Knjiga "Arhitektura 20. stoljeća" autora Petera Gössela i Gabriele Leuthäuser sveobuhvatan je pregled najvažnijih pravaca u arhitekturi 20. stoljeća, a nakon mnogih izdanja na više jezika izlazi i u hrvatskom prijevodu. Knjiga je podijeljena na pet cjelina koje se djelomično kronološki preklapaju, poštujući prvenstvo teme. Uvodni dio navodi inženjerska dostignuća i prijelomne događaje u znanosti i filozofiji 18. i 19. stoljeća koji su iznjedrili zametke novih stremljenja u arhitekturi. Drugi dio obrađuje stilove kraja 19. i početka 20. stoljeća.Treći dio razlaže razdoblje između dva svjetska rata, od ekspresionizma, De Stijla, Bauhausa, istraživanja na području prostora za stanovanje, međuratnih ostvarenja Gropiusa, Miesa, Le Corbusiera, Scharouna, Wrighta, Schindlera i drugih, preko utjecaja "New Deala" na arhitekturu i dizajn u SAD-u, do poglavlja koje govori o estetici totalitarnih režima. Četvrti dio daje pregled zbivanja u 50-tima i 60-tima, posvećujući zasebna poglavlja kalifornijskim kućama Case Study programa, organskom pokretu, eksperimentalnim projektima šezdesetih i brutalizmu.Peti, najopsežniji dio, obrađuje pluralizam stilova posljednjih desetljeća 20. stoljeća. Autori vode čitatelja kroz mnoštvo raznorodnih tema vrlo prohodnim tekstom u kojem obuhvaćaju društveni i politički kontekst u kojem su pojedini arhitektonski izrazi stasali, pravce u drugim umjetnostima, znanosti i filozofiji koji su na njih utjecali, te ga mjestimice obogaćuju anegdotama koje su pratile realizaciju pojedinih projekata ili su vezane uz istaknute ličnosti arhitekture 20. stoljeća. No najjači adut ove knjige svakako su njezine brojne ilustracije. Oko 460 izuzetnih fotografija te 155 nacrta, u velikoj mjeri originalni dokumenti vremena nastanka pojedinih projekata, daju i široj publici dojmljiv pregled značajnih ostvarenja arhitekture 20. stoljeća. Na kraju valja spomenuti opsežan dodatak s biografijama najistaknutijih arhitekata 20. stoljeća koje pružaju uvid u njihove karijere, razvoj, međusobne suradnje i najznačajnije projekte. Zbog svoje pregledne strukture i širine, knjiga svakako može poslužiti kao ishodište i stalna referenca u istraživanju arhitekture 20. stoljeća za studente i struku, dok će zbog vizualne atraktivnosti zacijelo naći čitatelje i u mnogo široj publici. Naslov: Arhitektura 20. stoljeća Izdavač: Feel green books I VBZ Strana: 608 (cb) Povez: meki Pismo: latinica Format: 27 cm ISBN: 978-953-201-701-4

Knjiga “Arhitektura 20. stoljeća” autora Petera Gössela i Gabriele Leuthäuser sveobuhvatan je pregled najvažnijih pravaca u arhitekturi 20. stoljeća, a nakon mnogih izdanja na više jezika izlazi i u hrvatskom prijevodu. Knjiga je podijeljena na pet cjelina koje se djelomično kronološki preklapaju, poštujući prvenstvo teme. Uvodni dio navodi inženjerska dostignuća i prijelomne događaje u znanosti i filozofiji 18. i 19. stoljeća koji su iznjedrili zametke novih stremljenja u arhitekturi. Drugi dio obrađuje stilove kraja 19. i početka 20. stoljeća. Treći dio razlaže razdoblje između dva svjetska rata, od ekspresionizma, De Stijla, Bauhausa, istraživanja na području prostora za stanovanje, međuratnih ostvarenja Gropiusa, Miesa, Le Corbusiera, Scharouna, Wrighta, Schindlera i drugih, preko utjecaja “New Deala” na arhitekturu i dizajn u SAD-u, do poglavlja koje govori o estetici totalitarnih režima. Četvrti dio daje pregled zbivanja u 50-tima i 60-tima, posvećujući zasebna poglavlja kalifornijskim kućama Case Study programa, organskom pokretu, eksperimentalnim projektima šezdesetih i brutalizmu. Peti, najopsežniji dio, obrađuje pluralizam stilova posljednjih desetljeća 20. stoljeća. Autori vode čitatelja kroz mnoštvo raznorodnih tema vrlo prohodnim tekstom u kojem obuhvaćaju društveni i politički kontekst u kojem su pojedini arhitektonski izrazi stasali, pravce u drugim umjetnostima, znanosti i filozofiji koji su na njih utjecali, te ga mjestimice obogaćuju anegdotama koje su pratile realizaciju pojedinih projekata ili su vezane uz istaknute ličnosti arhitekture 20. stoljeća. No najjači adut ove knjige svakako su njezine brojne ilustracije. Oko 460 izuzetnih fotografija te 155 nacrta, u velikoj mjeri originalni dokumenti vremena nastanka pojedinih projekata, daju i široj publici dojmljiv pregled značajnih ostvarenja arhitekture 20. stoljeća. Na kraju valja spomenuti opsežan dodatak s biografijama najistaknutijih arhitekata 20. stoljeća koje pružaju uvid u njihove karijere, razvoj, međusobne suradnje i najznačajnije projekte. Zbog svoje pregledne strukture i širine, knjiga svakako može poslužiti kao ishodište i stalna referenca u istraživanju arhitekture 20. stoljeća za studente i struku, dok će zbog vizualne atraktivnosti zacijelo naći čitatelje i u mnogo široj publici.

Arhitektura 20. stoljeća Knjiga "Arhitektura 20. stoljeća" autora Petera Gössela i Gabriele Leuthäuser sveobuhvatan je pregled najvažnijih pravaca u arhitekturi 20. stoljeća, a nakon mnogih izdanja na više jezika izlazi i u hrvatskom prijevodu. Knjiga je podijeljena na pet cjelina koje se djelomično kronološki preklapaju, poštujući prvenstvo teme. Uvodni dio navodi inženjerska dostignuća i prijelomne događaje u znanosti i filozofiji 18. i 19. stoljeća koji su iznjedrili zametke novih stremljenja u arhitekturi. Drugi dio obrađuje stilove kraja 19. i početka 20. stoljeća. Treći dio razlaže razdoblje između dva svjetska rata, od ekspresionizma, De Stijla, Bauhausa, istraživanja na području prostora za stanovanje, međuratnih ostvarenja Gropiusa, Miesa, Le Corbusiera, Scharouna, Wrighta, Schindlera i drugih, preko utjecaja "New Deala" na arhitekturu i dizajn u SAD-u, do poglavlja koje govori o estetici totalitarnih režima. Četvrti dio daje pregled zbivanja u 50-tima i 60-tima, posvećujući zasebna poglavlja kalifornijskim kućama Case Study programa, organskom pokretu, eksperimentalnim projektima šezdesetih i brutalizmu. Peti, najopsežniji dio, obrađuje pluralizam stilova posljednjih desetljeća 20. stoljeća. Autori vode čitatelja kroz mnoštvo raznorodnih tema vrlo prohodnim tekstom u kojem obuhvaćaju društveni i politički kontekst u kojem su pojedini arhitektonski izrazi stasali, pravce u drugim umjetnostima, znanosti i filozofiji koji su na njih utjecali, te ga mjestimice obogaćuju anegdotama koje su pratile realizaciju pojedinih projekata ili su vezane uz istaknute ličnosti arhitekture 20. stoljeća. No najjači adut ove knjige svakako su njezine brojne ilustracije. Oko 460 izuzetnih fotografija te 155 nacrta, u velikoj mjeri originalni dokumenti vremena nastanka pojedinih projekata, daju i široj publici dojmljiv pregled značajnih ostvarenja arhitekture 20. stoljeća. Na kraju valja spomenuti opsežan dodatak s biografijama najistaknutijih arhitekata 20. stoljeća koje pružaju uvid u njihove karijere, razvoj, međusobne suradnje i najznačajnije projekte. Zbog svoje pregledne strukture i širine, knjiga svakako može poslužiti kao ishodište i stalna referenca u istraživanju arhitekture 20. stoljeća za studente i struku, dok će zbog vizualne atraktivnosti zacijelo naći čitatelje i u mnogo široj publici. Prikaži više

Broj strana: 608 Pismo: Latinica Format: 23,9 x 31,5 cm Izdavač: VBZ Knjiga "Arhitektura 20. stoljeća" autora Petera Gössela i Gabriele Leuthäuser sveobuhvatan je pregled najvažnijih pravaca u arhitekturi 20. stoljeća, a nakon mnogih izdanja na više jezika izlazi i u hrvatskom prijevodu. Knjiga je podijeljena na pet cjelina koje se djelomično kronološki preklapaju, poštujući prvenstvo teme. Uvodni dio navodi inženjerska dostignuća i prijelomne događaje u znanosti i filozofiji 18. i 19. stoljeća koji su iznjedrili zametke novih stremljenja u arhitekturi. Drugi dio obrađuje stilove kraja 19. i početka 20. stoljeća. Treći dio razlaže razdoblje između dva svjetska rata, od ekspresionizma, De Stijla, Bauhausa, istraživanja na području prostora za stanovanje, međuratnih ostvarenja Gropiusa, Miesa, Le Corbusiera, Scharouna, Wrighta, Schindlera i drugih, preko utjecaja "New Deala" na arhitekturu i dizajn u SAD-u, do poglavlja koje govori o estetici totalitarnih režima. Četvrti dio daje pregled zbivanja u 50-tima i 60-tima, posvećujući zasebna poglavlja kalifornijskim kućama Case Study programa, organskom pokretu, eksperimentalnim projektima šezdesetih i brutalizmu. Peti, najopsežniji dio, obrađuje pluralizam stilova posljednjih desetljeća 20. stoljeća. Autori vode čitatelja kroz mnoštvo raznorodnih tema vrlo prohodnim tekstom u kojem obuhvaćaju društveni i politički kontekst u kojem su pojedini arhitektonski izrazi stasali, pravce u drugim umjetnostima, znanosti i filozofiji koji su na njih utjecali, te ga mjestimice obogaćuju anegdotama koje su pratile realizaciju pojedinih projekata ili su vezane uz istaknute ličnosti arhitekture 20. stoljeća. No najjači adut ove knjige svakako su njezine brojne ilustracije. Oko 460 izuzetnih fotografija te 155 nacrta, u velikoj mjeri originalni dokumenti vremena nastanka pojedinih projekata, daju i široj publici dojmljiv pregled značajnih ostvarenja arhitekture 20. stoljeća. Na kraju valja spomenuti opsežan dodatak s biografijama najistaknutijih arhitekata 20. stoljeća koje pružaju uvid u njihove karijere, razvoj, međusobne suradnje i najznačajnije projekte. Zbog svoje pregledne strukture i širine, knjiga svakako može poslužiti kao ishodište i stalna referenca u istraživanju arhitekture 20. stoljeća za studente i struku, dok će zbog vizualne atraktivnosti zacijelo naći čitatelje i u mnogo široj publici.

Knjiga ,,Arhitektura 20. stoljeća" predstavlja sveobuhvatni pregled najvažnijih pravaca u arhitekturi 20. veka. Knjiga je podeljena u pet celina koje se delimično hronološki preklapaju. Prvi deo bavi se inžinjerskim dostignućima i događajima u nauci i filozofiji XVIII i XIX veka koji su iznedrili plodove novih stremljena u arhitekturi. Drugi deo obrađuje stilove s kraja XIX i početkom XX veka. Treći deo bavi se razdobljem između dva svetska rata, od ekspresionizma, istraživanja na području prostora za stanovanje, međuratnih ostvarenja Gropiusa, preko uticaja ,,New Deala" na arhitekturu i dizajn u SAD-u, do poglavlja koje govori o estetici totalitarnih režima. Četvrti deo bavi se događajima u 50-tim i 60-tim godina, posvećujući posebnu pažnju kalifornijskim kućama Case Study programa, organskom pokretu, eksperimentalnim pokretima šezdesetih i brutalizmu. Peti, najobimniji, bavi se pluralizmom stilova poslednjih decenija XX veka. Autori obuhvataju društveni i politički kontekst u kojem su pojedini arhitektonski izrazi stasali, pravce u drugim umetnostima, nauci i filozofiji koji su na njih uticali. Knjiga sadrži i 460 fotografije, kao i 155 nacrta. Na kraju valja spomenuti i dodatak s biografijama najistaknutijih arhitekata XX veka koje pružaju uvid u njihove karijere, razvoj i projekte. Knjiga zbog svoje širine može poslužiti kao stalna referenca u istraživanju arhitekture XX veka za studente arhitekture.

Knjiga je kao nova. Arhitektura 20. stoljeća - Gabriele Leuthäuser Izdavač: VBZ Godina izdanja: 2007 Broj strana: 608 Format: 27 cm Povez: Broširani Knjiga “Arhitektura 20. stoljeća” autora Petera Gössela i Gabriele Leuthäuser sveobuhvatan je pregled najvažnijih pravaca u arhitekturi 20. stoljeća, a nakon mnogih izdanja na više jezika izlazi i u hrvatskom prijevodu. Knjiga je podijeljena na pet cjelina koje se djelomično kronološki preklapaju, poštujući prvenstvo teme. Uvodni dio navodi inženjerska dostignuća i prijelomne događaje u znanosti i filozofiji 18. i 19. stoljeća koji su iznjedrili zametke novih stremljenja u arhitekturi. Drugi dio obrađuje stilove kraja 19. i početka 20. stoljeća. Treći dio razlaže razdoblje između dva svjetska rata, od ekspresionizma, De Stijla, Bauhausa, istraživanja na području prostora za stanovanje, međuratnih ostvarenja Gropiusa, Miesa, Le Corbusiera, Scharouna, Wrighta, Schindlera i drugih, preko utjecaja “New Deala” na arhitekturu i dizajn u SAD-u, do poglavlja koje govori o estetici totalitarnih režima. Četvrti dio daje pregled zbivanja u 50-tima i 60-tima, posvećujući zasebna poglavlja kalifornijskim kućama Case Study programa, organskom pokretu, eksperimentalnim projektima šezdesetih i brutalizmu. Peti, najopsežniji dio, obrađuje pluralizam stilova posljednjih desetljeća 20. stoljeća. Autori vode čitatelja kroz mnoštvo raznorodnih tema vrlo prohodnim tekstom u kojem obuhvaćaju društveni i politički kontekst u kojem su pojedini arhitektonski izrazi stasali, pravce u drugim umjetnostima, znanosti i filozofiji koji su na njih utjecali, te ga mjestimice obogaćuju anegdotama koje su pratile realizaciju pojedinih projekata ili su vezane uz istaknute ličnosti arhitekture 20. stoljeća. No najjači adut ove knjige svakako su njezine brojne ilustracije. Oko 460 izuzetnih fotografija te 155 nacrta, u velikoj mjeri originalni dokumenti vremena nastanka pojedinih projekata, daju i široj publici dojmljiv pregled značajnih ostvarenja arhitekture 20. stoljeća. Na kraju valja spomenuti opsežan dodatak s biografijama najistaknutijih arhitekata 20. stoljeća koje pružaju uvid u njihove karijere, razvoj, međusobne suradnje i najznačajnije projekte. Zbog svoje pregledne strukture i širine, knjiga svakako može poslužiti kao ishodište i stalna referenca u istraživanju arhitekture 20. stoljeća za studente i struku, dok će zbog vizualne atraktivnosti zacijelo naći čitatelje i u mnogo široj publici.

Opis Knjiga `Arhitektura 20. stoljeća` autora Petera Gössela i Gabriele Leuthäuser sveobuhvatan je pregled najvažnijih pravaca u arhitekturi 20. stoljeća, a nakon mnogih izdanja na više jezika izlazi i u hrvatskom prijevodu. Knjiga je podijeljena na pet cjelina koje se djelomično kronološki preklapaju, poštujući prvenstvo teme. Uvodni dio navodi inženjerska dostignuća i prijelomne događaje u znanosti i filozofiji 18. i 19. stoljeća koji su iznjedrili zametke novih stremljenja u arhitekturi. Drugi dio obrađuje stilove kraja 19. i početka 20. stoljeća. Treći dio razlaže razdoblje između dva svjetska rata, od ekspresionizma, De Stijla, Bauhausa, istraživanja na području prostora za stanovanje, međuratnih ostvarenja Gropiusa, Miesa, Le Corbusiera, Scharouna, Wrighta, Schindlera i drugih, preko utjecaja `New Deala` na arhitekturu i dizajn u SAD-u, do poglavlja koje govori o estetici totalitarnih režima. Četvrti dio daje pregled zbivanja u 50-tima i 60-tima, posvećujući zasebna poglavlja kalifornijskim kućama Case Study programa, organskom pokretu, eksperimentalnim projektima šezdesetih i brutalizmu. Peti, najopsežniji dio, obrađuje pluralizam stilova posljednjih desetljeća 20. stoljeća. Autori vode čitatelja kroz mnoštvo raznorodnih tema vrlo prohodnim tekstom u kojem obuhvaćaju društveni i politički kontekst u kojem su pojedini arhitektonski izrazi stasali, pravce u drugim umjetnostima, znanosti i filozofiji koji su na njih utjecali, te ga mjestimice obogaćuju anegdotama koje su pratile realizaciju pojedinih projekata ili su vezane uz istaknute ličnosti arhitekture 20. stoljeća. No najjači adut ove knjige svakako su njezine brojne ilustracije. Oko 460 izuzetnih fotografija te 155 nacrta, u velikoj mjeri originalni dokumenti vremena nastanka pojedinih projekata, daju i široj publici dojmljiv pregled značajnih ostvarenja arhitekture 20. stoljeća. Na kraju valja spomenuti opsežan dodatak s biografijama najistaknutijih arhitekata 20. stoljeća koje pružaju uvid u njihove karijere, razvoj, međusobne suradnje i najznačajnije projekte. Zbog svoje pregledne strukture i širine, knjiga svakako može poslužiti kao ishodište i stalna referenca u istraživanju arhitekture 20. stoljeća za studente i struku, dok će zbog vizualne atraktivnosti zacijelo naći čitatelje i u mnogo široj publici.

Odlomak : ’’Sakralna arhitektura kao arhitektonska tema prati cijelu povijest ljudske civilizacije. Čovjekova zaokupljenost duhovnim prožela je sve etape povijesti civilizacije. Izričajni vokabular sakralne arhitekture proizlazio je iz duha vremena u kojem je nastajala i mijenjao se kroz različita stilska razdoblja. Tema ove knjige jest sakralna, specifično liturgijska arhitektura (sakralna arhitektura u kojoj se odvija liturgijski obred) u Zagrebu u 20. stoljeću. U Zagrebu je u 20. stoljeću sagrađeno 47 liturgijskih građevina, a početkom 21. stoljeća još 12. U knjizi je sistematiziran opsežan arhivski materijal cjelokupnog liturgijskog graditeljskog naslijeđa grada Zagreba u 20. stoljeću u vidu kataloga svih izgrađenih građevina.’’

Istraživanju arhitektonske umjetnosti može se prići na više načina. U ovom djelu autor je izabrao onaj najteži – nepristran način, izbjegavši onu magičnu fascinaciju s kojom se susreće svaki analitičar koji je pokuša tumačiti. Autor je arhitekturu nastojao hipotetski „ogoliti” do njezine srži kako bi mogao imati bolji uvid u stvarnu strukturu njezine ostvarene forme. Jer svaka je arhitektonska forma kompleksan uradak, koji čini njezin nosivi sklop, zatvarajuću opnu i funkcionalni raspored obuhvaćenog prostora. Korišteni elementi smisleno su raspoređeni unutar arhitektonske kompozicije prema načelima sređivanja umjetničkih prostornih izraza. Sve je u konačnici zaogrnuto estetskim slojem koji arhitektonskom djelu daje prostorno-likovnu ekspresiju. Upravo je ta atribucija likovnosti kamen temeljac na kojem izrasta svaka prostorna kreacija. A ta likovnost, otkuda ona dolazi, gdje je njezin izvor? Zašto se arhitektura služi upravo takvim izrazom kojim od najranijih vremena kreira svoju poruku? Odgovorima na ta pitanja bavi se upravo to djelo.Pađan arhitekturu prikazuje kao otvorenu disciplinu, a ne izoliranu i u sebe zatvorenu aktivnost koja mijenja svoj vanjski vidljiv pojavni oblik, ali u svojoj nutrini zadržava trajne vrijednosti umjetnički kreiranoga korisnoga prostora.Autor dolazi do defi nicije da je međusobna isprepletenost umjetnosti „prirodni” proces formiranja umjetničkog izraza, a da je arhitektura, kao najkompleksnija među njima, zapravo velika sinteza svih umjetničkih izraza iz koje se može iščitati osnovna svrha umjetničkog stvaralaštva. Autor je uz veliku upornost i strpljivost napravio pregled svih važnijih obilježja poznatijih djela arhitektonske umjetnosti, počevši od starovjekovnog Egipta pa do arhitekture 20. stoljeća. Taj se rad ubraja u grupu istraživanja arhitektonske umjetnosti koja se bave njezinim osnovnim pojmovima kvalitete i kreativnosti defi nicije, nastojeći na analitički dosljedan način raščlaniti njihovu unutrašnju, slabo vidljivu strukturu. Djelo prenosi jasnu poruku da arhitekturu treba promatrati kao umjetnički „superorganizam” u kojem su brojni umjetnički izrazi u konačnici izbalansirani u simbioznu cjelinu. Djelo pridonosi novom analitičkom upoznavanju arhitekture i približavanju njezine kvalitativne strukture.

Duško Kečkemet-Kruno Prijatelj DVA DALMATINSKA UMJETNIKA PROŠLOG STOLJEĆA Split,1958.32.strane Šimun Carrara Špiro Paparella Tudorić CARRARA, Šimun (Simeone), kipar, drvorezbar i ebanist (Split, 1864 — Split, 1933). Potječe iz trogirsko-splitske obitelji. Sin Nikole, drvorezbara, u čijoj je radionici pokućstva dobio prve pouke. Diplomirao kiparstvo i arhitekturu na Accademia di Belle Arti u Milanu 1889. Živio je u Splitu i u Spliskoj na Braču. — Bavio se rezbarenjem likova i ukrasa u drvu, prvenstveno za pokućstvo, punom skulpturom u kamenu i sitnom skulpturom u bjelokosti i sedefu. Osobito je bio poznat po radovima u bjelokosti. Istaknutija su mu djela, u kamenu: nadgrobni spomenik Nikolića (Split), poprsja oca i majke i Rad (Gorizia/Gorica, kod obitelji C.), Sv. Kuzma i Damjan (Brač, župna crkva u Dračevici); u drvu: Bogorodica (Spliska, župna crkva), Sv. Augustin Kažotić (Seget, župna crkva), raspelo (Split, crkva Sv. Križa); u bjelokosti reljefni portret G. Verdija (Split, Galerija umjetnina), lovački rog, škrinjica s reljefima, Sv. Jeronim, reljefni portreti F. Liszta, L. van Beethovena, L. N. Tolstoja (sve: Gorizia/Gorica, kod obitelji C.). C. je izlagao u izlozima splitskih i zadarskih trgovina te 1891. na Gospodarsko-šumarskoj jubilarnoj izložbi u Zagrebu (nagrađen diplomom za kiparska djela) i 1905. u Arheološkom muzeju u Splitu (veći broj radova od bjelokosti). Restaurirao je stare drvene skulpture i crkveno pokućstvo (strop i orgulje dominikanske crkve u Trogiru). — Kao kipar djelovao je u okvirima akademskog realizma a kao drvorezbar i ebanist pokazivao je izuzetno obrtničko umijeće. Njegovi radovi te vrste ubrajaju se među najbolje u našoj primijenjenoj umjetnosti na prijelazu iz XIX u XX st. 31 str. : ilustr. ; 20 cm Nakladnički niz Izdanje Galerije umjetnina u Splitu ; br. 13 Klasifikacijska oznaka 7.035 Umjetnost nakon renesanse. Uključujući : Umjetnost 19. stoljeća. Klasicizam. Eklekticizam. Art Nouveau. Jugendstil. LIT.: Artista. Narod, 5(1888), 7. VIII, str. 2. — D. Kečkemet i K. Prijatelj: Dva dalmatinska umjetnika prošlog stoljeća. Split 1958, 3–21. Perfekttna Veoma retka. 1k

Autor: Zlatko Karač, Zlatko Karač Izdavač: UPI-2M PLUS/AF ZAGREB Godina: 2018. Br.strana: 432, A-4 Fotografije: kolori, tvrd povez ISBN: 9789537703356 Cena : 6050,00 rsd // 50 eur PDF sadržaj i odeljak U knjizi je obrađena gotovo nepoznata, a vrlo vredna islamska baština u Hrvatskoj koju su autori celovito istražili i interpretirali, kako u istorijskom sloju osmanskih spomenika 16. i 17. st., tako i u sloju moderne i savremene islamske arhitekture 20. i 21. st. Razlozi nepoznavanja i neafirmiranosti islamske baštine u Hrvatskoj posljedica su sustavnih i temeljitih razaranja turskih spomenika još u prvim godinama kršćanske reconquiste krajem 17. st. te ideoloških i verskih antagonizama u prošlosti koji su rezultirali zatiranjem preostalih materijalnih ostataka, ali i potiskivanja svesti o tome da je veliki deo našeg ozemlja više od stoleća ipo pripadao svetu islamske civilizacije, kulture i umetnosti. Hrvatska je prostor najzapadnijeg rasprostiranja osmansko-islamske baštine u Europi, ujedno i područje istovremenog dodira, ponekad i preklapanja, islamske likovnosti sa zapadnom renesansom. Ta činjenica ovu tematiku čini međunarodno relevantnom i zanimljivom u europskome kontekstu, pa je uložen napor da se monografiju u punom opsegu priredi dvojezično – u hrvatsko-engleskom slogu. Istraživanjem sloja modernih i suvremenih džamija u Hrvatskoj reafirmiran je niz nepoznatih projekata relevantnih autora moderne (poput S. Planića, Z. Požgaja, O. Mujadžića, J. Neidhardta, V. Richtera, S. Sekulić-Gvozdanović, Dž. Čelića, M. Gološa, I. Prtenjaka, B. Vinceka, E. Polleti-Kopešić) te su valorizirane recentne realizacije i natječajna rješenja novih islamskih centara (D. Džamonje, D. Vlahovića i B. Vučinovića, F. Muzurovića i D. Raosa, G. Rake, D. Matekovića i dr.). Kao inovativni metodološki ekskurs ističe se treća cjelina knjige gdje se na temelju prethodno razvijenoga istraživačkog modela elaborira proces osmanska urbanizacija Vukovara kao case study univerzalno primjenjiv i na druge hrvatske gradove koji su tijekom povijesti bili pod turskom vladavinom. Knjiga je rezultat gotovo desetgodišnjeg istraživanja (terenskog, arhivskog, bibliografskog), pri čemu je originalni doprinos autora, uz ostalo, vidljiv i u razvoju znanstvene metode obrade građe promatrane uvijek sintezno, no u simultanome dijakronijskom, topografskom i tipološkom sagledavanju unutar kultuloškoga konteksta vremena, te osobito u formuliranju univerzalnog modela interpretacije osmanske urbanizacije naših prostora. Istraživanje je provedeno na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u okviru znanstvenog projekta Heritage Urbanism voditelja akademika Mladena Obada Šćitarocija. Knjiga je odmah po objavi osvojila NAGRADU RANKO RADOVIĆ za najbolje teorijsko delo o arhitekturi i gradu u 2018. godini.

Autor: Arnason, H.H. Izdavač: Stanek, Varaždin Godina izdanja: 2009. Dimenzije: 22,50 x 29,50 cm. Opseg: 832 strane povez: tvrd; u zaštitnom plastičnom ovitku s preklopom. Stanje knjige:Veoma dobro. Povijest moderne umjetnosti : slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, fotografija. Prema petom američkom izdanju revidirao Peter Kalb. Prevele: Željka Miklošević, Olga Škarić, Tanja Trška. Sadržaj: 1. Ishodišta modernog slikarstva 2. Realizam, impresionizam i rana fotografija 3. Postimpresionizam 4. Ishodišta moderne arhitekture i dizajna 5. Secesija i počeci ekspresionizma 6. Ishodišta moderne skulpture 7. Fovizam 8. Ekspresionizam u Njemačkoj 9. Figurativna tradicija u kiparstvu početka dvadesetog stoljeća 10. Kubizam 11. Futurizam, apstrakcija u Rusiji i De Stijl 12. Arhitektura početka dvadesetog stoljeća 13. Od fantazije do dade i Nove objektivnosti 14. Pariška škola poslije Prvoga svjetskog rata 15. Nadrealizam 16. Moderna arhitektura između dvaju ratova 17. Internacionalna apstraktna umjetnost između dvaju ratova 18. Američka umjetnost prije Drugoga svjetskog rata 19. Apstraktni ekspresionizam i nova američka umjetnost 20. Poslijeratna europska umjetnost 21. Pop-art i europski Novi realizam 22. Apstrakcija šezdesetih 23. Drugi val arhitekture internacionalnog stila 24. Pluralističke sedamdesete 25. Postmodernizam u arhitekturi 26. Retrospektivne osamdesete 27. Otpor i odluka Budite u toku sa najnovijim objavama

Arnason, Povijest moderne umjetnosti Autor: Arnason, H.H. Izdavač: Stanek, Varaždin Godina izdanja: 2009. Dimenzije: 22,50 x 29,50 cm. Opseg: 832 strane povez: tvrd; u zaštitnom plastičnom ovitku s preklopom. Stanje knjige:Veoma dobro. Povijest moderne umjetnosti : slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, fotografija. Prema petom američkom izdanju revidirao Peter Kalb. Prevele: Željka Miklošević, Olga Škarić, Tanja Trška. Sadržaj: 1. Ishodišta modernog slikarstva 2. Realizam, impresionizam i rana fotografija 3. Postimpresionizam 4. Ishodišta moderne arhitekture i dizajna 5. Secesija i počeci ekspresionizma 6. Ishodišta moderne skulpture 7. Fovizam 8. Ekspresionizam u Njemačkoj 9. Figurativna tradicija u kiparstvu početka dvadesetog stoljeća 10. Kubizam 11. Futurizam, apstrakcija u Rusiji i De Stijl 12. Arhitektura početka dvadesetog stoljeća 13. Od fantazije do dade i Nove objektivnosti 14. Pariška škola poslije Prvoga svjetskog rata 15. Nadrealizam 16. Moderna arhitektura između dvaju ratova 17. Internacionalna apstraktna umjetnost između dvaju ratova 18. Američka umjetnost prije Drugoga svjetskog rata 19. Apstraktni ekspresionizam i nova američka umjetnost 20. Poslijeratna europska umjetnost 21. Pop-art i europski Novi realizam 22. Apstrakcija šezdesetih 23. Drugi val arhitekture internacionalnog stila 24. Pluralističke sedamdesete 25. Postmodernizam u arhitekturi 26. Retrospektivne osamdesete 27. Otpor i odluka

Opis Klasik Vreme, prostor, arhitektura , prvi put objavljen 1941. godine, preveden na veliki broj jezika, a sada, u petom izdanju, Vreme, prostor i arhitektura je knjiga bez premca kada je u pitanju oblikovanje našeg arhitektonskog okruženja. Diskusije vodećih arhitekata – Rajta, Gropijusa, Le Korbizjea, Misa van der Roa, Alta, Utzona, Serta, Tangea i Makia – propraćene su sa preko 500 ilustracija. “Moje interesovanje se uglavnom koncentrisalo na novu tradiciju u arhitekturi koja nastaje, kao i na to da se obelodane njeni odnosi prema drugim delatnostima. Sličnost metoda vidi se u arhitekturi, konstrukciji, slikarstvu, urbanizmu i nauci. Sve brži porast stanovništva, čiji smo svedoci, zahteva u poslednjim decenijama ovog stoleća građevinski volumen kakvog nikad dosad nije bilo. Nerešeno pitanje ostaje: da li razvoj ide u tom pravcu da Zemlju pretvori u jedan jedini globalni grad, ili će pre toga gradovi shvatljivih dimenzija za ljude postati unutrašnja nužnost?” (Iz predgovora, 1964. godine, S.G.) S A D R Ž A J UVOD ARHITEHTURA OKO 1960: NADE I OPASNOSTI Pometnja i dosada Znaci tradicije koja nestaje Izmena strukture grada Univerzalna arhitektura Univerzalna arhitektura i regionalni razvitak Konstrukcija i njeno prostorno delovanje Odnos prema prošlosti Sadašnje stanje arhitekture Volumen u prostoru Plastične tendencije Arhitektura i plastika Problem presvođenja Ponovno oživljenje zida DEO I ISTORIJA KAO DEO ŽIVOTA Istoričar i njegovo doba Zahtev za kontinuitetom Istorija vremena Jednakost metoda Tranzitorni i konstitutivni elementi Arhitektura kao organizam Postupak DEO II ARHITEKTONSKO NASLEĐE Nova prostorna koncepcija: Perspektiva Brunelleschijev Dom za nahočad Kapela Pazzi u Firenci Perspektiva i urbanizam Uslovi porasta gradova Zvezdasti grad Filarete (1400 – 1469) Vigevano: Piazza Ducale (1493 – 1495) Univerzalizam renesansnog čoveka Perspektiva i konsitutivni elementi grada Zid, trg i ulica Bramante i spoljni stepenik Michelangelo i modelisanje spoljnog prostora Šta znači Area Capitolina? Leonardo da Vinci i početak regionalnog planiranja Sikst V (1585 – 1590) i planiranje baroknog Rima Grad u srednjem veku i renesansi Sikst V i njegov pontifikat Glavni plan Socijalni aspekti Pozni barok Valoviti zid i fleksibilna osnova Francesco Borromini, 1599 – 1676. Guarino Guarini, 1624 – 1683. Južna Nemačka: Vierzehnheiligen Organizacija spoljnog prostora Rezidencija i priroda Versailles Trgovi Nizovi trgova Niz trgova u Nansiju Bath: novi razvoj društvenog centra za oporavak Visoko razvijeni urbanizam u 18. veku: Piazza del Popolo Konstitutivni elementi Lansdowne Crescenta, Bath, (1794) DEO III RAZVOJ NOVIH MOGUĆNOSTI Industrijalizacija kao fundamentalan događaj Gvožđe Prve gvozdene konstrukcije u Engleskoj Sunderlandski most Prve gvozdene konstrukcije na kontinentu Od gvozdenog livenog stuba do čeličnog skeleta Gvozdeni liveni stub U susret čeličnom skeletu James Bogardus River Front u St. Louisu Rane skeletne konstrukcije Dizalice Odvajanje zadataka arhitekata i inženjera École Polytechnique: odnos prema nauci i životu Želja za novom arhitekturom Odnos između arhitekture i konstrukcije Henry Labrouste, arhitekt-konstruktor, 1801 – 1875. Biblioteka Sainte-Geneviève u Parizu Bibliothèque Nationale u Parizu, Labrousteovo majstorsko delo Novi zadaci – nova rešenja Tržnice Robne kuće kao posledica industrijalizacije Velike izložbe Londonska Svetska izložba 1851. Pariska Svetska izložba 1867. Pariska izložba 1867. Pariska izložba 1878. Pariska izložba 1889. Čikaška izložba 1893. Propast svetskih izložaba Gustave Eiffel i njegova kula DEO IV ZAHTEV ZA MORALOM U ARHITEKTURI Devedesete godine: Prethodnici moderne arhitekture Henry van der Velde, 1863 – 1957. Brisel, centar savremene umetnosti između 1880. i 1890. Časopis L’Art Moderne (1881) Prilog Victora Horta Berlageova amsterdamska Berza i zahtev za moralom Otto Wagner i bečka škola Uticaj armiranog betona Auguste Perret Tony Garnier DEO V AMERIČKI RAZVOJ Evropa posmatra američku proizvodnju Struktura američke industrije Balonski okvir i industrijalizacija Balloon Frame i izgradnja Zapada Pronalazak balloon framea George Washington Snow, 1797 – 1870. Balloon frame i Windsor-stolica Ravne površine u američkoj arhitekturi Fleksibilna i slobodna osnova Čikaška škola Čikaška arhitektura oko 1880. Stambena zgrada U susret čistim oblicima 251 Leiter Building, 1889. Reliance Building, 1894. Sullivan: robna kuća Carson-Pirie-Scott, 1899 – 1906. Uticaj Svetske izložbe u Čikagu 1893. Frank Lloyd Wright Wright i američki razvoj Krstata i izdužena osnova Ravne površine i struktura Organska arhitektura Kancelarijske zgrade Uticaj Frank Lloyda Wrighta DEO VI KONCEPCIJA PROSTOR – VREME U UMETNOSTI, KONSTRUKCIJI I ARHITEKTURI Nova prostorna koncepcija: Prostor – vreme Da li su nam potrebni umetnici? Ispitivanje prostora: kubizam Umetnička sredstva izražavanja Uobličavanje pokreta: futurizam Slikarstvo danas Konstrukcija i estetika: Ploča i površina Mostovi Roberta Maillarta Pogovor Walter Gropius i nemački razvoj Nemačka u 19. veku Walter Gropius Nemačka posle prvog svetskog rata i Bauhaus Zgrade Bauhausa u Desauu, 1926. Arhitektonski stav Walter Gropius u Americi Značaj evropske emigracije posle 1930. Walter Gropius i Amerika Arhitektonska delatnost Gropius kao učitelj Walter Gropius: 1953 – 1964. Američka ambasada u Atini, 1961. Le Corbusier i arhitektonska sredstva izražavanja Villa Savoie, 1928 – 1930. Konkurs za palatu Društva naroda, 1927. Centrosojuz, Moskva Velike građevine i arhitektonski ciljevi Razvoj Le Corbusiera između 1938. i 1952. St. Dié Unité d’Habitation u Marseju Čandigar Le Corbusierov razvoj između 1953. i 1964. Carpenter Center for visual arts Harvardskog univerziteta Postanak centra Planiranje Zašto nema nikakvih uzora? Le Corbusier i investitori ove epohe Mies van der Rohe i integritet oblika Elementi Mies van der Roheove arhitekture Letnjikovci, 1923. Mies van der Rohe i naselje Weissenhof, Štutgart 1927. Mies van der Rohe gradi Illinois Institute of Technology Stambene kule od 1949. O integritetu oblika Mies van der Rohe 1953 – 1964. Upravna zgrada Bacardi kod Meksiko Sitija, 1961. Galerija 20. veka u Berlinu, 1963. Alvar Aalto: iracionalnost i standard Komplementarnost diferenciranog i primitivnog Finska Finska arhitektura pre 1930. Aaltove prve zgrade Sanatorijum Paimio, 1929 – 1933. Talasasti zid Sunila: Fabrične zgrade i predeo, 1937 – 1939. Kuća Mairea, 1938 – 1939. Organski urbanizam Nameštaj u standardnim oblicima Aaltovo delo između 1953. i 1964. Urbanistička delatnost 1953 – 1964. Saynätsalo Kulturni centri Seinäjoki, 1960. Kulturni centar Helsinkija, 1958. Aalto kao arhitekt Humana strana Jørn Utzon i treća generacija Odnos prema prošlosti Jørn Utzon Horizontalna površina kao suštinski element Pravo na izraz: svodovi opere u Sidneju Uživljavanje u situaciju: pozorište u Cirihu, 1964 Saživljavanje sa anonimnim investitorom Mašta i realizacija Internacionalni kongresi za novo građenje i formiranje današnje arhitekture DEO VII URBANIZAM U DEVETNAESTOM VEKU Rani 19. vek Rue de Rivoli Napoleona I Grad i zelena površina: Trgovi Londona Vrtni trgovi Bloomsburya Razvoj stambene izgradnje u velikim razmerama: Regent’s park Ulica postaje dominantna: transformacija Pariza 1853 – 1868 Pariz u prvoj polovini 19.veka Tri réseauxa Eugène Haussmanna Trgovi, bulevari, vrtovi i rastinje Grad kao tehnički problem Haussmannova primena modernih metoda finansiranja Najamna kuća u Haussmannovo doba Razmera ulice Haussmannova predviđanja: njegov uticaj DEO VIII URBANIZAM KAO HUMANI PROBLEM Pozni 19. vek Stav Otta Wagnera prema velegradu Ebenezer Howard i vrtni grad Patrick Geddes i Arthur Soria y Mata Cité Industrielle Tony Garniera, 1901 – 1904. Amsterdam i ponovno rađanje urbanizma između 1900. i 1930. Plan proširenja Amsterdama, 1934. Odnosi između gradnje stanova i želja privatnog života DEO IX PROSTOR – VREME U URBANIZMU Današnje shvatanje urbanizma Razaranje ili transformacija? Novo merilo u urbanizmu Parkway Visoke kuće u slobodnom prostoru Rockefeller Center Promena pojma grada Pogovor Napomene Registar

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Oskar Hrabovski - Osnovi tehnologije celicne konstrukcije u Arhitekturi Retko !!! Arhitektura (lat. architektura, od starogrčke reči arkitekton, ὰρχιτεκτονική, od ὰρχι — glavni i Τεκτονική — graditelj) u užem smislu je nauka i umetnost projektovanja i oblikovanja zgrada, odnosno unutrašnjeg i spoljašnjeg arhitektonskog prostora: enterijera i eksterijera. Povijest arhitekture Najstariji tekst o toj grani ljudske djelatnosti jest De Architectura latinskog autora Vitruvija, koji kaže da se arhitektura zasniva na skladu i ravnoteži tri načela: Ljepote (Venustas), Čvrstoće (Firmitas) i Korisnosti (Utilitas). Područija koje arhitektura dodiruje Arhitektura dodiruje mnoga područja - matematiku, razne umjetnosti, tehnologiju, zanate, društvene znanosti, politiku itd. Filozofija je posebno popularna - dapače, često se spominje `filozofija` arhitekta kad se govori o njegovim metodama. Racionalizam, empirizam, strukturalizam, poststrukturalizam i fenomenologija neke su filozofske škole koje su utjecale na arhitekturu. Razlika između arhitekture i građevinarstva Razlika između arhitekture i građevinarstva često je bila predmet kontroverze. Nikolaus Pevsner, europski povjesničar iz prve polovice 20. stoljeća, rekao je: `Garaža za bicikle je građevina, katedrala u Lincolnu je arhitektonsko djelo`. Danas je razlika prilično nejasna. Bernard Rudofsky je u slavnom djelu `Arhitektura bez arhitekata` svrstao u arhitekturu čitav niz građevina koje dizajniraju amateri. Što se više vraćamo u prošlost, to je veće slaganje oko onoga što spada u arhitekturu, s obzirom da vrijeme izoštri razlike. Ako poput Vitruvija smatramo da je arhitektura sva dobra izgradnja, znači li to da loša arhitektura ne postoji? Kako bi se problem riješio, pogotovo s obzirom na golem broj građevina u današnjem svijetu, možemo definirati arhitekturu kao ono što rade arhitekti. Tako bi se naglasak stavio na razvitak arhitekture i arhitekata....

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! - George Candilis - Carlo Doglio - Bruno Zevi - Antonio Di Mambro - Tunney Lee - Paolo Ceccarelli - Jose Acebillo - Peter Smithson - Franco Mancuso - Riccacrdo Dalisi - Jose Garcia De Paredes - Denys Lasdum Arhitektura (lat. architektura, od starogrčke reči arkitekton, ὰρχιτεκτονική, od ὰρχι — glavni i Τεκτονική — graditelj) u užem smislu je nauka i umetnost projektovanja i oblikovanja zgrada, odnosno unutrašnjeg i spoljašnjeg arhitektonskog prostora: enterijera i eksterijera. Povijest arhitekture Najstariji tekst o toj grani ljudske djelatnosti jest De Architectura latinskog autora Vitruvija, koji kaže da se arhitektura zasniva na skladu i ravnoteži tri načela: Ljepote (Venustas), Čvrstoće (Firmitas) i Korisnosti (Utilitas). Područija koje arhitektura dodiruje Arhitektura dodiruje mnoga područja - matematiku, razne umjetnosti, tehnologiju, zanate, društvene znanosti, politiku itd. Filozofija je posebno popularna - dapače, često se spominje `filozofija` arhitekta kad se govori o njegovim metodama. Racionalizam, empirizam, strukturalizam, poststrukturalizam i fenomenologija neke su filozofske škole koje su utjecale na arhitekturu. Razlika između arhitekture i građevinarstva Razlika između arhitekture i građevinarstva često je bila predmet kontroverze. Nikolaus Pevsner, europski povjesničar iz prve polovice 20. stoljeća, rekao je: `Garaža za bicikle je građevina, katedrala u Lincolnu je arhitektonsko djelo`. Danas je razlika prilično nejasna. Bernard Rudofsky je u slavnom djelu `Arhitektura bez arhitekata` svrstao u arhitekturu čitav niz građevina koje dizajniraju amateri. Što se više vraćamo u prošlost, to je veće slaganje oko onoga što spada u arhitekturu, s obzirom da vrijeme izoštri razlike. Ako poput Vitruvija smatramo da je arhitektura sva dobra izgradnja, znači li to da loša arhitektura ne postoji? Kako bi se problem riješio, pogotovo s obzirom na golem broj građevina u današnjem svijetu, možemo definirati arhitekturu kao ono što rade arhitekti. Tako bi se naglasak stavio na razvitak arhitekture i arhitekata....

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! - Alberto Cecchetto - Piera Scaramella - Augusto Mazzini - Roberto Barzanti - Carlo Nepi - Peter Smithson - Aldo Van Eyck - Bengt Edman - Bernhard Hoesli - Renzo Piano - John O Sullivan - Fernando Catalano - Francesco dal Co - John Maule Mc Kean - Donley Lyndon - Franco Mancuso - Daniele Pini - Sverre Fehn - Giancarlo De Carlo Arhitektura (lat. architektura, od starogrčke reči arkitekton, ὰρχιτεκτονική, od ὰρχι — glavni i Τεκτονική — graditelj) u užem smislu je nauka i umetnost projektovanja i oblikovanja zgrada, odnosno unutrašnjeg i spoljašnjeg arhitektonskog prostora: enterijera i eksterijera. Povijest arhitekture Najstariji tekst o toj grani ljudske djelatnosti jest De Architectura latinskog autora Vitruvija, koji kaže da se arhitektura zasniva na skladu i ravnoteži tri načela: Ljepote (Venustas), Čvrstoće (Firmitas) i Korisnosti (Utilitas). Područija koje arhitektura dodiruje Arhitektura dodiruje mnoga područja - matematiku, razne umjetnosti, tehnologiju, zanate, društvene znanosti, politiku itd. Filozofija je posebno popularna - dapače, često se spominje `filozofija` arhitekta kad se govori o njegovim metodama. Racionalizam, empirizam, strukturalizam, poststrukturalizam i fenomenologija neke su filozofske škole koje su utjecale na arhitekturu. Razlika između arhitekture i građevinarstva Razlika između arhitekture i građevinarstva često je bila predmet kontroverze. Nikolaus Pevsner, europski povjesničar iz prve polovice 20. stoljeća, rekao je: `Garaža za bicikle je građevina, katedrala u Lincolnu je arhitektonsko djelo`. Danas je razlika prilično nejasna. Bernard Rudofsky je u slavnom djelu `Arhitektura bez arhitekata` svrstao u arhitekturu čitav niz građevina koje dizajniraju amateri. Što se više vraćamo u prošlost, to je veće slaganje oko onoga što spada u arhitekturu, s obzirom da vrijeme izoštri razlike. Ako poput Vitruvija smatramo da je arhitektura sva dobra izgradnja, znači li to da loša arhitektura ne postoji? Kako bi se problem riješio, pogotovo s obzirom na golem broj građevina u današnjem svijetu, možemo definirati arhitekturu kao ono što rade arhitekti. Tako bi se naglasak stavio na razvitak arhitekture i arhitekata....

Vizualna povijest umjetnosti predstavlja kroz 1000 djela razvoj umjetnosti Zapada, od antike do naših dana, u slikarstvu, kiparstvu i arhitekturi. Podijeljena je kronološki na velika razdoblja što ih određuju istodobno stilski i povijesni rezovi: antika, srednji vijek, renesansa itd., a završava mnogim umjetničkim revolucijama 20. stoljeća. Urednik Claude Frontisi predaje povijest suvremene umjetnosti na pariškom sveučilištu i zajedno sa svojim timom odlučio je na vrlo pristupačan način podijeliti s čitateljima svoju ljubav prema umjetnosti i svoje poimanje umjetnosti.

Iz recenzije : ’’Rukopis knjige dr. Zrinke Paladino pod naslovom Lavoslav Horvat – Kontekstualni ambijentalizam i moderna monografska je obrada života i djela ovoga velikog i iznimno plodnog arhitekta. Štoviše, obrađujući detaljno sve Horvatove stvaralačke faze autorica nas upoznaje i s općim tokovima u hrvatskoj arhitekturi zahvaćajući pritom razdoblje od 20-ih pa sve do 70-ih godina prošloga stoljeća. U tom polustoljetnom rasponu pratimo s jedne strane životopis arhitekta, koji je sam po sebi gotovo romaneskan, s druge strane sazrijevanje i školovanje talentiranoga mladića, kasnije arhitekta, koji će kroz svoj svestrani stvaralački put dolaziti u doticaj s najznačajnijim arhitektima vremena, pa sve do kraja života s ostvarenim nevjerojatno svestranim i bogatim opusom. Monografija dr. Zrinke Paladino posvećena arhitektu Lavoslavu Horvatu važan je prilog poznavanju hrvatske arhitekture 20. stoljeća. Znanstveno utemeljena analiza i valorizacija opusa ovoga arhitekta donosi po prvi puta spoznaje o jednom od najznačajnijih i najplodnijih autora u povijesti moderne hrvatske arhitekture. (Dr. sc. Zvonko Maković) Dr. sc. Zrinka Paladino nakon uspješno obranjenog doktorata s temom Lavoslav Horvat: arhitektonsko djelo 1922. – 1977. pripremila je obrađenu temu kao opsežnu, zanimljivu, intrigantnu i nasušno potrebnu knjigu pod naslovom Lavoslav Horvat – Kontekstualni ambijentalizam i moderna. Knjiga obrađuje cjelovito Horvatovo arhitektonsko djelo s nizom biografskih podataka i mnoštvom arhitektonskih činjenica te važnih i novo spoznatih saznanja o vrlo bogatom i kompleksnom vremenu Horvatova života koje je, naravno, djelovalo na njegov život i rad, markantno ga dijeleći na međuratni i poslijeratni period, te djelovanje u različitim društvenim i kreativnim okolnostima. Pristup složenoj temi i način istraživanja i tumačenja arhitekture sa stručnog i povijesnog aspekta, Modernoj pridaje posebnu ulogu, zanimljivu i neisključivu u svakom budućem teoretiziranju o temi moderne arhitekture. Rezultati autoričina istraživačkog rada izloženi su na čitak i zanimljiv način i strukturirani prema modelu znanstveno utemeljene monografske obrade, pa meritorno zaključujemo kako je pedantnom obradom života i rada arhitekta Lavoslava Horvata historiografija hrvatske arhitekture dobila vrlo vrijedan i neisključiv dio priključen sustavu općeg kulturološkog značenja u sveopćoj našoj povijesti umjetnosti i kulture u dvadesetom stoljeću.’’ Dr. sc. Tomislav Premerl

Broj strana: 156 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 20 cm Izdavač: VBZ Ova je knjiga polemički prikaz nedavnih promjena u kulturalnom statusu arhitekture i dizajna, kao i umjetnosti i kritike na Zapadu. Prvi dio, koji se usredotočuje na arhitekturu i dizajn, sastoji se od kratkih izvještaja. Prvo poglavlje je pregled stapanja marketinga i kulture, dok u drugom poglavlju razmatram prodiranje dizajna u svakodnevni život. Treće i četvrto poglavlje studije su slučaja i u njima razmatram dvije karakteristične karijere u arhitekturi: u prvoj studiji istražujem rad Franka Gehrvja u svijetu povišenog spektakla, a u drugoj prikazujem tekstove Rema Koolhaasa o mutacijama u globalnome gradu. U drugome dijelu usmjeravam se na discipline i institucije. U petom poglavlju pratim diskurzivne odnose između moderne umjetnosti i modernoga muzeja kako su ih vidjeli pisci od Baudelairea i Valervja do danas. U šestom poglavlju istražujem pojmovne meandre povijesti umjetnosti krajem devetnaestog stoljeća i vizualne studije krajem dvadesetog stoljeća. U sedmom poglavlju prikazujem najnoviji trud umjetničke kritike u Sjedinjenim Državama, te uspon i pad različitih metoda i modela. Na kraju, osmo poglavlje opis je raznih strategija preživljavanja nakon modernizma i postmodernizma. Neke teme u prvom dijelu ponavljaju se, poput brandinga identiteta i prevlasti dizajna, napredovanja spektakla i ideologije informacije. Svjedočimo kako širenjem postfordističke ekonomije specijalizirane robe i tržišta niša nastaje gotovo bešavan ciklus proizvodnje i potrošnje. U tom poretku predočavanje je postalo još istaknutije, a arhitektura i dizajn velevažni. Čini se da su u tom procesu oslab-jela neka naša shvaćanja kritičke kulture, ili su čak i izgubila sadržaj. U kojoj je mjeri »konstruirani subjekt« postmodernizma postao »dizajnirani subjekt« konzumerizma? U kojoj je mjeri prošireno polje poslijeratne umjetnosti postalo administrirani prostor suvremenog dizajna?

Žene Jedan od ponajboljih suvremenih američkih pisaca T. C. Boyle u romanu Žene priča o životu genija, vizionara te jednoga od najvećih i najoriginalnijih arhitekata i dizajnera dvadesetog stoljeća Franka Lloyda Wrighta. Impresivna životna priča ispripovijedana je kroz vizuru izmišljenog Wrightova učenika Japanca Tadashija Sata. Kroz priču o četiri žene, posljednjoj supruzi Olgivanni, plesačici rodom iz Crne Gore, Kitty, odanoj prvoj supruzi i majci šestero djece, Mamah, ljubavnici i srodnoj duši, koju je, zajedno s njenom djecom, ubio sluga, te drugoj supruzi, strastvenoj, kompleksnoj umjetnici i istinskoj femme fatale početka 20. stoljeća Maude Miriam Noel, Boyle je ispričao drugačiju, nevjerojatno uvjerljivu fikcionalnu biografiju Franka Lloyda Wrighta. Ovo je roman o razbijanju stereotipa, o rušenju granica, o publicitetu i žutom tisku, o arhitekturi, ali nadasve o čovjeku koji se zaljubljuje ludo i snažno te jednako tako postaje hladan i ravnodušan. Žene su knjiga o strastvenom i ekscentričnom geniju odanom svojoj umjetnosti. “Jedan od najvećih živućih američkih romanopisaca.” GQ “Snažan, nevjerojatno zabavan, i namjerno pisan u melodramatičnom tonu.” Lionel Shriver, Daily Telegraph “Boyle iz priče izvlači i najmanju trunku napetosti. Izvanredno dostignuće.” Daily Mail “Zadivljujuće... Mnogi su autori pokušali zabilježiti Wrightovu priču, no možemo slobodno reći da je Boyleova najživotnija.” Wall Street Journal Prikaži više

U dobrom stanju, pečat biblioteke. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji , Vol. 29 Br. 1, 1990. Sadržaj PLUTEJI RANOKRŠĆANSKE CRKVE U GATIMA KOD OMIŠA (str. 5-20) Jasna Jeličić Radonić RANOHRIŠĆANSKA KRSTIONICA ISPOD CRKVE SVETE MARIJE OD RIJEKE U KOTORU (str. 21-32) Jovan Martinović ZADARSKI SLIKARSKI KRUG U DRUGOJ ČETVRTINI 15. STOLJEĆA (str. 33-48) Emil Hilje POKUŠAJ IDENTIFIKACIJE IVANA PETROVA IZ MILANA (str. 49-81) Ivana Prijatelj NEKI PROBLEMI KRETSKO-VENECIJANSKOG SLIKARSTVA U DALMACIJI (str. 83-112) Zoraida Demori-Staničić TIPOLOGIJA I MORFOLOGIJA OLTARNIH SLIKA 15. STOLJEĆA U DALMACIJI (str. 113-155) Igor Fiskovć CESTE, ULICE I TRGOVI SREDNJOVJEKOVNOG DUBROVNIKA (str. 157-168) Marija Planić-Lončar SLIKA LORENZA LUZZA U TROGIRU (str. 169-176) Kruno Prijatelj LITURGIJSKO RUHO U ZBIRCI OPATSKE RIZNICE U KORČULI (str. 177-192) Alena Fazinić, Ivo Matijaca POPRAVCI I NABAVKE UMJETNINA UMJETNIČKOG OBRTA U STOLNOJ CRKVI U HVARU U TOKU 16–19. STOLJEĆA (str. 193-227) Cvito Fiskovć DORPINOS VERONEŽANIMA (str. 229-260) Grgo Gamulin O MIHOVILU LUPOSIGNOLIJU, VOJNIM INŽENJERIMA I MJERNICIMA U DALMACIJI U 18. STOLJEĆU (str. 261-268) Arsen Duplančić IKONOGRAFSKE MIJENE U CRKVI GOSPE OD ZDRAVLJA U SPLITU (str. 269-291) Milan Ivanišević Časopis Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji je godišnjak koji izlazi od 1953. godine. U njemu se objavljuju recenzirani znanstveni članci iz područja povijesti umjetnosti i arheologije. U skladu s djelokrugom i programskim zadacima ustanove profil časopisa zasniva se na tekstovima u kojima se u prvom redu prezentiraju istraživanja umjetničke baštine Dalmacije (slikarstva, kiparstva, arhitekture, urbanizma, arheologije i primijenjenih umjetnosti) i s njom vezanih umjetničkih opusa i pojava. Kao znanstvena publikacija sa područja arheologije i povijesti umjetnosti u kategorizaciji časopisa Nacionalnog vijeća za znanost ocijenjeni su najvećom ocjenom

Boro Pavlović : Velika ljubav : izabrane pjesme / izbor izvršio Branimir Donat Zagreb : Znanje, 1977 Materijalni opis 133 str. ; 20 cm Biblioteka Itd Hrvatska književnost. Pjesništvo Očuvanost 4-. Boro Pavlović (Slavonska Požega, 27. travnja 1922. - Duga Resa, 7. rujna 2001.) je bio hrvatski pjesnik, esejist, likovni i književni kritičar i libretist. Pisao je i pjesme za djecu. Uz Juru Kaštelana, Radovana Ivšića i Josipa Stošića spada među prve pjesničke avangardiste u Hrvatskoj nakon drugog svjetskog rata, odnosno da je bio prvim `osviještenim postmodernistom`. Dijelom je pjesničkog i književničkog naraštaja koji se afirmirao kroz poznati književni časopis Krugove. Od svih hrvatskih poratnih pjesnika, Boro Pavlović je najplodniji koji je sačuvao lirski i imaginativni prostor igre u svom pjesništvu. Uza sve to, pjesme su mu odražavale slavonsku dušu. Posjedovao je i pjesničku odvažnost, jer je pojio o `Betlehemskom Otajstvu, svetom Franji i starodrevnoj Kroaciji`, kada se drugi pjesnici nisu usuđivali . Bio je visoke naobrazbe, svojevrsni hrvatski polihistor 20. stoljeća. 1946. je doktorirao pravne znanosti, a tri godine poslije je diplomirao na Filozofskom fakultetu. Pored tih studija, studirao je i tehniku, arhitekturu i medicinu.

Reč izdavača : ’’Petra Somek, profesorica etnologije i povijesti umjetnosti i direktorica izdavačke kuće Meridijani, na sustavan način obradila je nastanak i tipologiju tradicijskog graditeljstva u podravskim selima, od Vrbanovca na zapadu do Staroga Graca na istoku. Uz definiranje geografskog prostora Podravine i rezultata dosadašnjih istraživanja, autorica je temeljito razradila sve najvažnije čimbenike koji su utjecali na razvoj i strukturu tradicijskog graditeljstva. To se osobito odnosi na starinsku ruralnu gradnju nastalu u razdoblju 19. i prve polovice 20. stoljeća, koja je djelomice sačuvana do danas. Na temelju terenskog istraživanja, autorica po prvi put postavlja osnovicu tipologije podravskih ruralnih naselja, zatim kućišta, te starinskih kuća i kleti. Uz to donosi temeljiti opis izgradnje tradicijskih podravskih hiža, gospodarskih objekata i kleti, uz dokumentaciju i crteže. Na kraju knjige nalazi se i skica narodnog nazivlja u tradicijskom graditeljstvu. Knjiga je popraćena s više od 200 pomno izabranih fotografija, kako onih snimljenih tijekom 20. stoljeća, tako i onih suvremenih o očuvanim objektima narodne arhitekture. Ova knjiga je prava oda podravskom tradicijskom graditeljstvu, koja kod starijih budi nostalgiju djetinjstva, a kod mladih utvrđuje vrijednosti graditeljstva djedova i baka. To je i knjiga koja upozorava na manjkavost etnoloških istraživanja Podravine i poziva na nove pothvate na tom području. Što je najvažnije, ova knjiga govori o sve bržem izumiranju starinskih objekata u našim selima, te naglašava potrebu njihova čuvanja i obnove. Zanimljivo je da su autorici bili kazivači ponajbolji poznavatelji podravske etnografske baštine Josip Cugovčan, Željko Kovačić, Dražen Podravec, Davorin Hećimović, Zlatko Filipović, Vjekoslav Prvčić, Dragutin Feletar i drugi. Recenzenti knjige su prof. dr. sc. Branko Đaković, doc. dr. sc. Hrvoje Petrić, mr. sc. Dražen Podravec i dr. sc. Sanja Potkonjak.’’

Sarajevo 2019. Tvrd povez, 1200 strana. veći format deo sadržaja na slikama NOVO KNJIGA I — Historija islamskog svijeta 1 – Porijeklo (nastanak) islamske civilizacije: od oko 600. do oko 1200. Od islamske kulture do islamskog društva: Irak i Iran (945-1200). Širenje islamskih društava u svijetu od X do XIX stoljeća. KNJIGA II — Historija islamskog svijeta 2 – Moderne transformacije: muslimanski narodi u 19. i 20. stoljeću. Ira Lapidus istražuje nastanak i razvoj muslimanskih društava širom svijeta. Njegovo obuhvatno gledanje unosi perspektivu i koherentnost u bogatu i raznoliku historiju, koja je osvježena i revidirana. Knjiga je podijeljenja u tri dijela. Prvi pokriva formativnu eru islamske civilizacije i bavi se transformiranjem islama iz kompleksa učenja i kultura u organizirajući princip srednjoistočnih društava. Drugi dio prati stvaranje sličnih društava na Balkanu, u sjevernoj Africi, centralnoj Aziji, Kini, Indiji, jugoistočnoj Aziji i supsaharskoj Africi. Treći se dio bavi reakcijama tih društava na evropski imperijalizam i opisuje kako se ona početkom dvadesetog stoljeća pojavljuju kao nezavisne države s novorođenim privredama. Završna poglavnja bave se novijom historijom islama, nastankom islamskih obnoviteljskih pokreta u njihovim vjerskim, društvenim i političkim dimenzijama, te globalnim islamskim identitetima i organizacijama. Kroz čitavu knjigu, autor se bavi društvenom strukturom društava, porodicama i zajednicama, vjerskim skupinama i političkim režimima. Bogatstvo islamske civilizacije ilustrirano je kroz jezik, teologiju, filozofiju i pravo, kroz umjetnost i arhitekturu. Još otkad je prvi put objavljena, knjiga je postala nezaobilazno štivo za studente i sve one koji nastoje razumjeti muslimanske narode, njihovu historiju i civilizaciju.