Piloti pučina Operacija `Stonoga` Waitapu Autor: Joža Horvat Izdavač: Mladost, Zagreb Godina izdanja: 1985. Tvrde korice Latinica Broj strana 303 str. Stanje knjiga vrlo dobro TROŠKOVE SLANJA SNOSI KUPAC LIČNO PREUZIMANJE MOGUĆE U CENTRU BEOGRADA Kutija 4

Piloti pučina Joža Horvat Težina 670 g Format 14 × 20 cm Autor Joža Horvat Izdavač Mladost Mjesto izdanja Zagreb Godina 1985 Broj stranica 303 Uvez Tvrdi Stanje knjige Vrlo dobro Knjiga sadrži dva Horvatova djela: Operacija `Stonoga` i Waitapu L.1 POL.1

Nedostaje najavni list, ima pečat biblioteke, inače tekst kompletan, dobro očuvano unutra. Autor - osoba Horvat, Joža Naslov Waitapu / Joža Horvat ; [ilustrirao Zlatko Šimunović] Vrsta građe knjiga Jezik hrvatski Godina 1985 Izdanje 2. izd. Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1985 Fizički opis 127 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba Šimunović, Zlatko Zbirka ǂBiblioteka ǂVjeverica (Karton) „Priča o Waitapu zapravo je poetska bajka o potrebi da se ruše granice, to je pouka o nevidljivim i vidljivim barijerama, shvatljivim i neshvatljivim zabranama, o nenadomjestivoj ulozi smionih da postavljaju pitanja i onda i kada ne postoje pouzdani odgovori, o erosu traganja kojemu nije pokretač lutanje, nego vjera u pronalaženje. (Branimir Donat) Roman ,,Waitapu“ govori o ljudskoj potrebi za slobodom i prelaskom raznih ograničenja koja sebi često postavljamo. Pisac je složio priču jedinstvene simbolike o rušenju tabua i zabrana u kojoj glavnu ulogu ima dečak Iteo. Iteo je primer pojedinca koji je sposoban da ruši granice i ograničenja koje društvo postavlja. On je siroče koje ostvaruje poseban odnos sa starcem Paranom koji je jednog dana samo izronio iz vode u njegovom selu. Niko ne zna, i ne sluti, da je Parana zapravo Okean, jedan od stvaralaca sveta. Danima je Iteo slušao razne priče o svetu koji se nalazio iza granice i o devojčici Hini. Uz savete i pomoć Parane, odlučio se na opasan put kako bi prešao granicu koju vrač Tefoto naziva tabuom i prokletstvom.“ Roman Jože Horvata WAITAPU nadahnuta je poetska bajka o odrastanju i spoznaji svijeta koji nas okružuje. Priča je to o žudnji pojedinca za novim, još neotkrivenim horizontima, o hrabrosti i znatiželji koje silovito ruše sve društveno postavljene granice ljudskog djelovanja i ponašanja, priča o pravu svakog čovjeka da postavlja pitanja, čak i ako ne postoje pouzdani odgovori. Waitapu je klasično djelo hrvatske književnosti, često uspoređivano s Malim princom, Galebom Jonathanom Livingstonom ili Pričama iz davine. Poznati hrvatski književnik i moreplovac Joža Horvat ovu je bajku smjestio u prostor južnih mora, u svijet egzotične Oceanije koji poprima mitsku dimenziju. Nakon smrti roditelja Iteo živi i odrasta s bakom Orohivom u malom ribarskom mjestu. Prehranjuje se loveći ribu, no često mu pogled zastane na pučini, na rijetko vidljivoj crti tajanstvene i nikad nikome dostupne Waitapu. Iteo ne može prestati misliti o Waitapu, žudi za spoznajom, za odgovorima na brojna pitanja koja ga muče: što je s onu stranu Waitapu; ima li ondje riba; kakvih riba; proteže li se iza crte beskrajno more ili postoje neki otoci, neki ljudi? U novo izdanje povodom 100. obljetnice piščeva rođenja, uvrštena je i Klepsidra, autobiografski zapis Jože Horvata o dugom i nemirnom putu od njegova rodna Međimurja do svjetskih mora i oceana. Josip Joža Horvat (Kotoriba, 10. ožujka 1915. – Zagreb, 26. listopada 2012), bio je hrvatski književnik, pripovjedač i putopisac. Prvih deset godina života proveo je u Kotoribi. Studirao je pedagogiju, filozofiju i književnost u Zagrebu i radio kao tajnik Matice hrvatske.[4] Bio je urednik Kola i časopisa Republika. Pisao je romane, pripovijetke, drame, filmske scenarije, novinske članke i radiodrame. Knjige su mu prevođene na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski, kineski, slovenski kao i na esperanto jezik. Objavio roman Sedmi b (1939), a tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata pisao je duhovite crtice i pripovijesti o ratnom i mirnodobnom životu. Dva je puta, 1965–1967. i 1973. godine brodovima Besa i Modra lasta putovao je oko svijeta, što je postalo temom njegovih putopisa. Najznačajnija su mu djela putopisi brodski dnevnik Besa (1973) i Molitva prije plovidbe (1995). Napisao je i nekoliko komedija, drama i filmskih scenarija. Posljednjih godina života živio je u Zagrebu, ali značajni dio svojeg vremena provodio je i na imanju u Gorskom kotaru. Bez obzira na visoku dob, bio je vitalan i lucidan. U hrvatskoj povijesti ostat će zapamćen i kao prvi Hrvat koji je oplovio svijet športskim jedrenjakom (s njim je bila i posada: supruga Renata, prva Hrvatica koja je oplovila svijet, sin Marko, te Vladimir Hrlić). Plovidba je trajala 23 mjeseca, a brod je prošao rutu Kotor-Brindisi-Palermo-Cagliari-Alžir-La Garrucha-Gibraltar-Tanger-Rabat-Casablanca-Agadir-La Luz-Hierro-Fort de France-Tortuga-La Guaira-Panamski kanal-Galapagos-Makemo-Tahiti-Moorea-BoraBora-PagoPago-Apia-Port Vila-Port Moresby-Torresov tjesnac-Cocoanut-Dilly-Kupang-Banjuwangi-Džakarta-Singapur-Weh-Colombo-Cochin-Aden-Port Sudan-Marsa-Oseif-Sueski tjesnac-Rodos-Krf-Bari-Kotor. Krajem 2005. godine objavio je memoare pod naslovom Svjedok prolaznosti, kao završno djelo u nizu njegovih izabranih djela. U toj knjizi opisao je svoj cjelokupni životni put, od rođenja i djetinjstva do odlaska u Zagreb, u partizane, kao i poslijeratni period u kojem je zbog svojega djela Ciguli Miguli bio označen kao neprijatelj Partije i nakratko uklonjen iz javnog života. Svjedok prolaznosti prvi je put javno predstavljen 21. prosinca 2005. godine u Čakovcu. Djela Sedmi be, Zagreb, 1939., (2. izd. Zagreb 1978., 3. izd. Zagreb, 1985., 4. izd. Zagreb, 2004) Za pobjedu, Zagreb, 1945., (2. izd. Zagreb, 1946) Sedam domobrana, Zagreb, 1946. Prst pred nosom, Zagreb, 1947., (2. izd. Zagreb, 1985) Zapisi o smrti Petra Arbutine, Zagreb, 1948., (2. izd. 1951, 3. izd. - skraćeno – Zagreb 1977, 4. izd. Zagreb, 1985) Zapisi, Zagreb, 1951. Rasprodaja savjesti, Beograd, 1957. Ni san ni java, Zagreb, 1958., (2. izd. Ни сон, ни иавь, Moskva, 1970., 3. izd. Posliedky za jelenom škodnikom, Bratislava, 1971., 4. izd. Crvena lisica, Zagreb, 1985., 5. izd. Zagreb, 1985., 6. izd. Zagreb, 1999) Abeceda ludih želja, Zagreb, 1960. Mačak pod šljemom, Zagreb, 1962., (2. izd. Novi Sad, 1964, 3. izd. Maček s čelado, Ljubljana, 1966., 4. izd. Zagreb, 1968., 5. izd. Sisakos kanduri, Budimpešta, 1969, 6. izd. Zagreb, 1977, 7. izd. Zagreb, 1985., 8. izd. Zagreb, 1989., 9. izd. Zagreb, 2003.) Besa, Zagreb, 1973., (2. izd. Nad brezni oceanov, Ljubljana, 1976., 3. izd. Zagreb, 1981., 4. izd. Besa - dziennik podrózy, Gdanjsk, 1981., 5. izd. Zagreb, 1985., 6. izd. Zagreb, 1986., 7. izd. Zagreb, 1987., 8. izd. Zagreb 1996., 9. izd. Besa, Koraben dnevnik, Sofija, 2005., 10. izd. Zagreb, 2005.) Izabrana djela, PSHK. MH-Zora, Zagreb, 1977. Operacija „Stonoga“, Zagreb, 1982., (2. izd. Zagreb 1985., 3. izd. Operacija stonoška, Bratislava, 1987., 4. izd. Zagreb, 1988., 5. izd. Zagreb, 1993., 6. izd. Zagreb, 2003.) Waitapu, Zagreb, 1984., (2. izd. Zagreb, 1984., 3. izd. Zagreb, 1985., 4. izd. Zagreb, 1985., 5. izd. Ljubljana, 1986., 6. izd. Zagreb, 1989., 7. izd. Wajtapu - esperanto - Zagreb, 1989., 8. izd. Zagreb, 1993., 9. izd. Wuppertal, 1995., 10. izd. Zagreb, 1999., 11. izd. Zagreb, 2003.) Izabrana djela, Mladost Zagreb, 1985. Ciguli Miguli, Zagreb, 1989. Molitva prije plovidbe, Zagreb, 1995., (2. izd. Zagreb, 1999., 3. izd. Zagreb, 2003.) Dupin Dirk i „Lijena kobila“, Zagreb, 1997., (2. izd. Zagreb, 2004.) Zvjezdane dubine, Zagreb, 1999. Svjetionik, Zagreb, 2000. Izabrana djela, Neretva, Zagreb, 2003. Svjedok prolaznosti, Zagreb, 2005. Prijevodi Njegov roman za mlade Waitapu preveden je i na kineski (prijevod Hua Guozhua) kao Wakajtapu. Prijevod na kineski išao je preko esperantskog prijevoda. Nagrade, odličja i priznanja 1961. – Odličje od Josipa Broza Tita: orden rada – Crvena zastava. 1970. - Nagrada Saveza novinara Jugoslavije za poseban doprinos u razvoju novinarstva. 1964. - Nagrada grada Zagreba za roman Mačak pod šljemom. 1975. – Odličje od Josipa Broza Tita: orden republike sa zlatnim vijencem za naročite zasluge na području javne djelatnosti 1976. - Nagrada Večernjeg lista za kratku priču, za priču Promašaj. 1978. - Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo. 1982. - Nagrada Grigor Vitez za roman Operacija „Stonoga“. 1983. - Nagrada Politikina zabavnika za roman Operacija „Stonoga“. 1984. - Nagrada Grigor Vitez za roman Waitapu. 1984. - Nagrada mlado pokolenje za roman Waitapu. 1985. - Nagrada Ivana Brlić Mažuranić za roman Waitapu. 1985. - Nagrada Kurirček za roman Waitapu. 1986. - Nagrada Večernjeg lista za kratku priču, za priču Kišobran. 2000. - Međunarodno priznanje za dječju književnost Časna lista IBBY za roman Dupin Dirk i „Lijena kobila“. 2000. - Nagrada „Zrinski“ Međimurske županije za životno djelo. 2005. - Za iznimni doprinos u književnosti i kulturi, prigodom 90. obljetnice života, dobio odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića. 2006. - Nagrada grada Zagreba 2012. - Priznanje za promicanje pomorske kulture (posmrtno) Spomen Osnovna škola u njegovoj rodnoj Kotoribi 2013. godine nazvana je po njemu, Osnovna škola Jože Horvata Kotoriba Godine 2015. na zagrebačkoj kući Jesenski u kojoj je Joža Horvat živio i stvarao od 1948. godine do smrti postavljena mu je spomen-ploča (rad akademskog kipara Koste Kostova). U spomen na Jožu i njegovu suprugu Renatu od 2017. godine organizira se regata „Kup Renate i Jože Horvat“. MG79 (N)

Joža Horvat : CRVENA LISICA, August Cesarec Zagreb 1985, tvrdi povez, omot, str. 224. Roman. Prvo izdanje ovog romana objavljeno pod imenom Ni san ni java. Očuvanost 4. Horvat, Joža, hrvatski pripovjedač i putopisac (Kotoriba, 10. III. 1915 – Zagreb, 26. X. 2012). Studirao pedagogiju, filozofiju i književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Drugi svjetski rat proveo je kao aktivni antifašistički borac. Od 1945. bio je član uredništva časopisa Republika, radio kao tajnik Matice hrvatske, poslije djelovao kao profesionalni književnik. Dva je puta, 1965. i 1973., brodovima Besa i Modra lasta putovao oko svijeta, što je postalo temom njegovih putopisa. Objavio roman Sedmi b (1939), a tijekom i nakon II. svjetskog rata pisao duhovite crtice i pripovijesti o ratnom i mirnodobnom životu (Za pobjedu, 1945; Prst pred nosom, 1947; Pripovijetke, 1951; Rasprodaja savjesti, 1957; Ni san, ni java, 1958; Abeceda ludih želja, 1960). U ratnome romanu Mačak pod šljemom (1962), po kojem je snimljena i istoimena TV serija, kreirao lik izvana gruba, a osjećajna junaka iz naroda. Najznačajnija su mu djela putopisi: brodski dnevnik Besa (1973) i Molitva prije plovidbe (1995), u kojoj spaja različite žanrovske obrasce (putopis, esej, lirska proza, anegdota, autobiografski zapis) i uobličava putopisnu retrospektivu svih svojih plovidba. Doživljaji s putovanja morem teme su i romana za djecu i mladež, Operacija »Stonoga« (1982) i Waitapu (1984). Mladima su namijenjeni i romani Dupin Dirk i lijena kobila (1997) i Svjetionik (2000). Napisao je i nekoliko komedija, drama i filmskih scenarija. Godine 2005. objavio je autobiografiju Svjedok prolaznosti. Zbog specifičnoga humora koji prati i najtragičnije životne situacije, kritika njegovu prozu često uspoređuje s onom Slavka Kolara.