Materijal: Mesing Verzija: Sa poklopcem Dim. A: 31–57 mm Dim. B: Ø 12 Obrada: Sjaj

Materijal: Mesing Verzija: Sa poklopcem Dim. A: 31–57 mm Dim. B: Ø 12 Obrada: Hrom sjaj

Model: ŠP4033 Robna marka: Materijal: Asortiman 2021god Boja: Hromirana Jedinica mere: KD Pakovanje: Upotreba: Marketing:

Model: ŠP4033 Robna marka: Materijal: Asortiman 2021god Boja: Mesingana Jedinica mere: KD Pakovanje: Upotreba: Marketing:

Radnja romana smeštena je u centar Zagreba, u leto 2003. U jednu od onih ulica u kojoj živi mahom starija populacija, koja je već dobrano prešla pedesetu ili se opasno bliži toj magičnoj dobi. U kvart u kom svako gleda svoja posla, a ipak svi sve znaju, u kvart u kom se iza zatvorenih vrata čuje prigušeno disanje i izdajničko oko na prozoru špijunke, u kvart u kom žive najrazličitiji ljudi koji nemaju međusobnih dodirnih tačaka. Osim jedne: žive u ulici u kojoj se prošle noći dogodilo ubistvo. Ubistvo bez kog, složićemo se, nema krimi-romana. No, jedina stvar koja čini Mirnu ulicu, drvored kriminalističkim romanom zaustavlja se na ovom događaju. Pregršt likova - od preosetljivih dama zatvorenih u svetu sopstvenog dnevnika, nervoznih doktora i šizofrenih komšija, ostarelih homoseksualaca, preimenovanih Srba, izbeglih muslimana i kvartovskih zgubidana... Roman vešto kombinuje dnevničke zapise, transkripte snova, policijske zapisnike, SMS-ove, crteže itd., koji mu daju dinamiku i izdižu ga iznad prosečne produkcije. Ključ po kom saznajemo ko je ubica svakako je za pohvalu. Autorka se izuzetno vešto poigrala višestrukim ekspresivnim rasponima, a da pri tom nije izgubila nit narativne napetosti. Naprotiv, sve se linije dramatičnih i grotesknih zbivanja sabiraju u završnom poglavlju, razrešuju u klimaksu koji je podjednako logičan koliko i paradoksalan. Roman tretira savremenu problematiku donoseći dobrodošlu meru humornog, ironičnog odmaka i dosledne mentalne konstrukcije, što preobražava učinak realnog.

Zaogrnuto u krimić – a neki su kritičari vidjeli samo taj okvir koji priču, njen tok, čini savršeno napetom – Nada Gašić je ispisala kroniku našeg današnjeg života (ne samo zagrebačkog!), otuđenosti i propasti, neuspjelih političkih eksperimenata i nedovršenih demokracija i nesavršenih i traumatiziranih stanovnika naših gradova i mjesta, naših susjeda i prijatelja… …Cijeli niz događaja i likova koje, iz te zagrebačke male i mirne ulice u knjizi Nade Gašić pratimo u tih 13 dana prestrašno vrelog ljetnog mjeseca, kroz njihove traume, tajne, javna i lica prekrivena dobrosusjedskom maskom kad ih sretnete na ulici ili u haustoru, strašne ratne godine u kojima su ljudi u mnogim mirnim ulicama – ne tek ovoj konkretnoj iz njenog romana i ne samo u Zagrebu – opstajali bez stanova, egzistencija, glava, duha i suosjećanja… sve će to čitalac naći u ovoj čudnovatoj i višeslojnoj knjizi.“ Tatjana Tagirov, Vreme Radnja romana smeštena je u centar Zagreba, u leto 2003. U jednu od onih ulica u kojoj živi mahom starija populacija, koja je već dobrano prešla pedesetu ili se opasno bliži toj magičnoj dobi. U kvart u kom svako gleda svoja posla, a ipak svi sve znaju, u kvart u kom se iza zatvorenih vrata čuje prigušeno disanje i izdajničko oko na prozoru špijunke, u kvart u kom žive najrazličitiji ljudi koji nemaju međusobnih dodirnih tačaka. Osim jedne: žive u ulici u kojoj se prošle noći dogodilo ubistvo. Ubistvo bez kog, složićemo se, nema krimi-romana. No, jedina stvar koja čini Mirnu ulicu, drvored kriminalističkim romanom zaustavlja se na ovom događaju. Pregršt likova – od preosetljivih dama zatvorenih u svetu sopstvenog dnevnika, nervoznih doktora i šizofrenih komšija, ostarelih homoseksualaca, preimenovanih Srba, izbeglih muslimana i kvartovskih zgubidana… Roman vešto kombinuje dnevničke zapise, transkripte snova, policijske zapisnike, SMS-ove, crteže itd., koji mu daju dinamiku i izdižu ga iznad prosečne produkcije. Ključ po kom saznajemo ko je ubica svakako je za pohvalu. Autorka se izuzetno vešto poigrala višestrukim ekspresivnim rasponima, a da pri tom nije izgubila nit narativne napetosti. Naprotiv, sve se linije dramatičnih i grotesknih zbivanja sabiraju u završnom poglavlju, razrešuju u klimaksu koji je podjednako logičan koliko i paradoksalan. Roman tretira savremenu problematiku donoseći dobrodošlu meru humornog, ironičnog odmaka i dosledne mentalne konstrukcije, što preobražava učinak realnog. Nada Gašić rođena je 1950. u Mariboru. U Zagrebu je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je sociologiju i nekadašnju jugoslavistiku (današnju kroatistiku), na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bila je lektor hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu Karlovog univerziteta u Pragu, a do 1978. bila je stipendista češkog Ministarstva kulture na vanrednim studijama češkog jezika. Na Karlovom univerzitetu doktorirala je slovenske književnosti i obranila disertaciju. Radila na Filološkom fakultetu Univerziteta u Sankt Peterburgu kao lektor hrvatskog jezika. Od 1982. do 1985. ponovno predaje u Pragu na Karlovom univerzitetu i gostuje jedan semestar na Univerzitetu u Brnu. Nakon višegodišnjeg rada, 1996. objavila je prevod Dobrog vojnika Švejka. Prevela je i dramatizaciju istog dela. Uredila je i priredila pedesetak knjiga. Roman Mirna ulica, drvored dobitnik je nagrade koju dodeljuje Društvo hrvatskih književnika za najbolju debitantsku knjigu objavljenu 2007. godine. Nada Gašić živi u Zagrebu u jednoj od mirnih ulica s drvoredom.

Sutra prestajem! - Gilles Legardinier * NOVO * Koja je najveća glupost koju ste učinili u životu? Kao i svi ostali, naša junakinja Julie ih je u životu napravila masu. Mogla bi navesti onaj put kad se survala niz stepenice navlačeći džemper preko glave, ili onaj kad je pokušala popraviti utikač držeći žice među zubima, ili pak ispričati sve o svojoj opsjednutosti novim susjedom smiješnoga imena, kojega međutim nikad nije vidjela – opsjednutosti koja ju je koštala ruke zaglavljene u njegovom poštanskom sandučiću dok je pokušavala saznati odakle misteriozni neznanac prima poštu… No sve to nije ništa, apsolutno ništa, prema suludim stvarima koje će izvesti da bi se približila tom čovjeku u čiju tajnu sada želi proniknuti. Dajući mašti oduška, ujedno intrigirana i privučena neznancem koji se tek uselio u njezinu zgradu, isprobat će ludost za ludošću, tako da može konačno odgovoriti na pitanje koje toliko toga otkriva: za koga smo napravili najveću idiotariju u životu? Smiješan, iskren, strašno dirljiv, ovaj roman pokazuje talent Gillesa Legardiniera za pripovijedanje originalnih priča koje nas prenose negdje drugdje, a ipak izazivaju reakciju nečega najintimnijeg u našoj prirodi. Ovo je knjiga koja čini dobro! Format: 123x190mm, 320 str., meki uvez kolovoza 11, 2016 RECENZIJA: SUTRA PRESTAJEM! AUTOR: GILLES LEGARDINIER IZDAVAČ: ZNANJE Bonjour, lecteurs! Vrijeme je dosta zahladilo, pada lagana kišica, a ja beskrajno uživam. Vi koji volite ljeto i vruće dane, ne zamjerite. :) Pijem svoju jutarnju kavicu, već drugu i pišem novu recenziju za vas. Kao što vidite, radi se o knjizi iz Znanja KDS biblioteke za mjesec kolovoz. Opet su me iznenadili i imaju odlične knjige u ponudi. Sa Gillesom Legardinierom se susrećem prvi put, i oduševljena sam. Iskreno, nisam nikad čula za tog autora, ali njegov stil pisanja me se jako dojmio. Malo sam istražila i rođen je 1965. godine u Parizu. Roman Sutra prestajem njegov je veliki uspjeh, uz kojeg je napisao još nekoliko romana. Više o Gillesu na: http://www.gilles-legardinier.com/ i https://fr.wikipedia.org/wiki/Gilles_Legardinier. Sutra prestajem! je knjiga koja me nasmijala, ali i rasplakala. Unatoč `lepršavom` stilu, knjiga je dosta emotivna i sadrži činjenice koje nekad ne možemo priznati sami sebi. Sutra prestajem! je pravi chick-lit savršen za čitanje na plaži, u Francuskoj je čak sedam tjedana bio najprodavanija knjiga. Ukoliko želite knjigu koja će vam odmoriti mozak, a uz to se dobro zabaviti, preporučam ovu knjigu. Pročitala sam mnogo chick-lit romana, ovaj je jedan od najboljih. Također iz Znanja su najavili izlazak još jedne njegove knjige, Complétement cramé!, što jedva čekam. No, zasad se idemo pozabaviti sa Sutra prestajem! i njegovom junakinjom Julie Tournelle. Julie Tournelle bila je kao mamac za nevolje. Dešavale su joj se kod kuće, na poslu, na putu do posla, sa dečkima, uglavnom na svim područjima života. Nije baš bila ni pretjerano zadovoljna onim što je postigla. Radila je kao službenica u banci, plaća je bila dobra, ali mrzila je samu sebe zbog mazanja očiju ljudima. Što se tiče ljubavi, tu je pak bila totalni gubitnik. Didier, njezina ljubav, jednostavno je odlepršao. Kako to nije mogla i prije pretpostaviti?! Zapravo je mogla, ali nije htjela. Didier je sebe smatrao velikom rock zvijezdom, a Julie je tretirao kao obožavateljicu. Iako od njegovog rocka nije bilo ni r. Julie je znala da to nije veza, ali svejedno bi trpjela njegove tzv. stvaralačke faze, i mnogobrojne ideje. Sve dok jednog dana to nije prestalo. Julie je ponovo bila sama u svom stanu. Nije se čak ni odselila, iako je i o tome razmišljala (sve ju je podsjećalo na Didiera). Život je nastavio dalje, bez da ju je pitao kako je njoj. Imala je ona svoje frendice, sve jednu luđu od druge, no bile su tu kad je trebalo. I roditelje, naravno, no nije imala nekog tko će je zagrijati po noći u krevetu. No, život kakav je, uvijek sprema iznenađenja. Iznenađenje za Julie došlo je u obliku muškarca koji se uselio u njezinu zgradu. Strašno ju je zanimalo tko je on, otkud je i zašto je došao tu živjeti. Već je načula kako je naočit, ali ga ona još nije vidjela. Imao je i zaista smiješno prezime. Ricardo Bumtras. Čovjek bi se zaista od srca nasmijao. Kako god, Ricardo Bumtras postaje opsesija za Julie. Najprije je malo špijunirala, ali nikad ne bi uspjela vidjeti njegovo lice kroz špijunku. Kasnije se to pretvorilo u sate čekanja ispred svojih vrata, vireći kroz špijunku. Skoro da bi prestala raditi sve što mora da bi mogla vidjeti kako on izgleda. I onda joj je pala na pamet genijalna ideja. Prekopat će malo njegov poštanski sandučić. Uzela je svoju malu svjetiljku i krenula u pohod. Posvijetlila je malo i taman škicnula kad je svjetiljka upala unutra. Julie se isprve nije brinula, uspjet će je izvaditi. Pa kao da je problem izvaditi svjetiljku. Ali, bio je. Svjetiljka se nije dala. Nikako. Najzad je uspjela zagurati ruku. Bez mogućnosti da je izvuče. Poznati Juliein peh je krenuo. I onda se pojavio on. Ricardo Bumtras. Julie nije znala kamo bi pogledala. Pa ona ima zaglavljenu ruku. I to još u njegovom sandučiću. Tada je sve krenulo. Napokon je upoznala famoznog gospodina Bumtrasa. Što se dogodilo sa Juleinom rukom i kakve je još nevolje čekaju, to prepuštam vama, dragi čitatelji. Zaista jedan urnebesan roman koji će ispuniti vaša srca. Nadam se da vam se svidio ovaj kratki uvod, te da će vam knjiga biti još puno bolja. Sutra prestajem! je roman koji obiluje smiješnim i neobičnim situacijama, ali nosi jednu važnu pouku. Nikad ne zaboravi živjeti, to je ono što nam pisac želi reći. Uza sve nevolje i kad mislimo da smo beznadan slučaj, treba se sjetiti toga da je život ipak najljepši dar koji smo dobili. Meni se posebno svidio jedan citat iz knjige, prenosim ga vama: `Nemoj nikada zaboraviti, mala moja, bez obzira na sve nedaće, da imaš sreću što si živa i što je sve moguće.` I zato iskoristite svoj dan, ispunite ga i što je najvažnije, volite život, sebe i ljude koji vas okružuju. Puno vas ljubim i pozz do iduće recenzije. :) Prevoditelj: Dubravka Celebrini Biblioteka: KDS 2016 Format: 123x190 mm 320 stranica Uvez: Meki uvez jedan zaključak za kraj sa kojim se mogu lako poistovjetiti... „Već sam bila luda, a sada postajem još i paranoična. Kakav sam ja neodoljiv komad. Ali večeras sam naučila nešto za mene posve novo: ne nedostaje mi nešto, nego netko.“ K.D.S.5.3.