaštvo Spomenik Ivani Brlić-Mažuranić u Slavonskom Brodu. Ivana Brlić-Mažuranić počela je pisati poeziju, eseje i dnevnike vrlo rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom 20. stoljeća. Svoju prvu pjesmu Zvijezdi moje domovine napisala je u Ogulinu 1886. godine.[4] Prvi članak, Sajam u Bosni, objavila je 6. rujna 1900. godine u Narodnim novinama (god. 66, br. 204, str. 3), a potpisala se inicijalom M.[11] Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu Valjani i nevaljani izdala je u prosincu 1901. godine u vlastitoj nakladi i bila je namijenjena privatnoj uporabi.[11] Nakon objavljivanja zbirke Valjanih i nevaljanih pisala je članke i kratke priče za djecu koji su izlazili u novinama i časopisima.[12] Priče i tekstovi poput serije obrazovnih članaka naslovljenih Škola i praznici objavljivani su redovito od 1903. godine nadalje. Pravu pozornost književne publike skreće 1913. godine romanom za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića. U ovoj napetoj priči siromašni šegrt Hlapić bježi od svoga gazde, a zgode na kraju prevladaju nezgode. Napisala je pjesničku zbirku Slike (1912.), pedagoški intoniranu Knjigu omladini (1923.)[13], zapise o obiteljskome rodoslovlju (Obzor, 1933. – 1934.), koje objedinjuje u trima knjigama (1934., 1935.), povijesno-pustolovni roman za mladež Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata (1937.) te je prevodila s njemačkoga i francuskoga jezika. Njezinim krunskim djelom kritičari smatraju zbirku pripovjedaka Priče iz davnine, objavljenu 1916. godine, djelo koje sadrži motive mitološke mudrosti običnoga svijeta, inspirirane slavenskom mitologijom. Ova knjiga kroz bajku ponovo vraća u život izgubljeni svijet pretkršćanskih vjerovanja Hrvata. Likovi poput Kosjenke i Regoča, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića i Bjesomara utjelovljenja su ljudskih moralnih osobina i osjećaja, kako vjernosti, ljubavi i dobrostivosti, tako i nestalnosti i slabosti. Želja za bogatstvom i čežnja za dalekim svjetovima kao simboli ljudske žudnje za istinom i znanjem često se pojavljuju u njezinim pričama. Kada je 1924. godine u Engleskoj izašao prijevod njezine knjige Priče iz davnine pod naslovom Croatian Tales of Long Ago, o njemu je pisano u tridesetak uglednih engleskih revija i časopisa, `Daily Dispatch naziva Ivanu Brlić-Mažuranić hrvatskim Andersenom, a Church Times kaže da priče izražavaju etički genij Hrvata koji će očarati ne samo djecu, nego i starijima pružiti pogled u dušu jednog malo poznatog naroda.`[14] Grob Ivane Brlić Mažuranić na zagrebačkom Mirogoju. Godine 1927. godine objavila je knjigu u obliku slikovnice Dječja čitanka o zdravlju, a ilustracije je napravio Vladimir Kirin. U knjizi su pjesmice o higijenskim i zdravstvenim temama, namijenjene djeci (higijenske mjere svakodnevnoga pranja ruku, zaštite kod kihanja i kašljanja, štetnost pušenja, muhe kao prenositeljice bolesti itd.). To je prva slikovnica u Hrvatskoj kojoj su i autorica i ilustrator hrvatski.[15] U četiri godine (1931., 1935., 1937.,1938.) šest puta bila je predložena za Nobelovu nagradu za književnost.[16] Tih godina za Nobelovu nagradu predlagali su je dr. Gavro (Gabriel) Manojlović (1931., 1935., 1937., 1938.) i Albert Bazala (1937., 1938.).[16][17] Godine 1937.[18] Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti primila ju je za svoju (dopisnu) članicu, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast. Kritika je njezinu prozu držala jedinstvenom sintezom životnoga idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkoga humora (Antun Gustav Matoš) pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (Antun Branko Šimić, Dragutin Domjanić) i književni povjesničari (Antun Barac). Školska knjiga, d.d. ustanovila je književnu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić 1971. godine radi promicanja književnoga stvaralaštva za djecu i mladež do 14 godina.[19] Često nazivana hrvatskim Andersenom (zbog njezine virtuoznosti pripovjedačice za djecu) i hrvatskim Tolkienom (radi posezanja u fantastični svijet mitologije),[3] Ivana Brlić-Mažuranić svojom izvornošću i svježinom ravnopravno stoji rame uz rame s velikanima dječje književnosti. Djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Pijetao zvan Petlušina Tanja Perić-Polonijo, Ivica Antolčić Opis Priča o neobičnom pijetlu i njegovim prijateljima, lisici, vuku, pčelama, vodi, stvarnost pretvara u svijet šala, komike i humora. Ilustrirao: Ivica Antolčić. Izdavač Školska knjiga Broj stranica 16 Godina izdanja 1995 Format 31 x 23

Stanje knjige : 5, bez ispisivanja i cepanja. Povez : tvrd Str: 16 nikk2137

131 str brosiran povez ima potpise na korici i na par strana ok stanje

SEZONA LOVA NA SVICE - VIOLETA JOVIC Izdavač: Bookland knjige za školarce Romani i priče za decu 2015; Tvrd povez; ćirilica; 21 cm; 87 str - VRLO DOBRO ocuvana ,ima samo posveta na najavnoj stranici (mala gornja ladnica ,u sobi)

Mek povez - 167 strana - ilustrovana - 18 cm PROPOLIS PLUS BEOGRAD 2011 Dobro ocuvano - bez pisanja i podvlacenja V 1 kk

odlično očuvana sa posvetom JES.20/13

Mlado pokolenje Beograd, 1970.god., 103 str, 19 cm, stanje kao na slici, unutrašnjost dobra

odlično očuvana vellok

NJEMAČKE PRIČE RUDNICI FALUNA KOCKAREVA SREĆA BIBLIOTEKA LJILJAN KNJIGA 11 AUTOR: ERNST T.A. HOFMAN ILUSTRACIJE MARIJA PASKVAL IZDAVAČ: NIŠRO `OSLOBOĐENJE` , SARAJEVO GODINA IZDANJA: 1988. TVRDE KORICE PISMO: LATINICA STANJE KNJIGE VRLO DOBRO TROŠKOVE SLANJA SNOSI KUPAC LIČNO PREUZOMANJE MOGUĆE U CENTRU BEOGRADA CRVEKAKZ

sa slike

Ima pečat biblioteke, nedostaje najavni list, inače dobro očuvano unutra. Ilustracije Vjera Lalin. Autor - osoba Lukšić, Irena Naslov Zrcalo / Irena Lukšić ; [ilustrirala Vjera Lalin] Vrsta građe kratka proza Ciljna grupa dečje, opšte Jezik hrvatski Godina 1983 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1983 (Zagreb : `Ognjen Prica`) Fizički opis 104 str. : ilustr. ; 22 cm Drugi autori - osoba Lalin, Vjera Zbirka Biblioteka Vjeverica ISBN (Karton) Irena Lukšić Rođena 1953. u Dugoj Resi, gdje je i umrla 2019. godine. Diplomirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše prozu, drame, eseje, TV i radio drame, filmske scenarije, stručne i znanstvene radove, te prevodi s ruskog. Proza joj je prevođena na engleski, makedonski, njemački, slovenski i turski jezik. Zastupljena u antologijama. Urednica je Biblioteke Književna smotra i Na tragu klasika, članica redakcija nekoliko domaćih i stranih časopisa, suradnica više međunarodnih znanstvenih projekata. Suradnica je američke Encyclopedia of World Literature in the 20th Century, Dictionary of Literary Biography i baltičkih studija o ruskoj emigraciji te najvažnijih domaćih enciklopedijskih izdanja. Povremeno nastupa kao gostujući profesor u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na četrdesetak međunarodnih znanstvenih simpozija. U domaćim i stranim stručnim publikacijama objavila je tristotinjak radova o ruskoj i hrvatskoj književnosti. Više puta studijski boravila u Rusiji. Dobitnica je nagrade za kulturu Kata Pejnović (1989), Zlatne plakete Matice hrvatske za Dnevnik Dragojle Jarnević (2001), nagrade J. J. Strossmayer za Dnevnik Dragojle Jarnević (2001), nagrade Kiklop za najbolju biblioteku Na tragu klasika (2007, 2008, 2009), zatim Nagrade austrijskog Kulturkontakta za ukupno književno stvaralaštvo, prevodilački i urednički rad (2009), Godišnje nagrade Društva hrvatskih književnih prevodilaca za najbolji prijevod fikcionalnog djela (2009), Prve nagrade na Natječaju za kratku priču Zlatko Tomičić Književnoga kruga Karlovac (2009), Treće nagrade na Natječaju za kratku priču Petar Zoranić Zadarskog lista (2010), Javno priznanje Grada Duge Rese za književni, prevodilački i urednički rad (2010), nagrade Iso Velikanović za najbolji prijevod (2011), nagrade Kiklop za urednicu godine (2011, 2012) te nagrade Kiklop za najbolju knjigu eseja (2013). Objavila: Konačište vlakopratnog osoblja (roman, 1981), Zrcalo (roman za djecu, 1983), Sedam priča ili jedan život (pripovijetke, 1986), Traženje žlice (roman, 1987), Noći u bijelom satenu (pripovijetke, 1995), Nova ruska poezija (panorama novije ruske poezije, dvojezično izdanje, 1998), Soc-art : tekstovi i kritika (zbornik, 1998), Jednostavna istina : ruska pripovijetka XX. stoljeća (panorama ruske pripovijetke, 1998), Antologija ruske disidentske drame (1998), Ruska emigrantska književna kritika (1999), Hrvatska/Rusija : kulturno-povijesne veze (dvojezično, 1999), Povratak slomljene strijele (roman, 2000), Sjajna zvijezda Rovinja (pripovijetke, 2001), Hrvatska i svijet : zbornik (2002), Krvavi mjesec nad Pompejima (pripovijetke, 2002, 2007), Ruska književnost u Svemiru (studije, 2003), Treći val : književnost i život ruske dijaspore posljednjih desetljeća XX. stoljeća (2004), Tajni život laponske princeze (pripovijetke, 2004), Katalog važnih stvari (kolumne, 2005), Pismo iz Sankt Peterburga (roman, 2006, 2008), Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata (zbornik, 2006), Ogledi o ruskoj književnosti (2006), Šezdesete : The Sixties (zbornik, 2007), Brodski! : život, djelo : (1940-1996) (zbornik, 2007), Nebeski biciklisti (roman, 2008), Duga Resa – Ixtlan (pripovijetke, 2008), Dnevnici, snevnici, rječnici, dnevnička i esejistička proza (2009), Sedamdesete (zbornik, 2010), Vjesnici nove književnosti : prikazi, recenzije, nacrti (2010), Blagovati na tragu klasika : kuharica za čitanje, čitanka uz kuhanje (2011), Gradovi, sela, dvorci : vodič za literarne putnike (2012), Očajnički sluteći Cohena (roman, 2013), Idoli i barabe : slavne osobe u književnim djelima (ogled, 2014), Klasici ostavljeni mačkama : pokušaj drukčijega čitanja književnih tekstova (eseji, 2015), Berlin-Pariz (roman, 2016) i Sve o sestri Robina Hooda (roman, 2018). Lalin, Vjera, hrvatska slikarica (Zagreb, 10. III 1947). Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1974 (I. Lovrenčić) te bila suradnica Majstorske radionice Lj. Ivančića (1975–77). U kombiniranoj tehnici minucioznim crtežom stvara nadrealne, halucinantne prizore morbidnih i tjeskobnih sadržaja (Homoidi, 1976; Moj otac, 1981). U ciklusu Raspela (1990) nadahnuta je starim dalmatinskim raspelima, a u Bestijariju (1995–98) ljudskom bešćutnošću i ratom. Bavi se ilustriranjem i opremom knjiga (I. Kušan, Domaća zadaća; J. L. Borges, Priručnik fantastične zoologije). MG21 (N)

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Jako lepe ilustracije! La Fontaine - Bajke Ján Lebiš, (1931. – 1996.) Ilustrator, grafičar, slikar, sveučilišni pedagog. Ján Lebiš bio je značajna ličnost slovačke likovne umjetnosti, posebice na području ilustracije za djecu i odrasle te na području slobodne grafike. Rođen je 1. lipnja 1937. u Moravský Krumlovu u Češkoj. Najprije je studirao matematiku i umjetnost na Filozofskom fakultetu u Olomoucu (1949. – 1950.), ali vrlo brzo odlazi u Bratislavu gdje nastavlja studij grafičkog dizajna i ilustracije knjiga kod prof. Vincenta Hložníka (1951. – 1956.). Bio je član legendarnog Kluba grafičara osnovanog u drugoj polovici 50-ih koji je nastojao očuvati izvornu poruku grafike. Nakon godina intenzivnog samostalnog rada, počinje predavati kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti gdje prenosi svoje znanje na druge generacije mladih umjetnika (1983.-1994.). Ján Lebiš preminuo je u Bratislavi 9. listopada 1996. Posebno je gostoljubiv sveučilišni atelje utjecao na njegov umjetnički i ljudski razvoj. Ján Lebiš je već tijekom studija bio izrazit talent i vrlo brzo je pronašao svoj karakteristični artificijelni izraz. Bavio se grafikom, a od 1955. i ilustracijom knjiga za djecu. Iz grafike povijesnog nadahnuća i društvenog prkosa prešao je u meditativnu poziciju subjektivnih promišljanja, u čaroliju ilustracije za djecu i novi civilizam proizvodnje 80-ih i 90-ih godina. Postoje teme građanske i izvedbene umjetnosti koje se mogu vidjeti iu slobodnoj grafici – cirkus, kazalište, bajke. Već tijekom studija Ján Lebiš pokazao je da je ilustrator širokog raspona žanrova i vještina, snašao se u velikom rasponu tekstova. Ilustrirajući najviše koristio tehniku pastelnih boja. Znao je u svojim djelima povezati ekspresivan grafički izraz s lirikom i poezijom ilustracije. Djelomično je bio pod utjecajem narodnog drvoreza koji je vidljiv uglavnom u ilustracijama rađenim grafičkim tehnikama (osobito drvorez i drvorez) u crno-bijeloj kombinaciji. Bila je to upravo takva ilustracija kada su figure i objekti imali robusne forme. Šarenim ilustracijama pokazao je veliku osjetljivost, umio je zadržati zasićene boje u harmoniji. Na njegovim ilustracijama dominira glavni motiv, uglavnom ljudska figura, a pozadinu ispunjavaju mnoge druge figure i predmeti koji su detaljno razrađeni. Način na koji su njegove ilustracije pratile knjigu maksimalno ju je približio dječjem čitatelju. Ilustracijska produkcija Jána Lebiša bila je vrlo bogata. Počeo je ilustrirati beletristiku za odrasle čitatelje. No pažnju čitatelja plijenio je uglavnom svojim ilustracijama u književnosti za djecu i mladež: njegova su djela nagrađivana mnogim nagradama, primjerice, Nagradom Franňo Kráľ (1963.), Počasnim priznanjem IBA-e u Leipzigu (1965.), Nagradom izdavačke kuće Mladé Letá (1965., 1966.), Nagrada Cyprián Majerník (1969.), Nagrada Ľudovít Fulla (1984.) kao i druge nagrade u konkurenciji Najljepše čehoslovačke knjige (1969., 1973., 1982., 1984.). Žan de Lafonten (franc. Jean de La Fontaine; Šato-Tijeri, 8. jul 1621 — Pariz, 13. april 1695), francuski pesnik i basnopisac. Lafonten je kršten (a verovatno i rođen) 8. jula 1621. godine u Šato-Tijeriju (franc. Château-Thierry) u Šampanji, kao prvo dete imućne i ugledne porodice, Šarla de Lafontena (franc. Charles de La Fontaine) i Fransoaz Pidu (franc. Françoise Pidoux). Njegov otac je bio kraljev ministar voda, šuma i lova. Do desetog razreda škole je živio u rodnom mestu, završio gimnaziju u Remsu, a potom se preselio u Pariz 1636. godine. Pet godina kasnije počeo je da studira teologiju i medicinu kod Oratorianskog reda što je napustio 1643. godine. Od 1645. do 1647. godine je studirao pravo a 1647. se oženio 14-godišnjom devojkom Marijom Erikar (franc. Marie Héricart) u Šato-Tijeriju. Sa Marijom je dobio sina Šarla (franc. Charles) 1653. godine. Po ženidbi se preselio u Pariz gde je stupio u kontakt sa literarnim krugovima. U Parizu je odlučio da postane pisac gde je 1654. godine objavio svoje prvo delo, `Evnuha` (franc. L’Eunuque), koje je bilo prevod stare verzije pozorišnog komada Publija Terencija Afera, a zatim herojsku poemu `Adonis` 1658., inspirisan Ovidijem. Lafonten je `Adonisa` posvetio tadašnjem francuskom ministru finansija Nikoli Fukeu (franc. Nicolas Fouquet). Ovo vreme Lafonten zove vreme poetske penzije kada je živeo na Pikeovom imanju Vo l` Vikomt (franc. Vaux-le-Vicomte) gde je imao priliku da sretne Peroa, Rasina i mnoge druge pisce i umetnike. Francuski kralj Luj XIV je uhapsio i zatvorio Fukea 1662. što je primoralo Lafontena da pobegne iz Pariza u Limož gde je završio i objavio svoju prvu knjigu stihova `Dogodovštine i vesti u stihu` (franc. Contes et nouvelles en vers) 1665. i 1666. godine. Ranije 1664. godine je objavio svoje prve dve bajke `Đokonda` (franc. Joconde) i `Rogonja i srećni` (franc. Le Cocu battu et content). U Parizu je ponovo od 1664. do 1672. godine gde živi u dvorcu Luksemburg (franc. Palais du Luxembourg) pod patronstvom Margarete de Loren (franc. Marguerite de Lorrain), udovice Gastona de Orleana (franc. Gaston d’Orlean). U Parizu Lafonten piše svoje glavno delo - basne. Svoje basne objavljuje u dva toma 1668. godine pod naslovom `Odabrane basne u stihovima od J. de Lafontena` (franc. Fables choisies, mises en vers par Ј. de La Fontaine). Od 1672. godine je gost udovice bankara Margarite de la Sabje (franc. Marguerite de la Sablière) na duže vreme. Ima mogo problema sa cenzurom a novo izdanje njegove knjige `Dogodovštine i vesti` je bilo zabranjeno. U periodu 1667-1669. godine piše i izdaje četvti i peti tom njegovih `Odabranih basni`. Godine 1684. postao je član Francuske akademije a Komedi Fransez (franc. Comédie Française) postavlja na svoj repertoar Lafontenov `Susret` (franc. Le Rendez-Vous) koji će biti izveden na sceni samo četiri puta. Lirsku tragediju `Astrea` (franc. Astrée) je napisao 1691. godine koja je izvedena na sceni samo šest puta. Godine 1692. izdaje revidirane i kompletne `Dogodovštine i vesti` a iste godine se i razboleo. Madam de la Sabje je umrla 1693. godine, a Lafonten se odrekao svojih `Dogodovština i vesti`. Do svoje smrti 1695. godine posvetio se isključivi religiji. Književni stil i interes Lafonten se nije ustručavao da slobodno pozajmljuje od drugih pisaca, antičkih i savremenih, ali je istovremeno stvorio svoj stil i poetski svet u isto vreme lični i univerzalan, specifičan i intiman, ali pristupan svima. Smatra se da je bio najveći lirski pesnik Francuske 17. veka. Iako je najviše bio poznat po svojim basnama, basne su ipak bile samo manji deo njegovog stvaralaštva. On je takođe napisao jedan broj lascivnih povesti u stihovima, pozorišnih komada, i romansi. Ogledao se i u žanru elegije i mašte, epigrama i komedije. Skoro sve što je napisao odražava njegove lične refleksije i elegantne ironije.

alnari, odlično stanje, 135str.,meki povez,20cm, š y30

Najlepše srpske narodne priče Knjiga tvrdih korica veceg formata,savremena, prelepo ilustrovana. Priredila Olivera Grbić. Ilustrovao Goran Grbić Baš-čelik Zmija mladoženja Zlatna jabuka i devet paunica Čardak ni na nebu ni na zemlji U laži su kratke noge U cara Trojana kozje uši Nemušti jezik Zla žena Sveti Sava i đavo Đavo i njegov šegrt Miloš i Divonja Dete sa devet čiraka Usud Laž za opkladu Kralji čobanin Zlatoruni ovan Biberče Ćela Ero i kadija Krepao kotao Izdavač: Laguna Format: 21x29 cm Broj strana: 114 Pismo: Latinica Povez: Tvrd Knjiga je lepo ocuvana,potpis na nultom i tri dvolista se odvojila,na jednom mestu zcepnuto,moze da se sanira,vidi se na slikama,cena umanjena vr130

Ruske priče, Aleksandar Puškin Izdavač: NIŠRO `Oslobođenje`, Sarajevo i ITRO `August Cesarec`, Zagreb Ilustracije: Ps Garsija Boron Povez: tvrd Stanje: veoma dobro, dve manje žvrljotine, ponegde vidljivi tragovi starosti

devojčice su predosetile da im se avantura prikrada kroz iglene uši i da je svet beskrajno nepredvidljiv i uzbudljiv.“ Ekskurzija! Mmmm! Nedelju dana na moru. Divlje kokoške, Šlotu i njene drugarice očekuje vrhunski provod. Međutim, Pigmeji, četiri dečaka iz njihovog razreda, prekidaju uspostavljeno primirje među družinama. I... avantura može da počne. Dakle, dižite zavesu, nastupaju Divlje kokoške! Kornelija Funke, koja je ujedno i autor ilustracija za ovu knjigu, jedan je od najomiljenijih pisaca za decu i mlade ne samo u Nemačkoj. Autor je preko pedesetak knjiga koje su prevedene na više od četrdeset jezika. Po motivima njenih dela snimljeno je pregršt filmova. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. ko nova sitna posvetica

Izdavač: Odiseja Broj strana: 108 Pismo: Ćirilica Povez: Mek Format: 14x20 cm Godina izdanja: 2010. Opis U sasvim običnu školu, u jedno sasvim obično odeljenje, dolaze tri neobična đaka. Nastava odjednom postaje zanimljivija, a lekcije toliko zabavne da se mogu savladati kao od šale – i to uz igru. Od svega što će ovo odeljenje naučiti, najvažnija je lekcija da kroz prijateljstvo i upoznavanje različitih ljudi naš svet postaje bogat i čaroban. Začarana učionica je najnagrađivanije delo čuvene češke autorke knjiga za decu Ivone Bžezinove. odlično očuvana posveta

Ali, obećali ste! Ne mogu da nađem! Nije fer! Dosadno mi je! odlično stanje, po 64str.,meki povez,19cm, š m58

V. Bianki - Po tragovima, Matica srpska, Novi Sad 1947 godine Tvrd povez. U dobrom stanju. Ima pečat prethodne vlasnice. 102 strane H/PV/2

Vulkančić, 2014. Tvrd povez, zaštitni omot, 128 strana. Sem posvete na predlistu, odlično očuvana knjiga. Možeš li da prepoznaš ajkulu ljudoždera? Da li želiš da savladaš sjajne trikove na trotinetu? Znaš li pravila viteških turnira? Ova knjiga donosi neobične, šašave i potpuno otkačene činjenice, ali i bezbroj zanimljivosti i čudesnih podataka koje svaki dečak treba da zna. Svaštara za dečake prepuna je čudnih, neobičnih i uvrnuto zabavnih podataka. U ovoj knjizi možeš da pročitaš zašto se ne treba nadmetati sa zlatnom ribicom u zurenju, ili ko je napisao prvi imejl na svetu? Podseti se omiljenih fraza iz crtaća. Otkrij tajne dubina! Nauči kako da zaradiš milion dolara ili da otkriješ megavulkan. Sadržaj ove čudesne knjige svakako će te oduševiti.

PUŽENKO I NJEGOVA KUĆA - Vesna Vidojević-Gajović - Prosveta Beograd 2001., tvrd povez, Ilustrovana, 113 strana, dobro očuvana, 350

Prijatelj sa daleke zvezde,hrabat pocepan,korice iskrzane i presavijane,sa tragovima žutih fleka od stajanja,u lošem je stanju.