Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
531-555 od 4955 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Tag
Beletristika
Momir Nikić: POSLEDNJA KNJIGA - Ihnatonova fuga, Pirg Beograd 1994, str. 345. Roman. Očuvanost 4 i ima posvetu (moguće od autora). Momir Nikić Momir Nikić je diplomirao i magistrirao opštu književnost sa teorijom književnosti, a doktorirao antropologiju na Beogradskom univerzitetu. Bio je urednik i glavni urednik BIGZ-a, radio u raznim ustanovama koje se bave pitanjima međunarodne naučne, kulturne i tehničke saradnje. Bio je stručnjak međunarodne organizacije rada u Somaliji, direktor Fulbrajtovog programa u Jugoslaviji. Objavljivao je radove po časopisima i listovima (Oko, Književnost, Književne novine, Međunarodna politika) o pitanjima međunarodne saradnje, istorije i teorije književnosti, antropologije... Posebno se zanima za oblast istorije kulture, novih tehnologija i literarnih komunikacija.
Dr. Golub Dobrašinović , Vuk Stefanović Karadžić ,izdanje Dečje novine , Gornji Milanovac 1987,solidno stanje,145 strana. Dobrašinović je bio istaknuti naučni radnik iza koga je ostalo oko 400 objavljenih radova iz oblasti domaće književnosti. Rođen je 1925. godine u Bijelom Polju, diplomirao je i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radio je kao kustos Vukovog i Dositejevog muzeja i bio jedan od najboljih poznavalaca života i dela Vuka Karadžića i zahvaljujuci tome i nosilac projekta sabranih Vukovih dela. I početak i kraj njegovog naučnog rada vezan je za ime velikana srpske književnosti - Sima Matavulja, na čijim je delima doktorirao, ali ga je smrt prekinula u pripremi sabranih Matavuljevih dela.
KOZJA KRV - Ivan Ivanović RUKOPISI - SVESKA 1 Autor: Ivan Ivanović Izdavač: Danas, Beograd Godina izdanja: 1981. Broj strana: 40 Povez: mek Format: 29cm Stanje kao na slici. Dobro očuvana. Korice iskrzane i požutele, potpis na prvoj strani, izuzev toga u dobrom stanju. KOZJA KRV, sadrži šest novela. Na ovim novelama autor je radio od 1961. do 1980. godine. Prvu novelu, `Medved u Južnoj Srbiji`, završio je 1961. godine u zavičajnom Žitnom Potoku, poslednju novelu, `Holanđanin lutalica`, napisao je 1980. godine u Sremčici, gde se nastanio posle izgona iz Toplice. Ovih trinaest novela predstavljaju njegov izbor za koji drži da može dostojno da ga reprezentuje pred čitaocem.
Knjiga je dobro očuvana. ,,Ova zbirka sastavljena je od pedeset priča, od kojih su neke ušle u mnoge antologije kod nas i u svetu. Momo Kapor, pisac čije se knjige godinama nalaze na listama domaćih bestselera, poznat je našoj čitalačkoj publici kako po svojim romanima i kratkim pričama, tako i po putopisima, filmskim scenarijima, pozorišnim, televijskim i radio-dramama. Ono što vezuje sve ove priče je ljubav – melanholična, setna, satkana o prolaznosti, iskazana samo pogledom ili osmehom. Sažete, zaokružene celine, ove priče predstavljaju svet izgrađen na uspomenama kojh ima u životu svakog od nas i zbog kojih će nam čitanje ove knjige izmamiti osmeh i zamagliti pogled.``
Nečitano, praktično novo. Nema posvete. Do sledećeg ultimatuma - Meliha Pravdić Godina izdanja: 2021 Broj strana: 125 Povez: Mek Prof. Vladimir Vlada Petrić, filmski i televizijski stvaralac, pedagog i istoričar filma i televizije, autor više značajnih knjiga iz ovih oblasti, profesor i osnivač filmskog arhiva na Harvardu (SAD), u viši navrata je razgovarao sa Melihom Pravdić za Radio Beograd 2. Intervju je ostao samo u pisanom obliku, autorizovan i dovršen. U ovom intervjuu prof. Petrić na lični zahtev, postavljajući to kao ultimatum, ponajmanje govori o umetnosti, filmu, pozorištu... Možda do ovoliko neposrednog razgovora o mnogim delikatnim pitanjima ne bi ni došlo da su se sagovornici striktno držali uobičajenih tema.
IZDAVAČ: RTS IZDAVAČKA DELATNOST GODINA IZDANJA: 2016 JEZIK: ĆIRILICA POVEZ: MEK BROJ STRANA: 438 FORMAT: 24 CM STANJE KNJIGE: OČUVANA AUTOROVA SEĆANJA NA 101 RADIO-DIJALOG SA ISTO TOLIKO ZNAMENITIH LIČNOSTI SRPSKE I JUGOSLOVENSKE KULTURE OŽIVLJAVAJU NAJDRAGOCENIJE TRENUTKE SERIJE „GOST DRUGOG PROGRAMA“ (1974-2002), I KOLEKCIJE „ODGOVORI“ (KOJA JE IZ NJE PROIZAŠLA). PORTRETISANE LIČNOSTI PRIPADAJU NAJRAZNORODNIJIM POLJIMA STVARALAŠTVA. TO SU ELITNI ISTORIČARI, KNJIŽEVNICI, LINGVISTI, FILMSKI I POZORIŠNI REDITELJI, GLUMCI, SLIKARI, LEKARI... IZMEĐU PRVOG PITANJA, O DETINJSTVU, I POSLEDNJEG, O BUDUĆNOSTI, UDENUTA SU I PITANJA PRILAGOĐENA PROFILU KONKRETNOG KULTURNOG PODVIŽNIKA, KAO CENTRALNI DEO DOBRO KOMPONOVANE PARTITURE ZA DVA GLASA. OBJAVLJENO POVODOM 80 GODINA MILOŠA JEVTIĆA.
Slobodan Džunić : PAGANI , Prosveta 1964, tvrdi povez, omot, str. 216. Roman. Očuvanost 4. Слободан Џунић (Темска, код Пирота, 28. новембар 1921 — Београд, 13. новембар 1998) био је српски приповедач, романсијер и песник.[1] Биографија Основну школу завршио је у Темској, гимназију у Пироту, а Правни факултет у Београду. Највећи део свог радног века провео је у Радио Београду као новинар и уредник Литерарне редакције, а затим као уредник за историографију. Умро је новембра 1998. године не дочекавши излазак из штампе свог најобимнијег романа Ветрови Старе планине. Слободан Џунић у својим прозним делима користи пиротски говор и бави се човеком старопланинског краја, његовом митологијом и религијом.
Slobodan Vujović : DOLAZE UBICE / Руски Крстур : Руске слово, 1996 (Руски Крстур : Руске слово) Fizički opis 151 стр. ; 20 cm Из рецензије / Петар Милатовић Острошки: стр. 151. Dokumentarna nacionalna proza o Drugom svetskom ratu ; četnici ; Crna Gora ; Očuvanost 4. Slobodan Vujović (Čevo Cetinje 1937 - Odžaci 2009) Radio je kao profesor srpskog jezika i književnosti u Odžacima. Doktorirao iz književnosti 1986. Pisao je nacionalnu i ravnogorsku prozu. Knjige Slobodana Vujovića : Jame i Jamari, Ubice dolaze, Bratoubice i oceubice, Mir prahu vašem, U Cik zore, biografija Slobodana Vujovića. Crnogorski retorički oblici : na primjerima usmene i pisane književnosti (1988). Komunistički zločni, Zločini komunista, Zločini partizana, Slobodan Vujović , Crna Gora za vreme rata.
Slobodan Vujović : JAME I JAMARI / Руски Крстур : Руске слово 1995, Fizički opis 133 стр. : ауторова слика ; 20 cm Кратки биографски подаци: стр. 131. Sećanja o Drugom svetskom ratu u Crnoj Gori --1941-1945 -- Црна Гора -- У сећањима Očuvanost 4. Slobodan Vujović (Čevo Cetinje 1937 - Odžaci 2009) Radio je kao profesor srpskog jezika i književnosti u Odžacima. Doktorirao iz književnosti 1986. Pisao je nacionalnu i ravnogorsku prozu. Knjige Slobodana Vujovića : Jame i Jamari, Ubice dolaze, Bratoubice i oceubice, Mir prahu vašem, U Cik zore, biografija Slobodana Vujovića. Crnogorski retorički oblici : na primjerima usmene i pisane književnosti (1988). Komunistički zločni, Zločini komunista, Zločini partizana, Slobodan Vujović , Crna Gora za vreme rata.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Mega hit! Džek Lir je napravio potez svog života kada je rešio da prvi osnuje radio I televizijsku mrežu, ali to mu nije donelo ono za čim je najviše žudeo- poštovanje koje donosi pripadanje visokoj građanskoj klasi. Mnogo je žena prošlo kroz njegov život. Njegova prva supruga bila je prelepa I inteligentna WASP princeza koja je od njega , sina jevrejskog sakupljača gvožđa napravila elegantnog, uglađenog I poštovanog muškarca. Njegova druga supruga, engleska aristokratkinja, uvela ga je u visoko svetsko društvo. Ali ništa nije moglo da zadovolji Džekovu želju za uspehom i novcem, uništavanjem neprijatelja i rivala, sve u cilju proširenja kompanije…Izdavač: Narodna knjiga. Slanje knjige: AKS kurirskom službom. Plaćanje: Pouzećem
Na putu ka zvezdama Mars je naš prvi veliki izazov. Ova knjiga govori o tome kako na jednom tako negostoljubivom mestu stvoriti potpuno Novi Svet. Kim Stenli Robinson jedan od najboljih živih pisaca SF-a, višestruko nagrađivan za svoja ostvarenja, sedamnaest godina je radio na knjizi i prevazišao okvire svog žanra. Koliko je ovaj `Rat i mir` SF-a uspešan ne samo u naučnoj postavci i neverovatnom zapletu, već i u tom dubokom oslikavanju likova govori i to da se za ekranizaciju knjige odlučio režiser `Titanika`. Zato pođite sa junacima ovog dela na put koji nas sasvim izvesno čeka u budućnosti. Povez mek strana 750 Pismo latinica odlično očuvana knjiga
O knjizi: Novi roman turskog nobelovca, do sada objavljenog samo u Turskoj, sada u Srbiji! Čudan osećaj u meni je ljubavna priča i u isti mah moderan ep. Roman na kojem je nobelovac Orhan Pamuk radio šest godina, objavljen u Turskoj decembra 2014. godine, pripoveda o životu u Istanbulu bozadžije Mevluta i njegove ljubavi kojoj je tri godine slao ljubavna pisma. Da li je u ljubavi važnija čovekova namera ili njegova sudbina? Da li naša sreća ili nesreća zavise od naših izbora ili nam se događaju mimo nas? U potrazi za odgovorima na ova pitanja, ovaj roman dajesliku sučeljavanja porodičnog i života grada, gneva i bespomoćnosti žena unutar doma.
Gojko Šantić: DVOJSTVO ISTOGA, Muzej pozorišne umetnosti Srbije 1992, str. 70. Eseji, zapisi, tekstovi o glumi. Očuvanost 4. Gojko Šantić (Mostar, 23. jun 1946) je srpski glumac. Diplomirao je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju 1967. u klasi profesora Mate Miloševića. Dobitnik je Akademijine nagrade „Strahinja Petrović“ za diplomski ispit. Od iste godine je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, čiji je i trenutni istaknuti član.[1] Na scenama Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Ateljea 212, Narodnog pozorišta, Beogradskog dramskog pozorišta, Dubrovačkih ljetnih igara, Crnogorskog narodnog pozorišta i Niškog narodnog pozorišta odigrao je sedamdeset uloga. Gostovao je i nastupao na najznačajnijim scenama širom bivše Jugoslavije i Evrope.
Živojin Nikolić : PROZRAKA - Narodna kazivanja , Prosveta 2002, drugo izdanje, str. 362. Očuvanost 4-. Живојин Жика Николић (1944 - 2013), новинар и књижевник, дугогодишњи новинар Радио-телевизије Трстеник (од 2004. године и уредник), али и дугогодишњи сарадник „Вечерњих новости“. Николић је више година био и активан новинар листа „Трибина“. После пензионисања 2008. године, није се опростио од новинарства, а остаће упамћен као водитељ култне емисије намењене селу „Зрно“, која је убележила више од 500 премијерних емитовања. Осим у новинарству, овај филолог и учитељ, траг је оставио и у књижевности. Написао је збирку приповедака „Сан“, књигу народних казивања „Прозрака“, а књигу приповедака „Лабудов друг“ објавила је београдска „Просвета“.
Autor - osoba Bagić, Krešimir Gregorić, Boris Naslov Svako je slovo kurva / Krešimir Bagić, Boris Gregorić Vrsta građe poezija Jezik hrvatski Godina 1988 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Goranovo proljeće, 1988 (Zagreb : Grafički zavod Hrvatske) Fizički opis 47 str. ; 20 cm Zbirka Goranovo proljeće. Edicija Nagrađeni pjesnici ISBN ((Broš.)) Napomene Tiraž 500 Listovi povezani na japanski način. Krešimir Bagić/Boris Gregorić: SVAKO JE SLOVO KURVA, „Goranovo proljeće“, Zagreb, 1988. Dvojac Bagić – Gregorić zaplovio je u književne vode na pomalo neuobičajen način, naročito kad je poezija u pitanju: knjigom koju ispisuju zajednički. Već tim gestom desakralizuju poetski čin: on nije više individualno raspinjanje, produkt jedne samoće, već namerno proizvođenje određenih znakova, jezička i poetska igra dve ličnosti. U toj nameri (bez obzira kako je realizovali: da li su stihove smišljali istovremeno ili su ih sastavljali naizmenično, pa uklapali u jednu celinu) pomogla im je generacijska (i životna, pretpostavljam) bliskost, s njom i senzibilitet, tako da nema većih odstupanja u rukopisu (jer se, uglavnom, ne pozna kad koji od njih ispisuje stih) i to je još jedno poništavanje autora, još jedna mistifikacija svojstvena našem vremenu, koje su se prihvatili „oberučke“ i zdušno. Još od naslova knjige („Svako je slovo kurva“) očigledna je humoristička usmerenost: kroz parodiranje, persiflaže, svojevrsne književne viceve i grotesknost ispoljavaju svoje zabavljačke ambicije i odaju, pre svega, dobro raspoloženje. A to je utisak koji poeziji uglavnom nedostaje (ona je često mučna i tugaljiva). Zato ovakva akcija zaslužuje komplimente. Reč je o humoru bez naličja: ne bezrazložnom i karikaturalnom izrugivanju, već nepretencioznom ludiranju i neusiljenom humoru, pri čemu se (što je za poeziju najhitnije) oslobađa jezik a stihovi nesputano nižu i provociraju svojim postupcima. Ovoj poeziji pristaje i odrednica koju je Lipovetsky prepoznao kao postmoderni, new-wave humor. Njime se odlikuju i samostalne knjige koje su i Bagić i Gregorić u međuvremenu objavili. Zoran Đerić, „Polja“ Krešimir Bagić Rođen 1962. u Gradištu. Pjesnik, stilističar i kritičar. Uređivao je emisije o književnosti na Trećem programu Hrvatskog radija (1990-1995), predavao hrvatski jezik i književnost na Sorboni (1996-1999) te bio voditelj Zagrebačke slavističke škole (2005-2009). Profesor je stilistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu i urednik portala stilistika.org. Pjesme i stručni tekstovi prevođeni su mu na dvadesetak jezika. Objavio je zbirke pjesama: Svako je slovo kurva (s B. Gregorićem, 1988; nagrada Goran za mlade pjesnike, 1988), Između dva snažna dima (1989), Krošnja (1994), Bršljan (1996), Jezik za svaku udaljenost (2001), Le palmier se balance (Pariz, 2003), U polutami predgrađa (2006), Trebalo bi srušiti zidove (2011; nagrada Dobriša Cesarić; nagrada Duhovno hrašće, 2011), Plaši li te moja boja (2013), Tko baca mrvice kruha dok hoda šumom / Qui sème des miettes de pain en traversant les bois (Rennes, 2016) i Ponornice (Zagreb, 2021; nagrada Zvonko Milković, 2021; nagrada Tin Ujević, 2022). K tome: znanstvenoesejističke knjige Četiri dimenzije sumnje (koautor, 1988), Živi jezici (1994), Umijeće osporavanja (1999), Treba li pisati kako dobri pisci pišu (2004), Uvod u suvremenu hrvatsku književnost (2016; nagrada Josip i Ivan Kozarac, 2016), knjige kritika Brisani prostor (2002; nagrada Julije Benešić, 2003) i Pogled iz Dubrave (2017) te Rječnik stilskih figura (2012; Državna nagrada za znanost; Godišnja nagrada Filozofskoga fakulteta; nagrada Kiklop za znanstvenu knjigu godine, 2013). Uredio je Rječnik Trećeg programa (1995), Leksikon hrvatskih književnih kritičara (2012), zbornike Važno je imati stila (2002), Bacite stil kroz vrata, vratit će se kroz prozor (2006), Ivan Slamnig, ehnti tschatschine Rogge! (2011), suuredio Jezik in fabula. Pisci o jeziku i stilu (2017) i Jezik in fabula: zbornik radova (2018), sastavio izbore proze Poštari lakog sna (1996) i Goli grad (2003; slovenski prijevod: Golo mesto, 2005; poljski prijevod: Nagie miasto, 2009), priredio izbore iz poezije Stjepana Gulina, Zvonka Makovića i Josipa Severa. Pisac kratke proze, esejist, kritičar, prevodilac, jezični tutor, lektor i likovni umjetnik Boris Gregorić (9. ožujak 1961) proveo je veći dio života u Sloveniji, Zagrebu i Iowa Cityu, SAD. U Zagrebu je bio stalni suradnik kulturne rubrike Vjesnika, magazina Start, te Nedjeljne Dalmacije. Objavio je pet zbirki kratkih priča, od kojih se, po njemu, najviše ističu Bestseler (Globus, 1990) te elektroničko izdanje prozne zbirke Kali Juga (2009): http://www.elektronickeknjige.com/gregoric_boris/kali_juga/index.htm Redovito piše kratke oglede za emisiju „Riječi” te radi na prijevodima emisije „Dnevnici i pisma” trećega programa Radio Zagreba HR3. Od 1979. objavljivao kratke proze, oglede, teorijske tekstove i prikaze, književne i filmske kritike, radeći kao lektor, novinar i kritičar u redakcijama „Večernjeg lista“, „Vjesnika“ (rubrika kulture), „Quoruma”, „Starta“, „Danasa”, „Oka”, „Nedjeljne Dalmacije“, „Globusa”. Surađivao je u programima Radio-Zagreba III, Omladinskog radija 101, Radio-Sljemena. Proze izvođene na Omladinskom radiju 101, Radio-Beogradu III, Radio-Ljubljani i dr. U ljeto 1991. emigrirao je u SAD, točnije Iowa City, Iowa, gdje je gostovao u International Writers` Program uz potporu fondacije Lilian Hellman & Dashiel Hammett, te američkog PEN Centra. Studirao je slikarstvo i crtanje pri University of Iowa u Iowa Cityu. Piše i na američkom engleskom jeziku objavljivao prozu i poeziju u 100 Words, The Iowa Review, eXchanges, Primordial Traditions, Whim`s Place (Online Flash Fiction), The Vocabula Review, http://www.ahundredgourds.com/ (haiku poezija). Proze su mu prevođene na engleski, bugarski, slovenski, makedonski, njemački (Klaus Detlef Olof) te poljski jezik. Uvršten je u razne antologije hrvatske i ex-Yu kritike i kratke proze, među ostalima, Krhotine vremena, Kritika futura drugog, Najbolje priče 1989 (antologija najbolje ex/Yu priče, pr. David Albahari i Mihajlo Pantić), Goli grad (2003). Objavljene knjige: Svako je slovo kurva (ko-autor K. Bagić, 1988) Teorijska Gramatika (1989) Prvo lice tuge (1990) Bestseler (1990) Kali Juga (2009) Kali Juga (elektronično izdanje, 2012) Noviji radovi: Kali Juga, zbirka kratke proze, Meandar, Zagreb, 2009. Strah i mržnja u hotelu „Brighton”, natječaj za kratku priču Večernjeg lista, Večernji list, Zagreb, 2011. Poetic Realism, The Vocabula Review, Writing Contest, Fall, 2011, Rockport, MA Pet lakih komada, proza, časopis Forum, Zagreb, 2011. Kali Juga (elektronična verzija), http://www.elektronickeknjige.com/, Zagreb, 2012. Prijevodi: Miklavž Komelj, Hippodrome, zbirka pjesama, sa slovenskog na engleski; University of Iowa, International programs, Iowa City 2010. Branko Čegec, Breath-Hold Diving (Blesok no. 71/73, zbirka pjesama; Skopje, trojezično izdanje/trilingual edition, 2010) Henry Miller, Razmišljanja o pisanju (Knjigomat br. 9-11, ogled iz knjige „Mudrost srca”, Zagreb, 2010.) D.H. Lawrence, More i Sardinija (putopis, emisija „Dnevnici i pisma”, III program Radio-Zagreb, 2011) Frank O’Connor, Svoga oca sin (autobiografija, emisija „Dnevnici i pisma”, III program Radio-Zagreb, 2011) Edward Abbey, Desert Solitaire (emisija „Dnevnici i pisma”, III program Radio Zagreb, 2011) Vlasta Žanić, Naći se sa sobom/To Meet Myself, likovna monografija, Meta, Zagreb, 2011 (na engleski) Ivan Kožarić, Preko crte/Across the Line, radovi na papiru, katalog izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti, Zagreb, 2011 (engleski) Slavica Jakobović Fribec, Zagreb in Zagorka’s Footsteps, cultural guide, Centar za ženske studije, Zagreb 2011 Henry Miller, Raimu, emisija Dnevnici i pisma, 2012. Samuel Beckett, Mercier i Camier, emisija Strana Proza, HR3, 2012 (ur. Gordana Crnković) Shunryu Suzuki, Pisma iz praznine, izbor predavanja iz Zen filozofije Shunryu Suzukija, emisija Dnevnici i pisma, 2013. * Noviji prevodilački radovi uključuju slovenske autorice Ines Cergol (poezija), Maja Gal-Štromar (igrokaz za djecu), romane za djecu Sanje Pilić i Sonje Zubović (hrvatski na engleski), kao i nove prijevode za nekoliko programa HR3, uključujući antologiju suvremene japanske Tanka poezije (priredio Makoto Ueda), izbor iz poezije suvremenog slovenskog pjesnika i povjesničara umjetnosti Miklavža Komelja, te Šest života u potrazi za likom kineskog Nobelovca Mo Yana. Još neobljavljeni prijevodi uključuju izbor iz poezije Srečka Kosovela (9 pjesama na engleski jezik), Zofke Kvedrove (kraća proza, na engleski), te 28 Micro Poems for Ezra Pound Ante Armaninija (s hrvatskog jezika na engleski). MG105
Knjiga je kao nova. Velika podela : društva nejednakosti i šta da radimo s njima - Džozef Stiglic Izdavač: Akademska knjiga Godina izdanja: 2015 Broj strana: 380 Format: 23 cm Povez: Tvrdi Velika podela, prema tumačenju paradigmatičnog nobelovca i bivšeg predsednika Svetske banke, Džozefa Stiglica, samo je metafora za sve veće ekonomske razlike među ljudima: kako prema imovini, tako i prema dohotku. One su, u knjizi koja je pred vama, veoma uverljivo prikazane pre svega na primeru SAD, ali su navedene i kao loša globalna tendencija koja traje tokom poslednje četiri decenije. Eskalacija nejednakosti do ekstrema, delimično je uzrok sporog ekonomskog rasta, ali su spori rast i nejednakost „pitanja političkog izbora”. Oni reprodukuju stanje začaranog kruga u kome su institucije, zakoni, sistem oporezivanja, pa i izbori, podređeni interesima gornjih 1% stanovništva. Taj 1% koji u SAD raspolaže sa blizu 22% bogatstva (a najbogatijih 0,1% sa oko 11%) uspeva da zahvaljujući koncentraciji moći dalje povećava nejednakost i nepremostivi jaz, pa čak i fizičko razdvajanje bogatih četvrti u odnosu na siromašne delove gradova, a sa obrazloženjem zaštite održavanja javnih dobara, ili pak omogućavanja povoljnog socijalnog i kulturnog okruženja za razvoj njihove dece. Petar Đukić
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Zasnovan na autentičnom materijalu iz Drugog svetskog rata, Salon Kitti je uzbudljiv kao triler. Agenti nemačke službe bezbednosti radili su kao prostitutke u SALONG KITTI, „đavoljoj javnoj kući”. Izvlačili bi poverljive informacije od visokih vojnih i političara i saznali šta istaknuta gospoda misle o režimu i političkoj situaciji. U Salonu Kitti je bilo 120 skrivenih mikrofona. Svi pozivi su presretnuti i snimljeni. Čelnici stranke, države, vojske i diplomatije posetili su javnu kuću. Sistem je radio skoro tri godine, od 1940. do 1943. Iako je britanska obaveštajna služba ubrzo otkrila pravu svrhu Salon Kitti, ali umesto da otkriju tajnu, Englezi su iskoristili i prislušni uređaj bordela.
Putujte drugačije: knjiga jezika Velika Britanija / Irska. Emer O’Saliven, rođen 1957. godine, odrastao je u Dablinu, studirao engleski i nemački jezik tamo i u Berlinu. Između 1985. i 2003. radila je kao istraživač na Slobodnom univerzitetu u Berlinu, na Univerzitetu Johan Volfgang fon Gete u Frankfurtu na Majni i na Univerzitetu u Esenu. Od tada je profesor engleske književnosti na Univerzitetu u Lineburgu. Ditmar Rosler, rođen 1951. godine, odrastao je u Emdenu i studirao u Berlinu. Od 1977. do 1996. radio je na odseku za germanistiku na Univerzitetskom koledžu u Dablinu, Slobodnom univerzitetu u Berlinu i Kraljevskom koledžu u Londonu. Od tada je profesor nemačkog kao drugog i stranog jezika na Univerzitetu u Gisenu. nova
Knjiga je potpuno nova, necitana, kao iz knjizare. Leica format - Daša Drndić Izdavač: Fabrika knjiga Godina izdanja: 2003 Broj strana: 273 Format: 22 cm Povez: Broširani Daša Drndić rođena je 1946. godine u Zagrebu. Objavila je sledeće knjige proze: “Put do subote” (Beograd: Prosveta, 1982), “Kamen s neba” (Beograd: Prosveta, 1984), “Marija Czestochowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu” (Rijeka/Zagreb: Adamić/Arkzin, 1997), “Canzone di guerra. Nove davorije” (Zagreb: Meandar, 1998), “Totenwande. Zidovi smrti” (Zagreb: Meandar, 2000), “Doppelgänger” (Beograd: Edicija Reč, 2002). Piše i radio drame i književnu kritiku, a bavila se i dokumentarnom radiofonijom. Od 1953. do 1992. živela je i radila u Beogradu. Godine 1992. odlazi u Rijeku gde i danas živi i radi.
SLOBODAN STANIŠIĆ KOMPLET 1 - 10 Meki povez Izdavač Vulkan 1 Dušan dečak na prestolu 2 Dušan i Durundilo 3 Vitezovi Dušana silnog 4 Lazar na dvoru kraja Dušana 5 Uroš nejaki i tajna izgubljene princeze 6 Marko Kraljević i blago kralja Vukašina 7 Miloš Obilić i mač Srpske vatre 8 Knez Stefan Lazarević pod majčinim suncem 9 Simonida 10 Dušan princ sunca Слободан Станишић (Велика Градуса, 9. јула 1939) српски је писац за децу и младе. Деценијама је присутан на литерарној сцени. Његова поезија, проза и драмско стваралаштво награђени су готово свим наградама које се у Србији додељују ствараоцима за децу и младе. Живи и ствара у Београду где је завршио Филолошки факултет и Факултет драмских уметности, одсек драматургије. Цртао карикатуре за многе домаће и стране листове, током година уређивао бројне радио и телевизијске програме за које је добијао висока признања и награде РТС. Био је уредник дечјег листа Невен, а потом часописа Лењи Гаша, Змај, Чика Јова (Швајцарска), а од 1996—2001. одговорни уредник Програма за децу и младе РТС-а. Познат је по великом броју књижевних сусрета, на којима глуми, рецитује и црта на лицу места, користећи десетогодишње искуство сарадње са „Јежом“ док је радио као карикатуриста. Превођен је на енглески, руски, белоруски, кинески, шведски, мађарски, румунски, бугарски, словачки, русински... Објавио је више од 125 књига романа, збирки прича и песама, аутор је и 12 антологија и сценарија за многе телевизијска емисије и серије. Награде Добитник је награда `Политикин забавник`, „Стара маслина“ за животно дело, `Златног лептира` за песничко стваралаштво `Златног кључића` града Смедерева, „Златног Гашиног пера 98`, награде Културног центра и библиотеке града Алексинца за подстицај и унапређење дечје литературе, награде Вечерњих новости `Гордана Брајовић`. Добитник је Повеље Змајевих дечјих игара за трајан допринос и унапређење литературе за децу, а био је и домаћин-носилац Змајевог штапа на Змајевим дечјим играма 1993. Многа од набројаних дела штампане су у више издања, а роман Душан принц сунца био је најчитанија књига у дечјем одељењу новосадске Градске библиотеке 2002. Награду дечје критике `Доситејево перо` добили су Душан принц сунца (2000), Лучка капетанија (2001), Цвонки (2003), Хајдук Вељко - јунак вредан целе војске (2019), Љуба хајдук Вукосава (2021). У сарадњи са Издавачком кућом `Пчелица` Слободан Станишић је написао тридесет илустрованих књига у оквиру две едиције - Деца читају српску историју и Векови српске писмености. Књиге је илустровала читава плејада домаћих илустратора за децу, предвоћених Алексом Гајићем, Јованом Укропином, Мијатом Мијатовићем и другима. За поменуте едиције, које су доживеле велику полуарност код најмлађих читалаца, Станишић је добио бројна признања. Едиција Деца читају српску историју проглашена је најбољом едицијом књига за децу на Међународном сајму књига у Београду 2014. године, а на Фестивалу словенске књиге у Минску 2016. године је награђена као најбоља едиција књига за децу на словенским језицима. Едиција векови српске писмености награђена је на Сајму књига у Бањалуци 2018. године као издавачки подухват и исте године је добила награду Лоза на Сајму књига у Пироту. Звање Витез од духа и хумора (Гашин сабор, 2018), додељују Центар за уметност стрипа Београд при Удружењу стрипских уметника Србије и Дечји културни центар Београд[1] Добитник је Вукове награде за 2020. годину.[2] Дела Објавио је 36 романа, од којих су најзначајнији: Танго за троје (награда `Политикин забавник` - најбоље дело за младе 1992, књига године Колашин (1993) и годишња награда Фестивала хумора за децу, Лазаревац (1993)) Алек трејд (награда «Раде Обреновић» Змајевих дечјих игара – најбољи роман за младе 1998), Двоје на ветру Цвонки 1-7, (од којих је „Цвонки и вилин коњиц“ добио Доситејево перо 2003. године), Душан принц сунца Душан, дечак на престолу, Душан и Дурундило, Пластична кифла Зелена зуа Збирке прича и песама: Плаве шаргарепе, Осмица са брковима, Коцкасте лубенице (књига године, награда Вечерњих новости „Гордана Брајовић“ Алексинац 1998), Била једном два робота, Принцеза солитера, Како се каже: волим те, Децо паркирајте се, Не дирај Весну, Чекам те, Имам госта из друге галаксије, Вечерас долазим касније кући, Не користи руж за усне Деца читају српску историју Векови српске писмености Злато на свили Позоришни комади: Јава у Сновиграду (Позориште младих, Нови Сад), Монодраме: Мађија (у извођењу Бранке Веслиновић), Помешани лончићи (Ивана Деспотовић), Ретка тетка (Ружица Сокић), Зашто је ћутао Игор (Рада Ђуричин) Радио-драме за децу: Била једном два робота, Излет на чудно зелено, (прва награда на јавном конкурсу Радио Београда) Никола и страшни Зма, Дружење са Ивицом Смејачем, Радио комедије: Роботи (1965), Џепни зоолошки врт (1967), Хиљаду неједнаких комадића (1975), Кућерина, Витаминизирана Плаутоменехмијада, Пасја ноћ
Izdavač:KULTURA Beograd Broj strana:215 Pismo:Ćirilica Povez:MEK,BROŠIRAN Format: 20 x 14 cm Godina izdanja:1993 Očuvana knjiga, bez skrivenih mana i oštećenja,za očuvanost pogledajte slike u visokoj rezoluciji,na svako dodatno pitanje u vezi knjige rado ću vam odgovoriti ! Branislav Dimitrijević Dr Branislav Dimitrijević bio je stomatolog, hirurg, redovni profesor na Stomatološkom fakultetu na predmetu maksilofacijalna hirurgija. Osnovna delatnost bila mu je maksilofacijalna protetika, disciplina u povoju, ne samo na Stomatološkom fakultetu nego i šire, u evropskim i svetskim razmerama. Na osnovu rezultata svog kliničkog rada smatran je u bivšoj SFRJ najistaknutijim stručnjakom u ovoj oblasti, a prema jednom američkom časopisu i jednim od istaknutijih u Evropi (Compend Contin Educ Dent, 1993, Vol. XIV, No 2, pp 194). Osnovao je 1993. godine Kabinet za maksilofacijalnu protetiku u Jerevanu (Jermenija). Stoga je proglašen počasnim doktorom Državnog medicinskog fakulteta u Jerevanu (1995). Pod književnim imenom Brana Dimitrijević objavio je niz proznih dela, priča, romana, eseja, putopisa, među kojima su i sledeća: Balada o košavi (Beograd, 1990), Ševa u vrtu predskazanja (Beograd, 1993), Umreti u Jermeniji (Beograd, 1995), U kontejneru – zapisi srpskog ratnog hirurga 1916–1918 (Beograd, 2001. i 2004), Jerevansko proročanstvo (Beograd, 2001), Stomatologija i kultura (Beograd 2002), Beogradski košmar Mihajla Bulgakova – Pseće srce drugi deo (Beograd, 2004), U ravnicama privida (Beograd, 2008), Moja gerila (Beograd, 2010). Godine 1990. postao je član Udruženja književnika Srbije, iz koga je istupio 1999. godine. U dnevnom listu Politika objavio je dva feljtona: Zaboravljeni gorostas (septembar – oktobar 2001) i Dobrudža 1916 (oktobar 2007). U nasleđe nam je ostavio i desetak izvedenih radio-drama, dva dokumentarna filma Podrum svetih žrtava (Radio-Televizija Srbije, 2005) i Od krojačke igle do hirurškog noža (Radio-Televizija Srbije, 2011) i dva televizijska serijala Legenda o Dragomancima (Radio-Televizija Srbije, 2003) i Srpski vojni sanitet u Velikom ratu (Radio-Televizija Srbije, 2014/2015), u kojima je bio scenarista i voditelj. Bio je predsednik Sekcije za istoriju medicine srpskog lekarskog društva (2009– 2015), a od 20. januara 2008. godine urednik elektronske biblioteke „Istorija medicine“ Međunarodne kulturne mreže „Projekat Rastko“ (www.rastko.rs/istorija/medicina). Za svestran rad na kulturnom planu nagrađen je Zlatnom značkom Kulturno-prosvetne zajednice Srbije. Nagrađen je Zahvalnicom s plaketom Vojske Srbije i Crne Gore – Sektor za logistiku GŠ VSCG Sanitetska uprava – za zasluge u izučavanju istorije saniteta srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Počasni član Akademije medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva postao je 2008. godine. Godine 2015. Srpsko lekarsko društvo nagradilo ga je Zlatnim perom. Organizovao je redovne godišnje kongrese 800 godina srpske medicine i kao urednik učestvovao u izdanju zbornika radova i monografija o istaknutim lekarima. Posle šestogodišnjeg mandata, za vreme koga je veoma unapredio rad Sekcije za istoriju medicine Srpskog lekarskog društva, godine 2015. izabran je za počasnog predsednika Sekcije. Bio je pokretač i (u velikoj meri) realizator postavljanja spomen-ploče stranim medicinskim misijama koje su učestvovale u balkanskim ratovima (prva ploča 2012) i Velikom ratu (druga ploča 2015) na zgradi Srpskog lekarskog društva (Džordža Vašingtona 19). Pažnju istoričara medicine privukao je knjigom U kontejneru – zapisi srpskog ratnog hirurga 1916–1918, zasnovanom na analizi rukopisa jednog ratnog dnevnika koji se kao neidentifikovan čuvao u Arhivi SANU. Uz pomoć Milorada Radevića, istoričara, Brana Dimitirijević utvrdio je da je autor tih dnevničkih zapisa niko drugi do sanitetski general dr Mihailo Mika Petrović (1863–1934), načelnik Hirurškog odeljenja Vojne bolnice u Nišu, kasnije šef Hirurškog odeljelja Glavne vojne bolnice u Beogradu i profesor hirurške propedevtike na Medicinskom fakultetu u Beogradu – koji se opravdano smatra ocem srpske ratne hirurgije. Tada je zapisao: Onog trena kad sam rastumačio Petrovićev ratni dnevnik 1916–1918, i kad sam se spram Petrovića, njegove hrabrosti, odlučnosti, visokog ne samo profesionalnog nego i ličnog morala... lično osetio kao najobičnije zrnce peska, počela je možda moja gerila, moj unutrašnji preporod... Ako je Petrović mogao ono... zar ja ne mogu da bar obnovim sećanje na njegovo delo. Od tada se intenzivno bavio proučavanjem srpskog vojnog saniteta iz vremena Velikog rata, autentično, originalno, na nov način, na osnovu rukopisa, sećanja i uspomena lekara i medicinara, učesnika i svedoka rata. Lekari, učesnici rata, postali su lična preokupacija Brane Dimitrijevića, njihova stradanja njegova mora, namerni zaborav (kako je govorio) njihovog rada i muka bio je okidač za istraživanje njihovih života. Opisivao je bezizlazne situacije u kojima su se nalazili, u kojima su stradali i umirali, ali i one koje su savladali. Umro je iznenada 30. juna 2015. i za sobom ostavio nezavršen rukopis o ratnim, sanitetskim i humanitarnim svedočenjima lekara. Sekcija za istoriju medicinu Srpskog lekarskog društva odlučila je da objavi rukopis Brane Dimitrijevića. Uređivanje je poverila članu Sekcije, profesorki dr Snežani Veljković, uz usmeno obećanje drugih članova da će pomoći u svemu što ona zatraži od njih. Održali su obećanje.
FILIP VIŠNJIĆ Beograd 2008. meke korice 160 str. odlično očuvana srpski vojni sanitet 1916. u Dobrudži, po svedočenjima dr Milutina Velimirovića i dr Vladimira Stanojevića Dr Branislav Dimitrijević bio je stomatolog, hirurg, redovni profesor na Stomatološkom fakultetu na predmetu maksilofacijalna hirurgija. Osnovna delatnost bila mu je maksilofacijalna protetika, disciplina u povoju, ne samo na Stomatološkom fakultetu nego i šire, u evropskim i svetskim razmerama. Na osnovu rezultata svog kliničkog rada smatran je u bivšoj SFRJ najistaknutijim stručnjakom u ovoj oblasti, a prema jednom američkom časopisu i jednim od istaknutijih u Evropi (Compend Contin Educ Dent, 1993, Vol. XIV, No 2, pp 194). Osnovao je 1993. godine Kabinet za maksilofacijalnu protetiku u Jerevanu (Jermenija). Stoga je proglašen počasnim doktorom Državnog medicinskog fakulteta u Jerevanu (1995).Pod književnim imenom Brana Dimitrijević objavio je niz proznih dela, priča, romana, eseja, putopisa, među kojima su i sledeća: Balada o košavi (Beograd, 1990), Ševa u vrtu predskazanja (Beograd, 1993), Umreti u Jermeniji (Beograd, 1995), U kontejneru – zapisi srpskog ratnog hirurga 1916–1918 (Beograd, 2001. i 2004), Jerevansko proročanstvo (Beograd, 2001), Stomatologija i kultura (Beograd 2002), Beogradski košmar Mihajla Bulgakova – Pseće srce drugi deo (Beograd, 2004), U ravnicama privida (Beograd, 2008), Moja gerila (Beograd, 2010). Godine 1990. postao je član Udruženja književnika Srbije, iz koga je istupio 1999. godine. U dnevnom listu Politika objavio je dva feljtona: Zaboravljeni gorostas (septembar – oktobar 2001) i Dobrudža 1916 (oktobar 2007).U nasleđe nam je ostavio i desetak izvedenih radio-drama, dva dokumentarna filma Podrum svetih žrtava (Radio-Televizija Srbije, 2005) i Od krojačke igle do hirurškog noža (Radio-Televizija Srbije, 2011) i dva televizijska serijala Legenda o Dragomancima (Radio-Televizija Srbije, 2003) i Srpski vojni sanitet u Velikom ratu (Radio-Televizija Srbije, 2014/2015), u kojima je bio scenarista i voditelj.Bio je predsednik Sekcije za istoriju medicine srpskog lekarskog društva (2009– 2015), a od 20. januara 2008. godine urednik elektronske biblioteke „Istorija medicine“ Međunarodne kulturne mreže „Projekat Rastko“ (www.rastko.rs/istorija/medicina). Za svestran rad na kulturnom planu nagrađen je Zlatnom značkom Kulturno-prosvetne zajednice Srbije. Nagrađen je Zahvalnicom s plaketom Vojske Srbije i Crne Gore – Sektor za logistiku GŠ VSCG Sanitetska uprava – za zasluge u izučavanju istorije saniteta srpske vojske u Prvom svetskom ratu.Počasni član Akademije medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva postao je 2008. godine. Godine 2015. Srpsko lekarsko društvo nagradilo ga je Zlatnim perom. Organizovao je redovne godišnje kongrese 800 godina srpske medicine i kao urednik učestvovao u izdanju zbornika radova i monografija o istaknutim lekarima. Posle šestogodišnjeg mandata, za vreme koga je veoma unapredio rad Sekcije za istoriju medicine Srpskog lekarskog društva, godine 2015. izabran je za počasnog predsednika Sekcije.Bio je pokretač i (u velikoj meri) realizator postavljanja spomen-ploče stranim medicinskim misijama koje su učestvovale u balkanskim ratovima (prva ploča 2012) i Velikom ratu (druga ploča 2015) na zgradi Srpskog lekarskog društva (Džordža Vašingtona 19).Pažnju istoričara medicine privukao je knjigom U kontejneru – zapisi srpskog ratnog hirurga 1916–1918, zasnovanom na analizi rukopisa jednog ratnog dnevnika koji se kao neidentifikovan čuvao u Arhivi SANU. Uz pomoć Milorada Radevića, istoričara, Brana Dimitirijević utvrdio je da je autor tih dnevničkih zapisa niko drugi do sanitetski general dr Mihailo Mika Petrović (1863–1934), načelnik Hirurškog odeljenja Vojne bolnice u Nišu, kasnije šef Hirurškog odeljelja Glavne vojne bolnice u Beogradu i profesor hirurške propedevtike na Medicinskom fakultetu u Beogradu – koji se opravdano smatra ocem srpske ratne hirurgije. Tada je zapisao:Onog trena kad sam rastumačio Petrovićev ratni dnevnik 1916–1918, i kad sam se spram Petrovića, njegove hrabrosti, odlučnosti, visokog ne samo profesionalnog nego i ličnog morala... lično osetio kao najobičnije zrnce peska, počela je možda moja gerila, moj unutrašnji preporod... Ako je Petrović mogao ono... zar ja ne mogu da bar obnovim sećanje na njegovo delo.Od tada se intenzivno bavio proučavanjem srpskog vojnog saniteta iz vremena Velikog rata, autentično, originalno, na nov način, na osnovu rukopisa, sećanja i uspomena lekara i medicinara, učesnika i svedoka rata. Lekari, učesnici rata, postali su lična preokupacija Brane Dimitrijevića, njihova stradanja njegova mora, namerni zaborav (kako je govorio) njihovog rada i muka bio je okidač za istraživanje njihovih života. Opisivao je bezizlazne situacije u kojima su se nalazili, u kojima su stradali i umirali, ali i one koje su savladali. Umro je iznenada 30. juna 2015. i za sobom ostavio nezavršen rukopis o ratnim, sanitetskim i humanitarnim svedočenjima lekara.Sekcija za istoriju medicinu Srpskog lekarskog društva odlučila je da objavi rukopis Brane Dimitrijevića. Uređivanje je poverila članu Sekcije, profesorki dr Snežani Veljković, uz usmeno obećanje drugih članova da će pomoći u svemu što ona zatraži od njih. Održali su obećanje.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
O knjizi: Najuži izbor za National Book Award 2014. Bestseler New York Timesa. Kada je Mari Lora u šestoj godini oslepela, otac je za nju izgradio maketu kvarta u kojem žive u Parizu ne bi li dodirom zapamtila raspored ulica u komšiluku i tako naučila samostalno da dolazi do Nacionalnog muzeja. To je čarobno mesto u kojem radi njen otac. Bezbrižne godine prolaze i, kada nemačka vojska okupira Pariz, Mari Lora i njen otac beže iz grada noseći sa sobom možda i najvredniju dragocenost muzeja. Istovremeno u jednom drugačijem svetu, u Nemačkoj, odrasta siroče Verner. Jednog dana pronalazi stari radio-aparat koji će ga potpuno očarati. Ubrzo postaje vešt majstor za popravku radija i taj talenat ga vodi među Hitlerovu omladinu. Mladi radio-operater prolazi kroz evropska ratišta od Rusije do srca Francuske poražen svešću da iz dana u dan gubi svoju ljudskost. Onog dana kad bude sreo slepu devojku, Verner, zaljubljenik u tehniku, shvatiće da su njih dvoje tačkice ljudske svesti koje se opiru kolektivnom strahu i zlu i da još uvek postoji mogućnost izbora nekog plemenitijeg sveta. „Otvoriti ovu knjigu znači otvoriti vrata čovečnosti. Njene rečenice trepere, njeni pasusi su blistaju jasnom, iskričavom lepotom.“ Washington Independent Review of Books „Ako se uspeh knjige može meriti njenom sposobnošću da dirne čitaoca i brojem junaka koji se ne zaboravljaju, onda ovaj roman nagrađivanog Entonija Dora odnosi pobedu na oba polja. On će ubediti čitaoce da rat – uprkos beznađu, okrutnosti i razornim moralnim izborima – ne može poništiti lepotu ovog sveta.“ Publishers Weekly „Sjajna knjiga koja teče brzinom trilera. Dor maštom dočarava onu nevidljivu dobrotu, nevidljivu svetlost koja, nekim čudom, izbija na površinu čak i u najtežim vremenima.“ San Francisco Chronicle
Igor Neverli : RAZGOVOR U VOĆNJAKU petog avgusta , Multimedia Press Beograd 2004, str. 120. Poljska književnost. Očuvanost 4. Igor Newerly ili Igor Abramow-Newerly (24. ožujka 1903., Białowieża – 19. listopada 1987., Varšava, Poljska) bio je poljski romanopisac i pedagog. Rođen je u češko-ruskoj obitelji. Njegov sin je poljski romanopisac Jarosław Abramow-Newerly. Njegov djed Józef Newerly bio je češki državljanin, koji je nosio titulu Lovčija (ruski: Lovčij, poljski: Łowczy: `Gospodar lova`) na dvoru ruskog cara Nikolaja II. Igor Newerler je kao dijete ostao bez jedne noge. Studirao je pravo na Sveučilištu u Kijevu, ali je izbačen iz političkih razloga, uhićen i poslan u Odesu. Godine 1924. ilegalno je emigrirao u tek neovisnu Poljsku i djelovao na pedagoškom polju u Varšavi. Radio je zajedno s glasovitim pedagogom Januszom Korczakom, a 1926. postao je njegov tajnik. Od 1932. do 1939. Newerly je radio za Mały Przegląd (Mala revija). Oženio se Barbarom Jareckom. Pod nacističkom njemačkom okupacijom Poljske Newerly je bio član poljskog otpora. Pomagao je Januszu Korczaku u njegovom sirotištu i sačuvao njegov dnevnik mučeništva. Također je svakodnevno skrivao od nacističkog progona nekoliko svojih židovskih kolega iz Nasz Przegląda – među njima i Kubu Herszteina – te je prevezao Lejzora Czarnobrodu u Varšavu nakon što je pobjegao iz vlaka za Treblinku i slomio nogu. Newerlyja je početkom 1943. godine uhitio njemački Gestapo i zatvorio u Pawiak u Varšavi. Do kraja rata bio je zatočenik nacističkih koncentracijskih logora: Majdanek, Auschwitz, Oranienburg i Bergen Belsen gdje je oslobođen. Nakon rata 1945. nastavlja pedagošku karijeru. Na temelju Newerlyjeva romana Pamiątka z Celulozy (Suvenir iz tvornice celuloze) poljski redatelj Jerzy Kawalerowicz snimio je dva filma: Celuloza (Mlin celuloze) i Pod gwiazdą frygijską (Pod frigijskom zvijezdom)
O knjizi: Najuži izbor za National Book Award 2014. Bestseler New York Timesa. Kada je Mari Lora u šestoj godini oslepela, otac je za nju izgradio maketu kvarta u kojem žive u Parizu ne bi li dodirom zapamtila raspored ulica u komšiluku i tako naučila samostalno da dolazi do Nacionalnog muzeja. To je čarobno mesto u kojem radi njen otac. Bezbrižne godine prolaze i, kada nemačka vojska okupira Pariz, Mari Lora i njen otac beže iz grada noseći sa sobom možda i najvredniju dragocenost muzeja. Istovremeno u jednom drugačijem svetu, u Nemačkoj, odrasta siroče Verner. Jednog dana pronalazi stari radio-aparat koji će ga potpuno očarati. Ubrzo postaje vešt majstor za popravku radija i taj talenat ga vodi među Hitlerovu omladinu. Mladi radio-operater prolazi kroz evropska ratišta od Rusije do srca Francuske poražen svešću da iz dana u dan gubi svoju ljudskost. Onog dana kad bude sreo slepu devojku, Verner, zaljubljenik u tehniku, shvatiće da su njih dvoje tačkice ljudske svesti koje se opiru kolektivnom strahu i zlu i da još uvek postoji mogućnost izbora nekog plemenitijeg sveta. „Otvoriti ovu knjigu znači otvoriti vrata čovečnosti. Njene rečenice trepere, njeni pasusi su blistaju jasnom, iskričavom lepotom.“ Washington Independent Review of Books „Ako se uspeh knjige može meriti njenom sposobnošću da dirne čitaoca i brojem junaka koji se ne zaboravljaju, onda ovaj roman nagrađivanog Entonija Dora odnosi pobedu na oba polja. On će ubediti čitaoce da rat – uprkos beznađu, okrutnosti i razornim moralnim izborima – ne može poništiti lepotu ovog sveta.“ Publishers Weekly „Sjajna knjiga koja teče brzinom trilera. Dor maštom dočarava onu nevidljivu dobrotu, nevidljivu svetlost koja, nekim čudom, izbija na površinu čak i u najtežim vremenima.“ San Francisco Chronicle