Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
101-125 od 159 rezultata
Prati pretragu "solzenjicin dva veka zajedno"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! G.V. Lajbnicova monadologija, jedno od najvaΕΎnijih dela Lajbnicovog korpusa, istovremeno je jedan od velikih klasika moderne filozofije i jedna od njenih najzagonetnijih produkcija. PoΕ‘to je esej napisan na tako kompaktno saΕΎet naΔin, skoro tri veka zbunjuje i vara one koji ga prvi put Δitaju. Monadologija (francuski: La Monadologie, 1714) je jedno od najpoznatijih dela Gotfrida Lajbnica u njegovoj kasnijoj filozofiji. To je kratak tekst koji u oko 90 pasusa predstavlja metafiziku jednostavnih supstanci, ili monada. Tokom svog poslednjeg boravka u BeΔu od 1712. do septembra 1714. Lajbnic je napisao dva kratka teksta na francuskom jeziku koji su bili zamiΕ‘ljeni kao saΕΎeta izlaganja njegove filozofije. Nakon njegove smrti, Principes de la nature et de la grace fondes en raison, koji je bio namenjen princu Eugenu Savojskom, pojavio se na francuskom jeziku u Holandiji. Kristijan Volf i saradnici objavili su prevode na nemaΔki i latinski drugog teksta koji je postao poznat kao Monadologija. Bez da su videli holandsku publikaciju Principesa, pretpostavili su da je to francuski original Monadologije, koji je u stvari ostao neobjavljen do 1840. NemaΔki prevod se pojavio 1720. kao Lehrsatze uber die Monadologie, a sledecΜe godine Acta Eruditorum je Ε‘tampala latinsku verziju kao Principia philosophiae.[1] Postoje tri originalna rukopisa teksta: prvi koji je napisao Lajbnic i glosiran ispravkama i dve dalje dopunjene kopije sa nekim ispravkama koje se pojavljuju u jednom, ali ne i u drugom.[2] Sam Lajbnic je ubacio reference na odlomke svoje Theodicee (βTeodicejeβ, tj. BoΕΎije opravdanje), Ε‘aljucΜi zainteresovanog Δitaoca tamo za viΕ‘e detalja. Gottfried Wilhelm Freiherr (baron) von Leibniz; Lajpcig, 1. jul 1646 β Hanover, 14. novembar 1716), bio je nemaΔki filozof, matematiΔar, pronalazaΔ, pravnik, istoriΔar, diplomata i politiΔki savetnik. Dao je znaΔajan doprinos u optici i mehanici. Smatra se poslednjim Δovekom enciklopedijskog znanja zapadne civilizacije. Stekao je obrazovanje iz prava i filozofije, radio je kao sekretar u dvema najpoznatijim plemiΔkim porodicama u NemaΔkoj (od kojih je jedna tokom njegovog sluΕΎbovanja postala engleska kraljevska porodica). Zauzima podjednako znaΔajno mesto kako u istoriji filozofije tako i u istoriji matematike. Ustanovio je infinitezimalni raΔun (kalkulus, matematiΔka analiza) nezavisno od Njutna, kao i binarni sistem koji predstavlja osnovu moderne raΔunarske tehnologije. U filozofiji ostaΔe najpoznatiji po optimizmu, npr. njegov zakljuΔak da je Bog stvorio najbolji svet od svih moguΔih svetova. Lajbnic je dao veliki doprinos u fizici (optici i mehanici) i tehnologiji, kao i, Ε‘to Δe se kasnije utvrditi, biologiji, medicini, geologiji, teoriji verovatnoΔe, psihologiji, informatici. Pisao je na latinskom, francuskom i nemaΔkom i to o politici, pravu, etici, teologiji, istoriji i filologiji. Iako je mnogo pisao, malo toga je objavljeno. Sin luteranskog profesora moralne filozofije Fridriha, Lajbnic ja preko biblioteke svoga oca razvio interesovanje za Ε‘irok krug predmeta. Sa 12 godina je nauΔio latinski bez iΔije pomoΔi. Sa samo 14 godina je upisao univerzitet u Lajpcigu, a potom je uΔio u Jeni i Altdorfu, gde je 1666. godine stekao doktorat iz prava sa samo dvadeset godina. Lajbnicov talenat Δe se viΕ‘estruko ispoljiti kako u pravu, religiji, diplomatiji, filozofiji, tako i u matematici. Rad Karijeru je zapoΔeo kao advokat i diplomata, u poΔetku radeΔi za izbornog kneza od Majnca godine 1667. i na tom poslu je izvrΕ‘io kodifikaciju zakonskih propisa grada. Radio je i za vojvode BraunΕ‘vajg β Lineburg kao bibliotekar i savetnik (1676 β 1716.). Godine 1700. pomogao je pri osnivanju Berlinske akademije nauka i postao njen prvi predsednik. Tokom putovanja u Pariz 1673. i 1676. godine, Kristijan Hajgens ga je zainteresovao za tekuΔi rad u matematici i Lajbnic se bavio ovim radom u svojim slobodnim trenucima, da bi ostvario sjajna otkriΔa kako u infinitezimalnom raΔunu (nezavisno od Njutna), tako i u kombinatoriΔkoj analizi, diferencijalnom i integralnom raΔunu. U isto to vreme Lajbnic je bio veoma zauzet uspostavljanjem zakonskih prava legitimnih i mnogih nelegitimnih Δlanova domaΔinstva tri izborna kneza kojima je redom sluΕΎio. Δesto u pokretu i pomno beleΕΎeΔi svoje misli o mnogim stvarima, on se istovremeno bavio diplomatijom i pravljenjem planova za francusku invaziju na Egipat. TakoΔe, angaΕΎovao se u neuspeΕ‘nom pokuΕ‘aju da ujedini katoliΔku i protestantsku crkvu 1683. Kada je njegov prvi poslodavac, izborni knez oa Hanovera, bio na putu da postane DΕΎordΕΎ I od Engleske, Lajbnic je otpuΕ‘ten i ostavljen da piΕ‘e istoriju porodice Brunsvik. Tokom svog boravka u Parizu znaΔajno je proΕ‘irio znanja iz matematike i fizike, susreo se sa vodeΔim francuskim filozofima toga vremena i prouΔavao je dela Dekarta i Paskala. 1674. godine je poΔeo da radi na infinitezimalnom raΔunu, a najraniji podaci o upotrebi ovog raΔuna nalaze se u njegovim beleΕ‘kama iz 1675. Do 1677. je razradio koherentan sistem infinitezimalnog raΔuna, ali ga nije objavio sve do 1684. godine. Lajbnicova najznaΔajnija matematiΔka otkriΔa su objavljena izmeΔu 1682. i 1692, uglavnom u Δasopisu Acta Eruditorum, koji su on i Oto Menke osnovali 1682. godine. Ovaj Δasopis je imao znaΔajnu ulogu u unapreΔenju Lajbnicove reputacije matematiΔara i nauΔnika, Ε‘to je doprinelo da bude cenjen i u diplomatiji, istoriji, teologiji i filozofiji. Godine 1711. DΕΎon Kil je piΕ‘uΔi za Δasopis Kraljevskog druΕ‘tva i uz Njutnovu podrΕ‘ku optuΕΎio Lajbnica za plagiranje Njutnovog infinitezimalnog raΔuna, Ε‘to je dovelo do javne rasprave o tome ko je prvi otkrio infinitezimalni raΔun. Tek su istoriΔari matematike od 1900. godine pa nadalje istakli znaΔajne razlike izmeΔu Lajbnicove i Njutnove verzije infinitezimalnog raΔuna i time dokazali da Lajbnic nije plagirao Njutna. Filozofija Lajbnic je nastojao da izmiri materijalizam i spiritualizam, ali je ostao spiritualist. Razumu je pridavao odluΔnu prednost u odnosu na Δula. Najpoznatije mu je uΔenje o monadama. Lajbnic daje uvid βda jedna supstanca uopΕ‘te ne moΕΎe na prirodan naΔin biti nedelatnaβ. Po njemu je neko saznanje ili tamno ili jasno, a jasno, opet, ili adekvatno ili neadekvatno, simboliΔko ili intuitivno; savrΕ‘eno saznanje je istovremeno adekvatno i intuitivno. Lajbnic je kategorije omeΔio na Ε‘est: supstancija, kvantitet, kvalitet, relacija, akcija i pasija (trpljenje). Monade Prostorno β vremenski svet materijalnih stvari i biΔa sastoji se iz monada, od kojih ne postoje dve apsolutno iste, ni dva ista trenutka u ΕΎivotu jedne monade (princip identiteta nerazluΔivog). Monade su duhovne suΕ‘tine, a izvor im je u Bogu kao najviΕ‘oj monadi. Bog je udesio da unutraΕ‘nja aktivnost svake monade bude u harmoniji sa aktivnoΕ‘Δu svih ostalih (uΔenje o prestabiliranoj harmoniji), pa je svet savreΕ‘eno jedinstven iako ga Δine individualne supstancije. IzmeΔu monada ne postoje uzroΔno β poslediΔni odnosi, iako je svako stanje monade uzrok njenom sledeΔem stanju, a istovremeno posledica prethodnog. Lajbnic naziva ljudsku duΕ‘u duhovnim automatom, jer ona sva svoja stanja razvija iz same sebe. On je pojam duΕ‘e izrazio s idealistiΔkog stanoviΕ‘ta, a njemu su se pridruΕΎili svi drugi noviji idealisti. Prema Lajbnicu se stvarnost sastoji iz jednog beskonaΔnog broja bestelesnih prostih pojedinaΔnih supstancija, Δija je unutarnja suΕ‘tina snaga predstavljanja. Ali takve suΕ‘tine su duΕ‘e, a Lajbnic ih otuda naziva ames ili, na osnovu njihove jedinstvenosti, monade. Otuda kod Lajbnica samo duΕ‘e Δine stvarnost: sve monade je putem temeljnih razlika snage predstavljanja i manjeg i veΔeg savrΕ‘enstva koje poΔiva na njoj tvorac doveo u jednom zauvek uspostavljenu harmoniju (prestabilizovana harmonija); svaka je stvorena s obzirom na drugu. Ako je u jednoj monadi toliko savrΕ‘enstva koliko u drugima nesavrΕ‘enosti, onda one sveukupno obrazuju agregat monada, od kojih prva funkcioniΕ‘e kao centralna monada. Δulna predstava takvog agregata monada shvata takav agregat kao telo. Ljudska duΕ‘a je posebno jedna takva centralna monada koja putem razmene svojih predstava stoji takoΔe u uzajamnim odnosima prema svom telu i u sebi ukljuΔuje razvoj putem oticanja i priticanja delova. Lajbnicu se prikljuΔuje Kristijan Vulf za koga je duΕ‘a prosta supstanija sa snagom da sebi predstavlja svet (vis repraesentativa universi). Lajbnic naglaΕ‘ava da dve stvari nikada nisu potpuno jednake i da uvek postoje nesvesna Δulna opaΕΎanja (percepcije) koja odreΔuju delovanje. Njegov princip identiteta nerazluΔivog tvrdi da su liΔnost X i liΔnost Y identiΔne ako i samo ako dele ista suΕ‘tinska nerelacijska svojstva. Njegova βTeodicejaβ (1710.) pokuΕ‘ava da pomiri dobrotu o Bogu sa postojanjem zla u svetu, pretpostavljajuΔi da je samo Bog savrΕ‘en i da je ovaj svet βnajbolji od svih moguΔih svetovaβ. Ovaj stav ismejan je u komiΔnom Volterovom romanu Kandid. Logika Lajbnic je izmislio univerzalni jezik za logiku i kao mladiΔ poΔeo da prouΔava simboliΔku logiku. Od njega potiΔu prvi pokuΕ‘aji da se logika formuliΕ‘e kao aksiomatski sistem. TakoΔe je preduzeo prve pokuΕ‘aje da logiku obraΔuje u okviru formalnih raΔuna. Izraz koji je Lajbnic koristio za simboliΔku logiku koju je razvio je characteristica universlis, βopΕ‘ta odlika ili veΕ‘tina oznaΔavanjaβ. Lajbnic je verovao da se ljudsko razmiΕ‘ljanje, rezonovanje moΕΎe svesti na raΔun vrsta, klasa i da takav raΔun moΕΎe da razreΕ‘i mnoga neslaganja, razlike u miΕ‘ljenjima: βJedini naΔin da ispravimo naΕ‘e miΕ‘ljenje je da ga uΔinimo opipljivim, stvarnim poput matematiΔara, tako da kad otkrijemo naΕ‘u greΕ‘ku, i kada postoje sporovi, neslaganja meΔu ljudima moΕΎemo prosto reΔi: Hajde da izraΔunamo (calculemus) bez dalje prepirke i da vidimo ko je u pravuβ. Formalna logika Lajbnic je najvaΕΎniji logiΔar od vremena Aristotela pa do 1847. godine, kada su DΕΎordΕΎ Bul i Augustus De Morgan izdali knjige koje ujedno predstavljaju poΔetak moderne formalne logike. Lajbnic je izneo glavne karakteristike onoga Ε‘to nazivamo konjunkcija, disjunkcija, negacija, identitet, podskupovi i prazni skupovi. Osnovni principi Lajbnicove logike, i opravdano cele njegove filozofije mogu se svesti na dva osnovna principa: sve naΕ‘e ideje su sastavljene od vrlo malog broja prostih ideja koje Δine alfabet ljudske misli (ljudskog razmiΕ‘ljanja), kompleksne (sloΕΎene) ideje nastaju iz ovih prostih ideja jednoobraznom i simetriΔnom kombinacijom, analogno aritmetiΔkom mnoΕΎenju. Lajbnic nije objavio niΕ‘ta o formalnoj logici za ΕΎivota; veΔina onoga Ε‘to je napisano na tu temu postoji u obliku radnih beleΕ‘ki. Matematika Iako se matematiΔko shvatanje funkcije implicitno koristilo u trigonometriji i logaritamskim tablicama, koje su postojale u to vreme, Lajbnic ih je prvi 1692. i 1694. godine primenio eksplicitno kako bi oznaΔio neki od viΕ‘e geometrijskih koncepata koji potiΔu od krive, kao Ε‘to su apscisa, ordinata, tangenta, tetiva i vertikala. U XVIII veku βfunkcijaβ je izgubila ovakve geometrijske asocijacije. Lajbnic je prvi uvideo da se koeficijenti sistema linearne jednakosti mogu predstaviti kao niz, poznatiji kao matrica, koji se moΕΎe iskoristiti da bi se pronaΕ‘lo reΕ‘enje sistema. Ovaj metod je kasnije nazvan Gausova eliminacija. Nakon Ε‘to je postavio svoju konstrukciju infinitezimalnog raΔuna poΔela je njegova ΕΎestoka diskusija s Njutnom o pravu prvenstva. Lajbnic je svoj rad objavio posle Njutna, nakon 1665. godine, ali nezavisno od njega. Notaciju koju danas koristimo u infinitezimalnom raΔunu dugujemo Lajbnicu. Manji deo njegovog rada bio je o beskonaΔnim nizovima, gde je 1674. godine otkrio relaciju izmeΔu Ο i svih drugih nepernih brojeva: Ο / 4 = 1 β 1/3 + 1/5 β 1/7 + 1/9... koju je ranije pronaΕ‘ao Gregori. U matematici Lajbnic je istraΕΎivao ideju o univerzalnom matematiΔko β logiΔkom jeziku zasnovanom na binarnom sistemu. Suprotno od Lajbnicove ideje, sve maΕ‘ine za raΔunanje koje su kasnije konstruisane koristile su dekadni sistem za raΔunanje. 1672. godine Lajbnic je izumeo maΕ‘inu za raΔunanje koja je bila daleko bolja od Paskalove koja je mogla samo da sabira i oduzima; Lajbnicova je mogla joΕ‘ i da mnoΕΎi, deli i raΔuna kvadratni koren. Lajbnic je 1697. godine prvi predstavio binarni sistem, onosno brojevni sistem u kojem se uz pomoΔ samo dve cifre 0 i 1 moΕΎe prikazati svaki broj (dok se u obiΔnom dekadnom sistemu koristi deset cifara 0 ..... 9). Dekadno 1 se pri tom u binarnom sistemu pojavljuje kao 1 (1x2Β°), 2 kao 10 (1x2ΒΉ + 0x2Β°), 3 kao 11 (1x2ΒΉ + + 1x2Β°), 4 kao 100 (1h2Β² + 0x2ΒΉ + 0x2Β°) itd. U modernoj obradi podataka sprovodi se binarni sistem, stoga Ε‘to se njegove cifre 0 i 1 lako pridruΕΎuju elektriΔnim stanjima UKLjUΔENO i ISKLjUΔENO, a time se svaki broj moΕΎe predstaviti nekim nizom takvih stanja. Pojam diferencijal uveo je Lajbnic za oznaΔavanje lokalne (taΔkaste) linearne aproksimacije: pri obrazovanju diferencijalnog koliΔnika dy:dx = f(x); izrazi dy i dx oznaΔavaju se kao diferencijali. Infinitezimalni raΔun Lajbnic je zasluΕΎan, zajedno sa Isakom Njutnom, za otkriΔe infinitezimalnog raΔuna. Prema Lajbnicovim beleΕ‘kama do presudnog otkriΔa doΕ‘lo je 11. novembra 1675. godine kada je po prvi put primenio integralni raΔun kako bi pronaΕ‘ao domen funkcije y = x. Lajbnic je uveo neke notacije koje su se zadrΕΎale do danas, kao Ε‘to su recimo znak β« (koji potiΔe od latinske reΔi summa) i d koje oznaΔava diferencijale (od latinske reΔi differentia). Lajbnic o svom infinitezimalnom raΔunu nije objavio niΕ‘ta sve do 1684. godine. Slobodno se koristio matematiΔkim entitetima nazivajuΔi ih infinitezimalima, sugeriΕ‘uΔi da oni imaju paradoksalne osobine (kvalitete). Fizika Lajbnic je izumeo (stvorio) novu teoriju kretanja (dinamike) zasnovanu na kinetiΔkoj energiji i potencijalnoj energiji, a koja se zalaΕΎe za to da je prostor relativan, dok Njutn smatra da je prostor apsolutan. Lajbnicova βvis vivaβ (βΕΎiva silaβ) jeste nepromenljiva matematiΔka osobina odreΔenog mehaniΔkog sistema. Ona se moΕΎe posmatrati kao poseban sluΔaj odraΕΎavanja energije. Filologija Lajbnic je bio zavidan student jezika, posebno zainteresovan za vokabular i gramatiku. Poricao je Ε‘iroko rasprostranjeno verovanje u hriΕ‘Δanskom obrazovanju njegovog vremena, da je hebrejski prvobitni jezik ljudske rase. Bavio se poreklom slovenskih jezika, bio je svestan postojanja sanskrita kao i njegovog znaΔaja, i fascinirao ga je klasiΔan kineski jezik. Priroda PrirodnonauΔni pojam kontinuiteta prvi je odredio Aristotel. Do obuhvatnijeg znaΔenja on dolazi kod Lajbnica u ubeΔenju da priroda ne Δini skokove (natura non facit saltus), da se sve upliΔe u celinu. Ovoj predstavi je dao izraz u takozvanom zakonu kontinuiteta (lex continui), pri Δemu je primenom ovog zakona pobijao fiziku Dekarta i MalbranΕ‘a. βNiΕ‘ta se ne dogaΔa u jednom udaru, a jedno je od mojih najvaΕΎnijih naΔela da priroda nikad ne Δini skokove. Ovaj sam stav nazvao zakonom kontinuitetaβ, kaΕΎe Lajbnic. Moderna teorijska fizika od razvoja kvantne teorije i njenog uobliΔenja (kvantna mehanika), naprotiv, radije pak pretpostavlja diskontinualne, u smislu ovog navoda βskokoviteβ prelaze od jednog u neko drugo stanje. Lajbnic je uveo pojam aktuelno beskonaΔnog koji je prihvatio i Imanuel Kant. Prvi je uveo pojam involucije (involution), Ε‘to je po njemu razvoj prema smrti, nasuprot evoluciji, razvoj prema ΕΎivotu. Pravo Prema Lajbnicu celokupno pravo sluΕΎi zajedniΔkom dobru, koje je on gledao kao odrΕΎavanje i napredovanje univerzuma. U prvom redu samog boΕΎanskog svetskog poretka, u drugom redu ljudskog roda i u treΔem redu drΕΎave. Na kraju ΕΎivotnog puta Umro je zaboravljen, u Hanoveru 14. novembra 1716., savladan boleΕ‘Δu i usred spora oko svog pronalaska infinitezimalnog raΔuna. Njegov grob obeleΕΎen je tek posle 50 godina, odnosno 1766....
U dobrom stanju! Zastitni omotac malo pohaban, sve ostalo u dobrom i urednom stanju! Rainer Maria Rilke (Prag, 4. decembar 1875. - Valmont, Ε vicarska, 29. decembar 1926.) je bio austrijski pjesnik. Studirao je historiju umjetnosti, knjiΕΎevnost i filozofiju u Pragu, MΓΌnchenu i Berlinu. Njegova poezija predstavlja zavrΕ‘etak evropske dekadencije i poΔetak poezije biti. Rilkeova lirika je morbidna i sjetna, puna sumraΔnih i samrtniΔkih ugoΔaja. Izraz je doba na prijelomu, svjetova izmeΔu Istoka i Zapada i posebne mjeΕ‘avine slavenskog i germanskog. Prevodio je s francuskog, engleskog i italijanskog. Djela `Soneti Orfeju` (1923) `Nove pjesme` `Knjiga slika` (1902) Rene Karl Vilhelm Johan Jozef Marija Rilke (nem. RenΓ© Karl Wilhelm Johann Josef Maria Rilke; Prag, 4. decembar 1875 β Valmont, 29. decembar 1926), poznatiji kao Rajner Marija Rilke (nem. Rainer Maria Rilke), bio je austrijski pesnik. Ε iroko je prepoznat kao jedan od lirski najintenzivnijih pesnika na nemaΔkom jeziku.[1] On je pisao stihove i veoma lirsku prozu.[2] Nekoliko kritiΔara je Rilkeovo delo opisalo kao svojstveno βmistiΔnoβ.[3][4] Njegovi spisi obuhvataju jedan roman, nekoliko zbirki poezije i nekoliko tomova korespondencije. RoΔen je u Pragu 4. decembara 1875. godine. Smatra se jednim od najveΔih nemaΔkih poeta. Nakon 1884. godine roditelji su mu ΕΎiveli odvojeno i on se s majkom odselio u BeΔ. U prvom deΔaΕ‘tvu, majka ga je odgajala i odevala kao devojΔicu, verovatno ne mogavΕ‘i da preboli gubitak rano umrle Δerke. Od 1886. godine, na oΔev zahtev, poΔeo je da pohaΔa niΕΎu vojnu realku u St. Peltenu. Te godine Ε‘kolovanja kasnije je nazvao `poΔetkom odvratnosti`. PlaΕ‘ljiv, povuΔen i tih, nije uspevao da se prilagodi pitomaΔkom vojniΔkom ΕΎivotu, premda su mu u zavodu dopuΕ‘tali da se bavi i knjiΕΎevnoΕ‘Δu. IΕ‘ao u trgovaΔku akademiju u Lincu. PoΕ‘to je privatno poloΕΎio maturu, studirao je istoriju umetnosti, knjiΕΎevnost i filozofiju u Pragu, Minhenu i Berlinu. Njegova poezija predstavlja zavrΕ‘etak evropske dekadencije i poΔetak poezije biti. Rilkeova lirika je morbidna i setna, puna sumraΔnih i samrtniΔkih ugoΔaja. Izraz je doba na prelomu svetova izmeΔu Istoka i Zapada i posebne meΕ‘avine slovenskog i germanskog. Drevni Bogovi kao Apolon i Hermes su Δesto spominjani u njegovim delima, kao i anΔeli, ruΕΎe... Osim lirike, pisao je i pripovetke, roman βZapisi Maltea Lauridsa Brigeaβ i veliki broj pisama. Prevodio je s francuskog (Valeri, Malarme, Bodler, Ε½id), engleskog (E. Baret Brauning) i italijanskog (MikelanΔelo) jezika. Od 1897. do 1899. godine ΕΎiveo u Minhenu i Berlinu; putovao je u Italiju i Rusiju. Zatim je ΕΎiveo u Vorpsvedeu blizu Bremena. 1901. godine se oΕΎenio vajarkom Klarom Vesthof, ali se taj brak brzo raspao. Posle toga je duΕΎe ΕΎiveo u Parizu, putovao u Italiju, Dansku, Ε vedsku, Severnu Afriku, Egipat i Ε paniju. Od 1911β1912. godine ΕΎiveo je u zamku Devin blizu Trsta. Rat je proveo u Minhenu, jedno vreme sluΕΎeΔi kao vojnik u Ratnom arhivu. Posle rata je uglavnom boravio u Ε vajcarskoj, gde se 1922. nastanio u malom zamku Mizot u Valeu. Umro je u Valmontu, Ε vajcarska, 29. decembara 1926. godine od leukemije. 1910β1919 Godine 1911, nakon meΔupostaje u Napulju, nastavlja s putovanjem prema Kairu, pa uz Nil: Memfis i Teba, Luksor, Karnak, sve do Asuana. U februaru se razboleo u Kairu, a u martu se preko Venecije tratio u Pariz. Prevodi Gerenovog βKentauraβ. Klara traΕΎi rastavu, do koje ipak ne dolazi. ZahvaljujuΔi Kipenbergovima, u Rilkeu se budi zanimanje za nemaΔku klasiku, poΔinje se diviti KlopΕ‘toku, Geteu, Klajstu. U novembru zapoΔinje drugi boravak u Devinu, koji Δe potrajati punih sedam meseci. Krajem januara 1912. piΕ‘e Prvu i Drugu Devinsku elegiju. Nastaje ciklus pesama βΕ½ivot Marijinβ, posveΔen slikaru Hajnrihu Fogeleru. Za nekoliko pesama iz tog ciklusa Paul Hindemit je napisao muziku 1923. godine. U maju odlazi u Veneciju, u stan kneginje Turn i Taksis. Sprijateljuje se sa Eleonorom Duze, koju uzalud nagovara na povratak pozornici. U novembru preko Minhena putuje u Ε paniju, podstaknut El Grekovim Toledom. PoseΔuje Toledo, Kordobu, Sevilju, Rondu, pa Madrid. U Rondi piΕ‘e fragmenat kasnije Ε este devinske elegije. Od februara 1913. opet je u Parizu. Jedan je od prvih koji upoznaju i ukazuju na Prustovu veliΔinu. Podupire Norberta fon Helingrata u radu na izdavanju Helderlinovih dela, koja su ga oduΕ‘evila i uputila u metafiziΔku istoriju. Upoznaje mladog Verfela. U novembru u Parizu piΕ‘e TreΔu devinsku elegiju. Stupa u intimnu vezu s pijaniskinjom Magdom fon Hatingberg, βBenvenutomβ. Godine 1914. prevodi Gideov βPovratak izgubljenog sinaβ. Krajem februara zajedno s Magdom fon Hatingberg putuje u Berlin, ali se veza raskida. RazoΔaran i iscrpljen, Rilke u julu napuΕ‘ta svoj stan u Parizu. U ratnim godinama, njegov posed je prodat na aukciji: knjige, slike, pisma, neΕ‘to pokuΔstva i garderobe. Spise uspeva da spase Andre Ε½id, pa mu ih uruΔuje nakon rata. Prolazi kroz βhelderlinskuβ fazu iznadpolitiΔkog nacionalizma. U ratu padaju njegovi znanci Helingrat, slikari Gece fon Sekendorf i Franc Mark. U avgustu i septembru leΔi se u leΔiliΕ‘tu Iking. Od 1915. ΕΎivi u Minhenu po hotelskim sobama i pansionima. Duboko ispaΕ‘ta zbog rata. U februaru se ponovno leΔi na Isaru. U decembru ga, posve neoΔekivano, pozivaju u austrijsku vojnu sluΕΎbu. Prolazi tri nedelje peΕ‘adijske obuke, potom sledi prekomanda u Ratni arhiv u BeΔu. ZahvaljujuΔi prijateljskim intervencijama, otpuΕ‘taju ga u junu. Uveliko mu pomaΕΎe prijateljskim gestama Hofmanstal, nastanjen u blizini. U julu se vraΔa se u Minhen. U 1917. i 1918. uΔestvuje u priredbama pacifistiΔke ustanove βForumβ. Ponovno pokuΕ‘ava da studira: pod uticajem je grupe βkosmiΔaraβ` iz DΕΎordΕΎovog kruga. Posebno ga privlaΔi arheologija antike i Rima te istraΕΎivanje misterija Alfreda Ε ulera, uΔenika istraΕΎivaΔa mitova J. J. Bahofena. DruΕΎi se s knjiΕΎevnicom Hertom Kenig. Otkriva Pikasa i Klea. Minhenska revolucija, koja ga vrlo zanima, produΕΎava njegov nemir, ali se ipak pokuΕ‘ava vratiti knjiΕΎevnom radu. 1919β1926 U NemaΔkoj viΕ‘e nije mogao da ostane, jer nove vlasti nisu izdavale dozvole boravka useljenicima nakon 1. avgusta 1914. Imao je poteΕ‘koΔe s putnim ispravama, austrijske mu viΕ‘e nisu vaΕΎile, i teΕ‘kom mukom je dobio ΔehoslovaΔke, prema mestu roΔenja. U junu zauvek napuΕ‘ta Minhen. Seli se u Ε vajcarsku, boravi u Ε½enevi i Nionu. Tokom oktobra i novembra odrΕΎava knjiΕΎevne veΔeri u Cirihu, Sankt Galenu, Lucernu, Bernu, pa na kraju u Vinterturu. Za pesnika se poΔinje zanimati i bazelska aristokratija, pa on u Lokarnu prima poziv iz porodice Karla Jakoba Burkhardta, istoriΔara i kasnijeg ministra, te biva ugoΕ‘Δen najpre u Bazelu, a potom na njihovom porodiΔnom imanju. Od juna do sredine jula ponovno je u Veneciji, kod kneginje Turn i Taksis. U novembru provodi osam dana u Parizu. Po povratku u Ε vajcarsku Nani Vanderli-Volkart, sestriΔina Vernera Rajnharta, Ε‘vajcarskog industrijalca, posreduje njegov boravak u dvorcu Berg am Irhel, na pola puta izmeΔu Ciriha. Tu ostaje Ε‘est meseci. OduΕ‘evljen Valerijevim pesniΕ‘tvom prevodi 1921. βGroblje pored moraβ. To je bio poΔetak jednog velikog prijateljstva i uzajamnog poΕ‘tovanja. U maju mora napustiti Berg am Irhel. Seli u Etoj na Ε½enevskom jezeru, gde se predaje novoj ljubavi: Baladini Klosovskoj, slikarki za Δija se dva sina brine Rilke, naroΔito za mlaΔeg Baltusa. LutajuΔi s Baladinom kantonom Vale, otkriva pored gradiΔa Sijer dvorac iz 13. veka, Muzot, nad dolinom reke Rone. Dvorac otkupljuje mecena Verner Rajnhart, adaptira ga, te ga daje Rilkeu na raspolaganje. Nakon viΕ‘egodiΕ‘njih unutraΕ‘njih i spoljnih priprema, u zaista Δudnom nadahnuΔu, Rilke za samo tri nedelje, 1922. godine, dovrΕ‘ava βDevinske elegijeβ, od kojih su samo prve Δetiri ranije bile definitivne, te niz od 56 βSoneta Orfejuβ. Od 1923. poΔinje oseΔati ozbiljne zdravstvene tegobe. U leto i jesen putuje po Ε vajcarskoj. Krajem godine odlazi u sanatorijum Valmont na Ε½enevskom jezeru. Do kraja ΕΎivota piΕ‘e pesme na francuskom jeziku, Δitava Δetiri velika ciklusa. PiΕ‘e i niz pesama na nemaΔkom, od velikog znaΔaja za nov obrat u pesniΕ‘tvu. Dana 20. januara 1924. vraΔa se iz sanatorija u Muzotu. U aprilu ga poseΔuje Valeri. U Parizu 1925. doΕΎivljava velike knjiΕΎevniΔke poΔasti. Putuje s Baladinom Klosowskom po Francuskoj, Ε vajcarskoj i Italiji, a koncem septembra opet je na leΔenju u Ragazu. Potom se nakratko vraΔa u svoj usamljeni dvorac, a krajem decembra ponovno je u sanatorijumu. U novembru piΕ‘e oporuku. U njoj odreΔuje i mesto vlastite sahrane. Do kraja maja 1926. je u sanatorijumu, po vlastitom oseΔanju neΕ‘to poboljΕ‘ana zdravlja. Velik deo leta provodi u Ragazu, gde se poslednji put susreΔe s kneginjom, a 13. septembra i s Valerijem na Ε½enevskom jezeru. VraΔa se u Siere, ali ne ide u svoj dvorac, nego u hotel Belevju. Tek poΕ‘to je 30. novembra ponovno smeΕ‘ten u Valmont, dijagnozirana je njegovu bolest kao akutnu leukemija. Dana 29. decembra u 3,30 umire ispaΔen i osamljen. Sahranjen je 2. januara 1927. na malom groblju u Raronu, prema vlastitoj ΕΎelji i prema vlastitim estetskim nazorima. Dela βΕ½ivot i pesmeβ (Leben und Lieder), 1894. βΕ½rtva Larimaβ (Larenopfer), 1896. βKrunisan snomβ (Traumgekront), 1897. βAdventβ 1898. βMeni u slavuβ (Mir zur Feier), 1899. βKnjiga slikaβ ( Das Buch der Bilder), 1902. βΔaslovacβ (Das Stunden-Buch), 1905. βNove pesme I-IIβ (Neue Gedichte), 1907-1908. βRane pesmeβ (Die frilhen Gedichte), 1909. βRekvijemβ (Requiem), 1909. βΕ½ivot Marijinβ (Das Marien-Leben), 1913. βDevinske elegijeβ (Duineser Elegien), 1923. βSoneti Orfejuβ (Die Sonette an Orpheus), 1923. βVoΔnjaci i Valeski katreniβ (Vergers suivi des Quatrains Valaisans), 1926. βProzoriβ (Les Fenetres), 1927. βRuΕΎeβ (Les Roses), 1927. βStihovi i proza iz zaostavΕ‘tineβ (Verse und Prosa aus dem Nachlass), 1929. βPozne pesmeβ (Spate Gedichte), 1934. βSabrana delaβ (Gesammelte Werke)
Borislav Pekic - Kako zabavljati gospodina Martina Pozorisna kultura, 1/1971. Narodno pozoriste/Pozorisna komuna, Beograd Mek povez, 94 strane. U ovom casopisu prvi put je objavljena Pekiceva drama. Borislav V. PekiΔ (Podgorica, 4. februar 1930 β London, 2. jul 1992) bio je srpski knjiΕΎevnik, scenarista i akademik. Jedan je od trinaest intelektualaca koji su obnovili rad Demokratske stranke.[1] PekiΔ je jedan od najznaΔajnijih srpskih knjiΕΎevnika 20. veka.[2] Dobitnik je NIN-ove nagrade za roman HodoΔaΕ‘Δe Arsenija Njegovana iz 1970. godine i niza drugih priznanja: Nagrada Sterijinog pozorja (1972); nagrada udruΕΎenja izdavaΔa, (1977); Nagrada Radio-Zagreba, (1982); GodiΕ‘nja nagrada UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije za Sabrana dela (1985); NjegoΕ‘eva nagrada, (1987); Nagrada ZaduΕΎbine Jakova IgnjatoviΔa, 1991. Orden zasluga za narod sa srebrnom zvezdom za doprinos u kulturnom stvaralaΕ‘tvu. Nakon PekiΔeve emigracije u London 1971, jugoslovenske vlasti su ga smatrale personom non grata i niz godina su osujeΔivali izdavanje njegovih dela u Jugoslaviji. Njegova najpoznatija dela su Zlatno runo, Besnilo, Odbrana i poslednji dani, Kako upokojiti vampira, Atlantida i Vreme Δuda. Od 12. decembra 1985. bio je dopisni Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti. Ε½ivot i rad Mladost i romani Njegov otac, Vojislav D. PekiΔ, je u Kraljevini Jugoslaviji bio visoki drΕΎavni Δinovnik, tako da su od Borislavovog roΔenja do 1941. ΕΎiveli u Starom i Novom BeΔeju, MrkonjiΔ Gradu, Kninu i Cetinju.[2] PoΔetkom Drugog svetskog rata, italijanske okupacione vlasti su ih proterale iz Cetinja za Srbiju.[2] Njegova porodica se nastanila u BavaniΕ‘tu (juΕΎni Banat), a 1945. se odselila u Beograd.[2] Po preseljenju u Beograd 1945, obrazovanje je nastavio u TreΔoj muΕ‘koj gimnaziji, gde je maturirao 1948.[2] Ubrzo posle toga je bio uhapΕ‘en: β Bio sam Δlan ilegalne studentsko-gimnazijske organizacije koja se zvala Savez demokratske omladine Jugoslavije. UhapΕ‘en sam 7. novembra 1948, maja 1949. osuΔen po Zakonu o kriviΔnim delima protiv naroda i drΕΎave, na prvostepenom OkruΕΎnom sudu na 10 godina, a potom mi je na Vrhovnom sudu (Narodne Republike Srbije 26. juna 1949. godine) kazna poveΔana na 15 godina zatvora sa prisilnim radom i izvesnim brojem godina gubitka graΔanskih prava nakon izdrΕΎane kazne. Pomilovan sam 29. novembra 1953. godine. β ββBorislav PekiΔ[2] Kao pripadnik SDOJ-a je osuΔen na petnaest godina robije sa prinudnim radom. IzdrΕΎavao je kaznu u KPD Sremska Mitrovica i KPD NiΕ‘. Pomilovan je posle pet godina 1953. godine. Za vreme tamnovanja zaΔete su mnoge ideje koje je posle razvio u svojim glavnim romanima. Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1954β1958). Borislav i Ljiljana PekiΔ sa svojom kΔerkom 1959. godine Godine 1958. oΕΎenio se inΕΎenjerkom arhitekture Ljiljanom GliΕ‘iΔ, sestriΔinom dr Milana StojadinoviΔa, koji je bio predsednik vlade Jugoslavije (1935β1939) i ministar finansija. Godinu dana kasnije rodila im se Δerka Aleksandra. Godina 1959. je takoΔe godina kada je PekiΔ napisao svoj prvi od preko dvadeset originalnih filmskih scenarija za glavne filmske kuΔe u Jugoslaviji, meΔu kojima i Dan Δetrnaesti, koji je predstavljao Jugoslaviju na Kanskom filmskom festivalu 1961. godine. Godinama je PekiΔ radio na nekolicini romana, a kada je prvi od njih, Vreme Δuda (1965), Ε‘tampan, privukao je paΕΎnju velikog broja Δitalaca, kao i knjiΕΎevnih kritiΔara. Ovaj roman je 1976. izdat na engleskom od strane Harcourt Brace Jovanovic u Njujorku kao Time of Miracles (Vreme Δuda). Preveden je na francuski 1986, na poljski 1986, rumunski 1987, italijanski 2004. i grΔki 2007. PekiΔev prvi roman jasno je ukazao na dve vaΕΎne karakteristike njegovog rada, oΕ‘tar antidogmatizam i konstantni skepticizam u pogledu moguΔeg βprogresaβ ΔoveΔanstva koji je dostignut u toku svoje istorije. Kada je PekiΔ pripremio antologiju djeΔije poezije, koja je obuhvatala djela sa teritoriju Δitave Jugoslavije, Grigor Vitez ga je kritikovao jer je, bez obzira na Δinjenicu da je srpska knjiΕΎevnost za djecu bogatija od hrvatske, uvrstio mali broj autora iz SR Hrvatske.[3] U periodu izmeΔu 1968. i 1969. PekiΔ je bio jedan od urednika βKnjiΕΎevnih novinaβ. Njegov drugi roman je HodoΔaΕ‘Δe Arsenija Njegovana (1970), u kome je, pored ostalog, dao sliku studentskog protesta 1968. u Jugoslaviji. Iako se ideoloΕ‘ki distancirao od ovog opozicionog pokreta, nova politiΔka klima je dalje komplikovala njegov odnos sa vlaΕ‘Δu, tako da je godinu dana bio bez pasoΕ‘a. Roman je ipak dobio Ninovu nagradu kao najbolji jugoslovenski roman te godine. Engleski prevod pod naslovom Houses of Belgrade (Beogradske kuΔe) se objavio 1978. u izdavaΔkoj kuΔi Harcourt Brace Jovanovic u Njujorku, a kasnije je bio preveden na poljski, ΔeΕ‘ki i rumunski. Iseljenje i dalji rad Borislav PekiΔ kao zatvorenik, plakat za izloΕΎbu Nakon PekiΔeve emigracije u London 1971, jugoslovenske vlasti su ga smatrale personom non grata i niz godina su osujeΔivali izdavanje njegovih dela u Jugoslaviji. Najzad se 1975. pojavilo Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana, koje je kasnije prevedeno na poljski 1980, maΔarski 1982, ΔeΕ‘ki 1985. i francuski 1992. Godine 1977. poslao je rukopis sotije Kako upokojiti vampira na knjiΕΎevni konkurs UdruΕΎenih izdavaΔa Jugoslavije, koji su prepoznali u njemu najbolje pristiglo delo i tako je knjiga Ε‘tampana. Kasnije je prevedena na ΔeΕ‘ki 1980, poljski 1985, italijanski 1992, a engleski prevod se pojavio 2005. Baziran delimiΔno na PekiΔevom sopstvenom iskustvu u zatvoru i istrazi, roman pokazuje metode, logiku i psihologiju modernog totalitarnog reΕΎima. Odbrana i poslednji dani (1977), saga-fantazmagorija prevedena je na poljski i maΔarski 1982, na ΔeΕ‘ki 1983, francuski 1989. i Ε‘vedski 2003. Ova tri romana baziΔno se bave raznim vrstama i na raznim nivoima kolaboracije u Jugoslaviji za vreme Drugog svetskog rata. Posle viΕ‘e od dve decenije priprema, studija i prouΔavanja prvi tom PekiΔeve sedmotomovne fantazmagorije Zlatno runo se 1978. godine pojavio pred Δitaocima. Slede zatim i ostalih Ε‘est tomova tokom 1978β1986. godine. Tim delom se PekiΔ uvrstio u najznaΔajnije srpske knjiΕΎevnike. Za ovu sagu PekiΔ je 1987. dobio NjegoΕ‘evu nagradu, oznaΔujuΔi ga kao jednog od vrhovnih savremenih proznih pisca u Jugoslaviji. Prema miΕ‘ljenju ΕΎirija Televizije Srbije, taj roman je uΕ‘ao u izbor deset najboljih romana, napisanih na srpskom jeziku u periodu od 1982. do 1992. godine. Zlatno runo je uporeΔivano od strane inostranih kritiΔara sa DΕΎejms DΕΎojsovim β³Uliksomβ³, po strukturi naracije klasiΔnog mita, sa Manovim β³Budenbrokovimaβ³, po dugaΔkoj porodiΔnoj istoriji i evoluciji predratnog druΕ‘tva, kao i sa β³Kontrapunktom ΕΎivotaβ³ Oldusa Hakslija, po unutraΕ‘njoj tenziji koja prolazi kroz lavirint konfliktnih perspektiva. No ipak je Zlatno runo slavljeno kao jedinstveno. Jedna od oΔiglednih odlika je i ogroman obim i tematska kompleksnost. Zlatno runo opisuje lutanje generacija Njegovana i kroz njih istraΕΎuje istoriju Balkana. Prvi, drugi i treΔi tom izdat je na francuskom 2002, 2003. i 2004. godine. Osamdesetih je PekiΔ napisao neΕ‘to sasvim novo. Sakupljao je materijal za pisanje knjige o izgubljenom ostrvu Atlantidi, sa namerom da da jedno novo objaΕ‘njenje za korene, razvoj i propast naΕ‘e civilizacije. I pored klasiΔnih izvora koji su inspirisali njegov antropoloΕ‘ki interes, PekiΔ je odluΔio da ocrta svoju novu viziju buduΔnosti i time izbegne restrikcije βistorijskog modelaβ sa kojim je on nesumnjivo morao da se suoΔi u starim mitovima. Iz toga su proiziΕ‘le tri knjige: ΕΎanr-roman Besnilo (1983), antropoloΕ‘ki roman 1999 (1984) i epos Atlantida (1988).[4] Ove knjige su doΕΎivele veliki broj izdanja u Srbiji, a Besnilo je bio bestseler. Besnilo je prevedeno na Ε‘panski 1988. i maΔarski 1994, a Atlantida na ΔeΕ‘ki 1989. Za Atlantidu je PekiΔ dobio βGoranovi nagraduβ 1988. Ovaj roman je 1983. izabran za najΔitaniju knjigu domaΔeg autora te godine i dobio je nagradu Beogradski pobednici. PekiΔeva Odabrana dela u 12 tomova Ε‘tampana su krajem 1984. a za njih je dobio Nagradu UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije. Godine koje su pojeli skakavci, u tri toma, izdate su izmeΔu 1987. i 1990. Dva odlomka prve knjige su prevedena na engleski i publikovana u knjiΕΎevnim Δasopisima Velike Britanije. Ovo je PekiΔeva autobiografsko-memoarska proza sa ocenom i objaΕ‘njenjem posleratnih dana, ΕΎivotom i proganjanjem burΕΎoazije pod komunistiΔkim reΕΎimom. Ove knjige nisu samo autobiografske u klasiΔnom smislu reΔi, poΕ‘to se PekiΔ bavi i opΕ‘tim stanjem Jugoslavije posle Drugog svetskog rata, kao i drugim zemljama i njihovim penalnim sistemima. On slika zatvorski ΕΎivot kao jedinstvenu civilizaciju, a civilizaciju βslobodeβ kao specijalan vid zatvora. Ova trilogija je izabrana kao najbolja memoarska proza i za nju je PekiΔ dobio Nagradu MiloΕ‘ Crnjanski 1989. Gotske priΔe Novi Jerusalim Ε‘tampane su 1989, za koje je PekiΔ je dobio Nagradu Majska rukovanja u Crnoj Gori 1990. za svoja literarna i kulturna dostignuΔa. Dve priΔe iz ove zbirke su publikovane na francuskom, engleskom i ukrajinskom u raznim antologijama. PriΔa Δovek koji je jeo smrt iz ove knjige bila je posebno prevedena u Francuskoj 2005. kao separatno izdanje. Na talasima radio-stanice France kulture je 21. septembra 2005. ovo PekiΔevo delo predstavljeno kao knjiga dana, odnosno kao najbolja knjiga stranog pisca te godine. Film, pozoriΕ‘te i radio Borislav PekiΔ sa Mihizom 1982. godine PekiΔ se sedamdesetih izdvojio kao jedan od najboljih savremenih dramskih pisaca Srbije. Redovno je pisao radio-drame za Westdeutscher Rundfunk u Kelnu, kao i za SΓΌddeutscher Rundfunk u Ε tutgartu. Od 27 drama koje su izvedene i/ili Ε‘tampane u Srbiji, 17 su imale svoju premijeru u NemaΔkoj. Mnoge su bile transformisane u pozoriΕ‘ne i/ili TV drame i dobijale su brojne nagrade. Ε esnaest njih je Ε‘tampano u njegovim Odabranim delima 1984. Njegova drama Generali ili Srodstvo po oruΕΎju (1969) se moΕΎe naΔi u svakoj antologiji srpske savremene drame. Dobila je Nagradu Sterijinog pozorja za komediju godine 1972, kao i Nagradu Kneginja Milica pozoriΕ‘ta u KruΕ‘evcu 1991. PekiΔevi pozoriΕ‘ni komadi su bili veoma popularni i hvaljeni, a najpoznatiji od njih Cincari ili KoreΕ‘podencija (1979), koja je bazirana na Δetvrtom tomu Zlatnog runa, igrala se 280 puta u Ateljeu 212 u Beogradu, u periodu od 23 godine. Dobio je prvu nagradu Radio Zagreba za dramu 186. Stepenik (1982), kao i prvu nagradu na festivalima u Ohridu i Varni za Kako zabavljati gospodina Martina (1990). Tokom svoje karijere PekiΔ je radio na mnogim filmovima, napisao je viΕ‘e od dvadeset originalnih scenarija i adaptirao neke od svojih romana za film. Film Vreme Δuda je bio izabran da reprezentuje Jugoslaviju na Kanskom festivalu 1991,[5] gde je Goran PaskaljeviΔ dobio nagradu za reΕΎiju, a kasnije film je uΔestvovao na festivalima u Glazgovu, Moskvi, Montrealu i VrnjaΔkoj Banji. Nagrada kritiΔara dodeljena je u San Sebastijanu 1990. Δavolji raj (1989) (That summer of white roses), raΔen po sagi-fantazmagoriji Odbrana i poslednji dani, dobio je nagradu na filmskom festivalu u Tokiju 1989. i bio je selektovan iste godine da reprezentuje Jugoslaviju na festivalu u Monpeljeu (Francuska), Puli (Hrvatska), San Sebastijanu (Ε panija), Los AnΔelesu i San Francisku (SAD). Kao honorarni komentator Jugoslovenskog odeljenja Svetske sekcije Bi-Bi-Sija u Londonu (1986β1991) PekiΔ je Δitao svoja βPisma iz Londonaβ svake nedelje; ova Pisma su posle Ε‘tampana u Jugoslaviji kao Pisma iz tuΔine, Nova pisma iz tuΔine i Poslednja pisma iz tuΔine (1987β1991). Svaka knjiga je sadrΕΎavala pedeset pisama sa duhovitim i inovativnim zapaΕΎanjima o Engleskoj i engleskom narodu. Pisma su bila emitovana za jugoslovenske i srpske sluΕ‘aoce, za koje je PekiΔ naroΔito uΕΎivao da napravi brojna i humoristiΔna poreΔenja izmeΔu engleske i naΕ‘e vlasti, drΕΎave, obiΔaja i ljudi. Za ove knjige dobio je Nagradu JaΕ‘a IgnjatoviΔ u MaΔarskoj 1991. PekiΔ je takoΔe na istom programu Bi-Bi-Sija imao seriju o istoriji Velike Britanije, koja je izdata posthumno sa naslovom Sentimentalna povest Britanskog carstva (1992). Za ovo delo je dobio PoΔasnu nagradu BIGZ-a, izdavaΔa knjige. Delo je Ε‘tampano nekoliko puta i imalo je velikog uspeha. Dela su mu prevedena na engleski, nemaΔki, francuski, italijanski, Ε‘panski, holandski, poljski, ΔeΕ‘ki, slovaΔki, maΔarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenaΔki, albanski, grΔki, Ε‘vedski i ukrajinski. Kraj ΕΎivota i smrt Borislav PekiΔ na prvim masovnim demonstracijama protiv reΕΎima Slobodana MiloΕ‘eviΔa, 9. marta 1991. Godine 1989, zajedno sa joΕ‘ dvanaest intelektualaca obnovio je rad Demokratske stranke,[1] da bi sledeΔe, 1990. godine, postao Δlan Glavnog odbora, kao i jedan od urednika obnovljenog opozicionog lista βDemokratijaβ. Godine 1991, bio je kandidat Demokratske stranke za narodnog poslanika u SkupΕ‘tini Republike Srbije u beogradskoj opΕ‘tini Rakovica, kada je pobedio njegov protivkandidat Vojislav Ε eΕ‘elj.[6] PekiΔ je bio potpredsednik Srpskog PEN centra od 1990. do 1992. godine i Δlan engleskog PEN centra. Bio je dopisni Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, kao i Δlan Krunskog saveta princa Aleksandra KaraΔorΔeviΔa 1992. godine. Aktivan, kako kao autor tako i kao javna liΔnost, do poslednjeg dana, PekiΔ je umro od raka pluΔa u svom domu u Londonu, 2. jula 1992. godine u 63. godini ΕΎivota. Kremiran je u Londonu, a njegova urna se nalazi u Aleji zasluΕΎnih graΔana na Novom groblju u Beogradu,[7] zajedno sa drugim uvaΕΎenim liΔnostima iz socijalnog, politiΔkog i kulturnog reda graΔana. Posthumno, 1992, ga je Nj. K. V. prestolonaslednik Aleksandar odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena, kao najviΕ‘eg odlikovanja dodeljenog od pretendenta Srbije na poziciju monarha.[8] Posthumna izdanja Veliki deo PekiΔevih dela su publikovana posthumno. Vreme reΔi, 1993; Odmor od istorije, 1993; Graditelji, 1994; RaΔanje Atlantide, 1996; Skinuto sa trake, 1996; U traganju za Zlatnim runom u tri toma, 1997; Izabrana pisma iz tuΔine, 2000; PolitiΔke sveske, 2001; Filosofske sveske, 2001; Korespondencija kao ΕΎivot I i II, 2002-2003; Sabrana pisma iz tuΔine, 2004, Roboti i sablasti (zbirka neobjavljenih drama), 2006; Izabrane drame, 2007; Izabrani eseji, 2007; Moral i demokratija (zbirka intervjua i eseja), 2008; Marginalije i moralije (zbirka misli iz objavljenih i neobjavljenih dela), 2008. Borislav PekiΔ je za sobom ostavio ogroman korpus knjiΕΎevnih manuskripata koji se sastoje od kompleksnih komentara o nastanku i razvitku tema u Zlatnom runu, Atlantidi, 1999, sa filozofskog, antropoloΕ‘kog i istorijskog stanoviΕ‘ta.[2][9] Prisustvo autobiografskih sadrΕΎaja moΕΎe se zapaziti u nekim njegovim delima u vidu seΔanja na godine provedene u politiΔkom zatoΔeniΕ‘tvu, kao i u knjigama eseja povodom ΕΎivota u Velikoj Britaniji. Njegova opsesija temama liΔne slobode provlaΔi se, kako kroz dela, tako i kroz dnevnike kao odgovor na guΕ‘enje i opresiju komunistiΔkog reΕΎima u bivΕ‘oj Jugoslaviji.[2] Njegova supruga i Δerka su 2012. objavile delo βStope u peskuβ koje sadrΕΎi govore i predavanja koje je PekiΔ drΕΎao Ε‘irom sveta.[10] Jubileji, izloΕΎbe, nauΔni skupovi u PekiΔevu Δast PoΕ‘tanska marka s likom Borislava PekiΔa, deo serije maraka pod imenom βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine PekiΔ na Jastrepcu 1963 β sedam godina kasnije je dobio NIN-ovu nagradu Spomenik PekiΔu na Cvetnom trgu u Beogradu Urna Borislava PekiΔa na Novom groblju I nakon smrti, Borislavu PekiΔu i njegovom delu odaje se duΕΎno priznanje i poΕ‘tovanje. Srpska akademija nauka i umetnosti u Beogradu odrΕΎala je 1. i 2. jula 2000. godine nauΔni skup povodom sedamdesetogodiΕ‘njice roΔenja Borislava PekiΔa. Referati sa tog skupa Ε‘tampani su u Spomenici Borislava PekiΔa 2003. godine.[11] Narodna biblioteka Srbije je septembra 2000. godine organizovala izloΕΎbu pod naslovom βBorislav PekiΔ ili vreme reΔiβ zajedno sa Fondom Borislava PekiΔa i Narodnom bibliotekom Kraljeva. Dana 17. aprila 2007. godine u Biblioteci grada Beograda bila je otvorena impozantna izloΕΎba o ΕΎivotu i delu velikog pisca povodom 80 godina od njegovog roΔenja. Ova ista izloΕΎba pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Vlade Republike Srbije putovala je, kako po Srbiji (Jagodina, Novi Sad, Zlatibor, NiΕ‘, itd), tako i po mnogim gradovima Evrope i Kanade. Gostovala je u BudimpeΕ‘ti, pa u Sarajevu jula 2007, u Parizu 25. marta 2010, 16. novembra 2010. u Zagrebu, 2011. u Puli. Gradska opΕ‘tina VraΔar i Biblioteka grada Beograda je ovu izloΕΎbu u neΕ‘to drukΔijem obliku prikazala 19. aprila 2010. godine. Zbornik Poetika Borislava PekiΔa: preplitanje ΕΎanrova nastao je kao rezultat istoimenog nauΔnog skupa koji je odrΕΎan u Beogradu 19. i 20. novembra 2008. godine. MeΔunarodni nauΔni skup, posveΔen poetici i ΕΎanrovskim aspektima PekiΔevog dela, pripremljen je u okviru projekta βSavremene knjiΕΎevne teorije i njihova primena: nove diskurzivne prakse knjiΕΎevnoteorijskih prouΔavanjaβ koji se realizuje u Institutu za knjiΕΎevnost i umetnost β Beograd. Organizacioni odbor su Δinili: dr Vesna MatoviΔ, direktor Instituta, Ljiljana PekiΔ, supruga Borislava PekiΔa, dr Milan RaduloviΔ, rukovodilac Projekta u Institutu, dr Gojko TeΕ‘iΔ, dr Petar PijanoviΔ, rukovodilac skupa, dr Aleksandar Jerkov i mr Igor PeriΕ‘iΔ. Skup je otvoren 19. novembra 2008. U sveΔanoj Sali SkupΕ‘tine grada uz prigodne reΔi dr Vesne MatoviΔ, NebojΕ‘e BradiΔa, ministra za kulturu u Vladi Republike Srbije, i dr Petra PijanoviΔa. NauΔni skup je okupio prouΔavaoce i tumaΔe PekiΔevog dela iz Srbije i inostranstva (NemaΔka, Rusija, Francuska, Engleska, Poljska, Ukrajina, Italija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija). Novembra 2010. godine, PekiΔ je uvrΕ‘ten u seriju maraka Srbijamarke PTT Srbije βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ, Δiji je dizajn uradila Marina KaleziΔ.[12] Kolekcija je postala filatelistiΔka retkost. TakoΔe, 2002. godine izgraΔena je osnovna Ε‘kola na BeΕΎanijskoj kosi u Beogradu koja je dobila ime po Borislavu PekiΔu. U Beogradu, na VraΔaru, imenovana je ulica Borislava PekiΔa, a 2012. godine ogranak Biblioteke grada Beograda u ulici Svetozara MarkoviΔa dobio je ime po Borislavu PekiΔu.[13] Godine 2006. njegova supruga Ljiljana PekiΔ, koja je bila prireΔivaΔ njegovih posthumnih dela, poΔela je da ureΔuje blog Borislava PekiΔa na kom se mogu naΔi, kako publikovana, tako i neobjavljena dela ovog pisca. Godine 2012. njegova unuka Mari-Luiz poΔela je Fejsbuk stranicu sa PekiΔevim odabranim citatima.[14] Briga o publikovanju PekiΔevih rukopisa, kako objavljenih, tako i onih iz zaostavΕ‘tine, preuzele su njegova supruga Ljiljana PekiΔ i Δerka Aleksandra PekiΔ. Borislav PekiΔ je rehabilitovan odlukom OkruΕΎnog suda u Beogradu od 17. decembra 2007. godine.[15] Na Cvetnom trgu u Beogradu je 2. marta 2016. otkriven spomenik Borislavu PekiΔu.[16] Fond βBorislav PekiΔβ Posle PekiΔeve smrti, u julu 1993, u Beogradu, je osnovan Fond βBorislav PekiΔβ, Δiji su osnivaΔi srpski PEN-centar, Srpska akademija nauka i umetnosti, Ministarstvo kulture Republike Srbije, Branko DragaΕ‘, UdruΕΎenje knjiΕΎevnika Srbije i Ljiljana PekiΔ, koja je i direktor Fonda.[17] Cilj Fonda je promocija i publikovanje PekiΔevih dela, staranje o piΕ‘Δevoj zaostavΕ‘tini, kao i projekti βBorislav PekiΔ naΕ‘oj deciβ i godiΕ‘nja dodela nagrade βBorislav PekiΔβ za knjiΕΎevna dela u nastajanju. Od 1995. ustanovljena je knjiΕΎevna nagrada βBorislav PekiΔβ koja se dodeljuje gimnazijalcima.[18] Fond redovno objavljuje i publikaciju Anali Borislava PekiΔa. Pisci koji su dobili nagradu Fonda βBorislav PekiΔβ za nova dela vremenom su postali afirmisani stvaraoci savremene srpske knjiΕΎevnosti. MeΔu njima su Svetislav Basara, Dragan VelikiΔ, Goran PetroviΔ, Vladislav Bajac, Mileta ProdanoviΔ, Igor MarojeviΔ, Sreten UgriΔiΔ, Gojko BoΕΎoviΔ, Jasmina LukiΔ, SaΕ‘a JelenkoviΔ, Aleksandar MarΔiΔev i mnogi drugi. Ovo je jedinstvena knjiΕΎevna stipendija u Srbiji za dela u nastajanju. Nagrada i stipendija se dodeljuju svake godine 2. jula, na dan PekiΔeve smrti. U Analima Borislava PekiΔa svake godine se Ε‘tampaju kritike i studije o raznim aspektima PekiΔevog stvaranja, kao i odlomci iz romana nagraΔenih pisaca i iscrpna PekiΔeva bibliografija, koja se svake godine aΕΎurira. Stavovi PekiΔ tokom ΕΎivota u izgnanstvu u Ujedinjenom Kraljevstvu nikada nije uzeo britansko drΕΎavljanstvo. Smatrao je da je Srbin i srpski pisac i ΕΎeleo je da ostane takav do kraja ΕΎivota, sa Δim su se njegova supruga i Δerka solidarisale.[19] U prepisci sa prijateljima navodio je da njega u Srbiji niko neΔe, kao i da mu Srbi prebacuju da nije dovoljno Srbin u javnim nastupima a Crnogorci da se ne zalaΕΎe za njihovu izmiΕ‘ljenu naciju.[20][21] Nagrade NIN-ova nagrada, za roman HodoΔaΕ‘Δe Arsenija Njegovana, 1970.[22] Sterijina nagrada za tekst savremene komedije, za dramu Na ludom belom kamenu, 1972. Nagrada βBeogradski pobedniciβ, za najΔitaniju knjigu, 1984. GodiΕ‘nja nagrada UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije, za Sabrana dela, 1985. Nagrada βLazar KomarΔiΔβ, za roman 1999, 1986. NjegoΕ‘eva nagrada, za roman Zlatno runo (sedam tomova), 1987. Nagrada βMiloΕ‘ Crnjanskiβ, za knjigu Godine koje su pojeli skakavci, 1989. Nagrada ZaduΕΎbine βJakov IgnjatoviΔβ, za knjigu eseja Pisma iz tuΔine, 1990.[23] Nagrada βKneginja Milicaβ KruΕ‘evaΔkog pozoriΕ‘ta, 1991. Deretina nagrada, za knjigu eseja Poslednja pisma iz tuΔine, 1991. BIGZ-ova nagrada, posthumno, za knjigu eseja Sentimentalna povest Britanskog carstva, 1993. Dela Vreme Δuda, povest, Prosveta, 1965, 1983; Beograd: Narodna Knjiga, 1997; Titograd: GrafiΔki zavod, 1969; Novi Sad: Solaris, 2006; Beograd: Laguna, 2012, 2021 HodoΔaΕ‘Δe Arsenija Njegovana, roman, Beograd: Prosveta, 1970, 1971, 1991; Beograd: Nolit 1981; Zavod za udΕΎbenike i nastavna sredstva, 2002; Beograd: NIN i Zavod za udΕΎbenike, 2004; Beograd: Evro-Δunti, 2010 Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana, novela, Beograd: Slovo Ljubve, 1975; zajedno sa novelom Odbrana i poslednji dani: Beograd: Rad, 1984; Beograd: Narodna knjiga, 1996; Novi Sad: Solaris, 2001; Beograd: Laguna, 2021 (zajedno); Beograd: Srpska knjiΕΎevna zadruga, 2009 (odvojeno). Kako upokojiti vampira, sotija, Beograd: BIGZ, Rad, Narodna knjiga, 1977; Beograd: Nolit, 1982; Cetinje: Obod, 2000; Novi Sad: Solaris, 2002; Beograd: Laguna, 2012 Odbrana i poslednji dani, novela, Beograd: Slovo Ljubve, 1977; zajedno sa Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana, Novi Sad: Solaris, 2001. Zlatno runo, fantazmagorijska, Beograd: Prosveta, 1978 (tom I & II), 1980 (tom III & IV), 1981 (tom V), 1986 (tom VI & VII); Sarajevo: Svjetlost, 1990, Beograd: Dereta, 2005 (tom I-VII), i 2006 (tom I-VII) ceo komplet je u koΕΎnom povezu; Besnilo, ΕΎanr-roman, Zagreb: SveuΔiliΕ‘na naklada Liber, 1983, 1984; Beograd: BIGZ, 1985, 1987; Beograd: Prosveta, 1991; Beograd: Dereta, 1993; Novi Sad: Solaris, 2002; Beograd: Novosti, 2004; Beograd: Laguna, 2011. 1999, antropoloΕ‘ka povest, Ljubljana, Zagreb: Cankarjeva zaloΕΎba, 1984; Beograd: Nolit, 2001; Novi Sad: Solaris, 2006; Beograd: Laguna, 2011. Godine koje su pojeli skakavci, uspomene iz zatvora ili antropopeja (1948β1954), Beograd: BIGZ, 1987, 1988, 1991 (tom 1), 1989, 1991 (tom 2), 1990, 1991 (tom 3); Novi Sad: Solaris, 2004 (tomovi 1, 2, 3), Beograd: SluΕΎbeni glasnik 2010 (tomovi 1, 2, 3). Pisma iz tuΔine, Zagreb: Znanje, 1987; Beograd: Narodna knjiga, 2000. Novi Jerusalim, gotska hronika, Beograd: Nolit, 1988; Beograd: Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1990, 1997; Beograd: Politika, Narodna knjiga, 2004; Novi Sad: Solaris, 2001; Beograd, Laguna, 2012 Atlantida, epos, 2 toma, Zagreb: Znanje, 1988, 1989; Novi Sad: Solaris, 1995, 2001, 2006; Podgorica: Vijesti, 2007; Beograd: Laguna, 2011. Nova pisma iz tuΔine, Zagreb: Mladost, 1989. Poslednja pisma iz tuΔine, Beograd: Dereta, 1991. Sentimentalna povest Britanskog carstva, povest, Beograd: BIGZ, 1992, 1993, 1995; Novi Sad: Solaris, 1999, 2002, 2006; Beograd: SluΕΎbeni glasnik, 2010. Vreme reΔi, zbirka intervjua, priredio BoΕΎo Koprivica, Beograd: BIGZ i Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1993. Odmor od istorije, priredio Radoslav BratiΔ, Beograd: BIGZ, 1993. Graditelji, Beograd: BIGZ, 1995. RaΔanje Atlantide, priredila Ljiljana PekiΔ, Beograd: BIGZ, 1996. Skinuto sa trake, dnevniΔke beleΕ‘ke i razmiΕ‘ljanja, priredio Predrag Palavestra, Beograd: Narodna knjiga, 1996. U traganju za Zlatnim runom, priredila Ljiljana PekiΔ, Beograd: BIGZ, 1997. Pisma iz tuΔine, odabrana priredio Vladeta JankoviΔ, Beograd: Narodna knjiga, 2000. PolitiΔke sveske, priredila Ljiljana PekiΔ, Novi Sad: Solaris i Stylos, 2001. Filosofske sveske, priredila Ljiljana PekiΔ, Novi Sad: Stilos, 2001. Korespondencija kao ΕΎivot I, prepiska sa prijateljima, priredila Ljiljana PekiΔ, Novi Sad: Solaris, 2002; Beograd: SluΕΎbeni glasnik 2011. Korespondencija kao ΕΎivot II, prepiska sa Ljiljanom i Aleksandrom, priredila Ljiljana PekiΔ, Novi Sad: Solaris, 2003; Beograd: SluΕΎbeni glasnik 2011. Sabrana pisma iz tuΔine, Novi Sad: Solaris, 2004; Beograd: SluΕΎbeni glasnik 2010. Roboti i sablasti, drame, izbor Svetislav JovanoviΔ, Novi Sad: Solaris, 2006. Izabrani eseji, izbor Lidija MustedanagiΔ, Novi Sad; Solaris, 2007. Izabrane drame, izbor Lidija MustedanagiΔ, Novi Sad: Solaris, 2007. Moral i demokratija, priredio Marinko VuΔiniΔ, Beograd: Demokratska stranka, IstraΕΎivaΔko-izdavaΔki sektor, 2008. Marginalije i moralije, priredila Ljiljana PekiΔ, Novi Sad: Solaris, 2008. Na ludom belom kamenu (Generali ili srodstvo po oruΕΎju + U Edenu, na istoku): Beograd, Atelje 212, GODINA??? Generali (u Antologija TV drame), Beograd, RTVB, 1969 Generali (u Antologija savremene srpske drame-S. SeleniΔ) Beograd, SKZ, 1977 Argonautika; Beograd: Srpska knjiΕΎevna zadruga 1989. Intervju sa Dragomirom StojadinoviΔem; Beograd: Institut za savremenu istoriju, 2007. Ε½ivot na ledu; Beograd: Zavod za udΕΎbenike, 2009. Cincari ili KoreΕ‘podencija; Beograd: UdruΕΎenje dramskih pisaca Srbije i PozoriΕ‘te βModerna garaΕΎaβ, 2009. Kako zabavljati gospodina Martina (u Antologija srpske radio drame od M. JokiΔ-Z. KostiΔ, br. 2, 1939-2003, Beograd, RTS, 2004 Remek-delo ili Sudbina umetnika; Beograd: Narodno pozoriΕ‘te, 1979 B. PekiΔ/Mihiz Atelje 212: Cincari ili koreΕ‘pondencija Beograd, Atelje 212, 1980 B. PekiΔ/Mihiz Ateljea 212: Zakleti spasilac davljenika; Beograd, Atelje 212, 1985 B. PekiΔ/Mihiz Atelje 212: KoreΕ‘pondencija + Spasilac; Beograd, Atelje 212, 1986 B. PekiΔ Teatar u podrumu Atelje 212: Vreme Δuda(u programu su komentari o PekiΔu); Beograd, Atelje 212, B. PekiΔ Sinteza 26, ObeΕ‘enjak u KruΕ‘evaΔkom pozoriΕ‘tu, KruΕ‘evac, Bagdala, 1984, 1993 B. PekiΔ KruΕ‘evaΔko pozoriΕ‘te, ObeΕ‘enjak, Generali, KruΕ‘evac, KruΕ‘evaΔko pozoriΕ‘te, 1996 Anali, odlomci iz zaostavΕ‘tine, kritike i bibliografija Beograd: Fond Borislav PekiΔ, 2004 (br. 1); 2005 (broj 2); 2006 (broj 3); 2007 (broj 4); 2008 (broj 5); 2009 (broj 6); 2010 (broj 7) Edicije izabranih dela: Odabrana dela Borislava PekiΔa, u 12 tomova, Beograd: Partizanska knjiga, 1984. SadrΕΎi: Tom 1: Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana; Odbrana i poslednji dani. Tom 2: Vreme Δuda. Tom 3: Kako upokojiti vampira. Tom 4: HodoΔaΕ‘Δe Arsenija Njegovana. Tom 5: Zlatno runo 1. Tom 6: Zlatno runo 2. Tom 7: Zlatno runo 3. Tom 8: Zlatno runo 4. Tom 9: Zlatno runo 5. Tom 10: Na ludom, belom kamenu: odabrane komedije; sadrΕΎi izmeΔu ostalih sledeΔe drame: Na ludom, belom kamenu ili bulenje vampira, Razaranje govora, Umetnost i stvarnost, Ko je ubio moju besmrtnu duΕ‘u?, Kako se kalio jedan gospodin, Bermudski trougao, StoosamdesetΕ‘esti stepenik, Generali ili srodstvo po oruΕΎju. Tom 11: U Edenu, na istoku: odabrane farse;sadrΕΎi izmeΔu ostalih drame: U Edenu, na istoku, Kako zabavljati gospodina Martina, KategoriΔki zahtev, Siva boja razuma, RΔav dan na Stock Exchange-u, ObeΕ‘enjak, Tezeju, Jesi li ubio Minotaura?, Rajnske zaduΕ‘nice. Tom 12: Tamo gde loze plaΔu: eseji, dnevnici. Izabrana dela Borislava PekiΔa u 6 tomova, Beograd: Prosveta 1991. Knj. 1: Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana: Odbrana i poslednji dani: novele. Knj. 2: Vreme Δuda: povest. Knj. 3: HodoΔaΕ‘Δe Arsenija Njegovana: roman. Knj. 4: Kako upokojiti vampira: sotija. Knj. 5: Besnilo: ΕΎanr-roman. Knj. 6: Novi Jerusalim: gotska hronika.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Prvo izdanje! Virus u obliku metka pogaΔa u srce civilizacije... Niko nije bezbedan. Vizija kraja sveta koja odgovara onome Ε‘to smo od sveta napravili. BioloΕ‘ka katastrofa, u razmerama nepoznatim savremenoj istoriji, pogaΔa londonski aerodrom Hitrou u jeku letnje sezone. Usled mutacije virusa besnila u jednoj nauΔnoj laboratoriji, epidemija se Ε‘iri zastraΕ‘ujuΔom brzinom jer nijedna vakcina ne deluje. U karantinu, koji obuhvata ogroman kompleks, zateklo se na desetine hiljada putnika i nameΕ‘tenika aerodroma... U ovoj univerzalnoj metafori, Δije knjiΕΎevne srodnike moΕΎemo prepoznati u Kamijevoj Kugi ili Saramagovom Slepilu, zaraΕΎeni ljudi vode rat ne samo sa zlokobnim pseΔim virusom, nego i sa besnilom u sebi i besnilom svoje okoline, razotkrivajuΔi tako zastraΕ‘ujuΔu istinu o ljudskoj prirodi: nije nam potreban virus da bi ludilo koje s roΔenjem nosimo iskazalo sve svoje vidove i probilo tanku opnu obzira i samopoΕ‘tovanja. ApokaliptiΔna vizija sveta koja se bavi ljudskom vrstom i prirodom naΕ‘e civilizacije. βBesniloβ, objavljen 1983. godine, roman je srpskog pisca Borislava PekiΔa. Ε½anrovski se odreΔuje kao triler i horor. Radnja romana fokusirana je na londonski aerodrom Hitrou koji pogaΔa epidemija veΕ‘taΔkog mutant-virusa besnila koje avionom dospeva na Hitrou tokom leta na relaciji Rim-London-Njujork avio-prevoznika Alitalija. Roman obraΔuje i teme mnogo dublje od puke zaraze, kao Ε‘to je Ε‘pijunaΕΎa, izdaja, ali i plamteΔi sukob na relaciji Palestina-Izrael. Borislav V. PekiΔ (Podgorica, 4. februar 1930 β London, 2. jul 1992) bio je jedan od najznaΔajnijih srpskih knjiΕΎevnika 20. veka,[1] romansijer, dramski pisac, filmski scenarista, akademik i jedan od trinaest intelektualaca koji su obnovili rad Demokratske stranke.[2] Dobitnik je NIN-ove nagrade za roman HodoΔaΕ‘Δe Arsenija Njegovana iz 1970. godine i niza drugih priznanja: Nagrada Sterijinog pozorja (1972); nagrada udruΕΎenja izdavaΔa, (1977); Nagrada Radio-Zagreba, (1982); GodiΕ‘nja nagrada UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije za Sabrana dela (1985); NjegoΕ‘eva nagrada, (1987); Nagrada ZaduΕΎbine Jakova IgnjatoviΔa, 1991. Orden zasluga za narod sa srebrnom zvezdom za doprinos u kulturnom stvaralaΕ‘tvu. Nakon PekiΔeve emigracije u London 1971, jugoslovenske vlasti su ga smatrale personom non grata i niz godina su osujeΔivali izdavanje njegovih dela u Jugoslaviji. Njegova najpoznatija dela su Zlatno runo, Besnilo, Odbrana i poslednji dani, Kako upokojiti vampira, Atlantida i Vreme Δuda. Od 12. decembra 1985. bio je dopisni Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti. Mladost i romani Rodio se u Podgorici 1930. Njegov otac, Vojislav D. PekiΔ, je u Kraljevini Jugoslaviji bio visoki drΕΎavni Δinovnik, tako da su od Borislavovog roΔenja do 1941. ΕΎiveli u Starom i Novom BeΔeju, MrkonjiΔ Gradu, Kninu i Cetinju.[1] PoΔetkom Drugog svetskog rata, italijanske okupacione vlasti su ih proterale iz Cetinja za Srbiju.[1] Njegova porodica se nastanila u BavaniΕ‘tu (juΕΎni Banat), a 1945. se odselila u Beograd.[1] Po preseljenju u Beograd 1945, obrazovanje je nastavio u TreΔoj muΕ‘koj gimnaziji, gde je maturirao 1948.[1] Ubrzo posle toga je bio uhapΕ‘en: β Bio sam Δlan ilegalne studentsko-gimnazijske organizacije koja se zvala Savez demokratske omladine Jugoslavije. UhapΕ‘en sam 7. novembra 1948, maja 1949. osuΔen po Zakonu o kriviΔnim delima protiv naroda i drΕΎave, na prvostepenom OkruΕΎnom sudu na 10 godina, a potom mi je na Vrhovnom sudu (Narodne Republike Srbije 26. juna 1949. godine) kazna poveΔana na 15 godina zatvora sa prisilnim radom i izvesnim brojem godina gubitka graΔanskih prava nakon izdrΕΎane kazne. Pomilovan sam 29. novembra 1953. godine. β ββBorislav PekiΔ[1] Kao pripadnik SDOJ-a je osuΔen na petnaest godina robije sa prinudnim radom. IzdrΕΎavao je kaznu u KPD Sremska Mitrovica i KPD NiΕ‘. Pomilovan je posle pet godina 1953. godine. Za vreme tamnovanja zaΔete su mnoge ideje koje je posle razvio u svojim glavnim romanima. Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1954β1958). Borislav i Ljiljana PekiΔ sa svojom kΔerkom 1959. godine Godine 1958. oΕΎenio se inΕΎenjerkom arhitekture Ljiljanom GliΕ‘iΔ, sestriΔinom dr Milana StojadinoviΔa, koji je bio predsednik vlade Jugoslavije (1935β1939) i ministar finansija. Godinu dana kasnije rodila im se Δerka Aleksandra. Godina 1959. je takoΔe godina kada je PekiΔ napisao svoj prvi od preko dvadeset originalnih filmskih scenarija za glavne filmske kuΔe u Jugoslaviji, meΔu kojima i Dan Δetrnaesti, koji je predstavljao Jugoslaviju na Kanskom filmskom festivalu 1961. godine. Godinama je PekiΔ radio na nekolicini romana, a kada je prvi od njih, Vreme Δuda (1965), Ε‘tampan, privukao je paΕΎnju velikog broja Δitalaca, kao i knjiΕΎevnih kritiΔara. Ovaj roman je 1976. izdat na engleskom od strane Harcourt Brace Jovanovic u Njujorku kao Time of Miracles (Vreme Δuda). Preveden je na francuski 1986, na poljski 1986, rumunski 1987, italijanski 2004. i grΔki 2007. PekiΔev prvi roman jasno je ukazao na dve vaΕΎne karakteristike njegovog rada, oΕ‘tar antidogmatizam i konstantni skepticizam u pogledu moguΔeg βprogresaβ ΔoveΔanstva koji je dostignut u toku svoje istorije. U periodu izmeΔu 1968. i 1969. PekiΔ je bio jedan od urednika βKnjiΕΎevnih novinaβ. Njegov drugi roman je HodoΔaΕ‘Δe Arsenija Njegovana (1970), u kome je, pored ostalog, dao sliku studentskog protesta 1968. u Jugoslaviji. Iako se ideoloΕ‘ki distancirao od ovog opozicionog pokreta, nova politiΔka klima je dalje komplikovala njegov odnos sa vlaΕ‘Δu, tako da je godinu dana bio bez pasoΕ‘a. Roman je ipak dobio Ninovu nagradu kao najbolji jugoslovenski roman te godine. Engleski prevod pod naslovom Houses of Belgrade (Beogradske kuΔe) se objavio 1978. u izdavaΔkoj kuΔi Harcourt Brace Jovanovic u Njujorku, a kasnije je bio preveden na poljski, ΔeΕ‘ki i rumunski. Iseljenje i dalji rad Borislav PekiΔ kao zatvorenik, plakat za izloΕΎbu Nakon PekiΔeve emigracije u London 1971, jugoslovenske vlasti su ga smatrale personom non grata i niz godina su osujeΔivali izdavanje njegovih dela u Jugoslaviji. Najzad se 1975. pojavilo Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana, koje je kasnije prevedeno na poljski 1980, maΔarski 1982, ΔeΕ‘ki 1985. i francuski 1992. Godine 1977. poslao je rukopis sotije Kako upokojiti vampira na knjiΕΎevni konkurs UdruΕΎenih izdavaΔa Jugoslavije, koji su prepoznali u njemu najbolje pristiglo delo i tako je knjiga Ε‘tampana. Kasnije je prevedena na ΔeΕ‘ki 1980, poljski 1985, italijanski 1992, a engleski prevod se pojavio 2005. Baziran delimiΔno na PekiΔevom sopstvenom iskustvu u zatvoru i istrazi, roman pokazuje metode, logiku i psihologiju modernog totalitarnog reΕΎima. Odbrana i poslednji dani (1977), saga-fantasmagorija prevedena je na poljski i maΔarski 1982, na ΔeΕ‘ki 1983, francuski 1989. i Ε‘vedski 2003. Ova tri romana baziΔno se bave raznim vrstama i na raznim nivoima kolaboracije u Jugoslaviji za vreme Drugog svetskog rata. Posle viΕ‘e od dve decenije priprema, studija i prouΔavanja prvi tom PekiΔeve sedmotomovne fantasmagorije Zlatno runo se 1978. godine pojavio pred Δitaocima. Slede zatim i ostalih Ε‘est tomova tokom 1978β1986. godine. Tim delom se PekiΔ uvrstio u najznaΔajnije srpske knjiΕΎevnike. Za ovu sagu PekiΔ je 1987. dobio NjegoΕ‘evu nagradu, oznaΔujuΔi ga kao jednog od vrhovnih savremenih proznih pisca u Jugoslaviji. Prema miΕ‘ljenju ΕΎirija Televizije Srbije, taj roman je uΕ‘ao u izbor deset najboljih romana, napisanih na srpskom jeziku u periodu od 1982. do 1992. godine. Zlatno runo je uporeΔivano od strane inostranih kritiΔara sa DΕΎejms DΕΎojsovim β³Uliksomβ³, po strukturi naracije klasiΔnog mita, sa Manovim β³Budenbrokovimaβ³, po dugaΔkoj porodiΔnoj istoriji i evoluciji predratnog druΕ‘tva, kao i sa β³Kontrapunktom ΕΎivotaβ³ Oldusa Hakslija, po unutraΕ‘njoj tenziji koja prolazi kroz lavirint konfliktnih perspektiva. No ipak je Zlatno runo slavljeno kao jedinstveno. Jedna od oΔiglednih odlika je i ogroman obim i tematska kompleksnost. Zlatno runo opisuje lutanje generacija Njegovana i kroz njih istraΕΎuje istoriju Balkana. Prvi, drugi i treΔi tom izdat je na francuskom 2002, 2003. i 2004. godine. Osamdesetih je PekiΔ napisao neΕ‘to sasvim novo. Sakupljao je materijal za pisanje knjige o izgubljenom ostrvu Atlantidi, sa namerom da da jedno novo objaΕ‘njenje za korene, razvoj i propast naΕ‘e civilizacije. I pored klasiΔnih izvora koji su inspirisali njegov antropoloΕ‘ki interes, PekiΔ je odluΔio da ocrta svoju novu viziju buduΔnosti i time izbegne restrikcije βistorijskog modelaβ sa kojim je on nesumnjivo morao da se suoΔi u starim mitovima. Iz toga su proiziΕ‘le tri knjige: ΕΎanr-roman Besnilo (1983), antropoloΕ‘ki roman 1999 (1984) i epos Atlantida (1988).[3] Ove knjige su doΕΎivele veliki broj izdanja u Srbiji, a Besnilo je bio bestseler. Besnilo je prevedeno na Ε‘panski 1988. i maΔarski 1994, a Atlantida na ΔeΕ‘ki 1989. Za Atlantidu je PekiΔ dobio βGoranovi nagraduβ 1988. Ovaj roman je 1983. izabran za najΔitaniju knjigu domaΔeg autora te godine i dobio je nagradu Beogradski pobednici. PekiΔeva Odabrana dela u 12 tomova Ε‘tampana su krajem 1984. a za njih je dobio Nagradu UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije. Godine koje su pojeli skakavci, u tri toma, izdate su izmeΔu 1987. i 1990. Dva odlomka prve knjige su prevedena na engleski i publikovana u knjiΕΎevnim Δasopisima Velike Britanije. Ovo je PekiΔeva autobiografsko-memoarska proza sa ocenom i objaΕ‘njenjem posleratnih dana, ΕΎivotom i proganjanjem burΕΎoazije pod komunistiΔkim reΕΎimom. Ove knjige nisu samo autobiografske u klasiΔnom smislu reΔi, poΕ‘to se PekiΔ bavi i opΕ‘tim stanjem Jugoslavije posle Drugog svetskog rata, kao i drugim zemljama i njihovim penalnim sistemima. On slika zatvorski ΕΎivot kao jedinstvenu civilizaciju, a civilizaciju βslobodeβ kao specijalan vid zatvora. Ova trilogija je izabrana kao najbolja memoarska proza i za nju je PekiΔ dobio Nagradu MiloΕ‘ Crnjanski 1989. Gotske priΔe Novi Jerusalim Ε‘tampane su 1989, za koje je PekiΔ je dobio Nagradu Majska rukovanja u Crnoj Gori 1990. za svoja literarna i kulturna dostignuΔa. Dve priΔe iz ove zbirke su publikovane na francuskom, engleskom i ukrajinskom u raznim antologijama. PriΔa Δovek koji je jeo smrt iz ove knjige bila je posebno prevedena u Francuskoj 2005. kao separatno izdanje. Na talasima radio-stanice France kulture je 21. septembra 2005. ovo PekiΔevo delo predstavljeno kao knjiga dana, odnosno kao najbolja knjiga stranog pisca te godine. Film, pozoriΕ‘te i radio Borislav PekiΔ sa Mihizom 1982. godine PekiΔ se sedamdesetih izdvojio kao jedan od najboljih savremenih dramskih pisaca Srbije. Redovno je pisao radio-drame za Westdeutscher Rundfunk u Kelnu, kao i za SΓΌddeutscher Rundfunk u Ε tutgartu. Od 27 drama koje su izvedene i/ili Ε‘tampane u Srbiji, 17 su imale svoju premijeru u NemaΔkoj. Mnoge su bile transformisane u pozoriΕ‘ne i/ili TV drame i dobijale su brojne nagrade. Ε esnaest njih je Ε‘tampano u njegovim Odabranim delima 1984. Njegova drama Generali ili Srodstvo po oruΕΎju (1969) se moΕΎe naΔi u svakoj antologiji srpske savremene drame. Dobila je Nagradu Sterijinog pozorja za komediju godine 1972, kao i Nagradu Kneginja Milica pozoriΕ‘ta u KruΕ‘evcu 1991. PekiΔevi pozoriΕ‘ni komadi su bili veoma popularni i hvaljeni, a najpoznatiji od njih Cincari ili KoreΕ‘podencija (1979), koja je bazirana na Δetvrtom tomu Zlatnog runa, igrala se 280 puta u Ateljeu 212 u Beogradu, u periodu od 23 godine. Dobio je prvu nagradu Radio Zagreba za dramu 186. Stepenik (1982), kao i prvu nagradu na festivalima u Ohridu i Varni za Kako zabavljati gospodina Martina (1990). Tokom svoje karijere PekiΔ je radio na mnogim filmovima, napisao je viΕ‘e od dvadeset originalnih scenarija i adaptirao neke od svojih romana za film. Film Vreme Δuda je bio izabran da reprezentuje Jugoslaviju na Kanskom festivalu 1991,[4] gde je Goran PaskaljeviΔ dobio nagradu za reΕΎiju, a kasnije film je uΔestvovao na festivalima u Glazgovu, Moskvi, Montrealu i VrnjaΔkoj Banji. Nagrada kritiΔara dodeljena je u San Sebastijanu 1990. Δavolji raj (1989) (That summer of white roses), raΔen po sagi-fantasmagoriji Odbrana i poslednji dani, dobio je nagradu na filmskom festivalu u Tokiju 1989. i bio je selektovan iste godine da reprezentuje Jugoslaviju na festivalu u Monpeljeu (Francuska), Puli (Hrvatska), San Sebastijanu (Ε panija), Los AnΔelesu i San Francisku (SAD). Kao honorarni komentator Jugoslovenskog odeljenja Svetske sekcije Bi-Bi-Sija u Londonu (1986β1991) PekiΔ je Δitao svoja βPisma iz Londonaβ svake nedelje; ova Pisma su posle Ε‘tampana u Jugoslaviji kao Pisma iz tuΔine, Nova pisma iz tuΔine i Poslednja pisma iz tuΔine (1987β1991). Svaka knjiga je sadrΕΎavala pedeset pisama sa duhovitim i inovativnim zapaΕΎanjima o Engleskoj i engleskom narodu. Pisma su bila emitovana za jugoslovenske i srpske sluΕ‘aoce, za koje je PekiΔ naroΔito uΕΎivao da napravi brojna i humoristiΔna poreΔenja izmeΔu engleske i naΕ‘e vlasti, drΕΎave, obiΔaja i ljudi. Za ove knjige dobio je Nagradu JaΕ‘a IgnjatoviΔ u MaΔarskoj 1991. PekiΔ je takoΔe na istom programu Bi-Bi-Sija imao seriju o istoriji Velike Britanije, koja je izdata posthumno sa naslovom Sentimentalna povest Britanskog carstva (1992). Za ovo delo je dobio PoΔasnu nagradu BIGZ-a, izdavaΔa knjige. Delo je Ε‘tampano nekoliko puta i imalo je velikog uspeha. Dela su mu prevedena na engleski, nemaΔki, francuski, italijanski, Ε‘panski, holandski, poljski, ΔeΕ‘ki, slovaΔki, maΔarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenaΔki, albanski, grΔki, Ε‘vedski i ukrajinski. Kraj ΕΎivota i smrt Borislav PekiΔ na prvim masovnim demonstracijama protiv reΕΎima Slobodana MiloΕ‘eviΔa, 9. marta 1991. Godine 1989, zajedno sa joΕ‘ dvanaest intelektualaca obnovio je rad Demokratske stranke,[2] da bi sledeΔe, 1990. godine, postao Δlan Glavnog odbora, kao i jedan od urednika obnovljenog opozicionog lista βDemokratijaβ. Godine 1991, bio je kandidat Demokratske stranke za narodnog poslanika u SkupΕ‘tini Republike Srbije u beogradskoj opΕ‘tini Rakovica, kada je pobedio njegov protivkandidat Vojislav Ε eΕ‘elj.[5] PekiΔ je bio potpredsednik Srpskog PEN centra od 1990. do 1992. godine i Δlan engleskog PEN centra. Bio je dopisni Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, kao i Δlan Krunskog saveta princa Aleksandra KaraΔorΔeviΔa 1992. godine. Aktivan, kako kao autor tako i kao javna liΔnost, do poslednjeg dana, PekiΔ je umro od raka pluΔa u svom domu u Londonu, 2. jula 1992. godine u 63. godini ΕΎivota. Kremiran je u Londonu, a njegova urna se nalazi u Aleji zasluΕΎnih graΔana na Novom groblju u Beogradu,[6] zajedno sa drugim uvaΕΎenim liΔnostima iz socijalnog, politiΔkog i kulturnog reda graΔana. Posthumno, 1992, ga je Nj. K. V. prestolonaslednik Aleksandar odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena, kao najviΕ‘eg odlikovanja dodeljenog od pretendenta Srbije na poziciju monarha.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Posveta! StoleΔima je Britanija ΕΎivela do Evrope, ponekad i od nje. StoleΔima je njen ΕΎivot zavisio od Evrope i Evropa od nje. Da vlastite interese zaΕ‘titi, doΕ‘la je svojim intervencijama glave mnogim evropskim ambicijama, i ne verujem da sa sigurnoΕ‘Δu smemo reΔi kako nije bila u pravu, ali kao da je sve vreme, u podozrenju i otporu prema Kontinentu kome je samo geografski pripadala, slutila opasnost koja Δe je jednom od nje snaΔi, opasnost Ε‘to Δe u nekoliko krupnih i proΕΎdrljivih zalogaja progutati gotovo sve njene istorijske trijumfe. Borislav PekiΔ ObjedinjujuΔi mnoge istorijske istine i zablude, Borislav PekiΔ, dugo godina azilant na britanskom ostrvu, stvorio je neobiΔnu, istorijski validnu i ΔitalaΔki uzbudljivu i zanimljivu povest gordog Albiona β britanskog Ujedinjenog Kraljevstva. Sentimentalna povest Britanskog carstva, meΔutim, uzdiΕΎe se iznad βterora istorijeβ, ali i iznad knjiΕΎevnih uopΕ‘tavanja i fikcionalizacije, ironijskim otklonom prema inaΔe pouzdanom istoriografskom pristupu graΔi. Na taj naΔin je stvorio delo koje svedoΔi da je istorija βuΔiteljica ΕΎivotaβ ali je opisao i njene dobre i loΕ‘e Δake. Nema niΔega sentimentalnog u krvavim istorijskim epizodama, ali ima u sentimentu pisca koji zna da je dobra priΔa osnov za dobru knjigu, a ova povest je upravo to. Borislav V. PekiΔ (Podgorica, 4. februar 1930 β London, 2. jul 1992) bio je jedan od najznaΔajnijih srpskih knjiΕΎevnika 20. veka,[1] romansijer, dramski pisac, filmski scenarista, akademik i jedan od trinaest intelektualaca koji su obnovili rad Demokratske stranke.[2] Dobitnik je NIN-ove nagrade za roman HodoΔaΕ‘Δe Arsenija Njegovana iz 1970. godine i niza drugih priznanja: Nagrada Sterijinog pozorja (1972); nagrada udruΕΎenja izdavaΔa, (1977); Nagrada Radio-Zagreba, (1982); GodiΕ‘nja nagrada UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije za Sabrana dela (1985); NjegoΕ‘eva nagrada, (1987); Nagrada ZaduΕΎbine Jakova IgnjatoviΔa, 1991. Orden zasluga za narod sa srebrnom zvezdom za doprinos u kulturnom stvaralaΕ‘tvu. Nakon PekiΔeve emigracije u London 1971, jugoslovenske vlasti su ga smatrale personom non grata i niz godina su osujeΔivali izdavanje njegovih dela u Jugoslaviji. Njegova najpoznatija dela su Zlatno runo, Besnilo, Odbrana i poslednji dani, Kako upokojiti vampira, Atlantida i Vreme Δuda. Od 12. decembra 1985. bio je dopisni Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti. Mladost i romani Rodio se u Podgorici 1930. Njegov otac, Vojislav D. PekiΔ, je u Kraljevini Jugoslaviji bio visoki drΕΎavni Δinovnik, tako da su od Borislavovog roΔenja do 1941. ΕΎiveli u Starom i Novom BeΔeju, MrkonjiΔ Gradu, Kninu i Cetinju.[1] PoΔetkom Drugog svetskog rata, italijanske okupacione vlasti su ih proterale iz Cetinja za Srbiju.[1] Njegova porodica se nastanila u BavaniΕ‘tu (juΕΎni Banat), a 1945. se odselila u Beograd.[1] Po preseljenju u Beograd 1945, obrazovanje je nastavio u TreΔoj muΕ‘koj gimnaziji, gde je maturirao 1948.[1] Ubrzo posle toga je bio uhapΕ‘en: β Bio sam Δlan ilegalne studentsko-gimnazijske organizacije koja se zvala Savez demokratske omladine Jugoslavije. UhapΕ‘en sam 7. novembra 1948, maja 1949. osuΔen po Zakonu o kriviΔnim delima protiv naroda i drΕΎave, na prvostepenom OkruΕΎnom sudu na 10 godina, a potom mi je na Vrhovnom sudu (Narodne Republike Srbije 26. juna 1949. godine) kazna poveΔana na 15 godina zatvora sa prisilnim radom i izvesnim brojem godina gubitka graΔanskih prava nakon izdrΕΎane kazne. Pomilovan sam 29. novembra 1953. godine. β ββBorislav PekiΔ[1] Kao pripadnik SDOJ-a je osuΔen na petnaest godina robije sa prinudnim radom. IzdrΕΎavao je kaznu u KPD Sremska Mitrovica i KPD NiΕ‘. Pomilovan je posle pet godina 1953. godine. Za vreme tamnovanja zaΔete su mnoge ideje koje je posle razvio u svojim glavnim romanima. Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1954β1958). Borislav i Ljiljana PekiΔ sa svojom kΔerkom 1959. godine Godine 1958. oΕΎenio se inΕΎenjerkom arhitekture Ljiljanom GliΕ‘iΔ, sestriΔinom dr Milana StojadinoviΔa, koji je bio predsednik vlade Jugoslavije (1935β1939) i ministar finansija. Godinu dana kasnije rodila im se Δerka Aleksandra. Godina 1959. je takoΔe godina kada je PekiΔ napisao svoj prvi od preko dvadeset originalnih filmskih scenarija za glavne filmske kuΔe u Jugoslaviji, meΔu kojima i Dan Δetrnaesti, koji je predstavljao Jugoslaviju na Kanskom filmskom festivalu 1961. godine. Godinama je PekiΔ radio na nekolicini romana, a kada je prvi od njih, Vreme Δuda (1965), Ε‘tampan, privukao je paΕΎnju velikog broja Δitalaca, kao i knjiΕΎevnih kritiΔara. Ovaj roman je 1976. izdat na engleskom od strane Harcourt Brace Jovanovic u Njujorku kao Time of Miracles (Vreme Δuda). Preveden je na francuski 1986, na poljski 1986, rumunski 1987, italijanski 2004. i grΔki 2007. PekiΔev prvi roman jasno je ukazao na dve vaΕΎne karakteristike njegovog rada, oΕ‘tar antidogmatizam i konstantni skepticizam u pogledu moguΔeg βprogresaβ ΔoveΔanstva koji je dostignut u toku svoje istorije. U periodu izmeΔu 1968. i 1969. PekiΔ je bio jedan od urednika βKnjiΕΎevnih novinaβ. Njegov drugi roman je HodoΔaΕ‘Δe Arsenija Njegovana (1970), u kome je, pored ostalog, dao sliku studentskog protesta 1968. u Jugoslaviji. Iako se ideoloΕ‘ki distancirao od ovog opozicionog pokreta, nova politiΔka klima je dalje komplikovala njegov odnos sa vlaΕ‘Δu, tako da je godinu dana bio bez pasoΕ‘a. Roman je ipak dobio Ninovu nagradu kao najbolji jugoslovenski roman te godine. Engleski prevod pod naslovom Houses of Belgrade (Beogradske kuΔe) se objavio 1978. u izdavaΔkoj kuΔi Harcourt Brace Jovanovic u Njujorku, a kasnije je bio preveden na poljski, ΔeΕ‘ki i rumunski. Iseljenje i dalji rad Borislav PekiΔ kao zatvorenik, plakat za izloΕΎbu Nakon PekiΔeve emigracije u London 1971, jugoslovenske vlasti su ga smatrale personom non grata i niz godina su osujeΔivali izdavanje njegovih dela u Jugoslaviji. Najzad se 1975. pojavilo Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana, koje je kasnije prevedeno na poljski 1980, maΔarski 1982, ΔeΕ‘ki 1985. i francuski 1992. Godine 1977. poslao je rukopis sotije Kako upokojiti vampira na knjiΕΎevni konkurs UdruΕΎenih izdavaΔa Jugoslavije, koji su prepoznali u njemu najbolje pristiglo delo i tako je knjiga Ε‘tampana. Kasnije je prevedena na ΔeΕ‘ki 1980, poljski 1985, italijanski 1992, a engleski prevod se pojavio 2005. Baziran delimiΔno na PekiΔevom sopstvenom iskustvu u zatvoru i istrazi, roman pokazuje metode, logiku i psihologiju modernog totalitarnog reΕΎima. Odbrana i poslednji dani (1977), saga-fantasmagorija prevedena je na poljski i maΔarski 1982, na ΔeΕ‘ki 1983, francuski 1989. i Ε‘vedski 2003. Ova tri romana baziΔno se bave raznim vrstama i na raznim nivoima kolaboracije u Jugoslaviji za vreme Drugog svetskog rata. Posle viΕ‘e od dve decenije priprema, studija i prouΔavanja prvi tom PekiΔeve sedmotomovne fantasmagorije Zlatno runo se 1978. godine pojavio pred Δitaocima. Slede zatim i ostalih Ε‘est tomova tokom 1978β1986. godine. Tim delom se PekiΔ uvrstio u najznaΔajnije srpske knjiΕΎevnike. Za ovu sagu PekiΔ je 1987. dobio NjegoΕ‘evu nagradu, oznaΔujuΔi ga kao jednog od vrhovnih savremenih proznih pisca u Jugoslaviji. Prema miΕ‘ljenju ΕΎirija Televizije Srbije, taj roman je uΕ‘ao u izbor deset najboljih romana, napisanih na srpskom jeziku u periodu od 1982. do 1992. godine. Zlatno runo je uporeΔivano od strane inostranih kritiΔara sa DΕΎejms DΕΎojsovim β³Uliksomβ³, po strukturi naracije klasiΔnog mita, sa Manovim β³Budenbrokovimaβ³, po dugaΔkoj porodiΔnoj istoriji i evoluciji predratnog druΕ‘tva, kao i sa β³Kontrapunktom ΕΎivotaβ³ Oldusa Hakslija, po unutraΕ‘njoj tenziji koja prolazi kroz lavirint konfliktnih perspektiva. No ipak je Zlatno runo slavljeno kao jedinstveno. Jedna od oΔiglednih odlika je i ogroman obim i tematska kompleksnost. Zlatno runo opisuje lutanje generacija Njegovana i kroz njih istraΕΎuje istoriju Balkana. Prvi, drugi i treΔi tom izdat je na francuskom 2002, 2003. i 2004. godine. Osamdesetih je PekiΔ napisao neΕ‘to sasvim novo. Sakupljao je materijal za pisanje knjige o izgubljenom ostrvu Atlantidi, sa namerom da da jedno novo objaΕ‘njenje za korene, razvoj i propast naΕ‘e civilizacije. I pored klasiΔnih izvora koji su inspirisali njegov antropoloΕ‘ki interes, PekiΔ je odluΔio da ocrta svoju novu viziju buduΔnosti i time izbegne restrikcije βistorijskog modelaβ sa kojim je on nesumnjivo morao da se suoΔi u starim mitovima. Iz toga su proiziΕ‘le tri knjige: ΕΎanr-roman Besnilo (1983), antropoloΕ‘ki roman 1999 (1984) i epos Atlantida (1988).[3] Ove knjige su doΕΎivele veliki broj izdanja u Srbiji, a Besnilo je bio bestseler. Besnilo je prevedeno na Ε‘panski 1988. i maΔarski 1994, a Atlantida na ΔeΕ‘ki 1989. Za Atlantidu je PekiΔ dobio βGoranovi nagraduβ 1988. Ovaj roman je 1983. izabran za najΔitaniju knjigu domaΔeg autora te godine i dobio je nagradu Beogradski pobednici. PekiΔeva Odabrana dela u 12 tomova Ε‘tampana su krajem 1984. a za njih je dobio Nagradu UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije. Godine koje su pojeli skakavci, u tri toma, izdate su izmeΔu 1987. i 1990. Dva odlomka prve knjige su prevedena na engleski i publikovana u knjiΕΎevnim Δasopisima Velike Britanije. Ovo je PekiΔeva autobiografsko-memoarska proza sa ocenom i objaΕ‘njenjem posleratnih dana, ΕΎivotom i proganjanjem burΕΎoazije pod komunistiΔkim reΕΎimom. Ove knjige nisu samo autobiografske u klasiΔnom smislu reΔi, poΕ‘to se PekiΔ bavi i opΕ‘tim stanjem Jugoslavije posle Drugog svetskog rata, kao i drugim zemljama i njihovim penalnim sistemima. On slika zatvorski ΕΎivot kao jedinstvenu civilizaciju, a civilizaciju βslobodeβ kao specijalan vid zatvora. Ova trilogija je izabrana kao najbolja memoarska proza i za nju je PekiΔ dobio Nagradu MiloΕ‘ Crnjanski 1989. Gotske priΔe Novi Jerusalim Ε‘tampane su 1989, za koje je PekiΔ je dobio Nagradu Majska rukovanja u Crnoj Gori 1990. za svoja literarna i kulturna dostignuΔa. Dve priΔe iz ove zbirke su publikovane na francuskom, engleskom i ukrajinskom u raznim antologijama. PriΔa Δovek koji je jeo smrt iz ove knjige bila je posebno prevedena u Francuskoj 2005. kao separatno izdanje. Na talasima radio-stanice France kulture je 21. septembra 2005. ovo PekiΔevo delo predstavljeno kao knjiga dana, odnosno kao najbolja knjiga stranog pisca te godine. Film, pozoriΕ‘te i radio Borislav PekiΔ sa Mihizom 1982. godine PekiΔ se sedamdesetih izdvojio kao jedan od najboljih savremenih dramskih pisaca Srbije. Redovno je pisao radio-drame za Westdeutscher Rundfunk u Kelnu, kao i za SΓΌddeutscher Rundfunk u Ε tutgartu. Od 27 drama koje su izvedene i/ili Ε‘tampane u Srbiji, 17 su imale svoju premijeru u NemaΔkoj. Mnoge su bile transformisane u pozoriΕ‘ne i/ili TV drame i dobijale su brojne nagrade. Ε esnaest njih je Ε‘tampano u njegovim Odabranim delima 1984. Njegova drama Generali ili Srodstvo po oruΕΎju (1969) se moΕΎe naΔi u svakoj antologiji srpske savremene drame. Dobila je Nagradu Sterijinog pozorja za komediju godine 1972, kao i Nagradu Kneginja Milica pozoriΕ‘ta u KruΕ‘evcu 1991. PekiΔevi pozoriΕ‘ni komadi su bili veoma popularni i hvaljeni, a najpoznatiji od njih Cincari ili KoreΕ‘podencija (1979), koja je bazirana na Δetvrtom tomu Zlatnog runa, igrala se 280 puta u Ateljeu 212 u Beogradu, u periodu od 23 godine. Dobio je prvu nagradu Radio Zagreba za dramu 186. Stepenik (1982), kao i prvu nagradu na festivalima u Ohridu i Varni za Kako zabavljati gospodina Martina (1990). Tokom svoje karijere PekiΔ je radio na mnogim filmovima, napisao je viΕ‘e od dvadeset originalnih scenarija i adaptirao neke od svojih romana za film. Film Vreme Δuda je bio izabran da reprezentuje Jugoslaviju na Kanskom festivalu 1991,[4] gde je Goran PaskaljeviΔ dobio nagradu za reΕΎiju, a kasnije film je uΔestvovao na festivalima u Glazgovu, Moskvi, Montrealu i VrnjaΔkoj Banji. Nagrada kritiΔara dodeljena je u San Sebastijanu 1990. Δavolji raj (1989) (That summer of white roses), raΔen po sagi-fantasmagoriji Odbrana i poslednji dani, dobio je nagradu na filmskom festivalu u Tokiju 1989. i bio je selektovan iste godine da reprezentuje Jugoslaviju na festivalu u Monpeljeu (Francuska), Puli (Hrvatska), San Sebastijanu (Ε panija), Los AnΔelesu i San Francisku (SAD). Kao honorarni komentator Jugoslovenskog odeljenja Svetske sekcije Bi-Bi-Sija u Londonu (1986β1991) PekiΔ je Δitao svoja βPisma iz Londonaβ svake nedelje; ova Pisma su posle Ε‘tampana u Jugoslaviji kao Pisma iz tuΔine, Nova pisma iz tuΔine i Poslednja pisma iz tuΔine (1987β1991). Svaka knjiga je sadrΕΎavala pedeset pisama sa duhovitim i inovativnim zapaΕΎanjima o Engleskoj i engleskom narodu. Pisma su bila emitovana za jugoslovenske i srpske sluΕ‘aoce, za koje je PekiΔ naroΔito uΕΎivao da napravi brojna i humoristiΔna poreΔenja izmeΔu engleske i naΕ‘e vlasti, drΕΎave, obiΔaja i ljudi. Za ove knjige dobio je Nagradu JaΕ‘a IgnjatoviΔ u MaΔarskoj 1991. PekiΔ je takoΔe na istom programu Bi-Bi-Sija imao seriju o istoriji Velike Britanije, koja je izdata posthumno sa naslovom Sentimentalna povest Britanskog carstva (1992). Za ovo delo je dobio PoΔasnu nagradu BIGZ-a, izdavaΔa knjige. Delo je Ε‘tampano nekoliko puta i imalo je velikog uspeha. Dela su mu prevedena na engleski, nemaΔki, francuski, italijanski, Ε‘panski, holandski, poljski, ΔeΕ‘ki, slovaΔki, maΔarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenaΔki, albanski, grΔki, Ε‘vedski i ukrajinski. Kraj ΕΎivota i smrt Borislav PekiΔ na prvim masovnim demonstracijama protiv reΕΎima Slobodana MiloΕ‘eviΔa, 9. marta 1991. Godine 1989, zajedno sa joΕ‘ dvanaest intelektualaca obnovio je rad Demokratske stranke,[2] da bi sledeΔe, 1990. godine, postao Δlan Glavnog odbora, kao i jedan od urednika obnovljenog opozicionog lista βDemokratijaβ. Godine 1991, bio je kandidat Demokratske stranke za narodnog poslanika u SkupΕ‘tini Republike Srbije u beogradskoj opΕ‘tini Rakovica, kada je pobedio njegov protivkandidat Vojislav Ε eΕ‘elj.[5] PekiΔ je bio potpredsednik Srpskog PEN centra od 1990. do 1992. godine i Δlan engleskog PEN centra. Bio je dopisni Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, kao i Δlan Krunskog saveta princa Aleksandra KaraΔorΔeviΔa 1992. godine. Aktivan, kako kao autor tako i kao javna liΔnost, do poslednjeg dana, PekiΔ je umro od raka pluΔa u svom domu u Londonu, 2. jula 1992. godine u 63. godini ΕΎivota. Kremiran je u Londonu, a njegova urna se nalazi u Aleji zasluΕΎnih graΔana na Novom groblju u Beogradu,[6] zajedno sa drugim uvaΕΎenim liΔnostima iz socijalnog, politiΔkog i kulturnog reda graΔana. Posthumno, 1992, ga je Nj. K. V. prestolonaslednik Aleksandar odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena, kao najviΕ‘eg odlikovanja dodeljenog od pretendenta Srbije na poziciju monarha...
Kao na slikama prelepe ilustracije iz ex yu ΠΡΠΈΡΠ΅ (Π»Π°Ρ. Aves) ΡΡ ΠΊΠ»Π°ΡΠ° Π΄Π²ΠΎΠ½ΠΎΠΆΠ½ΠΈΡ , ΡΠΎΠΏΠ»ΠΎΠΊΡΠ²Π½ΠΈΡ ΠΊΠΈΡΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΆΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠΈΡΠ΅ ΡΡ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΡΡΠ΅ Π΅Π²ΠΎΠ»ΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΠ½ΠΎΡΠ°ΡΡΡΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π° ΡΠ΅ΡΠΎΠΏΠΎΠ΄Π°, Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΠΡΡΠ°#ΠΠΎΠ΄Π΅Π»Π°|ΠΊΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΡΡΠ΅]] ΡΠ΅ Archaeopteryx.[3] ΠΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ Π²Π°ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ±ΡΠΈΡΠ° Π΄ΠΎ ΠΊΡΡΠΏΠ½ΠΈΡ Π½ΠΎΡΠ΅Π²Π°. ΠΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 10 ΠΈ 11 Ρ ΠΈΡΠ°Π΄Π° ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡ Π²ΡΡΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΡ ΠΊΠ»Π°ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΠΏΠ½Π΅Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΈΡΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°Π½Π°ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΡ ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅, ΠΊΡΡΠ½ Π±Π΅Π· Π·ΡΠ±Π°, ΠΏΠΎΠ»Π°Π³Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ° ΡΠ²ΡΡΡΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΠΎΠΌ, Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠ° ΡΡΠΎΠΏΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ°Π±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΌΠ°, ΡΡΡΠ΅ Ρ Π΄Π²Π΅ ΠΊΠΎΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π²Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅ Π»Π°Π³Π°Π½, Π°Π»ΠΈ ΡΠ°ΠΊ ΡΠΊΠ΅Π»Π΅Ρ. ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠ΄ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΡΠΈΠ»Π° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΊΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ , ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π΅Π½Π΄Π΅ΠΌΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΡΡΠ²ΡΠΊΠΈΡ Π²ΡΡΡΠ°, ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±Π½ΠΎΡΡ. ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΏΡΠΈΡΡΠ΅ Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΡΠ΅ΡΡ Π½Π° ΡΠ΅Π»ΠΈΠ΄Π±Π΅ Ρ ΡΠ΄Π°ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, Π° ΡΠΎΡ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΌΠΈΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΡΠ»Π°ΡΠ½Π΅. ΠΡΠΈΡΠ΅ ΡΡ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΠΈΠ³Π½Π°Π»ΠΈΠΌΠ°, Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΡ Ρ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΡΠΎ ΡΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈ Π»ΠΎΠ², ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΏΡΠΈ ΠΎΠ΄Π³Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ΠΌΠ»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ°ΡΠΎ. ΠΠ΅ΠΊΠ΅ Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ³Π°ΠΌΠ½Π΅, Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ³Π°ΠΌΠ½Π΅ ΡΠ· ΠΏΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΊΠ°ΠΌΠ°. ΠΡΡΠ³Π΅ Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΠ°Π½Π΄ΡΠΈΡΠ½Π΅. ΠΠ°ΡΠ° ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΆΡ Ρ Π³Π½Π΅Π·Π΄ΠΈΠΌΠ° Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ½Π° ΠΈΠ½ΠΊΡΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡ, ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π° ΠΏΡΠΈΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ·Π°ΡΡ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π΅Π³Π°ΡΠ°. ΠΡΠ΄ΠΈ ΠΈΡΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π°ΠΆΠ°Π½ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ Ρ ΡΠ°Π½Π΅ ΠΊΡΠΎΠ· Π»ΠΎΠ² ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ. ΠΠ΅ΠΊΠ΅ Π²ΡΡΡΠ΅, ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠ°ΠΏΠ°Π³Π°ΡΠΈ ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ±ΠΈΠΌΡΠΈ. ΠΡΠΈΡΠ΅ ΡΡ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ Π·Π°ΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½Π΅ Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄ΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½Π΅ ΠΌΡΠ·ΠΈΠΊΠ΅. ΠΠΊΠΎ 120 Π΄ΠΎ 130 ΠΏΡΠΈΡΡΠΈΡ Π²ΡΡΡΠ° ΠΈΠ·ΡΠΌΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π·ΡΠ»ΡΠ°Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ 1600. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΠΏΡΠ΅ ΡΠΎΠ³Π° ΡΠΎΡ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π²ΡΡΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠ·ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π±ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈ Π²ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ΅ Π·Π°ΡΡΠΈΡΠΈΠ»Π΅. ΠΠ²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] Π€ΠΎΡΠΈΠ» Archaeopteryx bavarica ΠΈΠ· ΠΠ°Π»Π΅ΠΎΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΡΠ·Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½Ρ ΠΠΎΠ΄Π΅Π» ΠΏΡΠΈΡΠ΅ Archaeopteryx, Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅[4] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ Π€ΡΠ°Π½ΡΠΈΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΠ±ΠΈ ΠΈ ΠΠΎΠ½ Π Π΅Ρ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ ΠΈΠ· 1676. Ρ Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Ornithologiae.[5] Π’Π°Ρ ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅ ΠΏΡΠ΅ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½, Π±ΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π° Π·Π° Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΎΡΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΠ°ΡΠ» ΡΠΎΠ½ ΠΠΈΠ½Π΅ 1758.[6] ΠΡΠΈΡΠ΅ ΡΡ Ρ ΠΠΈΠ½Π΅ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΠ»Π°ΡΠ° Aves. ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΡΡΠΈΠΊΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΡ ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΠ½ Π΄ΠΈΠ½ΠΎΡΠ°ΡΡΡΡΠ° Theropoda.[7] ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΡΡΡ, Aves ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π΄ Crocodilia Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π»Π΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΠ»Π° Archosauria. Π£ ΠΊΠ»Π°Π΄ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈ Π½Π°ΡΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅Π³ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ° Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°, Archaeopteryx litographica.[4][8][9] Archaeopteryx ΠΈΠ· ΠΊΠΈΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΡΡΠ΅ (ΠΏΡΠ΅ ΠΎΠΊΠΎ 155 Π΄ΠΎ 150 ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°) ΠΏΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΡΡΠ³ΠΈ ΠΈΡ Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠΊΡΡΡΡΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΠ΅ Π³ΡΡΠΏΠ΅ Π½Π΅ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡ ΡΠΎΡΠΈΠ»Π½Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅,[10] Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±Π΅Π³Π»Π΅ Π½Π΅ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Archaeopteryxa Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π΄Π° ΡΡ Π΄ΠΈΠ½ΠΎΡΠ°ΡΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ΡΠΎΠΏΠΎΠ΄Π°.[4][11] Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±Π΅Π³Π»Π΅ Π½Π΅ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Archaeopteryxa Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π΄Π° ΡΡ Π΄ΠΈΠ½ΠΎΡΠ°ΡΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ΡΠΎΠΏΠΎΠ΄Π°.[4][11] ΠΠ°Π½Π°ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π΅Π»Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π΄Π²Π° Π½Π°Π΄ΡΠ΅Π΄Π°: Paleognathae (Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ Π»Π΅ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΏΡ. Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈ), ΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·ΠΈΡΠΎ ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Neognathae, Π³ΡΡΠΏΠ° Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΡΡΠ°Π»Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΎΠ³ Π³Π»Π΅Π΄ΠΈΡΡΠ°, ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΈ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΡΠΎΡΠ° Π²ΡΡΡΠ° Π²Π°ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 8,8 Ρ ΠΈΡΠ°Π΄Π° Π΄ΠΎ 10,2 Ρ ΠΈΡΠ°Π΄Π° ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΡΠΈΡ Π²ΡΡΡΠ° Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΡ. Π£ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΠΌΠ°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΡΠΆΡΠ°ΠΊ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π° ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° - Cyanistes (Parus) caeruleus ΠΠ²Π°Ρ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΌ βΠΏΡΠΈΡΠ°β Π·Π° Π½Π°Π·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΊΠ»Π°ΡΠ΅ Aves, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ Archaeopteryxa, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ Π±Π°Π²ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΡΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ²Π΅ Neornithes ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΡΠΏΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ»Π°ΡΠ΅ Aves. Π£ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡ Π½Π°ΡΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΌ βΠΏΡΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ Π½Π΅ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΎ, ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ΡΠΎΠΏΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠ»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Microraptor ΠΈ Rahonavis ΠΏΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ°Π΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΠΈΡ Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π° Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½Π° Π±Π°Π·ΠΈ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ Π±ΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π»Π° Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΊΠ»Π°ΡΠ΅ Aves. ΠΠΈΠ½ΠΎΡΠ°ΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΠΏΡΠΈΡΠ°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΊΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠ½Π° Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·Π° Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΠ»Π΅ ΠΈΠ· Π΄ΠΈΠ½ΠΎΡΠ°ΡΡΡΡΠ° ΡΠ΅ΡΠΎΠΏΠΎΠ΄Π°, ΡΡΠΎ ΡΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ ΡΠΊΡΠΏΠΈΠ½Ρ ΠΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΠΏΡΠΎΡΠ°, ΡΡΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΡ ΡΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ Dromaeosauridae ΠΈ Oviraptoridae.[12] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π΅Π½ΠΎ ΡΠΎΡ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΎΠΏΠΎΠ΄Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ΠΈ, ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½Π° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΆΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ²Π°. ΠΠ΅Π΄Π°Π²Π½Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΠΈΠ°ΠΎΠ½ΠΈΠ½Π³Ρ, ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠΎΠΈΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡ ΠΏΠΎΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΠ ΠΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½ΠΎΡΠ°ΡΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠΎΠΏΠΎΠ΄ΠΈ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅, Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡΠΈ ΡΠΎΠΌΠ΅.[13] Π€ΠΎΡΠΈΠ» ΠΏΡΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ Archaeopteryx ΠΈΠ· ΡΡΡΠ΅, ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π½ Ρ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊΡ, ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΡΡΠΈΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΡ Π΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ΅, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ Π³Π° ΡΠ΅ Π½Π΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π½Π° Π²ΡΡΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Confuciusornis ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»Π° Ρ ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΡ ΠΊΡΠ΅Π΄Π΅. ΠΠ±Π΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Protoavis texensis, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΠΈΡΠΏΡΠ΅ΠΊΠΈΠ΄Π°Π½ΠΎΡΡ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠΎΡΠΈΠ»Π° ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π·Π½Π°ΡΠ½Π΅ ΡΡΠΌΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ ΡΠ΅ Π»ΠΈ Ρ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ. ΠΡΡΠ³Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ΅Π·ΠΎΠ·ΠΎΠΈΠΊΠ° ΡΠΊΡΡΡΡΡΡ Π³ΡΡΠΏΠ΅ Enantiornithes, Yanornis, Ichthyornis, Gansus, ΡΠ΅ Hesperornithiformes, Π³ΡΡΠΏΡ Π½Π΅Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ Π²ΠΎΠ΄Π΅Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π»ΠΈΠΊΡΡΡ Π³ΡΡΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠ»Π΅Π½ΠΎΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ Π΄ΡΠΎΠΌΠ΅ΠΎΡΠ°ΡΡΠΈΠ΄ΠΈ Cryptovolans ΠΈ Microraptor ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±Π½ΠΎΡΡ Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π° ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½ ΠΈΠ»ΠΈ Π±ΠΎΡΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½ ΠΎΠ΄ Archaeopteryx Π²ΡΡΡΠ°. Cryptovolans ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ Π³ΡΠ°ΡΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π³ΡΠ΅Π±Π΅Π½, ΠΊΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ»ΡΠΆΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΏΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ»Π°. ΠΠΎ ΡΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΌΡ, Cryptovolans ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π΅Π³ΠΎ Archaeopteryx ΠΊΠΎΠΌΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΎΠ΄ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠ° Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΡ. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π° Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΏΠ°Π»Π΅ΠΎΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ·ΠΈ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄Π΅ Π½Π° ΡΠΎ Π΄Π° ΡΡ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ Π΄ΡΠΎΠΌΠ΅ΠΎΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° Π²Π΅ΡΠΈ Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ½Π΄Π°ΡΠ½ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±Π°Π½ Π΄Π° Π»Π΅ΡΠΈ, ΡΡ. Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΎΠΌΠ΅ΠΎΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ° Π° Π½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ½ΡΡΠΎ. ΠΠΎΠΊΠ°Π·ΠΈ Π·Π° ΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅Π·Ρ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ½ΠΎ Π½ΠΈΡΡ Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π½Π°ΡΠ½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄ΠΈΠ½ΠΎΡΠ°ΡΡΡΡΠ° ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΠΏΡΠΎΡΠ° ΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΈΠΌΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΡΠ°ΡΡΠ΅Π½. ΠΠ°ΠΊΠΎ Π΄ΠΈΠ½ΠΎΡΠ°ΡΡΡΡΠΈ Π½Π°Π΄ΡΠ΅Π΄Π° Ornithischia (ΡΠ° Π·Π΄Π΅Π»ΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π°Π»ΠΈΠΊ Π½Π° Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅) ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΈΡΡΡ ΡΡΡΡΠΊΡΡΡΡ ΠΊΡΠΊΠΎΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, ΠΎΠ½Π΅ ΡΡ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π»Π΅ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΠ½ΠΎΡΠ°ΡΡΡΡΠ° Π½Π°Π΄ΡΠ΅Π΄Π° Saurischia (Π·Π΄Π΅Π»ΠΈΡΠ΅ Π½Π°Π»ΠΈΠΊ Π³ΡΡΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°) ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎ Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΠ»Π΅ Π°Π½Π°ΡΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΊΡΠΊΠΎΠ²Π°. Π£ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΠ° ΡΡΡΡΠΊΡΡΡΠ° Π·Π³Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎ ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΡ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ Π³ΡΡΠΏΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΠΎΠΏΠΎΠ΄Π° Therizinosauridae. ΠΠ»ΡΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠΈΠ²Π½Π° ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π΄ΠΈΠ½ΠΎΡΠ°ΡΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Ρ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ° (Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΡ ΠΠ°ΡΠΈ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½ ΠΈ ΠΠ»Π°Π½ Π€Π΅Π΄ΡΡΠΈΡΠ°), ΡΠ²ΡΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ (ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ Π΄ΠΈΠ½ΠΎΡΠ°ΡΡΡΡΠ΅ Π³ΡΡΠΏΠ΅ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΠΏΡΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π΅Π²ΠΎΠ»ΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π½ΠΈΡ Π°ΡΡ ΠΎΡΠ°ΡΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Longisquama.[14] Tu teoriju osporava veΔina drugih znanstvenika u paleontologiji, kao i struΔnjaci za razvoj i evoluciju perja.[15] ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] Π‘Π½Π΅ΠΆΠ½Π° ΡΠΎΠ²Π° ΠΠ°Π½Π°ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΡ ΡΠ΅ Ρ Π³ΡΡΠΏΡ Neornithes, Π·Π° ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΅Π²ΠΎΠ»ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΡΠ΅Π΄Π΅. ΠΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»Π΅ Π½Π° Paleognathae ΠΈ Neognathae. ΠΡΡΠΏΠ° Paleognathae ΡΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ ΡΠΈΠ½Π°ΠΌΡΠΎΠ²ΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΠΈ ΠΡΠΆΠ½Π΅ ΠΠΌΠ΅ΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΊΠ΅. ΠΠΎΡΠ΅Π²ΠΊΠ΅ ΡΡ ΠΊΡΡΠΏΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ Π»Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΊΡΡΡΡΡΡ Π½ΠΎΡΠ΅Π²Π΅, ΠΊΠ°Π·ΡΠ°ΡΠ΅, ΠΊΠΈΠ²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΠΌΡΠ΅ (ΠΈΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΡΠΌΡΠ°ΡΡ Π΄Π° Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ Π²Π΅ΡΡΠ°ΡΠΊΡ Π³ΡΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π½Π΅Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±Π½ΠΎΡΡ Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠ· Π½ΠΈΠ· Π½Π΅ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ Π΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π°). ΠΡΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄ΡΡΡΠΏΠ°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ° Π³ΡΡΠΏΠ΅ Neognathes ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π½Π°Π΄ΡΠ΅Π΄ Galloanseri Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΡ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° (Anseriformes; ΠΏΠ°ΡΠΊΠ΅, Π³ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π»Π°Π±ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈ) ΠΈ ΠΊΠΎΠΊΠΎΡΠΊΠΈ (Galliformes; ΡΠ°Π·Π°Π½ΠΈ, ΡΠ΅ΡΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΈ ΡΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡΠΈ). ΠΠ²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ° Π³ΡΡΠΏΠ΅ Neognathes Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ Π½Π΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° Π΄ΠΈΠ½ΠΎΡΠ°ΡΡΡΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΡ Π²ΡΡΡΠ° Π³ΡΡΠΏΠ΅ Neognathes Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΡΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠΎΠ³Π°.[16] ΠΠ²ΠΎ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ·ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ΡΡΡΠΏΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·Π°, ΠΏΡΠΈ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΌΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΡΠΈ ΡΡΠ³Π΅ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ Π΄ΠΎΠ±Π° ΠΊΡΠ΅Π΄Π΅, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΎΡΠΈΠ»Π½ΠΈ ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΠΈ ΡΡΠΊΠ»Π°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π²Π°ΡΡ Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·Π° ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ·Π½ΠΈΠΌ.[16][17] ΠΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π²ΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ·Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΠ°. ΠΠ΅Π»ΠΎ Phylogeny and Classification of Birds (Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ³Π΅Π½Π΅Π·Π° ΠΈ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ°) ΠΈΠ· 1990. Π‘ΠΈΠ±Π»ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΡ Π»ΠΊΠ²ΠΈΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΡ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Ρ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ°ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΈΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅. ΠΠ½Π°ΡΠ½Π° ΠΏΡΠ΅Π²Π°Π³Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ Ρ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΠΈ ΡΡΠ³Π΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠ·Π½Π΅ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΠ½Π΅. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΡΠ»Π°ΠΆΡ ΠΎ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π°; Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΠΈ ΠΈΠ· Π°Π½Π°ΡΠΎΠΌΠΈΡΠ΅ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΡΠΈΠ»Π° ΠΈ ΠΠΠ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π»ΠΈ ΡΡ Ρ ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°, Π°Π»ΠΈ Π΄ΠΎ ΡΠ²ΡΡΡΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΡΡΠ° ΡΠΎΡ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ. ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ ΠΌΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΡΠΈΠ»Π½ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΠΈ ΠΏΡΡΠΆΠ°ΡΡ ΡΠ²Π΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ±Ρ Π΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π° Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. Π Π΅Π΄ΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄ΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ° Π±Π°Π·ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΠΠ°ΡΠ²ΠΈΡ, Π. Π. et al. (2014)[18] ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ»Π°Π΄Π°Π° ΠΏΠΎ ΠΡΡΠΈ, Π’. et al. (2013).[19] Aves Palaeognathae Struthioniformes (Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈ) Notopalaeognathae Rheiformes (Π½Π°Π½Π΄Ρ) β Dinornithiformes (ΠΌΠΎΠ°) β Lithornithiformes Tinamiformes (ΡΠΈΠ½Π°ΠΌΡ) Novaeratitae Casuariiformes (Π΅ΠΌΡ & ΠΊΠ°Π·ΡΠ°ΡΠΈ) Apterygiformes (ΠΊΠΈΠ²ΠΈ) β Aepyornithiformes (ΡΠ»ΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ°) Neognathae Galloanserae Galliformes (ΠΊΠΎΠΊΠ΅) Odontoanserae β Pelagornithidae Anserimorphae β Gastornithiformes Anseriformes (ΠΏΠ»ΠΎΠ²ΡΡΠ΅) Neoaves Columbea Mirandornithes Phoenicopteriformes (ΡΠ»Π°ΠΌΠΈΠ½Π³ΠΎΡΠΈ) Podicipediformes (Π³ΡΡΡΡΠΈ) Columbimorphae Columbiformes (Π³ΠΎΠ»ΡΠ±ΠΎΠ²ΠΈ) Mesitornithiformes (ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠ΅) Pteroclidiformes (ΡΠ°ΡΠ΅) Passerea Cypselomorphae (ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ±ΡΠΈ, ΡΠΈΠΎΠΏΠ΅) Otidimorphae Cuculiformes (ΠΊΡΠΊΠ°Π²ΠΈΡΠ΅) Otidiformes (Π΄ΡΠΎΠΏΡΠ΅) Musophagiformes (ΡΡΡΠ°ΠΊΠΎΠΈ) Opisthocomiformes (Ρ ΠΎΠ°ΡΠΈΠ½) Cursorimorphae Gruiformes (ΠΆΠ΄ΡΠ°Π»ΠΎΠ²ΠΈ) Charadriiformes (ΡΡΡΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅) Aequornithes (ΠΏΠΈΠ½Π³Π²ΠΈΠ½, ΡΠ°ΠΏΡΠ°, ΠΏΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½, ΡΠΎΠ΄Π°, ΠΈΡΠ΄) Eurypygimorphae Eurypygiformes (ΡΡΠ½ΡΠ°Π½Π° ΡΠ°ΠΏΡΠ°) Phaethontiformes (ΡΡΠΎΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅) Telluraves Afroaves Accipitrimorphae Cathartiformes (Π»Π΅ΡΠΈΠ½Π°ΡΠΈ ΠΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΠ°) Accipitriformes (ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ ΡΠ°ΡΡΡΠ΅Π±ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ° ΡΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ°) Strigiformes (ΡΠΎΠ²Π΅) Coraciimorphae Coliiformes (ΠΌΠΈΡΠΎΠ²ΠΊΠΈΡΠ΅) Eucavitaves Leptosomatiformes (ΠΊΡΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄ΡΠΈΠ²ΡΠ°Π½Π΅) Cavitaves Trogoniformes (ΡΡΠΎΠ³ΠΎΠ½ΠΈ) Picocoraciae Bucerotiformes (ΠΊΡΡΠ½ΠΎΡΠΎΡΡΠΈ) Coraciformes (ΠΌΠΎΠ΄ΡΠΎΠ²ΡΠ°Π½Π΅) Piciformes (Π΄Π΅ΡΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠΊΠ°Π½ ΠΈΡΠ΄.) Australaves Cariamiformes Eufalconimorphae Falconiformes (ΡΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈ) Psittacopasserae Psittaciformes (ΠΏΠ°ΠΏΠ°Π³Π°ΡΠΈ) Passeriformes (ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠΈΡΠ΅) ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΠΎΠ΄ΠΊΠ»Π°ΡΠΈ Neornithes, ΡΡ. Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠ΄ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ Neornithes Paleognathae: Struthioniformes, Π½ΠΎΡ, Π΅ΠΌΡ, ΠΊΠΈΠ²ΠΈ Tinamiformes, ΡΠΈΠ½Π°ΠΌΡ Neognathae: Anseriformes, ΠΏΠ°ΡΠΊΠ΅, Π³ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π»Π°Π±ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈ Galliformes, ΠΊΠΎΠΊΠ΅: ΡΠ°ΡΠ΅Π±ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠ΅Π»ΠΈΡΠ°, ΡΠ°Π·Π°Π½, ΠΊΠΎΠΊΠΎΡ, ΡΠ΅ΡΡΠ΅Π±, ΠΏΠ°ΡΠ½ Sphenisciformes, ΠΏΠΈΠ½Π³Π²ΠΈΠ½ Gaviiformes, ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΈ Π³ΡΡΡΡΠΈ Podicipediformes, Π³ΡΡΡΡΠΈ Procellariiformes, Π±ΡΡΡΠ°ΡΠΈ Pelecaniformes, ΠΏΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½, ΠΊΠΎΡΠΌΠΎΡΠ°Π½, ΡΡΠ΅Π³Π°ΡΠ°, Π±Π»ΡΠ½Π° Ciconiiformes, ΡΠΎΠ΄Π°, ΡΠ°ΠΏΡΠ°, ΠΈΠ±ΠΈΡ, Π±ΡΠΊΠ°Π²Π°Ρ Phoenicopteriformes, ΡΠ»Π°ΠΌΠΈΠ½Π³ΠΎ Accipitriformes, ΠΎΡΠ°ΠΎ, ΡΠ°ΡΡΡΠ΅Π± Falconiformes, ΡΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈ Turniciformes, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠ΅Π»ΠΈΡΠΈΡΠ΅/ΠΏΡΠ΅ΠΏΠ΅Π»ΠΈΡΠ°ΡΠΊΠ΅ Gruiformes, ΠΆΠ΄ΡΠ°Π» Charadriiformes, Π²ΠΈΠ²Π°ΠΊ, ΡΡΡΠΊΠ°, ΡΠΏΡΡΠ΄Π½ΠΈΠΊ Pteroclidiformes, ΡΠ°ΡΠ΅ Columbiformes, Π³ΡΠ»ΠΈΡΠ°, Π³ΡΠ³ΡΡΠΊΠ°, Π³ΠΎΠ»ΡΠ± Psittaciformes, ΠΏΠ°ΠΏΠ°Π³Π°ΡΠΈ Cuculiformes, ΠΊΡΠΊΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Strigiformes, ΡΠΎΠ²Π΅ Caprimulgiformes, ΠΏΠΎΠΌΡΠ°ΠΊΡΡΠ΅ Apodiformes, ΡΠΈΠΎΠΏΠ΅ Trochiliformes, ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ±ΡΠΈ Coraciiformes, Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌΠ°Ρ, ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΈΡΠ°, Π·Π»Π°ΡΠΎΠ²ΡΠ°Π½Π°, ΠΏΡΠΏΠ°Π²Π°Ρ Piciformes, Π΄Π΅ΡΠ»ΠΈΡ, ΠΆΡΠ½Π°, ΡΡΠΊΠ°Π½ Trogoniformes, ΡΡΠΎΠ³ΠΎΠ½ΠΈ Coliiformes, ΠΌΠΈΡΡΠ°ΠΊΠΈΡΠ΅ Passeriformes, ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠΈΡΠ΅ Popis taksonomskih redova u ΠΊΠ»Π°ΡΠΈ Aves ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΡ (ΡΠ·Π². ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΎΠ² ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ; ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠΈΠΏ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΌΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ°, `Π‘ΠΈΠ±Π»ΠΈΡΠ΅Π² ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ`, ΡΠ΅ ΡΠΎΡ Ρ ΡΠ°Π·ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΄Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅). Π’Π°Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° Π³Π»Π΅Π΄ΠΈΡΡΠ° Ρ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π³ΡΡΠΏΠ° ΠΊΠΎΠΊΠΎΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΠ²Π΅ ΡΠ²ΡΡΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·Π΅ ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Ρ ΠΌΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ, ΡΠΎΡΠΈΠ»Π½ΠΈΠΌ ΠΈ Π°Π½Π°ΡΠΎΠΌΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΠΈΠΌΠ°. Π‘ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠ²Π°Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·Π° Π΄ΠΎ 2006. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ·ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π‘ΠΈΠ±Π»ΠΈ-ΠΡ Π»ΠΊΠ²ΠΈΡΡΠ°, Ρ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΡΠ»ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ Ρ Π³ΡΡΠΏΠ°ΠΌΠ° Charadriiformes, Gruiformes ΠΈΠ»ΠΈ Caprimulgiformes. Π Π°Π·Π½ΠΎΠ»ΠΈΠΊ Π±ΡΠΎΡ ΠΈΠ·ΡΠΌΡΠ»ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΡΠΈΡ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΠ½Π° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π΅ΡΠΈ ΠΌΠ΅Π·ΠΎΠ·ΠΎΠΈΠΊΠ° Π±Π΅Π· Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΠ°ΠΊΠ°. Π’ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ Π³ΡΡΠΏΠ΅ Confuciusornis, Π·ΡΠ±Π°ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Hesperornithes ΠΈ Ichthyornithes, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ»ΠΈΠΊ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ Enantiornithes (βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅β). ΠΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ΅[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΠ°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΡΠ°, ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠΆΠ΅. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ΡΡΡ ΠΊΡΡΠ½ Π±Π΅Π· Π·ΡΠ±Π°, Π»Π°Π³Π°Π½Π΅ Π°Π»ΠΈ ΡΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈ, ΡΡΡΠ΅ ΡΠ° Π΄Π²Π΅ ΠΊΠΎΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π²Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌΠΎΡΠ΅, Π²ΠΈΡΠΎΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΌΠ°, ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΆΡ ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ° ΡΠ²ΡΡΡΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΠΎΠΌ. ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π° Π²ΡΡΡΠ° ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ Π΅ΠΊΡΡΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠ»Π° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±Π½ΠΎΡΡ Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π³ΡΡΠΏΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ½Π΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΠΎΠ²Ρ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±Π½ΠΎΡΡ. ΠΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°Π½ΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π±ΡΠΎΡΠ° Π²ΡΡΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° ΠΌΠΈΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°. ΠΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΡΠ΅Π»Π΅ΡΠ½Ρ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΡ. Π Π°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠ»ΠΎ Π²ΠΈΠ΄Π° ΠΈ ΡΡΠ»ΠΎ ΡΠ»ΡΡ Π°. ΠΡΠ΅Π΄ΡΠΈ ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΎΠ±ΡΠ°ΠΆΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΠΊΡΠΈΠ»Π°. ΠΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠΈΡΠ΅ Π·Π±Π°ΡΡΡΡ ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅. Π‘Π²Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅. Π‘Π²Π°ΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈΠΌΠ° ΠΊΡΡΠ½. Π‘Π²Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π΅Π³Ρ ΠΈΠ· ΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°. Π Π°ΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎΡΡ[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΡΠΈΡΠ΅ ΡΡ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ΅Π½Π΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ½Π΅Π½ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π±ΠΈΠΎΠ΄ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Ρ ΡΡΠΎΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ (ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° Π²Π΅ΡΠ΅ Π±ΡΠ·ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠΌΠ°, ΠΈΠ»ΠΈ Π²Π΅ΡΠ΅Π³ ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½Π° ΠΈΠ·ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΈ ΡΡΠΆΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈΠΌΠ°).[20] ΠΡΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ΅ Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΠΏΠ½Π΅Π½ΠΈΡ Π΅ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌΠ°, ΡΠ°ΠΊ ΠΈ Ρ Π»Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΠ½ΡΠ°ΡΠΊΡΠΈΠΊΠ° (Π³Π΄Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄ΠΎ 440 km ΡΠ΄Π°ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ½Π΅Π½ΡΠ°).[21] ΠΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΡ ΡΠ΅ Π°Π΄Π°ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ ΠΈ Π½Π° ΠΏΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΠΈΡΡ ΡΠ°Π½Ρ Ρ Π²ΠΎΠ΄Π°ΠΌΠ° ΠΌΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΎΠΊΠ΅Π°Π½Π°, Π° Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ Π·Π° ΠΌΠΎΡΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° Π½Π° ΠΊΠΎΠΏΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΡΠ°Π΄ΠΈ Π³Π½Π΅ΠΆΡΠ΅ΡΠ°[22]. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΡΠΈΡΠ°Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΡ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΡΠΎΠΏΠ½ΠΈΡ Π²ΡΡΡΠ°. ΠΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΈ Π°Π½Π°ΡΠΎΠΌΠΈΡΠ°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] Π’ΠΈΠΏΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΡ Π²ΡΡΡΠ΅ Vanellus malabaricus: 1 ΠΊΡΡΠ½, 2 ΡΠ΅ΠΌΠ΅, 3 ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΡΡΠ΅Π½, 4 ΠΎΠΊΠΎ, 5 ΠΏΠ»Π°ΡΡ, 6-11 ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ»Π°, 12 Π΄ΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π½Π° ΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ΠΏΠ°, 13 Π±Π΅Π΄ΡΠΎ, 14 ΡΠΈΠ±ΠΈΠΎΡΠ°ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈ Π·Π³Π»ΠΎΠ±, 15 ΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ tarsus, 16 ΠΏΡΡΡΠΈ, 17 tibia, 18 ΡΡΠ±ΡΡ , 19 Π±ΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈ, 20 Π³ΡΡΠ΄ΠΈ, 21 ΠΎΠ±ΡΠ°Π·, 22 ΠΊΡΠ΅ΡΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΈ Π°Π½Π°ΡΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ° Π£ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ° ΠΌΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Π° ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΡ ΠΊΠΈΡΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°, ΡΠ΅Π»Π° ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΠ½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½Π΅ Π°Π΄Π°ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌ ΠΎΠ»Π°ΠΊΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ°Π²Π°ΡΡ Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅. Π£ ΠΌΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ°Π½Π°ΡΠΎΠΌΡΠΊΠ΅ Π°Π΄Π°ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΏΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΡΠ°, ΡΡΠΏΡΠΈΡ ΠΊΠΎΡΡΠΈΡΡ, ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½Π΅ Π³ΡΡΠ΄Π½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈ, ΠΊΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π΄ΡΠ°, ΠΌΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅Π»ΠΎΠΊΡΠΏΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠΈΡ Π΅ΠΊΡΡΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΊΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡΠ½Π° Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠ»Π½ΠΈΡ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ°. Π‘Π΅ΠΌ ΠΌΠΎΡΡΠΎΠ°Π½Π°ΡΠΎΠΌΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π±ΡΠΎΡΠ½Π΅ ΡΠΈΠ·ΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ Π°Π΄Π°ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠΈΡΠ΅[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π»Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Ρ Π΄ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π³ΡΠ»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈ ΠΎΡΠ³Π°Π½. ΠΠ²Π°Ρ ΡΠ΅Π΄ ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π° Π²ΡΡΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°Π»Π΅ Π΄ΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Π²ΡΠ»ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π°, ΡΠ°ΡΠΊΠΎΡΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠ° Π³Π½Π΅Π·Π΄Π°. ΠΠ΅ΡΡΡΠΎΠ±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΡ ΠΏΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π¨ΡΠΈΠ³Π»ΠΈΡ Π¦Π°ΡΠ·Π»ΠΎΠ² ΠΠ°Π½Π°ΡΠΈΠ½Π°Ρ Π‘Π»Π°Π²ΡΡ ΠΠΎΠ½ΠΎΠΏΡΠ°Ρ ΠΡΠ°Π±ΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ΅[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΡΠΈΡΠ° Π³ΡΠ°Π±ΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π»ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠ»Π΅Π½, Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΈΡΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ΅, ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π»Π΅ΡΠ°. ΠΠ΄Π°ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° Π³ΡΠ°Π±ΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΡ ΡΠ°ΠΊ ΠΊΡΡΠ½, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅. ΠΠ΅Π½ΠΊΠ΅ ΡΡ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΌΡΠΆΡΠ°ΠΊΠ°. ΠΡΠ°ΠΎ Π‘ΠΎΠΊΠΎ Π‘ΠΎΠ²Π° ΠΠΎΠ±Π°Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΡΠΊΠ° ΠΠ°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΎΡΡΠΈ[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΠ°ΡΠ²Π΅ΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ° Π»Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π°Π»Π±Π°ΡΡΠΎΡ. Π£ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠ»Π° Π°Π»Π±Π°ΡΡΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈ, ΠΈΠ·Π½ΠΎΡΠΈ 3m ΠΎΠ΄ Π²ΡΡ Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³, Π΄ΠΎ Π²ΡΡ Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠ»Π°. ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΡ Π½Π΅ Π»Π΅ΡΠΈ, Π½Π΅Π³ΠΎ Π»Π΅Π±Π΄ΠΈ. ΠΡΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΈΡΠΎΠΌΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΡΠΈ Π΄ΡΠΆΠ΅ ΠΎΠ΄ 46 Π΄Π°Π½Π° Ρ ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Ρ. ΠΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° Π½Π°ΡΠ±ΡΠΆΠ΅ Π»Π΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎ. ΠΠ°ΡΠΌΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΡ ΡΠ΅ Π±ΡΠΌΠ±Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ±ΡΠΈΡ. ΠΠ΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ 5,7cm. ΠΠΎΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ 24 ΠΏΡΡΠ° Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΊΠΎΡΠΈΡΠ΅Π³. Π’Π΅ΡΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΠΎ 1 900 Π³ΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠ° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΊΡΠ²Π°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ°, Π° ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΌΡ ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π²ΡΡΡΠ° ΠΈ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΊΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ°ΡΡΠ΅ΠΆΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° Π»Π΅ΡΠΈ ΡΠ΅ Π°ΡΡΡΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΊΠ° Π΄ΡΠΎΠΏΡΠ° ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΎΠΊΠΎ 18kg. ΠΡΠΈΡΠ° ΡΡΠ³Π°Π»ΠΈΡΠ° ΠΎΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ° Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²Π° ΡΠ°ΠΊ 40 ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΡΠΈΡΠ° ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ±ΡΠΆΠ΅ ΠΊΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ½Π° ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ·Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅Π½Π°, ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΡΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΡΠ°Π²ΠΈ ΠΈ 1000 ΠΎΡΠΊΡΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΌΠΈΠ½ΡΡΡ.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Ima podvucenih recenica obicnom olovkom, na par mesta ima i hem. ali ne puno, sve ostalo uredno. Josip Broz Tito (Kumrovec, 7. maja 1892. β Ljubljana, 4. maja 1980.), jugoslavenski revolucionar, vojskovoΔa i drΕΎavnik. Smatra se jednom od najvaΕΎnijih liΔnosti 20. vijeka i uopΔe historije na prostorima bivΕ‘e Jugoslavije. Bio je lider KomunistiΔke partije Jugoslavije od 1937. do 1980, voΔa NarodnooslobodilaΔke borbe naroda Jugoslavije od 1941. do 1945, te doΕΎivotni predsjednik SocijalistiΔke federativne republike Jugoslavije od 1953. do 1980. godine. Jedan je od osnivaΔa Pokreta nesvrstanih. Njegova sahrana okupila je velik broj tadaΕ‘njih drΕΎavnika. Josip Broz je roΔen u malom selu Kumrovcu na Sutli, u najzapadnijem dijelu Hrvatskog zagorja 7. maja 1892. godine kao sedmo od petnaestero djece roditelja Franje (Franceka) i Marije Broz, roΔene JaverΕ‘ek. Mali `nesporazum` oko toga biografskog podatka, s obzirom da se Titov roΔendan slavi na dan 25. maja, objasnili su njegovi biografi Δinjenicom da je Josip Broz za vrijeme svoga dugogodiΕ‘njeg revolucionarnog rada bio prisiljen da se sluΕΎi laΕΎnim papirima i dokumentima, pa je tako i u jednom vojniΔkom dokumentu austro-ugarske vojske zabiljeΕΎeno da je roΔen 25. maja. A upravo na taj dan (25. V 1944) izvrΕ‘en je i desant na Drvar. RoΔendan je ostao, pa ni sam Tito nije ΕΎelio da se taj datum mijenja kad ga je narod veΔ prihvatio. Sin oca Hrvata i majke Slovenke, Josip Broz nije osjeΔao nikakvih nelagoda zbog te okolnosti, jer izmeΔu dvije susjedne zemlje nije bilo antagonizma ni netrpeljivosti. Josip Broz je mnoge dane djetinjstva proveo kod djeda Martina preko Sutle, te nauΔio odliΔno slovenski, zbog Δega je imao poteΕ‘koΔa kada je poΕ‘ao u hrvatsku osnovnu Ε‘kolu. Kada se rodio Josip Broz, ΕΎivot u kumrovaΔkoj dolini je bio teΕΎak i naporan, oskudan i jednoliΔan. Iako je kmetstvo odavno bilo ukinuto, seljaΕ‘tvo su pritiskali teΕ‘ki nameti, porezi i opΔa oskudica, jer su im posjedi bili mali, rasparΔani, a zemlja slabe kvalitete. Godina 1903. i 1904. bile su veoma burne u tim krajevima, u znaku opΔeg narodnog pokreta protiv madΕΎarizacije s jedne strane, i u znaku pobune siromaΕ‘nih seljaka protiv svih vrsta eksploatacije s druge strane. Osnovnu Ε‘kolu Josip Broz je pohaΔao u Kumrovcu od 1900. do 1905. Po svrΕ‘etku osnovne Ε‘kole Josip Broz je, zbog teΕ‘kog stanja u obitelji, morao odloΕΎiti svoj odlazak na zanat, pa je neko vrijeme morao raditi kod svog ujaka u Sloveniji. Nakon toga je radio u jednoj sisaΔkoj kantini. Godine 1907. je postao Ε‘egrt mehaniΔarske radionice u Sisku. Po zavrΕ‘etku Ε‘egrtske Ε‘kole 1910. prvi put stiΕΎe u Zagreb gdje postaje Δlan Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije i uΔestvuje u radniΔkim demonstracijama. Nakon `izleta` u Trst, gdje nije naΕ‘ao posao, vraΔa se u Zagreb gdje 1911. sudjeluje u velikim demonstracijama. Nakon toga je radio u Kamniku u Sloveniji, Δenkovu u ΔeΕ‘koj, u MΓΌnchenu, u tvornici automobila `Benz` u Mannheimu, u NjemaΔkom Ruhru, BeΔu, BeΔkom Novom Mjestu gdje je radio u tvornici automobila `Daimler` kao probni vozaΔ. NauΔio je njemaΔki i ΔeΕ‘ki jezik, usavrΕ‘io svoj i izuΔio nove zanate. Prvi svjetski rat i oktobarska revolucija Glavni Δlanak: Jugosloveni u Oktobarskoj revoluciji Prva Titova supruga Pelagija Belousova, kojom se oΕΎenio tokom boravka u Rusiji. Godine 1913. odlazi u austro-ugarsku vojsku. Tamo je relativno brzo napredovao i stekao podoficirski Δin. TakoΔer je otkrio i talent za maΔevanje te je dobio srebrnu medalju na prvenstvu austro-ugarske vojske u toj disciplini. PoΔetkom prvog svjetskog rata 1914 shvatio je da to nije njegov rat i da nema za Ε‘ta da ratuje, pa je u to uvjeravao i svoje drugove u kasarni. Odveden je u Petrovaradinsku tvrΔavu i tu je proveo neko vrijeme, ali nije osuΔen nego je poslan na frontu u Galiciju pa zatim na Karpate. Na fronti je bio do 25. maja 1915. kada je ranjen i zarobljen. U ruskoj bolnici provodi trinaest mjeseci gdje mnogo Δita i uΔi ruski jezik. Nakon izljeΔenja, Tito je kao zarobljenik poslan na rad u selo Kalasijevo. Pored posla nalazi vremena za Δitanje a u razgovorima sa seljacima sve se ΔeΕ‘Δe spominje ime Lenjin. Krajem 1916. premjeΕ‘ten je u Kungur gdje radi na odrΕΎavanju ΕΎeljezniΔke pruge. U junu 1917. napuΕ‘ta Kungur i odlazi u Petrograd gdje sudjeluje u demonstracijama. Zatim bjeΕΎi u Finsku. Tamo je uhapΕ‘en i poslan u zatvor u Petropavlovskoj tvrΔavi, iz koje je transportiran natrag u Kungur. Iz transporta je pobjegao i dospio u Omsk, gdje se, poslije pobjede oktobarske revolucije, prijavio u odred Crvene internacionalne garde. Na proljeΔe 1918. zatraΕΎio je da bude primljen u Rusku komunistiΔku partiju (boljΕ‘evika). U ljeto iste godine umaknuo je pred KolΔakovom vojskom meΔu Kirgize, gdje je radio kao strojar u jednome mlinu. Po povratku boljΕ‘evika u Omsk vratio se u taj grad i tamo postao Δlan jugoslavenske sekcije Ruske komunistiΔke partije. Partijski rad Glavni Δlanci: KomunistiΔka partija Jugoslavije i Osma zagrebaΔka mjesna konferencija KPJ U jesen 1920. vraΔa se u Zagreb gdje stupa u redove KomunistiΔke partije Jugoslavije. Iste godine partija je zabranjena. Kada 1921. ostaje bez posla zapoΕ‘ljava se u mlinu u mjestu Velikom Trojstvu gdje je sa svojom suprugom Pelagijom ΕΎivio do kasnog proljeΔa 1925. godine. Tu mu se rodilo troje djece. Prvo dijete umrlo mu je u Zagrebu, a u Trojstvu su mu sahranjeni sinΔiΔ Hinko, koji je umro osam dana nakon roΔenja kΔerkice Zlatice, Δiji se ΕΎivot ugasio nakon 17 mjeseci. Godinu dana prije nego Ε‘to napuΕ‘ta Veliko Trojstvo, roΔen je sin Ε½arko, koji je jedini ostao ΕΎiv od Δetvoro njegove djece iz prvog braka. NapuΕ‘ta mlin u Velikom Trojstvu i u kasno proljeΔe 1925. godine dolazi u Zagreb. Po partijskim zadacima odlazi u Kraljevicu, Beograd i u Smederevsku Palanku. U aprilu 1927. opet se vraΔa u Zagreb. Od suda u Ogulinu osuΔen je na sedam mjeseci robije, uvjetno na Δetiri mjeseca, zbog komunistiΔke propagande. Nakon izlaska iz zatvora Tito ujedinjuje Partiju koja je bila podijeljena na razliΔit frakcije. Robija Tito u zatvoru u Lepoglavi 1928. godine. Wikiquote βJ. Broz je uhapΕ‘en 4. VIII. Osim sindikalnih funkcija, od Nove godine bio je zamjenik, a poslije osme konferencije sekretar mjesne partijske organizacije u Zagrebu. Njegov gubitak teΕ‘ko Δe osjetiti i mjesne partijske organizacije, kao i partijski aparat. Zbog istog sluΔaja uhapΕ‘ena je njegova ΕΎena, jedan student, jedan emigrant, i vlasnici stana (nepartijci). Njihova imena objavila je Β»BorbaΒ«. Stan je sluΕΎio kao partijsko skladiΕ‘te za literaturu, no zbog finansijskih nemoguΔnosti da se za ostalo nabavi joΕ‘ jedan partijski stan, to je ovaj bio upotrebljavan i za drugo (umnoΕΎavanje letaka itd.). O materijalu, koji je pronaΔen, i o drΕΎanju uhapΕ‘enih drugova govori priloΕΎeno originalno pismo Broza, koji je iz policijskog zatvora prokrijumΔareno. Svi uhapΕ‘eni predati su poslije nedelju dana sudu, gdje se i sada nalaze.[1]β (Pismo Josipu ΔiΕΎinskom o hapΕ‘enju Broza, po nalogu BoΕ‘koviΔa MariΔ) Kada su u junu 1928. godine organizovane demonstracije, na letku kojim se radnici pozivaju na demonstracije stajao je potpis Josipa Broza.[traΕΎi se izvor] Velika potjera policije raspisana je 20. juna 1928. UhapΕ‘en je 4. augusta 1928. godine, pred kuΔom u Vinogradskoj cesti, zatvoren i muΔen.[2] Iz zatvora je poslao pismo Filipu FilipoviΔu o teΕ‘kim uvjetima zatvorenika, koje je objavljeno u inozemstvu u komunistiΔkim listovima pod naslovom Β»Krik iz paklaΒ«.[2] OsuΔen je na pet godina robije. PoΔetkom 1929. doveden je na izdrΕΎavanje kazne u Lepoglavu. Godinu dana poslije njega u Lepoglavu dolazi MoΕ‘a Pijade, tada stari i iskusni komunist. Njih dvojica su poΔeli zajedno raditi na organiziranju partijskih jedinica u kaznionici. Iz toga vremena saΔuvan je i jedan od dva portreta Tita Ε‘to ih je izradio MoΕ‘a Pijade, koji je inaΔe bio poznati slikar. PoΔetkom 1931. Josip Broza su iznenada premjestili u kaznionicu u Mariboru, koja je bila na glasu kao najgora u Jugoslaviji. Tu je izdrΕΎao kaznu ali ipak nije odmah puΕ‘ten na slobodu. Odveden je u Ogulin, gdje je trebao da odleΕΎi joΕ‘ tri i pol mjeseca one kazne na koju je bio uvjetno osuΔen. Tek potkraj marta 1934. izlazi iz zatvora, ali mu je odreΔeno da mora boraviti u rodnom Kumrovcu i da iz njega ne smije nigdje otiΔi. Britanska profesorka Phyllis Auty ocenjuje da je Tito boravkom u zatvoru izbegao krvave obraΔune sa komunistima od strane Jugoslovenske Vlade u periodu od 1929. do 1932....
Kao na slikama Retko βRichly reminiscent of Umberto Eco, the headlong pace of this dark fantasyβcombining elements of mystery, historical fiction, horror and the splinter genre clockpunkβwill let readers swallow the entrancing story in a single gulp.β βKirkus Reviews Pablo DeSantis, the internationally acclaimed author of The Paris Enigma, is back with a wonderfully inventive, deliciously sinister thriller set in the chaos and opulence of 18th century Paris, where the malevolent remnants of the Dark Ages battle the progressive elements of the modern age. Anyone wondering where to turn after Neal Stephensonβs Anathem and The Baroque Cycle or Matthew Pearlβs The Dante Club will thrill for the exquisite language and deep intrigue of Pablo De Santisβ Voltaireβs Calligrapher. Π€ΡΠ°Π½ΡΠΎΠ° ΠΠ°ΡΠΈ ΠΡΡΠ΅ (ΡΡΠ°Π½Ρ. FranΓ§ois Marie Arouet; ΠΠ°ΡΠΈΠ·, 21. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1694 β ΠΠ°ΡΠΈΠ·, 30. ΠΌΠ°Ρ 1778), ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ (ΡΡΠ°Π½Ρ. Voltaire),[1] Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡ, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ[2] ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΈΠ· Π΅ΠΏΠΎΡ Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΡΠ²Π°, ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ. Π§Π΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π²Π° Ρ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½Π°ΡΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π΅ Π΅ΡΠ΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Π² ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π±ΠΎΡΠ±Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π½Π°ΡΠΈΠ·ΠΌΠ°. ΠΠ²Π΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1759. ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π°Π±ΡΠΎΡΠ°ΠΎ Π·Π»Π° ΠΈ Π·Π»ΠΎΡΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½Π° Π¦ΡΠΊΠ²Π°. ΠΠ° ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ΅Ρ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡ Π±Π΅Π· ΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π ΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΊΠ²Π°. ΠΡΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠΈ ΡΡ Π³Π° ΠΎΠΏΡΡΠΆΠΈΠ²Π°Π»ΠΈ Π·Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΈΠΆΠ° ΡΡΠΊΠ²Π΅, Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΎ Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΎΠΏΡΡΠΎΡ Π΄Π΅Π³ΡΠ°Π΄Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π°. ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΏΠ»ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²Π΅ΠΎ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ Ρ ΡΠΊΠΎΡΠΎ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΡ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈ, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅, ΠΏΠΎΠ΅ΠΌΠ΅, Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π΅, Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅, ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 20.000 ΠΏΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΈ ΠΏΠ°ΠΌΡΠ»Π΅ΡΠ°.[3] ΠΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π°Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°, ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠΈΠ·ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠ΄Π°Ρ ΡΡΡΠΎΠ³ΠΈΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½Π° ΠΎ ΡΠ΅Π½Π·ΡΡΠΈ ΡΠΎΠ³ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°. ΠΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ»Π΅ΠΌΠΈΡΠ°Ρ, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ Π½Π΅ΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΡΠΈΡΡ, Π²Π΅ΡΡΠΊΠ΅ Π΄ΠΎΠ³ΠΌΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ΅ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΠ³ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°. ΠΡΠΈΠ·Π½Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π²ΡΡΡΠ°Π½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π°Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΈΡ ΠΈ Π»ΠΈΠ±Π΅ΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ°. Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π²ΡΡΠ½Π΅ Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΈΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] Π€ΡΠ°Π½ΡΠΎΠ° ΠΠ°ΡΠΈ ΠΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΌΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠΎΠ° ΠΡΡΠ΅Π°, ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π±Π»Π°Π³Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΌΠ°Ρ, ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎΠΌ ΠΈΠ· ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ°ΡΡ.[4] ΠΠ΅ΠΊΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΡΠΆΡΡΡ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠΎΠ² Π΄Π°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ°, Π·Π°ΡΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠ²ΡΠ΄ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 20. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1694. ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅Π»Π΅Π³Π°Π»Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠΈΡΠ°, ΠΠ΅ΡΠ΅Π½ Π΄Π΅ Π ΠΎΡΠ±ΡΡΠ½ ΠΈΠ»ΠΈ Π ΠΎΠΊΠ±ΡΡΠ½.[5] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄Π²Π° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π±ΡΠ°ΡΠ° β ΠΡΠΌΠ°Π½Π΄-Π€ΡΠ°Π½ΡΠΎΠ° ΠΈ Π ΠΎΠ±Π΅ΡΡ β ΡΠΌΡΠ»ΠΈ ΡΡ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²Ρ, ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ Π±ΡΠ°Ρ ΠΡΠΌΠ°Π½Π΄ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΠ° ΠΠ°ΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠ°-ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π΅Π²Π΅Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ. [6] Π£ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π½Π°Π΄ΠΈΠΌΠ°ΠΊ βΠΠΎΠ·ΠΎβ. ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΡΡΠ΅Π½ 22. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1694, Ρ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΠΎΠ° Π΄Π΅ Π¨Π°ΡΠΎΠ½Π΅ΡΠ° ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°ΡΠ΄, ΡΡΠΏΡΡΠ³Π΅ ΡΠΎΡΠ°ΠΊΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°.[7] ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ, ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΡΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ (1704β1711), Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΠΈΠΎ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ, ΡΠ΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ, ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΈΠΊΡ;[8] ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π²Π»Π°Π΄Π°ΠΎ ΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ, ΡΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΠΈ Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΈ.[9] ΠΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠΎ. ΠΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠΎ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ, ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΆΠ΅Π»ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΆΠ΅ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π»Π΅ΠΎ Π΄Π° ΠΎΠ½ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ Π°Π΄Π²ΠΎΠΊΠ°Ρ.[10] ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ Π½ΠΎΡΠ°ΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠ³ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΈΡΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ°Π·Π½Π°ΠΎ, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΠΎ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Π΄Π° ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ, ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π½Ρ Ρ ΠΠΎΡΠΌΠ°Π½Π΄ΠΈΡΠΈ. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΡΡ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΠ½ΠΈΠ»Π° ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ Π°ΡΠΈΡΡΠΎΠΊΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1713, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΎΡΠ°Ρ ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΠ³ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ° Ρ Π₯ΠΎΠ»Π°Π½Π΄ΠΈΡΠΈ, ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΠ·Π° Π¨Π°ΡΠΎΠ½Π΅ΡΠ°, Π±ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΌΠ°.[11] Π£ Π₯Π°Π³Ρ, ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π·Π°ΡΡΠ±ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½ ΠΠ»ΠΈΠΌΠΏ ΠΡΠ½ΠΎΡΠ΅ (ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠΈΠΌΠΏΠ΅Ρ), ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΡΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π±Π΅Π³Π»ΠΈΡΠ°.[11] ΠΠΈΡ ΠΎΠ²Ρ Π°ΡΠ΅ΡΡ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π½Π° ΡΠΊΠ°Π½Π΄Π°Π»ΠΎΠ·Π½ΠΎΠΌ, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π¨Π°ΡΠΎΠ½Π΅Ρ, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΌΠΎΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈ Π·Π° Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΡ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[12] ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ 16. ΠΌΠ°ΡΠ° 1717. Π΄ΠΎ 15. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1718. Ρ ΡΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΏΡΠΎΠ·ΠΎΡ.[13] ΠΠ°ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π΅ Π²Π΅Π·Π°Π½ Π·Π° ΠΠ°ΡΠΈΠ·. ΠΠ΄ ΡΠ°Π½Π΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ, ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ° ΡΠ° Π²Π»Π°ΡΡΠΈΠΌΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅. Π Π΅Π·ΡΠ»ΡΠ°Ρ ΡΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄Π²Π° ΠΏΡΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΠΎΡΡΡΠΈΠ²Π°Π½ Π½Π° Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠ°Π·Π½Π΅ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π±ΠΈΠΎ Ρ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΠ»Ρ Ρ ΠΠ½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΎΡ. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΡΠΈΡ , Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΎΠΏΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅Π³Π°Π½ΡΠ° Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏΠ° ΠΡΠ»Π΅Π°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ Π·Π° ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ, ΡΠ΅Π·ΡΠ»ΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°Π½Π°Π΅ΡΡΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Ρ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠ°.[14] Π’Ρ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΡΠ°Π³Π΅Π΄ΠΈΡΡ βΠΠ΄ΠΈΠΏβ, ΡΠΈΡΠ΅ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΠ»ΠΎ.[15] Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 1717β1726. Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π΅. Π’ΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ.[16] Π Π΅Π³Π°Π½Ρ ΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΡ I Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΌΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π½Π°ΠΊ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈ.[17] ΠΠ±ΠΎΠ³ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π½ ΠΈΠ· Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ΅ 1726, ΠΏΠ° ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ½Π³Π»Π΅ΡΠΊΡ[2] Π³Π΄Π΅ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ ΡΡΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π’Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π½Π°ΡΠΊΠ΅, ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ βΠ€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΌΠ°β ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π½ 1734, ΠΈ ΡΠΊΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ Ρ ΠΠΎΡΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠΊΠΈΠ·Π΅ Π΄Π΅ Π¨Π°ΡΠ΅Π»Π΅ ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ 15 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. ΠΠΈΡ Π΄Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ°ΠΊΡΠΏΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ½Ρ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΡ ΠΈ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠ° ΠΡΡΠ½Π°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1751. ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠΈΠ΄ΡΠΈΡ Π° II Ρ ΠΠΎΡΡΠ΄Π°ΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ Π·Π°ΠΎΡΡΡΠΈΠ»ΠΈ, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ 1753. Π½Π°ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΡ. Π‘Π° ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ 70 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, Ρ ΠΈΠ·Π±Π΅Π³Π»ΠΈΡΡΠ²Ρ Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Π°, Ρ Π΄Π²ΠΎΡΡΡ Π€Π΅ΡΠ½Π΅Ρ, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌ Π±ΠΎΡΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³ΠΈΡΡΠΊΠ΅ Π½Π΅ΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅. Π‘ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ½Ρ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΅Π»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ΅ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠ΅. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ· 1778. Π½Π°ΡΠΎΠ΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΠΎΠ²Π°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°: βΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ½ ΠΠΈΡ ΠΎΡ Π½Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡ !β. ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ Π½ΠΈΡΠ΅, Π·Π° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ΄ Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π»ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΡΠ²Π° ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠΈΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΡΡΠΈΡ Π΅Π»ΠΈΡΠ°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΈΠ΄Π΅Π°Π» ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½Π° ΠΈ Π»ΠΈΠ±Π΅ΡΠ°Π»Π½Π° ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ°.[18][19] Π§Π΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π½Π° Π΄Π²ΠΎΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΠ°. ΠΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Π»ΡΠΊΡΡΠ·, Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²Π° ΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΊΠΎΠ½Π²Π΅ΡΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅, ΡΠ· ΡΠ΅Π°ΡΠ°Ρ, ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΡΠΈΠ³Π½ΡΡΠ΅ΠΌ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π³Π° Π±ΠΈΠ»Π° Π³Π°ΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅ ΠΈ Π½Π΅Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ°. ΠΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΡ ΠΌΠ°Π½ΠΈΠΏΡΠ»Π°ΡΠΎΡ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°ΠΊΡΠΏΠΈ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎ Π»ΠΎΡΠ΅Π³ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ°, Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°ΠΎ Π΅Π½Π΅ΡΠ³ΠΈΡΡ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈΠ½Ρ Π΄ΡΡ Π° ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠΌΡΡΠΈ Ρ 84. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ. ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡΠΏΠ°ΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠ°Π½ ΠΠ°ΠΊΠΎΠΌ Π ΡΡΠΎΠΎΠΌ, ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π½ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ΅. Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ° Π³Π° ΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»Π° Π»Π°ΠΈΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅. ΠΠ΄Π°ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π°Π΄Π°ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ 1718, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π·Π°ΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΡΠΎΠ³ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ. ΠΡΠ΅ΡΠ΄ΠΎΠ½ΠΈΠΌ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ, Π€ΡΠ°Π½ΡΠΎΠ° ΠΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ 1718. Π°Π½Π°Π³ΡΠ°ΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°: ΠΡΡΠ΅, ΠΠ»Π°ΡΠΈ - AROUET L(e) J(eune), Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ AROVETLI.[20] ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΡΠ΅, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΠΊΠ°ΠΎ le petit volontaire (βΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π½ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΈΡΠ°Π½β) ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅, ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΡΠΊΡΡΠ½ΡΠΎ Π²Π°ΡΠΈΡΠ°Π½ΡΡ ΡΠΎΠ³ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΠ»ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ.[21] ΠΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΈΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Airvault, ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΈΠΎΠ½Ρ ΠΡΠ°ΡΡ.[22] Π ΠΈΡΠ°ΡΠ΄ Π₯ΠΎΠ»ΠΌΡ[23] ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π° Π°Π½Π°Π³ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΊΡ Π΄Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈΡΡ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°, Π°Π»ΠΈ Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ΅ Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΠΎ Π΄Π° ΠΎΠ½ΠΎ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΠΎΠ½ΠΎΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π±ΡΠ·ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅Π»ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·Π΅ ΠΈΠ· Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ° ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ voltige (Π°ΠΊΡΠΎΠ±Π°ΡΠΈΠΊΠ° Π½Π° ΡΡΠ°ΠΏΠ΅Π·Ρ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΠΎΡΡ), volte-face (ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠ° Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΎΠΌ), ΠΈ volatile (ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ»Π°ΡΠΎ ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅). βΠΡΡΠ΅β Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Ρ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΈΠΌΠ°ΡΡΡΠΈ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΡΠΈΠΌΡΡΠ΅ ΡΠ° Γ rouer (βΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡΡΠ΅Π½β) ΠΈ rouΓ© (βΡΠ°Π·Π²ΡΠ°ΡΠ°Π½β). Π£ ΠΏΠΈΡΠΌΡ ΠΠ°Π½-ΠΠ°ΡΠΈΡΡ Π ΡΡΠΎΡ Ρ ΠΌΠ°ΡΡΡ 1719, ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π΄Π° Π°ΠΊΠΎ Π ΡΡΠΎ ΠΆΠ΅Π»ΠΈ Π΄Π° ΠΌΡ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ, ΠΎΠ½ Π±ΠΈ ΡΡΠ΅Π±Π°Π»ΠΎ Π΄Π° Π°Π΄ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ Π½Π° Π³ΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Π΄Π΅ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π°ΡΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΡΡΠΊΡΠΈΠΏΡΡΠΌΡ: βJ`ai Γ©tΓ© si malheureux sous le nom d`Arouet que j`en ai pris un autre surtout pour n`Γͺtre plus confondu avec le poΓ¨te Roiβ, (ΠΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΡΡΠ΅, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΡΠ·Π΅ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ Π΄Π° Π½Π΅ Π±ΠΈΡ Π²ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π·Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Π½ Π·Π° ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π ΡΠ°.)[24] Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ Π½Π° ΠΠ΄Π΅Π½Π΅ Π»Π΅ Π ΡΠ° (ΡΡΠ°Π½Ρ. Adenes le Roi), ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π΄Π²ΠΎΠ³Π»Π°Ρ oi Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ ouai, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ½Π° ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ° Arouet, ΠΈ ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ Π±ΠΈΡΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π°. ΠΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΈΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ Π±Π°Ρ 178 ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°.[25] ΠΠ° ΠΠ½ΡΠΈΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ½Π°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠΎΠ² ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄, ArtΓ©mire, ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΡΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ Π°Π½ΡΠΈΡΠΊΠΎΡ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ, ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 15. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1720. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅Ρ ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ ΡΡΠ°Π³ΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ.[26] ΠΠ½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΠ³Π° ΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π° Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΡ ΠΏΠΎΠ΅ΠΌΠΈ ΠΎ ΠΠ½ΡΠΈΡΡ IV ΠΎΠ΄ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 1717.[27] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π² Π·Π° Π»ΠΈΡΠ΅Π½ΡΡ Π·Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ΅Π½, ΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ Π°Π²Π³ΡΡΡΡ 1722 ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠΏΡΡΠΈΠΎ Π½Π° ΡΠ΅Π²Π΅Ρ Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π·ΠΈ Π·Π° ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ΅. ΠΠ° ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΡ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΡΠ±Π°Π²Π½ΠΈΡΠ°, ΠΠ°ΡΠΈ-ΠΠ°ΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅ Π ΡΠΏΠ΅Π»ΠΌΠΎΠ½Π΄, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[28] Π£ ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ° Π ΡΡΠΎΠΎΠΌ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π°Π½Π°, ΠΏΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΡΠ±Π°Π²Π½ΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΡΡ Π½Π° ΡΠ΅Π²Π΅Ρ. ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π·Π±Π΅ΡΠ΅Π½ Ρ Π₯Π°Π³Ρ.[29] Π£ Π₯ΠΎΠ»Π°Π½Π΄ΠΈΡΠΈ, ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΈ ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ΅Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠΎΠΌ Ρ ΠΎΠ»Π°Π½Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°.[30] ΠΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΡ, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π΅Π·Π±Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΡΠΎΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° Ρ Π ΡΠ°Π½Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈ La Henriade Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ.[31] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΎΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΠΊΡΠΈΡΠ΅ Π±ΠΎΠ³ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Ρ Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΡ 1723, ΠΏΡΠ²Π΅ ΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ΅ ΡΡ ΠΏΡΠΎΠΊΡΠΈΡΡΠΌΡΠ°ΡΠ΅Π½Π΅ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ· ΠΈ Π΄ΠΈΡΡΡΠΈΠ±ΡΠΈΡΠ°Π½Π΅.[32] ΠΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅ΠΌΠ° ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Π°, ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠΎΠ² ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ Mariamne Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅Ρ ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΌΠ°ΡΡΡ 1724.[33] Π£ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅Π½Π°, ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Ρ ComΓ©die-FranΓ§aise Ρ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Ρ 1725, ΠΈ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π±ΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΠΌ.[33] ΠΠ½Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΌΠ΅ΡΡ Π·Π°Π±Π°Π²Π½ΠΈΠΌ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΡΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ Π²Π΅Π½ΡΠ°ΡΠ° ΠΡΡΠ° XV ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 1725.[33] ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 1726, ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠΈΡ, Π¨Π΅Π²Π°Π»ΠΈΡΠ΅ Π΄Π΅ Π ΠΎΡ Π°Π½-Π¨Π°Π±ΠΎΡ, Π½Π°ΡΡΠ³ΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΡ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°, ΡΠ΅ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΎΠ΄Π±ΡΡΡΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ Π ΠΎΡ Π°Π½ ΠΎΠ±Π΅ΡΡΠ°ΡΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅.[34] Π Π°Π·Π±Π΅ΡΠ½Π΅Π»ΠΈ, Π΄Π΅ Π ΠΎΡ Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°ΠΎ Π΄Π° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠ»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅.[35] Π’ΡΠ°ΠΆΠ΅ΡΠΈ Π½Π°Π΄ΠΎΠΊΠ½Π°Π΄Ρ, ΠΎΠ±Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΡ, ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π·Π²Π°ΠΎ Π΄Π΅ Π ΠΎΡ Π°Π½Π° Π½Π° Π΄ΡΠ΅Π», Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π°ΡΠΈΡΡΠΎΠΊΡΠ°ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΠΌΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π΄Π΅ Π ΠΎΡ Π°Π½ ΠΈΠ·Π΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»Π° Π΄Π° ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΡ Π°ΠΏΡΠ΅Π½ ΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠ°ΡΡΠΈΡΡ 17. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1726, Π±Π΅Π· ΡΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π΄Π° ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠ΅Π±Π΅.[36][37] Π‘ΡΡΠ°Ρ ΡΡΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠ°Π·Π½Π΅, ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π½Π°Π½ Ρ ΠΠ½Π³Π»Π΅ΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΠΎ Π°Π»ΡΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠΈΠ²Π½Π° ΠΊΠ°Π·Π½Π°, ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠ»Π΅.[38] ΠΠ°Π½Π° 2. ΠΌΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ°ΡΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅Π½ ΠΈΠ· ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΠ°Π»Π΅Π°, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠΊΡΡΠ°ΠΎ Π½Π° Π±ΡΠΎΠ΄ Π·Π° ΠΡΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡΡ.[39] ElΓ©mens de la philosophie de Neuton, 1738 Π£ ΠΠ½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΎΡ, ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π½Π΄ΡΠ²ΠΎΡΡΡ. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΠ²Π΅ΡΠ°ΡΠ΄ Π€ΠΎΠΊΠ΅Π½Π΅Ρ.[40] ΠΠ΄ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1727 Π΄ΠΎ ΡΡΠ½Π° 1728 ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΡΠ΄Π΅Π½ ΠΠ΅ΡΠ½Ρ, ΠΠΎΠ²Π΅Π½Ρ ΠΠ°ΡΠ΄Π΅Π½, Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠΎΠΌ, Π΄Π° Π±ΠΈ Π±ΠΈΠΎ Π±Π»ΠΈΠ·ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠ³ Π±ΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠ°.[41] ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΊΡΠ»ΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΊΡΠΎΠ· Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΎ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΎ Π΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ, ΡΠ°ΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠΌ, ΠΠΎΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΠΠΎΠ½Π°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π‘Π²ΠΈΡΡΠΎΠΌ, Π΄Π°ΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΈ ΠΠΎΡΡΠ»ΠΈ ΠΠΎΠ½ΡΠ°Π³ΡΡ, Π‘Π°ΡΠΎΠΌ, Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΊΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠ»Π±ΠΎΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅.[42] ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠΎΠ² Π΅Π³Π·ΠΈΠ» Ρ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ ΠΡΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠΈ ΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ°Π·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ³ΠΈΡΠ°Π½ Π±ΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΡΡΡ ΡΠ° ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈΠΌ Π°ΠΏΡΠΎΠ»ΡΡΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Ρ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ.[43] ΠΠ° ΡΠ΅Π³Π° ΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠΈ ΡΠΎΠ³ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ Π·Π° ΡΠ°Π½Ρ Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΡ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΡ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ Π¨Π΅ΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π»Π°ΡΠΈΠ²Π½ΠΎ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ½Π΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΡ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈ.[44] Π£ΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΈΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΠ΄ΡΡΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΎΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ΄Π°, ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ Π¨Π΅ΠΊΡΠΏΠΈΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ Π±ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΈ Π΄Π° Π΅ΠΌΡΠ»ΠΈΡΠ°ΡΡ, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΠΈ, ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Ρ Π²Π΅ΡΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠ°Π½Π°, Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°Π»Π° Π°ΠΊΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΡΠ΅Π½ΠΈ. ΠΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΌΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π¨Π΅ΠΊΡΠΏΠΈΡΠΎΠ² ΡΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΡΡΠ΅ Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ, ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΡΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ ΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈΡΠΈΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΎΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΠΏΠΈΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΠΌ Π²Π°ΡΠ²Π°ΡΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ. ΠΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠ°Ρ ΡΠ°Π½ΠΈ ΠΡΠ°ΠΊΠ° ΠΡΡΠ½Π°,[45] ΠΈ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ ΠΡΡΠ½ΠΎΠ²Ρ Π½Π΅ΡΠ°ΠΊΡ, ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½ ΠΠ°ΡΡΠΎΠ½.[41] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1727, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π΄Π²Π° Π΅ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π° Π΅Π½Π³Π»Π΅ΠΊΠΎΠΌ, Upon the Civil Wars of France, Extracted from Curious Manuscripts (βΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ°ΡΠΎΠ²Π° Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ, ΠΈΠ·Π²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠ· Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ°β), ΠΈ Upon Epic Poetry of the European Nations, from Homer Down to Milton (βΠ Π΅ΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΈ Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΈΡ Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ΄ Π₯ΠΎΠΌΠ΅ΡΠ° Π΄ΠΎ ΠΠΈΠ»ΡΠΎΠ½Π°β).[41] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ Π΄Π²Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΅Π³Π·ΠΈΠ»Ρ, ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΡ, ΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ Ρ ΠΡΠ΅ΠΏΡ, Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΡ ΠΌΡ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΠ»ΠΈΠ»Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·.[46] ΠΠ° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°Ρ Π¨Π°ΡΠ» ΠΠ°ΡΠΈ Π΄Π΅ Π»Π° ΠΠΎΠ½Π΄Π°ΠΌΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠΆΠΈΠΎ ΠΊΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΠ½Ρ Π»ΡΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π»Π° ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΈΡΠΏΠ»Π°ΡΠ΅ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ²Π°, ΠΈ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΠΊΠΎΠ½Π·ΠΎΡΡΠΈΡΡΠΌΡ, Π·Π°ΡΠ°ΡΡΡΡΡΠΈ ΠΎΠΊΠΎ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π»ΠΈΠ²ΡΠ°.[47] ΠΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠΆΠΈΠΎ Π½ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΈ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ±Π΅Π΄ΠΈ ΡΠ΅Π²ΠΈΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎ Π²Π΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±Π°Π½ Π΄Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ·ΠΌΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»Ρ Π½Π°Π΄ ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠΈ ΡΠΎΠ½Π΄. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΎ Π±ΠΎΠ³Π°Ρ.[48][49] ΠΠ°ΡΠΈ ΡΡΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΠ»ΠΈ, 1732. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΎΠΌ ΠΠ°ΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ 1733. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½ΠΎΡΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΡ Π€ΠΎΠΊΠ΅Π½Π΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Ρ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Ρ.[50] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ° Π³Π»Π΅Π΄ΠΈΡΡΠ° ΠΎ Π±ΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π²ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π²Π»Π°Π΄ΠΈ, Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ, ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΠΈΡΠΌΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½Π° Π·Π° Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΡ Π½Π°ΡΠΈΡΡ (ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½, 1733).[51] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1734, ΠΎΠ½Π° ΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ Lettres philosophiques Ρ Π ΡΠ°Π½Ρ.[52][note 1] ΠΠ°ΡΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ Π±Π΅Π· ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π½Π·ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π±ΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΡ ΡΡΡΠ°Π²Π½Ρ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΡ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ Ρ ΡΠΎΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠ°Π²Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°Π½Π° (ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅) Π½Π΅Π³ΠΎ Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ, ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ·ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ½ΠΈ ΡΠΊΠ°Π½Π΄Π°Π»; ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π²Π½ΠΎ ΡΠΏΠ°ΡΠΈΠ²Π°Π½Π° ΠΈ Π·Π°Π±ΡΠ°ΡΠ΅Π½Π°, Π° ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΡΠΈΡΠ΅Π½ Π΄Π° ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·.[18] ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π΄Π΅Π»Π°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΠ΄ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° Π΄Π°Π½Π°Ρ ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Π° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ - ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ. ΠΠ΄ ΡΠΈΡ ΡΡ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΠ°Π½Π΄ΠΈΠ΄β (Candide), βΠ€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΈΡΠΌΠ°β (Lettres philosophiques), βΠ€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊβ (Dictionnaire philosophique) ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ 40.000 ΠΏΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΡ 15.000 ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½Π° Ρ 13 ΡΠΎΠΌΠΎΠ²Π° βΠΠ»Π΅ΡΠ°Π΄Π°β (la PlΓ©iade). ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π²ΠΈΠ΄Π΅Π»ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ 2 ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½Π° ΡΡΠ΄ΠΈ.[53] ΠΠΎΡΠ΅Π΄ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΅ΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Π³Π° ΡΡΠΈΠ½ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° XVIII Π²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠ²Π°Ρ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΡΠ΅ Π΄Π°Π½Π°Ρ Π·Π°Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠ΅Π½. ΠΠ°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠΎΠ»ΡΠ΅Ρ; ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡ ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½Π΅, Π΅Π»Π΅Π³Π°Π½ΡΠ½Π΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠ·Π½Π΅. ΠΠΎΠ»ΡΠ΅ΡΠΎΠ² ΡΠΌΠ΅ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΈΡΠΎΠ½ΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄Π°ΡΠ°Π½. Volter Prosvetiteljstvo
U dobrom stanju! Antikvarna! `Taj roman Δe ispuniti zalazak mog ΕΎivota, i neΔu tajne muke zloΔina u njemu straΕ‘no prikazati nego Δu vam prosto prepriΔati predanja ruske porodice, ljubavi draΕΎesne snove i obiΔaje naΕ‘e proΕ‘losti.` PuΕ‘kin. Posle okonΔanja rada na svom najpoznatijem delu, romanu u stihovima Evgenije Onjegin (1825-1832), PuΕ‘kin je odluΔio da se ponovo posveti prozi. Kapetanova kΔi je zamiΕ‘ljena kao istorijski roman inspirisan pobunom Jemeljana PugaΔova, donskog kozaka koji je tokom 1773. godine, laΕΎno se predstavljajuΔi kao ubijeni car Pavle III, digao krvavu bunu koja Δe uzdrmati rusku carevinu na Δijem se Δelu nalazila Katarina II. Roman je nastao u periodu od 1833. do 1836, a prvi put je Ε‘tampan na stranicama knjiΕΎevnog Δasopisa Savremenik. Svega nekoliko meseci po okonΔanju rada na knjizi PuΕ‘kin je nastradao u dvoboju, tako da je Kapetanova kΔi njegovo poslednje dovrΕ‘eno delo, neplanirani epitaf jednog raskoΕ‘nog knjiΕΎevnog opusa. Od tada pa do danas, PuΕ‘kinov roman je preveden na sve vaΕΎne svetske jezike, doΕΎivevΕ‘i neprebrojiva izdanja i dostigavΕ‘i status jednog od najvoljenijih dela svetske knjiΕΎevnosti. Popularnost i dugoveΔnost Kapetanove kΔeri nisu sluΔajne. KoristeΔi se istorijskom graΔom kao polaziΕ‘tem, PuΕ‘kin je, u maniru epohe romantizma kojoj je pripadao, publici ponudio uzbudljivu ljubavnu priΔu punu peripetija, opasnosti i uzbuΔenja. KoristeΔi se metodom βpronaΔenog rukopisaβ, u romantizmu izuzetno rasprostranjenim, PuΕ‘kin svog glavnog junaka Petra AndrejiΔa Grinjeva puΕ‘ta da nam vlastitim reΔima opiΕ‘e avanturu koju je doΕΎiveo kao sedamnaestogodiΕ‘nji mladiΔ, u vreme kad je kao mlad oficir zapoΔinjao vojnu karijeru u ruskoj provinciji. Grinjev se nedugo po dolasku u usamljenu Bjelogorsku tvrΔavu zaljubljuje u Mariju Ivanovnu, kapetanovu kΔi. Ubrzo se ispostavlja da ni MaΕ‘a nije ravnoduΕ‘na, ali romansa dvoje mladih biva surovo prekinuta intrigom koju izaziva ljubomorni Ε vabin, raΕΎalovani gardijski oficir. Ε½eleΔi da odbrani MaΕ‘inu Δast, Grinjev Ε vabina izaziva na dvoboj (dvoboji su, oΔigledno, bili tema o kojoj je PuΕ‘kin rado pisao, i ironiΔno je Ε‘to Δe upravo jedan takav duel pisca koΕ‘tati ΕΎivota) i biva ranjen. Buna koju podiΕΎe samozvanac PugaΔov prenosi teΕΎiΕ‘te priΔe s pojedinaΔnog na opΕ‘ti plan, a lik donskog kozaka koji je βΕΎeleo da postane carβ dat je iznenaΔujuΔe uverljivo i ΕΎivopisno. PugaΔova je najjednostavnije bilo prikazati kao pomahnitalog monstruma ΕΎeljnog krvi, ali je u Kapetanovoj kΔeri takvo pojednostavljivanje na sreΔu izbegnuto, i PuΕ‘kin stvara upeΔatljiv i intrigantan lik koji istovremeno budi prezir i saΕΎaljenje. Ne treba smetnuti s uma da je piΕ‘Δevo poznavanje istorijskih okolnosti produbljeno time Ε‘to je, u vreme nastanka Kapetanove kΔeri, radio i na istorijskom spisu Istorija PugaΔova (publikovanom 1834), tako da je imao uvid u opseΕΎnu dokumentaciju iz drΕΎavnih arhiva. ListajuΔi stranice koje je pre gotovo dva veka napisao PuΕ‘kin, postaje jasno odakle je svoju inspiraciju crpeo Boris Akunjin, jedan od najpoznatijih i najΔitanijih savremenih ruskih pisaca, kada je pisao Turski gambit, drugi deo izuzetno popularne sage o Erastu Fandorinu. Kapetanova kΔi je izuzetno dinamiΔno delo, koje i posle 170. godina od nastanka deluje moderno. PuΕ‘kin, za razliku od realista koji Δe ga naslediti, ne troΕ‘i puno vremena na detaljne opise likova i krajolika, veΔ akcenat stavlja na akciju. DogaΔaje niΕΎe u mahnitom ritmu, gotovo bez predaha. KombinujuΔi ozbiljan ton i komiΔne elemente, PuΕ‘kinovo uzbudljivo pripovedanje nagoni da se roman proΔita u dahu, naiskap, i prosto vapi za ΔitalaΔkim preispitivanjem, ovog puta van nameta Ε‘kolske lektire. RoΔen u Moskvi 1799. godine u osiromaΕ‘enoj aristokratskoj porodici. Pradeda po majci mu je bio crnac, Etiopljanin Ibrahim PetroviΔ, koji je doveden u Rusiju kao rob. MeΔutim, Petar Veliki ga je usvojio kao svoje kumΔe. O PuΕ‘kinu su se starale dadilje i uΔitelji, koji su ga vaspitali u francuskom duhu. UΔili su ga da Δita i da voli knjiΕΎevnost i umetnost, pa je od najranijeg detinjstva provodio dane u biblioteci. Od bake je Δuo mnoge ruske bajke i pesme. Ipak, najveΔi i najbitniji utisak na njega je ostavljala francuska knjiΕΎevnost i dela racionalizma (Volter, Didro, Ruso). PuΕ‘kin je svoju prvu pesmu objavio veΔ sa petnaest godina, joΕ‘ kao deΔak, u Δasopisu βEvropski glasnikβ. Tada je poΔeo da piΕ‘e i svoje prvo veliko delo βRuslan i Ljudmilaβ, koje je izdato 1820. godine. To delo je zasnovano na bajkama koje mu je baka priΔala. Njegov talenat su odmah prepoznali i knjiΕΎevnim krugovima. Aleksandar SergejeviΔ PuΕ‘kin je veΔ sa osamnaest godina ΕΎiveo pravim mondenskim ΕΎivotom i oblaΔio se veoma smelo, po poslednjoj modi. Po zaveΕ‘etku elitne gimnazije u Carskom Selu, zaposlio se u ministarstvu unutraΕ‘njih poslova u Sankt Peterburgu. Kako je voleo da piΕ‘e sarkastiΔne i podrugljive stihove upuΔene svima, a naroΔito caru, PuΕ‘kin je prognan kada je imao dvadeset i jednu godinu u juΕΎnu Rusiju, gde je bio Ε‘est godina. Njegove revolucionarne pesme su bile cenzurisane i zabranjene. SledeΔe mesto izgnanstva je Odesa, gde je proveo godinu dana, ali je zbog joΕ‘ jedne afere, prognan u rodno selo svoje majke. U seoskom miru i tiΕ‘ini, PuΕ‘kin se posveΔuje pisanju i u tom izgnanstvu on piΕ‘e jedan od svojih najlepΕ‘ih romana EVGENIJE ONJEGIN, a inspiraciju nalazi u Ani Kern, ΕΎeni koju je upoznao u Sankt Peterburgu, a koja je udata za ostarelog generala. Za nju je PuΕ‘kin rekao: βKako je nekome dozvoljeno da bude tako lep?β Po povratku u Sankt Petersburg, nastavlja sa svojim radom. Tada je upoznao Nataliju GonΔarevu sa kojom se i venΔao. Od svih ΕΎena koje su ga opΔinjavale, Natalija, koja je pored toga Ε‘to je bila lepa, bila i razmaΕΎena i rasipnica, uspela je da ga veΕΎe za sebe. Sa njom je dobio Δetvoro dece, a izdrΕΎavao je i njene dve sestre. Ubrzo je shvatio da se oΕΎenio koketom i neobrazovanom ΕΎenom, koja nije Δitala knjige. Njegove muke su se vremenom poveΔavale i finansijski viΕ‘e nije mogao da ih izdrΕΎava. U gradu se, u tom periodu, pojavio izvesni francuski emigrant Ε½orΕΎ Dantes, koji je otvoreno zavodio njegovu ΕΎenu Nataliju, a njega ismevao. PuΕ‘kin mu je zakazao dvoboj, sastali su se u zoru i Dantes je prvi pucao pogodivΕ‘i PuΕ‘kina u stomak. Pesnik se nekako pridigao u snegu i pokuΕ‘ao da opali. Poslednje napore je uperio u hitac i iz leΕΎeΔeg poloΕΎaja pogodio Dantesa u grudi. Kada ga je video kako posrΔe, PuΕ‘kin je bacio piΕ‘tolj i povikao: βBravo ja!β MeΔutim, Dantes je bio samo ranjen i preΕΎiveo je. PuΕ‘kina su odveli kuΔi i preneli ga na divan biblioteke. Bio je smrtno ranjen i kada ga je doktor upitao da li ΕΎeli da vidi svoje prijatelje PuΕ‘kin mu je odgovorio: βZbogom, prijatelji mojiβ, pokazujuΔi pri tom na knjige svoje biblioteke. Dva dana je proveo u uΕΎasnim mukama pa je pomiΕ‘ljao da ih prekrati piΕ‘toljem, kojeg su pronaΕ‘li sakrivenog ispod pokrivaΔa. Nakon Ε‘to je proΕ‘aputao svoje poslednje reΔi: βΕ½ivotu je krajβ¦ krajβ¦ neΕ‘to me pritiskaβ¦β, PuΕ‘kin je izdahnuo 10. februara 1837. godine. Jedan burno proΕΎivljen ΕΎivot, jedan pesnik i knjiΕΎevnik koji je obeleΕΎio epohu u kojoj je ΕΎiveo i nastavio, kroz svoje dela, da traje. Aleksandar SergejeviΔ PuΕ‘kin (rus. ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°ΜΠ½Π΄Ρ Π‘Π΅ΡΠ³Π΅ΜΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΡΜΡΠΊΠΈΠ½; Moskva, 6. jun 1799 β Sankt Peterburg, 10. februar 1837) bio je ruski knjiΕΎevnik. Mnogi ga smatraju za najboljeg ruskog pesnika i oca moderne ruske knjiΕΎevnosti.[1] PuΕ‘kin je meΔu prvima u Rusiji poΔeo da piΕ‘e narodnim jezikom i distancirao se od romantiΔarske knjiΕΎevnosti, popularne u zapadnoj Evropi.[2] Napravio je stil koji je meΕ‘ao satiru, romantiku i dramu. Aleksandar SergejeviΔ PuΕ‘kin potiΔe od razgranatog plemiΔkog roda PuΕ‘kina bez titule, koje prema genealoΕ‘kom tumaΔenju vuΔe poreklo od βmuΕΎa Δestitaβ, viteza Ratmira (RatΕ‘e), savremenika Aleksandra Nevskog.[3] PuΕ‘kin je Δesto pisao o svom rodoslovnom stablu u stihovima i u prozi; video je u svojim precima primer drevnog roda, istinske βaristokratijeβ koja je Δasno sluΕΎila domovini, no nije razvijala odnos vladara i βprogonjenogβ. ViΕ‘e puta se obraΔao (ukljuΔujuΔi i u umetniΔkom obliku) i liku svog pradede po majci β Afrikanca Ibrahima PetroviΔa Hanibala, koji je postao sluga i pitomac Petra I, a zatim vojni inΕΎenjer i general.[4] Sin Ibrahima Hanibala je ruski visoki vojni sluΕΎbenik Ivan AbramoviΔ Hanibal, PuΕ‘kinov prastric. PuΕ‘kinov deda po ocu, Lav AleksandroviΔ, bio je artiljerijski pukovnik, kapetan garde. PuΕ‘kinovi roditelji, otac Sergej LjvoviΔ (1767β1848), bio je svetski dosetljivac i pesnik-amater poreklom od ruske porodice istaknutog plemstva koja vodi poreklo iz 12. veka,[5][6] a njegova majka NadeΕΎda Osipovna Hanibal (1775β1836), Hanibalova unuka i preko bake po ocu potomak nemaΔkog i skandinavskog plemstva.[7][8] Stric po ocu, Vasilij LjvoviΔ, (1766β1830), bio je poznati pesnik iz kruga Karamzina. Od dece Sergeja LjvoviΔa i NadeΕΎde Osipovne, osim Aleksandra, preΕΎiveli su kΔer Olga (udana PavliΕ‘Δeva, 1797β1868) i sin Lav (1805β1852). PuΕ‘kin se rodio 6. juna (26. maja) 1799. u Moskvi. U matiΔnoj knjizi crkve Bogojavljenja u Jelohovu (sada se na njenom mestu nalazi Bogojavljenska katedrala) 8. juna 1799, izmeΔu ostalih, nalazi se ovakav zapis: βDana 27. maja. na dvoru koleΕ‘kog registratora Ivana Vasiljeva Skvarcova u njegova stanara Mojora Sergija LjvoviΔa PuΕ‘kina rodio se sin Aleksandar. KrΕ‘ten je 8. juna. Kum je grof Artemij IvanoviΔ Voroncov, kuma je majka spomenutog Sergija PuΕ‘kina, udovica Olga Vasiljevna PuΕ‘kina.[10]β Letnje je mesece (1805β1810) buduΔi pesnik obiΔno provodio kod svoje bake po majci, Marije Aleksejevne Hanibal (1745β1818, roΔenoj PuΕ‘kin,[11] iz drugog ogranka roda) u podmoskovskom selu Zaharovo, blizu Zvenigoroda. Rani deΔji dojmovi odrazili su se u prvim poemama koje je napisao neΕ‘to kasnije (Monah, 1813; Bova, 1814), u licejskim stihovima Poslanica Judinu (1815), San (1816). Baka Marija Aleksejevna je pisala o svom unuku: βNe znam Ε‘to Δe biti od mog starijeg unuka. DeΔak je pametan i voli knjige, no loΕ‘e uΔi, retko proΔe lekciju kako treba; ne moΕΎeΕ‘ ga podstaknuti, naterati da se igra s decom, ali se odjednom tako razmaΕ‘e i ushoda da ga niΔim ne moΕΎeΕ‘ umiriti; ide iz jedne krajnosti u drugu, kod njega nema sredine.[10]β Mladost Autoportret PuΕ‘kina PuΕ‘kin je proveo Ε‘est godina u Carskoselskom liceju otvorenom 19. oktobra 1811. Ovde je mladi pesnik proΕΎiveo dogaΔaje domovinskog rata 1812, te je tu bila otkrivena i njegova visoko vrednovana pesniΔka nadarenost. SeΔanje na godine provedene u Liceju, na licejsko bratstvo, zauvek je ostalo u duΕ‘i pesnika.[9] U licejskom razdoblju PuΕ‘kin je napisao mnogo stihova. NadahnuΔe je pronalazio u francuskim pesnicima 17. i 18. veka, s kojima se upoznao u detinjstvu ΔitajuΔi knjige u oΔevoj biblioteci. NajdraΕΎi autori mladog PuΕ‘kina bili su Volter i Evarist de Parni. U njegovoj ranoj lirici spojile su se tradicije francuskog i ruskog klasicizma. UΔitelji PuΕ‘kina-pesnika postali su Konstantin BatjuΕ‘kov, priznati majstor βlake poezijeβ, i Vasilij Ε½ukovski, glava ruskog romantizma. PuΕ‘kinska lirika u razdoblju od 1813. do 1815. proΕΎeta je motivima prolaznosti ΕΎivota koja je nametala ΕΎudnju za uΕΎitkom radostima postojanja. Od 1816, odmah iza Ε½ukovskog, on se okrenuo elegijama, u kojima je razvijao motive karakteristiΔne za taj ΕΎanr: nerazdvojna ljubav, odlazak mladosti, polagano umiranje duΕ‘e. Njegova je lirika joΕ‘ uvek oponaΕ‘ateljska, puna knjiΕΎevnih konvencionalnosti i kliΕ‘ea, ali je ipak mladi pesnik izabrao svoj posebni put.[12] Ne ograniΔavajuΔi se komornom poezijom, PuΕ‘kin se okrenuo sloΕΎenijim temama, druΕ‘tveno vaΕΎnim. Uspomene u Carskom selu (1814), koje je pohvalio Gavrila DerΕΎavin, PuΕ‘kin je Δitao poΔetkom 1815. u njegovom prisustvu, posveΔenu dogaΔajima Domovinskog rata 1812.[9] Pesma je bila objavljena 1815. godine u Δasopisu Rosijskij muzeum i potpisana njegovim punim imenom i prezimenom. A u puΕ‘kinskoj poslanici Liciniju kritiΔki je prikazan savremeni ΕΎivot Rusije, gde je u liku βmiljenika despotaβ prikazan general Aleksej ArakΔejev. VeΔ je na poΔetku svog stvaralaΕ‘tva pokazivao interes za ruske pisce-satirike proΕ‘log veka. Uticaj Fonvizina oseΔa se u satiriΔnoj poemi Tenj Fonvizina (1815); sa stvaralaΕ‘tvom RadiΕ‘Δeva povezani su Bova (1814) i Bezverije.[12] U julu 1814. PuΕ‘kin se prvi put pojavio u printu u moskovskom Δasopisu Vesnik Evrope. U trinaestom broju se nalazila pesma Prijatelju stihotvorcu pod pseudonimom `Aleksandr N.k.Ε‘.p.` (sastavljenom od suglasnika prezimena pesnika, poreΔanih unazad).[10] Dok je joΕ‘ uvek bio pitomac Liceja, PuΕ‘kin je uΕ‘ao u literarni kruΕΎok Arzamas koji je istupao protiv rutine i arhaiΔnosti u knjiΕΎevnom delu, te je aktivno uΔestvovao u polemici s druΕ‘tvom Ljubitelji ruske reΔi, koje je branilo klasicistiΔke kanone proΕ‘log veka. PrivuΔen stvaralaΕ‘tvom najistaknutijih predstavnika novog knjiΕΎevnog pravca, PuΕ‘kin je u to vreme bio pod snaΕΎnim uticajem poezije BatjuΕ‘kova, Ε½ukovskog, Davidova.[13] Potonji je na poΔetku imponirao PuΕ‘kinu temom odvaΕΎnog ratnika, a zatim neΔim Ε‘to je sam pesnik nazivao βokretanjem stihaβ β naglim promenama raspoloΕΎenja, ekspresijom, neoΔekivanim spajanjem likova. Kasnije je PuΕ‘kin govorio da je, oponaΕ‘ajuΔi u mladosti Davidova, βusvojio njegov manir zauvekβ.[14] Rano zrelo doba PuΕ‘kinova soba u Carskom selu. PuΕ‘kin je zavrΕ‘io Ε‘kolovanje u liceju u junu 1817. sa Δinom koleΕ‘kog zapisniΔara (10. razreda prema tabeli rangova), te je bio postavljen na duΕΎnost u ministarstvo spoljaΕ‘njih poslova Ruskog carstva. Postao je stalni posetitelj pozoriΕ‘ta, uΔestvovao je u sednicama Arzamasa (u koji je primljen izvanredno, joΕ‘ kao uΔenik Liceja),[9] 1819. je postao Δlan knjiΕΎevno-pozoriΕ‘nog druΕ‘tva Zelena lampa, kojim je upravljala tajna dekabristiΔka organizacija Sojuz blagodenstvija.[9] Iako nije uΔestvovao u delovanju prvih tajnih organizacija, PuΕ‘kin se sprijateljio sa mnogim aktivnim Δlanovima dekabristiΔkih druΕ‘tava, pisao politiΔke epigrame i stihove, npr. Δadajevu (Nas tiha slava, ljubav, nada..., 1818), Sloboda (1818), N. J. Pljuskovoj (1818), Selo (1819), koji su se Ε‘irili u prepisima. Tih je godina bio zauzet radom na poemi Ruslan i Ljudmila, koju je bio zapoΔeo u Liceju i koja je odgovarala programatskom stavu knjiΕΎevnog druΕ‘tva Arzamas o potrebi da se stvori nacionalna junaΔka poema. Poema je bila objavljena u maju 1820. godine (prema prepisima je bila poznata i ranije), te je izazvala razliΔite, ne uvek dobronamerne, reakcije. VeΔ nakon progonstva PuΕ‘kina zapoΔele su rasprave o poemi.[9] Neki kritiΔari su bili revoltirani sniΕΎavanjem uzviΕ‘enog kanona. MeΕ‘anje rusko-francuskih naΔina knjiΕΎevnog izraΕΎavanja s prostim narodskim govorom i folklornom stilistikom izazvalo je prekore Δak i zaΕ‘titnika demokratske narodnosti u knjiΕΎevnosti. Takve je prigovore sadrΕΎalo pismo Dmitrija Zikova, knjiΕΎevnog sledbenika Pavla Katenina, objavljeno u Δasopisu Sin domovine.[15][13] Na jugu (1820β1824) U proleΔe 1820. PuΕ‘kina je pozvao vojni upravnik gubernije Petrograda, grof Mihail MiloradoviΔ radi objaΕ‘njenja svojih stihova (ukljuΔujuΔi epigrame o ArakΔejevu, arhimandritu Fotiju i samom Aleksandru I), nespojivih sa statusom drΕΎavnog Δinovnika. Radilo se o njegovom progonstvu u Sibir ili zatoΔenju u manastiru na Soloveckim ostrvima. Kazna je bila umanjena samo zahvaljujuΔi nastojanjima prijatelja, prvenstveno Karamzina. Premestili su ga iz prestolnice na jug u kiΕ‘injevsku kancelariju generala Ivana Inzova.[9] Na putu do mesta sluΕΎbe Aleksandar SergejeviΔ je oboleo od upale pluΔa, nakon kupanja u Dnjepru. Radi oporavka porodica Rajevski ga uzima krajem maja 1820. sa sobom na Kavkaz i u Krim.[9] Putem su se zaustavili u Taganrogu, u bivΕ‘em domu gradonaΔelnika generala Petra Papkova. PuΕ‘kin na Krimu Portret Aleksandra PuΕ‘kina, autora Konstantina Somova (1899) U Feodosiju je PuΕ‘kin doputovao 16. avgusta 1820. godine. Napisao je svom bratu Lavu: βIz KerΔa smo doputovali u Kafu, zaustavili se kod Bronevskog, Δoveka poΕ‘tenog po besprekornoj sluΕΎbi i po siromaΕ‘tvu. Sada mu se sudi β i, poput starca Vergilija, ima vrt na obali mora, nedaleko od grada. GroΕΎΔe i bademi Δine njegov dohodak. Nije pametan Δovek, ali dobro poznaje Krim, Zemlju vaΕΎnu i zapuΕ‘tenu. Otuda smo se morem otputili mimo juΕΎnih obala Tauride, u Gurzuf, gde se nalazila porodica Rajevskog. NoΔu na brodu sam napisao elegiju koju ti Ε‘aljem.[16]β Nakon dva dana PuΕ‘kin je zajedno s Rajevskim morem otputovao u Gurzuf. PuΕ‘kin je proveo u Gurzufu nekoliko letnjih i jesenjih nedelja 1820. godine. Zajedno s Rajevskim se zaustavio u domu Armanda Emanuela du Plesisa, vojvode od RiΔelija; pesniku je bila data na raspolaganje mansarda s pogledom na zapad. Ε½iveΔi u Gurzufu, pesnik je puno Ε‘etao primorjem i planinama, jahao na vrh Aju-Daga i Δamcem plovio do rta Suk-Su. U Gurzufu je PuΕ‘kin nastavio rad nad poemom Kavkaski zarobljenik, napisao nekoliko lirskih stihova; neki od njih su posveΔeni kΔerima N. Rajevskog β Jekaterini, Jeleni i Mariji (buduΔoj supruzi dekabriste Sergeja Volkonskog). Ovde se pojavila zamisao poeme BahΔisarajska Δesma i romana Jevgenij Onjegin. PuΕ‘kin se pred kraj ΕΎivota priseΔao Krima: βTamo je kolevka mojeg Onjeginaβ[9]. U septembru 1820, na putu prema Simferopolju, zaustavio se u BahΔisaraju. Iz pisma Deljvigu: ββ¦ UΕ‘avΕ‘i u dvorac, video sam uniΕ‘tenu fontanu, iz zarΔale gvozdene cevi je kapala voda. ObiΕ‘ao sam dvorac vrlo srdit zbog nebrige u kojoj propada, i na poluevropske prerade nekih soba.[17]β Ε etajuΔi po unutarnjim dvoriΕ‘tima dvorca, pesnik je ubrao dve ruΕΎe i poloΕΎio ih u podnoΕΎja βFontane suzaβ, kojoj je kasnije posvetio stihove i poemu BahΔisarajska Δesma. Sredinom septembra PuΕ‘kin je proveo oko nedelju dana u Simferopolju, verovatno u domu krimskog guvernera Aleksandra Baranova, starog pesnikovog poznanika iz Petrograda. Svoje utiske o Krimu PuΕ‘kin je iskoristio i u opisu Putovanja Onjegina, koje se isprva nalazilo u poemi Jevgenij Onjegin kao prilog.[18] KiΕ‘injev `PuΕ‘kinov pozdrav moru`, autora Ivana Ajvazovskog i Ilje Rjepina (1877) PuΕ‘kin je tek u septembru doΕ‘ao u KiΕ‘injev. Novi naΔelnik je bio usluΕΎan, te mu je dozvoljavao duge izlaske i posete prijateljima u Kamjanki (zima 1820β1821), putovanja u Kijev, Moldaviju s I. Liprandijem i Odesu (kraj 1821). U KiΕ‘injevu je PuΕ‘kin postao Δlan masonske loΕΎe Ovidij,[19] o Δemu je i sam pisao u svom dnevniku.[20] Ako je poema Ruslan i Ljudmila bila rezultat Ε‘kole najboljih ruskih pesnika, onda ga je prva βjuΕΎna poemaβ Kavkaski zarobljenik 1822. postavila na Δelo cele savremene ruske knjiΕΎevnosti, donela zasluΕΎenu slavu prvog pesnika, verno ga prativΕ‘i do kraja 1820-ih. Kasnije, 1830-ih godina, dobio je epitet βRuski Bajronβ.[21] Kasnije je izaΕ‘la druga βjuΕΎna poemaβ BahΔisarajska Δesma (1824). Vjazemski je pisao iz Moskve tim povodom: βPojava βBahΔisarajske Δesmeβ je dostojna paΕΎnje ne samo ljubitelja poezije, nego i posmatraΔa uspeha naΕ‘ih u intelektualnoj industriji koja takoΔe, nemojte mi zameriti, pridonosi, kao i svaka druga, blagostanju drΕΎave. Za rukopis male poeme PuΕ‘kinu je bilo isplaΔeno tri hiljade rubalja; u njoj nema Ε‘esto stihova; dakle, stih (i joΕ‘ kakav? primetiΔemo za burzovne procenitelje β sitni Δetverostopni stih) koΕ‘tao je neΕ‘to viΕ‘e od pet rubalja. Stih Bajrona, Kasimira Delavigna, Valtera Skota donosi joΕ‘ veΔi postotak, to je istina! MeΔutim setimo se i toga da inostrani kapitalisti zahtevaju postotke od svih obrazovanih potroΕ‘aΔa na zemaljskoj kugli, a naΕ‘i se kapitali okreΔu u tesnom i domaΔem okruΕΎenju. Ipak, za stihove BahΔisarajske Δesme je plaΔeno toliko koliko joΕ‘ nije bilo plaΔeno ni za jedne ruske stihove.[22]β Uz to se pesnik trudio da se posveti ruskoj davnini, skiciravΕ‘i planove poema Mstislav i Vadim (kasnija je zamisao preuzela dramaturΕ‘ki oblik), stvorio satiriΔku poemu Gavrilijada (1821), poemu BraΔa razbojnici (1822; posebno izdanje 1827). S vremenom je kod PuΕ‘kina sazrelo uverenje (na poΔetku beznadno tragiΔno) da u svetu deluju objektivni zakoni koje Δovek nije u stanju da pokoleba, bez obzira na to koliko su odvaΕΎne i prekrasne njegove namere. S takvim je glediΕ‘tem bio zapoΔet u maju 1823. u KiΕ‘injevu roman u stihovima Jevgenij Onjegin; kraj prve glave romana je pretpostavljao istoriju putovanja junaka izvan granica domovine prema obrascu Bajronove poeme Don Ε½uan. JoΕ‘ u julu 1823. godine PuΕ‘kin se izborio za premeΕ‘taj u Odesu, u kancelariju grofa Voroncova. Upravo u to vreme postao je svestan toga da je postao profesionalni knjiΕΎevnik, Ε‘to je bilo predodreΔeno burnim uspehom njegovih dela kod Δitatelja. Udvaranje Voroncovoj supruzi Jelizaveti, a moΕΎda i veza s njom, te nesposobnost za drΕΎavnu sluΕΎbu, zaoΕ‘trili su njegov odnos s Mihailom Voroncovim. ΔetverogodiΕ‘nji boravak PuΕ‘kina na jugu je nova romantiΔarska etapa njegovog razvoja kao pesnika. U to vreme PuΕ‘kin se je upoznao sa stvaralaΕ‘tvom Bajrona i Andrea Ε enija.[9] OΔaran Bajronom, prema vlastitom priznanju pesnik je βbio ludβ za njim. Prva pesma je, napisana u progonstvu, postala elegija Ugasila se zvezda danja..., u Δijem je podnaslovu PuΕ‘kin zabeleΕΎio: βPodraΕΎavanje Bajronaβ. Glavnim pokretaΔem, osnovnim zadatkom njegovih dela postao je odraz emocionalnog stanja Δoveka, otkrivanje njegovog unutraΕ‘njeg ΕΎivota. PuΕ‘kin je razraΔivao umetniΔki oblik stiha obraΔajuΔi se starogrΔkoj poeziji, prouΔavajuΔi je u prevodima. Ponovno protumaΔivΕ‘i slikovito razmiΕ‘ljanje antiΔkih pesnika s romantiΔarskog glediΕ‘ta, uzevΕ‘i najbolje iz stvaralaΕ‘tva svojih prethodnika, pobedivΕ‘i kliΕ‘eje elegijskog stila, on je stvorio svoj vlastiti poetski jezik. Osnovno svojstvo puΕ‘kinske poezije postala je njegova izraΕΎajna snaga i istovremeno neobiΔna saΕΎetost, lakonski izraz.[12] Uslovno-melanholiΔni stil, koji je oblikovao izmeΔu 1818. i 1820. pod uticajem francuskih elegija i lirike Ε½ukovskog, pretrpeo je ozbiljan preobraΕΎaj i stopio se s novim bajronovskim stilom. Spajanje starih, zamrΕ‘enih i konvencionalnih oblika s romantiΔarskom izraΕΎajnoΕ‘Δu i intenzitetom jasno su se oΔitavali u Kavkaskom zarobljeniku[13] Mihajlovsko PuΕ‘kinov pisaΔi stol Prvi put je mladi pesnik boravio ovde u leto 1817, te je, kako je sam napisao u jednoj od svojih autobiografija, bio oΔaran βseoskim ΕΎivotom, ruskom banjom, jagodama i ostalim, β meΔutim sve mi se to sviΔalo kratko vremeβ.[23] Dve godine kasnije, nakon teΕ‘ke bolesti, ponovo je ovde proveo leto. U to je vreme napisao pesme Selo i Domovomu. Policija je 1824. pronaΕ‘la PuΕ‘kinovo pismo u kojem je pisao o oduΕ‘evljenju βateistiΔkim uΔenjemβ. To je posluΕΎilo kao razlog za njegov otpust iz sluΕΎbe 8. jula 1824.[9] Poslali su ga na imanje njegove majke na kojem je proveo dve godine (do septembra 1826) β Ε‘to je najduΕΎi PuΕ‘kinov boravak u Mihajlovskom. Ubrzo nakon dolaska u Mihajlovsko, doΕ‘lo je do velike svaΔe s ocem, koji je praktiΔno pristao na tajni policijski nadzor nad vlastitim sinom. Krajem jeseni su svi roΔaci PuΕ‘kina otputovali iz Mihajlovskog.[9] Uprkos bojazni prijatelja, osama na selu nije bila pogubna za PuΕ‘kina. Bez obzira na teΕ‘koΔe, prva mihajlovska jesen bila je uspeΕ‘na za pesnika, koji je puno Δitao, razmiΕ‘ljao, radio.[9] PuΕ‘kin je Δesto poseΔivao komΕ‘inicu po imanju Praskovju Osipovu u Trigorskom i koristio se njenom bibliotekom[24] (njen je otac, mason, saborac Nikolaja Novikova, ostavio veliku zbirku knjiga). Od mihajlovskog progonstva i do kraja ΕΎivota s Osipovom i Δlanovima njene velike porodice povezivalo ga je prijateljstvo. U Trigorskom je 1826. upoznao romantiΔarskog pesnika Jazikova, Δije je stihove poznavao od 1824. PuΕ‘kin je dovrΕ‘io pesme zapoΔete u Odesi: Razgovor s knjiΕΎarom, u kojoj je formulisao svoj profesionalni kredo, Moru β lirsko razmiΕ‘ljanje o sudbini Δoveka epohe Napoleona i Bajrona, o okrutnoj vlasti istorijskih prilika nad pojedincem, poemu Cigani (1827), nastavio da piΕ‘e roman u stihovima. U jesen 1824. godine obnovio je rad na autobiografskim zapisima, zapostavljenim na samom poΔetku u kiΕ‘injevskom razdoblju, a razmiΕ‘ljao je i o siΕΎeju narodne drame Boris Godunov (zavrΕ‘ena 19. novembra 1825, objavljena 1831), pisao Ε‘aljivu poemu Grof Nulin. Ukupno je u Mihajlovskom stvorio oko sto dela. U Trigorskom se 1825. susreo sa neΔakinjom Osipove, Anom Kern (bili su se upoznali 1820. u Petrogradu u salonu porodice Olenjin), kojoj je, kako se smatra, posvetio pesmu Trenutka joΕ‘ se sjeΔam.... Mesec dana nakon zavrΕ‘etka progonstva PuΕ‘kin se vratio βslobodan u napuΕ‘tenu tamnicuβ i proveo u Mihajlovskom oko mesec dana. SledeΔih godina pesnik je povremeno dolazio tuda, da se odmori od ΕΎivota u gradu i piΕ‘e na slobodi. U Mihajlovskom je 1827. godine PuΕ‘kin zapoΔeo roman Arapin Petra Velikog.[25] U Mihajlovskom se pesnik takoΔe upoznao s bilijarom, i, iako nije postao poznati igraΔ, prema uspomenama prijatelja, rukovao je Ε‘tapom sasvim profesionalno.[26] Nakon progonstva Orest Kiprenski: PuΕ‘kin 1827. U noΔi na 4. septembra 1826. u Mihajlovsko je doputovao kurir pskovskog guvernera B. Aderkasa: PuΕ‘kin je u njegovoj pratnji bio duΕΎan da doΔe u Moskvu, gde se u to vreme nalazio Nikolaj I, okrunjen 22. avgusta. Dana 8. septembra, odmah nakon dolaska, PuΕ‘kin je bio poslat caru na liΔnu audijenciju. Razgovor s Nikolom I se odrΕΎao u Δetiri oka.[27] Pesniku se nakon povratka jamΔila liΔna protekcija i osloboΔenje od obiΔne cenzure. Upravo se tih godina u stvaralaΕ‘tvu PuΕ‘kina pojavio interes za Petra I, cara-prosvetitelja. On je postao junak zapoΔetog romana o pesnikovom pradedi Ibrahimu Hanibalu i nove poeme Poltava. Unutar jednog pesniΔkog dela (Poltava) pesnik je objedinio nekoliko ozbiljnih tema: meΔusobne odnose Rusije i Evrope, zajednice naroda, sreΔe i drame individualca u pozadini istorijskih dogaΔaja. Prema vlastitom priznanju, privukli su ga βsnaΕΎni likovi i duboka, tragiΔna sena nabacana na sve te uΕΎaseβ.[28] Objavljena 1829, poema nija naiΕ‘la na razumevanje niti kod Δitatelja, niti kod kritiΔara. U skici Δlanka VozraΕΎenija kritikam βPoltavyβ PuΕ‘kin je pisao: βNajzrelija od svih mojih pripovesti u stihovima je ta u kojoj je sve skoro originalno (a mi se zbog toga samo i muΔimo, iako to joΕ‘ nije ni najbitnije), β `Poltava`, kojoj Ε½ukovski, GnediΔ, Deljvig, Vjazemski daju prednost pred svim Ε‘to sam dosad napisao, `Poltava` nije bila uspeΕ‘na.[28]β U to vreme se u stvaralaΕ‘tvu pesnika nazreo novi obrt. Trezvena istorijska i druΕ‘tvena analiza stvarnosti sjedinjuje se s razumevanjem sloΕΎenosti sveta koji nas okruΕΎuje i koji Δesto izmiΔe racionalnom objaΕ‘njenju, Ε‘to ispunjava njegovo stvaralaΕ‘tvo oseΔajem uzemiravajuΔeg predoseΔaja, vodi prema velikom prodoru fantastike, raΔa bolna, katkad nezdrava seΔanja, intenzivan interes za smrt. U to vreme je, nakon njegove poeme Poltava, odnos kritike i dela Δitateljske publike postao hladniji ili kritiΔniji.[29] Godine 1827, bila je pokrenuta istraga zbog pesme AndrΓ© ChΓ©nier (napisane joΕ‘ u Mihajlovskom 1825), u kojoj je bio zapaΕΎen odziv na ustanak dekabrista 1825,[9] a 1828. vladi je postala poznata kiΕ‘injevska poema Gavrilijada. Istraga je bila prekinuta po najviΕ‘oj zapovesti nakon razgovora s PuΕ‘kinom,[9] meΔutim pesnik je bio stavljen pod tajni policijski nadzor. U novembru 1828. godine PuΕ‘kin je upoznao moskovsku lepoticu Nataliju GonΔarovu. Prema vlastitom priznanju, zaljubio se u nju na prvi pogled. Krajem aprila 1829. PuΕ‘kin je zaprosio GonΔarovu preko prijatelja Fjodora Tolstoja. NeodreΔeni odgovor devojΔine majke (kao razlog je bila navedena Nataljina mladost) ga je, prema vlastitim reΔima, βizludeoβ. OtiΕ‘ao je da sluΕΎi u vojsci PaskeviΔa, na Kavkaz, gde se u to vreme vodio rat protiv Turske. Svoje putovanje je opisao u putopisu Putovanje u Arzrum. Na zahtev PaskeviΔa, koji nije hteo da preuzme odgovornost za njegov ΕΎivot, ostavio je aktivnu vojnu sluΕΎbu, te je neko vreme ΕΎiveo u Tiflisu (ruski naziv za Tbilisi).[30] VrativΕ‘i se u Moskvu, kod GonΔarovih je naiΕ‘ao na hladan doΔek. MoguΔe je da se Natalijina majka bojala njegove reputacije slobodnog mislioca, njegovog siromaΕ‘tva i strasti za igrom.[30] Boldino Glavni Δlanak: Boldinska jesen PuΕ‘kin je oseΔao ΕΎelju za promenama, te je, nakon ponovne prosidbe Natalije GonΔarove 1830, koja je bila prihvaΔena, ujesen otputovao u Boldino, niΕΎnjenovgorodsko imanje svoga oca, radi primanja u vlasniΕ‘tvo susednog sela Kistenjeva, kojeg je dobio od oca kao svadbeni poklon. Zbog epidemije kolere proveo je u karantinu tri meseca, koja su postala njegovo najpoznatije stvaralaΔko razdoblje, u istoriji knjiΕΎevnosti nazvano Boldinska jesen. Tada je nastao Δitavi niz dela kao Ε‘to su Pripovesti pokojnog Ivana PetroviΔa Belkina (Belkinove pripovesti), Iskustvo dramskih prouΔavanja (Male tragedije), poslednje glave Jevgenija Onjegina, KuΔica u Kolomni, Istorija sela Gorjuhina, Bajka o popu i o njegovu pomoΔniku Baldi, nekoliko skica kritiΔkih Δlanaka i oko 30 pesama. MeΔu boldinskim delima, meΔusobno razliΔitim po ΕΎanru i osnovnom tonu, naroΔito odudaraju prozni i dramski ciklus. To su dve krajnosti kojima teΕΎe ostala dela napisana u tri jesenja meseca 1830. Dela u stihovima iz tog razdoblja predstavljaju sve ΕΎanrove i obuhvataju Ε‘iroki krug tema. Jedno od njih, Moj, kritiΔaru tusti, tebe baΕ‘ do suza... ima zajedniΔkog s Istorijom sela Gorjuhina i toliko je daleko od idealizacije seoske stvarnosti da je prvi put bilo objavljeno tek posmrtno, u sabranim delima pod promenjenim nazivom (Kapriz).[12] Belkinove pripovesti su prve iz dovrΕ‘enih dela puΕ‘kinske proze koja su doΕ‘la do nas, stvaralaΔka iskustva koja je Δesto ponavljao. Godine 1821, je formulisao osnovni zakon svog proznog pripovedanja: βTaΔnost i kratkoΔa β evo prvih vrlina proze. Njoj su potrebne misli i misli β bez njih prekrasni izrazi niΔemu ne sluΕΎeβ. Te pripovetke su takoΔe svojevrsni memoari obiΔnog Δoveka koji, ne pronalazeΔi niΕ‘ta znaΔajno u svom ΕΎivotu, ispunjava svoje zapise prepriΔavanjem priΔa koje je Δuo, koje su ga zadivile svojom neobiΔnoΕ‘Δu. Pripovetke ... su obeleΕΎile oblikovanje PuΕ‘kina kao prozaika, proces koji je zapoΔeo 1827. godine Arapinom Petra Velikog. Ciklus je odredio dalji pravac PuΕ‘kinovog stvaralaΕ‘tva β poslednjih Ε‘est godina svog ΕΎivota posvetio je veΔinom prozi i celom, dotad nerazvijenom, umetniΔkom proznom govoru.[12][31] Petrograd (1831β1833) Portret Aleksandra PuΕ‘kina, autora Pjotra Sokolova (1831) U to vreme PuΕ‘kin je aktivno sudelovao u izdavanju `KnjiΕΎevnih novina` (koje su izlazile od 6. januara 1830. do 30. juna 1831. u Petrogradu) svog prijatelja Deljviga. Deljvig je, pripremivΕ‘i prva dva broja, privremeno otputovao iz Petrograda i poverio Δasopis PuΕ‘kinu, koji je i postao urednik prvih trinaest brojeva.[32] Konflikt KnjiΕΎevnih novina s urednikom polusluΕΎbenog Δasopisa Severnaja pΔela Fadejem Bulgarinom, agentom tzv. treΔeg odela LiΔne kancelarije Njegovog carskog veliΔanstva, doveo je, nakon izdavanja katrena Kasimira Delavigna o ΕΎrtvama Julske revolucije, do ukidanja Δasopisa.[9] U moskovskoj crkvi Velikog vaznesenja kod Nikitskih vrata 2. marta 1831. PuΕ‘kin se venΔao s Natalijom GonΔarovom. Prilikom razmene prstena PuΕ‘kinov je pao na pod, a zatim mu se ugasila sveΔa. On je prebledeo i rekao: `Sve su to loΕ‘i predznaci!`[33] Odmah nakon svadbe porodica je kratko ΕΎivela u Moskvi na Arbatu (kuΔa br. 53 prema savremenoj numeraciji; danas muzej[34]). Tamo su supruΕΎnici ΕΎiveli do sredine maja 1831. kada su, ne doΔekavΕ‘i kraj isteka najma, otputovali u prestonicu, jer se PuΕ‘kin posvaΔao sa svekrvom koja se meΕ‘ala u njihov porodiΔni ΕΎivot.[30] U leto je PuΕ‘kin iznajmio daΔu u Carskom selu. Ovde je napisao Pismo Onjegina, Δime je konaΔno zavrΕ‘io rad nad romanom u stihovima, koji je bio njegov βvjerni saputnikβ` tokom osam godina ΕΎivota. Novo shvatanje stvarnosti, naznaΔeno u njegovom stvaralaΕ‘tvu krajem 1820-ih, zahtevalo je iscrpno prouΔavanje istorije: u njoj je bilo potrebno pronaΔi izvore glavnih pitanja savremenosti. Godine 1831, dobio je dopuΕ‘tenje za rad u arhivima. PuΕ‘kin je opet stupio u sluΕΎbu kao βistoriΔarβ, dobivΕ‘i carski zadatak da napiΕ‘e βIstoriju Petraβ. Jake epidemije kolere i poljski ustanak protiv ruske vlasti 1830β1831, koji su doveli Rusiju na rub rata s Evropom, pesniku su predstavljali pretnju ruskoj drΕΎavnosti. Jaka vlast u tim uslovima Δini mu se jamstvom spasa Rusije β tom su idejom nadahnuti njegovi stihovi Pred grobnicom svetom..., Klevetnicima Rusije, Borodinska godiΕ‘njica. Poslednje dve pesme, napisane povodom osvajanja VarΕ‘ave, zajedno s pesmom V. Ε½ukovskog Staraja pesnja na novyj lad, bile su objavljenje u specijalnoj broΕ‘uri Na vzjatije VarΕ‘avy, te su izazvale viΕ‘eznaΔne reakcije. PuΕ‘kin, koji nikada nije bio neprijatelj bilo kojeg naroda, koji se druΕΎio s Adamom MickjeviΔem, ipak nije mogao da se pomiri s pretenzijama ustanika na spajanje litavskih, ukrajinskih i beloruskih zemalja.[35] Njegovi prijatelji su na razliΔite naΔine primili odaziv PuΕ‘kina na dogaΔaje u Poljskoj: negativno Vjazemski i istoriΔar Aleksandr Turgenjev. Vjazemski je zapisao 22. septembra 1831. u svom dnevniku: βPuΕ‘kin im u svojim stihovima: `Klevetnicima Rusije` pokazuje figu iz dΕΎepa. On zna da oni neΔe proΔitati njegove stihove, znaΔi, neΔe odgovarati na βpitanjaβ na koje bi lako odgovorio Δak i sam PuΕ‘kin. I kakvo je to opet svetogrΔe povezivati βBorodinoβ i βVarΕ‘avuβ? Rusija Δe ustati protiv ovog bezakonja.[36]β Pjotr Δadajev je pak uputio nakon pojave pesama njihovom autoru oduΕ‘evljeno pismo, a njegovo glediΕ‘te su delili i prognani dekabristi.[35] Uz to je F. Bulgarin, povezan s treΔim odelom, optuΕΎivao pesnika za privrΕΎenost liberalnim idejama. PoΔetkom 1830-ih, proza je u PuΕ‘kinovom stvaralaΕ‘tvu poΔela da prevladavava nad poetiΔkim ΕΎanrovima. Belkinove pripovetke (izdane 1831) nisu imale uspeha. PuΕ‘kin je zamiΕ‘ljao veliko epsko delo β roman iz epohe pugaΔovΕ‘tine s junakom-plemiΔem koji prelazi na stranu pobunjenika. Zamisao se na neko vreme zaustavila zbog nedovoljnog poznavanje te epohe, te je zapoΔeo rad nad romanom Dubrovski (1832β1833). Njegov junak, osveΔujuΔi oca, kome su nepravedno oteli oΔevinu, postaje razbojnik. Plemeniti razbojnik Dubrovski je prikazan romantiΔno, dok su ostali likovi prikazani realistiΔno.[31] Iako je osnovu siΕΎea preuzeo iz savremenog ΕΎivota, tokom rada na romanu on je sve viΕ‘e dobijao obeleΕΎja tradicionalnog avanturistiΔkog pripovedanja koji se uopΕ‘teno ne podudara s ruskom stvarnoΕ‘Δu. MoguΔe je da je, predviΔajuΔi nesavladive probleme sa cenzurom u vezi s objavljivanjem romana, PuΕ‘kin napustio rad nad njim, iako se bliΕΎio kraju. Zamisao o delu s temom pugaΔovskog ustanka ga je opet privukla, te je on, veran istorijskoj taΔnosti, privremeno prekinuo prouΔavanje Petrovske epohe, istraΕΎivao Ε‘tampane izvore o PugaΔovu, upoznao se s dokumentima o guΕ‘enju ustanka PugaΔova (sam βPredmet PugaΔovβ je bio strogo poverljiv i nedostupan), a 1833. otputovao na Volgu i Ural da bi liΔno video mesta tih dogaΔaja, Δuo ΕΎive legende o pugaΔovΕ‘tini. PuΕ‘kin je putovao kroz NiΕΎnji Novgorod, Kazanj i Simbirsk u Orenburg, a otuda na Oral, niz drevnu reku Jaik, preimenovanu nakon seljaΔkog ustanka u Ural. PuΕ‘kina su izabrali za Δlana Carske ruske akademije 7. januara 1833. istovremeno s pesnikom i dramaturgom P. Kateninim, prozaikom i dramaturgom M. Zakoskinim, istoriΔarem D. Jazikovim i protojerejem A. Malovim. U jesen 1833. godine vratio se u Boldino. Tada je Boldinska jesen PuΕ‘kina bila dvostruko kraΔa nego pre tri godine, ali po vaΕΎnosti je jednaka Boldinskoj jeseni 1830. Za mesec i po PuΕ‘kin je dovrΕ‘io rad nad PriΔom o PugaΔovu i Pesmama zapadnih Slavena, zapoΔeo rad na pripovetki Pikova dama, stvorio romane AndΕΎelo i Bronzani konjanik, Bajku o ribaru i ribici i Bajku o mrtvoj kneginji i o sedmorici delija, pesmu u stancama Jesen. Petrograd (1833β1835) U decembru 1833. PuΕ‘kin se vratio u Petrograd, oseΔajuΔi potrebu da promeni ΕΎivot i da se udalji tutorstva dvora. UoΔi 1834. godine Nikolaj I je dao svom istoriΔaru niΕΎi dvorski Δin kamerjunkera. Prema reΔima njegovih prijatelja, on se razbesneo zbog toga Ε‘to se taj Δin obiΔno davao mladim ljudima. Dana 1. januara 1834. PuΕ‘kin je zapisao u svoj dnevnik: βTreΔeg dana mi je dat Δin kamerjunkera (Ε‘to zaista ne dolikuje mojim godinama). Na dvoru su hteli da N. N. (Natalija Nikolajevna) pleΕ‘e u AniΔkovu.[30]β Tada je pak bilo zabranjeno izdavanje Bronzanog konjanika. PoΔetkom 1834. PuΕ‘kin je napisao drugu pripovetku u prozi β Pikovu damu, te ju je izloΕΎio u Δasopisu βBiblioteka dlja Δtenijaβ koji je platio PuΕ‘kinu brzo i u veΔem pauΕ‘alu. Pripovetka je bila zapoΔeta u Boldinu, te je bila namenjena, po svoj prilici, zajedniΔkom almanahu βTrojΔatkaβ (PuΕ‘kina, V. F. Dojevskog i N. V. Gogolja). Dana 25. jula 1834. godine PuΕ‘kin je dao ostavku s molbom da zadrΕΎi pravo rada u arhivima, koje mu je bilo potrebno za Istoriju Petra. Kao motiv su bili navedeni porodiΔni razlozi i nemoguΔnost da stalno boravi u prestonici. Molba nije bila prihvaΔena te je na taj naΔin PuΕ‘kin ostao bez moguΔnosti da nastavi rad. PosluΕ‘avΕ‘i savet Ε½ukovskog, PuΕ‘kin je opozvao molbu.[30] Kasnije je PuΕ‘kin zamolio za dopuΕ‘tenje u trajanju od 3β4 godine: u leto 1835. napisao je svekrvi da planira da s celom porodicom otputuje na selo na nekoliko godina. MeΔutim, molba mu je bila odbijena, a umesto toga mu je Nikolaj I predloΕΎio polugodiΕ‘nji dopust i 10.000 rubalja, kako je bilo reΔeno β βkao ispomoΔβ. PuΕ‘kin ih nije prihvatio te je zamolio za 30.000 rubalja pod uslovom da ih naplate iz njegove plate, Δime mu je bio dat dopust u trajanju od Δetiri meseca. Na taj naΔin je PuΕ‘kin bio nekoliko godina unapred vezan za sluΕΎbu u Petrogradu.[30] Taj iznos nije pokrivao ni polovinu PuΕ‘kinovih dugova, s prestankom isplate plate mogao je samo da se uzda u prihode od knjiΕΎevnog rada, koji su pak zavisili od potraΕΎnje Δitalaca. Krajem 1834. i poΔetkom 1835. godine izaΕ‘lo je nekoliko sabranih izdanja dela PuΕ‘kina: puni tekst Jevgenija Onjegina (u razdoblju od 1825. do 1832. roman je izlazio u delovima), zbirke pesama, pripovetke, poema, meΔutim, sve se razilazilo s trudom. Kritika je veΔ otvoreno govorila o opadanju njegovog talenta, o kraju njegove epohe u ruskoj knjiΕΎevnosti. Dve su jeseni β 1834. godina (u Boldinu) i 1835. godina (u Mihajlovskom) β bile manje plodonosne. TreΔi put je pesnik doΕ‘ao u Boldino ujesen 1834. zbog problema na imanju, te je tamo proveo mesec dana, napisavΕ‘i samo Bajku o zlatnom petliΔu. U Mihajlovskom je PuΕ‘kin nastavio da radi nad Scenama iz viteΕ‘kih vremena, Egipatskim noΔima i napisao pesmu Ja posetih opet.... Ε iroj publici je, kojoj je bilo ΕΎao zbog opadanja njegovog talenta, bilo nepoznato da njegova najbolja dela nisu bila puΕ‘tena u Ε‘tampu, da je tih godina trajao stalan intenzivan rad nad velikim zamislima: Istorijom Petra, romanom o pugaΔovΕ‘tini. U stvaralaΕ‘tvu pesnika su se nazrele radikalne promene. PuΕ‘kin-liriΔar tih godina postao je prvenstveno ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π·Π° ΡΠ΅Π±Π΅. Uporno je eksperimentisao s proznim ΕΎanrovima koji ga u potpunosti nisu zadovoljavali, ostali su u zamislima, skicama, obrisima, traΕΎio je nove oblike knjiΕΎevnosti. βSavremenikβ Prema reΔima S. A. Sobolevskog: βMisao o velikom periodiΔnom izdanju koje bi se ticalo, verovatno, svih glavnih strana ruskog ΕΎivota, teΕΎnja da posredno sluΕΎi domovini svojim perom, okupirali su PuΕ‘kina gotovo neprekidno poslednjih deset godina njegove kratkotrajne karijere... Prilike su mu smetale, te je tek 1836. uspeo da isposluje pravo na izdavanje βSavremenikaβ, ali u opsegu vrlo ograniΔenom i skuΔenom.[37]β Od ukidanja KnjiΕΎevnih novina borio se za pravo na vlastito periodiΔno izdanje. Nije uspeo da ostvari zamisli novina (Dnevnik), razliΔitih almanaha i zbornika, Δasopisa Severnyj zritelj, kog je trebalo da ureΔuje V. F. Odojevski. Odojevski i PuΕ‘kin su imali nameru od 1835. da izdaju Sovremennyj letopisec politiki, nauk i literatury. Godine 1836, je dobio jednogodiΕ‘nju dozvolu za izdavanje almanaha. PuΕ‘kin se takoΔe nadao prihodu koji bi mu pomogao da isplati najhitnije dugove. Δasopis osnovan 1836. godine dobio je naziv Savremenik. U njemu su bila objavljivana dela samog PuΕ‘kina, a takoΔe N. V. Gogolja, Aleksandra Turgenjeva, V. Ε½ukovskog, P. Vjazemskog. Ipak, Δasopis nije imao uspeha kod Δitalaca: na novi tip ozbiljnog periodiΔnog izdanja, posveΔenog aktuelnim problemima, o kojima se prema potrebi govorilo u aluzijama, ruska publika je tek trebalo da se navikne. Δasopis je imao svega 600 pretplatnika Δime je doneo gubitke svom izdavaΔu, buduΔi da nije pokrivao ni troΕ‘kove Ε‘tampanja ni honorare saradnika. Dva zadnja toma Savremenika PuΕ‘kin je viΕ‘e od pola ispunio vlastitim delima, uglavnom anonimno. U Δetvrtom tomu Δasopisa objavljen je, konaΔno, roman Kapetanova kΔi. PuΕ‘kin je mogao da izda roman kao posebnu knjigu, Δime bi mu doneo potrebnu zaradu. MeΔutim, ipak je odluΔio da izda Kapetanovu kΔi u Δasopisu te nije mogao raΔunati na istovremeno objavljivanje posebne knjige, jer je u to vreme to bilo nemoguΔe. Roman je verovatno bio izdat u Δasopisu pod uticajem Krajevskog i izdavaΔa Δasopisa koji su se bojali njegovog neuspeha. Δitaoci su blagonaklono doΔekali Kapetanovu kΔi, ali PuΕ‘kin nije doΔekao odazive oduΕ‘evljenih kritiΔara na svoj poslednji roman. Bez obzira na finansijski neuspeh, PuΕ‘kin se do zadnjeg dana bavio izdavaΕ‘tvom, βnadajuΔi se da Δe, uprkos sudbini, naΔi i odgojiti svog Δitaocaβ[37]. Razdoblje 1836β1837. U proleΔe 1836. godine, nakon teΕ‘ke bolesti preminula je NadeΕΎda Osipovna. PuΕ‘kin je, zbliΕΎivΕ‘i se s majkom poslednjih dana njenog ΕΎivota, teΕ‘ko podnosio taj gubitak. Sticajem okolnosti on je jedini iz cele porodice pratio njeno telo do mesta sahrane u Svetim gorama. To je bila njegova zadnja poseta Mihajlovskom. PoΔetkom maja je zbog izdavanja i rada u arhivima doputovao u Moskvu. Nadao se saradnji izmeΔu Savremenika i autora Δasopisa Moskovskij nabljudatelj. MeΔutim, Jevgenij Baratinski, Mihail Pogodin, Aleksej Homjakov, Stepan Ε evirjov se nisu ΕΎurili s odgovorom, indirektno ga odbijajuΔi. Uz to se PuΕ‘kin nadao saradnji s Bjelinskim, koji je bio u konfliktu s Pogodinim. PosetivΕ‘i arhive ministarstva spoljnih poslova, uverio se da Δe rad s dokumentima iz petrovskog razdoblja trajati nekoliko meseci. Na zahtev supruge, koja je bila u visokom stadijumu trudnoΔe, PuΕ‘kin se krajem maja vratio u Peterburg. Prema seΔanjima francuskog izdavaΔa i diplomate Fransoa-Adolfa Loev-Vemara, koji je u leto 1836. boravio kao gost kod pesnika, PuΕ‘kin je bio oduΕ‘evljen Istorijom Petra, podelio je s gostom rezultate istraΕΎivanja arhiva i izrazio bojazan da Δitatelji neΔe prihvatiti knjigu u kojoj Δe car biti prikazan βtakvim kakav je bio prvih godina svoje vladavine, kada je gnevno ΕΎrtvovao sve zbog svog ciljaβ. SaznavΕ‘i da Loev-Vemara zanimaju ruske narodne pesme, PuΕ‘kin je za njega preveo jedanaest pesama na francuski jezik. Prema miΕ‘ljenju struΔnjaka koji su ih prouΔavali, prevod je bio napravljen besprekorno.[38] U leto 1836. PuΕ‘kin je stvorio svoj poslednji pesniΔki ciklus koji je nazvao prema mestu nastanka β Kamenoostrovski ciklus (prema daΔi na petrogradskom Kamenom ostrvu). TaΔan sastav ciklusa pesama je nepoznat. MoguΔe je da su bile namenjene objavljivanju u Savremeniku, ali PuΕ‘kin je odustao od toga, predviΔajuΔi probleme sa cenzurom. Tri dela koja nesumnjivo pripadaju ovom ciklusu povezana su temama iz JevanΔelja. OpΕ‘ti siΕΎe pesama Oci pustinjaci i neporoΔne ΕΎene, Kak s dreva sorvals`a i Mirskaja vlast je Velika nedelja korizme.[39] JoΕ‘ je jedna pesma iz ciklusa β Iz Pindemonti liΕ‘ena hriΕ‘Δanske simbolike, meΔutim, nastavlja razmiΕ‘ljanja pesnika o duΕΎnostima Δoveka koji ΕΎivi na svetu sa sobom i onima koji ga okruΕΎuju, o izdaji, o pravu na fiziΔku i duhovnu slobodu. Po miΕ‘ljenju Vadima Starka: βU ovoj pesmi formulisan je idealni pesniΔki i ljudski kredo PuΕ‘kina, izmuΔen celim ΕΎivotom.[38]β U ciklus su, verovatno, ulazili Kogda za gorodom zadumΔiv ja broΕΎu, katren Naprasno ja begu k Sionskim vorotam i, na kraju, (nekim istraΕΎivaΔima se osporava ta pretpostavka) Spomenik nerukotvorni podigoh sebi... β kao uvod ili, prema drugim verzijama, finale β pesniΔki zaveΕ‘taj PuΕ‘kina. Smrt Ε½orΕΎ d`Antes BeskonaΔni pregovori sa svakom o raspodeli imanja nakon majΔine smrti, brige o izdavaΕ‘tvu, dugovi i, najvaΕΎnije, javno udvaranje gardista carske konjiΔke garde Ε½orΕΎa d`Antesa njegovoj supruzi, koje je izazvalo ogovaranje u druΕ‘tvu, bili su uzrok pesnikove potiΕ‘tenosti u jesen 1836. Dana 3. decembra je njegovim prijateljima (Vjazemskima, Karamzinima, Jelizaveti Hitrovoj, Vladimiru Sollogubu, Rossetijima, Mihailu Vijeljgorskom i, po svoj prilici, N. Skalon[38]) bila poslata anonimna paskvila s uvredljivim aluzijama upuΔenim Nataliji Nikolajevnoj. PuΕ‘kin je, doznavΕ‘i o pismima sledeΔega dana, bio uveren da su ona delo D`Antesa i njegovog oΔuha Luisa HiΔerena. NaveΔe 4. decembra PuΕ‘kin je izazvao D`Antesa na dvoboj. HiΔerena je (nakon dva susreta s PuΕ‘kinom) dobio odlaganje dvoboja na dve nedelje. Naporima prijatelja i, prvenstveno, Ε½ukovskog i tetke Natalje Nikolajevne, Jekaterine ZagrjaΕΎske, uspelo im je spreΔe dvoboj. Dana 17. decembra d`Antes je zaprosio sestru Natalije Nikolajevne, Jekaterinu GonΔarovu. Isti je dan PuΕ‘kin poslao svom sekundantu Vladimiru Sollogubu pismo u kom odustaje od dvoboja.[30] MeΔutim, brak nije reΕ‘io konflikt. D`Antes je Nataliju Nikolajevnu, susrevΕ‘i se javno s njom, progonio. Ε irile su se glasine o tome da se D`Antes oΕΎenio Natalijinom sestrom da spasi njen ugled. Prema svedoΔanstvu Konstantina Danzasa, Natalija je predlagala PuΕ‘kinu da na neko vreme napusti Petrograd, ali on je, βizgubivΕ‘i strpljenje, odluΔio da postupi drugaΔijeβ.[30] PuΕ‘kin je poslao 26. januara 1837. Luisu HiΔerenu βkrajnje uvredljivo pismoβ.[30] Jedini je odgovor na njega mogao biti izazov na dvoboj, a PuΕ‘kin je to znao. Dobio je sluΕΎbeni poziv na dvoboj od HiΔerena, kog je odobrio D`Antes istog dana preko ataΕ‘ea francuskog veleposlanstva vikonta Adolfa de Sen-Simona DerΔijaka. BuduΔi da je HiΔeren bio veleposlanik strane drΕΎave, nije mogao izaΔi na dvoboj, jer bi to znaΔio siguran kraj njegove karijere. Dvoboj s D`Antesom se odrΕΎao 27. januara na Crnoj reci. PuΕ‘kin je bio ranjen: metak mu je probio kuk i prodro u trbuh. U to vreme je takva vrsta ranjavanja bila smrtonosna. PuΕ‘kin je za to doznao od dvorskog lekara Nikolaja Arendta koji, popuΕ‘tajuΔi njegovim molbama, nije skrivao istinu. Pre smrti PuΕ‘kin je, dovodeΔi u red svoje poslove, razmenjivao poruke s carem Nikolajem I. Poruke su prenosila dva Δoveka: Vasilij Ε½ukovski (pesnik, u to vreme uΔitelj naslednika prestola, buduΔeg cara Aleksandra II) i Nikolaj Arendt (dvorski lekar cara Nikolaja I, i PuΕ‘kinov lekar). Pesnik je molio za oprost zbog naruΕ‘avanja carske zabrane dvoboja... Δekam carsku reΔ da umrem spokojno... Car: βAko nam Bog zapoveda da se viΕ‘e ne viΔamo na ovome svetu, Ε‘aljem ti svoj oprost i zadnji savet da umreΕ‘ kao hriΕ‘Δanin. O ΕΎeni i deci se ne brini, ja Δu ih imati na brizi.β (Smatra se da je ovu poruku predao Ε½ukovski.) Nikolaj I je video u PuΕ‘kinu opasnog βvoΔu slobodnih mislilacaβ (bili su ograniΔeni narodni govori u znak seΔanja na pesnika), te je kasnije uveravao da je on βs teΕ‘kom mukom doveo PuΕ‘kina do hriΕ‘Δanske smrtiβ,[40] Ε‘to nije odgovaralo stvarnosti: joΕ‘ pre primanja careve poruke PuΕ‘kin je, doznavΕ‘i od lekara da je njegova rana smrtonosna, poslao po sveΕ‘tenika da se priΔesti. Dana 29. januara (10. februara) u 14 sati i 45 minuta PuΕ‘kin je umro od peritonitisa. Nikolaj I je ispunio data obeΔanja: platio je njegove dugove, imanje PuΕ‘kinova oca pod hipotekom oΔistio od dugova, udovici dodelio penziju, a kΔeri davao primanja do udaje, sinove je Ε‘kolovao za paΕΎeve i davao 1.500 rubalja za njihovo obrazovanje do stupanja u sluΕΎbu, PuΕ‘kinova dela izdao o drΕΎavnom troΕ‘ku u korist udovice i dece, te im jednokratno isplatio 10.000 rubalja. PoΕ‘tujuΔi PuΕ‘kinovu ΕΎelju, sahranili su ga u fraku, a ne u kamerjunkerskom mundiru.[38] Opelo, odreΔeno u Isakijevskoj katedrali, sluΕΎeno je u KonjuΕ‘ennoj crkvi. Ceremoniji je prisustvovalo puno ljudi, a u crkvu su ulazili s pozivnicom. βBilo je, po obiΔaju, i apsurdnih odluka. Narod su prevarili: rekli su da Δe sluΕΎiti opelo u Isakijevskoj katedrali β tako je pisalo na pozivnicama β meΔutim, telo su iz stana izneli noΔu, potajno, te je ono poloΕΎeno u KonjuΕ‘ennoj crkvi. Univerzitet je primio uputstvo da profesori ne napuΕ‘taju svoje katedre i da studenti budu prisutni na predavanjima. Nisam se suzdrΕΎao, te sam izrazio naΔelniku svoj oΔaj povodom toga. Rusi ne mogu oplakivati svog sugraΔanina koji im je iskazao Δast svojim postojanjem! (Iz dnevnika Aleksandra Nikitenka).[38]β Posle su kovΔeg spustili u podrum, gde se nalazio do otpremanja u Pskov. Telo je pratio Aleksandar Turgenjev. U pismu gubernatoru Pskova, A. PeΕ‘Δurovu, A. Mordvinov je po nalogu A. Benkendorfa i cara ukazivao na potrebu da se zabrani βsvaka liΔna izjava, svaki susret, jednom reΔju svaka ceremonija, osim onoga Ε‘to se prema naΕ‘em crkvenom obredu vrΕ‘i pri sahrani tela plemiΔaβ.[38] Aleksandar PuΕ‘kin je sahranjen na teritoriji Svjatogorskog manastira Pskovske gubernije. U avgustu 1841, prema odluci N. N. PuΕ‘kine, na grob je bio postavljen nadgrobni spomenik, rad kipara Aleksandra Permagorova (1786β1854).[41] PuΕ‘kinovi potomci PuΕ‘kin je imao Δetvoro dece iz svog braka sa Natalijom: Mariju (roΔ. 1832), Aleksandra (roΔ. 1833), Grigorija (roΔ. 1835) i Nataliju (roΔ. 1836), od kojih je poslednja bila udata, morganatski, u kraljevsku kuΔu Nasau za Nikolaja Vilhelma od Nasaua i postala grofica od Merenberga. Od Δetvoro PuΕ‘kinove dece samo je dvoje ostavilo potomstvo β Aleksandar i Natalija. Natalijina praunuka, NadeΕΎda, bila je udata u britanskoj kraljevskoj porodici (njen suprug bio je ujak princa Filipa, vojvode od Edinburga).[42] Potomci pesnika danas ΕΎive po celom svetu: u SAD, Ujedinjenom Kraljevstvu, NemaΔkoj, Belgiji. Oko pedeset potomaka ΕΎivi u Rusiji, ukljuΔujuΔi lekarku Tatjanu Ivanovnu LukaΕ‘, Δija je prabaka (PuΕ‘kinova unuka) bila udata za unuka brata Gogolja. Danas Tatjana ΕΎivi u Klinu.[43] NasleΔe KnjiΕΎevno nasleΔe Mnoga njegova dela kritiΔari smatraju remek-delima, kao Ε‘to su poema Bronzani konjanik i drama Kameni gost, priΔa o padu Don Ε½uana. Njegova pesniΔka kratka drama Mocart i Salijeri (iz istog rada kao i Kameni gost, Male tragedije) bila je inspiracija za Ε aferov Amadeus, a takoΔe predstavlja i libreto za Korsakovljevu operu Mocart i Salijeri. PuΕ‘kin je takoΔe poznat po svojim kratkim priΔama, posebno po ciklusu PriΔe pokojnog Ivana PetroviΔa Belkina, pre svega po priΔi Hitac. Sam PuΕ‘kin preferirao je svoj roman u stihu Evgenije Onjegin, koji je pisao tokom celog svog ΕΎivota i koji, zapoΔinjuΔi tradiciju velikih ruskih romana, prati nekoliko centralnih likova, ali se u velikoj meri razlikuje u tonu i fokusu. Onjegin je delo takve sloΕΎenosti da je, iako samo stotinu stranica dugo, prevodiocu Vladimiru Nabokovu bilo potrebno dva cela toma svezaka kako bi u potpunosti preneo njegovo znaΔenje na engleskom. Zbog ove poteΕ‘koΔe u prevodu, PuΕ‘kinovi stihovi ostali su u velikoj meri nepoznati engleskim Δitaocima. MeΔutim, i pored toga, PuΕ‘kin je u velikoj meri uticao na zapadnjaΔke pisce poput Henrija DΕΎejmsa.[44] PuΕ‘kin je napisao i Pikovu damu, koja predstavlja deo Crne vode, zbirke kratkih priΔa fantastiΔne prirode velikih pisaca, koju je saΔinio Alberto Manguel. MuziΔko nasleΔe PuΕ‘kinova dela obezbedila su i plodno tlo za mnoge ruske kompozitore. Opera Mihaila Glinke Ruslan i Ljudmila predstavlja najraniju vaΕΎniju operu inspirisanu PuΕ‘kinovim delom. Opere Petra IljiΔa Δajkovskog Jevgenije Onjegin (1879) i Pikova dama (1890) van Rusije su poznatije nego PuΕ‘kinova dela kojima su inspirisana. Monumentalna opera Modesta Musorgskog Boris Godunov, takoΔe inspirisana PuΕ‘kinovim delom, smatra se jednom od najboljih i najoriginalnijih ruskih opera. Druge ruske opere koje se baziraju na PuΕ‘kinovim delima su Rusalka i Kameni gost Aleksandra DargomiΕ‘kog; Korsakovljeve Mocart i Salijeri, PriΔa o caru Saltanu i Zlatni petliΔ; Kavkaski zatvorenik, Pir u vreme kuge i Kapetanova kΔi Cezara Kjuja; Mazepa Δajkovskog; Rahmanjinove Aleko (bazirana na Ciganima) i Gramzivi vitez; Mavra Igora Stravinskog i Napravnikov Dubrovski. PuΕ‘kinovi stihovi koristili su se u baletima i kantatama (ukljuΔujuΔi i njegove pesme napisane na francuskom u ciklusu Caprice Γ©trange kompozitorke Izabele Abuker). Supe, Leonkavalo i Malipjero takoΔe su komponovali svoje opere po PuΕ‘kinovim delima. Romantizam Mnogi smatraju da je PuΕ‘kin glavni predstavnik romantizma u ruskoj knjiΕΎevnosti; ipak, on se ne moΕΎe nedvosmisleno oznaΔiti kao romantiΔar. Ruski kritiΔari tradicionalno tvrde da njegova dela predstavljaju put od neoklasicizma, preko romantizma do realizma. Alternativna procena sugeriΕ‘e da je PuΕ‘kin βimao sposobnost da se zabavlja suprotnostima koje se mogu Δiniti romantiΔarskim u osnovi, ali su na kraju subverzivni sa svih taΔaka glediΕ‘ta, ukljuΔujuΔi i romantiΔarskuβ i da je on βistovremeno i romantiΔar i neromantiΔarβ.[45] Priznanja i nasleΔe Godine 1929, sovjetski pisac Leonid Grosman objavio je roman D`Arkijakovi spisi, u kome opisuje PuΕ‘kinovu smrt iz perspektive francuskog diplomate, kao uΔesnik i svedok fatalnog duela. Roman opisuje PuΕ‘kina kao liberala i ΕΎrtvu carskog reΕΎima. U Poljskoj je knjiga objavljena pod nazivom Smrt pesnika. Godine 1937, grad Carsko Selo preimenovano je u PuΕ‘kin, u Δast pesnika. Postoji nekoliko muzeja u Rusiji posveΔenih PuΕ‘kinu, ukljuΔujuΔi dva u Moskvi, jedan u Sankt Peterburgu, kao i veliki kompleks Mihajlovsko. PuΕ‘kinova smrt predstavljena je na malim ekranima filmom PuΕ‘kin: Poslednji duel. Film je reΕΎirala Natalija BondarΔuk, a lik PuΕ‘kina tumaΔio je Sergej Bezrukov. PuΕ‘kinov fond osnovan je 1987. godine od strane Vojvotkinje od Aberkorna u znak obeleΕΎavanja kreativnog nasleΔa i duha svog pretka i oslobaΔanja kreativnosti i maΕ‘te dece u Irskoj, pruΕΎajuΔi im priliku da prenesu svoje misli, oseΔanja i iskustva. Asteriod 2208 PuΕ‘kin, otkriven 1977. godine od strane sovjetskog astronoma Nikolaja Δerniha, dobio je naziv po njemu.[46] Jedan krater na Merkuru takoΔe nosi PuΕ‘kinovo ime. MS Aleksandar PuΕ‘kin, drugi brod ruske klase Ivan Franko, nosi njegovo ime (takoΔe se naziva i pesnik ili pisac. Stanica metroa u TaΕ‘kentu nosi njegovo ime. PuΕ‘kinova brda[47] i PuΕ‘kinovo jezero[48] u Ben Nevisu, Kanada, dobila su ime po njemu. Dan ruskog jezika, uspostavljen od strane Ujedinjenih nacija 2010. godine, obeleΕΎava se 6. juna, na PuΕ‘kinov roΔendan.[49] PuΕ‘kinova statua u Mehan parku u Manili otkrivena je 2010. godine u znak obeleΕΎavanja odnosa izmeΔu Filipina i Rusije.[50] Dijamant Aleksandar PuΕ‘kin, drugi najveΔi pronaΔen u Rusiji i celom bivΕ‘em Sovjetskom Savezu, nazvan je po njemu. Dana 28. novembra 2009. godine, postavljen je spomenik PuΕ‘kinu u Asmari, prestonici Eritreje.[51] Izabrana dela PuΕ‘kinova kuΔa u Moskvi. PuΕ‘kin je objavio prvu pesmu sa 14 godina, kao uΔenik u carskoj gimnaziji, u Δasopisu Evropski glasnik. Tokom Ε‘kolovanja je poΔeo da piΕ‘e i svoje prvo veliko delo, Ruslan i Ljudmila, izdato 1820. Delo je bazirano na bajkama koje je Δuo od svoje babe. Od 1817. do 1820. njegova politiΔka aktivnost je uticala na njegova dela. IzmeΔu ostalog, napisao je delo Oda slobodi. Zbog ovih dela je prognan. Tokom prvog izganstva (1820β1823) napisao je dela Kavkaski zatvorenik, BraΔa razbojnici i zapoΔeo je Δesmu BahΔisaraja. TakoΔe je zapoΔeo rad na jednom od svojih najpoznatihijih dela: Evgenije Onjegin. Tokom kratkog perioda slobode, zavrΕ‘io je rad na Δesmi BahΔisaraja, i napisao je Cigane. Tokom drugog perioda u egzilu (1824β1826), zapoΔeo je rad na Borisu Godunovu. To delo je izdao tek 1831. i pravo na to je dobio kao poklon za venΔanje. Evgenija Onjegina je izdao 1833. godine. Belkinove priΔe (puno ime: PriΔe pokojnog Ivana PetroviΔa Belkina), izdate 1831, nisu postale posebno popularne za vreme PuΕ‘kinovog ΕΎivota, ali su danas veoma cenjene. Smatra se da je ovim priΔama PuΕ‘kin pokazao Ε‘ta misli o dotadaΕ‘njoj ruskoj prozi i da namerava da napravi novu rusku knjiΕΎevnu tradiciju.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Cirilica! Dzonatan Svift Vladimir Kirin (Zagreb, 31. svibnja 1894. β Zagreb, 5. listopada 1963.) Rodio se kao drugo od Ε‘estero djece u obitelji Franje Kirin i Marije Kelemenec. Otac Franjo bijaΕ‘e operetni pjevaΔ i glumac Hrvatskoga zemaljskoga kazaliΕ‘ta kojega je sam Freudenreich iz Samobora doveo u Zagreb i stipendirao tijekom Ε‘kolovanja. Majka Marija Kelemenec bila je lijepa glasa i odliΔnoga glazbenoga obrazovanja. Vladimir se rano susreo s umjetniΔkim miljeom ondaΕ‘njeg Zagreba. U kuΔi Kirinovih su dolazili Nikola MaΕ‘iΔ, Menci Klement CrnΔiΔ. Nikola MaΕ‘iΔ je kumovao na krΕ‘enju buduΔem slikaru Vladimira. U Zagrebu je pohaΔao puΔku Ε‘kolu i Δetiri razreda niΕΎe Realne gimnazije. Godine 1909. polazi srednju graditeljsku Ε‘kolu u Zagrebu. Na GraΔevinskoj struΔnoj Ε‘koli u Zagrebu su mu bili profesori: perspektive Ivan TiΕ‘ov, prostoruΔnog risanja Oton IvekoviΔ i Ferdo KovaΔeviΔ. S Kirinom na toj Ε‘koli su tehniΔko znanje stjecali i buduΔi slikari Marino Tartagia i Ernest TomaΕ‘eviΔ, kipar Frano KrΕ‘iniΔ i arhitekt Alfred Albini. Prvi svjetski rat i mobilizacija prekidaju Ε‘kolovanje i odlazi u rat. Nakon zavrΕ‘ene ΔasniΔke Ε‘kole sluΕΎio je u Ε estome domobranskom artiljerijskom puku i tijekom dvije godine rata napredovao do natporuΔnika. TeΕ‘ko ranjen dobio je duΕΎu poΕ‘tedu i prekomandu u Pardubice. Uspijeva maturirati na Graditeljskoj Ε‘koli 1919 i u jesen odlazi u London da studira grafiku. U Jesen 1924. odlazi u BeΔ i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti β grafiΔki odjel. Nekoliko se mjeseci usavrΕ‘ava kod Ferdinanda Schmutzera U Kirinovom domu na Prilazu 2, - koji je bio ispunjen kuΔnim ljubimcima, maΔkama, papigama β u braku s Maksimilijanom BoroΕ‘iΔ ΕΎivi sretno, te u sijeΔnju 1932. dobiva kΔerku Maju. Agodine 1936. kΔer Nevu. UmjetniΔki rad JoΕ‘ u Ε‘koli je Vladimir iskazivao izvanredan crtaΔki dar. Njegove risanke su bile ispunjene crteΕΎima β precrtavajuΔi MaΕ‘iΔeve i CrnΔiΔeve crteΕΎe. Za boravka u Pardubicama je uradio niz crteΕΎa, a u zagrebu kompletira mapu Iz ΔeΕ‘kog baroka. Vladimir Kirin:Motiv iz Pardubica 1918. Za vrijeme boravka u Londonu 1919. izabrao je glasoviti Waterloo Bridge koji radi suhom iglom i prvu litografiju London β na Temzi Kratko radi kod arhitekta Tannera-Voysa, zatim dobiva stalni angaΕΎman u Δasopisu The Studio, a dobiva i preporuku za Langham Studio. Radi kao ilustrator priΔa, crtaΔ arhitektonskih spomenika, cjelina i gradskih veduta, kao karikaturist. Usporedo s radom posjeΔuje londonske muzeje i grafiΔke zbirke gdje prouΔava djela starih talijanskih i francuskih majstora. Zanimaju ga i moderniji grafiΔari kao Francuz Charles Meryon bakrorezac, a oduΕ‘evljava ga Franck Brangwyn bakropisac velikog formata i Amerikanac Joseph Pennell koji je dva desetljeΔa boravio u Londonu. Za vrijeme boΕΎiΔnih blagdana 1919. i uskrsnih 1920. boravi u Zagrebu. Crta i akvarelira motive iz starog Zagreba. Ilustrira knjigu povjesniΔara i arhivista Josipa MatasoviΔ Iz galantnog stoljeΔa Vladimir Kirin:Stara zagrebaΔka katedrala s biskupskim dvorom, kulama i voΔnjakom, 1919. 1921. dobiva narudΕΎbu za ilustriranje knjige priΔa Oscara Wildea i FantastiΔne pripovijesti Edgara Allana Poea. U proljeΔe 1921. napuΕ‘ta London i kreΔe na putovanje po europskim kulturnim i umjetniΔkim srediΕ‘tima. Obilazi Amsterdam, Pariz, Veneciju i Firencu. Po povratku u Zagreb objavljuje prvu grafiΔku mapu Litografije s motivima Londona, pariza, Amsterdama, Venecije i Firence. SuraΔuje s engleskim Δasopisima The Architectural Review, The Studio, grafiΔkim revijama The Apple i Colour i njemaΔkim Δasopisom za umjetnost Die Kunst. GrafiΔki oblikuje suvremenik i knjige izdanja DruΕ‘tva sv. Jeronima. Dobiva atelje u Zagrebu, Trg kralja Tomislava 21 u potkrovlju zgrade DruΕ‘tva sv. Jeronima. U proljeΔe 1922. dobiva poziv od opΔine grada Splita da naΔini seriju crteΕΎa i za mapu litografija s motivima Splita. Odmah i grad Trogir pokazuje zanimanje za portretiranje stare gradske jezgre. Slijedili su Ε ibenik i Hvar. Mnoge je crteΕΎe i akvarelirao. Krajem 1922. predstavljena je prva mapa Split (14 listova) s predgovorom Luje VojnoviΔa, zatim mapa Trogir (14 listova) s predgovorom Ivana Delalle i mapa Ε ibenik(12 listova) s predgovorom Δirila Metoda IvekoviΔa gdje IvekoviΔ Kirina naziva pravom pjesniΔkom duΕ‘om. Napokon 1925. otisnuo je mapu Zagreb s 24 bakropisna lista. Kao prijatelj sina Ivane BrliΕΎ-MaΕΎuraniΔ dolazi u kontakt s spisateljicom. Tijekom 1922. Kirin radi na ilustriranju engleskog izdanja priΔa Ivane BrliΔ-MaΕΎuraniΔ PriΔe iz davnina. Englesko izdanje PriΔa iz davnina izlazi iz tiska u Londonu 1924., a treΔe hrvatsko izdanje u Zagrebu 1926. Definitivno treΔe hrvatsko izdanje PriΔa iz davnina doΕΎivljava svoj uspjeh. 1923. godine Kirin pokreΔe Δasopis GrafiΔka revija koji je neprekidno izlazio u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu sve do 1940. godine. O tisuΔoj obljetnici Hrvatskog kraljevstva od slobodnog i kraljevskog grada Zagreba dobiva narudΕΎbu grefiΔke mape Zagreb. GrafiΔki oblikuje Zbornik kralja tomislava, a uredniΕ‘tvo Matice hrvatske poziva ga da oblikuje poseban Zbornik Matice hrvatske posveΔen 1000- godiΕ‘njici Hrvatskog kraljevstva. U Zagrebu biljeΕΎi promjene, a Δesto na osnovu starih fotografija crtaΔki i slikarski rekonstruira arhitektonske dijelove kojih viΕ‘e nije bilo. Nakana mu je bila perom i kistom snimiti povijesni biskupski Kaptol i svjetovni GriΔ i tako pred navalom nove i bezobzirne regulacije za naraΕ‘taje saΔuva sliku zagreba kako je nekada izgledao. 1927. ilustrira Δitanku o zdravlju na stihove Ivane BrliΔ MaΕΎuraniΔ koja je izaΕ‘la u nakladi Higijenskg zavoda. Bila je to prva slikovnica objavljena u Zagrebu s ilustracijama jednog hrvatskog autora. GrafiΔku ureΔuje knjigu austrijskog teoretiΔara Josefa Strzygowskog Starohrvatska umjetnost. Vladimir Kirin: Dolac, 1938. Godine 1928. imenovan je umjetniΔkim urednikom Hrvatske revije i Kola, dvaju mjeseΔnika Matice Hrvatske. TakoΔer je izabran, nakon natjeΔaja, za ravnatelja Zaklade tiskare Narodnih novina gdje ostaje sve do 1940. godine. Odmah po stupanju na duΕΎnost kupuje novi stroj za izradu litografija fotomehaniΔkim putem Hausleiterovim postupkom, te se pobrinuo za modernizaciju knjigotiskarstva. Sam je izradio nacrt novog tipa slova, te je proΕ‘irio nakladniΔki program i unapredio hrvatski tiskarski zavod. U ljeto 1929. boravi u Istri i crta, na Hvaru gradi kuΔu na osnovu vlastitih nacrta. U Londonu je u proljeΔe prireΔena velika izloΕΎba jugoslavenskog kiparstva i slikarstva na kojoj je i Kirin izlagao. na toj izloΕΎbi je bio izloΕΎen trogirski motiv. U Beogradu uΔestvuje na izloΕΎbi s Δetiri litografije iz mapa Split, Trogir i Zagreb U povodu 500. obljetnice poΔetka izgradnje Ε‘ibenske katedrale, 1931., u Hrvatskoj reviji je objavljen Δlanak Ljube Karamana s pet reprodukcija Kirinovih crteΕΎa. Ljeti 1933. na poziv Milutina Cihlara Nehajeva odlazi u Senj gdje crta i slika UskoΔku ulicu, Nehaj kulu i druge znamenitosti Senja. Potom obilazi manje gradove Hrvatskog primorja: Vrbnik, Zrinski grad u Kraljevici, rapske zvonike, Zrinskog ulicu u Bakru te je litografirana i objavljena tek 1943. godine u nakladi Hrvatskog izdavaΔkog bibliografskog zavoda. Mapa sadrΕΎava 24 lista s motivima koji prikazuju, osim veΔ spomenutih i Bribir, BaΕ‘ku, GriΕΎane, Krk, OmiΕ‘alj i Novi,a predgovor je napisao Δuro Szabo. 1934. uΔestvuje na Prvoj izloΕΎbi zagrebaΔkih umjetnika. IzlaΕΎe crteΕΎe s motivima iz Hrvatskog primorja 1936. godine je poslao nekoliko svojih rjeΕ‘enja na pariΕ‘ki salon lijepe knjige u Petit Palaisu, a najveΔi uspjeh je postigao s PriΔama iz davnina. Nakon pariΕ‘kog salona uslijedila je izloΕΎba u Rimu β Vatikan koja je prezentirala onodobne radove iz βtiskaβ. Na izloΕΎbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti zastupljen je sa jednim svojim radom β uljanom slikom Dolac. U sijeΔnju 1941. dobiva zadatak, a na poziv Mate UjeviΔa, opremanje Hrvatske enciklopedije. NaΔinio je nacrt za naslovnicu i za hrbat. Vladimir Kirin: Nacrt za hrbat Hrvatske enciklopedije, 1941. Uspostavom NDH mijenja se Kirinov poloΕΎaj u tiskari. Kirin biva poslan kao cenzor poΕ‘te u Suboticu. No zbog svoje struΔnosti i iskustva u tiskarskim poslovima, izvanrednih organizacijskih sposobnosti i ugleda koji je imao u zagrebaΔkom kulturnom krugu nova ga vlast imenuje nadstojnikom umjetniΔkog odsjeka vlade NDH. Dodijeljen mu je zahtjevan posao u pripremi nastupa hrvatskih umjetnika na Venecijanskom bienalu u ljeto 1942. godine. Uz pomoΔ Ive Ε repela i Ljube BabiΔa odabire umjetniΔka djela za tu izloΕΎbu. Uz bistu Ante PaveliΔa koju je uradio Antun AugustinΔiΔ, izborniΔki trojac odabire i djela Joze KljakoviΔa i Ivana MeΕ‘troviΔa. U sijeΔnju 1943. postaje posebni vladin povjerenik za pripremu velikih izloΕΎbi hrvatske moderne umjetnosti u βkulturnim srediΕ‘tima Reichaβ. Prvu izloΕΎbu je organizirao u berlinskoj Pruskoj akademiji umjetnosti veΔ krajem sijeΔnja, drugu u beΔkom UmjetniΔkom paviljonu u travnju, a posljednja treΔa u SlovaΔkom muzeju u Bratislavi. BeΔka Albertina je otkupila osam Kirinovih litografija za 100 Reichsmaraka za svaku. Vladimir Kirin: 1000 kuna iz 1943., desno uveΔan avers s inicijalima V.K. U Jesen 1943. postaje redovitim profesorom Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu iz predmeta Primijenjeno crtanje i perspektiva. Istodobno izlaΕΎe na TreΔoj izloΕΎbi hrvatskih umjetnika u UmjetniΔkom paviljonu. IzloΕΎio je dva ulja s pariΕ‘kim motivima i Portret Vladimira BeciΔa. Na Δetvrtoj izloΕΎbi hrvatskih umjetnika Nezavisne DrΕΎave Hrvatske izlaΕΎe Mrtvu prirodu. Tijekom ratnih godina dizajnirao je drugu i treΔu seriju novca Nezavisne drΕΎave Hrvatske, a Hrvatsko numizmatiΔko druΕ‘tvo danas Δuva skicu za nacrt zadnje novΔanice najveΔeg apoena. Na novΔanicama iz 1943. godine javljaju se prvi put kod Kirina folklorni motivi. U povodu zagrebaΔke filatelistiΔke izloΕΎbe 12. rujna 1943. puΕ‘tena je u promet peigodna poΕ‘tanska marka s reprodukcijom Kirinova ulja Dolac s pretiskom βHrvatsko more β 8. IX. 1943.β Poslije rata Kirin dobiva otkaz na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Ε‘to je bila posljedica Tiljkovog suda Δasti.[1] U svom ateljeu radi na ilustraciji Cervantesova Don Quijotea i to u ulju, a knjiga izlazi u nakladi zagrebaΔke Prosvjete s 16 reprodikcija u boji s predgovorom Mate UjeviΔa. Tijekom 1950. godine, a u prigodi pedesete obljetnice utemeljenja Hrvatske franjevaΔke provincije sv. Δirila i Metoda, slika za samostan na Kaptolu Prikazanje Bogorodice sv. Franji, a za samostan na Trsatu pet velikih uljanih slika na temu Gospe Trsatske i Δudotvornog prijenosa svete kuΔice iz Nazareta . Slike su na Trsat postavljene 1953. godine u crkvi posveΔenoj Gospi od Milosti. U ljeto 1953. vraΔa se crtanju i dalmatinskim motivima, te 1954. objavljuje litografsku mapu Zadar s predgovorom Vjekoslava MaΕ‘troviΔa Sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeΔa intezivno suraΔuje s izdavaΔkom kuΔom Naklada NaΕ‘a djeca i tiskarskim zavodom βOgnjen Pricaβ. Publicirao je pet albuma reprodukcija Narodne noΕ‘nje i plesovi Jugoslavije i dva albuma razglednica. U Nakladi βColorβ izlazi nekoliko edukativnih slikovnica o voΔu, povrΔu, cvijeΔu i ΕΎivotinjama s tekstovima Zlate KolariΔ-KiΕ‘ur. Zatim radi crteΕΎe za knjigu Slavka Kolara βPetrica Kerempuhβ. Najzahtjevniji viΕ‘egodiΕ‘nji rad je bio ilustriranje prizora za Andresenove priΔe I. i II. 1959. Za pjesmaricu Milana Sachsa MiΕ‘ko meΔu ΕΎivotinjama naslikao je 21. ilustraciju. U Samoborskom muzeju 1956. godine je odrΕΎana samostalna izloΕΎba Vladimira Kirina. IzloΕΎio je slike sa samoborskim motivima. Guliverova putovanja (1726, izmenjeno izdanje 1735), je roman DΕΎonatana Svifta koji je ujedno satira i parodija putopisnih priΔa. To je Sviftovo najpoznatije delo, ubraja se u klasike engleske, ali i svetske knjiΕΎevnosti.[1] Pun naziv romana je Putovanja u nekoliko dalekih svetskih zemalja, u Δetiri dela. Lemjuel Guliver, prvobitno hirurg a zatim kapetan nekoliko brodova. Ovaj roman je stekao ogromnu popularnost neposredno posle objavljivanja i od tada nije prestajao da se Ε‘tampa. DΕΎon Gej je u pismu Sviftu 1726. godine napisao `ovo je univerzalna knjiga, od politiΔke kancelarije do obdaniΕ‘ta`.[2] Guliverova putovanja su paradigma engleske satiriΔne knjiΕΎevnosti. Sve vreme se vrΕ‘i poreΔenje zemalja u koje Guliver dospeva sa evropskim svetom tog vremena. Elementi utopije i distopije se distribuiraju razliΔito, nekad na strani Engleske, nekad na strani drugih zemalja. Na planu uporeΔivanja kultura konstituiΕ‘e se satira: kritiΔki odnos prema odreΔenim vrednostima poretka i druΕ‘tva i uspostavljaju se matrice utopijskog i distopijskog poretka. Kratak sadrΕΎaj Narator nam na samom poΔetku predstavlja roman kao obiΔnu putopisnu knjigu uz podnaslov Putovanja u nekoliko dalekih svetskih zemalja, u Δetiri dela., Δiji je jedini autor Lemjuel Guliver, prvobitno hirurg a zatim kapetan nekoliko brodova. RazliΔita izdanja sadrΕΎe razliΔite verzije uvoda. Postoji izmiΕ‘ljeni redaktor, R. Simpson, koji nas upuΔuje u delo. Naime, njemu je Guliver dao ovaj rukopis, te ga je Simpson priredio i izdao. Tu se kritikuje roman, kaΕΎe se da je previΕ‘e prost, da autor opisuje dogaΔaje koji su zanimljivi. On vrΕ‘i apologiju istinitosti teksta, i na tome Δe se insistirati kroz Δitavo delo. Na taj naΔin se shvata relativistiΔka perspektiva, perspektiva koja deluje uverljivo. Prva redakcija Δitaocu jeste da je tekst fantastiΔan i stoga je neophodan predgovor zbog moguΔih optuΕΎbi na raΔun neistinitosti i uskraΔivanja dimenzije koja moΕΎe da obrazuje, a ne samo da zabavi. SiΕΎejni tok romana Svift je razvio u Δetiri tematska nivoa. U stvari, to su Δetiri epizode jedne povesti, u kojoj Lamjuel Guliver pripoveda o svojim velikim avanturama DΕΎonatan Svift (engl. Jonathan Swift; Dablin, 30. novembar 1667 β Dablin, 19. oktobar 1745) bio je irski knjiΕΎevnik, satiriΔar, pisac pamfleta. Poznat je po delu Guliverova putovanja. Sva svoja dela je objavljivao pod pseudonimima ili anonimno. Poznat je i kao majstor dva oblika satire. Biografija Mladost RoΔen je u Dablinu kao drugo dete DΕΎonatana i Abigeil Erik Svift. Otac mu je roΔen u Irskoj, a majka u Engleskoj. Otac mu je umro sedam meseci pre njegova roΔenja. O njegovom detinjstvu se malo zna, a Δinjenice o njemu su Δesto kontradiktorne. Veruje se da mu se majka vratila u Englesku joΕ‘ dok je DΕΎonatan bio jako mlad. Ostavila je DΕΎonatana kod familije svoga oca. O mladom DΕΎonatanu se najviΕ‘e brinuo njegov ujak Godvin. Godvin je poslao DΕΎonatana u Kilkeni gimnaziju zajedno sa roΔacima. Bila je to gimnazija koju je pohaΔao i filozof DΕΎordΕΎ Berkli. Od 1682. studirao je na Triniti koledΕΎu u Dablinu, na kome je diplomirao 1686. Dok je spremao magistraturu politiΔki nemiri u Irskoj prisilili su ga da ode u Englesku. Majka mu je pomogla da dobije poloΕΎaj sekretara i liΔnog pomoΔnika Ser Vilijama Templa na Mur Parku. Vilijama Templ je bio diplomat, koji je bio zasluΕΎan za Trojnu Alijansu 1668. Templ je otiΕ‘ao u penziju i na svom imanju je gajio baΕ‘tu i pisao memoare. Svift je zadobio Templovo poverenjee pa je bio upoznat sa stvarima velikoga znaΔaja. Nakon tri godine sluΕΎbe Templ je Svifta predstavio kralju Vilijamu III od Engleske. Slao ga je u London da urgira kod kralja da prihvati zakon za trojni parlament. Tokom boravka kod Templa upoznao je Ester DΕΎonson, tada osmogodiΕ‘nju devojΔicu, koja je bila Δerka jednoga od slugu. Bila je bez oca, a Svift je bio njen tutor i mentor. dao joj je nadimak Stela, a njih dvoje su Δitav ΕΎivot bili u bliskim odnosima. Svift je 1690. napustio Templa i otiΕ‘ao je u Irsku zbog zdravlja. nakon godinu dana vratio se u Mur Park. Svift je celi ΕΎivot patio od Menijerove bolesti. Za vreme drugoga boravka kod Templa magistrirao je 1692. u Hertford koledΕΎu na univerzitetu Oksford. OΔajniΔki je pokuΕ‘avao da naΔe bolji posao, pa je uz Templovu pomoΔ postao sveΕ‘tenik Irske crkve, a 1694. dobio je parohiju u diocenozi Konor u Kilrutu. Izgleda da je Svift tu bio izolovan u maloj udaljenoj zajednici, daleko od centara moΔi i uticaja. Dok je bio u Kilrutu bio je u romantiΔnoj vezi sa DΕΎejn Varing. U jednom pismu nudio joj je brak i rekao je da Δe napustiti Irsku, ako ga odbije. Izgleda da ga je odbila, jer se Svift vratio u Englesku i ponovo je bio u sluΕΎbi kod Templa 1696. Tu je ostao do Templove smrti. Templu je pripremao memoare. tokom toga vremena napisao je satiru, koja je bila kritika Templovoga eseja. Satiru je publikovao tek 1704. Templ je umro 1699. Svift je ostao kratko u Engleskoj da zavrΕ‘i Templove memoare moΕΎda se nadajuΔi da Δe neko priznati njegov rad i ponuditi mu odgovarajuΔe zaposlenje u Engleskoj. MeΔutim pojedini Templovi prijatelji i rodbina su zamrzili Svifta, jer se u memoarima naΕ‘lo indiskretnih detalja, koji su im smetali. NeuspeΕ‘no je pokuΕ‘ao da naΔe zaposlenje kod kralja. Dobio je ponudu da bude sekretar i i kapelan grofa od Berklija, jednoga od vrhovnih sudija Irske. Kada je doputavao do Irske to mesto je veΔ bilo popunjeno. MeΔutim radio je kao kapelan u larakoru, ageru i Dablinu. Kao kapelan erla Berklija veΔinu vremena je proveo u Dablinu i Δesto je putovao u London. Napisao je 1701 politiΔki pamflet. Pisac Svift je 1702. doktorirao na Triniti koledΕΎu u Dablinu. Za vreme poseta Londonu Svift je objavio dve knjige `A tale of a Tub` `The Battle of the Books` i poΔeo je sticati ugled kao pisac. Upoznao se tada i postao prijatelj sa Aleksandrom Poupom, DΕΎonom Gejom i DΕΎonom Arbutnotom. Svift je tih godina postao politiΔki aktivan. Od 1707. do 1709, a opet 1710. Svift je bio u Londonu. NeuspeΕ‘no se tada zalagao kod vigovske administracije u ime irskoga klera oko jednoga vlasniΔkoga problema. Torijevci, koji su bili u opoziciji pokazali su viΕ‘e razumevanja za njegove zahteve. Torijevci su kad su doΕ‘li na vlast 1710. Svifta regrutovali da bude urednik Egzamajnera. Svift je 1711. objavio politiΔki pamflet βPonaΕ‘anje saveznikaβ, u kome je napao vigovsku vlast zbog njihove nesposobnosti da zavrΕ‘i dugi rat sa Francuskom. Torijevci su vodili tajne razgovore sa Francuzima i ti razgovori su doveli do Utrehtskog mira 1713, kojim je zavrΕ‘en Rat za Ε‘pansko nasleΔe. DΕΎonatan Svift je bio deo unutraΕ‘njeg kruga torijevske vlasti i Δesto je bio posrednik u unutraΕ‘njim sporovima izmeΔu ministra spoljnih poslova i ministra finansija i premijera. SvaΔa dvojice kljuΔnih torijevskih voΔa rezultovala je ostavkom premijera Roberta Harlija. Kada je umrla kraljica Ana, a na vlast doΕ‘ao kralj DΕΎordΕΎ I vigovci su se vratili na vlast, a voΔama torijevaca je suΔeno jer su vodili tajne pregovore sa Francuzima. Zrelost Pred pad torijevske vlasti Svift se nadao da Δe ga nagraditi unosnim crkvenim poloΕΎajem u Engleskoj. MeΔutim kraljica Ana nije oboΕΎavala Svifta, pa je spreΔila te namere. Najbolje Ε‘to su mu mogli osigurati bio je poloΕΎaj dekana Sent Patrika u Dablinu. Kada su se vigovci vratili na vlast za Svifta nije bilo druge nego da ode u Irsku. Kada se vratio u Irsku iskoristio je svoju sklonost pamfletima i podrΕΎao je irsku stvar, tako da je dobio status irskoga patriote. Tih godina zapoΔeo je i svoje remek-delo βGuliverova putovanjaβ. Veliki deo materijala oslikavao je politiΔka iskustva. Epizoda kada Guliver gasi poΕΎar na palati Liliputanaca urinirajuΔi na palatu predstavlja metaforu torijevskoga nezakonitoga mirovnoga ugovora, kojim su napravili dobro delo na nesretan naΔin. Dugo je odlagao put u London i konaΔno je 1726. otputovao u London sa svojim delom βGuliverova putovanjaβ. Odseo je kod prijatelja Aleksandra Popa. DΕΎon Gej i DΕΎon Arbutnot su mu pomogli da anonimno Ε‘tampa delo. Prvo je odΕ‘tampano 1726. i odmah je postglo veliki uspeh. Ε tampano je joΕ‘ dva puta te godine i joΕ‘ jednom poΔetkom 1727. Francuski, nemaΔki i holandski prevodi su se pojavili 1727. Ilegalno je Ε‘tampano na irskom 1727. Svift se 1727. vratio u Englesku i odseo je ponovo kod Aleksandra Popa. Poseta je bila kratka, jer je dobio poruku da Ester DΕΎonson umire, pa se zbog toga vratio kuΔi. Umrla je januara 1728. Svift je umro 19. oktobra 1745. Sahranjen je pored Ester DΕΎonson.
Fali naslovna strana sa godinom izdanja i verovatno jedna predgovora. Vidi se sve na slikama U predgovoru na kraju piΕ‘e godina 1935. Retko u ponudi prvo izdanje Branislav NuΕ‘iΔ (Beograd, 20. oktobar 1864 β Beograd, 19. januar 1938) bio je srpski knjiΕΎevnik, pisac romana, drama, priΔa i eseja, komediograf, zaΔetnik retorike u Srbiji i istaknuti fotograf amater. TakoΔe je radio kao novinar i diplomata.[3] NajznaΔajniji deo njegovog stvaralaΕ‘tva su pozoriΕ‘na dela, od kojih su najpoznatije komedije: GospoΔa ministarka, Narodni poslanik, Sumnjivo lice, OΕΎaloΕ‘Δena porodica i Pokojnik. Osim Ε‘to je pisao za pozoriΕ‘te, radio je kao dramaturg ili upravnik u pozoriΕ‘tima u Beogradu, Novom Sadu, Skoplju i Sarajevu. Branislav NuΕ‘iΔ je u svojim delima ovekoveΔio svakodnevicu srpskog druΕ‘tva u XIX i XX veku, a njegove socioloΕ‘ke analize su aktuelne i u XXI veku. Biografija[uredi | uredi izvor] Detinjstvo i Ε‘kolovanje[uredi | uredi izvor] Spomen-ploΔa na zidu Zgrade Narodne banke Srbije u Ulici kralja Petra u Beogradu, na mestu gde se nekada nalazila rodna kuΔa Branislava NuΕ‘iΔa Branislav NuΕ‘iΔ je roΔen 20. oktobra (8. oktobra po julijanskom kalendaru) 1864. u Beogradu, nedaleko od Saborne crkve (danaΕ‘nja ulica Kralja Petra I), u kuΔi na Δijem je mestu danas Narodna banka Srbije, kao Alkibijad NuΕ‘a (cinc. Alchiviadi al NuΕa) od oca ΔorΔa (Georgijasa) Cincarina, i majke Ljubice Srpkinje. Njegov otac je bio ugledni trgovac ΕΎitom, ali je ubrzo posle NuΕ‘iΔevog roΔenja izgubio bogatstvo. Porodica se preselila u Smederevo, gde je NuΕ‘iΔ proveo svoje detinjstvo i pohaΔao osnovnu Ε‘kolu i prve dve godine gimnazije. Maturirao je u Beogradu. JoΕ‘ kao gimnazijalac zavrΕ‘nog razreda postao je Δlan ΔaΔke druΕΎine `Nada`. Njegov prvi knjiΕΎevni rad predstavljale su pesme, od kojih su dve objavljene u `Nadinom` almanahu.[4] Svoje pesme kasnije je objavljivao i u `Golubu` - listu za srpsku mladeΕΎ 1879. godine.[5] Kada je napunio 18 godina, zakonski je promenio svoje ime u Branislav NuΕ‘iΔ. JoΕ‘ kao mlad postao je Δlan opozicione Radikalne stranke. Tada je prvi put osetio snagu vladajuΔeg reΕΎima. Godine 1883, u 19 godini, napisao je prvu svoju komediju Narodni poslanik koja Δe biti postavljena na scenu trinaest godina kasnije, 1896. godine. Ovaj komad ismeva politiΔku borbu, izbore, narodne poslanike i vladinu stranku. Iako je dobio povoljnu ocenu recenzenata, Milovana GliΕ‘iΔa i Laze LazareviΔa, i stavljen na repertoar, upravnik Kraljevskog srpskog narodnog pozoriΕ‘ta Milorad Ε apΔanin je u poslednjem trenutku uputio rukopis u ministarstvo policije s molbom za miΕ‘ljenje, jer treba da bude postavljen na drΕΎavnu pozornicu. MeΔutim, tamo Δe zbog βbirokratijeβ ostati godinama. Studije pravnih nauka zapoΔeo je u Gracu (gde je proveo godinu dana)[6], a zatim nastavio u Beogradu, gde je i diplomirao na Velikoj Ε‘koli 1886. godine. Branislav NuΕ‘iΔ (desno) kao kaplar u srpsko-bugarskom ratu 1886. godine Sa dvanaest godina NuΕ‘iΔ beΕΎi od kuΔe, kako bi se pridruΕΎio srpskoj vojsci u Srpsko-turskom ratu, ali ga gradski pandur ubrzo vraΔa kuΔi. Kasnije je uΔestvovao u kratkom dvonedeljnom Srpsko-bugarskom ratu 1885. godine, kao dobrovoljac. Tada je kao kaplar 15. puka dobio u Jagodini jedan vod dobrovoljaca za obuku. U tom vodu je bio i pesnik Vojislav IliΔ,[7][8] sa kojim NuΕ‘iΔ ostaje nerazdvojan prijatelj sve do IliΔeve smrti, 1894. godine.[9] Bugarska je u ovom ratu dobila ujedinjenje, dok je Srbija dobila ratnog junaka, majora Mihaila KataniΔa, koji je tokom borbi na NeΕ‘kovom visu opkoljen oΔajniΔki branio pukovsku zastavu. TeΕ‘ko ranjen i zarobljen prebaΔen je na leΔenje u Sofiju po nalogu samog bugarskog kneza Aleksandra I Batenberga, koji je posmatrao bitku. Prva knjiga koju je NuΕ‘iΔ objavio bile su Pripovetke jednog kaplara 1886 godine, zbirka kratkih priΔa i crtica nastalih na osnovu priΔa iz rata. Zatvor[uredi | uredi izvor] PoΕ‘to mu je prvi rukopis bio βuhapΕ‘enβ, kako je mnogo godina kasnije naveo u svojoj autobiografiji, tada najverovatnije dobija inspiraciju za sledeΔu svoju komediju u kojoj se βpozabavio policijskim Δinovnicimaβ. Komediju Sumnjivo lice napisao je 1887/88. godine, koja Δe biti postavljena na scenu 35 godina kasnije 29. maja 1923. godine. U ovom delu ismeva policijski aparat, u kome vladaju korupcija, ksenofobija i karijerizam, Δiji je glavni zadatak borba protiv onih Ε‘to deluju protiv dinastije, koja se u tekstu spominje nekoliko puta, i to ne na mnogo paΕΎljiv i lojalan naΔin, a tokom ovakve borbe obiΔno stradaju neduΕΎni. Scena iz predstave Protekcija B. NuΕ‘iΔa, Sekcija za Dunavsku banovinu (NP, Beograd), Novi Sad, 1934, PozoriΕ‘ni muzej Vojvodine Godine 1887, u Beogradu su se dogodile dve sahrane. Prva sahrana je bila starije ΕΎene i majke pukovnika Dragutina FranasoviΔa, koji je bio ljubimac kralja Milana jer je oteo revolver nakon pucnja od Jelene β Ilke MarkoviΔ tokom neuspelog atentata u Sabornoj crkvi 1882. godine. Ovoj sahrani su pored rodbine prisustvovali kralj, visoki oficiri i svi Δlanovi Vlade. Druga sahrana na groblju, nekoliko dana kasnije, bila je junaka KataniΔa, koji je nakon puΕ‘tanja iz zarobljeniΕ‘tva preminuo od posledica ranjavanja. Ovoj sahrani prisustvovala je cela prestonica. Revoltiran ovim dogaΔajem mladi NuΕ‘iΔ je napisao politiΔko-satiriΔnu pesmu pod naslovom βDva rabaβ i podelio je na dva dela. U prvom delu opisuje prvu sahranu kojoj su prisustvovali βkite i mundiriβ kao βi joΕ‘ neko, ali to je tajnaβ (ovde se misli na kralja). U drugom delu pesme NuΕ‘iΔ je stihovao o sahrani hrabrog junaka. Pesma je objavljena u βDnevnom listuβ i izazvala je veliku paΕΎnju kod naroda. MeΔutim, publikovana pesma silno je uvredila i razbesnela kralja Milana koji je naredio da se NuΕ‘iΔ uhapsi i osudi. NuΕ‘iΔ je do tada veΔ stekao reputaciju mladog Δoveka βpoganog jezika i joΕ‘ poganijeg pera.... te da Δe mu PoΕΎarevac dobro doΔi da se malo rashladiβ. NuΕ‘iΔ je 1888. godine osuΔen na dve, a pomilovan je na molbu svog oca, posle godinu dana provedenih u PoΕΎarevcu.[10] Na robiji je pisao priΔe docnije okupljene u knjigu ListiΔi i komediju Protekcija. U ovoj komediji NuΕ‘iΔ je u satiriΔnim aluzijama daleko obazriviji. U Protekciji, takoΔe, ismeva birokratiju ali ima znatno blaΕΎi stav. Ministar je tu prikazan kao dobroduΕ‘an Δovek koji je gotov da svakom pomogne, Δak pokazuje razumevanje i Ε‘irokogrudosti prema ljudima koji su ga oΕ‘tro napadali u Ε‘tampi. Po izlasku iz zatvora, odlazi na prijem kod kralja Milana, nakon Δega mu ministar inostranih dela dodeljuje sluΕΎbu u diplomatiji. SledeΔih deset godina sluΕΎbuje u konzulatima u Osmanskom carstvu (Bitolju, Skoplju, Solunu, Serezu i PriΕ‘tini). Njegov poslednji napisan komad Protekcija biΔe postavljen prvi put na scenu Kraljevskog pozoriΕ‘ta uoΔi polaska na sluΕΎbu u inostranstvu 1889. godine. Srednje doba[uredi | uredi izvor] Milivoje Ε½ivanoviΔ (Ivo KneΕΎeviΔ) i Vasa NikoliΔ (Petronije Ε iΕ‘o) u predstavi Knez Ivo od Semberije B. NuΕ‘iΔa (Srpsko narodno pozoriΕ‘te, predstava za vojsku u Kasarni βKralja Aleksandra Iβ u Novom Sadu, 1924. Fotografija je muzejska graΔa PozoriΕ‘nog muzeja Vojvodine) Kao zvaniΔnik Ministarstva spoljnih poslova, postavljen je za pisara konzulata u Bitolju, u kojem se i oΕΎenio 1893. godine, Darinkom, Δerkom trgovca BoΕΎidara ΔorΔeviΔa i Ljubice Δiji je brat Dimitrije Bodi u to vreme bio konzul u Bitolju.[11] Iste godine je postavljen za konzula u PriΕ‘tini, gde mu je Vojislav IliΔ pisar. Tokom sluΕΎbovanja u Srpskom konzulatu u PriΕ‘tini bio je svedok stradanja srpskog stanovniΕ‘tva, Ε‘to je opisivao u svojim pismima koja su postala poznata kao Pisma konzula.[12] Godine 1900, NuΕ‘iΔ je postavljen za sekretara Ministarstva prosvete, a ubrzo posle toga postao je dramaturg Narodnog pozoriΕ‘ta u Beogradu. 1902. je postavljen za poΕ‘tansko-telegrafskog komesara prve klase u PoΕ‘tansko-telegrafskom odeljenju Ministarstva graΔevina.[13] Godine 1904. postavljen je za upravnika Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta u Novom Sadu.[14] Zajedno sa uΔiteljem Mihajlom SretenoviΔem osnovao je prvo deΔje pozoriΕ‘te, u kom su uloge tumaΔile iskljuΔivo deca, a meΔu njima i NuΕ‘iΔeva. Ovo deΔje pozoriΕ‘te je predstave odrΕΎavalo u kafanama i restoranima, pa se brzo i ugasilo. 1905. godine, napustio je ovu funkciju i preselio se u Beograd, gde se bavio novinarstvom. Osim pod svojim imenom, pisao je i pod pseudonimom βBen Akibaβ. Godine 1909. bio je Politikin dopisnik u Bitolju kada je izbio sukob izmeΔu mladoturaka i staroturaka.[15] Glavni izvor mu je bio srpski Δeneralni konsul u Skoplju Ε½ivojin BalugdΕΎiΔ.[15] Vratio se 1912. godine u Bitolj kao drΕΎavni sluΕΎbenik. Bio je jedno vreme naΔelnik okruga, kada se povukao na tu poziciju je doΕ‘ao DuΕ‘an Δ. AlimpiΔ. Tokom 1913. godine osnovao je pozoriΕ‘te u Skoplju, gde je ΕΎiveo do 1915. Napustio je zemlju sa vojskom tokom Prvog svetskog rata i boravio u Italiji, Ε vajcarskoj i Francuskoj do kraja rata. Vojvoda Simo PopoviΔ navodi podatak da je NuΕ‘iΔ hteo biti u Ulcinju za vreme rata, i da je hvalio kralja Nikolu kako je uspeo saΔuvati Crnu Goru od rata i Austrije. Tokom Prvog svetskog rata deo rukopisa je ostavio u PriΕ‘tini, jer nije mogao da ih nosi peΕ‘ke dalje prema Prizrenu. Ti rukopisi su saΔuvani. Deo rukopisa koji su bili u Skoplju je izgoreo.[16] Starije doba[uredi | uredi izvor] Posle rata, NuΕ‘iΔ je postavljen za prvog upravnika βUmetniΔkog odsekaβ ministarstva za prosvetu. Na ovoj poziciji je ostao do 1923. godine. Posle toga je postao upravnik Narodnog pozoriΕ‘ta u Sarajevu, da bi se 1927. godine vratio u Beograd. Bio je izabran za predsednika UdruΕΎenja jugoslovenskih dramskih autora. Njegov 60. roΔendan je sveΔano proslavljen 6. novembra 1924. u Beogradu.[17] Izabran je za redovnog Δlana Srpske kraljevske akademije 10. februara 1933. Branislav NuΕ‘iΔ je bio plodan pisac, poznat po svom upeΔatljivom humoru. Pisao je o ljudima i njihovoj, Δesto duhovitoj, prirodi. Pred kraj ΕΎivota NuΕ‘iΔ je doprineo da se u Beogradu osnuje Rodino pozoriΕ‘te (debitovalo Δetiri dana nakon njegove smrti[18]), preteΔu danaΕ‘njeg pozoriΕ‘ta BoΕ‘ko Buha koje je 1950. godine osnovala njegova Δerka Margita PrediΔ-NuΕ‘iΔ. VeΔ u decembru 1936. je izveΕ‘tavano da je teΕ‘ko oboleo,[19][20] operisan je u jesen 1937. godine, o Δemu su izvestile tadaΕ‘nje novine.[21] Preminuo je 19. januara 1938, a tog dana fasada zgrade beogradskog Narodnog pozoriΕ‘ta bila je uvijena u crno platno.[22] Na njegovom stolu u rukopisu je ostala nedovrΕ‘ena komedija `Vlast`, sa zapoΔetim treΔim od planirana Δetiri Δina - prvi Δin je prikazan povodom prve godiΕ‘njice njegove smrti.[23] O njegovom burnom ΕΎivotu snimljena je televizijska drama Neozbiljni Branislav NuΕ‘iΔ 1986. godine. Stvari su joΕ‘ za njegovog ΕΎivota nazivane imenom `Branislav NuΕ‘iΔ`: kafana i Ε‘kola u Beogradu, ulice u Beogradu, Bitolju, Smederevu i Kragujevcu, nekoliko diletantskih druΕΎina i, na njegovo ΔuΔenje, pevaΔkih druΕ‘tava.[24][25] Privatni ΕΎivot[uredi | uredi izvor] Tokom sluΕΎbovanja u Bitolju NuΕ‘iΔ je upoznao Darinku ΔorΔeviΔ, kojom se oΕΎenio 1893. godine. Prva izjava ljubavi upuΔena Darinki bila je pesma ispisana na lepezi. Kao diplomata Δesto je sa porodicom menjao mesto stanovanja, Ε‘to je sluΕΎba zahtevala od njega. Kada je postao poznat pisac konaΔno se skrasio kao dramaturg i upravnik Narodnog pozoriΕ‘ta u Beogradu.[26] U braku su dobili troje dece: Margitu, Strahinju Bana i Oliveru. NajmlaΔe dete, Δerka Olivera, umrla je sa samo dve godine. NuΕ‘iΔ je bio privrΕΎen svojoj deci, o Δemu svedoΔe i reΔi njegove Δerke Margite: βNi Bana ni mene nikada nije udario. Vodio nas je u slikarska ateljea i u pozoriΕ‘te. Tamo nas je uΔio da gledamo slike i da paΕΎljivo posmatramo Ε‘ta se deΕ‘ava na pozoriΕ‘nim daskama.β[26] Margita i Strahinja su kao deca Δesto igrali deΔje uloge u oΔevim pozoriΕ‘nim komadima.[14] Strahinja Ban (1896β1915), NuΕ‘iΔev jedini sin, poginuo kao srpski vojnik u Prvom svetskom ratu. Umro je 12. oktobra 1915, od rana zadobijenih u bici,[1] ubrzo po povratku na front posle prisustva na Margitinoj svadbi u Skoplju.[27] O sinu je NuΕ‘iΔ kasnije retko priΔao.[28] Romanom Devetstopetnaesta podigao mu je svojevrstan spomenik. Posle sinovljeve smrti trebalo mu je skoro deset godina da ponovo poΔne da stvara. Tada su nastali njegovi najbolji pozoriΕ‘ni komadi: GospoΔa ministarka, Mister dolar, OΕΎaloΕ‘Δena porodica, Dr, Pokojnik i drugi. U to vreme je bio najpopularniji jugoslovenski pisac.[26] Odlikovanja[uredi | uredi izvor] Branislav NuΕ‘iΔ u sveΔanom odelu sa odlikovanjima Orden Svetog Save, I stepena (Kraljevina SHS).[29][30] Orden knjaza Danila I, IV stepena (Kraljevina Crna Gora).[29] Orden Svetog Save, IV stepena (Kraljevina Srbija).[29] Orden belog orla, V stepena (Kraljevina SHS).[29] KnjiΕΎevna dela[uredi | uredi izvor] Spomenik Branislavu NuΕ‘iΔu na Trgu republike u Beogradu (1993) Komedije[uredi | uredi izvor] βNarodni poslanikβ (1883) βSumnjivo liceβ (1887) βProtekcijaβ (1889) βObiΔan Δovekβ (1899) βSvetβ (1906) βPut oko svetaβ (1910) βSvetski ratβ βGospoΔa ministarkaβ (1929) βMister Dolarβ (1932) βUJEΕ½ - UdruΕΎenje jugoslovenskih emancipovanih ΕΎenaβ (1933) βOΕΎaloΕ‘Δena porodicaβ (1934)[31] `Svinja` (1935)[32] βDrβ (1936)[33] βPokojnikβ (1937)[34] βNe oΔajavajte nikad!β βVlastβ (nezavrΕ‘ena[35]) `Put oko sveta` - nastavak (nezavrΕ‘en[36]) Plakat za predstavu Branislava NuΕ‘iΔa u PanΔevu iz 1942. godine Prva ljubav (komedija za decu) Romani[uredi | uredi izvor] βOpΕ‘tinsko deteβ (u Sarajevu izdano kao βOpΔinsko dijeteβ) (1902) βHajduciβ (svoj doΕΎivljaj iz detinjstva) (1933) COBISS.SR 18077703 βDevetsto petnaestaβ (1920) [37] Autobiografska proza[uredi | uredi izvor] βAutobiografijaβ (1924) Drame[uredi | uredi izvor] βPuΔinaβ (1901) βTako je moralo bitiβ βJesenja kiΕ‘aβ (1907) βIza BoΕΎjih leΔaβ (1910) βKirijaβ βAnalfabetaβ Pripovetke[uredi | uredi izvor] NuΕ‘iΔev grob na beogradskom Novom groblju, graΔen joΕ‘ 1922.[38] βPolitiΔki protivnikβ βPosmrtno slovoβ βKlasaβ βPripovetke jednog kaplaraβ Tragedije[uredi | uredi izvor] βKnez Ivo od Semberijeβ βHadΕΎi-Lojaβ βNahodβ (1923[39]) Rasprave i udΕΎbenici[uredi | uredi izvor] βRetorikaβ Putopisi kosovo
Ivo AndriΔPripovetke u izboru samog piscaTvrdi povezIzdavaΔ Srpska knjiΕΎevna zadrugaΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΠΠΎΠ»Π°Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1892 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 13. ΠΌΠ°ΡΡ 1975) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[Π±]ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β.[10] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. Π£ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ, ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[11] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ.Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ.ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ½ΡΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (1863β1896)[15], ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΄ΡΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡΠΆΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±Π΅ΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ.[16][17][18][19] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ.[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅.[21] ΠΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊβ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π½Π° ΠΡΠ΄ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ Π±Π΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ½, Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡ, Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ. Π£ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π·Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Ρ, ΠΆΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.[22][23] Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°β.ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΡΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° Π€Π΅ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π°, Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π³Π° Ρ Π°ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ.[24] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄.ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ°ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ»ΡΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Ρ ΠΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΡΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βEx Pontoβ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π°Π²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°Π½Π΄ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅ βΠΠΎΡΠΊΠ²Π°β.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, Π’ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°ΡΡ.[25] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠΎΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ Π¨Π²Π°Π±ΠΈΡΠ°β, βΠΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρβ, βΠΡΠ±Π°Π² Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π±ΠΈβ, βΠ£ ΠΌΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π°Π½ΠΈβ ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠ¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°β.Π£ ΡΡΠ½Ρ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ΅Π·Ρ βΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅β (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°β. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° βΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈβ. ΠΠ΄ 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ»ΡΡΠ°ΡΠΈβ, βΠΠ΅Ρβ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠΈΠΏΡΠΈΡ Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°, 8. ΡΡΠ»Π° 1935. ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° Π²ΡΡΠΈΠΎΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[27][28]ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1939. Π½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π£ΡΠΎΡΠ° ΠΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅.[29]ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²ΡΡ ΡΠ½Π°Ρ: ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠΏΡΠ½ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[30] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΡ Π Π°ΡΡ Π° β ΠΠ΄ΠΎΠ»ΡΡ Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΡ.[31][32]ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΡΠ£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡΠ°. ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΅ΡΡ. ΠΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ,[33] ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, 1. ΡΡΠ½Π° 1941. ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1941. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ.[34]Π Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡ.[35] ΠΠ· ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅β Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°β:ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΡΠ° Π±ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°.Π£ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅ Ρ ΠΡΠΈΠ·ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ±Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°.[36]ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ°ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ (Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, 1961)ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ βΠΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρβ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΠΎ ΠΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΡ, βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ°Π½Ρβ, βΠΠΈΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΊβ, βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ, βΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈβ, βΠΠ° ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈβ, βΠΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌβ, βΠΠ΅ΠΊΠΎβ, βΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊβ, βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°β ΠΈ βΠΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅Π½Π°Π΄Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[37] ΠΡΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ.[38]ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β. ΠΠ΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΡΠ΅ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π²ΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΡΠ»Π΅ΠΆΠΈ. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΎΠ³ΡΠ΅Π½, Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ.[40]ΠΠ°Π½Π° 16. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° Π½Π°ΡΠΌΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π±Π°ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ.ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41]ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΌΠΈΡΠ΅ 13. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ.ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ ΠΈ βΠΠ»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Ρ ΡΡΠ½Ρ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (βΠΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΌΠ°β, βΠ‘ΡΡΠΎΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΈβ, βΠ’Π°ΠΌΠ°β, βΠΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΎβ, βΠΠ°Π΄Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡβ ΠΈ βΠΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π΄Π°β).[42] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ β βEx Pontoβ β ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43]ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎ-ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°.Π£ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ), ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΡΠΊΠ°Π· ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ (ΠΠΈΡΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ). ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΡ: Π΄ΠΎΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°Π΄Π°Π½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ.ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π·Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ, Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΏΠ° ΡΠ° Π·ΡΠ΅Π»Π° ΡΠ°Π·Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°.ΠΠΈΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΡΡ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°ΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Ρ ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π‘ΡΠ±ΠΈ β ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ»Π°ΡΠΈ, Π’ΡΡΡΠΈ)), ΡΠ· ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° (ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ), Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20.Π’ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°. Π Π°Π΄ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈΡ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅Π½ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅Ρ βΠΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈβ. ΠΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ° (ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ), Π½Π΅ΡΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°.ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ, Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅ΡΠ΅Ρ Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°β.Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ°, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΠΈΠ³ΡΠΈ ΡΠ°Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ βΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β ΠΊΠΎΡΠΈ βΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠΌΡΡ, Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΏΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΡ Π·Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅.Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ, ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΡΡΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ βΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΈΡΠ°Π½ΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠΈβ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° β Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ Π°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΎ βΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ°β, ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ.ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ»ΡΡΡΡΡΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΠΏΠ΅. Π€ΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠΎΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· βΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° ... ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β.ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π»Π° Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π·Π°ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅. Π Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ Π»Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π΄ΠΈ.Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½Π° Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°ΡΠ°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° ΡΡΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π½Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ°.βΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠ΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌΠΎ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Π£Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈβ. Π‘Π²ΡΡ Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρβ.ΠΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΡ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅: βΠΠΈ ΡΡΠ°Π³Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π±ΠΈ. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π», Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π²ΡΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ...βΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π±Π°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: βΠΠ΅ΡΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° βΠΏΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. βΠ‘Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ΅ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½ΠΈβ.ΠΡΡΠΆΠ°ΡΡΡΠΈ βΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π±Π΅Π· Π·Π»Π°β, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°.3/5
Frans Kafka Proces + poklon knjiga Franc Kafka San Meki povez Jedan od najznaΔajnijih romana XX veka. Neko mora da je oklevetao Jozefa K., jer je, iako nije uΔinio nikakvo zlo, jednog jutra bio uhapΕ‘en. Jozef K., perspektivni prokurista jedne velike banke, uhapΕ‘en je na svoj 30. roΔendan, rano ujutro, Δim je otvorio oΔi. OptuΕΎba nije poznata, baΕ‘ kao ni to pred kojim se sudom vodi postupak i kakav Δe biti njegov tok. Jozefu K. saopΕ‘tavaju da sud ne ΕΎeli da remeti njegov uobiΔajeni naΔin ΕΎivota, te da se on, u skladu s tim, slobodno moΕΎe vratiti svakodnevnim aktivnostima. MeΔutim, K. se narednih dana i meseci sve viΕ‘e zapliΔe u nevidljivu mreΕΎu svog procesa i nedokuΔivog suda koji ga je pokrenuo. Korak po korak, Jozef K. saznaje da βsve pripada suduβ. UoΔi svog 31. roΔendana, godinu dana po hapΕ‘enju, Jozef K. spremno Δeka dΕΎelateβ¦ Kafka je sve do danas ostao jedinstvena pojava u svetskoj knjiΕΎevnosti, a decenije koje su protekle od nastanka njegovih dela nimalo nisu umanjile njihovu modernost i aktuelnost. Roman Proces Δitaoca suoΔava sa neverovatnim, uznemirujuΔim svetom ispunjenim obezliΔenim pojedincima i apsurdnim dogaΔajima, koje autor, meΔutim, prikazuje kao sasvim normalne i uobiΔajene. Kafkina groteskna proza na granici halucinacije i zbilje nepogreΕ‘ivo nas i dan-danas uvlaΔi u svoj uznemirujuΔi svet, poput odraza u nekom iskrivljenom ogledalu, za koji nismo sigurni da li je travestija, proroΔki lucidna dijagnozaβ¦ ili i jedno i drugo. Proces (nem. Der Prozess) je roman Franca Kafke objavljen posthumno, 1925. godine. Proces je i ekranizovan od strane reditelja Orsona Velsa sa Entonijem Perkinsom u glavnoj ulozi. Franc Kafka (nem. Franz Kafka, ΔeΕ‘. FrantiΕ‘ek Kafka; Prag, 3. jul 1883 β Kirling, pored BeΔa, 3. jun 1924) jedan je od najznaΔajnijih ΔeΕ‘kih pisaca jevrejskog porekla, kojeg kritika danas smatra jednim od najveΔih autora XX veka. Kafka je govorio i svoja dela pisao na nemaΔkom jeziku.[1] Dobro je znao i ΔeΕ‘ki jezik. Stilom pisanja, Kafka je pripadao avangardi, pravcu iz srednje faze modernizma, ali je svojim delovanjem uveliko uticao na brojne stilove kasnog modernizma, ukljuΔujuΔi i egzistencijalizam. Njegova najznaΔajnija dela, pripovetka PreobraΕΎaj, te romani Proces i Dvorac prepuni su tematike koja predstavlja arhetipove otuΔenosti, psihofiziΔke brutalnosti, sukoba na relaciji roditelji-deca, likova na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔnih transformacija. Kafka je roΔen u jevrejskoj porodici srednje klase u Pragu, tada u Austrougarskoj monarhiji, koja je govorila nemaΔki jezik, a Ε‘kolovao se za pravnika. Po zavrΕ‘etku pravnih studija, Kafka se zaposlio u osiguravajuΔem druΕ‘tvu. U slobodno vreme je poΔeo pisati kratke priΔe te je ostatak ΕΎivota proveo ΕΎaleΔi se kako nema dovoljno vremena da se posveti onome Ε‘to je smatrao svojim pravim pozivom. TakoΔe je ΕΎalio Ε‘to je toliko vremena morao posvetiti svom Brotberufu (nem.: `Posao koji donosi hleb`; dnevni posao). Zbog nedostatka slobodnog vremena i druΕ‘tvenog ΕΎivota, Kafka je preferirao komunikaciju preko pisama, ostavivΕ‘i iza sebe stotine pisama meΔu kojima su i ona pisana ocu, zaruΔnici Felisi Bauer te najmlaΔoj sestri, Otli. Kafka je imao problematiΔan odnos sa svojim autoritativnim ocem koji Δe uveliko uticati na njegovo pisanje, kao i interni konflikt s vlastitim jevrejstvom, za koje je smatrao kako nema velike poveznice s njim. Tokom njegovog ΕΎivota, samo je mali broj Kafkinih dela izaΕ‘ao iz Ε‘tampe: zbirke kraktih priΔa Razmatranje i Seoski lekar, te neke individualne pripovetke (PreobraΕΎaj) izdavane u Δasopisima. Iako je zbirku Umetnik gladovanja pripremio za Ε‘tampu, ona nije odΕ‘ampana do nakon njegove smrti. Kafkina nedovrΕ‘ena dela, ukljuΔujuΔi i romane Proces, Dvorac i Amerika, nisu Ε‘tampana do nakon njegove smrti, a veΔinu ih je izdao njegov prijatelj Maks Brod, ignoriΕ‘uΔi tako Kafiknu ΕΎelju da mu se dela uniΕ‘te nakon smrti. Alber Kami i Ε½an Pol Sartr predvode listu pisaca na koje je uticalo Kafkino delo, a termin βKafkijanska atmosferaβ uΕ‘ao je u teoriju knjiΕΎevnosti kako bi se opisale nadrealne situacije kao u Kafkinim delima. Franc Kafka roΔen je 3. jula 1883. u jevrejskoj porodici srednje klase, koja je govorila nemaΔkim jezikom, u Pragu, tada delu Austrougarske. Njegovog oca, Hermana Kafku (1852β1931.), biograf Stanli Korngold opisao je kao `glomaznog, sebiΔnog i oholog biznismena`,[2] a samog Kafku kao `pravog Kafku, snaΕΎnog, zdravog, gladnog, glasnog, elokventnog, samodostatnog, dominantnog, izdrΕΎljivog, koncentrisanog i izvsrnog poznavatelja ljudske naravi.`[3] Herman je bio Δetvrto dete Jakoba Kafke,[4][5] obrednog dΕΎelata (hebrejski: shochet) koji je u Prag doΕ‘ao iz Oseka, ΔeΕ‘kog sela u blizini mesta Strakonice s velikom jevrejskom populacijom.[6] Nakon Ε‘to je radio kao trgovaΔki putnik, s vremenom je postao trgovac neobiΔnim dobrima i odeΔom, koji je zapoΕ‘ljavao i do 15 radnika, a kao logo svog posla koristio je sliku Δavke, koja se na ΔeΕ‘kom zove kavka.[7] Kafkina majka, Julija (1856β1934.), bila je kΔerka Jakoba Lovija, bogatog trgovca biljkama iz Podjebradija,[8] koja je bila bolje obrazovana od svog supruga.[4] Kafkini su roditelji verojatno govorili varijantom nemaΔkog pod uticajem jidiΕ‘a koji se, ponekad, pejorativno naziva Mauscheldeutsch, ali kako se nemaΔki smatrao osnovnim sredstvom druΕ‘tvenog uspona, verojatno su decu podsticali da govore knjiΕΎevnim nemaΔkim.[9] Kafkina rodna kuΔa nalazi se u blizini Starog gradskog trga u Pragu, a u porodici sa Ε‘estoro dece, Franc je bio najstariji.[10] Njegova braΔa, Georg i Heinrih, umrli su kao deca, joΕ‘ pre Francove sedme godine; sestre su mu se zvale Gabriele (`Eli`) (1889β1944), Valeri (`Vali`) (1890β1944) i Otili (`Otla`) (1892β1943). Tokom radnih dana, oba roditelja nisu bila kod kuΔe. Majka Julija je radila i do 12 sati dnevno kako bi pomogla u voΔenju Hermanovog posla. Kao rezultat toga, Kafkino je detinjstvo bilo priliΔno samotno,[11] a decu su mahom odgajale brojne guvernante i sluΕ‘kinje. Kafkin problematiΔan odnos s ocem pomno je dokumentovan u njegovom pismu ocu (Brief an den Vater), na preko 100 stranica na kojima piΕ‘e kako je oΔev autoritativan stav uveliko uticao na njega.[12] S druge strane, majka mu je bila tiha i srameΕΎljiva.[13] Upravo je oΔeva dominantna liΔnost uveliko uticala na njegovo pisanje.[14] Obrazovanje Palata Kinski, gde je Kafka iΕ‘ao u gimnaziju, na Starom gradskom trgu u Pragu. U razdoblju od 1889. do 1893., Kafka se Ε‘kolovao u Deutsche Knabenschule (NemaΔka osnovna Ε‘kola za deΔake) u danaΕ‘njoj Ulici Masna (tada MasnΓ½ trh/Fleischmarkt). Mada je govorio ΔeΕ‘ki, Kafka je Ε‘kolovan u nemaΔkim Ε‘kolama na insistiranje njegovog autoritativnog oca. Njegovo jevrejsko obrazovanje zavrΕ‘eno je s njegovom bar micvom u uzrastu od 13 godina. Sam Kafka nije uΕΎivao u odlascima u sinagogu te je iΕ‘ao samo praznicima, s ocem, Δetiri puta godiΕ‘nje.[3][15][16] Po zavrΕ‘etku osnovne Ε‘kole 1893., Kafka je primljen u strogu, klasiΔno-orjentisanu nemaΔku gimnaziju AltstΓ€dter Deutsches Gymnasium, na Starom gradskom trgu, u sklopu palate Kinski. I ovde se nastava odvijala na nemaΔkom, ali Kafka je znao i pisati i govoriti ΔeΕ‘ki;[17][18] potonji je uΔio u gimnaziji punih osam godina, postigavΕ‘i dobar uspeh.[19] Mada je dobijao samo komplimente za svoj ΔeΕ‘ki, nikada se nije smatrao fluentnim.[20] Maturske ispite poloΕΎio je 1901. godine.[21] Nakon maturiranja, Kafka je upisao Karl-Ferdinands-UniversitΓ€t u Pragu, ali se nakon samo dve nedelje studiranja hemije prebacio na pravo.[22] Mada ova struka nije previΕ‘e zanimala Kafku, otvarala mu je Ε‘iroku lepezu poslova koji su zadovoljavali njegovog oca. Uz sve to, studije prava su trajale je znatno duΕΎe Ε‘to je Kafki omoguΔilo da istovremeno pohaΔa predavanja iz nemaΔkih studija i istorije umetnosti.[23] TakoΔe se pridruΕΎio i studenskom klubu, Lese- und Redehalle der Deutschen Studenten (nem. ΔitalaΔki i nastavni klub nemaΔkih studenata), koji je organizovao knjiΕΎevna dogaΔanja, Δitanja i sliΔne aktivnosti.[24] MeΔu Kafkinim prijateljima bili su novinar Feliks VeltΕ‘, koji je studirao filozofiju, glumac Yitzchak Lowy, koji je dolazio iz varΕ‘avske hasidistiΔke porodice, te pisci Oskar Baum i Franc Verfel.[25] Pred kraj prve godine, Kafka je upoznao kolegu Maksa Broda, koji Δe mu ubrzo postati doΕΎivotni prijatelj.[24] Brod je ubrzo primetio da su, iako je Kafka bio srameΕΎljiv i retko je priΔao, stvari koje je rekao izrazito duboke.[26] Kafka je tokom celog ΕΎivota bio strastven Δitalac;[27] zajedno s Brodom, proΔitao je Platonovog Protagoru na izvornom grΔkom, na Brodovu inicijativu, te Floberova dela Sentimentalni odgoj i IskuΕ‘enje svetoga Antona na francuskom, na Kafkin predlog.[28] Kafka je Fjodora Dostojevskog, Gistava Flobera, Franca Grilparzera i Hajnriha fon Klajsta smatrao `istinskom braΔom po krvi`.[29] Uz navedene, Kafka je bio zainteresiran i za ΔeΕ‘ku knjiΕΎevnost[17][18] te dela Johana Volfganga Getea.[30] Kafka je 18. jula 1906. godine[a] stekao titulu doktora pravnih nauka te je odradio godinu dana besplatnog staΕΎiranja kao sudski pripravnik na graΔanskim i kaznenim sudovima.[32][33] Posao Dana 1. novembra 1907., Franc Kafka je dobio posao u kompaniji Assicurazioni Generali, italijanskoj osiguravajuΔoj kuΔi za koju je radio gotovo godinu dana. Njegova pisma iz tog razdoblja upuΔuju kako je bio nezadovoljan radnim vremenom - od 08:00 do 18:00[34][35] - koje mu je onemoguΔavalo da se posveti pisanju, koje mu je postajalo sve vaΕΎnije. U tom je razdoblju mogao pisati iskljuΔivo noΔu, a noΔno pisanje bilo je izrazito iscrpno s obzirom na radno vreme. Dana 15. jula 1908. dao je otkaz, a za dve nedelje je naΕ‘ao posao u Institutu za radniΔko osiguranje od ozleda Kraljevine ΔeΕ‘ke koji mu je omoguΔio viΕ‘e vremena za pisanje. Opis posla bilo mu je istraΕΎivanje i procena kompenzacija za osobne ozlede industrijskih radnika; incidenti kao izgubljeni prsti ili udovi bili su Δesti u to vreme. Profesor menadΕΎmenta Peter Druker kreditira Kafku kao tvorca prve civilne zaΕ‘titne kacige, ali to ne potvrΔuje nijedan dokument Kafkinog poslodavca.[36][37] Njegov je otac Δesto njegov posao u osiguravajuΔem druΕ‘tvu nazivao Brotberuf, posao koji radi samo kako bi plaΔao raΔune; sam Kafka je nekoliko puta izjavio kako ga prezire. Kafka je jako brzo napredovao te su njegovi zadaci ukljuΔivali procesovanje i istraΕΎivanje zahteva za naknadom, pisanje izvjeΕ‘taja i reΕ‘avanje apela raznih biznismena koji su smatrali kako im je kompanija stavljena u kategoriju previsokog rizika, Ε‘to im je poveΔavalo premije za osiguranje.[38] TakoΔe, tokom nekoliko godina rada u druΕ‘tvu, zadatak mu je bio sastavljanje godiΕ‘njeg izvjeΕ‘taja o osiguranju. Njegovi nadreΔeni su jako dobro primali te izvjeΕ‘taje.[39] Radno vreme uglavnom mu je zavrΕ‘avalo oko 14:00, Ε‘to mu je davalo dovoljno vremena za pisanje, kojemu je bio posveΔen.[40] U kasnijim godinama, bolest ga je Δesto spreΔavala u odlasku na posao, ali i pisanju. Mnogo godina kasnije, Brod je skovao termin Der enge Prager Kreis (nem. Uski praΕ‘ki krug), kako bi objedinio grupu pisaca kojima su pripadali Kafka, Feliks VeltΕ‘ i on.[41][42] Krajem 1911., Kafka i Karl Herman, suprug njegove sestre Eli, postaju partneri u prvoj fabrici azbesta u Pragu, znanoj kao Prager Asbestwerke Hermann & Co., otvorenoj uz pomoΔ miraznog novca koji je dao Hermann Kafka. Iako je isprva pokazivao entuzijazam i velik deo slobodnog vremena posveΔivao poslu, Kafka je ubrzo zamrzo i fabriku jer mu je oduzimala previΕ‘e vremena za pisanje.[43] U ovom razdoblju se zainteresovao za ΕΎidovsko pozoriΕ‘te, uprkos bojazni prijatelja kao Ε‘to je Brod, koji su ga svejedno podrΕΎavali u njegovim zanimacijama. Nakon Ε‘to je u novembru 1911. prisustvovao predstavi teatra, Kafka je sledeΔih Ε‘est mjeseci proveo intenzivno se baveΔi jidiΕ‘om i ΕΎidovskom knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[44] Ta je zanimacija sluΕΎila i kao temelj za njegovu rastuΔu povezanost sa ΕΎidovstvom.[45] Otprilike u ovom razdoblju postao je i vegetarijanac.[46] Negde tokom 1915. godine, Kafka je dobio poziv za vojsku kako bi sluΕΎio u Prvom svetskom ratu, ali su njegovi poslodavci sredili otpust jer se njegov posao smatrao esencijalnim za drΕΎavu. Kasnije se ipak pokuΕ‘ao pridruΕΎiti vojsci, ali u tom su ga spreΔili zdravstveni problemu povezani s tuberkulozom,[47] koja mu je dijagnozirana 1917. godine.[48] Privatni ΕΎivot Berlin je odigrao veliku ulogu u Kafkinom privatnom ΕΎivotu. Iz Berlina su dolazile i Felisa Bauer i Margareta Bloh, a sam Kafka je tamo krako i ΕΎiveo dok je bio u vezi s Dorom Dijamant. Na slici je poznati bulevar Unter den Linden, prikaz iz 1900. godine. Prema Brodu, Kafku je konstantno `muΔila` seksualna poΕΎuda.[49] Kao odrasla osoba, Δesto je posveΔivao bordele,[50][51][52] a zanimala ga je i pornografija.[49] Uz sve to, tokom ΕΎivota je spavao s mnogo ΕΎena. Dana 13. avgusta 1912., Kafka je upoznao Felis Bauer, Brodovu roΔaku, koja je radila u Berlinu kao predstavnica jedne diktafonske kompanije. Nedelju dana nakon upoznavanja u domu Brodovih, Kafka je napisao u svoj dnevnik: βGospoΔica FB. Kod Broda sam stigao 13. avgusta, ona je sedela za stolom. Nisam uopΕ‘te bio ΕΎeljan saznati ko je ona, veΔ sam je odmah uzeo zdravo za gotovo. KoΕ‘Δato, prazno lice koje je otvoreno pokazivalo svoju praznoΔu. Goli vrat. NabaΔena bluza. Izgledala je jako domicilno u svojoj haljini iako, kako se ispostavilo, uopΕ‘te nije bila takva. (PocmatrajuΔi je ovako detaljno, pomalo se otuΔujem od nje ...) Skoro slomljen nos. Plava, nekako ravna, neatraktivna kosa, snaΕΎna brada. Kada sam sedao, dobro sam je pogledao po prvi put, dok sam seo, veΔ sam imao nesalomljivo miΕ‘ljenje o njoj.[53][54] β Nedugo nakon ovoga, Kafka je u samo jednoj noΔi napisao priΔu `ΠΡΠ΅ΡΡΠ΄Π°`, a u plodnom periodu je radio na svom romanu Amerika i na pripovetci `PreobraΕΎaj`. Kafka i Felice Bauer su, tokom sledeΔih pet godina, komunicirali uglavnom preko pisama, povremeno su se viΔali i dva su se puta zaruΔili.[55] Druge zaruke, Kafka je prekinuo 1917. kada je oboleo od tuberkuloze. Kafkina opseΕΎna pisma izdata su kao zbirka Pisma Felisi; njezina pisma nisu preΕΎivela.[53][56][57] Biografi Rehner Stah i DΕΎejms Haves tvrde kako je Kafka, oko 1920., bio zaruΔen i treΔi put, za Juliju Vohrizek, siromaΕ‘nu i neobrazovanu hotelsku sobaricu.[55][58] Stah i Brod takoΔe navode kako je Kafka, dok je poznavao Felis Bauer, imao aferu s njenom prijateljicom, Margaretom `Gretom` Bloh,[59] Ε½idovkom iz Berlina. Brod takoΔe tvrdi kako je Blohova rodila Kafkinog sina, iako ovaj nikada nije saznao za dete. DeΔak, Δije je ime nepoznato, roΔen je ili 1914. ili 1915. te je umro u Minhenu 1921. godine.[60][61] Ipak, Kafkin biograf Peter-Andre Alt tvrdi da, iako Blohova jeste imala sina, Kafka nije otac jer par nikada nije bio intiman.[62][63] Stah takoΔe tvrdi kako Kafka nije imao dece.[64] U avgustu 1917., Kafki je dijagnostikovana tuberkuloza, nakon Δega je nekoliko meseci boravio u selu Zurau, gde je njegova sestra Otla radila na farmi sa svojim Ε‘urjakom Hermanom. Tamo mu je bilo jako ugodno te je kasnije to opisao kao verovatno najbolji period svoga ΕΎivota, verovatno zato Ε‘to nije imao nikakvih obaveza. Pisao je dnevnike i oktave. Iz tih je beleΕ‘ki Kafka uspeo izvuΔi 109 numerisanih komada teksta na Zetelu, komadu papira bez nekog reda. Oni su izdati kao zbirka RazmiΕ‘ljanja o Grehu, Nadi, Patnji i Pravom putu (na nemaΔkom izdato kao Die ZΓΌrauer Aphorismen oder Betrachtungen ΓΌber SΓΌnde, Hoffnung, Leid und den wahren Weg).[65] Godine 1920,, Kafka je zapoΔeo vezu s ΔeΕ‘kom novinarkom i knjiΕΎevnicom, Milenom Jesenskom. Kafkina pisma njoj kasnije su izdata kao Pisma Mileni.[66] Tokom odmora u julu 1923., koji je proveo u mestu Gral-Miric na Baltiku, Kafka je upoznao Doru Dijamant, dvadesetpetogodiΕ‘nju odgajateljicu iz ortodoksne ΕΎidovske porodice. Kafka se, nadajuΔi se da Δe se tako osloboditi porodiΔnog uticaja i moΔi pisati, nakratko preselio u Berlin, gde je ΕΎiveo s Dorom. Postala mu je ljubavnica i zainteresovala ga za Talmud.[67] U tom je periodu radio na Δetiri priΔe koje su trebale da budu Ε‘tampane pod naslovom Umetnik gladovanja.[66] Osobnost Kafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali (...) takoΔe su [ga] smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[68] Kafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali uvideli su kako je tih i staloΕΎen, kako poseduje oΔitu inteligenciju i suh smisao za humor; takoΔe su ga smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[68] Brod ga je uporedio s Hajnrihom fon Klajstom, primetivΕ‘i kako su oba pisca imala sposobnost jasnog i realistiΔkog opisivanja situacije do u detalje.[69] Kafaka je bio jedna od najzabavnijih osoba koje je Brod upoznao; uΕΎivao je u Ε‘alama i zabavljanju s prijateljima, ali im je i davao dobre savete u problematiΔnim situacijama.[70] TakoΔe, prema Brodu, Kafka je bio strastven recitator koji je mogao govoriti kao da peva.[71] Brod je smatrao kako su `apsolutna istinoljubivost` i `precizna savesnost` dve Kafkine najznaΔajnije osobine.[72][73] IstraΕΎivao bi detalj, ono neprimetno, temeljito s tolikom ljubavlju i preciznoΕ‘Δu da su se poΔele pojavljivati stvari koje su dotad bile neviΔene, ali su bile niΕ‘ta doli istinite.[74] Iako kao dete nije negovao veΕΎbanje, u kasnijem je dobu pokazivao interes za igre i fiziΔku aktivnost,[27] postavΕ‘i dobar biciklista, plivaΔ i ronilac.[72] Vikendima, Kafka bi s prijateljima iΕ‘ao na duge Ε‘etnje, koje bi najΔeΕ‘Δe predloΕΎio on sam.[75] MeΔu ostalim interesima bili su alternativna medicina, novi obrazovni sastavi kao metoda Montesori[72] te tehniΔki noviteti kao Ε‘to su avioni i film.[76] Samo pisanje bilo mu je toliko bitno da ga je smatrao `vrstom molitve`.[77] Bio je i jako osetljiv na zvuk tako da je volio tiΕ‘inu prilikom pisanja.[78] Autor Perez-Alvarez sugerirao je kako je Kafka moΕΎda bolovao od Ε‘izoidnog poremeΔaja liΔnosti.[79] Njegov stil, ne samo u `PreobraΕΎaju` veΔ i u drugim delima, sadrΕΎi odreΔene Ε‘izoidne karakteristike koje objaΕ‘njavaju dobar deo iznenaΔenja u njegovim delima.[80] Njegova muka vidljiva je u dnevniΔkom zapisu od 21. jula 1913.:[81] βVeliki je svet Ε‘to ga nosim u glavi. Ali kako osloboditi sebe i njih bez da se rastrgam. I hiljadu puta radije plaΔem u sebi. Radi toga sam tu, toliko mi je jasno.[82]β Kao i u ZΓΌrau Aphorism, broj 50: βΔovek ne moΕΎe ΕΎiveti bez permanentnog verovanja u neΕ‘to neuniΕ‘tivo u njemu samom, mada mu i to neΕ‘to neuniΕ‘tivo i vera u to mogu biti trajno skriveni.[83]β Mada se nikada nije ΕΎenio, Kafka je brak i decu izrazito cenio. Iako je imao nekoliko devojaka,[84] neki su autori spekulisali o njegovoj seksualnosti; drugi su, pak, sugerisali kako je imao nekakav poremeΔaj hranjenja. Doktor M. M. Fihter s Psihijatrijske klinike Univerziteta u Minhenu u svom radu iz 1988. predstavlja βdokaze za hipotezu da je pisac Franc Kafka bolovao od atipiΔnog oblika anoreksije nervoze.β[85] U svojoj knjizi Franc Kafka, jevrejski pacijent iz 1995., Sander Gilman je istraΕΎio `zaΕ‘to bi jednog Ε½idova smatrali `hipohonrdom` ili `homoseksualcem` te kako Kafka inkorporira aspekte tih naΔina shvaΔanja ΕΎidovskog muΕ‘karca u svoju vlastitu sliku i delo.`[86] Isto tako, Kafka je barem jednom razmiΕ‘ljao o samoubistru, pred kraj 1912. godine.[87] PolitiΔki stavovi Kako tvrdi njegov Ε‘kolski kolega Hugo Bergman, Kafka je u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kako bi pokazao svoje simpatije prema socijalizmu. Pre poΔetka Prvog svetskog rata,[88] Kafka je bio na nekoliko sastanaka Kluba Mladih, ΔeΕ‘ke anarhistiΔke, antimilitaristiΔke i anitikleriΔke organizacije.[89] Hugo Bergman, koji je pohaΔao istu osnovnu i srednju Ε‘kolu kao i Kafka, raziΕ‘ao se s Kafkom tokom njihove poslednje akademske godine (1900./1901.) jer su `[Kafkin] socijalizam i moj cionizam bili previΕ‘e stridentni`.[90][91] `Franc je postao socijalist, ja sam postao cionista 1898. Sinteza cionizma i socijalizma tada joΕ‘ nije postojala.`[91] Bergman tvrdi kako je Kafka u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kao znak podrΕ‘ke socijalizmu.[91] U jednom dnevniΔkom zapisu, Kafka je referirao na poznatog anarhistiΔkog filozofa, Pjotra Kropotkina: `Ne zaboravi Kropotkina!`[92] Kasnije je, o ΔeΕ‘kim anarhistima, rekao: `Oni su svi bezhvalno hteli shvatiti ljudsku sreΔu. Ja sam ih razumio. Ali... nisam mogao predugo marΕ‘irati uz njih.`[93] Tokom komunistiΔkog razdoblja, ostavΕ‘tina Kafkinog dela za socijalizam IstoΔnog bloka je bila vruΔa tema. MiΕ‘ljenja su sezala od toga da je satirizirao birokratiju raspadajuΔe Austrougarske do toga da je utelovio uspon socijalizma.[94] JoΕ‘ jedna bitna taΔka bila je alijenacija; dok je konzervativno stajaliΕ‘te glasilo da Kafkini prikazi alijenacije viΕ‘e nisu relevantni za druΕ‘tvo koje je navodno eliminisalo alijenaciju, konferencija odrΕΎana u ΔehoslovaΔkom mestu Liblice 1963. godine, povodom autorovog osamdesetog roΔendana, naglasila je trajnu vaΕΎnost Kafkinog prikaza birokratskog druΕ‘tva.[95] Ipak, pitanje je li Kafka bio politiΔki autor ili nije je joΕ‘ uvek predmet debate.[96] Judaizam i cionizam OdrastajuΔi, Kafka je bio Ε½idov koji je govorio nemaΔki u Pragu, gradu u kojim je dominirao ΔeΕ‘ki jezik.[97] Bio je duboko fasciniran Ε½idovima iz istoΔne Evrope, za koje je smatrao da poseduju intenzitet duhovnog ΕΎivota koji je nedostajao Ε½idovima na Zapadu. Njegov dnevnik je pun referenci na ΕΎidovske pisce.[98] Ipak, neretko je bio otuΔen kako od Ε½idova tako i od judeizma: `Ε ta ja imam zajedniΔko sa Ε½idovima? Jedva da imam neΕ‘to zajedniΔko sa samim sobom i bolje mi je da stojim tiho u uglju, zadovoljan Ε‘to mogu disati.`[99] Hejvs sugerira da Kafka, makar izuzetno svjestan svog ΕΎidovstva, nije inkorporisao te elemente u svojim delima, kojima, prema Hejvsu, nedostaju ΕΎidovski likova, scena ili tema.[100][101][102] Prema miΕ‘ljenju knjiΕΎevnog kritiΔara Harolda Bluma, Kafka je, iako mu je vlastito ΕΎidovstvo bilo strano, bio suΕ‘tinski ΕΎidovski pisac.[103] Lotar Kan je jednako jasan: `Prisutnost ΕΎidovstva u Kafkinom delu sada je nesumnjiva.`[104] Pavel Ejsner, prvi prevodilac Kafkinih dela, tumaΔi Proces kao utelovljenje `trostruke dimenzije postojanja Ε½idova u Pragu... njegov protagonista, Josef K. je (simboliΔno) uviΔen od strane Nemca (Rabensteiner), Δeha (Kullich) i Ε½idova (Kaminer). On predstavlja `neskrivljenu krivnju` koja proΕΎima jednog Ε½idova u savremenom svetu, iako nema dokaza da je i on sam Ε½idov.`[105] U svom eseju Tuga u Palestini?!, izraelski pisac Dan Miron istraΕΎuje Kafkin odnos prema cionizmu: `Δini se da su i oni koji smatraju da takva veza postoji i da je cionizam odigrao centralnu ulogu u njegovom ΕΎivotu i delu, kao i oni koji negiraju takvu vezu u celosti ili joj ne pridaju vaΕΎnosti, svi u krivu. Istina se nalazi na vrlo nejasnom mestu koje se nalazi izmeΔu ova dva pojednostavljena pola.`[98] Kafka je razmiΕ‘ljao da se, prvo s Felis Bauer, a onda i s Dorom Dijamantr, preseli u Palestinu. Dok je boravio u Berlinu uΔio je hebrejski, unajmivΕ‘i Brodovog prijatelja iz Palestine, po imenu Pua Bat-Tovim, da ga poduΔava[98] i odlazivΕ‘i na Δasove rabina Julijusa Gutmana[b] na berlinskom Fakultetu za ΕΎidovske studije.[106] Livija Rotkirhen naziva Kafku `simboliΔnim figurom svoga vremena`.[105] Njegovi savremenici bili su mnogi ΕΎidovski pisci (nemaΔki, ΔeΕ‘ki i nacionalni Ε½idovi) koji su bili osetljivi na nemaΔku, austrijsku, ΔeΕ‘ku i ΕΎidovsku kulturu. Prema Rotkirhenovoj, `ta situacija dala je njihovim delima Ε‘irok, kozmopolitski izgled i kvalitet egzaltacije koja je graniΔila s transcedentnom metafiziΔkom kontemplacijom. Najbolji primer je Franc Kafka.`[105] Smrt Grob Franca Kafke i njegovih roditelja na groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov. Kafkina tuberkuloza grkljana pogorΕ‘ala se u martu 1924. godine te se morao vratiti iz Berlina u Prag,[55] gde su se za njega brinuli Δlanovi porodice, posebno sestra Otla. Dana 10. aprila 1924. otiΕ‘ao je u sanatorijum doktora Hofmana u Kierlingu, pokraj BeΔa,[66] gde je i umro 3. juna 1924. godine. Δini se kako je uzrok smrti bilo gladovanje - bol u grlu bila je, oΔito, toliko snaΕΎna da Kafka nije mogao jesti, a kako tada joΕ‘ uvek nisu postojale druge metode hranjenja, nije postojao naΔin da se nahrani.[107][108] Telo mu je preneΕ‘eno nazad u Prag, gde je sahraljen 11. juna 1924. na Novom ΕΎidovskom groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov.[51] Kafka je tokom ΕΎivota bio anoniman, i slavu je smatrao nebitnom. Ipak, stekao je slavu ubrzo nakon smrti.[77] Delo Prva stranica Pisma ocu. Sva izdana dela Franca Kafke, osim nekoliko pisama Δehinji Mileni Jasenskoj, pisana su na nemaΔkom jeziku. Ono malo Ε‘to je izdato tokom autorovog ΕΎivota, privuklo je oskudnu paΕΎnju, Ε‘to se ne moΕΎe reΔi za njegova posthumno izdata dela. Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% svega Ε‘to je napisao,[109][110] posebno dok je ΕΎiveo u Berlinu, gde mu je Dora Dijamant pomogla u paljenju skica za dela.[111] U ranoj stvaralaΔkoj fazi, uzor mu je bio nemaΔki pisac Hajnrih fon Klajst koga je, u jednom pismu Felisi Bauer, opisao zastraΕ‘ujuΔim i za koga je smatrao da mu je bliΕΎi nego vlastita porodica.[112] PriΔe Kafka je bio plodan pisac kratkih priΔa i pripovetki. Neke njegove izdate priΔe nazivane su ErzΓ€hlung (nemaΔki: priΔe), a neke Geschichte (nemaΔki: pripovijetke). Neke od njih su relativno duge (`PreobraΕΎaj`, `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, `Presuda`), dok su druge bile samo paragraf duge (gotovo kao aforizmi; na primer `Odustani!`, `Prometej`, `Mala basna` ili `Istina o SanΔu Panzi`). Najstarija saΔuvana Kafkina priΔa je |`Der Unredliche in seinem Herzen`. Ona nikada nije Ε‘tampana, ali je bila ddo pisma prijatelju Oskaru Polaku iz 1902. godine. Kafkina prva izdana dela su osam priΔa koje su se 1908. godine pojavile u prvom izdanju Δasopisa Hyperion pod zbirnim naslovom RazmiΕ‘ljanje. U razdoblju od 1904. do 1909. radio je na priΔi `Opis jedne borbe`. Kada ju je pokazao Brodu, ovaj ga je savetovao da nastavi raditi i poΕ‘alje je Hyperionu. Jedan odlomak priΔe izdao je 1908.,[113] a dva u proleΔe 1909., sve u Minhenu.[114] U kreativnom naletu u noΔi 22. septembra 1912., Kafka je napisao priΔu `Presuda`, koju je posvetio Felisi Bauer. Brod je uoΔio sliΔnost u imenima glavnog lika i njegove fiktivne zaruΔnice, Georga Bendemanna i Friede Brandenfeld, s imenima Franca Kafke i Felise Bauer.[115] Ova priΔa se uglavnom smatra za delo koje je stvorilo Kafku kao pisca. PriΔa se bavi problematiΔnim odnosom sina i njegovog dominantnog oca, koji dobija novu dimenziju nakon Ε‘to se sin zaruΔi.[116][117] Kafka je kasnije rekao kako je pisao s `potpunim otkrivanjem svoje duΕ‘e i tela`[118] tu priΔu koja se je `razvila kao pravo roΔenje, prekrivena prljavΕ‘tinom i muljem.`[119] Rukopis priΔe Kafka je poslao i Felisi (u pismu od 2. juna 1913.), dodavΕ‘i neobiΔnu tvrdnju: `NalaziΕ‘ li u Presudi ikakav smisao, hoΔu reΔi odreΔen, koherentno izraΕΎen, shvatljiv smisao? Ja ga ne nalazim i nisam u stanju iΕ‘ta tumaΔiti?`[120] PriΔa je prvi put Ε‘tampana u Lajpcigu 1912. godine uz posvetu `GospoΔici Felisi Bauer`, koja je u kasnijim izdanjima promenjena `za F`.[66] Naslovna strana prvog izdanja `PreobraΕΎaja`, Kafkine najpoznatije pripovetke. Kafkina prva dela uglavnom je izdao, danas zatvoreni, Kurt Wolff Verlag. Godine 1912,, Franc Kafka je napisao pripovetku `PreobraΕΎaj`,[121] izdanu 1915. godine u Lajpcigu. Radi se o neobiΔnoj, gotovo nadrealnoj priΔi koja je verojatno jedan od najboljih i najreprezentativnijih primera Kafkinog magijskog realizma. PriΔa zapoΔinje in medias res, kultnom prvom reΔenicom Kad se Gregor Samsa jednoga jutra probudio iz nemirnih snova, naΔe se u svom krevetu preobraΕΎen u golemog insekta. NemaΔki izvornik koristi termin ungeheuren Ungeziefer, koji se doslovno moΕΎe prevesti kao monstruozno ΔudoviΕ‘te, s tim da reΔ Ungeziefer generalno oznaΔava neΕΎeljene i prljave ΕΎivotinje. BubaΕ‘vaba, u koju se Gregor Samsa pretvorio, bio je upravo to. Pripovetka dalje prati ΕΎivot (ili ΕΎivotarenje) i propadanje bubaΕ‘vabe Gregora Samse i njegovu postepenu alijenaciju, prvo od vanjskog sveta, a onda i od porodice i vlastitog ΕΎivota. KritiΔari ovo djelo, koje je prepuno simbolike i metafora, smatraju jednim od temeljnih dela 20. veka.[122][123][124] PriΔa `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, koja govori o razraΔenom ureΔaju za muΔenje i smaknuΔe, napisana je u oktobru 1914.,[66] revizirana 1918. te izdata u Lajpcigu tokom oktobra 1919. godine. PriΔa `Umetnik gladovanja`, izdata u Δasopisu Die neue Rundschau` 1924. godine, opisuje glavni lik, ΕΎrtvu, koji doΕΎivljava pad razumevanja za njegovu Δudnu veΕ‘tinu izgladnjivanja samog sebe na odreΔene periode.[125] Njegova posljednja priΔa, `PevaΔica Ε½osefina, ili puk miΕ‘eva` takoΔe se bavi odnosom umetnika i njegove publike.[126] Romani Naslovne strane nemaΔkih izdanja Kafkina tri romana (od gore na dole): Proces (1925.), Dvorac (1926.), Amerika (1927.) Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% vlastitog opusa. Prvi roman poΔeo je pisati 1912. godine,[127] a prvo poglavlje istog danas je poznato kao kratka priΔa pod naslovom `LoΕΎaΔ`. Kafka je to delo, koje je ostalo nedovrΕ‘eno, nazvao Der Verschollene, ali kada ga je Brod posthumno Ε‘tampao, odabrao je naslov Amerika.[128] Iako osetno humoristiΔniji i realistiΔniji od ostalih Kafkinih dela, ovaj roman, koji prati lutanja evropskog emigranta Karla Rosmana po Americi, deli iste motive opresivnog i nedodirljivog sistema koji protagonistu stavlja u razne bizarne situacije.[129] Roman inkorporira mnoge detalje iz iskustava Kafkinih roΔaka koji su emigrirali u Ameriku[130] te ostaje jedino delo za koje Kafka nije odabrao optimistiΔan zavrΕ‘etak.[131] Tokom 1914., Kafka je zapoΔeo rad na romanu Proces,[114] svom verojatno najuticajnijem romanu.[c] Proces govori o Josefu K., bankovnom sluΕΎbeniku koji jedno jutro biva uhvaΔen i optuΕΎen od strane daleke i nepoznate vlasti zbog zloΔina koji je nepoznat kako njemu tako i Δitaocu. K. upada u niz bizarnih i nejasnih situacija, bori se protiv u potpunisti dehumanizirane birokracije i dobija pomoΔ od niza grotesknih likova koji su, u suΕ‘tini, potpuno beskorisni (uz izuzetak tajanstvenog zatvorskog kapelana) sve do samoga kraja, kada realizuje snagu tog birokratskog mehanizma te mu se ultimatno prepuΕ‘ta. Ipak, za razliku od Amerike, prozorsko svetlo na samom kraju romana ostavlja nadu, koja je jedan od kljuΔnih motiva u Kafkinim delima. No, roman je, uprkos toga Ε‘to je Kafka napisao poslednje poglavlje, ostao nedovrΕ‘en. Ipak, novija izdanja romana u sebi sadrΕΎe i nedovrΕ‘ena ili neuklopljena poglavlja (iako su ona izdvojena od glavnog romana). Prema nobelovcu Elijasu Kanetiju, Felisa je kljuΔna za radnju Procesa, a sam je Kafka rekao kako je to `njena priΔa`.[132][133] Kaneti je svoju knjigu o Kafkinim pismima Felisi nazvao Der andere Prozess (Kafkin drugi proces), u Δast vezi izmeΔu romana i pisama.[133] Mitiko Kakutani, u kritici Njujork tajmsa, piΕ‘e da Kafkina pisma sadrΕΎe `temeljne znakove njegove fikcije - onu istu nervoznu paΕΎnju posveΔenu minucioznim detaljima; onu istu paranoidnu svest o promenjivim balansima moΔi; istu atmosferu emocionalnog guΕ‘enja - kombinovanu, na opΕ‘te iznenaΔenje, s trenucima deΔaΔkog ΕΎara i oduΕ‘evljenosti.`[133] Prema vlastitom dnevniku, Kafka je veΔ do 11. juna 1914. godine planirao roman Dvorac, ali ga je poΔeo pisati tek 27. januara 1922.[114] Protagonista ovog romana je Landvermesser (nem. nadstojnik) po imenu K., koji se iz nepoznatih razloga bori kako bi dobio pristup misterioznim upraviteljima dvorca koji upravljaju selom. Kafkina namera bila je da vlasti u dvorcu obaveste K.-a na trenutku samrti kako njegova βzakonska osnova da ΕΎivi u selu nije vaΕΎeΔa, ali je, s obzirom na brojne sporedne Δinjenice, imao dozvolu da ΕΎivi i radi u selu.β[134] MraΔan i na momente nadrealan, roman se fokusira na alijenaciji, birokraciji, naizgled beskrajnim frustracijama ljudskih pokuΕ‘aja u borbi s vlaΕ‘Δu i beskorisnim i beznadnim traganjem za nedostiΕΎnim ciljem. Hartmut M. Rastalski je u svojoj disertaciji napisao sledeΔe: `Kao i snovi, njegova dela kombinuju precizne, `realistiΔne` detalje s apsurdnim, paΕΎljivo posmatranje i rezonovanje protagoniste s neobjaΕ‘njivom glupoΕ‘Δu i nemarom.`[135] Istorija izdavanja Kafkine priΔe su izvorno izlazile u knjiΕΎevnim Δasopisima. Prvih osam izdato je 1908. u prvom izdanju dvomeseΔnika Hyperion.[136] Franc Blej je 1914. izdao dva dijaloga koja Δe postati `Opis jedne borbe`.[136] Fragment priΔe `Avioni u Bresciji`, napisane za vrijeme puta za Italiju Brodom, izdan je 28. septembra 1909. u dnevniku Bohemija.[136][137] Dana 27. jula 1910., nekoliko priΔa koje Δe kasnije postati deo RazmiΕ‘ljanja, izdano je u uskrΕ‘njem izdanju dnevnika Bohemija.[136][138] U Lajpcigu, tokom 1913., Brod je s izdavaΔem Kurtom Volfom izdao priΔu `Das Urteil. Eine Geschichte von Franz Kafka` (nem. `Presuda, priΔa Franca Kafke`) u knjiΕΎevnom godiΕ‘njaku za umetniΔku poeziju Arkadija. PriΔa `Pred zakonom` izdata je 1915. u novogodiΕ‘njem izdanju nezavisnog ΕΎidovskog nedeljnika Selbstwehr; priΔa je ponovo izdata 1919. u sklopu zbirke Seoski lekar te je postala deo romana Proces. Ostale priΔe izlazile su po raznim Δasopisima, meΔu kojima su Brodov Der Jude, novine Prager Tagblatt te magazini Die neue Rundschau, Genius i Prager Presse.[136] Kafkina prva izdata knjiga bila je zbirka RazmiΕ‘ljanje, koja sadrΕΎi 18 priΔa napisanih od 1904. do 1912. Tokom ljetnjeg putovanja u Vajmar, Brod je inicirao susret izmeΔu Kafke i Kurta Volfa;[139] Volf je RazmiΕ‘ljanje izdao u kuΔi Rowohlt Verlag krajem 1912. godine (mada je godina izdanja navedena kao 1913.).[140] Kafka je zbirku posvetio Brodu (`FΓΌr M.B.`), da bi u liΔnoj kopiji koju je dao prijatelju dodao: βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.β (nem. βKako je ovdje veΔ napisano, za mog najdraΕΎeg Maksa - Franc. K.β).[141] Kafkina priΔa βPreobraΕΎajβ prvi put je odΕ‘tampana u oktobru 1915. u meseΔniku Die WeiΓen BlΓ€tter, ekspresionistiΔkom Δasopisu Δiji je urednik bio RenΓ© Schickele.[140] Drugu zbirku, s naslovom Seoski lekar, izdao je 1919. Kurt Volf,[140] a posveΔena je Kafkinom ocu.[142] Posljednju zbirku, od Δetiri priΔe, koju je Kafka pripremio za Ε‘tampanje, zbirku Umetnik glasovanja, izdala je avangardna izdavaΔka kuΔa Verlag Die Schmiede 1924. godine nakon autorove smrti. Dana 20. aprila 1924., Berliner BΓΆrsen-Courier ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΊΠΈΠ½ Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΎ ΠΏΠΈΡΡΡ ΠΠ΄Π°Π»Π±Π΅ΡΡΡ Π‘ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΡ.[143] ΠΠ°ΠΊΡ ΠΡΠΎΠ΄ βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.β Kafka je svoje delo, kako izdano tako i neizdano, ostavio svom najboljem prijatelju Maksu Brodu, s jasnim instrukcijama da ih ovaj uniΕ‘ti nakon piΕ‘Δeve smrti. Kafka mu je napisao: `NajdraΕΎi Maks, moj posljednji zahtev: Sve Ε‘to ostavim za sobom... u obliku dnevnika, rukopisa, pisama (mojih i tuΔih), skica i tako dalje, ima da bude spaljeno i neproΔitano.`[144][145] Brod je odluΔio da ignoriΕ‘e ovaj zahtev te je romane i zbirke izdao u razdoblju od 1925. do 1935. Mnoge papire, koji su ostali neizdani, poneo je sa sobom u Palestinu u jednom kovΔegu kada je tamo pobegao 1939.[146] Kafkina poslednja ljubav, Dora Dijamant (kasnije Dijaman-Lask), takoΔe je ignorirala njegove ΕΎelje, tajno saΔuvaΕ‘vi 20 notesa i 35 pisama. Njih je 1933. konfiskovao Gestapo, ali ih biografi i danas traΕΎe.[147] Kako je Brod izdao sve ono Ε‘to je bilo u njegovom posedu,[33] Kafkin je opus poΔeo privlaΔiti sve viΕ‘e paΕΎnje. Brodu je bilo teΕ‘ko da hronoloΕ‘ki poreΕ‘a Kafkine notese. Jedan od problema bio je u tome Ε‘to je Kafka Δesto poΔinjao pisati u razliΔitim delovima knjige - nekad u sredini, nekad poΔevΕ‘i od kraja prema poΔetku.[148][149] Ipak, Brod je dovrΕ‘io dobar deo Kafkinih nezavrΕ‘enih dela kako bi ih mogao predatin za Ε‘tampanje. Na primer, Kafka je Proces ostavio s nedovrΕ‘enim i nenumeriranim poglavljima, a Dvorac pun nedovrΕ‘enih reΔenica s dvojakim znaΔenjem [149]- Brod je sredio poglavlja, uredio tekst i dodao interpunkciju. Proces je izdat 1925. od strane kuΔe Verlag Die Schmiede. Kurt Volf je izdao druga dva romana, Dvorac 1926. i Ameriku 1927. godine. Godine 1931,, Brod je kao urednik izdao zbirku proze i nedovrΕ‘enih priΔa pod naslovom Veliki kineski zid, koja je ukljuΔivala i istoimenu priΔu. Knjigu je izdala izvavaΔka kuΔa Gustav Kiepenheuer Verlag. Savremena izdanja Godine 1961,, Malkom Pajsli uspeo je da dobije veΔinu Kafkinih originalnih rukopisa za zbirku oksfordske biblioteke Bodlejan.[150][151] Rukopis Procesa kasnije je prodan na aukciji te se danas nalazi u NemaΔkom knjiΕΎevnom arhivu u mestu Marbah na Nekaru.[151][152] Kasnije je Pejsli vodio tim (u kom su bili Gerhad Njuman, Jost Ε ilemejt i Jirgen Born) koji je rekonstruirao romane na nemaΔkom; reizdao ih je S. Fischer Verlag.[153] Pejsli je bio urednik Dvorca, izdatog 1982. godine, i Procesa, izdatog 1990. godine. Jost Ε ilemejt je bio urednik Amerike, izdane 1983. godine. Ova izdanja nazivaju se `KritiΔarska izdanja` ili `FiΕ‘erova izdanja`.[154] Neizdani papiri Kada je Brod umro 1968. godine, Kafkine je neizdane papire, kojih verovatno ima na hiljade, ostavio svojoj sekretarici Ester Hofe.[155] Deo je objavila i prodala, ali je veΔinu ostavila svojim kΔerima, Evi i Rut, koje su takoΔe odbile da objave papire. Godine 2008, zapoΔela je sudska bitka izmeΔu sestara i Nacionalne biblioteke Izraela, koja smatra da su ti papiri postali vlasniΕ‘tvo drΕΎave Izrael kada je Brod 1939. emigrirao u Palestinu. Ester Hofe je 1988. prodala originalni rukopis Procesa NemaΔkim knjiΕΎevnim arhivima za $2,000,000.[109][156] Godine 2012,, ΕΎiva je bila samo Eva.[157] Presuda PorodiΔnog suda u Tel Avivu iz 2010. obavezala je sestre Hof na izdavanje papira. Deo njih je izdat, ukljuΔujuΔi i dotad nepoznatu priΔu, ali pravna bitka se nastavila.[158] Hofeovi tvrde kako su papiri njihovo privatno vlasniΕ‘tvo, dok NBI tvrdi kako su to `kulturna dobra koja pripadaju ΕΎidovskom narodu`.[158] NBI takoΔe sugeriΕ‘e kako je Brod upravo njima ostavio papire u svojoj oporuci. U presudi iz oktobra 2012., PorodiΔni sud u Tel Avivu odluΔio je da su papiri vlasniΕ‘tvo Nacionalne biblioteke.[159] KritiΔka analiza Mnogi su kritiΔari hvalili Kafkina dela. Pesnik Vistan Hju Oden nazvao je Kafku βDanteom 20. vekaβ,[160] dok ga je pisac Vladimir Nabokov svrstao meΔu najbolje pisce XX veka.[161] Gabrijel Garsija Markes je rekao kako mu je upravo Δitanje Kafkinog `PreobraΕΎaja` pokazalo `da je moguΔe pisati na drugaΔiji naΔin`.[99][162] Alber Kami je u svom delu Nade i apsurd u delu Franca Kafke rekao kako `cela Kafkina umetnost leΕΎi u tome Ε‘to prisiljava Δitaoce da nanovo Δitaju njegova dela.`[163] KljuΔna tema Kafkinog dela, uspostavljena u priΔi βPresudaβ,[164] je konflikt na nivou otac-sin: krivnja indukovana u sinu je razreΕ‘ena preko patnje i pokajanja.[12][164] Ostale Δeste teme i arhetipovi su alijenacija, psihofiziΔka brutalnost, likovi na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔna preobrazba.[165] Kafkin stil uporeΔen je s onim fon Klijesta joΕ‘ 1916. godine, u analizi `PreobraΕΎaja` i `Ε½araΔa` koju je za Berliner BeitrΓ€ge napravio Oscar Valzel.[166] Priroda Kafkine proze omoguΔava razliΔite interpretacije i kritiΔari su njegov opus svrstavali u razliΔite knjiΕΎevne pravce.[96] Marksisti su, na primer, bili veoma nesloΕΎni po pitanju interpretacije Kafkinih dela.[89][96] Jedni su ga optuΕΎili kako uniΕ‘tava realnost dok su drugi tvrdili kako kritikuje kapitalizam.[96] BeznaΔe i apsurd, koji su Δesti u njegovim delima, smatraju se znakovima egzistencijalizma.[167] Neka su Kafkina dela nastala pod uticajem ekspresionizma, dok veΔinu opusa ipak karakteriΕ‘e eksperimentalni modernistiΔki ΕΎanr. Kafka se takoΔe bavio temom ljudskog sukoba s birokracijom. Vilijam Barovs tvrdi kako su ta dela koncentrirana na koncepte borbe, bola, samoΔe i potrebe za vezama.[168] Drugi, meΔu kojima i Tomas Man, smatraju Kafkina dela alegorijama: potragom, metafiziΔke prirode, za Bogom.[169][170] Skulptura pred ulazom u Muzej Franca Kafke u Pragu. Ipak, Ε½il Delez i Feliks Gvatari, tvrde kako su teme alijenacije i progona, iako prisutne u Kafkinim delima, prenaglaΕ‘avane od strane kritiΔara. Tvrde kako su Kafkina dela znatno viΕ‘e namerna i subverzivna - Δak i vesela - nego Ε‘to se Δini na prvu ruku. IstiΔu kako Δitanje njegovih dela fokusirajuΔi se na beznaΔe borbi njegivih likova otkriva Kafkinu igru s humorom; on ne komentira nuΕΎno vlastite probleme, veΔ naglaΕ‘ava kako su ljudi skloni izmiΕ‘ljanju problema. U svojim delima, Kafka je Δesto stvarao zlokobne, apsurdne svetove.[171][172] Kafka je nacrte svojih dela Δitao svojim prijateljima, uglavnom se koncentrirajuΔi na svoju humoristiΔnu prozu. Pisac Milan Kundera sugeriΕ‘e kako bi Kafkin nadrealni humor mogao biti inverzija Dostojevskog, koji je pisao o likovima koji su kaΕΎnjeni zbog zloΔina. U Kafkinom delu, lik Δe biti kaΕΎnjen iako zloΔin nije poΔinjen. Kundera veruje kako je Kafka inspiracije za svoje karakteristiΔne situacije vukao iz odrastanja u partijarhalnom domu i u totalitarnoj drΕΎavi.[173] Teodor Adorno, u svom delu Aufzeichungen zu Kafka (1953.), upravo naglaΕ‘ava realno-nadrealno kontrast u Kafkinim delima. Naime, polazeΔi od toga da se Kafkina proza taΔno definiΕ‘e kao parabola, on tvrdi kako ona predstavlja plodno tlo za interpretaciju (Svaka nam reΔenica govori: tumaΔi me), ali je sam autor onemoguΔuje svojim stilom. NaglaΕ‘ava kako pokuΕ‘aj interpretacije stvara zaΔarani krug u kojem se Δitalac zapita odakle mu je situacija poznata, stvara se perpetualni dΓ©jΓ vu. Adorno takoΔe navodi kako Kafka napuΕ‘ta bilo kakvu estetsku distanciju prilikom tumaΔenja. On stvara takve likove i atmosferu koji ukidaju odnos izmeΔu Δitaoca i Δitanog, izmeΔu Δitaoca kao promatraΔa i likova kao ΕΎrtava sistema. Takva blizina nuΕΎno izaziva strah kod Δitaca, strah koji onemoguΔuje Δitaocu da se poistoveti s likovima romana, Ε‘to zbog same atmosfere Ε‘to zbog straha da Δitalac upravo jeste jedan takav lik. Adorno upravo to navodi kao glavni element nadrealnog u Kafkinom delu.[174] Viktor Ε½megaΔ navodi, izmeΔu ostalog, dve odlike u Kafkinom opusu. Mada Kafku danas poznajemo i po romanima i po kratkoj prozi, on bi, Δak i da nema tih romana, nesumnjivo bio svrstan meΔu majstore kratke proze, zajedno s Poem, Δehovim i Borhesom. Ipak, s obzirom da njegova kratka proza ne prelazi pedesetak stranica, Ε½megaΔ istiΔe kako je upravo ta lakonska, koncentrirana kratkoΔa izraza jedna od temeljnih odrednica njegovog stila. Drugu stvar Ε‘to Ε½megaΔ naglaΕ‘ava je Kafkina nesklonost kritiΔkoj prozi. Navodi Tomasa Mana, Roberta Muzila, Hermana Broha, Andrea Ε½ida, VirdΕΎiniju Vulf, DΕΎordΕΎa Bernarda Ε oa i LuiΔija Pirandela, kao i ekspresioniste i futuriste kao kontraprimere autora koji su, u istom razdoblju kao i Kafka, stvarali dela koja obiluju poetoloΕ‘kim programom ili esejistiΔkim komentarom, Ε‘to je Kafka svesrdno izbegavao. Upravo u tome leΕΎi joΕ‘ jedan element Kafkine zagonetnosti, s obzirom da on krΕ‘i napisano pravilno ranomodernistiΔke knjiΕΎevnosti - odsutnost kritiΔkoumetniΔkog tumaΔenja u njegovim delima upravo zbunjuje Δitaoca koji je navikao na te elemente u modernistiΔkoj knjiΕΎevnosti.[175] Bilo je i pokuΕ‘aja da se identifikuje uticaj Kafkine pravniΔke pozadine i uloga prava u njegovom delu.[176][177] VeΔina interpretacija smatra kako su pojmovi zakona i zakonitosti vaΕΎni za njegova dela,[178] u kojima je pravosudni sistem uglavnom opresivan.[179] Zakon se u Kafkinim delima ne smatra utelovljenjem nekog odreΔenog politiΔkog ili pravosudnog entiteta, veΔ skupom anonimnih i neshvatljivih sila. Te su sile skrivene od individualca, ali kontroliΕ‘u ΕΎivot ljudi, koji su neduΕΎne ΕΎrtve sistema izvan njihove kontrole.[178] KritiΔari koji podrΕΎavaju ovakvu apsurdnu koncepciju citiraju situacije u kojima je sam Kafka opisivao svoj konflikt s apsurdnim svemirom, kao Ε‘to je ova iz njegova dnevnika: βZatvoren u vlastita Δetiri zida, oseΔam se kao imigrant zatvoren u stranoj zemlji... Svoju sam porodicu video kao Δudne vanzemaljce sa stranim mi obiΔajima, posvetama i vrlo apsurdnom komunikacijom... iako to nisam hteo, prisilili su me da sudelujem u njihovim bizarnim obredima... nisam se mogao odupreti.[180]β Ipak, DΕΎejms Hejvs tvrdi kako je veΔina opisa sudskih postupaka u Procesu - koliko god oni bili metafiziΔki, apsurdni, konfuzni i koΕ‘marni - utemeljena na taΔnim opisima nemaΔkih i austrijskih kaznenih postupaka tog doba, koji su viΕ‘e bili inkvizitorni nego akuzatorni.[181] Iako je radio u osiguranju, kao Ε‘kolovani advokat, Kafka je bio `jako svestan pravnih debata svog doba`.[177][182] U jednoj poblikaciji s poΔetka XXI. veka, koja polazi od Kafkinih uredskih spisa,[183] Pothik GoΕ‘ tvrdi kako za Kafku, zakon `nije imao nikakvo znaΔenje izvan Δinjenice da on Δista sila dominacije i determinacije.`[184] OstavΕ‘tina Bronzana statua Franca Kafke u Pragu koju je izradio Jaroslav Rona. Ovaj kip se nalazi u Ulici DuΕ‘ni, u staroj ΕΎidovskoj Δetvrti, a inspirian je Kafkinom priΔom `Opis jedne borbe`. `Kafkijanska atmosfera` Kafkin opus uveo je, u teoriju knjiΕΎevnosti, termin `kafkijanska atmosfera`, kojim se oznaΔavaju neobiΔne situacije sliΔne onima iz njegovih dela, posebno Procesa i `PreobraΕΎaja`. Primeri takve atmosfere su situacije u kojima birokratija nadvlada pojedinca, Δesto u nadrealnom, koΕ‘marnim miljeu koji izaziva oseΔaje beznaΔa, bespomoΔnosti i izgubljenosti. Likovi u takvoj atmosferi najΔeΕ‘Δe nemaju jasnu viziju kako bi iz nje izaΕ‘li. Kafkijanski elementi Δesto se pojavljuju u egzistencijalistiΔkim delima, ali termin je nadiΕ‘ao Δisto knjiΕΎevnu interpretaciju te se danas koristi kako bi se oznaΔili svakodnevni dogaΔaji i situacije koje su neshvatljivo kompleksne, bizarne ili nelogiΔne.[185][186][187][188] Komemoracija Muzej Franca Kafke u Pragu posveΔen je autorovu ΕΎivotu i delu. VaΕΎna komponenta muzeja je izloΕΎba Grad K. Franc Kafka i Prag, koja je prvi put izloΕΎena u Barceloni 1999. godine, zatim se preselila u Ε½idovski muzej u Njujorku da bi 2005. postala stalni eksponat u Pragu, u Δetvrti Mala Strana, uz Vltavu. Muzej svoju zbirku originalnih fotografija i dokumenata naziva MΔsto K. Franz Kafka a Praha, a za cilj ima uvesti posetioca u svet u kojem je Kafka ΕΎiveo i o kojem je pisao.[189] Nagrada Franc Kafka je godiΕ‘nja knjiΕΎevna nagrada koju su 2001. utemeljili Grad Prag i DruΕ‘tvo Franca Kafke. Nagrada komemorira knjiΕΎevni trud kao `humanistiΔkog karaktera i doprinos kulturnoj, nacionalnoj, jeziΔnoj i verskoj toleranciji, njezin egzistencijalni, bezvremenski karakter, njenu generalnu, ljudsku vrednost i njenu sposobnost da bude svedok naΕ‘ih vremena.`[190] Izborni komitet i dobitnici dolaze iz celoga sveta, ali su ograniΔeni na ΕΎive autore Δije je barem jedno delo izdano na ΔeΕ‘kom jeziku.[190] Nagrada se sastoji od iznosa od 10,000, ameriΔkih dolara diplome i bronzanog kipa koji se dodeljuju u Pragu krajem oktobra.[190] San Dijego drΕΎavni univerzitet (SDSU) predvodi tzv. Kafkin projekat, zapoΔet 1998. s ciljem pronalaska Kafkinih posljednjih zapisa. ΔetveromeseΔna potraga vladinih arhiva u Berlinu 1998. rezultirala je otkriΔem Gestapove naredbe o konfiskaciji i nekoliko drugih vaΕΎnih dokumenata. Godine 2003,, u sklopu projekta su pronaΔena tri originalna Kafkina pisma, datirana 1923. godine. KnjiΕΎevni i kulturoloΕ‘ki uticaj Za razliku od drugih poznatih pisaca, Kafka nije Δesto citiran od strane drugih autora. Umesto toga, poΔast u se odaje zbog njegovih ideja i perspektiva.[191] Profesor i pisac Ε imon Sandbank smatra kako su Horhe Luis Borhes, Alber Kami, EΕΎen Jonesko i Ε½an Pol Sartr neki od pisaca na koje je Kafka uticao.[192] KnjiΕΎevni kritiΔar novina FajnenΕ‘l tajms smatra kako je Kafka uticao i na portugalskog nobelovca Ε½ozea Saramaga,[193] dok urednik Al Silverman tvrdi kako je i J. D. SelindΕΎer voleo da Δita Kafkina dela.[194] Godine 1999,, grupa od 99 pisaca, nauΔnika i kritiΔara proglasila je romane Proces i Dvorac drugim, odnosno devetim najznaΔajnijim romanom na nemaΔkom jeziku u XX veku.[195] KritiΔar Ε imon Sandbank smatra da, uprkos Kafkinoj sveprisutnosti, njegov enigmatiΔni stil joΕ‘ treba doseΔi.[192] Nil Pejges, profesor koji se posebno bavi Kafkom, smatra kako Kafkin uticaj nadilazi knjiΕΎevnost i nauku o knjiΕΎevnosti - on utiΔe na vizualnu umetnost, muziku i pop-kulturu.[196] Hari Steinhauer, profesor nemaΔke i ΕΎidovske knjiΕΎevnost, tvrdi da je Kafka `ostavio veΔi uticaj na pismeno druΕ‘tvo od bilo kojeg drugog pisca XX veka.`[185] Brod je jednom rekao da Δe 20. vek biti poznat kao βKafkin vekβ.[185] MiΕ‘el-Andre Bosi piΕ‘e kako je Kafka stvorio rigidno nefleksibilno i sterilno birokratsko druΕ‘tvo. Kafka je pisao na rezerviran naΔin pun pravne i nauΔne terminologije. Ipak, njegov je ozbiljni univerzum imao i humor, sve s ciljem isticanja βiracionalnosti u korenu navodno racionalnog svjetaβ.[165] Njegovi su likovi zarobljeni, zbunjeni, puno krivnje, frustrirani i ne mogu shvatiti svoj nadrealni svet. Jako puno post-kafkijanske knjiΕΎevnosti, posebno nauΔne fantastike, sljedi teme Kafkinih dela. UpeΔatljiv primer za to je podΕΎanr sajberpanka, koji kombinuje antiutopistiΔke elemente s tehniΔki superiornim, ali depersonalizovanim svetom. Neki od tih elemenata vidljivi su u delima DΕΎordΕΎa Orvela i Reja Bredberija.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Biblioteka Vjeverica Ivan AntolΔiΔ (Komarevo, 15. svibnja 1928. β Zagreb, 28. sijeΔnja 2019.[1]), hrvatski je kipar, grafiΔar, scenograf, crtaΔ, slikar, dizajner i ilustrator. Osim tih djela, izraΔuje reljefe, serigrafije, medalje, plakete, grafiΔki dizajnira kazaliΕ‘ne plakate, kazaliΕ‘ne zastore, slika Ε‘tafelajne i oltarne slike. Jednim je od najveΔih hrvatskih animalista. Ε½ivio je i radio u Zagrebu. Ε½ivotopis Rodio se je 1928. u Komarevu. U Zagrebu je iΕ‘ao u Ε kolu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Nakon Ε‘to je tu Ε‘kolu zavrΕ‘io 1953. godine, iduΔe je dvije godine radio u HNK-u kao slikar maske. Poslije tog posla radio je kao scenski kipar. U zagrebaΔkom HNK-u radi od 1965. kao slikar i scenski kipar. Mirovinu je doΔekao u toj hrvatskoj kazaliΕ‘noj kuΔi. NajuspjeΕ‘niji je hrvatski ilustrator. Ilustrirao je brojna izdanja za djecu i mladeΕΎ. MeΔu ostalim, ilustrirao je knjige Ljubice KolariΔ-DumiΔ, Paje KaniΕΎaja, PuΕ‘kina, Josipa StaniΔa Staniosa, Ante GardaΕ‘a, Jakoba Grimma, Grigora Viteza, Ivane BrliΔ-MaΕΎuraniΔ, Darka RaΕ‘kaja, Nikole TadiΔa, Ivana Ε tuliΔa, Mate Ε ipuΕ‘a, Nade IveljiΔ, DuΕ‘ice SeferagiΔ, Mile MaslaΔa, Slavka JendriΔka, Dragana LendriΔa, Ivanke KovaΔ-KovjaniΔ, Krste Ε poljara, Dubravka HorvatiΔa, Aleksandra-Leke RodiΔa, Hrvoja Hitreca, Malkice DugeΔ, Branka ΔopiΔa, Zvonimira Baloga, Miroslava VaupotiΔa, Ivana IΔana Ramljaka, Ljerke Car-MatutinoviΔ, Vladimira Nazora i drugih. SuraΔivao je s djeΔjim listom Radosti te joΕ‘ nekim izdanjima Ε kolske knjige i inih nakladnika. Objavio je nekoliko grafiΔkih mapa. Medaljerska djela su mu slobodna oblika. Tema njegovih grafika su drveno graditeljstvo Posavine, etnografski predmeti. Izlagao je na mnoΕ‘tvo izloΕΎaba u Hrvatskoj i inozemstvu. Djela mu se nalaze u Hrvatskoj i inozemstvu. Poznat je odljevak kipa nobelovca Preloga koji se nalazi u Pragu. Δlanom je HDLU-a i ULUPUH-a od 1961. godine. Boris Vrga je napisao knjigu o Ivanu AntolΔiΔu Posavski Antej. Umro je u Zagrebu. Posljednji ispraΔaj Ivana AntolΔiΔa bio je 1. veljaΔe u 10 sati na zagrebaΔkom Mirogoju. Aleksandar SergejeviΔ PuΕ‘kin (rus. ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°ΜΠ½Π΄Ρ Π‘Π΅ΡΠ³Π΅ΜΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΡΜΡΠΊΠΈΠ½; Moskva, 6. jun 1799 β Sankt Peterburg, 10. februar 1837) bio je ruski knjiΕΎevnik. Mnogi ga smatraju za najboljeg ruskog pesnika i oca moderne ruske knjiΕΎevnosti.[1] PuΕ‘kin je meΔu prvima u Rusiji poΔeo da piΕ‘e narodnim jezikom i distancirao se od romantiΔarske knjiΕΎevnosti, popularne u zapadnoj Evropi.[2] Napravio je stil koji je meΕ‘ao satiru, romantiku i dramu. Aleksandar SergejeviΔ PuΕ‘kin potiΔe od razgranatog plemiΔkog roda PuΕ‘kina bez titule, koje prema genealoΕ‘kom tumaΔenju vuΔe poreklo od βmuΕΎa Δestitaβ, viteza Ratmira (RatΕ‘e), savremenika Aleksandra Nevskog.[3] PuΕ‘kin je Δesto pisao o svom rodoslovnom stablu u stihovima i u prozi; video je u svojim precima primer drevnog roda, istinske βaristokratijeβ koja je Δasno sluΕΎila domovini, no nije razvijala odnos vladara i βprogonjenogβ. ViΕ‘e puta se obraΔao (ukljuΔujuΔi i u umetniΔkom obliku) i liku svog pradede po majci β Afrikanca Ibrahima PetroviΔa Hanibala, koji je postao sluga i pitomac Petra I, a zatim vojni inΕΎenjer i general.[4] Sin Ibrahima Hanibala je ruski visoki vojni sluΕΎbenik Ivan AbramoviΔ Hanibal, PuΕ‘kinov prastric. PuΕ‘kinov deda po ocu, Lav AleksandroviΔ, bio je artiljerijski pukovnik, kapetan garde. PuΕ‘kinovi roditelji, otac Sergej LjvoviΔ (1767β1848), bio je svetski dosetljivac i pesnik-amater poreklom od ruske porodice istaknutog plemstva koja vodi poreklo iz 12. veka,[5][6] a njegova majka NadeΕΎda Osipovna Hanibal (1775β1836), Hanibalova unuka i preko bake po ocu potomak nemaΔkog i skandinavskog plemstva.[7][8] Stric po ocu, Vasilij LjvoviΔ, (1766β1830), bio je poznati pesnik iz kruga Karamzina. Od dece Sergeja LjvoviΔa i NadeΕΎde Osipovne, osim Aleksandra, preΕΎiveli su kΔer Olga (udana PavliΕ‘Δeva, 1797β1868) i sin Lav (1805β1852). PuΕ‘kin se rodio 6. juna (26. maja) 1799. u Moskvi. U matiΔnoj knjizi crkve Bogojavljenja u Jelohovu (sada se na njenom mestu nalazi Bogojavljenska katedrala) 8. juna 1799, izmeΔu ostalih, nalazi se ovakav zapis: βDana 27. maja. na dvoru koleΕ‘kog registratora Ivana Vasiljeva Skvarcova u njegova stanara Mojora Sergija LjvoviΔa PuΕ‘kina rodio se sin Aleksandar. KrΕ‘ten je 8. juna. Kum je grof Artemij IvanoviΔ Voroncov, kuma je majka spomenutog Sergija PuΕ‘kina, udovica Olga Vasiljevna PuΕ‘kina.[10]β Letnje je mesece (1805β1810) buduΔi pesnik obiΔno provodio kod svoje bake po majci, Marije Aleksejevne Hanibal (1745β1818, roΔenoj PuΕ‘kin,[11] iz drugog ogranka roda) u podmoskovskom selu Zaharovo, blizu Zvenigoroda. Rani deΔji dojmovi odrazili su se u prvim poemama koje je napisao neΕ‘to kasnije (Monah, 1813; Bova, 1814), u licejskim stihovima Poslanica Judinu (1815), San (1816). Baka Marija Aleksejevna je pisala o svom unuku: βNe znam Ε‘to Δe biti od mog starijeg unuka. DeΔak je pametan i voli knjige, no loΕ‘e uΔi, retko proΔe lekciju kako treba; ne moΕΎeΕ‘ ga podstaknuti, naterati da se igra s decom, ali se odjednom tako razmaΕ‘e i ushoda da ga niΔim ne moΕΎeΕ‘ umiriti; ide iz jedne krajnosti u drugu, kod njega nema sredine.[10]β Mladost Autoportret PuΕ‘kina PuΕ‘kin je proveo Ε‘est godina u Carskoselskom liceju otvorenom 19. oktobra 1811. Ovde je mladi pesnik proΕΎiveo dogaΔaje domovinskog rata 1812, te je tu bila otkrivena i njegova visoko vrednovana pesniΔka nadarenost. SeΔanje na godine provedene u Liceju, na licejsko bratstvo, zauvek je ostalo u duΕ‘i pesnika.[9] U licejskom razdoblju PuΕ‘kin je napisao mnogo stihova. NadahnuΔe je pronalazio u francuskim pesnicima 17. i 18. veka, s kojima se upoznao u detinjstvu ΔitajuΔi knjige u oΔevoj biblioteci. NajdraΕΎi autori mladog PuΕ‘kina bili su Volter i Evarist de Parni. U njegovoj ranoj lirici spojile su se tradicije francuskog i ruskog klasicizma. UΔitelji PuΕ‘kina-pesnika postali su Konstantin BatjuΕ‘kov, priznati majstor βlake poezijeβ, i Vasilij Ε½ukovski, glava ruskog romantizma. PuΕ‘kinska lirika u razdoblju od 1813. do 1815. proΕΎeta je motivima prolaznosti ΕΎivota koja je nametala ΕΎudnju za uΕΎitkom radostima postojanja. Od 1816, odmah iza Ε½ukovskog, on se okrenuo elegijama, u kojima je razvijao motive karakteristiΔne za taj ΕΎanr: nerazdvojna ljubav, odlazak mladosti, polagano umiranje duΕ‘e. Njegova je lirika joΕ‘ uvek oponaΕ‘ateljska, puna knjiΕΎevnih konvencionalnosti i kliΕ‘ea, ali je ipak mladi pesnik izabrao svoj posebni put.[12] Ne ograniΔavajuΔi se komornom poezijom, PuΕ‘kin se okrenuo sloΕΎenijim temama, druΕ‘tveno vaΕΎnim. Uspomene u Carskom selu (1814), koje je pohvalio Gavrila DerΕΎavin, PuΕ‘kin je Δitao poΔetkom 1815. u njegovom prisustvu, posveΔenu dogaΔajima Domovinskog rata 1812.[9] Pesma je bila objavljena 1815. godine u Δasopisu Rosijskij muzeum i potpisana njegovim punim imenom i prezimenom. A u puΕ‘kinskoj poslanici Liciniju kritiΔki je prikazan savremeni ΕΎivot Rusije, gde je u liku βmiljenika despotaβ prikazan general Aleksej ArakΔejev. VeΔ je na poΔetku svog stvaralaΕ‘tva pokazivao interes za ruske pisce-satirike proΕ‘log veka. Uticaj Fonvizina oseΔa se u satiriΔnoj poemi Tenj Fonvizina (1815); sa stvaralaΕ‘tvom RadiΕ‘Δeva povezani su Bova (1814) i Bezverije.[12] U julu 1814. PuΕ‘kin se prvi put pojavio u printu u moskovskom Δasopisu Vesnik Evrope. U trinaestom broju se nalazila pesma Prijatelju stihotvorcu pod pseudonimom `Aleksandr N.k.Ε‘.p.` (sastavljenom od suglasnika prezimena pesnika, poreΔanih unazad).[10] Dok je joΕ‘ uvek bio pitomac Liceja, PuΕ‘kin je uΕ‘ao u literarni kruΕΎok Arzamas koji je istupao protiv rutine i arhaiΔnosti u knjiΕΎevnom delu, te je aktivno uΔestvovao u polemici s druΕ‘tvom Ljubitelji ruske reΔi, koje je branilo klasicistiΔke kanone proΕ‘log veka. PrivuΔen stvaralaΕ‘tvom najistaknutijih predstavnika novog knjiΕΎevnog pravca, PuΕ‘kin je u to vreme bio pod snaΕΎnim uticajem poezije BatjuΕ‘kova, Ε½ukovskog, Davidova.[13] Potonji je na poΔetku imponirao PuΕ‘kinu temom odvaΕΎnog ratnika, a zatim neΔim Ε‘to je sam pesnik nazivao βokretanjem stihaβ β naglim promenama raspoloΕΎenja, ekspresijom, neoΔekivanim spajanjem likova. Kasnije je PuΕ‘kin govorio da je, oponaΕ‘ajuΔi u mladosti Davidova, βusvojio njegov manir zauvekβ.[14] Rano zrelo doba PuΕ‘kinova soba u Carskom selu. PuΕ‘kin je zavrΕ‘io Ε‘kolovanje u liceju u junu 1817. sa Δinom koleΕ‘kog zapisniΔara (10. razreda prema tabeli rangova), te je bio postavljen na duΕΎnost u ministarstvo spoljaΕ‘njih poslova Ruskog carstva. Postao je stalni posetitelj pozoriΕ‘ta, uΔestvovao je u sednicama Arzamasa (u koji je primljen izvanredno, joΕ‘ kao uΔenik Liceja),[9] 1819. je postao Δlan knjiΕΎevno-pozoriΕ‘nog druΕ‘tva Zelena lampa, kojim je upravljala tajna dekabristiΔka organizacija Sojuz blagodenstvija.[9] Iako nije uΔestvovao u delovanju prvih tajnih organizacija, PuΕ‘kin se sprijateljio sa mnogim aktivnim Δlanovima dekabristiΔkih druΕ‘tava, pisao politiΔke epigrame i stihove, npr. Δadajevu (Nas tiha slava, ljubav, nada..., 1818), Sloboda (1818), N. J. Pljuskovoj (1818), Selo (1819), koji su se Ε‘irili u prepisima. Tih je godina bio zauzet radom na poemi Ruslan i Ljudmila, koju je bio zapoΔeo u Liceju i koja je odgovarala programatskom stavu knjiΕΎevnog druΕ‘tva Arzamas o potrebi da se stvori nacionalna junaΔka poema. Poema je bila objavljena u maju 1820. godine (prema prepisima je bila poznata i ranije), te je izazvala razliΔite, ne uvek dobronamerne, reakcije. VeΔ nakon progonstva PuΕ‘kina zapoΔele su rasprave o poemi.[9] Neki kritiΔari su bili revoltirani sniΕΎavanjem uzviΕ‘enog kanona. MeΕ‘anje rusko-francuskih naΔina knjiΕΎevnog izraΕΎavanja s prostim narodskim govorom i folklornom stilistikom izazvalo je prekore Δak i zaΕ‘titnika demokratske narodnosti u knjiΕΎevnosti. Takve je prigovore sadrΕΎalo pismo Dmitrija Zikova, knjiΕΎevnog sledbenika Pavla Katenina, objavljeno u Δasopisu Sin domovine.[15][13] Na jugu (1820β1824) U proleΔe 1820. PuΕ‘kina je pozvao vojni upravnik gubernije Petrograda, grof Mihail MiloradoviΔ radi objaΕ‘njenja svojih stihova (ukljuΔujuΔi epigrame o ArakΔejevu, arhimandritu Fotiju i samom Aleksandru I), nespojivih sa statusom drΕΎavnog Δinovnika. Radilo se o njegovom progonstvu u Sibir ili zatoΔenju u manastiru na Soloveckim ostrvima. Kazna je bila umanjena samo zahvaljujuΔi nastojanjima prijatelja, prvenstveno Karamzina. Premestili su ga iz prestolnice na jug u kiΕ‘injevsku kancelariju generala Ivana Inzova.[9] Na putu do mesta sluΕΎbe Aleksandar SergejeviΔ je oboleo od upale pluΔa, nakon kupanja u Dnjepru. Radi oporavka porodica Rajevski ga uzima krajem maja 1820. sa sobom na Kavkaz i u Krim.[9] Putem su se zaustavili u Taganrogu, u bivΕ‘em domu gradonaΔelnika generala Petra Papkova. PuΕ‘kin na Krimu Portret Aleksandra PuΕ‘kina, autora Konstantina Somova (1899) U Feodosiju je PuΕ‘kin doputovao 16. avgusta 1820. godine. Napisao je svom bratu Lavu: βIz KerΔa smo doputovali u Kafu, zaustavili se kod Bronevskog, Δoveka poΕ‘tenog po besprekornoj sluΕΎbi i po siromaΕ‘tvu. Sada mu se sudi β i, poput starca Vergilija, ima vrt na obali mora, nedaleko od grada. GroΕΎΔe i bademi Δine njegov dohodak. Nije pametan Δovek, ali dobro poznaje Krim, Zemlju vaΕΎnu i zapuΕ‘tenu. Otuda smo se morem otputili mimo juΕΎnih obala Tauride, u Gurzuf, gde se nalazila porodica Rajevskog. NoΔu na brodu sam napisao elegiju koju ti Ε‘aljem.[16]β Nakon dva dana PuΕ‘kin je zajedno s Rajevskim morem otputovao u Gurzuf. PuΕ‘kin je proveo u Gurzufu nekoliko letnjih i jesenjih nedelja 1820. godine. Zajedno s Rajevskim se zaustavio u domu Armanda Emanuela du Plesisa, vojvode od RiΔelija; pesniku je bila data na raspolaganje mansarda s pogledom na zapad. Ε½iveΔi u Gurzufu, pesnik je puno Ε‘etao primorjem i planinama, jahao na vrh Aju-Daga i Δamcem plovio do rta Suk-Su. U Gurzufu je PuΕ‘kin nastavio rad nad poemom Kavkaski zarobljenik, napisao nekoliko lirskih stihova; neki od njih su posveΔeni kΔerima N. Rajevskog β Jekaterini, Jeleni i Mariji (buduΔoj supruzi dekabriste Sergeja Volkonskog). Ovde se pojavila zamisao poeme BahΔisarajska Δesma i romana Jevgenij Onjegin. PuΕ‘kin se pred kraj ΕΎivota priseΔao Krima: βTamo je kolevka mojeg Onjeginaβ[9]. U septembru 1820, na putu prema Simferopolju, zaustavio se u BahΔisaraju. Iz pisma Deljvigu: ββ¦ UΕ‘avΕ‘i u dvorac, video sam uniΕ‘tenu fontanu, iz zarΔale gvozdene cevi je kapala voda. ObiΕ‘ao sam dvorac vrlo srdit zbog nebrige u kojoj propada, i na poluevropske prerade nekih soba.[17]β Ε etajuΔi po unutarnjim dvoriΕ‘tima dvorca, pesnik je ubrao dve ruΕΎe i poloΕΎio ih u podnoΕΎja βFontane suzaβ, kojoj je kasnije posvetio stihove i poemu BahΔisarajska Δesma. Sredinom septembra PuΕ‘kin je proveo oko nedelju dana u Simferopolju, verovatno u domu krimskog guvernera Aleksandra Baranova, starog pesnikovog poznanika iz Petrograda. Svoje utiske o Krimu PuΕ‘kin je iskoristio i u opisu Putovanja Onjegina, koje se isprva nalazilo u poemi Jevgenij Onjegin kao prilog.[18] KiΕ‘injev `PuΕ‘kinov pozdrav moru`, autora Ivana Ajvazovskog i Ilje Rjepina (1877) PuΕ‘kin je tek u septembru doΕ‘ao u KiΕ‘injev. Novi naΔelnik je bio usluΕΎan, te mu je dozvoljavao duge izlaske i posete prijateljima u Kamjanki (zima 1820β1821), putovanja u Kijev, Moldaviju s I. Liprandijem i Odesu (kraj 1821). U KiΕ‘injevu je PuΕ‘kin postao Δlan masonske loΕΎe Ovidij,[19] o Δemu je i sam pisao u svom dnevniku.[20] Ako je poema Ruslan i Ljudmila bila rezultat Ε‘kole najboljih ruskih pesnika, onda ga je prva βjuΕΎna poemaβ Kavkaski zarobljenik 1822. postavila na Δelo cele savremene ruske knjiΕΎevnosti, donela zasluΕΎenu slavu prvog pesnika, verno ga prativΕ‘i do kraja 1820-ih. Kasnije, 1830-ih godina, dobio je epitet βRuski Bajronβ.[21] Kasnije je izaΕ‘la druga βjuΕΎna poemaβ BahΔisarajska Δesma (1824). Vjazemski je pisao iz Moskve tim povodom: βPojava βBahΔisarajske Δesmeβ je dostojna paΕΎnje ne samo ljubitelja poezije, nego i posmatraΔa uspeha naΕ‘ih u intelektualnoj industriji koja takoΔe, nemojte mi zameriti, pridonosi, kao i svaka druga, blagostanju drΕΎave. Za rukopis male poeme PuΕ‘kinu je bilo isplaΔeno tri hiljade rubalja; u njoj nema Ε‘esto stihova; dakle, stih (i joΕ‘ kakav? primetiΔemo za burzovne procenitelje β sitni Δetverostopni stih) koΕ‘tao je neΕ‘to viΕ‘e od pet rubalja. Stih Bajrona, Kasimira Delavigna, Valtera Skota donosi joΕ‘ veΔi postotak, to je istina! MeΔutim setimo se i toga da inostrani kapitalisti zahtevaju postotke od svih obrazovanih potroΕ‘aΔa na zemaljskoj kugli, a naΕ‘i se kapitali okreΔu u tesnom i domaΔem okruΕΎenju. Ipak, za stihove BahΔisarajske Δesme je plaΔeno toliko koliko joΕ‘ nije bilo plaΔeno ni za jedne ruske stihove.[22]β Uz to se pesnik trudio da se posveti ruskoj davnini, skiciravΕ‘i planove poema Mstislav i Vadim (kasnija je zamisao preuzela dramaturΕ‘ki oblik), stvorio satiriΔku poemu Gavrilijada (1821), poemu BraΔa razbojnici (1822; posebno izdanje 1827). S vremenom je kod PuΕ‘kina sazrelo uverenje (na poΔetku beznadno tragiΔno) da u svetu deluju objektivni zakoni koje Δovek nije u stanju da pokoleba, bez obzira na to koliko su odvaΕΎne i prekrasne njegove namere. S takvim je glediΕ‘tem bio zapoΔet u maju 1823. u KiΕ‘injevu roman u stihovima Jevgenij Onjegin; kraj prve glave romana je pretpostavljao istoriju putovanja junaka izvan granica domovine prema obrascu Bajronove poeme Don Ε½uan. JoΕ‘ u julu 1823. godine PuΕ‘kin se izborio za premeΕ‘taj u Odesu, u kancelariju grofa Voroncova. Upravo u to vreme postao je svestan toga da je postao profesionalni knjiΕΎevnik, Ε‘to je bilo predodreΔeno burnim uspehom njegovih dela kod Δitatelja. Udvaranje Voroncovoj supruzi Jelizaveti, a moΕΎda i veza s njom, te nesposobnost za drΕΎavnu sluΕΎbu, zaoΕ‘trili su njegov odnos s Mihailom Voroncovim. ΔetverogodiΕ‘nji boravak PuΕ‘kina na jugu je nova romantiΔarska etapa njegovog razvoja kao pesnika. U to vreme PuΕ‘kin se je upoznao sa stvaralaΕ‘tvom Bajrona i Andrea Ε enija.[9] OΔaran Bajronom, prema vlastitom priznanju pesnik je βbio ludβ za njim. Prva pesma je, napisana u progonstvu, postala elegija Ugasila se zvezda danja..., u Δijem je podnaslovu PuΕ‘kin zabeleΕΎio: βPodraΕΎavanje Bajronaβ. Glavnim pokretaΔem, osnovnim zadatkom njegovih dela postao je odraz emocionalnog stanja Δoveka, otkrivanje njegovog unutraΕ‘njeg ΕΎivota. PuΕ‘kin je razraΔivao umetniΔki oblik stiha obraΔajuΔi se starogrΔkoj poeziji, prouΔavajuΔi je u prevodima. Ponovno protumaΔivΕ‘i slikovito razmiΕ‘ljanje antiΔkih pesnika s romantiΔarskog glediΕ‘ta, uzevΕ‘i najbolje iz stvaralaΕ‘tva svojih prethodnika, pobedivΕ‘i kliΕ‘eje elegijskog stila, on je stvorio svoj vlastiti poetski jezik. Osnovno svojstvo puΕ‘kinske poezije postala je njegova izraΕΎajna snaga i istovremeno neobiΔna saΕΎetost, lakonski izraz.[12] Uslovno-melanholiΔni stil, koji je oblikovao izmeΔu 1818. i 1820. pod uticajem francuskih elegija i lirike Ε½ukovskog, pretrpeo je ozbiljan preobraΕΎaj i stopio se s novim bajronovskim stilom. Spajanje starih, zamrΕ‘enih i konvencionalnih oblika s romantiΔarskom izraΕΎajnoΕ‘Δu i intenzitetom jasno su se oΔitavali u Kavkaskom zarobljeniku[13] Mihajlovsko PuΕ‘kinov pisaΔi stol Prvi put je mladi pesnik boravio ovde u leto 1817, te je, kako je sam napisao u jednoj od svojih autobiografija, bio oΔaran βseoskim ΕΎivotom, ruskom banjom, jagodama i ostalim, β meΔutim sve mi se to sviΔalo kratko vremeβ.[23] Dve godine kasnije, nakon teΕ‘ke bolesti, ponovo je ovde proveo leto. U to je vreme napisao pesme Selo i Domovomu. Policija je 1824. pronaΕ‘la PuΕ‘kinovo pismo u kojem je pisao o oduΕ‘evljenju βateistiΔkim uΔenjemβ. To je posluΕΎilo kao razlog za njegov otpust iz sluΕΎbe 8. jula 1824.[9] Poslali su ga na imanje njegove majke na kojem je proveo dve godine (do septembra 1826) β Ε‘to je najduΕΎi PuΕ‘kinov boravak u Mihajlovskom. Ubrzo nakon dolaska u Mihajlovsko, doΕ‘lo je do velike svaΔe s ocem, koji je praktiΔno pristao na tajni policijski nadzor nad vlastitim sinom. Krajem jeseni su svi roΔaci PuΕ‘kina otputovali iz Mihajlovskog.[9] Uprkos bojazni prijatelja, osama na selu nije bila pogubna za PuΕ‘kina. Bez obzira na teΕ‘koΔe, prva mihajlovska jesen bila je uspeΕ‘na za pesnika, koji je puno Δitao, razmiΕ‘ljao, radio.[9] PuΕ‘kin je Δesto poseΔivao komΕ‘inicu po imanju Praskovju Osipovu u Trigorskom i koristio se njenom bibliotekom[24] (njen je otac, mason, saborac Nikolaja Novikova, ostavio veliku zbirku knjiga). Od mihajlovskog progonstva i do kraja ΕΎivota s Osipovom i Δlanovima njene velike porodice povezivalo ga je prijateljstvo. U Trigorskom je 1826. upoznao romantiΔarskog pesnika Jazikova, Δije je stihove poznavao od 1824. PuΕ‘kin je dovrΕ‘io pesme zapoΔete u Odesi: Razgovor s knjiΕΎarom, u kojoj je formulisao svoj profesionalni kredo, Moru β lirsko razmiΕ‘ljanje o sudbini Δoveka epohe Napoleona i Bajrona, o okrutnoj vlasti istorijskih prilika nad pojedincem, poemu Cigani (1827), nastavio da piΕ‘e roman u stihovima. U jesen 1824. godine obnovio je rad na autobiografskim zapisima, zapostavljenim na samom poΔetku u kiΕ‘injevskom razdoblju, a razmiΕ‘ljao je i o siΕΎeju narodne drame Boris Godunov (zavrΕ‘ena 19. novembra 1825, objavljena 1831), pisao Ε‘aljivu poemu Grof Nulin. Ukupno je u Mihajlovskom stvorio oko sto dela. U Trigorskom se 1825. susreo sa neΔakinjom Osipove, Anom Kern (bili su se upoznali 1820. u Petrogradu u salonu porodice Olenjin), kojoj je, kako se smatra, posvetio pesmu Trenutka joΕ‘ se sjeΔam.... Mesec dana nakon zavrΕ‘etka progonstva PuΕ‘kin se vratio βslobodan u napuΕ‘tenu tamnicuβ i proveo u Mihajlovskom oko mesec dana. SledeΔih godina pesnik je povremeno dolazio tuda, da se odmori od ΕΎivota u gradu i piΕ‘e na slobodi. U Mihajlovskom je 1827. godine PuΕ‘kin zapoΔeo roman Arapin Petra Velikog.[25] U Mihajlovskom se pesnik takoΔe upoznao s bilijarom, i, iako nije postao poznati igraΔ, prema uspomenama prijatelja, rukovao je Ε‘tapom sasvim profesionalno.[26] Nakon progonstva Orest Kiprenski: PuΕ‘kin 1827. U noΔi na 4. septembra 1826. u Mihajlovsko je doputovao kurir pskovskog guvernera B. Aderkasa: PuΕ‘kin je u njegovoj pratnji bio duΕΎan da doΔe u Moskvu, gde se u to vreme nalazio Nikolaj I, okrunjen 22. avgusta. Dana 8. septembra, odmah nakon dolaska, PuΕ‘kin je bio poslat caru na liΔnu audijenciju. Razgovor s Nikolom I se odrΕΎao u Δetiri oka.[27] Pesniku se nakon povratka jamΔila liΔna protekcija i osloboΔenje od obiΔne cenzure. Upravo se tih godina u stvaralaΕ‘tvu PuΕ‘kina pojavio interes za Petra I, cara-prosvetitelja. On je postao junak zapoΔetog romana o pesnikovom pradedi Ibrahimu Hanibalu i nove poeme Poltava. Unutar jednog pesniΔkog dela (Poltava) pesnik je objedinio nekoliko ozbiljnih tema: meΔusobne odnose Rusije i Evrope, zajednice naroda, sreΔe i drame individualca u pozadini istorijskih dogaΔaja. Prema vlastitom priznanju, privukli su ga βsnaΕΎni likovi i duboka, tragiΔna sena nabacana na sve te uΕΎaseβ.[28] Objavljena 1829, poema nija naiΕ‘la na razumevanje niti kod Δitatelja, niti kod kritiΔara. U skici Δlanka VozraΕΎenija kritikam βPoltavyβ PuΕ‘kin je pisao: βNajzrelija od svih mojih pripovesti u stihovima je ta u kojoj je sve skoro originalno (a mi se zbog toga samo i muΔimo, iako to joΕ‘ nije ni najbitnije), β `Poltava`, kojoj Ε½ukovski, GnediΔ, Deljvig, Vjazemski daju prednost pred svim Ε‘to sam dosad napisao, `Poltava` nije bila uspeΕ‘na.[28]β U to vreme se u stvaralaΕ‘tvu pesnika nazreo novi obrt. Trezvena istorijska i druΕ‘tvena analiza stvarnosti sjedinjuje se s razumevanjem sloΕΎenosti sveta koji nas okruΕΎuje i koji Δesto izmiΔe racionalnom objaΕ‘njenju, Ε‘to ispunjava njegovo stvaralaΕ‘tvo oseΔajem uzemiravajuΔeg predoseΔaja, vodi prema velikom prodoru fantastike, raΔa bolna, katkad nezdrava seΔanja, intenzivan interes za smrt. U to vreme je, nakon njegove poeme Poltava, odnos kritike i dela Δitateljske publike postao hladniji ili kritiΔniji.[29] Godine 1827, bila je pokrenuta istraga zbog pesme AndrΓ© ChΓ©nier (napisane joΕ‘ u Mihajlovskom 1825), u kojoj je bio zapaΕΎen odziv na ustanak dekabrista 1825,[9] a 1828. vladi je postala poznata kiΕ‘injevska poema Gavrilijada. Istraga je bila prekinuta po najviΕ‘oj zapovesti nakon razgovora s PuΕ‘kinom,[9] meΔutim pesnik je bio stavljen pod tajni policijski nadzor. U novembru 1828. godine PuΕ‘kin je upoznao moskovsku lepoticu Nataliju GonΔarovu. Prema vlastitom priznanju, zaljubio se u nju na prvi pogled. Krajem aprila 1829. PuΕ‘kin je zaprosio GonΔarovu preko prijatelja Fjodora Tolstoja. NeodreΔeni odgovor devojΔine majke (kao razlog je bila navedena Nataljina mladost) ga je, prema vlastitim reΔima, βizludeoβ. OtiΕ‘ao je da sluΕΎi u vojsci PaskeviΔa, na Kavkaz, gde se u to vreme vodio rat protiv Turske. Svoje putovanje je opisao u putopisu Putovanje u Arzrum. Na zahtev PaskeviΔa, koji nije hteo da preuzme odgovornost za njegov ΕΎivot, ostavio je aktivnu vojnu sluΕΎbu, te je neko vreme ΕΎiveo u Tiflisu (ruski naziv za Tbilisi).[30] VrativΕ‘i se u Moskvu, kod GonΔarovih je naiΕ‘ao na hladan doΔek. MoguΔe je da se Natalijina majka bojala njegove reputacije slobodnog mislioca, njegovog siromaΕ‘tva i strasti za igrom.[30] Boldino Glavni Δlanak: Boldinska jesen PuΕ‘kin je oseΔao ΕΎelju za promenama, te je, nakon ponovne prosidbe Natalije GonΔarove 1830, koja je bila prihvaΔena, ujesen otputovao u Boldino, niΕΎnjenovgorodsko imanje svoga oca, radi primanja u vlasniΕ‘tvo susednog sela Kistenjeva, kojeg je dobio od oca kao svadbeni poklon. Zbog epidemije kolere proveo je u karantinu tri meseca, koja su postala njegovo najpoznatije stvaralaΔko razdoblje, u istoriji knjiΕΎevnosti nazvano Boldinska jesen. Tada je nastao Δitavi niz dela kao Ε‘to su Pripovesti pokojnog Ivana PetroviΔa Belkina (Belkinove pripovesti), Iskustvo dramskih prouΔavanja (Male tragedije), poslednje glave Jevgenija Onjegina, KuΔica u Kolomni, Istorija sela Gorjuhina, Bajka o popu i o njegovu pomoΔniku Baldi, nekoliko skica kritiΔkih Δlanaka i oko 30 pesama. MeΔu boldinskim delima, meΔusobno razliΔitim po ΕΎanru i osnovnom tonu, naroΔito odudaraju prozni i dramski ciklus. To su dve krajnosti kojima teΕΎe ostala dela napisana u tri jesenja meseca 1830. Dela u stihovima iz tog razdoblja predstavljaju sve ΕΎanrove i obuhvataju Ε‘iroki krug tema. Jedno od njih, Moj, kritiΔaru tusti, tebe baΕ‘ do suza... ima zajedniΔkog s Istorijom sela Gorjuhina i toliko je daleko od idealizacije seoske stvarnosti da je prvi put bilo objavljeno tek posmrtno, u sabranim delima pod promenjenim nazivom (Kapriz).[12] Belkinove pripovesti su prve iz dovrΕ‘enih dela puΕ‘kinske proze koja su doΕ‘la do nas, stvaralaΔka iskustva koja je Δesto ponavljao. Godine 1821, je formulisao osnovni zakon svog proznog pripovedanja: βTaΔnost i kratkoΔa β evo prvih vrlina proze. Njoj su potrebne misli i misli β bez njih prekrasni izrazi niΔemu ne sluΕΎeβ. Te pripovetke su takoΔe svojevrsni memoari obiΔnog Δoveka koji, ne pronalazeΔi niΕ‘ta znaΔajno u svom ΕΎivotu, ispunjava svoje zapise prepriΔavanjem priΔa koje je Δuo, koje su ga zadivile svojom neobiΔnoΕ‘Δu. Pripovetke ... su obeleΕΎile oblikovanje PuΕ‘kina kao prozaika, proces koji je zapoΔeo 1827. godine Arapinom Petra Velikog. Ciklus je odredio dalji pravac PuΕ‘kinovog stvaralaΕ‘tva β poslednjih Ε‘est godina svog ΕΎivota posvetio je veΔinom prozi i celom, dotad nerazvijenom, umetniΔkom proznom govoru.[12][31] Petrograd (1831β1833) Portret Aleksandra PuΕ‘kina, autora Pjotra Sokolova (1831) U to vreme PuΕ‘kin je aktivno sudelovao u izdavanju `KnjiΕΎevnih novina` (koje su izlazile od 6. januara 1830. do 30. juna 1831. u Petrogradu) svog prijatelja Deljviga. Deljvig je, pripremivΕ‘i prva dva broja, privremeno otputovao iz Petrograda i poverio Δasopis PuΕ‘kinu, koji je i postao urednik prvih trinaest brojeva.[32] Konflikt KnjiΕΎevnih novina s urednikom polusluΕΎbenog Δasopisa Severnaja pΔela Fadejem Bulgarinom, agentom tzv. treΔeg odela LiΔne kancelarije Njegovog carskog veliΔanstva, doveo je, nakon izdavanja katrena Kasimira Delavigna o ΕΎrtvama Julske revolucije, do ukidanja Δasopisa.[9] U moskovskoj crkvi Velikog vaznesenja kod Nikitskih vrata 2. marta 1831. PuΕ‘kin se venΔao s Natalijom GonΔarovom. Prilikom razmene prstena PuΕ‘kinov je pao na pod, a zatim mu se ugasila sveΔa. On je prebledeo i rekao: `Sve su to loΕ‘i predznaci!`[33] Odmah nakon svadbe porodica je kratko ΕΎivela u Moskvi na Arbatu (kuΔa br. 53 prema savremenoj numeraciji; danas muzej[34]). Tamo su supruΕΎnici ΕΎiveli do sredine maja 1831. kada su, ne doΔekavΕ‘i kraj isteka najma, otputovali u prestonicu, jer se PuΕ‘kin posvaΔao sa svekrvom koja se meΕ‘ala u njihov porodiΔni ΕΎivot.[30] U leto je PuΕ‘kin iznajmio daΔu u Carskom selu. Ovde je napisao Pismo Onjegina, Δime je konaΔno zavrΕ‘io rad nad romanom u stihovima, koji je bio njegov βvjerni saputnikβ` tokom osam godina ΕΎivota. Novo shvatanje stvarnosti, naznaΔeno u njegovom stvaralaΕ‘tvu krajem 1820-ih, zahtevalo je iscrpno prouΔavanje istorije: u njoj je bilo potrebno pronaΔi izvore glavnih pitanja savremenosti. Godine 1831, dobio je dopuΕ‘tenje za rad u arhivima. PuΕ‘kin je opet stupio u sluΕΎbu kao βistoriΔarβ, dobivΕ‘i carski zadatak da napiΕ‘e βIstoriju Petraβ. Jake epidemije kolere i poljski ustanak protiv ruske vlasti 1830β1831, koji su doveli Rusiju na rub rata s Evropom, pesniku su predstavljali pretnju ruskoj drΕΎavnosti. Jaka vlast u tim uslovima Δini mu se jamstvom spasa Rusije β tom su idejom nadahnuti njegovi stihovi Pred grobnicom svetom..., Klevetnicima Rusije, Borodinska godiΕ‘njica. Poslednje dve pesme, napisane povodom osvajanja VarΕ‘ave, zajedno s pesmom V. Ε½ukovskog Staraja pesnja na novyj lad, bile su objavljenje u specijalnoj broΕ‘uri Na vzjatije VarΕ‘avy, te su izazvale viΕ‘eznaΔne reakcije. PuΕ‘kin, koji nikada nije bio neprijatelj bilo kojeg naroda, koji se druΕΎio s Adamom MickjeviΔem, ipak nije mogao da se pomiri s pretenzijama ustanika na spajanje litavskih, ukrajinskih i beloruskih zemalja.[35] Njegovi prijatelji su na razliΔite naΔine primili odaziv PuΕ‘kina na dogaΔaje u Poljskoj: negativno Vjazemski i istoriΔar Aleksandr Turgenjev. Vjazemski je zapisao 22. septembra 1831. u svom dnevniku: βPuΕ‘kin im u svojim stihovima: `Klevetnicima Rusije` pokazuje figu iz dΕΎepa. On zna da oni neΔe proΔitati njegove stihove, znaΔi, neΔe odgovarati na βpitanjaβ na koje bi lako odgovorio Δak i sam PuΕ‘kin. I kakvo je to opet svetogrΔe povezivati βBorodinoβ i βVarΕ‘avuβ? Rusija Δe ustati protiv ovog bezakonja.[36]β Pjotr Δadajev je pak uputio nakon pojave pesama njihovom autoru oduΕ‘evljeno pismo, a njegovo glediΕ‘te su delili i prognani dekabristi.[35] Uz to je F. Bulgarin, povezan s treΔim odelom, optuΕΎivao pesnika za privrΕΎenost liberalnim idejama. PoΔetkom 1830-ih, proza je u PuΕ‘kinovom stvaralaΕ‘tvu poΔela da prevladavava nad poetiΔkim ΕΎanrovima. Belkinove pripovetke (izdane 1831) nisu imale uspeha. PuΕ‘kin je zamiΕ‘ljao veliko epsko delo β roman iz epohe pugaΔovΕ‘tine s junakom-plemiΔem koji prelazi na stranu pobunjenika. Zamisao se na neko vreme zaustavila zbog nedovoljnog poznavanje te epohe, te je zapoΔeo rad nad romanom Dubrovski (1832β1833). Njegov junak, osveΔujuΔi oca, kome su nepravedno oteli oΔevinu, postaje razbojnik. Plemeniti razbojnik Dubrovski je prikazan romantiΔno, dok su ostali likovi prikazani realistiΔno.[31] Iako je osnovu siΕΎea preuzeo iz savremenog ΕΎivota, tokom rada na romanu on je sve viΕ‘e dobijao obeleΕΎja tradicionalnog avanturistiΔkog pripovedanja koji se uopΕ‘teno ne podudara s ruskom stvarnoΕ‘Δu. MoguΔe je da je, predviΔajuΔi nesavladive probleme sa cenzurom u vezi s objavljivanjem romana, PuΕ‘kin napustio rad nad njim, iako se bliΕΎio kraju. Zamisao o delu s temom pugaΔovskog ustanka ga je opet privukla, te je on, veran istorijskoj taΔnosti, privremeno prekinuo prouΔavanje Petrovske epohe, istraΕΎivao Ε‘tampane izvore o PugaΔovu, upoznao se s dokumentima o guΕ‘enju ustanka PugaΔova (sam βPredmet PugaΔovβ je bio strogo poverljiv i nedostupan), a 1833. otputovao na Volgu i Ural da bi liΔno video mesta tih dogaΔaja, Δuo ΕΎive legende o pugaΔovΕ‘tini. PuΕ‘kin je putovao kroz NiΕΎnji Novgorod, Kazanj i Simbirsk u Orenburg, a otuda na Oral, niz drevnu reku Jaik, preimenovanu nakon seljaΔkog ustanka u Ural. PuΕ‘kina su izabrali za Δlana Carske ruske akademije 7. januara 1833. istovremeno s pesnikom i dramaturgom P. Kateninim, prozaikom i dramaturgom M. Zakoskinim, istoriΔarem D. Jazikovim i protojerejem A. Malovim. U jesen 1833. godine vratio se u Boldino. Tada je Boldinska jesen PuΕ‘kina bila dvostruko kraΔa nego pre tri godine, ali po vaΕΎnosti je jednaka Boldinskoj jeseni 1830. Za mesec i po PuΕ‘kin je dovrΕ‘io rad nad PriΔom o PugaΔovu i Pesmama zapadnih Slavena, zapoΔeo rad na pripovetki Pikova dama, stvorio romane AndΕΎelo i Bronzani konjanik, Bajku o ribaru i ribici i Bajku o mrtvoj kneginji i o sedmorici delija, pesmu u stancama Jesen. Petrograd (1833β1835) U decembru 1833. PuΕ‘kin se vratio u Petrograd, oseΔajuΔi potrebu da promeni ΕΎivot i da se udalji tutorstva dvora. UoΔi 1834. godine Nikolaj I je dao svom istoriΔaru niΕΎi dvorski Δin kamerjunkera. Prema reΔima njegovih prijatelja, on se razbesneo zbog toga Ε‘to se taj Δin obiΔno davao mladim ljudima. Dana 1. januara 1834. PuΕ‘kin je zapisao u svoj dnevnik: βTreΔeg dana mi je dat Δin kamerjunkera (Ε‘to zaista ne dolikuje mojim godinama). Na dvoru su hteli da N. N. (Natalija Nikolajevna) pleΕ‘e u AniΔkovu.[30]β Tada je pak bilo zabranjeno izdavanje Bronzanog konjanika. PoΔetkom 1834. PuΕ‘kin je napisao drugu pripovetku u prozi β Pikovu damu, te ju je izloΕΎio u Δasopisu βBiblioteka dlja Δtenijaβ koji je platio PuΕ‘kinu brzo i u veΔem pauΕ‘alu. Pripovetka je bila zapoΔeta u Boldinu, te je bila namenjena, po svoj prilici, zajedniΔkom almanahu βTrojΔatkaβ (PuΕ‘kina, V. F. Dojevskog i N. V. Gogolja). Dana 25. jula 1834. godine PuΕ‘kin je dao ostavku s molbom da zadrΕΎi pravo rada u arhivima, koje mu je bilo potrebno za Istoriju Petra. Kao motiv su bili navedeni porodiΔni razlozi i nemoguΔnost da stalno boravi u prestonici. Molba nije bila prihvaΔena te je na taj naΔin PuΕ‘kin ostao bez moguΔnosti da nastavi rad. PosluΕ‘avΕ‘i savet Ε½ukovskog, PuΕ‘kin je opozvao molbu.[30] Kasnije je PuΕ‘kin zamolio za dopuΕ‘tenje u trajanju od 3β4 godine: u leto 1835. napisao je svekrvi da planira da s celom porodicom otputuje na selo na nekoliko godina. MeΔutim, molba mu je bila odbijena, a umesto toga mu je Nikolaj I predloΕΎio polugodiΕ‘nji dopust i 10.000 rubalja, kako je bilo reΔeno β βkao ispomoΔβ. PuΕ‘kin ih nije prihvatio te je zamolio za 30.000 rubalja pod uslovom da ih naplate iz njegove plate, Δime mu je bio dat dopust u trajanju od Δetiri meseca. Na taj naΔin je PuΕ‘kin bio nekoliko godina unapred vezan za sluΕΎbu u Petrogradu.[30] Taj iznos nije pokrivao ni polovinu PuΕ‘kinovih dugova, s prestankom isplate plate mogao je samo da se uzda u prihode od knjiΕΎevnog rada, koji su pak zavisili od potraΕΎnje Δitalaca. Krajem 1834. i poΔetkom 1835. godine izaΕ‘lo je nekoliko sabranih izdanja dela PuΕ‘kina: puni tekst Jevgenija Onjegina (u razdoblju od 1825. do 1832. roman je izlazio u delovima), zbirke pesama, pripovetke, poema, meΔutim, sve se razilazilo s trudom. Kritika je veΔ otvoreno govorila o opadanju njegovog talenta, o kraju njegove epohe u ruskoj knjiΕΎevnosti. Dve su jeseni β 1834. godina (u Boldinu) i 1835. godina (u Mihajlovskom) β bile manje plodonosne. TreΔi put je pesnik doΕ‘ao u Boldino ujesen 1834. zbog problema na imanju, te je tamo proveo mesec dana, napisavΕ‘i samo Bajku o zlatnom petliΔu. U Mihajlovskom je PuΕ‘kin nastavio da radi nad Scenama iz viteΕ‘kih vremena, Egipatskim noΔima i napisao pesmu Ja posetih opet.... Ε iroj publici je, kojoj je bilo ΕΎao zbog opadanja njegovog talenta, bilo nepoznato da njegova najbolja dela nisu bila puΕ‘tena u Ε‘tampu, da je tih godina trajao stalan intenzivan rad nad velikim zamislima: Istorijom Petra, romanom o pugaΔovΕ‘tini. U stvaralaΕ‘tvu pesnika su se nazrele radikalne promene. PuΕ‘kin-liriΔar tih godina postao je prvenstveno ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π·Π° ΡΠ΅Π±Π΅. Uporno je eksperimentisao s proznim ΕΎanrovima koji ga u potpunosti nisu zadovoljavali, ostali su u zamislima, skicama, obrisima, traΕΎio je nove oblike knjiΕΎevnosti. βSavremenikβ Prema reΔima S. A. Sobolevskog: βMisao o velikom periodiΔnom izdanju koje bi se ticalo, verovatno, svih glavnih strana ruskog ΕΎivota, teΕΎnja da posredno sluΕΎi domovini svojim perom, okupirali su PuΕ‘kina gotovo neprekidno poslednjih deset godina njegove kratkotrajne karijere... Prilike su mu smetale, te je tek 1836. uspeo da isposluje pravo na izdavanje βSavremenikaβ, ali u opsegu vrlo ograniΔenom i skuΔenom.[37]β Od ukidanja KnjiΕΎevnih novina borio se za pravo na vlastito periodiΔno izdanje. Nije uspeo da ostvari zamisli novina (Dnevnik), razliΔitih almanaha i zbornika, Δasopisa Severnyj zritelj, kog je trebalo da ureΔuje V. F. Odojevski. Odojevski i PuΕ‘kin su imali nameru od 1835. da izdaju Sovremennyj letopisec politiki, nauk i literatury. Godine 1836, je dobio jednogodiΕ‘nju dozvolu za izdavanje almanaha. PuΕ‘kin se takoΔe nadao prihodu koji bi mu pomogao da isplati najhitnije dugove. Δasopis osnovan 1836. godine dobio je naziv Savremenik. U njemu su bila objavljivana dela samog PuΕ‘kina, a takoΔe N. V. Gogolja, Aleksandra Turgenjeva, V. Ε½ukovskog, P. Vjazemskog. Ipak, Δasopis nije imao uspeha kod Δitalaca: na novi tip ozbiljnog periodiΔnog izdanja, posveΔenog aktuelnim problemima, o kojima se prema potrebi govorilo u aluzijama, ruska publika je tek trebalo da se navikne. Δasopis je imao svega 600 pretplatnika Δime je doneo gubitke svom izdavaΔu, buduΔi da nije pokrivao ni troΕ‘kove Ε‘tampanja ni honorare saradnika. Dva zadnja toma Savremenika PuΕ‘kin je viΕ‘e od pola ispunio vlastitim delima, uglavnom anonimno. U Δetvrtom tomu Δasopisa objavljen je, konaΔno, roman Kapetanova kΔi. PuΕ‘kin je mogao da izda roman kao posebnu knjigu, Δime bi mu doneo potrebnu zaradu. MeΔutim, ipak je odluΔio da izda Kapetanovu kΔi u Δasopisu te nije mogao raΔunati na istovremeno objavljivanje posebne knjige, jer je u to vreme to bilo nemoguΔe. Roman je verovatno bio izdat u Δasopisu pod uticajem Krajevskog i izdavaΔa Δasopisa koji su se bojali njegovog neuspeha. Δitaoci su blagonaklono doΔekali Kapetanovu kΔi, ali PuΕ‘kin nije doΔekao odazive oduΕ‘evljenih kritiΔara na svoj poslednji roman. Bez obzira na finansijski neuspeh, PuΕ‘kin se do zadnjeg dana bavio izdavaΕ‘tvom, βnadajuΔi se da Δe, uprkos sudbini, naΔi i odgojiti svog Δitaocaβ[37]. Razdoblje 1836β1837. U proleΔe 1836. godine, nakon teΕ‘ke bolesti preminula je NadeΕΎda Osipovna. PuΕ‘kin je, zbliΕΎivΕ‘i se s majkom poslednjih dana njenog ΕΎivota, teΕ‘ko podnosio taj gubitak. Sticajem okolnosti on je jedini iz cele porodice pratio njeno telo do mesta sahrane u Svetim gorama. To je bila njegova zadnja poseta Mihajlovskom. PoΔetkom maja je zbog izdavanja i rada u arhivima doputovao u Moskvu. Nadao se saradnji izmeΔu Savremenika i autora Δasopisa Moskovskij nabljudatelj. MeΔutim, Jevgenij Baratinski, Mihail Pogodin, Aleksej Homjakov, Stepan Ε evirjov se nisu ΕΎurili s odgovorom, indirektno ga odbijajuΔi. Uz to se PuΕ‘kin nadao saradnji s Bjelinskim, koji je bio u konfliktu s Pogodinim. PosetivΕ‘i arhive ministarstva spoljnih poslova, uverio se da Δe rad s dokumentima iz petrovskog razdoblja trajati nekoliko meseci. Na zahtev supruge, koja je bila u visokom stadijumu trudnoΔe, PuΕ‘kin se krajem maja vratio u Peterburg. Prema seΔanjima francuskog izdavaΔa i diplomate Fransoa-Adolfa Loev-Vemara, koji je u leto 1836. boravio kao gost kod pesnika, PuΕ‘kin je bio oduΕ‘evljen Istorijom Petra, podelio je s gostom rezultate istraΕΎivanja arhiva i izrazio bojazan da Δitatelji neΔe prihvatiti knjigu u kojoj Δe car biti prikazan βtakvim kakav je bio prvih godina svoje vladavine, kada je gnevno ΕΎrtvovao sve zbog svog ciljaβ. SaznavΕ‘i da Loev-Vemara zanimaju ruske narodne pesme, PuΕ‘kin je za njega preveo jedanaest pesama na francuski jezik. Prema miΕ‘ljenju struΔnjaka koji su ih prouΔavali, prevod je bio napravljen besprekorno.[38] U leto 1836. PuΕ‘kin je stvorio svoj poslednji pesniΔki ciklus koji je nazvao prema mestu nastanka β Kamenoostrovski ciklus (prema daΔi na petrogradskom Kamenom ostrvu). TaΔan sastav ciklusa pesama je nepoznat. MoguΔe je da su bile namenjene objavljivanju u Savremeniku, ali PuΕ‘kin je odustao od toga, predviΔajuΔi probleme sa cenzurom. Tri dela koja nesumnjivo pripadaju ovom ciklusu povezana su temama iz JevanΔelja. OpΕ‘ti siΕΎe pesama Oci pustinjaci i neporoΔne ΕΎene, Kak s dreva sorvals`a i Mirskaja vlast je Velika nedelja korizme.[39] JoΕ‘ je jedna pesma iz ciklusa β Iz Pindemonti liΕ‘ena hriΕ‘Δanske simbolike, meΔutim, nastavlja razmiΕ‘ljanja pesnika o duΕΎnostima Δoveka koji ΕΎivi na svetu sa sobom i onima koji ga okruΕΎuju, o izdaji, o pravu na fiziΔku i duhovnu slobodu. Po miΕ‘ljenju Vadima Starka: βU ovoj pesmi formulisan je idealni pesniΔki i ljudski kredo PuΕ‘kina, izmuΔen celim ΕΎivotom.[38]β U ciklus su, verovatno, ulazili Kogda za gorodom zadumΔiv ja broΕΎu, katren Naprasno ja begu k Sionskim vorotam i, na kraju, (nekim istraΕΎivaΔima se osporava ta pretpostavka) Spomenik nerukotvorni podigoh sebi... β kao uvod ili, prema drugim verzijama, finale β pesniΔki zaveΕ‘taj PuΕ‘kina. Smrt Ε½orΕΎ d`Antes BeskonaΔni pregovori sa svakom o raspodeli imanja nakon majΔine smrti, brige o izdavaΕ‘tvu, dugovi i, najvaΕΎnije, javno udvaranje gardista carske konjiΔke garde Ε½orΕΎa d`Antesa njegovoj supruzi, koje je izazvalo ogovaranje u druΕ‘tvu, bili su uzrok pesnikove potiΕ‘tenosti u jesen 1836. Dana 3. decembra je njegovim prijateljima (Vjazemskima, Karamzinima, Jelizaveti Hitrovoj, Vladimiru Sollogubu, Rossetijima, Mihailu Vijeljgorskom i, po svoj prilici, N. Skalon[38]) bila poslata anonimna paskvila s uvredljivim aluzijama upuΔenim Nataliji Nikolajevnoj. PuΕ‘kin je, doznavΕ‘i o pismima sledeΔega dana, bio uveren da su ona delo D`Antesa i njegovog oΔuha Luisa HiΔerena. NaveΔe 4. decembra PuΕ‘kin je izazvao D`Antesa na dvoboj. HiΔerena je (nakon dva susreta s PuΕ‘kinom) dobio odlaganje dvoboja na dve nedelje. Naporima prijatelja i, prvenstveno, Ε½ukovskog i tetke Natalje Nikolajevne, Jekaterine ZagrjaΕΎske, uspelo im je spreΔe dvoboj. Dana 17. decembra d`Antes je zaprosio sestru Natalije Nikolajevne, Jekaterinu GonΔarovu. Isti je dan PuΕ‘kin poslao svom sekundantu Vladimiru Sollogubu pismo u kom odustaje od dvoboja.[30] MeΔutim, brak nije reΕ‘io konflikt. D`Antes je Nataliju Nikolajevnu, susrevΕ‘i se javno s njom, progonio. Ε irile su se glasine o tome da se D`Antes oΕΎenio Natalijinom sestrom da spasi njen ugled. Prema svedoΔanstvu Konstantina Danzasa, Natalija je predlagala PuΕ‘kinu da na neko vreme napusti Petrograd, ali on je, βizgubivΕ‘i strpljenje, odluΔio da postupi drugaΔijeβ.[30] PuΕ‘kin je poslao 26. januara 1837. Luisu HiΔerenu βkrajnje uvredljivo pismoβ.[30] Jedini je odgovor na njega mogao biti izazov na dvoboj, a PuΕ‘kin je to znao. Dobio je sluΕΎbeni poziv na dvoboj od HiΔerena, kog je odobrio D`Antes istog dana preko ataΕ‘ea francuskog veleposlanstva vikonta Adolfa de Sen-Simona DerΔijaka. BuduΔi da je HiΔeren bio veleposlanik strane drΕΎave, nije mogao izaΔi na dvoboj, jer bi to znaΔio siguran kraj njegove karijere. Dvoboj s D`Antesom se odrΕΎao 27. januara na Crnoj reci. PuΕ‘kin je bio ranjen: metak mu je probio kuk i prodro u trbuh. U to vreme je takva vrsta ranjavanja bila smrtonosna. PuΕ‘kin je za to doznao od dvorskog lekara Nikolaja Arendta koji, popuΕ‘tajuΔi njegovim molbama, nije skrivao istinu. Pre smrti PuΕ‘kin je, dovodeΔi u red svoje poslove, razmenjivao poruke s carem Nikolajem I. Poruke su prenosila dva Δoveka: Vasilij Ε½ukovski (pesnik, u to vreme uΔitelj naslednika prestola, buduΔeg cara Aleksandra II) i Nikolaj Arendt (dvorski lekar cara Nikolaja I, i PuΕ‘kinov lekar). Pesnik je molio za oprost zbog naruΕ‘avanja carske zabrane dvoboja... Δekam carsku reΔ da umrem spokojno... Car: βAko nam Bog zapoveda da se viΕ‘e ne viΔamo na ovome svetu, Ε‘aljem ti svoj oprost i zadnji savet da umreΕ‘ kao hriΕ‘Δanin. O ΕΎeni i deci se ne brini, ja Δu ih imati na brizi.β (Smatra se da je ovu poruku predao Ε½ukovski.) Nikolaj I je video u PuΕ‘kinu opasnog βvoΔu slobodnih mislilacaβ (bili su ograniΔeni narodni govori u znak seΔanja na pesnika), te je kasnije uveravao da je on βs teΕ‘kom mukom doveo PuΕ‘kina do hriΕ‘Δanske smrtiβ,[40] Ε‘to nije odgovaralo stvarnosti: joΕ‘ pre primanja careve poruke PuΕ‘kin je, doznavΕ‘i od lekara da je njegova rana smrtonosna, poslao po sveΕ‘tenika da se priΔesti. Dana 29. januara (10. februara) u 14 sati i 45 minuta PuΕ‘kin je umro od peritonitisa. Nikolaj I je ispunio data obeΔanja: platio je njegove dugove, imanje PuΕ‘kinova oca pod hipotekom oΔistio od dugova, udovici dodelio penziju, a kΔeri davao primanja do udaje, sinove je Ε‘kolovao za paΕΎeve i davao 1.500 rubalja za njihovo obrazovanje do stupanja u sluΕΎbu, PuΕ‘kinova dela izdao o drΕΎavnom troΕ‘ku u korist udovice i dece, te im jednokratno isplatio 10.000 rubalja. PoΕ‘tujuΔi PuΕ‘kinovu ΕΎelju, sahranili su ga u fraku, a ne u kamerjunkerskom mundiru.[38] Opelo, odreΔeno u Isakijevskoj katedrali, sluΕΎeno je u KonjuΕ‘ennoj crkvi. Ceremoniji je prisustvovalo puno ljudi, a u crkvu su ulazili s pozivnicom. βBilo je, po obiΔaju, i apsurdnih odluka. Narod su prevarili: rekli su da Δe sluΕΎiti opelo u Isakijevskoj katedrali β tako je pisalo na pozivnicama β meΔutim, telo su iz stana izneli noΔu, potajno, te je ono poloΕΎeno u KonjuΕ‘ennoj crkvi. Univerzitet je primio uputstvo da profesori ne napuΕ‘taju svoje katedre i da studenti budu prisutni na predavanjima. Nisam se suzdrΕΎao, te sam izrazio naΔelniku svoj oΔaj povodom toga. Rusi ne mogu oplakivati svog sugraΔanina koji im je iskazao Δast svojim postojanjem! (Iz dnevnika Aleksandra Nikitenka).[38]β Posle su kovΔeg spustili u podrum, gde se nalazio do otpremanja u Pskov. Telo je pratio Aleksandar Turgenjev. U pismu gubernatoru Pskova, A. PeΕ‘Δurovu, A. Mordvinov je po nalogu A. Benkendorfa i cara ukazivao na potrebu da se zabrani βsvaka liΔna izjava, svaki susret, jednom reΔju svaka ceremonija, osim onoga Ε‘to se prema naΕ‘em crkvenom obredu vrΕ‘i pri sahrani tela plemiΔaβ.[38] Aleksandar PuΕ‘kin je sahranjen na teritoriji Svjatogorskog manastira Pskovske gubernije. U avgustu 1841, prema odluci N. N. PuΕ‘kine, na grob je bio postavljen nadgrobni spomenik, rad kipara Aleksandra Permagorova (1786β1854).[41] PuΕ‘kinovi potomci PuΕ‘kin je imao Δetvoro dece iz svog braka sa Natalijom: Mariju (roΔ. 1832), Aleksandra (roΔ. 1833), Grigorija (roΔ. 1835) i Nataliju (roΔ. 1836), od kojih je poslednja bila udata, morganatski, u kraljevsku kuΔu Nasau za Nikolaja Vilhelma od Nasaua i postala grofica od Merenberga. Od Δetvoro PuΕ‘kinove dece samo je dvoje ostavilo potomstvo β Aleksandar i Natalija. Natalijina praunuka, NadeΕΎda, bila je udata u britanskoj kraljevskoj porodici (njen suprug bio je ujak princa Filipa, vojvode od Edinburga).[42] Potomci pesnika danas ΕΎive po celom svetu: u SAD, Ujedinjenom Kraljevstvu, NemaΔkoj, Belgiji. Oko pedeset potomaka ΕΎivi u Rusiji, ukljuΔujuΔi lekarku Tatjanu Ivanovnu LukaΕ‘, Δija je prabaka (PuΕ‘kinova unuka) bila udata za unuka brata Gogolja. Danas Tatjana ΕΎivi u Klinu.[43] NasleΔe KnjiΕΎevno nasleΔe Mnoga njegova dela kritiΔari smatraju remek-delima, kao Ε‘to su poema Bronzani konjanik i drama Kameni gost, priΔa o padu Don Ε½uana. Njegova pesniΔka kratka drama Mocart i Salijeri (iz istog rada kao i Kameni gost, Male tragedije) bila je inspiracija za Ε aferov Amadeus, a takoΔe predstavlja i libreto za Korsakovljevu operu Mocart i Salijeri. PuΕ‘kin je takoΔe poznat po svojim kratkim priΔama, posebno po ciklusu PriΔe pokojnog Ivana PetroviΔa Belkina, pre svega po priΔi Hitac. Sam PuΕ‘kin preferirao je svoj roman u stihu Evgenije Onjegin, koji je pisao tokom celog svog ΕΎivota i koji, zapoΔinjuΔi tradiciju velikih ruskih romana, prati nekoliko centralnih likova, ali se u velikoj meri razlikuje u tonu i fokusu. Onjegin je delo takve sloΕΎenosti da je, iako samo stotinu stranica dugo, prevodiocu Vladimiru Nabokovu bilo potrebno dva cela toma svezaka kako bi u potpunosti preneo njegovo znaΔenje na engleskom. Zbog ove poteΕ‘koΔe u prevodu, PuΕ‘kinovi stihovi ostali su u velikoj meri nepoznati engleskim Δitaocima. MeΔutim, i pored toga, PuΕ‘kin je u velikoj meri uticao na zapadnjaΔke pisce poput Henrija DΕΎejmsa.[44] PuΕ‘kin je napisao i Pikovu damu, koja predstavlja deo Crne vode, zbirke kratkih priΔa fantastiΔne prirode velikih pisaca, koju je saΔinio Alberto Manguel. MuziΔko nasleΔe PuΕ‘kinova dela obezbedila su i plodno tlo za mnoge ruske kompozitore. Opera Mihaila Glinke Ruslan i Ljudmila predstavlja najraniju vaΕΎniju operu inspirisanu PuΕ‘kinovim delom. Opere Petra IljiΔa Δajkovskog Jevgenije Onjegin (1879) i Pikova dama (1890) van Rusije su poznatije nego PuΕ‘kinova dela kojima su inspirisana. Monumentalna opera Modesta Musorgskog Boris Godunov, takoΔe inspirisana PuΕ‘kinovim delom, smatra se jednom od najboljih i najoriginalnijih ruskih opera. Druge ruske opere koje se baziraju na PuΕ‘kinovim delima su Rusalka i Kameni gost Aleksandra DargomiΕ‘kog; Korsakovljeve Mocart i Salijeri, PriΔa o caru Saltanu i Zlatni petliΔ; Kavkaski zatvorenik, Pir u vreme kuge i Kapetanova kΔi Cezara Kjuja; Mazepa Δajkovskog; Rahmanjinove Aleko (bazirana na Ciganima) i Gramzivi vitez; Mavra Igora Stravinskog i Napravnikov Dubrovski. PuΕ‘kinovi stihovi koristili su se u baletima i kantatama (ukljuΔujuΔi i njegove pesme napisane na francuskom u ciklusu Caprice Γ©trange kompozitorke Izabele Abuker). Supe, Leonkavalo i Malipjero takoΔe su komponovali svoje opere po PuΕ‘kinovim delima. Romantizam Mnogi smatraju da je PuΕ‘kin glavni predstavnik romantizma u ruskoj knjiΕΎevnosti; ipak, on se ne moΕΎe nedvosmisleno oznaΔiti kao romantiΔar. Ruski kritiΔari tradicionalno tvrde da njegova dela predstavljaju put od neoklasicizma, preko romantizma do realizma. Alternativna procena sugeriΕ‘e da je PuΕ‘kin βimao sposobnost da se zabavlja suprotnostima koje se mogu Δiniti romantiΔarskim u osnovi, ali su na kraju subverzivni sa svih taΔaka glediΕ‘ta, ukljuΔujuΔi i romantiΔarskuβ i da je on βistovremeno i romantiΔar i neromantiΔarβ.[45] Priznanja i nasleΔe Godine 1929, sovjetski pisac Leonid Grosman objavio je roman D`Arkijakovi spisi, u kome opisuje PuΕ‘kinovu smrt iz perspektive francuskog diplomate, kao uΔesnik i svedok fatalnog duela. Roman opisuje PuΕ‘kina kao liberala i ΕΎrtvu carskog reΕΎima. U Poljskoj je knjiga objavljena pod nazivom Smrt pesnika. Godine 1937, grad Carsko Selo preimenovano je u PuΕ‘kin, u Δast pesnika. Postoji nekoliko muzeja u Rusiji posveΔenih PuΕ‘kinu, ukljuΔujuΔi dva u Moskvi, jedan u Sankt Peterburgu, kao i veliki kompleks Mihajlovsko. PuΕ‘kinova smrt predstavljena je na malim ekranima filmom PuΕ‘kin: Poslednji duel. Film je reΕΎirala Natalija BondarΔuk, a lik PuΕ‘kina tumaΔio je Sergej Bezrukov. PuΕ‘kinov fond osnovan je 1987. godine od strane Vojvotkinje od Aberkorna u znak obeleΕΎavanja kreativnog nasleΔa i duha svog pretka i oslobaΔanja kreativnosti i maΕ‘te dece u Irskoj, pruΕΎajuΔi im priliku da prenesu svoje misli, oseΔanja i iskustva. Asteriod 2208 PuΕ‘kin, otkriven 1977. godine od strane sovjetskog astronoma Nikolaja Δerniha, dobio je naziv po njemu.[46] Jedan krater na Merkuru takoΔe nosi PuΕ‘kinovo ime. MS Aleksandar PuΕ‘kin, drugi brod ruske klase Ivan Franko, nosi njegovo ime (takoΔe se naziva i pesnik ili pisac. Stanica metroa u TaΕ‘kentu nosi njegovo ime. PuΕ‘kinova brda[47] i PuΕ‘kinovo jezero[48] u Ben Nevisu, Kanada, dobila su ime po njemu. Dan ruskog jezika, uspostavljen od strane Ujedinjenih nacija 2010. godine, obeleΕΎava se 6. juna, na PuΕ‘kinov roΔendan.[49] PuΕ‘kinova statua u Mehan parku u Manili otkrivena je 2010. godine u znak obeleΕΎavanja odnosa izmeΔu Filipina i Rusije.[50] Dijamant Aleksandar PuΕ‘kin, drugi najveΔi pronaΔen u Rusiji i celom bivΕ‘em Sovjetskom Savezu, nazvan je po njemu. Dana 28. novembra 2009. godine, postavljen je spomenik PuΕ‘kinu u Asmari, prestonici Eritreje.[51] Izabrana dela PuΕ‘kinova kuΔa u Moskvi. PuΕ‘kin je objavio prvu pesmu sa 14 godina, kao uΔenik u carskoj gimnaziji, u Δasopisu Evropski glasnik. Tokom Ε‘kolovanja je poΔeo da piΕ‘e i svoje prvo veliko delo, Ruslan i Ljudmila, izdato 1820. Delo je bazirano na bajkama koje je Δuo od svoje babe. Od 1817. do 1820. njegova politiΔka aktivnost je uticala na njegova dela. IzmeΔu ostalog, napisao je delo Oda slobodi. Zbog ovih dela je prognan. Tokom prvog izganstva (1820β1823) napisao je dela Kavkaski zatvorenik, BraΔa razbojnici i zapoΔeo je Δesmu BahΔisaraja. TakoΔe je zapoΔeo rad na jednom od svojih najpoznatihijih dela: Evgenije Onjegin. Tokom kratkog perioda slobode, zavrΕ‘io je rad na Δesmi BahΔisaraja, i napisao je Cigane. Tokom drugog perioda u egzilu (1824β1826), zapoΔeo je rad na Borisu Godunovu. To delo je izdao tek 1831. i pravo na to je dobio kao poklon za venΔanje. Evgenija Onjegina je izdao 1833. godine. Belkinove priΔe (puno ime: PriΔe pokojnog Ivana PetroviΔa Belkina), izdate 1831, nisu postale posebno popularne za vreme PuΕ‘kinovog ΕΎivota, ali su danas veoma cenjene. Smatra se da je ovim priΔama PuΕ‘kin pokazao Ε‘ta misli o dotadaΕ‘njoj ruskoj prozi i da namerava da napravi novu rusku knjiΕΎevnu tradiciju.
dobro oΔuvano Published: 1951 Publisher: Matica hrvatska, Zagreb Translated by: Tin UjeviΔ Autobiografija slavnog talijanskog kipara i zlatara - posljednjeg univerzalnog genija talijanske renesanse - koji je svoj buran, pustolovni ΕΎivot opisao ΕΎivopisnim govorom rodne Firence, neposrednim pripovjedaΔkim stilom kao odrazom egocentriΔne i silovite naravi: od opisa mladosti u Firenci i putovanja, do poΔinjenih ubojstava, boravka u tamnici, bijega, ratniΔkih podviga i umjetniΔkog stvaralaΕ‘tva koje doseΕΎe vrhunac u izradi Δuvenog Perzejeva kipa. Zanimljiva su obiljeΕΎja te reprezentativne autobiografije iskrenost i hvalisavost, praznovjerje i slobodoumnost, objektivnost i bujna maΕ‘ta. RomantiΔari su u njoj vidjeli primjer umjetniΔke slobode i spontana stvaranja, a naΕ‘e vrijeme sugestivno i potpuno svjedoΔanstvo o Δovjeku renesanse. Benvenuto Δelini (ital. Benvenuto Cellini; Firenca, 1. novembar 1500 β Firenca, 13. februar 1571) bio je italijanski vajar, zlatar, pisac renesanse, muziΔar i vojnik. Imao je veoma teΕΎak i buran ΕΎivot, koji je opisao u svojoj autobiografiji Moj ΕΎivot koja se smatra jednom od najvaΕΎnijih autobiografija renesanse. U Pariz se odselio 1538. godine gde je poΔeo da radi kod kralja. Bio je majstor svoga vremena za sitne zlatarske predmete za kraljevske i plemiΔke kuΔe. Radio je skulpture i reljefe velikih formata: βPersej sa glavom meduzeβ, βKozimo MediΔiβ, βNimfe iz Fotenbloaβ, a napisao je joΕ‘ i βTraktat o zlatarstvuβ i βTraktat o vajarstvuβ. Izradio je takoΔe i slanik βSalijeraβ, delo iz XVI veka koje je pronaΔeno u drvenom sanduku u Ε‘umi nedaleko od Firence. Zainteresovao se i za okultizam, posebno za evokativnu magiju i prizivanje duhova i demona. U svojoj autobiografiji βMoj ΕΎivotβ opisuje neka od iskustava sa magijom i evokacijama. TakoΔe je bio i dvorski zlatar porodice MediΔi, rimskih papa i francuskog kralja Fransoa I. Mladost[uredi | uredi izvor] Benvenuto Δelini roΔen je u Firenci, danaΕ‘njoj Italiji. Roditelji su mu bili Δovani Δelini i Marija Izabela GranaΔi. U braku su bili osamnaest godina pre nego Ε‘to su dobili svoje prvo dete. Benvenuto je bio drugo dete u porodici. Sin muziΔara i izraΔivaΔa muziΔkih instrumenata, Δelini je usmeravan ka muzici, ali kada je napunio petnaest godina, otac nevoljno pristaje da ga poΕ‘alje kao Ε‘egrta, zlataru Antoniju di Sandru, zvanom Markone. Sa Ε‘esnaest godina, Benvenuto je skrenuo paΕΎnju na sebe zbog tuΔe na javnom mestu zbog koje je na Ε‘est meseci proteran. Taj period provodi u Sijeni radeΔi za zlatara zvanog Frakastoro. Nakon Sijene odlazi u Bolonju gde usavrΕ‘ava zlatarski zanat i sviranje flaute. Nakon posete Pizi i dva perioda boravka u Firenci, sa devetnaest godina odlazi u Rim.[1] Rad u Rimu[uredi | uredi izvor] Persej sa glavom meduze Prvi radovi u Rimu su mu bili srebrni sanduk, srebrni sveΔnjak i vaza za biskupa od Salamanke, koji su mu osvojili odobrenje od pape Klimenta Sedmog. JoΕ‘ jedan proslavljeni rad je zlatni medaljon `Leda i labud` koji se danas nalazi u Nacionalnom muzeju BarΔelo u Firenci.[2] Nastavio je da svira flautu i imenovan je za jednog od papinih dvorskih muziΔara. U napadnu na Rim od strane Ε arla III, vojvode od Burbona, Δelinijeva hrabrost je ukazala na njegovu sluΕΎbu Pontifu. Ako je verovati njegovim reΔima, on liΔno je upucao i ranio Filiberta od Ε alona, princa Oranskog.[3] (Navodno je Δelini ubio i Ε arla III tokom pljaΔke i pustoΕ‘enja Rima 1527 godine). ZahvaljujuΔi svojim hrabrim delima, doΕ‘lo je do pomirenja sa firentinskim sudijama za prekrΕ‘aje,[4] i nedugo zatim se vratio u svoj rodni grad - Firencu. Posvetio se izradi medalja, od kojih je najpoznatija `Herkules i nemejski lav` izraΔena u zlatu, `Atlas pridrΕΎava Sferu`, jureΔi zlato, na kraju pada u posed Fransoe I. Iz Firence odlazi na dvor vojvode od Mantove, a zatim nazad u Firencu. Tokom povratka u Rim, bio je angaΕΎovan u izradi nakita, privatnih medalja i papskih kovanica. Tokom 1529 godine, njegov brat ubija desetara rimske straΕΎe i biva ranjen od strane arkebuza strelca, od Δijih povreda kasnije umire. Ubrzo nakon njegove smrti, Δelini ubija ubicu svoga brata zbog krvne osvete ali ne i zbog pravde jer je njegov brat priznao da je strelac pucao iz samoodbrane.[5] Δelini beΕΎi u Napulj kako bi se sakrio od posledica tuΔe sa javnim beleΕΎnikom, koga je ranio. ZahvaljujuΔi uticaju nekoliko kardinala, Δelini je pomilovan. Dobio je naklonost novog pape, Pavla III, uprkos sveΕΎem ubistvu tokom trajanja meΔuvlade, tri dana nakon smrti pape Klimenta VII u septembru 1534 godine. Δetvrta ΕΎrtva je bio konkurentski zlatar, Pompeo iz Milana.[6] Ferara i Francuska[uredi | uredi izvor] Zavera od strane Pjer LuiΔija Farneza je dovela do Δelinijevog povlaΔenja iz Rima u Firencu i Veneciju, gde je za razliku od ranijih godina, sada doΔekan sa mnogo veΔim poΔastima. Sa 37 godina, po povratku sa francuskog dvora, biva zatvoren po tuΕΎbi (oΔigledno laΕΎnoj) da je proneverio dragulje sa papine krune tokom rata. Poslat je na izdrΕΎavanje kazne u zamak Svetog AnΔela u Rimu, iz koga je pobegao ali je ponovo uhvaΔen i ovaj put se suoΔio sa mnogo teΕΎom kaznom. Bio je u iΕ‘Δekivanju svakodnevne smrti ali je Pjer LuiΔijeva ΕΎena posredovala, a naroΔito kardinal D`Este iz Sijene, i omoguΔeno mu je oslobaΔanje. U znak zahvalnosti Δelini je porodicu D`Este darovao izvrsnim peharom.[7] Nakon toga je radio na dvoru Fransoe Prvog u Fontenblou u Parizu. MeΔutim, smatrao je da se Vojvotkinja od Etana okrenula protiv njega i odbija da se pomiri sa kraljevom miljenicom. Svoje neprijatelje ovaj put nije bio u moguΔnosti da uΔutka maΔem jer je to veΔ ranije radio u Rimu. Kao rezultat, nakon pet godina uloΕΎenog rada ali i konstantne ljubomore i nasilja, Δelini se vraΔa u Firencu, gde nastavlja kao zlatar i postaje glavni rival Bartolomeu Bandineliju[8] koji umire nekoliko godina kasnije (1560 godina). Smrt u Firenci[uredi | uredi izvor] Tokom rata sa Sijenom, Δelini je bio zaduΕΎen da ojaΔa zidine svog rodnog grada koje su bile dosta zapuΕ‘tene od strane vladajuΔih vojvoda. Tokom rada je pridobio divljenje mnogih sugraΔana za svoja dela. TakoΔe je postao Δlan prestiΕΎne `Akademije umetnosti crtanja` u Firenci, osnovane od strane Kozima MediΔija, trinaestog januara 1563 godine, pod uticajem arhitekte ΔorΔa Vazarija. Umro je u Firenci 13. februara 1571. godine i sa velikom pompom je sahranjen u crkvi Presvete Blagovesti. U Firenci je pomagao sestru koja je ostala udovica i njenih Ε‘est Δerki. LiΔni odnosi[uredi | uredi izvor] Statua Δelinija, Zgrada galerije Ufici, Firenca Za Δelinija je poznato da su mu neke od ΕΎenskih modela bile ljubavnice, i da je 1544 godine sa jednom od njih dobio vanbraΔnu Δerku dok je boravio u Firenci. Nazvana je Konstanca.[9] Nakon kratkog pokuΕ‘aja da postane sveΕ‘tenik, 1562 godine oΕΎenio se sluΕΎavkom, Pjerom PariΔi, sa kojom tvrdi da je imao petoro dece od kojih su ga samo sin i dve Δerke nadΕΎivele. Pored svog braka, Δelini je zvaniΔno bio optuΕΎivan za zloΔin sodomije jednom sa ΕΎenom i najmanje tri puta sa muΕ‘karcem, iskazujuΔi svoju biseksualnost:[10][11] 14. januara 1523 je bio osuΔen da plati 12 dΕΎakova braΕ‘na zbog veze sa deΔakom koji se zvao Domeniko di ser Δulijano da Ripa.[12] Tokom boravka u Parizu, bivΕ‘i model i ljubavnica ga je optuΕΎila da je koristio za sodomiju.[12] U Firenci, tokom 1548 godine, Δelini je optuΕΎen od strane Margerite zbog uspostavljanja prisnog odnosa sa njenim sinom, ViΔencom.[13] 26. februara 1556 godine, Ε‘egrt Fernando di Δovani di Montepulkijano ga je optuΕΎio da ga je sodomizovao nebrojano puta.[14] Ovoga puta je kazna bila teΕ‘ka 50 zlatnih novΔiΔa, kao i 4 godine zatvora koje su preinaΔene u 4 godine kuΔnog pritvora zahvaljujuΔi porodici MediΔi.[12] Pred kraj svog ΕΎivota, tokom javne prepirke pred Vojvodom Kozimom, Bandineli mu je dobacio: Sta cheto, soddomitaccio! (UΔuti, ti prljavi sodomisto!) - Δelini je to opisao kao `uΕΎasnu uvredu`.[15] UmetniΔka dela[uredi | uredi izvor] Statue[uredi | uredi izvor] Pored radova u zlatu i srebru, Δelini je izraΔivao skulpture (vajarstvo) grandioznih veliΔina. Jedan od glavnih projekata tokom boravka u Francuskoj je verovatno Zlatna Kapija za palatu Fontenblou. Samo bronzani timpanum njegovog nedovrΕ‘enog rada, koji predstavlja Nimfu od Fontenbla (Pariz, Luvr), joΕ‘ uvek postoji, ali se ceo projekat moΕΎe utvrditi pregledom arhive, pripremnih crteΕΎa i umanjenih gipsanih odlivaka.[16] Njegova najznaΔajnija skulptura je uraΔena u bronzi Persej sa glavom meduze, delo (predloΕΎeno od strane Vojvode Kozima I MediΔija) koje se nalazi u Loggia dei Lanzi u Firenci, je njegov pokuΕ‘aj da nadmaΕ‘i MikelanΔelovog Davida i Donatelovog Judita i Holoferna. Livenje ovog dela je uzrokovalo Δeliniju dosta muka i strepnje, ali je odmah po zavrΕ‘etku proglaΕ‘eno remek delom. Originalni reljef iz podnoΕΎja postolja β Persej i Andromeda β nalazi se u Nacionalnom muzeju BarΔelo, i zamenjen je gipsom. Do 1996 godine, vekovna izloΕΎenost zagaΔenjima ΕΎivotne sredine je prekrila i isprljala statuu. U decembru 1996 godine je statua odneta u muzej Ufici na ΔiΕ‘Δenje i restauraciju. Bio je to spor, dugogodiΕ‘nji proces, sve dok statua u junu 2000 godine nije vraΔena u svoj dom. Dekorativna umetnost i portretisanje[uredi | uredi izvor] MeΔu njegovim umetniΔkim delima, od kojih su mnoga stradala, bio je kolosalni Mars za fontanu u Fontenblou, kao i bronze na vratima; kovanice za papsku i firentinsku drΕΎavu; u prirodnoj veliΔini i izraΔen od srebra Jupiter; i bronzana bista Bindo Altovitija. Radovi dekorativne umetnosti su rumenog stila. Salijera, procenjuje se da vredi 60 miliona dolara[17] Pored bronzane statue Perseja i medaljona koji su prethodno navedeni, jedno od umetniΔkih dela koje i dan danas postoji je medaljon sa likom Klimenta Sedmog, koji obeleΕΎava sklapanje mira meΔu hriΕ‘Δanskim prinΔevima, 1530 godine. Sa jedne strane medaljona je izgraviran lik pape Klimenta VII, dok je sa druge strane figura Mira kako ispred hrama Janusa pali vatru nad gomilom oruΕΎja. Zatim medalja sa portretom Fransoe Prvog, medalja sa kardinalom Pjetrom Bembom, i Δuvena Salijera - slanik izraΔen od zlata, emajla i slonovaΔe koji je bio namenjen Fransisu Prvom od francuske. Danas se nalazi u UmetniΔko-istorijskom muzeju u BeΔu. Slanik je napravljen izmeΔu 1540-1543. godine, i Δine ga nage figure muΕ‘karca i ΕΎene koji sede jedno preko puta drugog sa upletenim nogama, Ε‘to simboliΔno predstavlja planetu Zemlju. MuΕ‘karac predstavlja Neptuna (Bog mora), a ΕΎena Cereru (Boginja ΕΎita). Za vreme rekonstrukcije muzeja, Salijera je ukradena 11. maja 2003. godine. Lopov se popeo preko skele, razbio prozor i uΕ‘ao u muzej. Aktivirao se alarm ali na njega niko nije obratio paΕΎnju misleΔi da je laΕΎan usled rekonstrukcije koja je bila u toku. Tek je kasnije primeΔeno da je slanik nestao. Nakon tri godine, 21. januara 2006. godine, Salijeru je pronaΕ‘la austrijska policija i vratila je nazad u muzej.[18][17] Jedno od najvaΕΎnijih dela iz Δelinijevog poznog stvaralaΕ‘tva je `RaspeΔe` isklesano u mermeru u prirodnoj veliΔini. Prvobitno je planirano da RaspeΔe bude postavnjeno iznad njegove grobnice, ali je na kraju prodato porodici MediΔi koja ga je dala Ε paniji. Danas se RaspeΔe nalazi u manastiru Eskorijal u blizini Madrida, gde je uglavnom izloΕΎen u izmenjenom obliku β manastir je dodao tkaninu preko udova i Trnovit venac na glavu. Δelini je bio angaΕΎovan u izradi papskih kovanica u Rimu za vreme vladavine Klimenta Sedmog i kasnije Pavla TreΔeg. Bio je i u sluΕΎbi Aleksandra MediΔija, prvog Vojvode od Firence, kome je 1535. godine izradio kovanicu od 40 soldi na kojoj se sa jedne strane nalazi lik vojvode Aleksandra a na drugoj likovi Svetih Kozima i Damijana. Neki poznavaoci mu pripisuju da je takoΔe izradio: `Jupiter drobi Divove`, `Borba Perseja i Fineja`, itd. Drugi radovi, poput pojedinih izgraviranih bisti se ne pripisuju liΔno njemu, veΔ njegovoj radionici. Izgubljena dela[uredi | uredi izvor] RaspeΔe, Manastir Eskorijal VaΕΎna dela koja su izgubnjena poput nezavrΕ‘enog pehara namenjenog papi Kliment VII, zlatni omot za molitvenu knjigu koji je bio poklon pape Pavla III za Karla Petog, cara Svetog rimskog carstva, opisana su u njegovoj autobiografiji; velike srebrne statue Jupitera, Vulkana i Marsa kovane za Fransou Prvog za vreme njegovog boravka u Parizu; bista Julija Cezara; i srebrni pehar za kardinala Ferare. VeliΔanstvena zlatna kopΔa, napravljena za plaΕ‘t pape Kliment VII, koja je grafiΔki opisana u njegovoj autobiografiji, izgleda da je ΕΎrtvovana od strane pape Pija Ε estog, zajedno sa mnogim drugim vrednim primercima izraΔenim od zlata, kako bi se prikupilo 30 miliona franaka koje je 1797. godine zahtevao Napoleon Prvi po okonΔanju vojne kampanje protiv papskih drΕΎava. SudeΔi po odredbama ugovora, papi je bilo dozvoljeno da 1/3 plati u nakitu. Autobiografija i ostala dela[uredi | uredi izvor] Autobiografiju je Benvenuto Δelini poΔeo da piΕ‘e 1558. godine sa svojih 58 godina i naglo zavrΕ‘io pred svoj poslednji odlazak u Pizu oko 1563. godine kada je imao oko 63 godine. Memoari detaljno opisuju njegovu karijeru kao samca, ali i njegove ljubavi, mrΕΎnje, strasti, zadovoljstva, pisana ΕΎivahnim, direktnim i seksualno uzbuΔenim stilom. Δak je pisao sa velikim zadovoljstvom kako je planirao svoja ubistva pred njihovu realizaciju. Ovo je napisao dok je boravio u Parizu: When certain decisions of the court were sent me by those lawyers, and I perceived that my cause had been unjustly lost, I had recourse for my defense to a great dagger I carried; for I have always taken pleasure in keeping fine weapons. The first man I attacked was a plaintiff who had sued me; and one evening I wounded him in the legs and arms so severely, taking care, however, not to kill him, that I deprived him of the use of both his legs. Then I sought out the other fellow who had brought the suit, and used him also such wise that he dropped it. β The Autobiography of Benvenuto Cellini, Ch. XXVIII, prevedeno od strane John Addington Symonds, Dolphin Books edition, 1961 Delovi njegove priΔe obuhvataju neke neobiΔne dogaΔaje i pojave; kao Ε‘to su priΔe o prizivanju legija Δavola u Koloseumu, nakon Ε‘to je jedna od njegovih ljubavnica udanjena od njega od strane njene majke; na prekrasnom oreolu svetlosti koji je primeΔivao da mu okruΕΎuje glavu tokom zore i sumraka a pojavio se nakon njegovog robijanja u Rimu, na svojim natprirodnim vizijama i anΔeosku zaΕ‘titu koju je imao za vreme nedaΔa; i kako ga truju u dva navrata. Δelini je takoΔe napisao: βTraktat o zlatarstvuβ, βTraktat o vajarstvuβ i βTraktat o dizajnuβ. Benvenuto Δelini
OdliΔno stanje, papirni omot je lepljen iznutra i nije u nekom stanju ali postoji. Retko i bude saΔuvan na ovom izdanju iz 1954. Paul Tomas Man (nem. Paul Thomas Mann; Libek, 6. jun 1875 β Cirih, 12. avgust 1955) bio je nemaΔki romanopisac i pripovedaΔ, dobitnik Nobelove nagrade za knjiΕΎevnost 1929. godine. Manov rad je uticao na mnoge kasnije autore, ukljuΔujuΔi Hajnriha Bela, DΕΎozefa Helera, Jukia MiΕ‘imu, i Orhana Pamuka.[1][2] Biografija[uredi | uredi izvor] Detinjstvo i Ε‘kolovanje[uredi | uredi izvor] RoΔen je u nemaΔkom gradu Libeku 6. juna, u staroj i uglednoj trgovaΔkoj porodici. Bio je drugo od petoro dece trgovca Tomasa Johana Hajnrifa Mana i Julije de Silva Bruns, poreklom JuΕΎnoamerikanke. Njegov stariji brat Hajnrih, koji Δe i sam postati pisac, roΔen je 1871. godine. Imao je i dva mlaΔa brata, Karla i Viktora i sestru Juliju.[3] PohaΔao je gimnaziju `Katherineum` u Libeku, ali su ga mnogo viΕ‘e od Ε‘kole interesovali muzika, Δitanje i pisanje. Prve knjiΕΎevne pokuΕ‘aje, po ugledu na Hajnea na kojima se potpisao sa Paul Tomas, objavio je u gimnazijskom Δasopisu Der FrΓΌhlingssturm (ProleΔna oluja) koji je sam ureΔivao.[4] U ranom detinjstvu ΕΎiveo u dobrostojeΔoj porodici, ali se to menja posle oΔeve smrti 1891. godine. Porodica se seli u Minhen, dok je Tomas ostao da zavrΕ‘i Ε‘kolu u Libeku. PoΕ‘to se pridruΕΎio porodici u Minhenu, tokom 1894. i 1895. na Visokoj tehniΔkoj Ε‘koli u tom gradu sluΕ‘a predavanja iz istorije umetnosti, istorije knjiΕΎevnosti i ekonomije.[5] U tom periodu objavljuje i prvu zapaΕΎenu novelu u Δasopisu Dvadeseti vek koji je ureΔivao njegov brat Hajnrih.[3] Porodica[uredi | uredi izvor] Godine 1905. oΕΎenio se sa Katjom Pringshajm, kΔerkom minhenskog profesora matematike.[6] Katja i Tomas Δe imati Ε‘estoro dece, od kojih Δe neka, kao Klaus, krenuti oΔevim stopama i poslati knjiΕΎevnici. Pored Klausa, Manovi su imali i kΔerke Eriku, Moniku i Elizabetu, i sinove Gotfrida i Mihaela. Odlazak iz NemaΔke[uredi | uredi izvor] Tokom Prvog svetskog rata Tomas Man je zbog politiΔkih stavova doΕ‘ao u sukob sa bratom Hajnrihom. Neposredan povod za netrpeljivost bilo je objavljivanje Manovog teksta Fridrih i velika koalicija (Friedrisch und die grosse Koalition) u kojem je branio nemaΔku politiku. Ipak, dve decenije kasnije, u vreme uspona Hitlera, Man uviΔa opasnost od nacizma i drΕΎi 1929. godine govor koji je 1930. godine objavljen pod nazivom Apel razumu (Ein Appell an die Vernunft). Kada je tokom 1933. godine, zajedno sa suprugom putovao po Evropi i drΕΎao predavanja, sin Klaus i kΔerka Erika mu Ε‘alju upozorenje da se viΕ‘e ne vraΔa. KuΔa Manovih je konfiskovana; tada je i doneta odluka o deportaciji Manovih u logor Dahau.[3] Manovi se zadrΕΎavaju u Ε vajcarskoj, u malom mestu blizu Ciriha. Od 1934. Man putuje viΕ‘e puta u Ameriku gde drΕΎi predavanja, da bi konaΔno postao profesor na Prinstonu 1938. godine. Ε½ivot u Americi i povratak u Evropu[uredi | uredi izvor] U Americi je Man prihvaΔen kao slavni evropski emigrant. Ubrzo se cela porodica okupila u Americi i potom preselila i Los AnΔeles. ZvaniΔno, Man postaje ameriΔki drΕΎavljanin 1944. godine. Tokom 40-ih, drΕΎi viΕ‘e govora protiv nacizma koji su objavljeni 1944. godine. Posle rata, godine 1952, prelazi ponovo u Ε vajcarsku. Do kraja ΕΎivota putuje i drΕΎi predavanja. Na putu za Holandiju 1955. se razboleo, te je hitno prebaΔen u bolnicu u Cirihu, gde je umro 12. avgusta. KnjiΕΎevni rad[uredi | uredi izvor] PoΔeci[uredi | uredi izvor] Man je u gimnaziji objavio svoje knjiΕΎevne prvence (Vizija), a 1893. i 1894. prve novele: Posrnula (Die Gefallene) i Volja za sreΔu (Der Wille zum GlΓΌck). Ubrzo potom (1898) objavljena je i njegova prva zbirka novela Mali gospodin Frideman (Der kleine herr Friedemann). `Junaci ovih kratkih priΔa obiΔno su ljudi nastranih Δudi, ljudi izdvojeni iz druΕ‘tva, zatvoreni u sebe i u svoju usamljenost (...)` [4] Na taj naΔin Man je u svojim prvim radovima najavio i prvu veliku temu koja Δe obeleΕΎiti njegova najznaΔajnija dela: poloΕΎaj umetnika u druΕ‘tvu. Romani i novele[uredi | uredi izvor] VeΔ u ranoj mladosti zapoΔeo je rad na prvom zahtevnijem delu koje je u poΔetku trebalo da bude obimnija novela - Budenbrokovi (Buddenbrooks, 1901) Ipak, delo je naraslo u veliki porodiΔni roman autobiografskog karaktera, koji kroz nekoliko generacija prati sudbinu jedne libeΔke graΔanske porodice. Nobelova nagrada koju je dobio 1929. godine, kako je navedeno na povelji, dodeljena mu je upravo za ovaj roman.[7] Godine 1903. objavljena je druga Manova zbirka novela pod nazivom Tristan u kojoj se pojavila i novela Tonio Kreger. Tema Tristana je antagonizam izmeΔu umetnosti i ΕΎivota, a ista problematika Δe Δiniti osnov novele Tonio Kreger: `Dok je u Tristanu taj antagonizam dobio komiΔno-satiriΔno reΕ‘enje, ovde je ono lirski sumorno (...) U Toniju Kregeru Man je prvi put svesno iskoristio muziku kao sredstvo jeziΔkog uobliΔavanja, primenio tehniku `lajtmotiva`, stilskog ponavljanja i variranja.`[8] Manov rani stvaralaΔki period, obeleΕΎen pre svega novelistiΔkim radom, zavrΕ‘ava se delom Smrt u Veneciji koje je objavljeno 1912. godine. U ovoj noveli ponovo se prikazuje odnos umetnosti i ΕΎivota, ali i `problematiΔna priroda umetnikova`.[8] Zrelim periodom Manovog stvaralaΕ‘tva dominira svakako veliki roman Δarobni breg koji je zavrΕ‘en 1924. godine. Neposrednu inspiraciju za nastanak romana Man je doΕΎiveo kada je 1912. godine posetio svoju suprugu Katju koja se leΔila u sanatorijumu u Davosu. LiΔno i intenzivno iskustvo boravka u izolovanom leΔiliΕ‘tvu Man je inkorporirao u junaka Hansa Kastorpa, tako gradeΔi sloΕΎenu celinu u kojoj breg postaje simbol celokupne sudbine Δoveka: `Δarobni breg predstavlja veliku kompoziciju ljudskih odnosa i ideja epohe, vaspitni roman vremena.`[9] Man i Anica SaviΔ Rebac[uredi | uredi izvor] U Univerzitetskoj biblioteci `Svetozar MarkoviΔ` u Beogradu Δuva se jedno dragoceno svedoΔanstvo o korespondenciji izmeΔu Tomasa Mana i Anice SaviΔ Rebac, klasiΔnog filologa, prevodioca i esejiste. Naime, Anica SaviΔ je intenzivno prevodila dela modernih nemaΔkih autora, kao i znaΔajne novele Tomasa Mana i odlomak Δarobnog brega. Pored toga objavila je viΕ‘e lucidnih eseja i kritiΔkih prikaza, pribliΕΎivΕ‘i tako nemaΔkog romansijera srpskom ΔitalaΕ‘tvu. Od posebne je vaΕΎnosti Δinjenica da se Anica SaviΔ dopisivala sa Manom, ali je saΔuvano svega jedno pismo iz 1929. godine koje je Man uputio Anici dok je ΕΎivela u Skoplju. U pismu se Man zahvaljuje na primercima njenih prevoda novela Tonio Kreger, Tristan i Smrt u Veneciji. Njihova korespondencija dovela je i do saradnje i meΔusobnog uticaja. Naime, Man je koristio neke teme iz AniΔinog teksta `Kallistos` za roman Josif i njegova braΔa. ObjavivΕ‘i ovaj tekst u Wiener Studien, ona je 1937. godine poslala separat Manu koji ga je paΕΎljivo iΕ‘Δitao, beleΕΎeΔi svoje komentare na marginama.[10] Dela[uredi | uredi izvor] Romani[uredi | uredi izvor] 1901. Budenbrokovi, propadanje jedne porodice (Buddenbrooks β Verfall einer Familie) 1909. Kraljevsko visoΔanstvo (KΓΆnigliche Hoheit) 1924. Δarobni breg (Der Zauberberg) 1933β1943. Josif i njegova braΔa, tetralogija (Joseph und seine BrΓΌder. β Tetralogie) 1933. PriΔe Jakovljeve (Die Geschichten Jaakobs) 1934. Mladi Josif (Der junge Joseph) 1936. Josif u Egiptu (Joseph in Γgypten) 1943. Josif hranitelj (Joseph der ErnΓ€hrer) 1939. Lota u Vajmaru (Lotte in Weimar) 1947. Doktor Faust (Doktor Faustus) 1951. Izabranik (Der ErwΓ€hlte) 1954. Ispovesti varalice Feliksa Krula (Bekenntnisse des Hochstaplers Felix Krull) Pripovetke i novele[uredi | uredi izvor] 1893. Vizija (Vision) 1894. Posrnula (Gefallen) 1896. Volja za sreΔu (Der Wille zum GlΓΌck) 1896. RazoΔarenje (EnttΓ€uschung) 1897. Smrt (Der Tod) 1897. Mali gospodin Frideman (Der kleine Herr Friedemann) 1897. Pajac (Der Bajazzo) 1898. (Tobias Mindernickel) 1899. (Der Kleiderschrank) 1899. (GerΓ€cht) 1900. (Luischen) 1900. (Der Weg zum Friedhof) 1902. (Gladius Dei) 1903. Tonio Kreger (Tonio KrΓΆger) 1903. Tristan (Tristan) 1903. (Die Hungernden) 1903. (Das Wunderkind) 1904. (Ein GlΓΌck) 1904. (Beim Propheten) 1905. TeΕ‘ki Δas (Schwere Stunde) 1908. (Anekdote) 1909. (Das EisenbahnunglΓΌck) 1911. (Wie Jappe und Do Escobar sich prΓΌgelten) 1911. Smrt u Veneciji (Der Tod in Venedig) 1918. Gospodar i pas (Herr und Hund) 1919. Pesma o detencetu (Gesang vom Kindchen) 1921. (WΓ€lsungenblut) 1923. (Tristan und Isolde) 1926. (Unordnung und frΓΌhes Leid) 1930 Mario i maΔioniΔar (Mario und der Zauberer) 1940. (Die vertauschten KΓΆpfe. Eine indische Legende) 1944. (Das Gesetz) 1953. Prevarena (Die Betrogene) Dramski tekstovi[uredi | uredi izvor] 1906. Fjorenca (Fiorenza) 1954. (Luthers Hochzeit β Fragment) Eseji (izbor)[uredi | uredi izvor] 1907. (Versuch ΓΌber das Theater) 1907. (Die LΓΆsung der Judenfrage) 1915. Fridrih i velika koalicija (Friedrich und die groΓe Koalition) 1918. (Betrachtungen eines Unpolitischen) 1921. (Zur jΓΌdischen Frage) 1923. Gete i Tolstoj (Goethe und Tolstoi) 1923. (Von deutscher Republik) 1924. (Γber die Lehre Spenglers) 1928. (Theodor Fontane) 1929. (Freuds Stellung in der modernen Geistesgeschichte) 1930. (Deutsche Ansprache. Ein Appell an die Vernunft) 1932. (Goethe als ReprΓ€sentant des bΓΌrgerlichen Zeitalters) 1932. (Goethe und Tolstoi. Zum Problem der HumanitΓ€t) 1933. (Goethes Laufbahn als Schriftsteller) 1933. (Leiden und GrΓΆΓe Richard Wagners) 1936. (Freud und die Zukunft) 1938. (Bruder Hitler) 1937. (Ein Briefwechsel) 1938. (Vom zukΓΌnftigen Sieg der Demokratie) 1938. (Schopenhauer) 1938. (Dieser Friede) 1938. (Achtung, Europa!) 1939. (Das Problem der Freiheit) 1942. (Deutsche HΓΆrer!) 1947. (Deutschland und die Deutschen) 1947. (Nietzsches Philosophie im Lichte unserer Erfahrung) 1949. (Goethe und die Demokratie) 1949. (Ansprache im Goethejahr) 1950. (Michelangelo in seinen Dichtungen) 1952. (Gerhart Hauptmann) 1953. (Der KΓΌnstler und die Gesellschaft) 1954. (Versuch ΓΌber Tschechow) 1955. (Versuch ΓΌber Schiller) Autobiografski spisi (izbor)[uredi | uredi izvor] 1907. (Im Spiegel) 1924. (Okkulte Erlebnisse) 1925. (Meine Arbeitsweise) 1926. (Pariser Rechenschaft) 1926. (LΓΌbeck als geistige Lebensform) 1930. (LebensabriΓ) 1937. (Ein Briefwechsel) 1940. (On Myself) 1949. (Die Entstehung des Doktor Faustus. Roman eines Romans) 1950. (Meine Zeit) 1952. (Lob der VergΓ€nglichkeit)
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Omot: Edo Murtic MuΔnina se kreΔe blizu nultog nivoa onoliko koliko je to moguΔe. Ovde je svaka nova reΔ, svaka nova reΔenica napor, kao da se jezik konstantno uruΕ‘ava i ponovo spaja sa stvarima. U MuΔnini Sartr piΕ‘e o depresiji koju je doΕΎiveo kao gimnazijski uΔitelj u Avru sredinom tridesetih godina dvadesetog veka. To je njegovo najliΔnije delo. MuΔnina, roman u formi dnevnika, nagoveΕ‘tava istovremeno i osnovne ideje Sartrove egzistencijalistiΔke filozofije. U njemu se postavljaju kljuΔna pitanja: odnos esencije i egzistencije, umetniΔkog stvaralaΕ‘tva, vremena, slobodne volje i smisla ΕΎivota. Antoan Rokanten pokuΕ‘ava da napiΕ‘e knjigu sa istorijskom tematikom, ali oseΔaj muΔnine i straha od egzistencije neprekidno ga proganjaju, te on postaje sve svesniji banalnosti predmeta koji ga okruΕΎuju, sopstvenog tela i drugih ljudi. PosmatrajuΔi ljude oko sebe, uviΔa da su svi njihovi postupci motivisani ΕΎeljom da prikriju ispraznost i besmisao njihovog postojanja. Jedna dΕΎez pesma inspiriΕ‘e ga na razmiΕ‘ljanje o umetnosti kao moguΔem polju traganja za smislom vlastite egzistencije. Ε½an-Pol Sartr (franc. Jean-Paul Sartre; Pariz, 21. jun 1905[3] β Pariz, 15. april 1980), bio je francuski filozof, romansijer, esejist i dramski pisac, tvorac ateistiΔkog egzistencijalizma. Posle gimnazije upisao je prestiΕΎnu Visoku Ε‘kolu normi (1924),[4][5] u kojoj je sreo svoju buduΔu saputnicu Simon de Bovoar, kasnije utemeljivaΔicu feminizma i feministiΔke filozofije.[6] Po zavrΕ‘etku studija radio je jedno vreme u Avru kao profesor filozofije, a zatim je otiΕ‘ao u Berlin, gde je prouΔavao Huserla i Hajdegera. Kada se vratio u Avr objavio je (1936) filozofske eseje Transcendencija Ega i Imaginacija, zatim (1939) Skica teorije emocija, kojima u Francusku donosi nemaΔku fenomenologiju i egzistencijalizam. Posle putovanja u Italiju (1936) ponudio βGalimaruβ roman Melanholija. Poznati izdavaΔ ga je odbio. Ovo delo postaΔe 1938. MuΔnina. Od tada pa sve do kraja ΕΎivota Sartr Δe nastupati na tri fronta: filozofskom, knjiΕΎevnom i politiΔkom. Njegova najznaΔajnija filozofska dela su BiΔe i niΕ‘tavilo (1943), trotomni Putevi slobode (1945 β 1949; Zrelo doba, Odlaganje i Ubijene duΕ‘e) i Kritika dijalektiΔkog uma (1960). Sartrovi pozoriΕ‘ni komadi Iza zatvorenih vrata (1945), Prljave ruke (1948) i Δavo i Gospod Bog (1951) stekli su svetsku slavu. Sem MuΔnine od proznih dela na glasu je njegova zbirka pripovetaka Zid (1939) i autobiografska proza ReΔi (1964). Najbolji eseji su mu Bodler (1947), Sveti Ε½ene, glumac i muΔenik (o pesniku Ε½anu Ε½eneu, 1952), a poslednje Sartrovo delo je monumentalna studija o Floberu PorodiΔni idiot (1971). Δlan Pokreta otpora i zarobljenik za vreme Drugog svetskog rata, bio je jedno vreme blizak komunistima, ali se s njima raziΕ‘ao joΕ‘ pedesetih godina. Protivio se sovjetskoj intervenciji u MaΔarskoj, ratovima u Vijetnamu i AlΕΎiru. PodrΕΎao je studentski pokret 1968. Bio je jedan od retkih intelektualaca sa Zapada koji je obiΕ‘ao komunistiΔke zemlje, Sovjetski Savez (1954), Kinu (1956), Jugoslaviju (1958) i Kubu (1960). βZa svoj rad koji je, bogat u idejama i pun duha slobode i traganja za istinom, izvrΕ‘io Ε‘irok uticaj na naΕ‘e vremeβ, Ε½an-Pol Sartr je 1964. godine dobio Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost, koju je odbio da primi, uz obrazloΕΎenje da je uvek odbijao zvaniΔne poΔasti, i da ne ΕΎeli da se ravna sa institucijama. Sartrova metafizika Baza za Sartrov egzistencijalizam nastala je u njegovom delu La Transcendance de l`Ego. Za poΔetak, stvar u sebi je beskonaΔna i preplavljujuΔa. Svaku direktnu svest o stvari u sebi Sartr naziva βpredreflektivna svestβ. Svaki pokuΕ‘aj da se stvar u sebi opiΕ‘e, razume, istorizira itd. Sartr naziva βreflektivna svestβ. Nema naΔina da reflektivna svest ukljuΔi predreflektivnu, i tako je refleksija (tj. ljudsko stanje) osuΔena na stanovitu teskobu. Reflektivna svest u svim svojim oblicima (nauΔnom, umjetniΔkom i ostalima) moΕΎe samo ograniΔiti stvar u sebi pokuΕ‘avajuΔi da je razume ili opiΕ‘e. Iz toga proizlazi da je bilo koji pokuΕ‘aj samospoznaje (samosvesti) uvek neuspeΕ‘an koliko god se puta pokuΕ‘ao (samosvest je reflektivna svest preplavljujuΔe beskonaΔnosti). Kako bi rekao Sartr, (ili taΔnije, prema jednom tumaΔenju Sartrovih reΔi), βSvest je svest same sebe u onoj meri u kojoj je svest transcendentnog objektaβ. Sve to vredi i za spoznaju βdrugogaβ. βDrugiβ (jednostavno, biΔa koja nisu βjaβ) je konstrukcija reflektivne svesti. Valja biti oprezan: reΔ je viΕ‘e o svojevrsnom upozorenju nego o ontoloΕ‘kom iskazu. Ipak, Sartr smatra solipsizam fundamentalnim za svako dosledno objaΕ‘njenje ljudskog stanja.[7] Sartr svoj solipsizam prevladava svojevrsnim ritualom. Samosvesti je potreban βDrugiβ kako bi pokazala i dokazala svoje vlastito postojanje. Ona ima βmazohistiΔku ΕΎeljuβ da bude ograniΔena tj. ograniΔena reflektivnom sveΕ‘Δu drugog subjekta. Ovo je metaforiΔki izraΕΎeno u poznatoj reΔenici iz Sartrovog dela Bez izlaza - Pakao, to su drugi (tj. ljudi). MuΔnina i egzistencijalizam Sartr je 1938. napisao roman MuΔnina (La NausΓ©e), koji je na neki naΔin posluΕΎio kao manifest egzistencijalizma i do danas ostao jedna od njegovih najboljih knjiga. Na tragu nemaΔke fenomenologije, Sartr je drΕΎao da su naΕ‘e ideje produkt iskustava iz stvarnog ΕΎivota, i da drame i romani koji opisuju takva fundamentalna iskustva vrede jednako koliko i diskurzivni eseji koji sluΕΎe elaboraciji filozofskih teorija. S ovom miΕ‘lju, radnja romana prati istraΕΎivaΔa Antoana Rokantana u gradiΔu nalik Avru, dok on polako postaje svestan da su neΕΎivi predmeti i situacije posve ravnoduΕ‘ni spram njegovog postojanja. Kao takvi, pokazuju se otpornima na svaki smisao koji im ljudska svest moΕΎe pridati. Ova ravnoduΕ‘nost βstvari u sebiβ (veoma sliΔnih βbiΔu u sebiβ iz dela BiΔe i niΕ‘tavilo) ima za posledicu sve veΔe isticanje slobode s kojom Rokantan moΕΎe oseΔati i delovati u svetu. Kamo god se okrenuo, on pronalazi situacije proΕΎete znaΔenjima koje nose peΔat njegovog postojanja. Odatle βmuΔninaβ iz naslova dela: sve Ε‘to on susreΔe u svakodnevnom ΕΎivotu proΕΎeto je uΕΎasnom slobodom. Pojam muΔnine preuzet je iz NiΔeovog Zaratustre, koji ga je koristio u kontekstu Δesto muΔnog kvaliteta postojanja. Koliko god Δeznuo za neΔim drugaΔijim ili neΔim razliΔitim, on ne moΕΎe pobeΔi od bolnih dokaza svoje povezanosti sa svetom. U romanu se takoΔe na zastraΕ‘ujuΔi naΔin ostvaruju neke Kantove ideje. Sartr se koristi idejom autonomije volje (idejom koja kaΕΎe da moral potiΔe od naΕ‘e moguΔnosti da biramo u stvarnosti, saΕΎetom u glasovitom iskazu β[Δovek je] osuΔen na sloboduβ) kako bi pokazao ravnoduΕ‘nost sveta prema pojedincu. Sloboda koju je izloΕΎio Kant ovde je velik teret, jer sloboda da delujemo na predmete krajnje je uzaludna, a praktiΔna primenjivost Kantovih ideja otklonjena je. Pripovetke iz Zida (Le Mur, 1939.) naglaΕ‘avaju proizvoljan aspekt situacije u kojima se ljudi zatiΔu, te apsurdnost njihovih pokuΕ‘aja da se racionalno nose s njima. Iz toga se kasnije razvila cela Ε‘kola knjiΕΎevnosti apsurda. Sartr i Drugi svetski rat Francuski novinari u poseti DΕΎordΕΎu MarΕ‘alu 1945. Sartr stoji (treΔi s leva). Godine 1939. Sartr je mobilisan u francusku vojsku u kojoj je sluΕΎio kao meteorolog. NemaΔka vojska zarobila ga je 1940. u gradu Padu i devet je meseci proveo kao ratni zarobljenik - kasnije u Nansiju, a na kraju u Triru, gde je napisao svoj prvi pozoriΕ‘ni komad, Bariona ou le Fils du tonnerre, dramu o BoΕΎiΔu. Zbog slabog zdravlja (slab mu je vid naruΕ‘avao ravnoteΕΎu), Sartr je puΕ‘ten u aprilu 1941. DobivΕ‘i status civila, Sartr je ponovno dobio mesto uΔitelja na LycΓ©e Pasteur blizu Pariza, smestio se u hotelu blizu Monparnasa i dobio je novo uΔiteljsko mesto na LycΓ©e Condorcet zamenivΕ‘i jevrejskog uΔitelja kojem je bilo zabranjemo predaje. Nakon povratka u Pariz u maju 1941, Sartr je sudelovao u osnivanju tajnog druΕ‘tva Socialisme et LibertΓ© zajedno sa Simon de Bovoar, Merlo-Pontijem, Dominik Desantjeom i drugima. U avgustu, Sartr i Bovoar odlaze na francusku rivijeru kako bi zadobili podrΕ‘ku Andrea Ε½ida i Andrea Malroa. MeΔutim, Ε½ide i Marlro su bili neodluΔni i to je moΕΎda bio uzrok Sartrovog razoΔaranja i obeshrabrenja. UdruΕΎenje Socialisme et LibertΓ© se uskoro raspalo i Sartr se odluΔio da se posveti knjiΕΎevnosti viΕ‘e nego aktivnom otporu. U tom periodu napisao je BiΔe i niΕ‘tavilo, Muve i Iza zatvorenih vrata, tri knjige od kojih nijednu Nemci nisu zabranili. Objavljivao je i u ilegalnim i legalnim knjiΕΎevnim Δasopisima. Nakon avgusta 1944. i osloboΔenja Pariza, Sartr je vrlo aktivno saraΔivao u Δasopisu βKombatβ, koji je u tajnosti osnovao Alber Kami, filozof i pisac koji je imao sliΔne poglede kao i Sartr. Sartr i Bovoar su s Kamijem bili u prijateljskim odnosima sve dok se on nije udaljio od komunizma, a raskol prijateljstva dogodio se 1951, nakon izdavanja Kamijevog Pobunjenog Δoveka. Kasnije, dok su Sartra neki kritikovali kao pripadnika pokreta otpora. Vladimir JankeleviΔ mu je zamerao zbog premalenog politiΔkog angaΕΎmana za vreme nemaΔke okupacije, a njegova daljnja zalaganja za slobodu tumaΔio je kao pokuΕ‘aj iskupljenja. Nakon zavrΕ‘etka rata, Sartr je utemeljio meseΔni knjiΕΎevno-politiΔki Δasopis Les Temps Modernes (Moderna vremena) i time je postao punovremeni pisac i nastavio svoj politiΔki angaΕΎman. U tom je periodu radio skice ratnih iskustava za svoju trilogiju Les Chemins de la LibertΓ©ββ (Putevi slobode). Sartr i komunizam Sartr (sredina) sa Simon de Bovoar i Δe Gevarom Prvi period Sartrove karijere, koji je obeleΕΎilo delo BiΔe i niΕ‘tavilo (1943.). Time je utro put drugoj fazi, u kojoj je Sartr postao politiΔki aktivista i intelektualac. Njegovo delo iz 1948, Prljave ruke (Les Mains Sales) je naroΔito problematiziralo politiΔki aktivnog intelektualaca. Sartr je prigrlio komunizam, iako se sluΕΎbeno nije uΔlanio u KomunistiΔku partiju, i uveliko se zalagao za osloboΔenje AlΕΎira od francuske kolonizacije. Postao je moΕΎda najeminentiji pobornik AlΕΎirskog rata za nezavisnost. Imao je alΕΎirsku ljubavnicu, Arlet Elkajm, koja je 1965. postala njegova posvojena kΔi. Protivio se Vijetnamskom ratu i 1967. zajedno sa Bertrandom Raselom i drugima organizovao je tribunal na kojemu su se trebali raskrinkati ameriΔki ratni zloΔini. Taj tribunal danas je poznat kao Raselov tribunal. Njegovi su uΔinci bili ograniΔeni. Sartr je velik deo ΕΎivota pokuΕ‘avao da pomiri egzistencijalistiΔke ideje o slobodi volje s komunistiΔkim principima, koje su pouΔavala da socio-ekonomske sile izvan naΕ‘e neposredne, individualne kontrole igraju presudnu ulogu u oblikovanju naΕ‘ih ΕΎivota. Njegovo glavno delo iz ovog perioda, Kritika dijalektiΔkog uma (Critique de la raison dialectique), izdano je 1960. Sartrovo naglaΕ‘avanje humanistiΔkih vrednosti u ranim radovima Karla Marksa dovelo ga je u sukob s vodeΔim francuskim komunistiΔkim intelektualcem 1960-ih, Lujem Altiserom, koji je tvrdio da su ideje mladog Marksa uverljivo zasenjene nauΔnim sistemom kasnoga Marksa. Za vreme 1960-ih Sartr je otiΕ‘ao na Kubu da poseti Fidela Kastra i Ernesta Δe Gevaru. Nakon Δe Gevarine smrti Sartr je izjavio da je on bio najkompletnije ljudsko biΔe njegova vremena. Sartr i knjiΕΎevnost Za vreme 1940-ih i 1950-ih egzistencijalizam je postao omiljena filozofija Bit generacije. Godine 1948. rimokatoliΔka crkva stavila je sva njegova dela na Indeks sa obrazloΕΎenjem da vernici moraju biti poΕ‘teΔeni opasnih sumnji[8]. VeΔina njegovih drama bogata je simbolizmom i sluΕΎila je kao medij njegove filozofije. Najpoznatija meΔu njima, Iza zatvorenih vrata (Huis-clos), sadrΕΎi glasovitu reΔenicu L`enfer, c`est les autres (βPakao, to su drugiβ). Osim oΔitog uticaja MuΔnine, Sartrov je najveΔi doprinos knjiΕΎevnosti bila trilogija Putevi slobode koja govori o tome kako je Drugi svetski rat uticao na Sartrove ideje. Tako Putevi slobode daju manje teoretski, a viΕ‘e praktiΔan pristup egzistencijalizmu. Prvi roman trilogije, Razumno doba (L`Γ’ge de raison, 1945) je Sartrovo delo koje je dobilo najΕ‘iri odaziv. Sartr nakon knjiΕΎevnosti Ε½an-Pol Sartr u Veneciji 1967. Godine 1964. Sartr se povukao iz knjiΕΎevnosti autobiografskim delom u kojemu na duhovit i zajedljiv naΔin opisuje prvih 6 godina svog ΕΎivota, ReΔi (Les mots). Knjiga je ironiΔan protivapad na Marsela Prusta, Δija je reputacija neoΔekivano zamraΔila onu Andre Ε½ida (koji je Sartrovoj generaciji bio modelom angaΕΎovane knjiΕΎevnosti). KnjiΕΎevnost je, zakljuΔio je Sartr, burΕΎujska zamena za pravu posveΔenost u ΕΎivotu. Iste te godine Sartru je dodeljena Nobelova nagrada za knjiΕΎevnost i to zbog βsvog dela koje je, bogato idejama, ispunjeno duhom slobode i potragom za istinom, snaΕΎno uticalo na naΕ‘e dobaβ, meΔutim on ju je odbio izjavivΕ‘i da je uvek odbijao sluΕΎbena odlikovanja i da se ne ΕΎeli pridruΕΎivati institucijama. Iako je sada postao naΕ‘iroko poznat (kao Ε‘to je to burnih 1960-ih bio egzistencijalizam), Sartr je ostao jednostavan Δovek s malo imetka, aktivno posveΔen idealima do kraja svog ΕΎivota, Ε‘to je pokazao u studentskim revolucionarnim Ε‘trajkovima u Parizu tokom 1968, kada je uhapΕ‘en zbog graΔanske neposluΕ‘nosti. General de Gol se umeΕ‘ao i pomilovao ga, izjavivΕ‘i: ne hapsite Voltera.[9] Kada su ga 1975. pitali po Δemu bi ΕΎeleo da bude zapamΔen, Sartr je rekao: βΕ½eleo bih da [ljudi] pamte βMuΔninuβ, [drame] βBez izlazaβ, βΔavo i gospod bogβ, zatim moja dva filozofska dela, posebno ono drugo, βKritiku dijalektiΔkog umaβ. Pa moj esej o Genetu, βΠ‘Π°ΠΈΠ½Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Ρβ β¦ Kad bi se ta dela zapamtila, to bi stvarno bilo dostignuΔe, i ja ne bih traΕΎio viΕ‘e. Kao Δovek, ako se zapamti jedan Ε½an-Pol Sartr, ΕΎelio bih da ljudi zapamte milje ili istorijsku situaciju u kojoj sam ΕΎiveo β¦ kako sam u njoj ΕΎiveo, u smislu teΕΎnji Ε‘to sam ih u sebi pokuΕ‘ao sabrati.β Sartrovo se fiziΔko stanje pogorΕ‘alo, delom zbog nemilosrdnog ritma posla (zbog Δega je koristio amfetamin) piΕ‘uΔi Kritiku, kao i zadnji projekt svog ΕΎivota, opseΕΎnu, analitiΔku biografiju Gistava Flobera, L`idiot de la familie (PorodiΔni idiot); meΔutim oba dela, i Kritika i Idiot, ostala su nedovrΕ‘ena. Ε½an-Pol Sartr je preminuo u Parizu 15. aprila 1980. u 75. godini ΕΎivota od edema pluΔa. ZajedniΔka grobnica J. P. Sartra i S. de Bovoar Sartrov ateizam bio je temelj njegova egzistencijalistizma. U martu 1980, mesec dana pre smrti, Sartra je intervjuirao njegov asistent Bernar-Anri Levi. U tom je intervjuu Sartr izrazio veliko zanimanje za judaizam. Neki su to tumaΔili kao versko preobraΔenje. MeΔutim, iz teksta intervjua moΕΎe se jasno zakljuΔiti da je njega interesovao samo etiΔki i βmetafiziΔki karakterβ ΕΎidovske religije, dok je on i dalje odbacivao ideju postojanja Boga. U jednom drugom intervjuu, iz 1974, sa Simon de Bovoar, Sartr je rekao da sebe jako Δesto vidi kao βbiΔe koje je jedino moglo, Δini se, nastati od stvoriteljaβ. Ali odmah je dodao da to βnije jasna, taΔna ideja β¦β, a u ostatku intervjua on izjavljuje da je i dalje ateista i da u ateizmu nalazi liΔnu i moralnu moΔ. Sartr je rekao: βNe mislim da sam produkt sluΔaja, Δestica praΕ‘ine u svemiru, nego neto oΔekivan, pripremljen, u duhu unapred zamiΕ‘ljen. Ukratko, biΔe koje je na ovaj svet mogao staviti samo Stvoritelj; a ova ideja ruke koja stvara odnosi se na Boga.[10]β Sartr je sahranjen na pariΕ‘kom groblju Monparnas, a na pogrebu mu je bilo najmanje 25.000 ljudi, a prema nakim izvorima Δak i 50.000 ljudi. Organizatori pogreba odbili su policijsku pomoΔ, zbog Δega je doΕ‘lo do pometnje koja je, u jednom trenutku, rezultirala time da je jedan od posetioca pogreba upao u pogrebnu jamu pre nego je Sartr pokopan. Sartr i terorizam Kada je na Olimpijadi u Minhenu 1972. palestinska teroristiΔka organizacija Crni septembar ubila 11 izraelskih olimpijaca, Sartr je o terorizmu rekao da je to straΕ‘no oruΕΎje, ali da potlaΔeni siromasi drugoga nemaju. TakoΔe je smatrao krajnje skandaloznim da su francuske novine i deo javnog mnjenja osudili Minhenski maskar kao netolerantan skandal. Tokom jednog kolektivnog Ε‘trajka glaΔu, Sartr je posetio nemaΔkog teroristu Andreasa Badera (voΔu grupe Bader-Mejnhof, koju je predvodila i Ulrike Majnhof) u zatvoru Stamhejm. Sartr je kasnije izjavio kako je Bader βneverovatno glupβ
Franc Kafka Proces+ poklon knjiga Franc Kafka SanMeki povezJedan od najznaΔajnijih romana XX veka.Neko mora da je oklevetao Jozefa K., jer je, iako nije uΔinio nikakvo zlo, jednog jutra bio uhapΕ‘en.Jozef K., perspektivni prokurista jedne velike banke, uhapΕ‘en je na svoj 30. roΔendan, rano ujutro, Δim je otvorio oΔi. OptuΕΎba nije poznata, baΕ‘ kao ni to pred kojim se sudom vodi postupak i kakav Δe biti njegov tok. Jozefu K. saopΕ‘tavaju da sud ne ΕΎeli da remeti njegov uobiΔajeni naΔin ΕΎivota, te da se on, u skladu s tim, slobodno moΕΎe vratiti svakodnevnim aktivnostima. MeΔutim, K. se narednih dana i meseci sve viΕ‘e zapliΔe u nevidljivu mreΕΎu svog procesa i nedokuΔivog suda koji ga je pokrenuo. Korak po korak, Jozef K. saznaje da βsve pripada suduβ.UoΔi svog 31. roΔendana, godinu dana po hapΕ‘enju, Jozef K. spremno Δeka dΕΎelateβ¦Kafka je sve do danas ostao jedinstvena pojava u svetskoj knjiΕΎevnosti, a decenije koje su protekle od nastanka njegovih dela nimalo nisu umanjile njihovu modernost i aktuelnost. Roman Proces Δitaoca suoΔava sa neverovatnim, uznemirujuΔim svetom ispunjenim obezliΔenim pojedincima i apsurdnim dogaΔajima, koje autor, meΔutim, prikazuje kao sasvim normalne i uobiΔajene. Kafkina groteskna proza na granici halucinacije i zbilje nepogreΕ‘ivo nas i dan-danas uvlaΔi u svoj uznemirujuΔi svet, poput odraza u nekom iskrivljenom ogledalu, za koji nismo sigurni da li je travestija, proroΔki lucidna dijagnozaβ¦ ili i jedno i drugo.Proces (nem. Der Prozess) je roman Franca Kafke objavljen posthumno, 1925. godine.Proces je i ekranizovan od strane reditelja Orsona Velsa sa Entonijem Perkinsom u glavnoj ulozi.Franc Kafka (nem. Franz Kafka, ΔeΕ‘. FrantiΕ‘ek Kafka; Prag, 3. jul 1883 β Kirling, pored BeΔa, 3. jun 1924) jedan je od najznaΔajnijih ΔeΕ‘kih pisaca jevrejskog porekla, kojeg kritika danas smatra jednim od najveΔih autora XX veka. Kafka je govorio i svoja dela pisao na nemaΔkom jeziku.[1] Dobro je znao i ΔeΕ‘ki jezik. Stilom pisanja, Kafka je pripadao avangardi, pravcu iz srednje faze modernizma, ali je svojim delovanjem uveliko uticao na brojne stilove kasnog modernizma, ukljuΔujuΔi i egzistencijalizam. Njegova najznaΔajnija dela, pripovetka PreobraΕΎaj, te romani Proces i Dvorac prepuni su tematike koja predstavlja arhetipove otuΔenosti, psihofiziΔke brutalnosti, sukoba na relaciji roditelji-deca, likova na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔnih transformacija.Kafka je roΔen u jevrejskoj porodici srednje klase u Pragu, tada u Austrougarskoj monarhiji, koja je govorila nemaΔki jezik, a Ε‘kolovao se za pravnika. Po zavrΕ‘etku pravnih studija, Kafka se zaposlio u osiguravajuΔem druΕ‘tvu. U slobodno vreme je poΔeo pisati kratke priΔe te je ostatak ΕΎivota proveo ΕΎaleΔi se kako nema dovoljno vremena da se posveti onome Ε‘to je smatrao svojim pravim pozivom. TakoΔe je ΕΎalio Ε‘to je toliko vremena morao posvetiti svom Brotberufu (nem.: `Posao koji donosi hleb`; dnevni posao). Zbog nedostatka slobodnog vremena i druΕ‘tvenog ΕΎivota, Kafka je preferirao komunikaciju preko pisama, ostavivΕ‘i iza sebe stotine pisama meΔu kojima su i ona pisana ocu, zaruΔnici Felisi Bauer te najmlaΔoj sestri, Otli. Kafka je imao problematiΔan odnos sa svojim autoritativnim ocem koji Δe uveliko uticati na njegovo pisanje, kao i interni konflikt s vlastitim jevrejstvom, za koje je smatrao kako nema velike poveznice s njim.Tokom njegovog ΕΎivota, samo je mali broj Kafkinih dela izaΕ‘ao iz Ε‘tampe: zbirke kraktih priΔa Razmatranje i Seoski lekar, te neke individualne pripovetke (PreobraΕΎaj) izdavane u Δasopisima. Iako je zbirku Umetnik gladovanja pripremio za Ε‘tampu, ona nije odΕ‘ampana do nakon njegove smrti. Kafkina nedovrΕ‘ena dela, ukljuΔujuΔi i romane Proces, Dvorac i Amerika, nisu Ε‘tampana do nakon njegove smrti, a veΔinu ih je izdao njegov prijatelj Maks Brod, ignoriΕ‘uΔi tako Kafiknu ΕΎelju da mu se dela uniΕ‘te nakon smrti. Alber Kami i Ε½an Pol Sartr predvode listu pisaca na koje je uticalo Kafkino delo, a termin βKafkijanska atmosferaβ uΕ‘ao je u teoriju knjiΕΎevnosti kako bi se opisale nadrealne situacije kao u Kafkinim delima.Franc Kafka roΔen je 3. jula 1883. u jevrejskoj porodici srednje klase, koja je govorila nemaΔkim jezikom, u Pragu, tada delu Austrougarske. Njegovog oca, Hermana Kafku (1852β1931.), biograf Stanli Korngold opisao je kao `glomaznog, sebiΔnog i oholog biznismena`,[2] a samog Kafku kao `pravog Kafku, snaΕΎnog, zdravog, gladnog, glasnog, elokventnog, samodostatnog, dominantnog, izdrΕΎljivog, koncentrisanog i izvsrnog poznavatelja ljudske naravi.`[3] Herman je bio Δetvrto dete Jakoba Kafke,[4][5] obrednog dΕΎelata (hebrejski: shochet) koji je u Prag doΕ‘ao iz Oseka, ΔeΕ‘kog sela u blizini mesta Strakonice s velikom jevrejskom populacijom.[6] Nakon Ε‘to je radio kao trgovaΔki putnik, s vremenom je postao trgovac neobiΔnim dobrima i odeΔom, koji je zapoΕ‘ljavao i do 15 radnika, a kao logo svog posla koristio je sliku Δavke, koja se na ΔeΕ‘kom zove kavka.[7] Kafkina majka, Julija (1856β1934.), bila je kΔerka Jakoba Lovija, bogatog trgovca biljkama iz Podjebradija,[8] koja je bila bolje obrazovana od svog supruga.[4] Kafkini su roditelji verojatno govorili varijantom nemaΔkog pod uticajem jidiΕ‘a koji se, ponekad, pejorativno naziva Mauscheldeutsch, ali kako se nemaΔki smatrao osnovnim sredstvom druΕ‘tvenog uspona, verojatno su decu podsticali da govore knjiΕΎevnim nemaΔkim.[9]Kafkina rodna kuΔa nalazi se u blizini Starog gradskog trga u Pragu, a u porodici sa Ε‘estoro dece, Franc je bio najstariji.[10] Njegova braΔa, Georg i Heinrih, umrli su kao deca, joΕ‘ pre Francove sedme godine; sestre su mu se zvale Gabriele (`Eli`) (1889β1944), Valeri (`Vali`) (1890β1944) i Otili (`Otla`) (1892β1943). Tokom radnih dana, oba roditelja nisu bila kod kuΔe. Majka Julija je radila i do 12 sati dnevno kako bi pomogla u voΔenju Hermanovog posla. Kao rezultat toga, Kafkino je detinjstvo bilo priliΔno samotno,[11] a decu su mahom odgajale brojne guvernante i sluΕ‘kinje. Kafkin problematiΔan odnos s ocem pomno je dokumentovan u njegovom pismu ocu (Brief an den Vater), na preko 100 stranica na kojima piΕ‘e kako je oΔev autoritativan stav uveliko uticao na njega.[12] S druge strane, majka mu je bila tiha i srameΕΎljiva.[13] Upravo je oΔeva dominantna liΔnost uveliko uticala na njegovo pisanje.[14]ObrazovanjePalata Kinski, gde je Kafka iΕ‘ao u gimnaziju, na Starom gradskom trgu u Pragu.U razdoblju od 1889. do 1893., Kafka se Ε‘kolovao u Deutsche Knabenschule (NemaΔka osnovna Ε‘kola za deΔake) u danaΕ‘njoj Ulici Masna (tada MasnΓ½ trh/Fleischmarkt). Mada je govorio ΔeΕ‘ki, Kafka je Ε‘kolovan u nemaΔkim Ε‘kolama na insistiranje njegovog autoritativnog oca. Njegovo jevrejsko obrazovanje zavrΕ‘eno je s njegovom bar micvom u uzrastu od 13 godina. Sam Kafka nije uΕΎivao u odlascima u sinagogu te je iΕ‘ao samo praznicima, s ocem, Δetiri puta godiΕ‘nje.[3][15][16]Po zavrΕ‘etku osnovne Ε‘kole 1893., Kafka je primljen u strogu, klasiΔno-orjentisanu nemaΔku gimnaziju AltstΓ€dter Deutsches Gymnasium, na Starom gradskom trgu, u sklopu palate Kinski. I ovde se nastava odvijala na nemaΔkom, ali Kafka je znao i pisati i govoriti ΔeΕ‘ki;[17][18] potonji je uΔio u gimnaziji punih osam godina, postigavΕ‘i dobar uspeh.[19] Mada je dobijao samo komplimente za svoj ΔeΕ‘ki, nikada se nije smatrao fluentnim.[20] Maturske ispite poloΕΎio je 1901. godine.[21]Nakon maturiranja, Kafka je upisao Karl-Ferdinands-UniversitΓ€t u Pragu, ali se nakon samo dve nedelje studiranja hemije prebacio na pravo.[22] Mada ova struka nije previΕ‘e zanimala Kafku, otvarala mu je Ε‘iroku lepezu poslova koji su zadovoljavali njegovog oca. Uz sve to, studije prava su trajale je znatno duΕΎe Ε‘to je Kafki omoguΔilo da istovremeno pohaΔa predavanja iz nemaΔkih studija i istorije umetnosti.[23] TakoΔe se pridruΕΎio i studenskom klubu, Lese- und Redehalle der Deutschen Studenten (nem. ΔitalaΔki i nastavni klub nemaΔkih studenata), koji je organizovao knjiΕΎevna dogaΔanja, Δitanja i sliΔne aktivnosti.[24] MeΔu Kafkinim prijateljima bili su novinar Feliks VeltΕ‘, koji je studirao filozofiju, glumac Yitzchak Lowy, koji je dolazio iz varΕ‘avske hasidistiΔke porodice, te pisci Oskar Baum i Franc Verfel.[25]Pred kraj prve godine, Kafka je upoznao kolegu Maksa Broda, koji Δe mu ubrzo postati doΕΎivotni prijatelj.[24] Brod je ubrzo primetio da su, iako je Kafka bio srameΕΎljiv i retko je priΔao, stvari koje je rekao izrazito duboke.[26] Kafka je tokom celog ΕΎivota bio strastven Δitalac;[27] zajedno s Brodom, proΔitao je Platonovog Protagoru na izvornom grΔkom, na Brodovu inicijativu, te Floberova dela Sentimentalni odgoj i IskuΕ‘enje svetoga Antona na francuskom, na Kafkin predlog.[28] Kafka je Fjodora Dostojevskog, Gistava Flobera, Franca Grilparzera i Hajnriha fon Klajsta smatrao `istinskom braΔom po krvi`.[29] Uz navedene, Kafka je bio zainteresiran i za ΔeΕ‘ku knjiΕΎevnost[17][18] te dela Johana Volfganga Getea.[30] Kafka je 18. jula 1906. godine[a] stekao titulu doktora pravnih nauka te je odradio godinu dana besplatnog staΕΎiranja kao sudski pripravnik na graΔanskim i kaznenim sudovima.[32][33]PosaoDana 1. novembra 1907., Franc Kafka je dobio posao u kompaniji Assicurazioni Generali, italijanskoj osiguravajuΔoj kuΔi za koju je radio gotovo godinu dana. Njegova pisma iz tog razdoblja upuΔuju kako je bio nezadovoljan radnim vremenom - od 08:00 do 18:00[34][35] - koje mu je onemoguΔavalo da se posveti pisanju, koje mu je postajalo sve vaΕΎnije. U tom je razdoblju mogao pisati iskljuΔivo noΔu, a noΔno pisanje bilo je izrazito iscrpno s obzirom na radno vreme. Dana 15. jula 1908. dao je otkaz, a za dve nedelje je naΕ‘ao posao u Institutu za radniΔko osiguranje od ozleda Kraljevine ΔeΕ‘ke koji mu je omoguΔio viΕ‘e vremena za pisanje. Opis posla bilo mu je istraΕΎivanje i procena kompenzacija za osobne ozlede industrijskih radnika; incidenti kao izgubljeni prsti ili udovi bili su Δesti u to vreme. Profesor menadΕΎmenta Peter Druker kreditira Kafku kao tvorca prve civilne zaΕ‘titne kacige, ali to ne potvrΔuje nijedan dokument Kafkinog poslodavca.[36][37] Njegov je otac Δesto njegov posao u osiguravajuΔem druΕ‘tvu nazivao Brotberuf, posao koji radi samo kako bi plaΔao raΔune; sam Kafka je nekoliko puta izjavio kako ga prezire. Kafka je jako brzo napredovao te su njegovi zadaci ukljuΔivali procesovanje i istraΕΎivanje zahteva za naknadom, pisanje izvjeΕ‘taja i reΕ‘avanje apela raznih biznismena koji su smatrali kako im je kompanija stavljena u kategoriju previsokog rizika, Ε‘to im je poveΔavalo premije za osiguranje.[38] TakoΔe, tokom nekoliko godina rada u druΕ‘tvu, zadatak mu je bio sastavljanje godiΕ‘njeg izvjeΕ‘taja o osiguranju. Njegovi nadreΔeni su jako dobro primali te izvjeΕ‘taje.[39] Radno vreme uglavnom mu je zavrΕ‘avalo oko 14:00, Ε‘to mu je davalo dovoljno vremena za pisanje, kojemu je bio posveΔen.[40] U kasnijim godinama, bolest ga je Δesto spreΔavala u odlasku na posao, ali i pisanju. Mnogo godina kasnije, Brod je skovao termin Der enge Prager Kreis (nem. Uski praΕ‘ki krug), kako bi objedinio grupu pisaca kojima su pripadali Kafka, Feliks VeltΕ‘ i on.[41][42]Krajem 1911., Kafka i Karl Herman, suprug njegove sestre Eli, postaju partneri u prvoj fabrici azbesta u Pragu, znanoj kao Prager Asbestwerke Hermann & Co., otvorenoj uz pomoΔ miraznog novca koji je dao Hermann Kafka. Iako je isprva pokazivao entuzijazam i velik deo slobodnog vremena posveΔivao poslu, Kafka je ubrzo zamrzo i fabriku jer mu je oduzimala previΕ‘e vremena za pisanje.[43] U ovom razdoblju se zainteresovao za ΕΎidovsko pozoriΕ‘te, uprkos bojazni prijatelja kao Ε‘to je Brod, koji su ga svejedno podrΕΎavali u njegovim zanimacijama. Nakon Ε‘to je u novembru 1911. prisustvovao predstavi teatra, Kafka je sledeΔih Ε‘est mjeseci proveo intenzivno se baveΔi jidiΕ‘om i ΕΎidovskom knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[44] Ta je zanimacija sluΕΎila i kao temelj za njegovu rastuΔu povezanost sa ΕΎidovstvom.[45] Otprilike u ovom razdoblju postao je i vegetarijanac.[46] Negde tokom 1915. godine, Kafka je dobio poziv za vojsku kako bi sluΕΎio u Prvom svetskom ratu, ali su njegovi poslodavci sredili otpust jer se njegov posao smatrao esencijalnim za drΕΎavu. Kasnije se ipak pokuΕ‘ao pridruΕΎiti vojsci, ali u tom su ga spreΔili zdravstveni problemu povezani s tuberkulozom,[47] koja mu je dijagnozirana 1917. godine.[48]Privatni ΕΎivotBerlin je odigrao veliku ulogu u Kafkinom privatnom ΕΎivotu. Iz Berlina su dolazile i Felisa Bauer i Margareta Bloh, a sam Kafka je tamo krako i ΕΎiveo dok je bio u vezi s Dorom Dijamant. Na slici je poznati bulevar Unter den Linden, prikaz iz 1900. godine.Prema Brodu, Kafku je konstantno `muΔila` seksualna poΕΎuda.[49] Kao odrasla osoba, Δesto je posveΔivao bordele,[50][51][52] a zanimala ga je i pornografija.[49] Uz sve to, tokom ΕΎivota je spavao s mnogo ΕΎena. Dana 13. avgusta 1912., Kafka je upoznao Felis Bauer, Brodovu roΔaku, koja je radila u Berlinu kao predstavnica jedne diktafonske kompanije. Nedelju dana nakon upoznavanja u domu Brodovih, Kafka je napisao u svoj dnevnik:βGospoΔica FB. Kod Broda sam stigao 13. avgusta, ona je sedela za stolom. Nisam uopΕ‘te bio ΕΎeljan saznati ko je ona, veΔ sam je odmah uzeo zdravo za gotovo. KoΕ‘Δato, prazno lice koje je otvoreno pokazivalo svoju praznoΔu. Goli vrat. NabaΔena bluza. Izgledala je jako domicilno u svojoj haljini iako, kako se ispostavilo, uopΕ‘te nije bila takva. (PocmatrajuΔi je ovako detaljno, pomalo se otuΔujem od nje ...) Skoro slomljen nos. Plava, nekako ravna, neatraktivna kosa, snaΕΎna brada. Kada sam sedao, dobro sam je pogledao po prvi put, dok sam seo, veΔ sam imao nesalomljivo miΕ‘ljenje o njoj.[53][54] βNedugo nakon ovoga, Kafka je u samo jednoj noΔi napisao priΔu `ΠΡΠ΅ΡΡΠ΄Π°`, a u plodnom periodu je radio na svom romanu Amerika i na pripovetci `PreobraΕΎaj`. Kafka i Felice Bauer su, tokom sledeΔih pet godina, komunicirali uglavnom preko pisama, povremeno su se viΔali i dva su se puta zaruΔili.[55] Druge zaruke, Kafka je prekinuo 1917. kada je oboleo od tuberkuloze. Kafkina opseΕΎna pisma izdata su kao zbirka Pisma Felisi; njezina pisma nisu preΕΎivela.[53][56][57] Biografi Rehner Stah i DΕΎejms Haves tvrde kako je Kafka, oko 1920., bio zaruΔen i treΔi put, za Juliju Vohrizek, siromaΕ‘nu i neobrazovanu hotelsku sobaricu.[55][58]Stah i Brod takoΔe navode kako je Kafka, dok je poznavao Felis Bauer, imao aferu s njenom prijateljicom, Margaretom `Gretom` Bloh,[59] Ε½idovkom iz Berlina. Brod takoΔe tvrdi kako je Blohova rodila Kafkinog sina, iako ovaj nikada nije saznao za dete. DeΔak, Δije je ime nepoznato, roΔen je ili 1914. ili 1915. te je umro u Minhenu 1921. godine.[60][61] Ipak, Kafkin biograf Peter-Andre Alt tvrdi da, iako Blohova jeste imala sina, Kafka nije otac jer par nikada nije bio intiman.[62][63] Stah takoΔe tvrdi kako Kafka nije imao dece.[64]U avgustu 1917., Kafki je dijagnostikovana tuberkuloza, nakon Δega je nekoliko meseci boravio u selu Zurau, gde je njegova sestra Otla radila na farmi sa svojim Ε‘urjakom Hermanom. Tamo mu je bilo jako ugodno te je kasnije to opisao kao verovatno najbolji period svoga ΕΎivota, verovatno zato Ε‘to nije imao nikakvih obaveza. Pisao je dnevnike i oktave. Iz tih je beleΕ‘ki Kafka uspeo izvuΔi 109 numerisanih komada teksta na Zetelu, komadu papira bez nekog reda. Oni su izdati kao zbirka RazmiΕ‘ljanja o Grehu, Nadi, Patnji i Pravom putu (na nemaΔkom izdato kao Die ZΓΌrauer Aphorismen oder Betrachtungen ΓΌber SΓΌnde, Hoffnung, Leid und den wahren Weg).[65]Godine 1920,, Kafka je zapoΔeo vezu s ΔeΕ‘kom novinarkom i knjiΕΎevnicom, Milenom Jesenskom. Kafkina pisma njoj kasnije su izdata kao Pisma Mileni.[66] Tokom odmora u julu 1923., koji je proveo u mestu Gral-Miric na Baltiku, Kafka je upoznao Doru Dijamant, dvadesetpetogodiΕ‘nju odgajateljicu iz ortodoksne ΕΎidovske porodice. Kafka se, nadajuΔi se da Δe se tako osloboditi porodiΔnog uticaja i moΔi pisati, nakratko preselio u Berlin, gde je ΕΎiveo s Dorom. Postala mu je ljubavnica i zainteresovala ga za Talmud.[67] U tom je periodu radio na Δetiri priΔe koje su trebale da budu Ε‘tampane pod naslovom Umetnik gladovanja.[66]OsobnostKafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali (...) takoΔe su [ga] smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[68]Kafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali uvideli su kako je tih i staloΕΎen, kako poseduje oΔitu inteligenciju i suh smisao za humor; takoΔe su ga smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[68] Brod ga je uporedio s Hajnrihom fon Klajstom, primetivΕ‘i kako su oba pisca imala sposobnost jasnog i realistiΔkog opisivanja situacije do u detalje.[69] Kafaka je bio jedna od najzabavnijih osoba koje je Brod upoznao; uΕΎivao je u Ε‘alama i zabavljanju s prijateljima, ali im je i davao dobre savete u problematiΔnim situacijama.[70] TakoΔe, prema Brodu, Kafka je bio strastven recitator koji je mogao govoriti kao da peva.[71] Brod je smatrao kako su `apsolutna istinoljubivost` i `precizna savesnost` dve Kafkine najznaΔajnije osobine.[72][73] IstraΕΎivao bi detalj, ono neprimetno, temeljito s tolikom ljubavlju i preciznoΕ‘Δu da su se poΔele pojavljivati stvari koje su dotad bile neviΔene, ali su bile niΕ‘ta doli istinite.[74]Iako kao dete nije negovao veΕΎbanje, u kasnijem je dobu pokazivao interes za igre i fiziΔku aktivnost,[27] postavΕ‘i dobar biciklista, plivaΔ i ronilac.[72] Vikendima, Kafka bi s prijateljima iΕ‘ao na duge Ε‘etnje, koje bi najΔeΕ‘Δe predloΕΎio on sam.[75] MeΔu ostalim interesima bili su alternativna medicina, novi obrazovni sastavi kao metoda Montesori[72] te tehniΔki noviteti kao Ε‘to su avioni i film.[76] Samo pisanje bilo mu je toliko bitno da ga je smatrao `vrstom molitve`.[77] Bio je i jako osetljiv na zvuk tako da je volio tiΕ‘inu prilikom pisanja.[78]Autor Perez-Alvarez sugerirao je kako je Kafka moΕΎda bolovao od Ε‘izoidnog poremeΔaja liΔnosti.[79] Njegov stil, ne samo u `PreobraΕΎaju` veΔ i u drugim delima, sadrΕΎi odreΔene Ε‘izoidne karakteristike koje objaΕ‘njavaju dobar deo iznenaΔenja u njegovim delima.[80] Njegova muka vidljiva je u dnevniΔkom zapisu od 21. jula 1913.:[81]βVeliki je svet Ε‘to ga nosim u glavi. Ali kako osloboditi sebe i njih bez da se rastrgam. I hiljadu puta radije plaΔem u sebi. Radi toga sam tu, toliko mi je jasno.[82]βKao i u ZΓΌrau Aphorism, broj 50:βΔovek ne moΕΎe ΕΎiveti bez permanentnog verovanja u neΕ‘to neuniΕ‘tivo u njemu samom, mada mu i to neΕ‘to neuniΕ‘tivo i vera u to mogu biti trajno skriveni.[83]βMada se nikada nije ΕΎenio, Kafka je brak i decu izrazito cenio. Iako je imao nekoliko devojaka,[84] neki su autori spekulisali o njegovoj seksualnosti; drugi su, pak, sugerisali kako je imao nekakav poremeΔaj hranjenja. Doktor M. M. Fihter s Psihijatrijske klinike Univerziteta u Minhenu u svom radu iz 1988. predstavlja βdokaze za hipotezu da je pisac Franc Kafka bolovao od atipiΔnog oblika anoreksije nervoze.β[85] U svojoj knjizi Franc Kafka, jevrejski pacijent iz 1995., Sander Gilman je istraΕΎio `zaΕ‘to bi jednog Ε½idova smatrali `hipohonrdom` ili `homoseksualcem` te kako Kafka inkorporira aspekte tih naΔina shvaΔanja ΕΎidovskog muΕ‘karca u svoju vlastitu sliku i delo.`[86] Isto tako, Kafka je barem jednom razmiΕ‘ljao o samoubistru, pred kraj 1912. godine.[87]PolitiΔki stavoviKako tvrdi njegov Ε‘kolski kolega Hugo Bergman, Kafka je u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kako bi pokazao svoje simpatije prema socijalizmu.Pre poΔetka Prvog svetskog rata,[88] Kafka je bio na nekoliko sastanaka Kluba Mladih, ΔeΕ‘ke anarhistiΔke, antimilitaristiΔke i anitikleriΔke organizacije.[89] Hugo Bergman, koji je pohaΔao istu osnovnu i srednju Ε‘kolu kao i Kafka, raziΕ‘ao se s Kafkom tokom njihove poslednje akademske godine (1900./1901.) jer su `[Kafkin] socijalizam i moj cionizam bili previΕ‘e stridentni`.[90][91] `Franc je postao socijalist, ja sam postao cionista 1898. Sinteza cionizma i socijalizma tada joΕ‘ nije postojala.`[91] Bergman tvrdi kako je Kafka u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kao znak podrΕ‘ke socijalizmu.[91] U jednom dnevniΔkom zapisu, Kafka je referirao na poznatog anarhistiΔkog filozofa, Pjotra Kropotkina: `Ne zaboravi Kropotkina!`[92] Kasnije je, o ΔeΕ‘kim anarhistima, rekao: `Oni su svi bezhvalno hteli shvatiti ljudsku sreΔu. Ja sam ih razumio. Ali... nisam mogao predugo marΕ‘irati uz njih.`[93]Tokom komunistiΔkog razdoblja, ostavΕ‘tina Kafkinog dela za socijalizam IstoΔnog bloka je bila vruΔa tema. MiΕ‘ljenja su sezala od toga da je satirizirao birokratiju raspadajuΔe Austrougarske do toga da je utelovio uspon socijalizma.[94] JoΕ‘ jedna bitna taΔka bila je alijenacija; dok je konzervativno stajaliΕ‘te glasilo da Kafkini prikazi alijenacije viΕ‘e nisu relevantni za druΕ‘tvo koje je navodno eliminisalo alijenaciju, konferencija odrΕΎana u ΔehoslovaΔkom mestu Liblice 1963. godine, povodom autorovog osamdesetog roΔendana, naglasila je trajnu vaΕΎnost Kafkinog prikaza birokratskog druΕ‘tva.[95] Ipak, pitanje je li Kafka bio politiΔki autor ili nije je joΕ‘ uvek predmet debate.[96]Judaizam i cionizamOdrastajuΔi, Kafka je bio Ε½idov koji je govorio nemaΔki u Pragu, gradu u kojim je dominirao ΔeΕ‘ki jezik.[97] Bio je duboko fasciniran Ε½idovima iz istoΔne Evrope, za koje je smatrao da poseduju intenzitet duhovnog ΕΎivota koji je nedostajao Ε½idovima na Zapadu. Njegov dnevnik je pun referenci na ΕΎidovske pisce.[98] Ipak, neretko je bio otuΔen kako od Ε½idova tako i od judeizma: `Ε ta ja imam zajedniΔko sa Ε½idovima? Jedva da imam neΕ‘to zajedniΔko sa samim sobom i bolje mi je da stojim tiho u uglju, zadovoljan Ε‘to mogu disati.`[99]Hejvs sugerira da Kafka, makar izuzetno svjestan svog ΕΎidovstva, nije inkorporisao te elemente u svojim delima, kojima, prema Hejvsu, nedostaju ΕΎidovski likova, scena ili tema.[100][101][102] Prema miΕ‘ljenju knjiΕΎevnog kritiΔara Harolda Bluma, Kafka je, iako mu je vlastito ΕΎidovstvo bilo strano, bio suΕ‘tinski ΕΎidovski pisac.[103] Lotar Kan je jednako jasan: `Prisutnost ΕΎidovstva u Kafkinom delu sada je nesumnjiva.`[104] Pavel Ejsner, prvi prevodilac Kafkinih dela, tumaΔi Proces kao utelovljenje `trostruke dimenzije postojanja Ε½idova u Pragu... njegov protagonista, Josef K. je (simboliΔno) uviΔen od strane Nemca (Rabensteiner), Δeha (Kullich) i Ε½idova (Kaminer). On predstavlja `neskrivljenu krivnju` koja proΕΎima jednog Ε½idova u savremenom svetu, iako nema dokaza da je i on sam Ε½idov.`[105]U svom eseju Tuga u Palestini?!, izraelski pisac Dan Miron istraΕΎuje Kafkin odnos prema cionizmu: `Δini se da su i oni koji smatraju da takva veza postoji i da je cionizam odigrao centralnu ulogu u njegovom ΕΎivotu i delu, kao i oni koji negiraju takvu vezu u celosti ili joj ne pridaju vaΕΎnosti, svi u krivu. Istina se nalazi na vrlo nejasnom mestu koje se nalazi izmeΔu ova dva pojednostavljena pola.`[98] Kafka je razmiΕ‘ljao da se, prvo s Felis Bauer, a onda i s Dorom Dijamantr, preseli u Palestinu. Dok je boravio u Berlinu uΔio je hebrejski, unajmivΕ‘i Brodovog prijatelja iz Palestine, po imenu Pua Bat-Tovim, da ga poduΔava[98] i odlazivΕ‘i na Δasove rabina Julijusa Gutmana[b] na berlinskom Fakultetu za ΕΎidovske studije.[106]Livija Rotkirhen naziva Kafku `simboliΔnim figurom svoga vremena`.[105] Njegovi savremenici bili su mnogi ΕΎidovski pisci (nemaΔki, ΔeΕ‘ki i nacionalni Ε½idovi) koji su bili osetljivi na nemaΔku, austrijsku, ΔeΕ‘ku i ΕΎidovsku kulturu. Prema Rotkirhenovoj, `ta situacija dala je njihovim delima Ε‘irok, kozmopolitski izgled i kvalitet egzaltacije koja je graniΔila s transcedentnom metafiziΔkom kontemplacijom. Najbolji primer je Franc Kafka.`[105]SmrtGrob Franca Kafke i njegovih roditelja na groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov.Kafkina tuberkuloza grkljana pogorΕ‘ala se u martu 1924. godine te se morao vratiti iz Berlina u Prag,[55] gde su se za njega brinuli Δlanovi porodice, posebno sestra Otla. Dana 10. aprila 1924. otiΕ‘ao je u sanatorijum doktora Hofmana u Kierlingu, pokraj BeΔa,[66] gde je i umro 3. juna 1924. godine. Δini se kako je uzrok smrti bilo gladovanje - bol u grlu bila je, oΔito, toliko snaΕΎna da Kafka nije mogao jesti, a kako tada joΕ‘ uvek nisu postojale druge metode hranjenja, nije postojao naΔin da se nahrani.[107][108] Telo mu je preneΕ‘eno nazad u Prag, gde je sahraljen 11. juna 1924. na Novom ΕΎidovskom groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov.[51] Kafka je tokom ΕΎivota bio anoniman, i slavu je smatrao nebitnom. Ipak, stekao je slavu ubrzo nakon smrti.[77]DeloPrva stranica Pisma ocu.Sva izdana dela Franca Kafke, osim nekoliko pisama Δehinji Mileni Jasenskoj, pisana su na nemaΔkom jeziku. Ono malo Ε‘to je izdato tokom autorovog ΕΎivota, privuklo je oskudnu paΕΎnju, Ε‘to se ne moΕΎe reΔi za njegova posthumno izdata dela.Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% svega Ε‘to je napisao,[109][110] posebno dok je ΕΎiveo u Berlinu, gde mu je Dora Dijamant pomogla u paljenju skica za dela.[111] U ranoj stvaralaΔkoj fazi, uzor mu je bio nemaΔki pisac Hajnrih fon Klajst koga je, u jednom pismu Felisi Bauer, opisao zastraΕ‘ujuΔim i za koga je smatrao da mu je bliΕΎi nego vlastita porodica.[112]PriΔeKafka je bio plodan pisac kratkih priΔa i pripovetki. Neke njegove izdate priΔe nazivane su ErzΓ€hlung (nemaΔki: priΔe), a neke Geschichte (nemaΔki: pripovijetke). Neke od njih su relativno duge (`PreobraΕΎaj`, `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, `Presuda`), dok su druge bile samo paragraf duge (gotovo kao aforizmi; na primer `Odustani!`, `Prometej`, `Mala basna` ili `Istina o SanΔu Panzi`). Najstarija saΔuvana Kafkina priΔa je |`Der Unredliche in seinem Herzen`. Ona nikada nije Ε‘tampana, ali je bila ddo pisma prijatelju Oskaru Polaku iz 1902. godine. Kafkina prva izdana dela su osam priΔa koje su se 1908. godine pojavile u prvom izdanju Δasopisa Hyperion pod zbirnim naslovom RazmiΕ‘ljanje. U razdoblju od 1904. do 1909. radio je na priΔi `Opis jedne borbe`. Kada ju je pokazao Brodu, ovaj ga je savetovao da nastavi raditi i poΕ‘alje je Hyperionu. Jedan odlomak priΔe izdao je 1908.,[113] a dva u proleΔe 1909., sve u Minhenu.[114]U kreativnom naletu u noΔi 22. septembra 1912., Kafka je napisao priΔu `Presuda`, koju je posvetio Felisi Bauer. Brod je uoΔio sliΔnost u imenima glavnog lika i njegove fiktivne zaruΔnice, Georga Bendemanna i Friede Brandenfeld, s imenima Franca Kafke i Felise Bauer.[115] Ova priΔa se uglavnom smatra za delo koje je stvorilo Kafku kao pisca. PriΔa se bavi problematiΔnim odnosom sina i njegovog dominantnog oca, koji dobija novu dimenziju nakon Ε‘to se sin zaruΔi.[116][117] Kafka je kasnije rekao kako je pisao s `potpunim otkrivanjem svoje duΕ‘e i tela`[118] tu priΔu koja se je `razvila kao pravo roΔenje, prekrivena prljavΕ‘tinom i muljem.`[119] Rukopis priΔe Kafka je poslao i Felisi (u pismu od 2. juna 1913.), dodavΕ‘i neobiΔnu tvrdnju: `NalaziΕ‘ li u Presudi ikakav smisao, hoΔu reΔi odreΔen, koherentno izraΕΎen, shvatljiv smisao? Ja ga ne nalazim i nisam u stanju iΕ‘ta tumaΔiti?`[120] PriΔa je prvi put Ε‘tampana u Lajpcigu 1912. godine uz posvetu `GospoΔici Felisi Bauer`, koja je u kasnijim izdanjima promenjena `za F`.[66]Naslovna strana prvog izdanja `PreobraΕΎaja`, Kafkine najpoznatije pripovetke. Kafkina prva dela uglavnom je izdao, danas zatvoreni, Kurt Wolff Verlag.Godine 1912,, Franc Kafka je napisao pripovetku `PreobraΕΎaj`,[121] izdanu 1915. godine u Lajpcigu. Radi se o neobiΔnoj, gotovo nadrealnoj priΔi koja je verojatno jedan od najboljih i najreprezentativnijih primera Kafkinog magijskog realizma. PriΔa zapoΔinje in medias res, kultnom prvom reΔenicom Kad se Gregor Samsa jednoga jutra probudio iz nemirnih snova, naΔe se u svom krevetu preobraΕΎen u golemog insekta. NemaΔki izvornik koristi termin ungeheuren Ungeziefer, koji se doslovno moΕΎe prevesti kao monstruozno ΔudoviΕ‘te, s tim da reΔ Ungeziefer generalno oznaΔava neΕΎeljene i prljave ΕΎivotinje. BubaΕ‘vaba, u koju se Gregor Samsa pretvorio, bio je upravo to. Pripovetka dalje prati ΕΎivot (ili ΕΎivotarenje) i propadanje bubaΕ‘vabe Gregora Samse i njegovu postepenu alijenaciju, prvo od vanjskog sveta, a onda i od porodice i vlastitog ΕΎivota. KritiΔari ovo djelo, koje je prepuno simbolike i metafora, smatraju jednim od temeljnih dela 20. veka.[122][123][124] PriΔa `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, koja govori o razraΔenom ureΔaju za muΔenje i smaknuΔe, napisana je u oktobru 1914.,[66] revizirana 1918. te izdata u Lajpcigu tokom oktobra 1919. godine. PriΔa `Umetnik gladovanja`, izdata u Δasopisu Die neue Rundschau` 1924. godine, opisuje glavni lik, ΕΎrtvu, koji doΕΎivljava pad razumevanja za njegovu Δudnu veΕ‘tinu izgladnjivanja samog sebe na odreΔene periode.[125] Njegova posljednja priΔa, `PevaΔica Ε½osefina, ili puk miΕ‘eva` takoΔe se bavi odnosom umetnika i njegove publike.[126]RomaniNaslovne strane nemaΔkih izdanja Kafkina tri romana (od gore na dole): Proces (1925.), Dvorac (1926.), Amerika (1927.)Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% vlastitog opusa. Prvi roman poΔeo je pisati 1912. godine,[127] a prvo poglavlje istog danas je poznato kao kratka priΔa pod naslovom `LoΕΎaΔ`. Kafka je to delo, koje je ostalo nedovrΕ‘eno, nazvao Der Verschollene, ali kada ga je Brod posthumno Ε‘tampao, odabrao je naslov Amerika.[128] Iako osetno humoristiΔniji i realistiΔniji od ostalih Kafkinih dela, ovaj roman, koji prati lutanja evropskog emigranta Karla Rosmana po Americi, deli iste motive opresivnog i nedodirljivog sistema koji protagonistu stavlja u razne bizarne situacije.[129] Roman inkorporira mnoge detalje iz iskustava Kafkinih roΔaka koji su emigrirali u Ameriku[130] te ostaje jedino delo za koje Kafka nije odabrao optimistiΔan zavrΕ‘etak.[131]Tokom 1914., Kafka je zapoΔeo rad na romanu Proces,[114] svom verojatno najuticajnijem romanu.[c] Proces govori o Josefu K., bankovnom sluΕΎbeniku koji jedno jutro biva uhvaΔen i optuΕΎen od strane daleke i nepoznate vlasti zbog zloΔina koji je nepoznat kako njemu tako i Δitaocu. K. upada u niz bizarnih i nejasnih situacija, bori se protiv u potpunisti dehumanizirane birokracije i dobija pomoΔ od niza grotesknih likova koji su, u suΕ‘tini, potpuno beskorisni (uz izuzetak tajanstvenog zatvorskog kapelana) sve do samoga kraja, kada realizuje snagu tog birokratskog mehanizma te mu se ultimatno prepuΕ‘ta. Ipak, za razliku od Amerike, prozorsko svetlo na samom kraju romana ostavlja nadu, koja je jedan od kljuΔnih motiva u Kafkinim delima. No, roman je, uprkos toga Ε‘to je Kafka napisao poslednje poglavlje, ostao nedovrΕ‘en. Ipak, novija izdanja romana u sebi sadrΕΎe i nedovrΕ‘ena ili neuklopljena poglavlja (iako su ona izdvojena od glavnog romana). Prema nobelovcu Elijasu Kanetiju, Felisa je kljuΔna za radnju Procesa, a sam je Kafka rekao kako je to `njena priΔa`.[132][133] Kaneti je svoju knjigu o Kafkinim pismima Felisi nazvao Der andere Prozess (Kafkin drugi proces), u Δast vezi izmeΔu romana i pisama.[133] Mitiko Kakutani, u kritici Njujork tajmsa, piΕ‘e da Kafkina pisma sadrΕΎe `temeljne znakove njegove fikcije - onu istu nervoznu paΕΎnju posveΔenu minucioznim detaljima; onu istu paranoidnu svest o promenjivim balansima moΔi; istu atmosferu emocionalnog guΕ‘enja - kombinovanu, na opΕ‘te iznenaΔenje, s trenucima deΔaΔkog ΕΎara i oduΕ‘evljenosti.`[133]Prema vlastitom dnevniku, Kafka je veΔ do 11. juna 1914. godine planirao roman Dvorac, ali ga je poΔeo pisati tek 27. januara 1922.[114] Protagonista ovog romana je Landvermesser (nem. nadstojnik) po imenu K., koji se iz nepoznatih razloga bori kako bi dobio pristup misterioznim upraviteljima dvorca koji upravljaju selom. Kafkina namera bila je da vlasti u dvorcu obaveste K.-a na trenutku samrti kako njegova βzakonska osnova da ΕΎivi u selu nije vaΕΎeΔa, ali je, s obzirom na brojne sporedne Δinjenice, imao dozvolu da ΕΎivi i radi u selu.β[134] MraΔan i na momente nadrealan, roman se fokusira na alijenaciji, birokraciji, naizgled beskrajnim frustracijama ljudskih pokuΕ‘aja u borbi s vlaΕ‘Δu i beskorisnim i beznadnim traganjem za nedostiΕΎnim ciljem. Hartmut M. Rastalski je u svojoj disertaciji napisao sledeΔe: `Kao i snovi, njegova dela kombinuju precizne, `realistiΔne` detalje s apsurdnim, paΕΎljivo posmatranje i rezonovanje protagoniste s neobjaΕ‘njivom glupoΕ‘Δu i nemarom.`[135]Istorija izdavanjaKafkine priΔe su izvorno izlazile u knjiΕΎevnim Δasopisima. Prvih osam izdato je 1908. u prvom izdanju dvomeseΔnika Hyperion.[136] Franc Blej je 1914. izdao dva dijaloga koja Δe postati `Opis jedne borbe`.[136] Fragment priΔe `Avioni u Bresciji`, napisane za vrijeme puta za Italiju Brodom, izdan je 28. septembra 1909. u dnevniku Bohemija.[136][137] Dana 27. jula 1910., nekoliko priΔa koje Δe kasnije postati deo RazmiΕ‘ljanja, izdano je u uskrΕ‘njem izdanju dnevnika Bohemija.[136][138] U Lajpcigu, tokom 1913., Brod je s izdavaΔem Kurtom Volfom izdao priΔu `Das Urteil. Eine Geschichte von Franz Kafka` (nem. `Presuda, priΔa Franca Kafke`) u knjiΕΎevnom godiΕ‘njaku za umetniΔku poeziju Arkadija. PriΔa `Pred zakonom` izdata je 1915. u novogodiΕ‘njem izdanju nezavisnog ΕΎidovskog nedeljnika Selbstwehr; priΔa je ponovo izdata 1919. u sklopu zbirke Seoski lekar te je postala deo romana Proces. Ostale priΔe izlazile su po raznim Δasopisima, meΔu kojima su Brodov Der Jude, novine Prager Tagblatt te magazini Die neue Rundschau, Genius i Prager Presse.[136]Kafkina prva izdata knjiga bila je zbirka RazmiΕ‘ljanje, koja sadrΕΎi 18 priΔa napisanih od 1904. do 1912. Tokom ljetnjeg putovanja u Vajmar, Brod je inicirao susret izmeΔu Kafke i Kurta Volfa;[139] Volf je RazmiΕ‘ljanje izdao u kuΔi Rowohlt Verlag krajem 1912. godine (mada je godina izdanja navedena kao 1913.).[140] Kafka je zbirku posvetio Brodu (`FΓΌr M.B.`), da bi u liΔnoj kopiji koju je dao prijatelju dodao: βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.β (nem. βKako je ovdje veΔ napisano, za mog najdraΕΎeg Maksa - Franc. K.β).[141]Kafkina priΔa βPreobraΕΎajβ prvi put je odΕ‘tampana u oktobru 1915. u meseΔniku Die WeiΓen BlΓ€tter, ekspresionistiΔkom Δasopisu Δiji je urednik bio RenΓ© Schickele.[140] Drugu zbirku, s naslovom Seoski lekar, izdao je 1919. Kurt Volf,[140] a posveΔena je Kafkinom ocu.[142] Posljednju zbirku, od Δetiri priΔe, koju je Kafka pripremio za Ε‘tampanje, zbirku Umetnik glasovanja, izdala je avangardna izdavaΔka kuΔa Verlag Die Schmiede 1924. godine nakon autorove smrti. Dana 20. aprila 1924., Berliner BΓΆrsen-Courier ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΊΠΈΠ½ Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΎ ΠΏΠΈΡΡΡ ΠΠ΄Π°Π»Π±Π΅ΡΡΡ Π‘ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΡ.[143]ΠΠ°ΠΊΡ ΠΡΠΎΠ΄βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.βKafka je svoje delo, kako izdano tako i neizdano, ostavio svom najboljem prijatelju Maksu Brodu, s jasnim instrukcijama da ih ovaj uniΕ‘ti nakon piΕ‘Δeve smrti. Kafka mu je napisao: `NajdraΕΎi Maks, moj posljednji zahtev: Sve Ε‘to ostavim za sobom... u obliku dnevnika, rukopisa, pisama (mojih i tuΔih), skica i tako dalje, ima da bude spaljeno i neproΔitano.`[144][145] Brod je odluΔio da ignoriΕ‘e ovaj zahtev te je romane i zbirke izdao u razdoblju od 1925. do 1935. Mnoge papire, koji su ostali neizdani, poneo je sa sobom u Palestinu u jednom kovΔegu kada je tamo pobegao 1939.[146] Kafkina poslednja ljubav, Dora Dijamant (kasnije Dijaman-Lask), takoΔe je ignorirala njegove ΕΎelje, tajno saΔuvaΕ‘vi 20 notesa i 35 pisama. Njih je 1933. konfiskovao Gestapo, ali ih biografi i danas traΕΎe.[147]Kako je Brod izdao sve ono Ε‘to je bilo u njegovom posedu,[33] Kafkin je opus poΔeo privlaΔiti sve viΕ‘e paΕΎnje. Brodu je bilo teΕ‘ko da hronoloΕ‘ki poreΕ‘a Kafkine notese. Jedan od problema bio je u tome Ε‘to je Kafka Δesto poΔinjao pisati u razliΔitim delovima knjige - nekad u sredini, nekad poΔevΕ‘i od kraja prema poΔetku.[148][149] Ipak, Brod je dovrΕ‘io dobar deo Kafkinih nezavrΕ‘enih dela kako bi ih mogao predatin za Ε‘tampanje. Na primer, Kafka je Proces ostavio s nedovrΕ‘enim i nenumeriranim poglavljima, a Dvorac pun nedovrΕ‘enih reΔenica s dvojakim znaΔenjem [149]- Brod je sredio poglavlja, uredio tekst i dodao interpunkciju. Proces je izdat 1925. od strane kuΔe Verlag Die Schmiede. Kurt Volf je izdao druga dva romana, Dvorac 1926. i Ameriku 1927. godine. Godine 1931,, Brod je kao urednik izdao zbirku proze i nedovrΕ‘enih priΔa pod naslovom Veliki kineski zid, koja je ukljuΔivala i istoimenu priΔu. Knjigu je izdala izvavaΔka kuΔa Gustav Kiepenheuer Verlag.Savremena izdanjaGodine 1961,, Malkom Pajsli uspeo je da dobije veΔinu Kafkinih originalnih rukopisa za zbirku oksfordske biblioteke Bodlejan.[150][151] Rukopis Procesa kasnije je prodan na aukciji te se danas nalazi u NemaΔkom knjiΕΎevnom arhivu u mestu Marbah na Nekaru.[151][152] Kasnije je Pejsli vodio tim (u kom su bili Gerhad Njuman, Jost Ε ilemejt i Jirgen Born) koji je rekonstruirao romane na nemaΔkom; reizdao ih je S. Fischer Verlag.[153] Pejsli je bio urednik Dvorca, izdatog 1982. godine, i Procesa, izdatog 1990. godine. Jost Ε ilemejt je bio urednik Amerike, izdane 1983. godine. Ova izdanja nazivaju se `KritiΔarska izdanja` ili `FiΕ‘erova izdanja`.[154]Neizdani papiriKada je Brod umro 1968. godine, Kafkine je neizdane papire, kojih verovatno ima na hiljade, ostavio svojoj sekretarici Ester Hofe.[155] Deo je objavila i prodala, ali je veΔinu ostavila svojim kΔerima, Evi i Rut, koje su takoΔe odbile da objave papire. Godine 2008, zapoΔela je sudska bitka izmeΔu sestara i Nacionalne biblioteke Izraela, koja smatra da su ti papiri postali vlasniΕ‘tvo drΕΎave Izrael kada je Brod 1939. emigrirao u Palestinu. Ester Hofe je 1988. prodala originalni rukopis Procesa NemaΔkim knjiΕΎevnim arhivima za $2,000,000.[109][156] Godine 2012,, ΕΎiva je bila samo Eva.[157] Presuda PorodiΔnog suda u Tel Avivu iz 2010. obavezala je sestre Hof na izdavanje papira. Deo njih je izdat, ukljuΔujuΔi i dotad nepoznatu priΔu, ali pravna bitka se nastavila.[158] Hofeovi tvrde kako su papiri njihovo privatno vlasniΕ‘tvo, dok NBI tvrdi kako su to `kulturna dobra koja pripadaju ΕΎidovskom narodu`.[158] NBI takoΔe sugeriΕ‘e kako je Brod upravo njima ostavio papire u svojoj oporuci. U presudi iz oktobra 2012., PorodiΔni sud u Tel Avivu odluΔio je da su papiri vlasniΕ‘tvo Nacionalne biblioteke.[159]KritiΔka analizaMnogi su kritiΔari hvalili Kafkina dela. Pesnik Vistan Hju Oden nazvao je Kafku βDanteom 20. vekaβ,[160] dok ga je pisac Vladimir Nabokov svrstao meΔu najbolje pisce XX veka.[161] Gabrijel Garsija Markes je rekao kako mu je upravo Δitanje Kafkinog `PreobraΕΎaja` pokazalo `da je moguΔe pisati na drugaΔiji naΔin`.[99][162] Alber Kami je u svom delu Nade i apsurd u delu Franca Kafke rekao kako `cela Kafkina umetnost leΕΎi u tome Ε‘to prisiljava Δitaoce da nanovo Δitaju njegova dela.`[163] KljuΔna tema Kafkinog dela, uspostavljena u priΔi βPresudaβ,[164] je konflikt na nivou otac-sin: krivnja indukovana u sinu je razreΕ‘ena preko patnje i pokajanja.[12][164] Ostale Δeste teme i arhetipovi su alijenacija, psihofiziΔka brutalnost, likovi na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔna preobrazba.[165]Kafkin stil uporeΔen je s onim fon Klijesta joΕ‘ 1916. godine, u analizi `PreobraΕΎaja` i `Ε½araΔa` koju je za Berliner BeitrΓ€ge napravio Oscar Valzel.[166] Priroda Kafkine proze omoguΔava razliΔite interpretacije i kritiΔari su njegov opus svrstavali u razliΔite knjiΕΎevne pravce.[96] Marksisti su, na primer, bili veoma nesloΕΎni po pitanju interpretacije Kafkinih dela.[89][96] Jedni su ga optuΕΎili kako uniΕ‘tava realnost dok su drugi tvrdili kako kritikuje kapitalizam.[96] BeznaΔe i apsurd, koji su Δesti u njegovim delima, smatraju se znakovima egzistencijalizma.[167] Neka su Kafkina dela nastala pod uticajem ekspresionizma, dok veΔinu opusa ipak karakteriΕ‘e eksperimentalni modernistiΔki ΕΎanr. Kafka se takoΔe bavio temom ljudskog sukoba s birokracijom. Vilijam Barovs tvrdi kako su ta dela koncentrirana na koncepte borbe, bola, samoΔe i potrebe za vezama.[168] Drugi, meΔu kojima i Tomas Man, smatraju Kafkina dela alegorijama: potragom, metafiziΔke prirode, za Bogom.[169][170]Skulptura pred ulazom u Muzej Franca Kafke u Pragu.Ipak, Ε½il Delez i Feliks Gvatari, tvrde kako su teme alijenacije i progona, iako prisutne u Kafkinim delima, prenaglaΕ‘avane od strane kritiΔara. Tvrde kako su Kafkina dela znatno viΕ‘e namerna i subverzivna - Δak i vesela - nego Ε‘to se Δini na prvu ruku. IstiΔu kako Δitanje njegovih dela fokusirajuΔi se na beznaΔe borbi njegivih likova otkriva Kafkinu igru s humorom; on ne komentira nuΕΎno vlastite probleme, veΔ naglaΕ‘ava kako su ljudi skloni izmiΕ‘ljanju problema. U svojim delima, Kafka je Δesto stvarao zlokobne, apsurdne svetove.[171][172] Kafka je nacrte svojih dela Δitao svojim prijateljima, uglavnom se koncentrirajuΔi na svoju humoristiΔnu prozu. Pisac Milan Kundera sugeriΕ‘e kako bi Kafkin nadrealni humor mogao biti inverzija Dostojevskog, koji je pisao o likovima koji su kaΕΎnjeni zbog zloΔina. U Kafkinom delu, lik Δe biti kaΕΎnjen iako zloΔin nije poΔinjen. Kundera veruje kako je Kafka inspiracije za svoje karakteristiΔne situacije vukao iz odrastanja u partijarhalnom domu i u totalitarnoj drΕΎavi.[173]Teodor Adorno, u svom delu Aufzeichungen zu Kafka (1953.), upravo naglaΕ‘ava realno-nadrealno kontrast u Kafkinim delima. Naime, polazeΔi od toga da se Kafkina proza taΔno definiΕ‘e kao parabola, on tvrdi kako ona predstavlja plodno tlo za interpretaciju (Svaka nam reΔenica govori: tumaΔi me), ali je sam autor onemoguΔuje svojim stilom. NaglaΕ‘ava kako pokuΕ‘aj interpretacije stvara zaΔarani krug u kojem se Δitalac zapita odakle mu je situacija poznata, stvara se perpetualni dΓ©jΓ vu. Adorno takoΔe navodi kako Kafka napuΕ‘ta bilo kakvu estetsku distanciju prilikom tumaΔenja. On stvara takve likove i atmosferu koji ukidaju odnos izmeΔu Δitaoca i Δitanog, izmeΔu Δitaoca kao promatraΔa i likova kao ΕΎrtava sistema. Takva blizina nuΕΎno izaziva strah kod Δitaca, strah koji onemoguΔuje Δitaocu da se poistoveti s likovima romana, Ε‘to zbog same atmosfere Ε‘to zbog straha da Δitalac upravo jeste jedan takav lik. Adorno upravo to navodi kao glavni element nadrealnog u Kafkinom delu.[174]Viktor Ε½megaΔ navodi, izmeΔu ostalog, dve odlike u Kafkinom opusu. Mada Kafku danas poznajemo i po romanima i po kratkoj prozi, on bi, Δak i da nema tih romana, nesumnjivo bio svrstan meΔu majstore kratke proze, zajedno s Poem, Δehovim i Borhesom. Ipak, s obzirom da njegova kratka proza ne prelazi pedesetak stranica, Ε½megaΔ istiΔe kako je upravo ta lakonska, koncentrirana kratkoΔa izraza jedna od temeljnih odrednica njegovog stila. Drugu stvar Ε‘to Ε½megaΔ naglaΕ‘ava je Kafkina nesklonost kritiΔkoj prozi. Navodi Tomasa Mana, Roberta Muzila, Hermana Broha, Andrea Ε½ida, VirdΕΎiniju Vulf, DΕΎordΕΎa Bernarda Ε oa i LuiΔija Pirandela, kao i ekspresioniste i futuriste kao kontraprimere autora koji su, u istom razdoblju kao i Kafka, stvarali dela koja obiluju poetoloΕ‘kim programom ili esejistiΔkim komentarom, Ε‘to je Kafka svesrdno izbegavao. Upravo u tome leΕΎi joΕ‘ jedan element Kafkine zagonetnosti, s obzirom da on krΕ‘i napisano pravilno ranomodernistiΔke knjiΕΎevnosti - odsutnost kritiΔkoumetniΔkog tumaΔenja u njegovim delima upravo zbunjuje Δitaoca koji je navikao na te elemente u modernistiΔkoj knjiΕΎevnosti.[175]Bilo je i pokuΕ‘aja da se identifikuje uticaj Kafkine pravniΔke pozadine i uloga prava u njegovom delu.[176][177] VeΔina interpretacija smatra kako su pojmovi zakona i zakonitosti vaΕΎni za njegova dela,[178] u kojima je pravosudni sistem uglavnom opresivan.[179] Zakon se u Kafkinim delima ne smatra utelovljenjem nekog odreΔenog politiΔkog ili pravosudnog entiteta, veΔ skupom anonimnih i neshvatljivih sila. Te su sile skrivene od individualca, ali kontroliΕ‘u ΕΎivot ljudi, koji su neduΕΎne ΕΎrtve sistema izvan njihove kontrole.[178] KritiΔari koji podrΕΎavaju ovakvu apsurdnu koncepciju citiraju situacije u kojima je sam Kafka opisivao svoj konflikt s apsurdnim svemirom, kao Ε‘to je ova iz njegova dnevnika:βZatvoren u vlastita Δetiri zida, oseΔam se kao imigrant zatvoren u stranoj zemlji... Svoju sam porodicu video kao Δudne vanzemaljce sa stranim mi obiΔajima, posvetama i vrlo apsurdnom komunikacijom... iako to nisam hteo, prisilili su me da sudelujem u njihovim bizarnim obredima... nisam se mogao odupreti.[180]βIpak, DΕΎejms Hejvs tvrdi kako je veΔina opisa sudskih postupaka u Procesu - koliko god oni bili metafiziΔki, apsurdni, konfuzni i koΕ‘marni - utemeljena na taΔnim opisima nemaΔkih i austrijskih kaznenih postupaka tog doba, koji su viΕ‘e bili inkvizitorni nego akuzatorni.[181] Iako je radio u osiguranju, kao Ε‘kolovani advokat, Kafka je bio `jako svestan pravnih debata svog doba`.[177][182] U jednoj poblikaciji s poΔetka XXI. veka, koja polazi od Kafkinih uredskih spisa,[183] Pothik GoΕ‘ tvrdi kako za Kafku, zakon `nije imao nikakvo znaΔenje izvan Δinjenice da on Δista sila dominacije i determinacije.`[184]OstavΕ‘tinaBronzana statua Franca Kafke u Pragu koju je izradio Jaroslav Rona. Ovaj kip se nalazi u Ulici DuΕ‘ni, u staroj ΕΎidovskoj Δetvrti, a inspirian je Kafkinom priΔom `Opis jedne borbe`.`Kafkijanska atmosfera`Kafkin opus uveo je, u teoriju knjiΕΎevnosti, termin `kafkijanska atmosfera`, kojim se oznaΔavaju neobiΔne situacije sliΔne onima iz njegovih dela, posebno Procesa i `PreobraΕΎaja`. Primeri takve atmosfere su situacije u kojima birokratija nadvlada pojedinca, Δesto u nadrealnom, koΕ‘marnim miljeu koji izaziva oseΔaje beznaΔa, bespomoΔnosti i izgubljenosti. Likovi u takvoj atmosferi najΔeΕ‘Δe nemaju jasnu viziju kako bi iz nje izaΕ‘li. Kafkijanski elementi Δesto se pojavljuju u egzistencijalistiΔkim delima, ali termin je nadiΕ‘ao Δisto knjiΕΎevnu interpretaciju te se danas koristi kako bi se oznaΔili svakodnevni dogaΔaji i situacije koje su neshvatljivo kompleksne, bizarne ili nelogiΔne.[185][186][187][188]KomemoracijaMuzej Franca Kafke u Pragu posveΔen je autorovu ΕΎivotu i delu. VaΕΎna komponenta muzeja je izloΕΎba Grad K. Franc Kafka i Prag, koja je prvi put izloΕΎena u Barceloni 1999. godine, zatim se preselila u Ε½idovski muzej u Njujorku da bi 2005. postala stalni eksponat u Pragu, u Δetvrti Mala Strana, uz Vltavu. Muzej svoju zbirku originalnih fotografija i dokumenata naziva MΔsto K. Franz Kafka a Praha, a za cilj ima uvesti posetioca u svet u kojem je Kafka ΕΎiveo i o kojem je pisao.[189]Nagrada Franc Kafka je godiΕ‘nja knjiΕΎevna nagrada koju su 2001. utemeljili Grad Prag i DruΕ‘tvo Franca Kafke. Nagrada komemorira knjiΕΎevni trud kao `humanistiΔkog karaktera i doprinos kulturnoj, nacionalnoj, jeziΔnoj i verskoj toleranciji, njezin egzistencijalni, bezvremenski karakter, njenu generalnu, ljudsku vrednost i njenu sposobnost da bude svedok naΕ‘ih vremena.`[190] Izborni komitet i dobitnici dolaze iz celoga sveta, ali su ograniΔeni na ΕΎive autore Δije je barem jedno delo izdano na ΔeΕ‘kom jeziku.[190] Nagrada se sastoji od iznosa od 10,000, ameriΔkih dolara diplome i bronzanog kipa koji se dodeljuju u Pragu krajem oktobra.[190]San Dijego drΕΎavni univerzitet (SDSU) predvodi tzv. Kafkin projekat, zapoΔet 1998. s ciljem pronalaska Kafkinih posljednjih zapisa. ΔetveromeseΔna potraga vladinih arhiva u Berlinu 1998. rezultirala je otkriΔem Gestapove naredbe o konfiskaciji i nekoliko drugih vaΕΎnih dokumenata. Godine 2003,, u sklopu projekta su pronaΔena tri originalna Kafkina pisma, datirana 1923. godine.KnjiΕΎevni i kulturoloΕ‘ki uticajZa razliku od drugih poznatih pisaca, Kafka nije Δesto citiran od strane drugih autora. Umesto toga, poΔast u se odaje zbog njegovih ideja i perspektiva.[191] Profesor i pisac Ε imon Sandbank smatra kako su Horhe Luis Borhes, Alber Kami, EΕΎen Jonesko i Ε½an Pol Sartr neki od pisaca na koje je Kafka uticao.[192] KnjiΕΎevni kritiΔar novina FajnenΕ‘l tajms smatra kako je Kafka uticao i na portugalskog nobelovca Ε½ozea Saramaga,[193] dok urednik Al Silverman tvrdi kako je i J. D. SelindΕΎer voleo da Δita Kafkina dela.[194] Godine 1999,, grupa od 99 pisaca, nauΔnika i kritiΔara proglasila je romane Proces i Dvorac drugim, odnosno devetim najznaΔajnijim romanom na nemaΔkom jeziku u XX veku.[195] KritiΔar Ε imon Sandbank smatra da, uprkos Kafkinoj sveprisutnosti, njegov enigmatiΔni stil joΕ‘ treba doseΔi.[192] Nil Pejges, profesor koji se posebno bavi Kafkom, smatra kako Kafkin uticaj nadilazi knjiΕΎevnost i nauku o knjiΕΎevnosti - on utiΔe na vizualnu umetnost, muziku i pop-kulturu.[196] Hari Steinhauer, profesor nemaΔke i ΕΎidovske knjiΕΎevnost, tvrdi da je Kafka `ostavio veΔi uticaj na pismeno druΕ‘tvo od bilo kojeg drugog pisca XX veka.`[185] Brod je jednom rekao da Δe 20. vek biti poznat kao βKafkin vekβ.[185]MiΕ‘el-Andre Bosi piΕ‘e kako je Kafka stvorio rigidno nefleksibilno i sterilno birokratsko druΕ‘tvo. Kafka je pisao na rezerviran naΔin pun pravne i nauΔne terminologije. Ipak, njegov je ozbiljni univerzum imao i humor, sve s ciljem isticanja βiracionalnosti u korenu navodno racionalnog svjetaβ.[165] Njegovi su likovi zarobljeni, zbunjeni, puno krivnje, frustrirani i ne mogu shvatiti svoj nadrealni svet. Jako puno post-kafkijanske knjiΕΎevnosti, posebno nauΔne fantastike, sljedi teme Kafkinih dela. UpeΔatljiv primer za to je podΕΎanr sajberpanka, koji kombinuje antiutopistiΔke elemente s tehniΔki superiornim, ali depersonalizovanim svetom. Neki od tih elemenata vidljivi su u delima DΕΎordΕΎa Orvela i Reja Bredberija.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Franc Kafka (nem. Franz Kafka, ΔeΕ‘. FrantiΕ‘ek Kafka; Prag, 3. jul 1883 β Kirling, pored BeΔa, 3. jun 1924) jedan je od najznaΔajnijih ΔeΕ‘kih pisaca jevrejskog porekla, kojeg kritika danas smatra jednim od najveΔih autora XX veka. Kafka je govorio i svoja dela pisao na nemaΔkom jeziku.[1] Dobro je znao i ΔeΕ‘ki jezik. Stilom pisanja, Kafka je pripadao avangardi, pravcu iz srednje faze modernizma, ali je svojim delovanjem uveliko uticao na brojne stilove kasnog modernizma, ukljuΔujuΔi i egzistencijalizam. Njegova najznaΔajnija dela, pripovetka PreobraΕΎaj, te romani Proces i Dvorac prepuni su tematike koja predstavlja arhetipove otuΔenosti, psihofiziΔke brutalnosti, sukoba na relaciji roditelji-deca, likova na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔnih transformacija. Kafka je roΔen u jevrejskoj porodici srednje klase u Pragu, tada u Austrougarskoj monarhiji, koja je govorila nemaΔki jezik, a Ε‘kolovao se za pravnika. Po zavrΕ‘etku pravnih studija, Kafka se zaposlio u osiguravajuΔem druΕ‘tvu. U slobodno vreme je poΔeo pisati kratke priΔe te je ostatak ΕΎivota proveo ΕΎaleΔi se kako nema dovoljno vremena da se posveti onome Ε‘to je smatrao svojim pravim pozivom. TakoΔe je ΕΎalio Ε‘to je toliko vremena morao posvetiti svom Brotberufu (nem.: `Posao koji donosi hleb`; dnevni posao). Zbog nedostatka slobodnog vremena i druΕ‘tvenog ΕΎivota, Kafka je preferirao komunikaciju preko pisama, ostavivΕ‘i iza sebe stotine pisama meΔu kojima su i ona pisana ocu, zaruΔnici Felisi Bauer te najmlaΔoj sestri, Otli. Kafka je imao problematiΔan odnos sa svojim autoritativnim ocem koji Δe uveliko uticati na njegovo pisanje, kao i interni konflikt s vlastitim jevrejstvom, za koje je smatrao kako nema velike poveznice s njim. Tokom njegovog ΕΎivota, samo je mali broj Kafkinih dela izaΕ‘ao iz Ε‘tampe: zbirke kraktih priΔa Razmatranje i Seoski lekar, te neke individualne pripovetke (PreobraΕΎaj) izdavane u Δasopisima. Iako je zbirku Umetnik gladovanja pripremio za Ε‘tampu, ona nije odΕ‘ampana do nakon njegove smrti. Kafkina nedovrΕ‘ena dela, ukljuΔujuΔi i romane Proces, Dvorac i Amerika, nisu Ε‘tampana do nakon njegove smrti, a veΔinu ih je izdao njegov prijatelj Maks Brod, ignoriΕ‘uΔi tako Kafiknu ΕΎelju da mu se dela uniΕ‘te nakon smrti. Alber Kami i Ε½an Pol Sartr predvode listu pisaca na koje je uticalo Kafkino delo, a termin βKafkijanska atmosferaβ uΕ‘ao je u teoriju knjiΕΎevnosti kako bi se opisale nadrealne situacije kao u Kafkinim delima. Franc Kafka roΔen je 3. jula 1883. u jevrejskoj porodici srednje klase, koja je govorila nemaΔkim jezikom, u Pragu, tada delu Austrougarske. Njegovog oca, Hermana Kafku (1852β1931.), biograf Stanli Korngold opisao je kao `glomaznog, sebiΔnog i oholog biznismena`,[2] a samog Kafku kao `pravog Kafku, snaΕΎnog, zdravog, gladnog, glasnog, elokventnog, samodostatnog, dominantnog, izdrΕΎljivog, koncentrisanog i izvsrnog poznavatelja ljudske naravi.`[3] Herman je bio Δetvrto dete Jakoba Kafke,[4][5] obrednog dΕΎelata (hebrejski: shochet) koji je u Prag doΕ‘ao iz Oseka, ΔeΕ‘kog sela u blizini mesta Strakonice s velikom jevrejskom populacijom.[6] Nakon Ε‘to je radio kao trgovaΔki putnik, s vremenom je postao trgovac neobiΔnim dobrima i odeΔom, koji je zapoΕ‘ljavao i do 15 radnika, a kao logo svog posla koristio je sliku Δavke, koja se na ΔeΕ‘kom zove kavka.[7] Kafkina majka, Julija (1856β1934.), bila je kΔerka Jakoba Lovija, bogatog trgovca biljkama iz Podjebradija,[8] koja je bila bolje obrazovana od svog supruga.[4] Kafkini su roditelji verojatno govorili varijantom nemaΔkog pod uticajem jidiΕ‘a koji se, ponekad, pejorativno naziva Mauscheldeutsch, ali kako se nemaΔki smatrao osnovnim sredstvom druΕ‘tvenog uspona, verojatno su decu podsticali da govore knjiΕΎevnim nemaΔkim.[9] Kafkina rodna kuΔa nalazi se u blizini Starog gradskog trga u Pragu, a u porodici sa Ε‘estoro dece, Franc je bio najstariji.[10] Njegova braΔa, Georg i Heinrih, umrli su kao deca, joΕ‘ pre Francove sedme godine; sestre su mu se zvale Gabriele (`Eli`) (1889β1944), Valeri (`Vali`) (1890β1944) i Otili (`Otla`) (1892β1943). Tokom radnih dana, oba roditelja nisu bila kod kuΔe. Majka Julija je radila i do 12 sati dnevno kako bi pomogla u voΔenju Hermanovog posla. Kao rezultat toga, Kafkino je detinjstvo bilo priliΔno samotno,[11] a decu su mahom odgajale brojne guvernante i sluΕ‘kinje. Kafkin problematiΔan odnos s ocem pomno je dokumentovan u njegovom pismu ocu (Brief an den Vater), na preko 100 stranica na kojima piΕ‘e kako je oΔev autoritativan stav uveliko uticao na njega.[12] S druge strane, majka mu je bila tiha i srameΕΎljiva.[13] Upravo je oΔeva dominantna liΔnost uveliko uticala na njegovo pisanje.[14] Obrazovanje Palata Kinski, gde je Kafka iΕ‘ao u gimnaziju, na Starom gradskom trgu u Pragu. U razdoblju od 1889. do 1893., Kafka se Ε‘kolovao u Deutsche Knabenschule (NemaΔka osnovna Ε‘kola za deΔake) u danaΕ‘njoj Ulici Masna (tada MasnΓ½ trh/Fleischmarkt). Mada je govorio ΔeΕ‘ki, Kafka je Ε‘kolovan u nemaΔkim Ε‘kolama na insistiranje njegovog autoritativnog oca. Njegovo jevrejsko obrazovanje zavrΕ‘eno je s njegovom bar micvom u uzrastu od 13 godina. Sam Kafka nije uΕΎivao u odlascima u sinagogu te je iΕ‘ao samo praznicima, s ocem, Δetiri puta godiΕ‘nje.[3][15][16] Po zavrΕ‘etku osnovne Ε‘kole 1893., Kafka je primljen u strogu, klasiΔno-orjentisanu nemaΔku gimnaziju AltstΓ€dter Deutsches Gymnasium, na Starom gradskom trgu, u sklopu palate Kinski. I ovde se nastava odvijala na nemaΔkom, ali Kafka je znao i pisati i govoriti ΔeΕ‘ki;[17][18] potonji je uΔio u gimnaziji punih osam godina, postigavΕ‘i dobar uspeh.[19] Mada je dobijao samo komplimente za svoj ΔeΕ‘ki, nikada se nije smatrao fluentnim.[20] Maturske ispite poloΕΎio je 1901. godine.[21] Nakon maturiranja, Kafka je upisao Karl-Ferdinands-UniversitΓ€t u Pragu, ali se nakon samo dve nedelje studiranja hemije prebacio na pravo.[22] Mada ova struka nije previΕ‘e zanimala Kafku, otvarala mu je Ε‘iroku lepezu poslova koji su zadovoljavali njegovog oca. Uz sve to, studije prava su trajale je znatno duΕΎe Ε‘to je Kafki omoguΔilo da istovremeno pohaΔa predavanja iz nemaΔkih studija i istorije umetnosti.[23] TakoΔe se pridruΕΎio i studenskom klubu, Lese- und Redehalle der Deutschen Studenten (nem. ΔitalaΔki i nastavni klub nemaΔkih studenata), koji je organizovao knjiΕΎevna dogaΔanja, Δitanja i sliΔne aktivnosti.[24] MeΔu Kafkinim prijateljima bili su novinar Feliks VeltΕ‘, koji je studirao filozofiju, glumac Yitzchak Lowy, koji je dolazio iz varΕ‘avske hasidistiΔke porodice, te pisci Oskar Baum i Franc Verfel.[25] Pred kraj prve godine, Kafka je upoznao kolegu Maksa Broda, koji Δe mu ubrzo postati doΕΎivotni prijatelj.[24] Brod je ubrzo primetio da su, iako je Kafka bio srameΕΎljiv i retko je priΔao, stvari koje je rekao izrazito duboke.[26] Kafka je tokom celog ΕΎivota bio strastven Δitalac;[27] zajedno s Brodom, proΔitao je Platonovog Protagoru na izvornom grΔkom, na Brodovu inicijativu, te Floberova dela Sentimentalni odgoj i IskuΕ‘enje svetoga Antona na francuskom, na Kafkin predlog.[28] Kafka je Fjodora Dostojevskog, Gistava Flobera, Franca Grilparzera i Hajnriha fon Klajsta smatrao `istinskom braΔom po krvi`.[29] Uz navedene, Kafka je bio zainteresiran i za ΔeΕ‘ku knjiΕΎevnost[17][18] te dela Johana Volfganga Getea.[30] Kafka je 18. jula 1906. godine[a] stekao titulu doktora pravnih nauka te je odradio godinu dana besplatnog staΕΎiranja kao sudski pripravnik na graΔanskim i kaznenim sudovima.[32][33] Posao Dana 1. novembra 1907., Franc Kafka je dobio posao u kompaniji Assicurazioni Generali, italijanskoj osiguravajuΔoj kuΔi za koju je radio gotovo godinu dana. Njegova pisma iz tog razdoblja upuΔuju kako je bio nezadovoljan radnim vremenom - od 08:00 do 18:00[34][35] - koje mu je onemoguΔavalo da se posveti pisanju, koje mu je postajalo sve vaΕΎnije. U tom je razdoblju mogao pisati iskljuΔivo noΔu, a noΔno pisanje bilo je izrazito iscrpno s obzirom na radno vreme. Dana 15. jula 1908. dao je otkaz, a za dve nedelje je naΕ‘ao posao u Institutu za radniΔko osiguranje od ozleda Kraljevine ΔeΕ‘ke koji mu je omoguΔio viΕ‘e vremena za pisanje. Opis posla bilo mu je istraΕΎivanje i procena kompenzacija za osobne ozlede industrijskih radnika; incidenti kao izgubljeni prsti ili udovi bili su Δesti u to vreme. Profesor menadΕΎmenta Peter Druker kreditira Kafku kao tvorca prve civilne zaΕ‘titne kacige, ali to ne potvrΔuje nijedan dokument Kafkinog poslodavca.[36][37] Njegov je otac Δesto njegov posao u osiguravajuΔem druΕ‘tvu nazivao Brotberuf, posao koji radi samo kako bi plaΔao raΔune; sam Kafka je nekoliko puta izjavio kako ga prezire. Kafka je jako brzo napredovao te su njegovi zadaci ukljuΔivali procesovanje i istraΕΎivanje zahteva za naknadom, pisanje izvjeΕ‘taja i reΕ‘avanje apela raznih biznismena koji su smatrali kako im je kompanija stavljena u kategoriju previsokog rizika, Ε‘to im je poveΔavalo premije za osiguranje.[38] TakoΔe, tokom nekoliko godina rada u druΕ‘tvu, zadatak mu je bio sastavljanje godiΕ‘njeg izvjeΕ‘taja o osiguranju. Njegovi nadreΔeni su jako dobro primali te izvjeΕ‘taje.[39] Radno vreme uglavnom mu je zavrΕ‘avalo oko 14:00, Ε‘to mu je davalo dovoljno vremena za pisanje, kojemu je bio posveΔen.[40] U kasnijim godinama, bolest ga je Δesto spreΔavala u odlasku na posao, ali i pisanju. Mnogo godina kasnije, Brod je skovao termin Der enge Prager Kreis (nem. Uski praΕ‘ki krug), kako bi objedinio grupu pisaca kojima su pripadali Kafka, Feliks VeltΕ‘ i on.[41][42] Krajem 1911., Kafka i Karl Herman, suprug njegove sestre Eli, postaju partneri u prvoj fabrici azbesta u Pragu, znanoj kao Prager Asbestwerke Hermann & Co., otvorenoj uz pomoΔ miraznog novca koji je dao Hermann Kafka. Iako je isprva pokazivao entuzijazam i velik deo slobodnog vremena posveΔivao poslu, Kafka je ubrzo zamrzo i fabriku jer mu je oduzimala previΕ‘e vremena za pisanje.[43] U ovom razdoblju se zainteresovao za ΕΎidovsko pozoriΕ‘te, uprkos bojazni prijatelja kao Ε‘to je Brod, koji su ga svejedno podrΕΎavali u njegovim zanimacijama. Nakon Ε‘to je u novembru 1911. prisustvovao predstavi teatra, Kafka je sledeΔih Ε‘est mjeseci proveo intenzivno se baveΔi jidiΕ‘om i ΕΎidovskom knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[44] Ta je zanimacija sluΕΎila i kao temelj za njegovu rastuΔu povezanost sa ΕΎidovstvom.[45] Otprilike u ovom razdoblju postao je i vegetarijanac.[46] Negde tokom 1915. godine, Kafka je dobio poziv za vojsku kako bi sluΕΎio u Prvom svetskom ratu, ali su njegovi poslodavci sredili otpust jer se njegov posao smatrao esencijalnim za drΕΎavu. Kasnije se ipak pokuΕ‘ao pridruΕΎiti vojsci, ali u tom su ga spreΔili zdravstveni problemu povezani s tuberkulozom,[47] koja mu je dijagnozirana 1917. godine.[48] Privatni ΕΎivot Berlin je odigrao veliku ulogu u Kafkinom privatnom ΕΎivotu. Iz Berlina su dolazile i Felisa Bauer i Margareta Bloh, a sam Kafka je tamo krako i ΕΎiveo dok je bio u vezi s Dorom Dijamant. Na slici je poznati bulevar Unter den Linden, prikaz iz 1900. godine. Prema Brodu, Kafku je konstantno `muΔila` seksualna poΕΎuda.[49] Kao odrasla osoba, Δesto je posveΔivao bordele,[50][51][52] a zanimala ga je i pornografija.[49] Uz sve to, tokom ΕΎivota je spavao s mnogo ΕΎena. Dana 13. avgusta 1912., Kafka je upoznao Felis Bauer, Brodovu roΔaku, koja je radila u Berlinu kao predstavnica jedne diktafonske kompanije. Nedelju dana nakon upoznavanja u domu Brodovih, Kafka je napisao u svoj dnevnik: βGospoΔica FB. Kod Broda sam stigao 13. avgusta, ona je sedela za stolom. Nisam uopΕ‘te bio ΕΎeljan saznati ko je ona, veΔ sam je odmah uzeo zdravo za gotovo. KoΕ‘Δato, prazno lice koje je otvoreno pokazivalo svoju praznoΔu. Goli vrat. NabaΔena bluza. Izgledala je jako domicilno u svojoj haljini iako, kako se ispostavilo, uopΕ‘te nije bila takva. (PocmatrajuΔi je ovako detaljno, pomalo se otuΔujem od nje ...) Skoro slomljen nos. Plava, nekako ravna, neatraktivna kosa, snaΕΎna brada. Kada sam sedao, dobro sam je pogledao po prvi put, dok sam seo, veΔ sam imao nesalomljivo miΕ‘ljenje o njoj.[53][54] β Nedugo nakon ovoga, Kafka je u samo jednoj noΔi napisao priΔu `ΠΡΠ΅ΡΡΠ΄Π°`, a u plodnom periodu je radio na svom romanu Amerika i na pripovetci `PreobraΕΎaj`. Kafka i Felice Bauer su, tokom sledeΔih pet godina, komunicirali uglavnom preko pisama, povremeno su se viΔali i dva su se puta zaruΔili.[55] Druge zaruke, Kafka je prekinuo 1917. kada je oboleo od tuberkuloze. Kafkina opseΕΎna pisma izdata su kao zbirka Pisma Felisi; njezina pisma nisu preΕΎivela.[53][56][57] Biografi Rehner Stah i DΕΎejms Haves tvrde kako je Kafka, oko 1920., bio zaruΔen i treΔi put, za Juliju Vohrizek, siromaΕ‘nu i neobrazovanu hotelsku sobaricu.[55][58] Stah i Brod takoΔe navode kako je Kafka, dok je poznavao Felis Bauer, imao aferu s njenom prijateljicom, Margaretom `Gretom` Bloh,[59] Ε½idovkom iz Berlina. Brod takoΔe tvrdi kako je Blohova rodila Kafkinog sina, iako ovaj nikada nije saznao za dete. DeΔak, Δije je ime nepoznato, roΔen je ili 1914. ili 1915. te je umro u Minhenu 1921. godine.[60][61] Ipak, Kafkin biograf Peter-Andre Alt tvrdi da, iako Blohova jeste imala sina, Kafka nije otac jer par nikada nije bio intiman.[62][63] Stah takoΔe tvrdi kako Kafka nije imao dece.[64] U avgustu 1917., Kafki je dijagnostikovana tuberkuloza, nakon Δega je nekoliko meseci boravio u selu Zurau, gde je njegova sestra Otla radila na farmi sa svojim Ε‘urjakom Hermanom. Tamo mu je bilo jako ugodno te je kasnije to opisao kao verovatno najbolji period svoga ΕΎivota, verovatno zato Ε‘to nije imao nikakvih obaveza. Pisao je dnevnike i oktave. Iz tih je beleΕ‘ki Kafka uspeo izvuΔi 109 numerisanih komada teksta na Zetelu, komadu papira bez nekog reda. Oni su izdati kao zbirka RazmiΕ‘ljanja o Grehu, Nadi, Patnji i Pravom putu (na nemaΔkom izdato kao Die ZΓΌrauer Aphorismen oder Betrachtungen ΓΌber SΓΌnde, Hoffnung, Leid und den wahren Weg).[65] Godine 1920,, Kafka je zapoΔeo vezu s ΔeΕ‘kom novinarkom i knjiΕΎevnicom, Milenom Jesenskom. Kafkina pisma njoj kasnije su izdata kao Pisma Mileni.[66] Tokom odmora u julu 1923., koji je proveo u mestu Gral-Miric na Baltiku, Kafka je upoznao Doru Dijamant, dvadesetpetogodiΕ‘nju odgajateljicu iz ortodoksne ΕΎidovske porodice. Kafka se, nadajuΔi se da Δe se tako osloboditi porodiΔnog uticaja i moΔi pisati, nakratko preselio u Berlin, gde je ΕΎiveo s Dorom. Postala mu je ljubavnica i zainteresovala ga za Talmud.[67] U tom je periodu radio na Δetiri priΔe koje su trebale da budu Ε‘tampane pod naslovom Umetnik gladovanja.[66] Osobnost Kafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali (...) takoΔe su [ga] smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[68] Kafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali uvideli su kako je tih i staloΕΎen, kako poseduje oΔitu inteligenciju i suh smisao za humor; takoΔe su ga smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[68] Brod ga je uporedio s Hajnrihom fon Klajstom, primetivΕ‘i kako su oba pisca imala sposobnost jasnog i realistiΔkog opisivanja situacije do u detalje.[69] Kafaka je bio jedna od najzabavnijih osoba koje je Brod upoznao; uΕΎivao je u Ε‘alama i zabavljanju s prijateljima, ali im je i davao dobre savete u problematiΔnim situacijama.[70] TakoΔe, prema Brodu, Kafka je bio strastven recitator koji je mogao govoriti kao da peva.[71] Brod je smatrao kako su `apsolutna istinoljubivost` i `precizna savesnost` dve Kafkine najznaΔajnije osobine.[72][73] IstraΕΎivao bi detalj, ono neprimetno, temeljito s tolikom ljubavlju i preciznoΕ‘Δu da su se poΔele pojavljivati stvari koje su dotad bile neviΔene, ali su bile niΕ‘ta doli istinite.[74] Iako kao dete nije negovao veΕΎbanje, u kasnijem je dobu pokazivao interes za igre i fiziΔku aktivnost,[27] postavΕ‘i dobar biciklista, plivaΔ i ronilac.[72] Vikendima, Kafka bi s prijateljima iΕ‘ao na duge Ε‘etnje, koje bi najΔeΕ‘Δe predloΕΎio on sam.[75] MeΔu ostalim interesima bili su alternativna medicina, novi obrazovni sastavi kao metoda Montesori[72] te tehniΔki noviteti kao Ε‘to su avioni i film.[76] Samo pisanje bilo mu je toliko bitno da ga je smatrao `vrstom molitve`.[77] Bio je i jako osetljiv na zvuk tako da je volio tiΕ‘inu prilikom pisanja.[78] Autor Perez-Alvarez sugerirao je kako je Kafka moΕΎda bolovao od Ε‘izoidnog poremeΔaja liΔnosti.[79] Njegov stil, ne samo u `PreobraΕΎaju` veΔ i u drugim delima, sadrΕΎi odreΔene Ε‘izoidne karakteristike koje objaΕ‘njavaju dobar deo iznenaΔenja u njegovim delima.[80] Njegova muka vidljiva je u dnevniΔkom zapisu od 21. jula 1913.:[81] βVeliki je svet Ε‘to ga nosim u glavi. Ali kako osloboditi sebe i njih bez da se rastrgam. I hiljadu puta radije plaΔem u sebi. Radi toga sam tu, toliko mi je jasno.[82]β Kao i u ZΓΌrau Aphorism, broj 50: βΔovek ne moΕΎe ΕΎiveti bez permanentnog verovanja u neΕ‘to neuniΕ‘tivo u njemu samom, mada mu i to neΕ‘to neuniΕ‘tivo i vera u to mogu biti trajno skriveni.[83]β Mada se nikada nije ΕΎenio, Kafka je brak i decu izrazito cenio. Iako je imao nekoliko devojaka,[84] neki su autori spekulisali o njegovoj seksualnosti; drugi su, pak, sugerisali kako je imao nekakav poremeΔaj hranjenja. Doktor M. M. Fihter s Psihijatrijske klinike Univerziteta u Minhenu u svom radu iz 1988. predstavlja βdokaze za hipotezu da je pisac Franc Kafka bolovao od atipiΔnog oblika anoreksije nervoze.β[85] U svojoj knjizi Franc Kafka, jevrejski pacijent iz 1995., Sander Gilman je istraΕΎio `zaΕ‘to bi jednog Ε½idova smatrali `hipohonrdom` ili `homoseksualcem` te kako Kafka inkorporira aspekte tih naΔina shvaΔanja ΕΎidovskog muΕ‘karca u svoju vlastitu sliku i delo.`[86] Isto tako, Kafka je barem jednom razmiΕ‘ljao o samoubistru, pred kraj 1912. godine.[87] PolitiΔki stavovi Kako tvrdi njegov Ε‘kolski kolega Hugo Bergman, Kafka je u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kako bi pokazao svoje simpatije prema socijalizmu. Pre poΔetka Prvog svetskog rata,[88] Kafka je bio na nekoliko sastanaka Kluba Mladih, ΔeΕ‘ke anarhistiΔke, antimilitaristiΔke i anitikleriΔke organizacije.[89] Hugo Bergman, koji je pohaΔao istu osnovnu i srednju Ε‘kolu kao i Kafka, raziΕ‘ao se s Kafkom tokom njihove poslednje akademske godine (1900./1901.) jer su `[Kafkin] socijalizam i moj cionizam bili previΕ‘e stridentni`.[90][91] `Franc je postao socijalist, ja sam postao cionista 1898. Sinteza cionizma i socijalizma tada joΕ‘ nije postojala.`[91] Bergman tvrdi kako je Kafka u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kao znak podrΕ‘ke socijalizmu.[91] U jednom dnevniΔkom zapisu, Kafka je referirao na poznatog anarhistiΔkog filozofa, Pjotra Kropotkina: `Ne zaboravi Kropotkina!`[92] Kasnije je, o ΔeΕ‘kim anarhistima, rekao: `Oni su svi bezhvalno hteli shvatiti ljudsku sreΔu. Ja sam ih razumio. Ali... nisam mogao predugo marΕ‘irati uz njih.`[93] Tokom komunistiΔkog razdoblja, ostavΕ‘tina Kafkinog dela za socijalizam IstoΔnog bloka je bila vruΔa tema. MiΕ‘ljenja su sezala od toga da je satirizirao birokratiju raspadajuΔe Austrougarske do toga da je utelovio uspon socijalizma.[94] JoΕ‘ jedna bitna taΔka bila je alijenacija; dok je konzervativno stajaliΕ‘te glasilo da Kafkini prikazi alijenacije viΕ‘e nisu relevantni za druΕ‘tvo koje je navodno eliminisalo alijenaciju, konferencija odrΕΎana u ΔehoslovaΔkom mestu Liblice 1963. godine, povodom autorovog osamdesetog roΔendana, naglasila je trajnu vaΕΎnost Kafkinog prikaza birokratskog druΕ‘tva.[95] Ipak, pitanje je li Kafka bio politiΔki autor ili nije je joΕ‘ uvek predmet debate.[96] Judaizam i cionizam OdrastajuΔi, Kafka je bio Ε½idov koji je govorio nemaΔki u Pragu, gradu u kojim je dominirao ΔeΕ‘ki jezik.[97] Bio je duboko fasciniran Ε½idovima iz istoΔne Evrope, za koje je smatrao da poseduju intenzitet duhovnog ΕΎivota koji je nedostajao Ε½idovima na Zapadu. Njegov dnevnik je pun referenci na ΕΎidovske pisce.[98] Ipak, neretko je bio otuΔen kako od Ε½idova tako i od judeizma: `Ε ta ja imam zajedniΔko sa Ε½idovima? Jedva da imam neΕ‘to zajedniΔko sa samim sobom i bolje mi je da stojim tiho u uglju, zadovoljan Ε‘to mogu disati.`[99] Hejvs sugerira da Kafka, makar izuzetno svjestan svog ΕΎidovstva, nije inkorporisao te elemente u svojim delima, kojima, prema Hejvsu, nedostaju ΕΎidovski likova, scena ili tema.[100][101][102] Prema miΕ‘ljenju knjiΕΎevnog kritiΔara Harolda Bluma, Kafka je, iako mu je vlastito ΕΎidovstvo bilo strano, bio suΕ‘tinski ΕΎidovski pisac.[103] Lotar Kan je jednako jasan: `Prisutnost ΕΎidovstva u Kafkinom delu sada je nesumnjiva.`[104] Pavel Ejsner, prvi prevodilac Kafkinih dela, tumaΔi Proces kao utelovljenje `trostruke dimenzije postojanja Ε½idova u Pragu... njegov protagonista, Josef K. je (simboliΔno) uviΔen od strane Nemca (Rabensteiner), Δeha (Kullich) i Ε½idova (Kaminer). On predstavlja `neskrivljenu krivnju` koja proΕΎima jednog Ε½idova u savremenom svetu, iako nema dokaza da je i on sam Ε½idov.`[105] U svom eseju Tuga u Palestini?!, izraelski pisac Dan Miron istraΕΎuje Kafkin odnos prema cionizmu: `Δini se da su i oni koji smatraju da takva veza postoji i da je cionizam odigrao centralnu ulogu u njegovom ΕΎivotu i delu, kao i oni koji negiraju takvu vezu u celosti ili joj ne pridaju vaΕΎnosti, svi u krivu. Istina se nalazi na vrlo nejasnom mestu koje se nalazi izmeΔu ova dva pojednostavljena pola.`[98] Kafka je razmiΕ‘ljao da se, prvo s Felis Bauer, a onda i s Dorom Dijamantr, preseli u Palestinu. Dok je boravio u Berlinu uΔio je hebrejski, unajmivΕ‘i Brodovog prijatelja iz Palestine, po imenu Pua Bat-Tovim, da ga poduΔava[98] i odlazivΕ‘i na Δasove rabina Julijusa Gutmana[b] na berlinskom Fakultetu za ΕΎidovske studije.[106] Livija Rotkirhen naziva Kafku `simboliΔnim figurom svoga vremena`.[105] Njegovi savremenici bili su mnogi ΕΎidovski pisci (nemaΔki, ΔeΕ‘ki i nacionalni Ε½idovi) koji su bili osetljivi na nemaΔku, austrijsku, ΔeΕ‘ku i ΕΎidovsku kulturu. Prema Rotkirhenovoj, `ta situacija dala je njihovim delima Ε‘irok, kozmopolitski izgled i kvalitet egzaltacije koja je graniΔila s transcedentnom metafiziΔkom kontemplacijom. Najbolji primer je Franc Kafka.`[105] Smrt Grob Franca Kafke i njegovih roditelja na groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov. Kafkina tuberkuloza grkljana pogorΕ‘ala se u martu 1924. godine te se morao vratiti iz Berlina u Prag,[55] gde su se za njega brinuli Δlanovi porodice, posebno sestra Otla. Dana 10. aprila 1924. otiΕ‘ao je u sanatorijum doktora Hofmana u Kierlingu, pokraj BeΔa,[66] gde je i umro 3. juna 1924. godine. Δini se kako je uzrok smrti bilo gladovanje - bol u grlu bila je, oΔito, toliko snaΕΎna da Kafka nije mogao jesti, a kako tada joΕ‘ uvek nisu postojale druge metode hranjenja, nije postojao naΔin da se nahrani.[107][108] Telo mu je preneΕ‘eno nazad u Prag, gde je sahraljen 11. juna 1924. na Novom ΕΎidovskom groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov.[51] Kafka je tokom ΕΎivota bio anoniman, i slavu je smatrao nebitnom. Ipak, stekao je slavu ubrzo nakon smrti.[77] Delo Prva stranica Pisma ocu. Sva izdana dela Franca Kafke, osim nekoliko pisama Δehinji Mileni Jasenskoj, pisana su na nemaΔkom jeziku. Ono malo Ε‘to je izdato tokom autorovog ΕΎivota, privuklo je oskudnu paΕΎnju, Ε‘to se ne moΕΎe reΔi za njegova posthumno izdata dela. Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% svega Ε‘to je napisao,[109][110] posebno dok je ΕΎiveo u Berlinu, gde mu je Dora Dijamant pomogla u paljenju skica za dela.[111] U ranoj stvaralaΔkoj fazi, uzor mu je bio nemaΔki pisac Hajnrih fon Klajst koga je, u jednom pismu Felisi Bauer, opisao zastraΕ‘ujuΔim i za koga je smatrao da mu je bliΕΎi nego vlastita porodica.[112] PriΔe Kafka je bio plodan pisac kratkih priΔa i pripovetki. Neke njegove izdate priΔe nazivane su ErzΓ€hlung (nemaΔki: priΔe), a neke Geschichte (nemaΔki: pripovijetke). Neke od njih su relativno duge (`PreobraΕΎaj`, `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, `Presuda`), dok su druge bile samo paragraf duge (gotovo kao aforizmi; na primer `Odustani!`, `Prometej`, `Mala basna` ili `Istina o SanΔu Panzi`). Najstarija saΔuvana Kafkina priΔa je |`Der Unredliche in seinem Herzen`. Ona nikada nije Ε‘tampana, ali je bila ddo pisma prijatelju Oskaru Polaku iz 1902. godine. Kafkina prva izdana dela su osam priΔa koje su se 1908. godine pojavile u prvom izdanju Δasopisa Hyperion pod zbirnim naslovom RazmiΕ‘ljanje. U razdoblju od 1904. do 1909. radio je na priΔi `Opis jedne borbe`. Kada ju je pokazao Brodu, ovaj ga je savetovao da nastavi raditi i poΕ‘alje je Hyperionu. Jedan odlomak priΔe izdao je 1908.,[113] a dva u proleΔe 1909., sve u Minhenu.[114] U kreativnom naletu u noΔi 22. septembra 1912., Kafka je napisao priΔu `Presuda`, koju je posvetio Felisi Bauer. Brod je uoΔio sliΔnost u imenima glavnog lika i njegove fiktivne zaruΔnice, Georga Bendemanna i Friede Brandenfeld, s imenima Franca Kafke i Felise Bauer.[115] Ova priΔa se uglavnom smatra za delo koje je stvorilo Kafku kao pisca. PriΔa se bavi problematiΔnim odnosom sina i njegovog dominantnog oca, koji dobija novu dimenziju nakon Ε‘to se sin zaruΔi.[116][117] Kafka je kasnije rekao kako je pisao s `potpunim otkrivanjem svoje duΕ‘e i tela`[118] tu priΔu koja se je `razvila kao pravo roΔenje, prekrivena prljavΕ‘tinom i muljem.`[119] Rukopis priΔe Kafka je poslao i Felisi (u pismu od 2. juna 1913.), dodavΕ‘i neobiΔnu tvrdnju: `NalaziΕ‘ li u Presudi ikakav smisao, hoΔu reΔi odreΔen, koherentno izraΕΎen, shvatljiv smisao? Ja ga ne nalazim i nisam u stanju iΕ‘ta tumaΔiti?`[120] PriΔa je prvi put Ε‘tampana u Lajpcigu 1912. godine uz posvetu `GospoΔici Felisi Bauer`, koja je u kasnijim izdanjima promenjena `za F`.[66] Naslovna strana prvog izdanja `PreobraΕΎaja`, Kafkine najpoznatije pripovetke. Kafkina prva dela uglavnom je izdao, danas zatvoreni, Kurt Wolff Verlag. Godine 1912,, Franc Kafka je napisao pripovetku `PreobraΕΎaj`,[121] izdanu 1915. godine u Lajpcigu. Radi se o neobiΔnoj, gotovo nadrealnoj priΔi koja je verojatno jedan od najboljih i najreprezentativnijih primera Kafkinog magijskog realizma. PriΔa zapoΔinje in medias res, kultnom prvom reΔenicom Kad se Gregor Samsa jednoga jutra probudio iz nemirnih snova, naΔe se u svom krevetu preobraΕΎen u golemog insekta. NemaΔki izvornik koristi termin ungeheuren Ungeziefer, koji se doslovno moΕΎe prevesti kao monstruozno ΔudoviΕ‘te, s tim da reΔ Ungeziefer generalno oznaΔava neΕΎeljene i prljave ΕΎivotinje. BubaΕ‘vaba, u koju se Gregor Samsa pretvorio, bio je upravo to. Pripovetka dalje prati ΕΎivot (ili ΕΎivotarenje) i propadanje bubaΕ‘vabe Gregora Samse i njegovu postepenu alijenaciju, prvo od vanjskog sveta, a onda i od porodice i vlastitog ΕΎivota. KritiΔari ovo djelo, koje je prepuno simbolike i metafora, smatraju jednim od temeljnih dela 20. veka.[122][123][124] PriΔa `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, koja govori o razraΔenom ureΔaju za muΔenje i smaknuΔe, napisana je u oktobru 1914.,[66] revizirana 1918. te izdata u Lajpcigu tokom oktobra 1919. godine. PriΔa `Umetnik gladovanja`, izdata u Δasopisu Die neue Rundschau` 1924. godine, opisuje glavni lik, ΕΎrtvu, koji doΕΎivljava pad razumevanja za njegovu Δudnu veΕ‘tinu izgladnjivanja samog sebe na odreΔene periode.[125] Njegova posljednja priΔa, `PevaΔica Ε½osefina, ili puk miΕ‘eva` takoΔe se bavi odnosom umetnika i njegove publike.[126] Romani Naslovne strane nemaΔkih izdanja Kafkina tri romana (od gore na dole): Proces (1925.), Dvorac (1926.), Amerika (1927.) Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% vlastitog opusa. Prvi roman poΔeo je pisati 1912. godine,[127] a prvo poglavlje istog danas je poznato kao kratka priΔa pod naslovom `LoΕΎaΔ`. Kafka je to delo, koje je ostalo nedovrΕ‘eno, nazvao Der Verschollene, ali kada ga je Brod posthumno Ε‘tampao, odabrao je naslov Amerika.[128] Iako osetno humoristiΔniji i realistiΔniji od ostalih Kafkinih dela, ovaj roman, koji prati lutanja evropskog emigranta Karla Rosmana po Americi, deli iste motive opresivnog i nedodirljivog sistema koji protagonistu stavlja u razne bizarne situacije.[129] Roman inkorporira mnoge detalje iz iskustava Kafkinih roΔaka koji su emigrirali u Ameriku[130] te ostaje jedino delo za koje Kafka nije odabrao optimistiΔan zavrΕ‘etak.[131] Tokom 1914., Kafka je zapoΔeo rad na romanu Proces,[114] svom verojatno najuticajnijem romanu.[c] Proces govori o Josefu K., bankovnom sluΕΎbeniku koji jedno jutro biva uhvaΔen i optuΕΎen od strane daleke i nepoznate vlasti zbog zloΔina koji je nepoznat kako njemu tako i Δitaocu. K. upada u niz bizarnih i nejasnih situacija, bori se protiv u potpunisti dehumanizirane birokracije i dobija pomoΔ od niza grotesknih likova koji su, u suΕ‘tini, potpuno beskorisni (uz izuzetak tajanstvenog zatvorskog kapelana) sve do samoga kraja, kada realizuje snagu tog birokratskog mehanizma te mu se ultimatno prepuΕ‘ta. Ipak, za razliku od Amerike, prozorsko svetlo na samom kraju romana ostavlja nadu, koja je jedan od kljuΔnih motiva u Kafkinim delima. No, roman je, uprkos toga Ε‘to je Kafka napisao poslednje poglavlje, ostao nedovrΕ‘en. Ipak, novija izdanja romana u sebi sadrΕΎe i nedovrΕ‘ena ili neuklopljena poglavlja (iako su ona izdvojena od glavnog romana). Prema nobelovcu Elijasu Kanetiju, Felisa je kljuΔna za radnju Procesa, a sam je Kafka rekao kako je to `njena priΔa`.[132][133] Kaneti je svoju knjigu o Kafkinim pismima Felisi nazvao Der andere Prozess (Kafkin drugi proces), u Δast vezi izmeΔu romana i pisama.[133] Mitiko Kakutani, u kritici Njujork tajmsa, piΕ‘e da Kafkina pisma sadrΕΎe `temeljne znakove njegove fikcije - onu istu nervoznu paΕΎnju posveΔenu minucioznim detaljima; onu istu paranoidnu svest o promenjivim balansima moΔi; istu atmosferu emocionalnog guΕ‘enja - kombinovanu, na opΕ‘te iznenaΔenje, s trenucima deΔaΔkog ΕΎara i oduΕ‘evljenosti.`[133] Prema vlastitom dnevniku, Kafka je veΔ do 11. juna 1914. godine planirao roman Dvorac, ali ga je poΔeo pisati tek 27. januara 1922.[114] Protagonista ovog romana je Landvermesser (nem. nadstojnik) po imenu K., koji se iz nepoznatih razloga bori kako bi dobio pristup misterioznim upraviteljima dvorca koji upravljaju selom. Kafkina namera bila je da vlasti u dvorcu obaveste K.-a na trenutku samrti kako njegova βzakonska osnova da ΕΎivi u selu nije vaΕΎeΔa, ali je, s obzirom na brojne sporedne Δinjenice, imao dozvolu da ΕΎivi i radi u selu.β[134] MraΔan i na momente nadrealan, roman se fokusira na alijenaciji, birokraciji, naizgled beskrajnim frustracijama ljudskih pokuΕ‘aja u borbi s vlaΕ‘Δu i beskorisnim i beznadnim traganjem za nedostiΕΎnim ciljem. Hartmut M. Rastalski je u svojoj disertaciji napisao sledeΔe: `Kao i snovi, njegova dela kombinuju precizne, `realistiΔne` detalje s apsurdnim, paΕΎljivo posmatranje i rezonovanje protagoniste s neobjaΕ‘njivom glupoΕ‘Δu i nemarom.`[135] Istorija izdavanja Kafkine priΔe su izvorno izlazile u knjiΕΎevnim Δasopisima. Prvih osam izdato je 1908. u prvom izdanju dvomeseΔnika Hyperion.[136] Franc Blej je 1914. izdao dva dijaloga koja Δe postati `Opis jedne borbe`.[136] Fragment priΔe `Avioni u Bresciji`, napisane za vrijeme puta za Italiju Brodom, izdan je 28. septembra 1909. u dnevniku Bohemija.[136][137] Dana 27. jula 1910., nekoliko priΔa koje Δe kasnije postati deo RazmiΕ‘ljanja, izdano je u uskrΕ‘njem izdanju dnevnika Bohemija.[136][138] U Lajpcigu, tokom 1913., Brod je s izdavaΔem Kurtom Volfom izdao priΔu `Das Urteil. Eine Geschichte von Franz Kafka` (nem. `Presuda, priΔa Franca Kafke`) u knjiΕΎevnom godiΕ‘njaku za umetniΔku poeziju Arkadija. PriΔa `Pred zakonom` izdata je 1915. u novogodiΕ‘njem izdanju nezavisnog ΕΎidovskog nedeljnika Selbstwehr; priΔa je ponovo izdata 1919. u sklopu zbirke Seoski lekar te je postala deo romana Proces. Ostale priΔe izlazile su po raznim Δasopisima, meΔu kojima su Brodov Der Jude, novine Prager Tagblatt te magazini Die neue Rundschau, Genius i Prager Presse.[136] Kafkina prva izdata knjiga bila je zbirka RazmiΕ‘ljanje, koja sadrΕΎi 18 priΔa napisanih od 1904. do 1912. Tokom ljetnjeg putovanja u Vajmar, Brod je inicirao susret izmeΔu Kafke i Kurta Volfa;[139] Volf je RazmiΕ‘ljanje izdao u kuΔi Rowohlt Verlag krajem 1912. godine (mada je godina izdanja navedena kao 1913.).[140] Kafka je zbirku posvetio Brodu (`FΓΌr M.B.`), da bi u liΔnoj kopiji koju je dao prijatelju dodao: βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.β (nem. βKako je ovdje veΔ napisano, za mog najdraΕΎeg Maksa - Franc. K.β).[141] Kafkina priΔa βPreobraΕΎajβ prvi put je odΕ‘tampana u oktobru 1915. u meseΔniku Die WeiΓen BlΓ€tter, ekspresionistiΔkom Δasopisu Δiji je urednik bio RenΓ© Schickele.[140] Drugu zbirku, s naslovom Seoski lekar, izdao je 1919. Kurt Volf,[140] a posveΔena je Kafkinom ocu.[142] Posljednju zbirku, od Δetiri priΔe, koju je Kafka pripremio za Ε‘tampanje, zbirku Umetnik glasovanja, izdala je avangardna izdavaΔka kuΔa Verlag Die Schmiede 1924. godine nakon autorove smrti. Dana 20. aprila 1924., Berliner BΓΆrsen-Courier ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΊΠΈΠ½ Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΎ ΠΏΠΈΡΡΡ ΠΠ΄Π°Π»Π±Π΅ΡΡΡ Π‘ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΡ.[143] ΠΠ°ΠΊΡ ΠΡΠΎΠ΄ βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.β Kafka je svoje delo, kako izdano tako i neizdano, ostavio svom najboljem prijatelju Maksu Brodu, s jasnim instrukcijama da ih ovaj uniΕ‘ti nakon piΕ‘Δeve smrti. Kafka mu je napisao: `NajdraΕΎi Maks, moj posljednji zahtev: Sve Ε‘to ostavim za sobom... u obliku dnevnika, rukopisa, pisama (mojih i tuΔih), skica i tako dalje, ima da bude spaljeno i neproΔitano.`[144][145] Brod je odluΔio da ignoriΕ‘e ovaj zahtev te je romane i zbirke izdao u razdoblju od 1925. do 1935. Mnoge papire, koji su ostali neizdani, poneo je sa sobom u Palestinu u jednom kovΔegu kada je tamo pobegao 1939.[146] Kafkina poslednja ljubav, Dora Dijamant (kasnije Dijaman-Lask), takoΔe je ignorirala njegove ΕΎelje, tajno saΔuvaΕ‘vi 20 notesa i 35 pisama. Njih je 1933. konfiskovao Gestapo, ali ih biografi i danas traΕΎe.[147] Kako je Brod izdao sve ono Ε‘to je bilo u njegovom posedu,[33] Kafkin je opus poΔeo privlaΔiti sve viΕ‘e paΕΎnje. Brodu je bilo teΕ‘ko da hronoloΕ‘ki poreΕ‘a Kafkine notese. Jedan od problema bio je u tome Ε‘to je Kafka Δesto poΔinjao pisati u razliΔitim delovima knjige - nekad u sredini, nekad poΔevΕ‘i od kraja prema poΔetku.[148][149] Ipak, Brod je dovrΕ‘io dobar deo Kafkinih nezavrΕ‘enih dela kako bi ih mogao predatin za Ε‘tampanje. Na primer, Kafka je Proces ostavio s nedovrΕ‘enim i nenumeriranim poglavljima, a Dvorac pun nedovrΕ‘enih reΔenica s dvojakim znaΔenjem [149]- Brod je sredio poglavlja, uredio tekst i dodao interpunkciju. Proces je izdat 1925. od strane kuΔe Verlag Die Schmiede. Kurt Volf je izdao druga dva romana, Dvorac 1926. i Ameriku 1927. godine. Godine 1931,, Brod je kao urednik izdao zbirku proze i nedovrΕ‘enih priΔa pod naslovom Veliki kineski zid, koja je ukljuΔivala i istoimenu priΔu. Knjigu je izdala izvavaΔka kuΔa Gustav Kiepenheuer Verlag. Savremena izdanja Godine 1961,, Malkom Pajsli uspeo je da dobije veΔinu Kafkinih originalnih rukopisa za zbirku oksfordske biblioteke Bodlejan.[150][151] Rukopis Procesa kasnije je prodan na aukciji te se danas nalazi u NemaΔkom knjiΕΎevnom arhivu u mestu Marbah na Nekaru.[151][152] Kasnije je Pejsli vodio tim (u kom su bili Gerhad Njuman, Jost Ε ilemejt i Jirgen Born) koji je rekonstruirao romane na nemaΔkom; reizdao ih je S. Fischer Verlag.[153] Pejsli je bio urednik Dvorca, izdatog 1982. godine, i Procesa, izdatog 1990. godine. Jost Ε ilemejt je bio urednik Amerike, izdane 1983. godine. Ova izdanja nazivaju se `KritiΔarska izdanja` ili `FiΕ‘erova izdanja`.[154] Neizdani papiri Kada je Brod umro 1968. godine, Kafkine je neizdane papire, kojih verovatno ima na hiljade, ostavio svojoj sekretarici Ester Hofe.[155] Deo je objavila i prodala, ali je veΔinu ostavila svojim kΔerima, Evi i Rut, koje su takoΔe odbile da objave papire. Godine 2008, zapoΔela je sudska bitka izmeΔu sestara i Nacionalne biblioteke Izraela, koja smatra da su ti papiri postali vlasniΕ‘tvo drΕΎave Izrael kada je Brod 1939. emigrirao u Palestinu. Ester Hofe je 1988. prodala originalni rukopis Procesa NemaΔkim knjiΕΎevnim arhivima za $2,000,000.[109][156] Godine 2012,, ΕΎiva je bila samo Eva.[157] Presuda PorodiΔnog suda u Tel Avivu iz 2010. obavezala je sestre Hof na izdavanje papira. Deo njih je izdat, ukljuΔujuΔi i dotad nepoznatu priΔu, ali pravna bitka se nastavila.[158] Hofeovi tvrde kako su papiri njihovo privatno vlasniΕ‘tvo, dok NBI tvrdi kako su to `kulturna dobra koja pripadaju ΕΎidovskom narodu`.[158] NBI takoΔe sugeriΕ‘e kako je Brod upravo njima ostavio papire u svojoj oporuci. U presudi iz oktobra 2012., PorodiΔni sud u Tel Avivu odluΔio je da su papiri vlasniΕ‘tvo Nacionalne biblioteke.[159] KritiΔka analiza Mnogi su kritiΔari hvalili Kafkina dela. Pesnik Vistan Hju Oden nazvao je Kafku βDanteom 20. vekaβ,[160] dok ga je pisac Vladimir Nabokov svrstao meΔu najbolje pisce XX veka.[161] Gabrijel Garsija Markes je rekao kako mu je upravo Δitanje Kafkinog `PreobraΕΎaja` pokazalo `da je moguΔe pisati na drugaΔiji naΔin`.[99][162] Alber Kami je u svom delu Nade i apsurd u delu Franca Kafke rekao kako `cela Kafkina umetnost leΕΎi u tome Ε‘to prisiljava Δitaoce da nanovo Δitaju njegova dela.`[163] KljuΔna tema Kafkinog dela, uspostavljena u priΔi βPresudaβ,[164] je konflikt na nivou otac-sin: krivnja indukovana u sinu je razreΕ‘ena preko patnje i pokajanja.[12][164] Ostale Δeste teme i arhetipovi su alijenacija, psihofiziΔka brutalnost, likovi na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔna preobrazba.[165] Kafkin stil uporeΔen je s onim fon Klijesta joΕ‘ 1916. godine, u analizi `PreobraΕΎaja` i `Ε½araΔa` koju je za Berliner BeitrΓ€ge napravio Oscar Valzel.[166] Priroda Kafkine proze omoguΔava razliΔite interpretacije i kritiΔari su njegov opus svrstavali u razliΔite knjiΕΎevne pravce.[96] Marksisti su, na primer, bili veoma nesloΕΎni po pitanju interpretacije Kafkinih dela.[89][96] Jedni su ga optuΕΎili kako uniΕ‘tava realnost dok su drugi tvrdili kako kritikuje kapitalizam.[96] BeznaΔe i apsurd, koji su Δesti u njegovim delima, smatraju se znakovima egzistencijalizma.[167] Neka su Kafkina dela nastala pod uticajem ekspresionizma, dok veΔinu opusa ipak karakteriΕ‘e eksperimentalni modernistiΔki ΕΎanr. Kafka se takoΔe bavio temom ljudskog sukoba s birokracijom. Vilijam Barovs tvrdi kako su ta dela koncentrirana na koncepte borbe, bola, samoΔe i potrebe za vezama.[168] Drugi, meΔu kojima i Tomas Man, smatraju Kafkina dela alegorijama: potragom, metafiziΔke prirode, za Bogom.[169][170] Skulptura pred ulazom u Muzej Franca Kafke u Pragu. Ipak, Ε½il Delez i Feliks Gvatari, tvrde kako su teme alijenacije i progona, iako prisutne u Kafkinim delima, prenaglaΕ‘avane od strane kritiΔara. Tvrde kako su Kafkina dela znatno viΕ‘e namerna i subverzivna - Δak i vesela - nego Ε‘to se Δini na prvu ruku. IstiΔu kako Δitanje njegovih dela fokusirajuΔi se na beznaΔe borbi njegivih likova otkriva Kafkinu igru s humorom; on ne komentira nuΕΎno vlastite probleme, veΔ naglaΕ‘ava kako su ljudi skloni izmiΕ‘ljanju problema. U svojim delima, Kafka je Δesto stvarao zlokobne, apsurdne svetove.[171][172] Kafka je nacrte svojih dela Δitao svojim prijateljima, uglavnom se koncentrirajuΔi na svoju humoristiΔnu prozu. Pisac Milan Kundera sugeriΕ‘e kako bi Kafkin nadrealni humor mogao biti inverzija Dostojevskog, koji je pisao o likovima koji su kaΕΎnjeni zbog zloΔina. U Kafkinom delu, lik Δe biti kaΕΎnjen iako zloΔin nije poΔinjen. Kundera veruje kako je Kafka inspiracije za svoje karakteristiΔne situacije vukao iz odrastanja u partijarhalnom domu i u totalitarnoj drΕΎavi.[173] Teodor Adorno, u svom delu Aufzeichungen zu Kafka (1953.), upravo naglaΕ‘ava realno-nadrealno kontrast u Kafkinim delima. Naime, polazeΔi od toga da se Kafkina proza taΔno definiΕ‘e kao parabola, on tvrdi kako ona predstavlja plodno tlo za interpretaciju (Svaka nam reΔenica govori: tumaΔi me), ali je sam autor onemoguΔuje svojim stilom. NaglaΕ‘ava kako pokuΕ‘aj interpretacije stvara zaΔarani krug u kojem se Δitalac zapita odakle mu je situacija poznata, stvara se perpetualni dΓ©jΓ vu. Adorno takoΔe navodi kako Kafka napuΕ‘ta bilo kakvu estetsku distanciju prilikom tumaΔenja. On stvara takve likove i atmosferu koji ukidaju odnos izmeΔu Δitaoca i Δitanog, izmeΔu Δitaoca kao promatraΔa i likova kao ΕΎrtava sistema. Takva blizina nuΕΎno izaziva strah kod Δitaca, strah koji onemoguΔuje Δitaocu da se poistoveti s likovima romana, Ε‘to zbog same atmosfere Ε‘to zbog straha da Δitalac upravo jeste jedan takav lik. Adorno upravo to navodi kao glavni element nadrealnog u Kafkinom delu.[174] Viktor Ε½megaΔ navodi, izmeΔu ostalog, dve odlike u Kafkinom opusu. Mada Kafku danas poznajemo i po romanima i po kratkoj prozi, on bi, Δak i da nema tih romana, nesumnjivo bio svrstan meΔu majstore kratke proze, zajedno s Poem, Δehovim i Borhesom. Ipak, s obzirom da njegova kratka proza ne prelazi pedesetak stranica, Ε½megaΔ istiΔe kako je upravo ta lakonska, koncentrirana kratkoΔa izraza jedna od temeljnih odrednica njegovog stila. Drugu stvar Ε‘to Ε½megaΔ naglaΕ‘ava je Kafkina nesklonost kritiΔkoj prozi. Navodi Tomasa Mana, Roberta Muzila, Hermana Broha, Andrea Ε½ida, VirdΕΎiniju Vulf, DΕΎordΕΎa Bernarda Ε oa i LuiΔija Pirandela, kao i ekspresioniste i futuriste kao kontraprimere autora koji su, u istom razdoblju kao i Kafka, stvarali dela koja obiluju poetoloΕ‘kim programom ili esejistiΔkim komentarom, Ε‘to je Kafka svesrdno izbegavao. Upravo u tome leΕΎi joΕ‘ jedan element Kafkine zagonetnosti, s obzirom da on krΕ‘i napisano pravilno ranomodernistiΔke knjiΕΎevnosti - odsutnost kritiΔkoumetniΔkog tumaΔenja u njegovim delima upravo zbunjuje Δitaoca koji je navikao na te elemente u modernistiΔkoj knjiΕΎevnosti.[175] Bilo je i pokuΕ‘aja da se identifikuje uticaj Kafkine pravniΔke pozadine i uloga prava u njegovom delu.[176][177] VeΔina interpretacija smatra kako su pojmovi zakona i zakonitosti vaΕΎni za njegova dela,[178] u kojima je pravosudni sistem uglavnom opresivan.[179] Zakon se u Kafkinim delima ne smatra utelovljenjem nekog odreΔenog politiΔkog ili pravosudnog entiteta, veΔ skupom anonimnih i neshvatljivih sila. Te su sile skrivene od individualca, ali kontroliΕ‘u ΕΎivot ljudi, koji su neduΕΎne ΕΎrtve sistema izvan njihove kontrole.[178] KritiΔari koji podrΕΎavaju ovakvu apsurdnu koncepciju citiraju situacije u kojima je sam Kafka opisivao svoj konflikt s apsurdnim svemirom, kao Ε‘to je ova iz njegova dnevnika: βZatvoren u vlastita Δetiri zida, oseΔam se kao imigrant zatvoren u stranoj zemlji... Svoju sam porodicu video kao Δudne vanzemaljce sa stranim mi obiΔajima, posvetama i vrlo apsurdnom komunikacijom... iako to nisam hteo, prisilili su me da sudelujem u njihovim bizarnim obredima... nisam se mogao odupreti.[180]β Ipak, DΕΎejms Hejvs tvrdi kako je veΔina opisa sudskih postupaka u Procesu - koliko god oni bili metafiziΔki, apsurdni, konfuzni i koΕ‘marni - utemeljena na taΔnim opisima nemaΔkih i austrijskih kaznenih postupaka tog doba, koji su viΕ‘e bili inkvizitorni nego akuzatorni.[181] Iako je radio u osiguranju, kao Ε‘kolovani advokat, Kafka je bio `jako svestan pravnih debata svog doba`.[177][182] U jednoj poblikaciji s poΔetka XXI. veka, koja polazi od Kafkinih uredskih spisa,[183] Pothik GoΕ‘ tvrdi kako za Kafku, zakon `nije imao nikakvo znaΔenje izvan Δinjenice da on Δista sila dominacije i determinacije.`[184] OstavΕ‘tina Bronzana statua Franca Kafke u Pragu koju je izradio Jaroslav Rona. Ovaj kip se nalazi u Ulici DuΕ‘ni, u staroj ΕΎidovskoj Δetvrti, a inspirian je Kafkinom priΔom `Opis jedne borbe`. `Kafkijanska atmosfera` Kafkin opus uveo je, u teoriju knjiΕΎevnosti, termin `kafkijanska atmosfera`, kojim se oznaΔavaju neobiΔne situacije sliΔne onima iz njegovih dela, posebno Procesa i `PreobraΕΎaja`. Primeri takve atmosfere su situacije u kojima birokratija nadvlada pojedinca, Δesto u nadrealnom, koΕ‘marnim miljeu koji izaziva oseΔaje beznaΔa, bespomoΔnosti i izgubljenosti. Likovi u takvoj atmosferi najΔeΕ‘Δe nemaju jasnu viziju kako bi iz nje izaΕ‘li. Kafkijanski elementi Δesto se pojavljuju u egzistencijalistiΔkim delima, ali termin je nadiΕ‘ao Δisto knjiΕΎevnu interpretaciju te se danas koristi kako bi se oznaΔili svakodnevni dogaΔaji i situacije koje su neshvatljivo kompleksne, bizarne ili nelogiΔne.[185][186][187][188] Komemoracija Muzej Franca Kafke u Pragu posveΔen je autorovu ΕΎivotu i delu. VaΕΎna komponenta muzeja je izloΕΎba Grad K. Franc Kafka i Prag, koja je prvi put izloΕΎena u Barceloni 1999. godine, zatim se preselila u Ε½idovski muzej u Njujorku da bi 2005. postala stalni eksponat u Pragu, u Δetvrti Mala Strana, uz Vltavu. Muzej svoju zbirku originalnih fotografija i dokumenata naziva MΔsto K. Franz Kafka a Praha, a za cilj ima uvesti posetioca u svet u kojem je Kafka ΕΎiveo i o kojem je pisao.[189] Nagrada Franc Kafka je godiΕ‘nja knjiΕΎevna nagrada koju su 2001. utemeljili Grad Prag i DruΕ‘tvo Franca Kafke. Nagrada komemorira knjiΕΎevni trud kao `humanistiΔkog karaktera i doprinos kulturnoj, nacionalnoj, jeziΔnoj i verskoj toleranciji, njezin egzistencijalni, bezvremenski karakter, njenu generalnu, ljudsku vrednost i njenu sposobnost da bude svedok naΕ‘ih vremena.`[190] Izborni komitet i dobitnici dolaze iz celoga sveta, ali su ograniΔeni na ΕΎive autore Δije je barem jedno delo izdano na ΔeΕ‘kom jeziku.[190] Nagrada se sastoji od iznosa od 10,000, ameriΔkih dolara diplome i bronzanog kipa koji se dodeljuju u Pragu krajem oktobra.[190] San Dijego drΕΎavni univerzitet (SDSU) predvodi tzv. Kafkin projekat, zapoΔet 1998. s ciljem pronalaska Kafkinih posljednjih zapisa. ΔetveromeseΔna potraga vladinih arhiva u Berlinu 1998. rezultirala je otkriΔem Gestapove naredbe o konfiskaciji i nekoliko drugih vaΕΎnih dokumenata. Godine 2003,, u sklopu projekta su pronaΔena tri originalna Kafkina pisma, datirana 1923. godine. KnjiΕΎevni i kulturoloΕ‘ki uticaj Za razliku od drugih poznatih pisaca, Kafka nije Δesto citiran od strane drugih autora. Umesto toga, poΔast u se odaje zbog njegovih ideja i perspektiva.[191] Profesor i pisac Ε imon Sandbank smatra kako su Horhe Luis Borhes, Alber Kami, EΕΎen Jonesko i Ε½an Pol Sartr neki od pisaca na koje je Kafka uticao.[192] KnjiΕΎevni kritiΔar novina FajnenΕ‘l tajms smatra kako je Kafka uticao i na portugalskog nobelovca Ε½ozea Saramaga,[193] dok urednik Al Silverman tvrdi kako je i J. D. SelindΕΎer voleo da Δita Kafkina dela.[194] Godine 1999,, grupa od 99 pisaca, nauΔnika i kritiΔara proglasila je romane Proces i Dvorac drugim, odnosno devetim najznaΔajnijim romanom na nemaΔkom jeziku u XX veku.[195] KritiΔar Ε imon Sandbank smatra da, uprkos Kafkinoj sveprisutnosti, njegov enigmatiΔni stil joΕ‘ treba doseΔi.[192] Nil Pejges, profesor koji se posebno bavi Kafkom, smatra kako Kafkin uticaj nadilazi knjiΕΎevnost i nauku o knjiΕΎevnosti - on utiΔe na vizualnu umetnost, muziku i pop-kulturu.[196] Hari Steinhauer, profesor nemaΔke i ΕΎidovske knjiΕΎevnost, tvrdi da je Kafka `ostavio veΔi uticaj na pismeno druΕ‘tvo od bilo kojeg drugog pisca XX veka.`[185] Brod je jednom rekao da Δe 20. vek biti poznat kao βKafkin vekβ.[185] MiΕ‘el-Andre Bosi piΕ‘e kako je Kafka stvorio rigidno nefleksibilno i sterilno birokratsko druΕ‘tvo. Kafka je pisao na rezerviran naΔin pun pravne i nauΔne terminologije. Ipak, njegov je ozbiljni univerzum imao i humor, sve s ciljem isticanja βiracionalnosti u korenu navodno racionalnog svjetaβ.[165] Njegovi su likovi zarobljeni, zbunjeni, puno krivnje, frustrirani i ne mogu shvatiti svoj nadrealni svet. Jako puno post-kafkijanske knjiΕΎevnosti, posebno nauΔne fantastike, sljedi teme Kafkinih dela. UpeΔatljiv primer za to je podΕΎanr sajberpanka, koji kombinuje antiutopistiΔke elemente s tehniΔki superiornim, ali depersonalizovanim svetom. Neki od tih elemenata vidljivi su u delima DΕΎordΕΎa Orvela i Reja Bredberija.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Poslednjih decenija je interesovanje za umetnike u gladovanju veoma opalo. Dok se ranije odliΔno isplaΔivalo prireΔivati takve velike predstave u sopstvenoj reΕΎiji, danas je to potpuno nemoguΔno. Bila su drukΔija vremena. Onda se ceo grad bavio umetnikom u gladovanju; zanimanje je raslo iz jednog dana gladovanja u drugi; svako je hteo da bar jednom dnevno vidi umetnika u gladovanju; poodmaklih dana bilo je pretplatnika koji su danima sedeli pred malim kavezom; posete su se prireΔivale i noΔu, pod svetloΕ‘Δu buktinja, radi pojaΔanja efekta; za lepih dana su kavez iznosili napolje, i onda bi, deci naroΔito, pokazivali umetnika u gladovanju; dok je on za odrasle Δesto predstavljao samo razonodu, u kojoj su uΔestvovali iz mode, deca su u Δudu, Ε‘irom otvorenih usta, drΕΎeΔi se za ruke radi sigurnosti, gledala kako on, bled, u crnom trikou, veoma ispalih rebara, sedi na prostrtoj slami, preziruΔi Δak i stolicu, i kako ponekad, uΔtivo klimajuΔi glavom i s naporom se osmehujuΔi, odgovara na pitanja, pa joΕ‘ i pruΕΎa ruku kroz reΕ‘etke, dozvoljavajuΔi da opipaju koliko je mrΕ‘av, a onda ponovo sasvim tone u sebe, ne vodeΔi brigu ni o kome, Δak ni o izbijanju Δasovnika, koji mu je bio toliko vaΕΎan i koji je predstavljao jedini komad nameΕ‘taja u njegovom kavezu, nego samo gleda preda se, gotovo zatvorenih oΔiju, i ovda-onda iz jedne majuΕ‘ne ΔaΕ‘e srkne vode da ovlaΕΎi usne. Franc Kafka (nem. Franz Kafka, ΔeΕ‘. FrantiΕ‘ek Kafka; Prag, 3. jul 1883 β Kirling, pored BeΔa, 3. jun 1924) jedan je od najznaΔajnijih ΔeΕ‘kih pisaca jevrejskog porekla, kojeg kritika danas smatra jednim od najveΔih autora XX veka. Kafka je govorio i svoja dela pisao na nemaΔkom jeziku.[1] Dobro je znao i ΔeΕ‘ki jezik. Stilom pisanja, Kafka je pripadao avangardi, pravcu iz srednje faze modernizma, ali je svojim delovanjem uveliko uticao na brojne stilove kasnog modernizma, ukljuΔujuΔi i egzistencijalizam. Njegova najznaΔajnija dela, pripovetka PreobraΕΎaj, te romani Proces i Dvorac prepuni su tematike koja predstavlja arhetipove otuΔenosti, psihofiziΔke brutalnosti, sukoba na relaciji roditelji-deca, likova na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔnih transformacija. Kafka je roΔen u jevrejskoj porodici srednje klase u Pragu, tada u Austrougarskoj monarhiji, koja je govorila nemaΔki jezik, a Ε‘kolovao se za pravnika. Po zavrΕ‘etku pravnih studija, Kafka se zaposlio u osiguravajuΔem druΕ‘tvu. U slobodno vreme je poΔeo pisati kratke priΔe te je ostatak ΕΎivota proveo ΕΎaleΔi se kako nema dovoljno vremena da se posveti onome Ε‘to je smatrao svojim pravim pozivom. TakoΔe je ΕΎalio Ε‘to je toliko vremena morao posvetiti svom Brotberufu (nem.: `Posao koji donosi hleb`; dnevni posao). Zbog nedostatka slobodnog vremena i druΕ‘tvenog ΕΎivota, Kafka je preferirao komunikaciju preko pisama, ostavivΕ‘i iza sebe stotine pisama meΔu kojima su i ona pisana ocu, zaruΔnici Felisi Bauer te najmlaΔoj sestri, Otli. Kafka je imao problematiΔan odnos sa svojim autoritativnim ocem koji Δe uveliko uticati na njegovo pisanje, kao i interni konflikt s vlastitim jevrejstvom, za koje je smatrao kako nema velike poveznice s njim. Tokom njegovog ΕΎivota, samo je mali broj Kafkinih dela izaΕ‘ao iz Ε‘tampe: zbirke kraktih priΔa Razmatranje i Seoski lekar, te neke individualne pripovetke (PreobraΕΎaj) izdavane u Δasopisima. Iako je zbirku Umetnik gladovanja pripremio za Ε‘tampu, ona nije odΕ‘ampana do nakon njegove smrti. Kafkina nedovrΕ‘ena dela, ukljuΔujuΔi i romane Proces, Dvorac i Amerika, nisu Ε‘tampana do nakon njegove smrti, a veΔinu ih je izdao njegov prijatelj Maks Brod, ignoriΕ‘uΔi tako Kafiknu ΕΎelju da mu se dela uniΕ‘te nakon smrti. Alber Kami i Ε½an Pol Sartr predvode listu pisaca na koje je uticalo Kafkino delo, a termin βKafkijanska atmosferaβ uΕ‘ao je u teoriju knjiΕΎevnosti kako bi se opisale nadrealne situacije kao u Kafkinim delima. Franc Kafka roΔen je 3. jula 1883. u jevrejskoj porodici srednje klase, koja je govorila nemaΔkim jezikom, u Pragu, tada delu Austrougarske. Njegovog oca, Hermana Kafku (1852β1931.), biograf Stanli Korngold opisao je kao `glomaznog, sebiΔnog i oholog biznismena`,[2] a samog Kafku kao `pravog Kafku, snaΕΎnog, zdravog, gladnog, glasnog, elokventnog, samodostatnog, dominantnog, izdrΕΎljivog, koncentrisanog i izvsrnog poznavatelja ljudske naravi.`[3] Herman je bio Δetvrto dete Jakoba Kafke,[4][5] obrednog dΕΎelata (hebrejski: shochet) koji je u Prag doΕ‘ao iz Oseka, ΔeΕ‘kog sela u blizini mesta Strakonice s velikom jevrejskom populacijom.[6] Nakon Ε‘to je radio kao trgovaΔki putnik, s vremenom je postao trgovac neobiΔnim dobrima i odeΔom, koji je zapoΕ‘ljavao i do 15 radnika, a kao logo svog posla koristio je sliku Δavke, koja se na ΔeΕ‘kom zove kavka.[7] Kafkina majka, Julija (1856β1934.), bila je kΔerka Jakoba Lovija, bogatog trgovca biljkama iz Podjebradija,[8] koja je bila bolje obrazovana od svog supruga.[4] Kafkini su roditelji verojatno govorili varijantom nemaΔkog pod uticajem jidiΕ‘a koji se, ponekad, pejorativno naziva Mauscheldeutsch, ali kako se nemaΔki smatrao osnovnim sredstvom druΕ‘tvenog uspona, verojatno su decu podsticali da govore knjiΕΎevnim nemaΔkim.[9] Kafkina rodna kuΔa nalazi se u blizini Starog gradskog trga u Pragu, a u porodici sa Ε‘estoro dece, Franc je bio najstariji.[10] Njegova braΔa, Georg i Heinrih, umrli su kao deca, joΕ‘ pre Francove sedme godine; sestre su mu se zvale Gabriele (`Eli`) (1889β1944), Valeri (`Vali`) (1890β1944) i Otili (`Otla`) (1892β1943). Tokom radnih dana, oba roditelja nisu bila kod kuΔe. Majka Julija je radila i do 12 sati dnevno kako bi pomogla u voΔenju Hermanovog posla. Kao rezultat toga, Kafkino je detinjstvo bilo priliΔno samotno,[11] a decu su mahom odgajale brojne guvernante i sluΕ‘kinje. Kafkin problematiΔan odnos s ocem pomno je dokumentovan u njegovom pismu ocu (Brief an den Vater), na preko 100 stranica na kojima piΕ‘e kako je oΔev autoritativan stav uveliko uticao na njega.[12] S druge strane, majka mu je bila tiha i srameΕΎljiva.[13] Upravo je oΔeva dominantna liΔnost uveliko uticala na njegovo pisanje.[14] Obrazovanje Palata Kinski, gde je Kafka iΕ‘ao u gimnaziju, na Starom gradskom trgu u Pragu. U razdoblju od 1889. do 1893., Kafka se Ε‘kolovao u Deutsche Knabenschule (NemaΔka osnovna Ε‘kola za deΔake) u danaΕ‘njoj Ulici Masna (tada MasnΓ½ trh/Fleischmarkt). Mada je govorio ΔeΕ‘ki, Kafka je Ε‘kolovan u nemaΔkim Ε‘kolama na insistiranje njegovog autoritativnog oca. Njegovo jevrejsko obrazovanje zavrΕ‘eno je s njegovom bar micvom u uzrastu od 13 godina. Sam Kafka nije uΕΎivao u odlascima u sinagogu te je iΕ‘ao samo praznicima, s ocem, Δetiri puta godiΕ‘nje.[3][15][16] Po zavrΕ‘etku osnovne Ε‘kole 1893., Kafka je primljen u strogu, klasiΔno-orjentisanu nemaΔku gimnaziju AltstΓ€dter Deutsches Gymnasium, na Starom gradskom trgu, u sklopu palate Kinski. I ovde se nastava odvijala na nemaΔkom, ali Kafka je znao i pisati i govoriti ΔeΕ‘ki;[17][18] potonji je uΔio u gimnaziji punih osam godina, postigavΕ‘i dobar uspeh.[19] Mada je dobijao samo komplimente za svoj ΔeΕ‘ki, nikada se nije smatrao fluentnim.[20] Maturske ispite poloΕΎio je 1901. godine.[21] Nakon maturiranja, Kafka je upisao Karl-Ferdinands-UniversitΓ€t u Pragu, ali se nakon samo dve nedelje studiranja hemije prebacio na pravo.[22] Mada ova struka nije previΕ‘e zanimala Kafku, otvarala mu je Ε‘iroku lepezu poslova koji su zadovoljavali njegovog oca. Uz sve to, studije prava su trajale je znatno duΕΎe Ε‘to je Kafki omoguΔilo da istovremeno pohaΔa predavanja iz nemaΔkih studija i istorije umetnosti.[23] TakoΔe se pridruΕΎio i studenskom klubu, Lese- und Redehalle der Deutschen Studenten (nem. ΔitalaΔki i nastavni klub nemaΔkih studenata), koji je organizovao knjiΕΎevna dogaΔanja, Δitanja i sliΔne aktivnosti.[24] MeΔu Kafkinim prijateljima bili su novinar Feliks VeltΕ‘, koji je studirao filozofiju, glumac Yitzchak Lowy, koji je dolazio iz varΕ‘avske hasidistiΔke porodice, te pisci Oskar Baum i Franc Verfel.[25] Pred kraj prve godine, Kafka je upoznao kolegu Maksa Broda, koji Δe mu ubrzo postati doΕΎivotni prijatelj.[24] Brod je ubrzo primetio da su, iako je Kafka bio srameΕΎljiv i retko je priΔao, stvari koje je rekao izrazito duboke.[26] Kafka je tokom celog ΕΎivota bio strastven Δitalac;[27] zajedno s Brodom, proΔitao je Platonovog Protagoru na izvornom grΔkom, na Brodovu inicijativu, te Floberova dela Sentimentalni odgoj i IskuΕ‘enje svetoga Antona na francuskom, na Kafkin predlog.[28] Kafka je Fjodora Dostojevskog, Gistava Flobera, Franca Grilparzera i Hajnriha fon Klajsta smatrao `istinskom braΔom po krvi`.[29] Uz navedene, Kafka je bio zainteresiran i za ΔeΕ‘ku knjiΕΎevnost[17][18] te dela Johana Volfganga Getea.[30] Kafka je 18. jula 1906. godine[a] stekao titulu doktora pravnih nauka te je odradio godinu dana besplatnog staΕΎiranja kao sudski pripravnik na graΔanskim i kaznenim sudovima.[32][33] Posao Dana 1. novembra 1907., Franc Kafka je dobio posao u kompaniji Assicurazioni Generali, italijanskoj osiguravajuΔoj kuΔi za koju je radio gotovo godinu dana. Njegova pisma iz tog razdoblja upuΔuju kako je bio nezadovoljan radnim vremenom - od 08:00 do 18:00[34][35] - koje mu je onemoguΔavalo da se posveti pisanju, koje mu je postajalo sve vaΕΎnije. U tom je razdoblju mogao pisati iskljuΔivo noΔu, a noΔno pisanje bilo je izrazito iscrpno s obzirom na radno vreme. Dana 15. jula 1908. dao je otkaz, a za dve nedelje je naΕ‘ao posao u Institutu za radniΔko osiguranje od ozleda Kraljevine ΔeΕ‘ke koji mu je omoguΔio viΕ‘e vremena za pisanje. Opis posla bilo mu je istraΕΎivanje i procena kompenzacija za osobne ozlede industrijskih radnika; incidenti kao izgubljeni prsti ili udovi bili su Δesti u to vreme. Profesor menadΕΎmenta Peter Druker kreditira Kafku kao tvorca prve civilne zaΕ‘titne kacige, ali to ne potvrΔuje nijedan dokument Kafkinog poslodavca.[36][37] Njegov je otac Δesto njegov posao u osiguravajuΔem druΕ‘tvu nazivao Brotberuf, posao koji radi samo kako bi plaΔao raΔune; sam Kafka je nekoliko puta izjavio kako ga prezire. Kafka je jako brzo napredovao te su njegovi zadaci ukljuΔivali procesovanje i istraΕΎivanje zahteva za naknadom, pisanje izvjeΕ‘taja i reΕ‘avanje apela raznih biznismena koji su smatrali kako im je kompanija stavljena u kategoriju previsokog rizika, Ε‘to im je poveΔavalo premije za osiguranje.[38] TakoΔe, tokom nekoliko godina rada u druΕ‘tvu, zadatak mu je bio sastavljanje godiΕ‘njeg izvjeΕ‘taja o osiguranju. Njegovi nadreΔeni su jako dobro primali te izvjeΕ‘taje.[39] Radno vreme uglavnom mu je zavrΕ‘avalo oko 14:00, Ε‘to mu je davalo dovoljno vremena za pisanje, kojemu je bio posveΔen.[40] U kasnijim godinama, bolest ga je Δesto spreΔavala u odlasku na posao, ali i pisanju. Mnogo godina kasnije, Brod je skovao termin Der enge Prager Kreis (nem. Uski praΕ‘ki krug), kako bi objedinio grupu pisaca kojima su pripadali Kafka, Feliks VeltΕ‘ i on.[41][42] Krajem 1911., Kafka i Karl Herman, suprug njegove sestre Eli, postaju partneri u prvoj fabrici azbesta u Pragu, znanoj kao Prager Asbestwerke Hermann & Co., otvorenoj uz pomoΔ miraznog novca koji je dao Hermann Kafka. Iako je isprva pokazivao entuzijazam i velik deo slobodnog vremena posveΔivao poslu, Kafka je ubrzo zamrzo i fabriku jer mu je oduzimala previΕ‘e vremena za pisanje.[43] U ovom razdoblju se zainteresovao za ΕΎidovsko pozoriΕ‘te, uprkos bojazni prijatelja kao Ε‘to je Brod, koji su ga svejedno podrΕΎavali u njegovim zanimacijama. Nakon Ε‘to je u novembru 1911. prisustvovao predstavi teatra, Kafka je sledeΔih Ε‘est mjeseci proveo intenzivno se baveΔi jidiΕ‘om i ΕΎidovskom knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[44] Ta je zanimacija sluΕΎila i kao temelj za njegovu rastuΔu povezanost sa ΕΎidovstvom.[45] Otprilike u ovom razdoblju postao je i vegetarijanac.[46] Negde tokom 1915. godine, Kafka je dobio poziv za vojsku kako bi sluΕΎio u Prvom svetskom ratu, ali su njegovi poslodavci sredili otpust jer se njegov posao smatrao esencijalnim za drΕΎavu. Kasnije se ipak pokuΕ‘ao pridruΕΎiti vojsci, ali u tom su ga spreΔili zdravstveni problemu povezani s tuberkulozom,[47] koja mu je dijagnozirana 1917. godine.[48] Privatni ΕΎivot Berlin je odigrao veliku ulogu u Kafkinom privatnom ΕΎivotu. Iz Berlina su dolazile i Felisa Bauer i Margareta Bloh, a sam Kafka je tamo krako i ΕΎiveo dok je bio u vezi s Dorom Dijamant. Na slici je poznati bulevar Unter den Linden, prikaz iz 1900. godine. Prema Brodu, Kafku je konstantno `muΔila` seksualna poΕΎuda.[49] Kao odrasla osoba, Δesto je posveΔivao bordele,[50][51][52] a zanimala ga je i pornografija.[49] Uz sve to, tokom ΕΎivota je spavao s mnogo ΕΎena. Dana 13. avgusta 1912., Kafka je upoznao Felis Bauer, Brodovu roΔaku, koja je radila u Berlinu kao predstavnica jedne diktafonske kompanije. Nedelju dana nakon upoznavanja u domu Brodovih, Kafka je napisao u svoj dnevnik: βGospoΔica FB. Kod Broda sam stigao 13. avgusta, ona je sedela za stolom. Nisam uopΕ‘te bio ΕΎeljan saznati ko je ona, veΔ sam je odmah uzeo zdravo za gotovo. KoΕ‘Δato, prazno lice koje je otvoreno pokazivalo svoju praznoΔu. Goli vrat. NabaΔena bluza. Izgledala je jako domicilno u svojoj haljini iako, kako se ispostavilo, uopΕ‘te nije bila takva. (PocmatrajuΔi je ovako detaljno, pomalo se otuΔujem od nje ...) Skoro slomljen nos. Plava, nekako ravna, neatraktivna kosa, snaΕΎna brada. Kada sam sedao, dobro sam je pogledao po prvi put, dok sam seo, veΔ sam imao nesalomljivo miΕ‘ljenje o njoj.[53][54] β Nedugo nakon ovoga, Kafka je u samo jednoj noΔi napisao priΔu `ΠΡΠ΅ΡΡΠ΄Π°`, a u plodnom periodu je radio na svom romanu Amerika i na pripovetci `PreobraΕΎaj`. Kafka i Felice Bauer su, tokom sledeΔih pet godina, komunicirali uglavnom preko pisama, povremeno su se viΔali i dva su se puta zaruΔili.[55] Druge zaruke, Kafka je prekinuo 1917. kada je oboleo od tuberkuloze. Kafkina opseΕΎna pisma izdata su kao zbirka Pisma Felisi; njezina pisma nisu preΕΎivela.[53][56][57] Biografi Rehner Stah i DΕΎejms Haves tvrde kako je Kafka, oko 1920., bio zaruΔen i treΔi put, za Juliju Vohrizek, siromaΕ‘nu i neobrazovanu hotelsku sobaricu.[55][58] Stah i Brod takoΔe navode kako je Kafka, dok je poznavao Felis Bauer, imao aferu s njenom prijateljicom, Margaretom `Gretom` Bloh,[59] Ε½idovkom iz Berlina. Brod takoΔe tvrdi kako je Blohova rodila Kafkinog sina, iako ovaj nikada nije saznao za dete. DeΔak, Δije je ime nepoznato, roΔen je ili 1914. ili 1915. te je umro u Minhenu 1921. godine.[60][61] Ipak, Kafkin biograf Peter-Andre Alt tvrdi da, iako Blohova jeste imala sina, Kafka nije otac jer par nikada nije bio intiman.[62][63] Stah takoΔe tvrdi kako Kafka nije imao dece.[64] U avgustu 1917., Kafki je dijagnostikovana tuberkuloza, nakon Δega je nekoliko meseci boravio u selu Zurau, gde je njegova sestra Otla radila na farmi sa svojim Ε‘urjakom Hermanom. Tamo mu je bilo jako ugodno te je kasnije to opisao kao verovatno najbolji period svoga ΕΎivota, verovatno zato Ε‘to nije imao nikakvih obaveza. Pisao je dnevnike i oktave. Iz tih je beleΕ‘ki Kafka uspeo izvuΔi 109 numerisanih komada teksta na Zetelu, komadu papira bez nekog reda. Oni su izdati kao zbirka RazmiΕ‘ljanja o Grehu, Nadi, Patnji i Pravom putu (na nemaΔkom izdato kao Die ZΓΌrauer Aphorismen oder Betrachtungen ΓΌber SΓΌnde, Hoffnung, Leid und den wahren Weg).[65] Godine 1920,, Kafka je zapoΔeo vezu s ΔeΕ‘kom novinarkom i knjiΕΎevnicom, Milenom Jesenskom. Kafkina pisma njoj kasnije su izdata kao Pisma Mileni.[66] Tokom odmora u julu 1923., koji je proveo u mestu Gral-Miric na Baltiku, Kafka je upoznao Doru Dijamant, dvadesetpetogodiΕ‘nju odgajateljicu iz ortodoksne ΕΎidovske porodice. Kafka se, nadajuΔi se da Δe se tako osloboditi porodiΔnog uticaja i moΔi pisati, nakratko preselio u Berlin, gde je ΕΎiveo s Dorom. Postala mu je ljubavnica i zainteresovala ga za Talmud.[67] U tom je periodu radio na Δetiri priΔe koje su trebale da budu Ε‘tampane pod naslovom Umetnik gladovanja.[66] Osobnost Kafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali (...) takoΔe su [ga] smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[68] Kafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali uvideli su kako je tih i staloΕΎen, kako poseduje oΔitu inteligenciju i suh smisao za humor; takoΔe su ga smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[68] Brod ga je uporedio s Hajnrihom fon Klajstom, primetivΕ‘i kako su oba pisca imala sposobnost jasnog i realistiΔkog opisivanja situacije do u detalje.[69] Kafaka je bio jedna od najzabavnijih osoba koje je Brod upoznao; uΕΎivao je u Ε‘alama i zabavljanju s prijateljima, ali im je i davao dobre savete u problematiΔnim situacijama.[70] TakoΔe, prema Brodu, Kafka je bio strastven recitator koji je mogao govoriti kao da peva.[71] Brod je smatrao kako su `apsolutna istinoljubivost` i `precizna savesnost` dve Kafkine najznaΔajnije osobine.[72][73] IstraΕΎivao bi detalj, ono neprimetno, temeljito s tolikom ljubavlju i preciznoΕ‘Δu da su se poΔele pojavljivati stvari koje su dotad bile neviΔene, ali su bile niΕ‘ta doli istinite.[74] Iako kao dete nije negovao veΕΎbanje, u kasnijem je dobu pokazivao interes za igre i fiziΔku aktivnost,[27] postavΕ‘i dobar biciklista, plivaΔ i ronilac.[72] Vikendima, Kafka bi s prijateljima iΕ‘ao na duge Ε‘etnje, koje bi najΔeΕ‘Δe predloΕΎio on sam.[75] MeΔu ostalim interesima bili su alternativna medicina, novi obrazovni sastavi kao metoda Montesori[72] te tehniΔki noviteti kao Ε‘to su avioni i film.[76] Samo pisanje bilo mu je toliko bitno da ga je smatrao `vrstom molitve`.[77] Bio je i jako osetljiv na zvuk tako da je volio tiΕ‘inu prilikom pisanja.[78] Autor Perez-Alvarez sugerirao je kako je Kafka moΕΎda bolovao od Ε‘izoidnog poremeΔaja liΔnosti.[79] Njegov stil, ne samo u `PreobraΕΎaju` veΔ i u drugim delima, sadrΕΎi odreΔene Ε‘izoidne karakteristike koje objaΕ‘njavaju dobar deo iznenaΔenja u njegovim delima.[80] Njegova muka vidljiva je u dnevniΔkom zapisu od 21. jula 1913.:[81] βVeliki je svet Ε‘to ga nosim u glavi. Ali kako osloboditi sebe i njih bez da se rastrgam. I hiljadu puta radije plaΔem u sebi. Radi toga sam tu, toliko mi je jasno.[82]β Kao i u ZΓΌrau Aphorism, broj 50: βΔovek ne moΕΎe ΕΎiveti bez permanentnog verovanja u neΕ‘to neuniΕ‘tivo u njemu samom, mada mu i to neΕ‘to neuniΕ‘tivo i vera u to mogu biti trajno skriveni.[83]β Mada se nikada nije ΕΎenio, Kafka je brak i decu izrazito cenio. Iako je imao nekoliko devojaka,[84] neki su autori spekulisali o njegovoj seksualnosti; drugi su, pak, sugerisali kako je imao nekakav poremeΔaj hranjenja. Doktor M. M. Fihter s Psihijatrijske klinike Univerziteta u Minhenu u svom radu iz 1988. predstavlja βdokaze za hipotezu da je pisac Franc Kafka bolovao od atipiΔnog oblika anoreksije nervoze.β[85] U svojoj knjizi Franc Kafka, jevrejski pacijent iz 1995., Sander Gilman je istraΕΎio `zaΕ‘to bi jednog Ε½idova smatrali `hipohonrdom` ili `homoseksualcem` te kako Kafka inkorporira aspekte tih naΔina shvaΔanja ΕΎidovskog muΕ‘karca u svoju vlastitu sliku i delo.`[86] Isto tako, Kafka je barem jednom razmiΕ‘ljao o samoubistru, pred kraj 1912. godine.[87] PolitiΔki stavovi Kako tvrdi njegov Ε‘kolski kolega Hugo Bergman, Kafka je u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kako bi pokazao svoje simpatije prema socijalizmu. Pre poΔetka Prvog svetskog rata,[88] Kafka je bio na nekoliko sastanaka Kluba Mladih, ΔeΕ‘ke anarhistiΔke, antimilitaristiΔke i anitikleriΔke organizacije.[89] Hugo Bergman, koji je pohaΔao istu osnovnu i srednju Ε‘kolu kao i Kafka, raziΕ‘ao se s Kafkom tokom njihove poslednje akademske godine (1900./1901.) jer su `[Kafkin] socijalizam i moj cionizam bili previΕ‘e stridentni`.[90][91] `Franc je postao socijalist, ja sam postao cionista 1898. Sinteza cionizma i socijalizma tada joΕ‘ nije postojala.`[91] Bergman tvrdi kako je Kafka u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kao znak podrΕ‘ke socijalizmu.[91] U jednom dnevniΔkom zapisu, Kafka je referirao na poznatog anarhistiΔkog filozofa, Pjotra Kropotkina: `Ne zaboravi Kropotkina!`[92] Kasnije je, o ΔeΕ‘kim anarhistima, rekao: `Oni su svi bezhvalno hteli shvatiti ljudsku sreΔu. Ja sam ih razumio. Ali... nisam mogao predugo marΕ‘irati uz njih.`[93] Tokom komunistiΔkog razdoblja, ostavΕ‘tina Kafkinog dela za socijalizam IstoΔnog bloka je bila vruΔa tema. MiΕ‘ljenja su sezala od toga da je satirizirao birokratiju raspadajuΔe Austrougarske do toga da je utelovio uspon socijalizma.[94] JoΕ‘ jedna bitna taΔka bila je alijenacija; dok je konzervativno stajaliΕ‘te glasilo da Kafkini prikazi alijenacije viΕ‘e nisu relevantni za druΕ‘tvo koje je navodno eliminisalo alijenaciju, konferencija odrΕΎana u ΔehoslovaΔkom mestu Liblice 1963. godine, povodom autorovog osamdesetog roΔendana, naglasila je trajnu vaΕΎnost Kafkinog prikaza birokratskog druΕ‘tva.[95] Ipak, pitanje je li Kafka bio politiΔki autor ili nije je joΕ‘ uvek predmet debate.[96] Judaizam i cionizam OdrastajuΔi, Kafka je bio Ε½idov koji je govorio nemaΔki u Pragu, gradu u kojim je dominirao ΔeΕ‘ki jezik.[97] Bio je duboko fasciniran Ε½idovima iz istoΔne Evrope, za koje je smatrao da poseduju intenzitet duhovnog ΕΎivota koji je nedostajao Ε½idovima na Zapadu. Njegov dnevnik je pun referenci na ΕΎidovske pisce.[98] Ipak, neretko je bio otuΔen kako od Ε½idova tako i od judeizma: `Ε ta ja imam zajedniΔko sa Ε½idovima? Jedva da imam neΕ‘to zajedniΔko sa samim sobom i bolje mi je da stojim tiho u uglju, zadovoljan Ε‘to mogu disati.`[99] Hejvs sugerira da Kafka, makar izuzetno svjestan svog ΕΎidovstva, nije inkorporisao te elemente u svojim delima, kojima, prema Hejvsu, nedostaju ΕΎidovski likova, scena ili tema.[100][101][102] Prema miΕ‘ljenju knjiΕΎevnog kritiΔara Harolda Bluma, Kafka je, iako mu je vlastito ΕΎidovstvo bilo strano, bio suΕ‘tinski ΕΎidovski pisac.[103] Lotar Kan je jednako jasan: `Prisutnost ΕΎidovstva u Kafkinom delu sada je nesumnjiva.`[104] Pavel Ejsner, prvi prevodilac Kafkinih dela, tumaΔi Proces kao utelovljenje `trostruke dimenzije postojanja Ε½idova u Pragu... njegov protagonista, Josef K. je (simboliΔno) uviΔen od strane Nemca (Rabensteiner), Δeha (Kullich) i Ε½idova (Kaminer). On predstavlja `neskrivljenu krivnju` koja proΕΎima jednog Ε½idova u savremenom svetu, iako nema dokaza da je i on sam Ε½idov.`[105] U svom eseju Tuga u Palestini?!, izraelski pisac Dan Miron istraΕΎuje Kafkin odnos prema cionizmu: `Δini se da su i oni koji smatraju da takva veza postoji i da je cionizam odigrao centralnu ulogu u njegovom ΕΎivotu i delu, kao i oni koji negiraju takvu vezu u celosti ili joj ne pridaju vaΕΎnosti, svi u krivu. Istina se nalazi na vrlo nejasnom mestu koje se nalazi izmeΔu ova dva pojednostavljena pola.`[98] Kafka je razmiΕ‘ljao da se, prvo s Felis Bauer, a onda i s Dorom Dijamantr, preseli u Palestinu. Dok je boravio u Berlinu uΔio je hebrejski, unajmivΕ‘i Brodovog prijatelja iz Palestine, po imenu Pua Bat-Tovim, da ga poduΔava[98] i odlazivΕ‘i na Δasove rabina Julijusa Gutmana[b] na berlinskom Fakultetu za ΕΎidovske studije.[106] Livija Rotkirhen naziva Kafku `simboliΔnim figurom svoga vremena`.[105] Njegovi savremenici bili su mnogi ΕΎidovski pisci (nemaΔki, ΔeΕ‘ki i nacionalni Ε½idovi) koji su bili osetljivi na nemaΔku, austrijsku, ΔeΕ‘ku i ΕΎidovsku kulturu. Prema Rotkirhenovoj, `ta situacija dala je njihovim delima Ε‘irok, kozmopolitski izgled i kvalitet egzaltacije koja je graniΔila s transcedentnom metafiziΔkom kontemplacijom. Najbolji primer je Franc Kafka.`[105] Smrt Grob Franca Kafke i njegovih roditelja na groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov. Kafkina tuberkuloza grkljana pogorΕ‘ala se u martu 1924. godine te se morao vratiti iz Berlina u Prag,[55] gde su se za njega brinuli Δlanovi porodice, posebno sestra Otla. Dana 10. aprila 1924. otiΕ‘ao je u sanatorijum doktora Hofmana u Kierlingu, pokraj BeΔa,[66] gde je i umro 3. juna 1924. godine. Δini se kako je uzrok smrti bilo gladovanje - bol u grlu bila je, oΔito, toliko snaΕΎna da Kafka nije mogao jesti, a kako tada joΕ‘ uvek nisu postojale druge metode hranjenja, nije postojao naΔin da se nahrani.[107][108] Telo mu je preneΕ‘eno nazad u Prag, gde je sahraljen 11. juna 1924. na Novom ΕΎidovskom groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov.[51] Kafka je tokom ΕΎivota bio anoniman, i slavu je smatrao nebitnom. Ipak, stekao je slavu ubrzo nakon smrti.[77] Delo Prva stranica Pisma ocu. Sva izdana dela Franca Kafke, osim nekoliko pisama Δehinji Mileni Jasenskoj, pisana su na nemaΔkom jeziku. Ono malo Ε‘to je izdato tokom autorovog ΕΎivota, privuklo je oskudnu paΕΎnju, Ε‘to se ne moΕΎe reΔi za njegova posthumno izdata dela. Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% svega Ε‘to je napisao,[109][110] posebno dok je ΕΎiveo u Berlinu, gde mu je Dora Dijamant pomogla u paljenju skica za dela.[111] U ranoj stvaralaΔkoj fazi, uzor mu je bio nemaΔki pisac Hajnrih fon Klajst koga je, u jednom pismu Felisi Bauer, opisao zastraΕ‘ujuΔim i za koga je smatrao da mu je bliΕΎi nego vlastita porodica.[112] PriΔe Kafka je bio plodan pisac kratkih priΔa i pripovetki. Neke njegove izdate priΔe nazivane su ErzΓ€hlung (nemaΔki: priΔe), a neke Geschichte (nemaΔki: pripovijetke). Neke od njih su relativno duge (`PreobraΕΎaj`, `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, `Presuda`), dok su druge bile samo paragraf duge (gotovo kao aforizmi; na primer `Odustani!`, `Prometej`, `Mala basna` ili `Istina o SanΔu Panzi`). Najstarija saΔuvana Kafkina priΔa je |`Der Unredliche in seinem Herzen`. Ona nikada nije Ε‘tampana, ali je bila ddo pisma prijatelju Oskaru Polaku iz 1902. godine. Kafkina prva izdana dela su osam priΔa koje su se 1908. godine pojavile u prvom izdanju Δasopisa Hyperion pod zbirnim naslovom RazmiΕ‘ljanje. U razdoblju od 1904. do 1909. radio je na priΔi `Opis jedne borbe`. Kada ju je pokazao Brodu, ovaj ga je savetovao da nastavi raditi i poΕ‘alje je Hyperionu. Jedan odlomak priΔe izdao je 1908.,[113] a dva u proleΔe 1909., sve u Minhenu.[114] U kreativnom naletu u noΔi 22. septembra 1912., Kafka je napisao priΔu `Presuda`, koju je posvetio Felisi Bauer. Brod je uoΔio sliΔnost u imenima glavnog lika i njegove fiktivne zaruΔnice, Georga Bendemanna i Friede Brandenfeld, s imenima Franca Kafke i Felise Bauer.[115] Ova priΔa se uglavnom smatra za delo koje je stvorilo Kafku kao pisca. PriΔa se bavi problematiΔnim odnosom sina i njegovog dominantnog oca, koji dobija novu dimenziju nakon Ε‘to se sin zaruΔi.[116][117] Kafka je kasnije rekao kako je pisao s `potpunim otkrivanjem svoje duΕ‘e i tela`[118] tu priΔu koja se je `razvila kao pravo roΔenje, prekrivena prljavΕ‘tinom i muljem.`[119] Rukopis priΔe Kafka je poslao i Felisi (u pismu od 2. juna 1913.), dodavΕ‘i neobiΔnu tvrdnju: `NalaziΕ‘ li u Presudi ikakav smisao, hoΔu reΔi odreΔen, koherentno izraΕΎen, shvatljiv smisao? Ja ga ne nalazim i nisam u stanju iΕ‘ta tumaΔiti?`[120] PriΔa je prvi put Ε‘tampana u Lajpcigu 1912. godine uz posvetu `GospoΔici Felisi Bauer`, koja je u kasnijim izdanjima promenjena `za F`.[66] Naslovna strana prvog izdanja `PreobraΕΎaja`, Kafkine najpoznatije pripovetke. Kafkina prva dela uglavnom je izdao, danas zatvoreni, Kurt Wolff Verlag. Godine 1912,, Franc Kafka je napisao pripovetku `PreobraΕΎaj`,[121] izdanu 1915. godine u Lajpcigu. Radi se o neobiΔnoj, gotovo nadrealnoj priΔi koja je verojatno jedan od najboljih i najreprezentativnijih primera Kafkinog magijskog realizma. PriΔa zapoΔinje in medias res, kultnom prvom reΔenicom Kad se Gregor Samsa jednoga jutra probudio iz nemirnih snova, naΔe se u svom krevetu preobraΕΎen u golemog insekta. NemaΔki izvornik koristi termin ungeheuren Ungeziefer, koji se doslovno moΕΎe prevesti kao monstruozno ΔudoviΕ‘te, s tim da reΔ Ungeziefer generalno oznaΔava neΕΎeljene i prljave ΕΎivotinje. BubaΕ‘vaba, u koju se Gregor Samsa pretvorio, bio je upravo to. Pripovetka dalje prati ΕΎivot (ili ΕΎivotarenje) i propadanje bubaΕ‘vabe Gregora Samse i njegovu postepenu alijenaciju, prvo od vanjskog sveta, a onda i od porodice i vlastitog ΕΎivota. KritiΔari ovo djelo, koje je prepuno simbolike i metafora, smatraju jednim od temeljnih dela 20. veka.[122][123][124] PriΔa `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, koja govori o razraΔenom ureΔaju za muΔenje i smaknuΔe, napisana je u oktobru 1914.,[66] revizirana 1918. te izdata u Lajpcigu tokom oktobra 1919. godine. PriΔa `Umetnik gladovanja`, izdata u Δasopisu Die neue Rundschau` 1924. godine, opisuje glavni lik, ΕΎrtvu, koji doΕΎivljava pad razumevanja za njegovu Δudnu veΕ‘tinu izgladnjivanja samog sebe na odreΔene periode.[125] Njegova posljednja priΔa, `PevaΔica Ε½osefina, ili puk miΕ‘eva` takoΔe se bavi odnosom umetnika i njegove publike.[126] Romani Naslovne strane nemaΔkih izdanja Kafkina tri romana (od gore na dole): Proces (1925.), Dvorac (1926.), Amerika (1927.) Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% vlastitog opusa. Prvi roman poΔeo je pisati 1912. godine,[127] a prvo poglavlje istog danas je poznato kao kratka priΔa pod naslovom `LoΕΎaΔ`. Kafka je to delo, koje je ostalo nedovrΕ‘eno, nazvao Der Verschollene, ali kada ga je Brod posthumno Ε‘tampao, odabrao je naslov Amerika.[128] Iako osetno humoristiΔniji i realistiΔniji od ostalih Kafkinih dela, ovaj roman, koji prati lutanja evropskog emigranta Karla Rosmana po Americi, deli iste motive opresivnog i nedodirljivog sistema koji protagonistu stavlja u razne bizarne situacije.[129] Roman inkorporira mnoge detalje iz iskustava Kafkinih roΔaka koji su emigrirali u Ameriku[130] te ostaje jedino delo za koje Kafka nije odabrao optimistiΔan zavrΕ‘etak.[131] Tokom 1914., Kafka je zapoΔeo rad na romanu Proces,[114] svom verojatno najuticajnijem romanu.[c] Proces govori o Josefu K., bankovnom sluΕΎbeniku koji jedno jutro biva uhvaΔen i optuΕΎen od strane daleke i nepoznate vlasti zbog zloΔina koji je nepoznat kako njemu tako i Δitaocu. K. upada u niz bizarnih i nejasnih situacija, bori se protiv u potpunisti dehumanizirane birokracije i dobija pomoΔ od niza grotesknih likova koji su, u suΕ‘tini, potpuno beskorisni (uz izuzetak tajanstvenog zatvorskog kapelana) sve do samoga kraja, kada realizuje snagu tog birokratskog mehanizma te mu se ultimatno prepuΕ‘ta. Ipak, za razliku od Amerike, prozorsko svetlo na samom kraju romana ostavlja nadu, koja je jedan od kljuΔnih motiva u Kafkinim delima. No, roman je, uprkos toga Ε‘to je Kafka napisao poslednje poglavlje, ostao nedovrΕ‘en. Ipak, novija izdanja romana u sebi sadrΕΎe i nedovrΕ‘ena ili neuklopljena poglavlja (iako su ona izdvojena od glavnog romana). Prema nobelovcu Elijasu Kanetiju, Felisa je kljuΔna za radnju Procesa, a sam je Kafka rekao kako je to `njena priΔa`.[132][133] Kaneti je svoju knjigu o Kafkinim pismima Felisi nazvao Der andere Prozess (Kafkin drugi proces), u Δast vezi izmeΔu romana i pisama.[133] Mitiko Kakutani, u kritici Njujork tajmsa, piΕ‘e da Kafkina pisma sadrΕΎe `temeljne znakove njegove fikcije - onu istu nervoznu paΕΎnju posveΔenu minucioznim detaljima; onu istu paranoidnu svest o promenjivim balansima moΔi; istu atmosferu emocionalnog guΕ‘enja - kombinovanu, na opΕ‘te iznenaΔenje, s trenucima deΔaΔkog ΕΎara i oduΕ‘evljenosti.`[133] Prema vlastitom dnevniku, Kafka je veΔ do 11. juna 1914. godine planirao roman Dvorac, ali ga je poΔeo pisati tek 27. januara 1922.[114] Protagonista ovog romana je Landvermesser (nem. nadstojnik) po imenu K., koji se iz nepoznatih razloga bori kako bi dobio pristup misterioznim upraviteljima dvorca koji upravljaju selom. Kafkina namera bila je da vlasti u dvorcu obaveste K.-a na trenutku samrti kako njegova βzakonska osnova da ΕΎivi u selu nije vaΕΎeΔa, ali je, s obzirom na brojne sporedne Δinjenice, imao dozvolu da ΕΎivi i radi u selu.β[134] MraΔan i na momente nadrealan, roman se fokusira na alijenaciji, birokraciji, naizgled beskrajnim frustracijama ljudskih pokuΕ‘aja u borbi s vlaΕ‘Δu i beskorisnim i beznadnim traganjem za nedostiΕΎnim ciljem. Hartmut M. Rastalski je u svojoj disertaciji napisao sledeΔe: `Kao i snovi, njegova dela kombinuju precizne, `realistiΔne` detalje s apsurdnim, paΕΎljivo posmatranje i rezonovanje protagoniste s neobjaΕ‘njivom glupoΕ‘Δu i nemarom.`[135] Istorija izdavanja Kafkine priΔe su izvorno izlazile u knjiΕΎevnim Δasopisima. Prvih osam izdato je 1908. u prvom izdanju dvomeseΔnika Hyperion.[136] Franc Blej je 1914. izdao dva dijaloga koja Δe postati `Opis jedne borbe`.[136] Fragment priΔe `Avioni u Bresciji`, napisane za vrijeme puta za Italiju Brodom, izdan je 28. septembra 1909. u dnevniku Bohemija.[136][137] Dana 27. jula 1910., nekoliko priΔa koje Δe kasnije postati deo RazmiΕ‘ljanja, izdano je u uskrΕ‘njem izdanju dnevnika Bohemija.[136][138] U Lajpcigu, tokom 1913., Brod je s izdavaΔem Kurtom Volfom izdao priΔu `Das Urteil. Eine Geschichte von Franz Kafka` (nem. `Presuda, priΔa Franca Kafke`) u knjiΕΎevnom godiΕ‘njaku za umetniΔku poeziju Arkadija. PriΔa `Pred zakonom` izdata je 1915. u novogodiΕ‘njem izdanju nezavisnog ΕΎidovskog nedeljnika Selbstwehr; priΔa je ponovo izdata 1919. u sklopu zbirke Seoski lekar te je postala deo romana Proces. Ostale priΔe izlazile su po raznim Δasopisima, meΔu kojima su Brodov Der Jude, novine Prager Tagblatt te magazini Die neue Rundschau, Genius i Prager Presse.[136] Kafkina prva izdata knjiga bila je zbirka RazmiΕ‘ljanje, koja sadrΕΎi 18 priΔa napisanih od 1904. do 1912. Tokom ljetnjeg putovanja u Vajmar, Brod je inicirao susret izmeΔu Kafke i Kurta Volfa;[139] Volf je RazmiΕ‘ljanje izdao u kuΔi Rowohlt Verlag krajem 1912. godine (mada je godina izdanja navedena kao 1913.).[140] Kafka je zbirku posvetio Brodu (`FΓΌr M.B.`), da bi u liΔnoj kopiji koju je dao prijatelju dodao: βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.β (nem. βKako je ovdje veΔ napisano, za mog najdraΕΎeg Maksa - Franc. K.β).[141] Kafkina priΔa βPreobraΕΎajβ prvi put je odΕ‘tampana u oktobru 1915. u meseΔniku Die WeiΓen BlΓ€tter, ekspresionistiΔkom Δasopisu Δiji je urednik bio RenΓ© Schickele.[140] Drugu zbirku, s naslovom Seoski lekar, izdao je 1919. Kurt Volf,[140] a posveΔena je Kafkinom ocu.[142] Posljednju zbirku, od Δetiri priΔe, koju je Kafka pripremio za Ε‘tampanje, zbirku Umetnik glasovanja, izdala je avangardna izdavaΔka kuΔa Verlag Die Schmiede 1924. godine nakon autorove smrti. Dana 20. aprila 1924., Berliner BΓΆrsen-Courier ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΊΠΈΠ½ Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΎ ΠΏΠΈΡΡΡ ΠΠ΄Π°Π»Π±Π΅ΡΡΡ Π‘ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΡ.[143] ΠΠ°ΠΊΡ ΠΡΠΎΠ΄ βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.β Kafka je svoje delo, kako izdano tako i neizdano, ostavio svom najboljem prijatelju Maksu Brodu, s jasnim instrukcijama da ih ovaj uniΕ‘ti nakon piΕ‘Δeve smrti. Kafka mu je napisao: `NajdraΕΎi Maks, moj posljednji zahtev: Sve Ε‘to ostavim za sobom... u obliku dnevnika, rukopisa, pisama (mojih i tuΔih), skica i tako dalje, ima da bude spaljeno i neproΔitano.`[144][145] Brod je odluΔio da ignoriΕ‘e ovaj zahtev te je romane i zbirke izdao u razdoblju od 1925. do 1935. Mnoge papire, koji su ostali neizdani, poneo je sa sobom u Palestinu u jednom kovΔegu kada je tamo pobegao 1939.[146] Kafkina poslednja ljubav, Dora Dijamant (kasnije Dijaman-Lask), takoΔe je ignorirala njegove ΕΎelje, tajno saΔuvaΕ‘vi 20 notesa i 35 pisama. Njih je 1933. konfiskovao Gestapo, ali ih biografi i danas traΕΎe.[147] Kako je Brod izdao sve ono Ε‘to je bilo u njegovom posedu,[33] Kafkin je opus poΔeo privlaΔiti sve viΕ‘e paΕΎnje. Brodu je bilo teΕ‘ko da hronoloΕ‘ki poreΕ‘a Kafkine notese. Jedan od problema bio je u tome Ε‘to je Kafka Δesto poΔinjao pisati u razliΔitim delovima knjige - nekad u sredini, nekad poΔevΕ‘i od kraja prema poΔetku.[148][149] Ipak, Brod je dovrΕ‘io dobar deo Kafkinih nezavrΕ‘enih dela kako bi ih mogao predatin za Ε‘tampanje. Na primer, Kafka je Proces ostavio s nedovrΕ‘enim i nenumeriranim poglavljima, a Dvorac pun nedovrΕ‘enih reΔenica s dvojakim znaΔenjem [149]- Brod je sredio poglavlja, uredio tekst i dodao interpunkciju. Proces je izdat 1925. od strane kuΔe Verlag Die Schmiede. Kurt Volf je izdao druga dva romana, Dvorac 1926. i Ameriku 1927. godine. Godine 1931,, Brod je kao urednik izdao zbirku proze i nedovrΕ‘enih priΔa pod naslovom Veliki kineski zid, koja je ukljuΔivala i istoimenu priΔu. Knjigu je izdala izvavaΔka kuΔa Gustav Kiepenheuer Verlag. Savremena izdanja Godine 1961,, Malkom Pajsli uspeo je da dobije veΔinu Kafkinih originalnih rukopisa za zbirku oksfordske biblioteke Bodlejan.[150][151] Rukopis Procesa kasnije je prodan na aukciji te se danas nalazi u NemaΔkom knjiΕΎevnom arhivu u mestu Marbah na Nekaru.[151][152] Kasnije je Pejsli vodio tim (u kom su bili Gerhad Njuman, Jost Ε ilemejt i Jirgen Born) koji je rekonstruirao romane na nemaΔkom; reizdao ih je S. Fischer Verlag.[153] Pejsli je bio urednik Dvorca, izdatog 1982. godine, i Procesa, izdatog 1990. godine. Jost Ε ilemejt je bio urednik Amerike, izdane 1983. godine. Ova izdanja nazivaju se `KritiΔarska izdanja` ili `FiΕ‘erova izdanja`.[154] Neizdani papiri Kada je Brod umro 1968. godine, Kafkine je neizdane papire, kojih verovatno ima na hiljade, ostavio svojoj sekretarici Ester Hofe.[155] Deo je objavila i prodala, ali je veΔinu ostavila svojim kΔerima, Evi i Rut, koje su takoΔe odbile da objave papire. Godine 2008, zapoΔela je sudska bitka izmeΔu sestara i Nacionalne biblioteke Izraela, koja smatra da su ti papiri postali vlasniΕ‘tvo drΕΎave Izrael kada je Brod 1939. emigrirao u Palestinu. Ester Hofe je 1988. prodala originalni rukopis Procesa NemaΔkim knjiΕΎevnim arhivima za $2,000,000.[109][156] Godine 2012,, ΕΎiva je bila samo Eva.[157] Presuda PorodiΔnog suda u Tel Avivu iz 2010. obavezala je sestre Hof na izdavanje papira. Deo njih je izdat, ukljuΔujuΔi i dotad nepoznatu priΔu, ali pravna bitka se nastavila.[158] Hofeovi tvrde kako su papiri njihovo privatno vlasniΕ‘tvo, dok NBI tvrdi kako su to `kulturna dobra koja pripadaju ΕΎidovskom narodu`.[158] NBI takoΔe sugeriΕ‘e kako je Brod upravo njima ostavio papire u svojoj oporuci. U presudi iz oktobra 2012., PorodiΔni sud u Tel Avivu odluΔio je da su papiri vlasniΕ‘tvo Nacionalne biblioteke.[159] KritiΔka analiza Mnogi su kritiΔari hvalili Kafkina dela. Pesnik Vistan Hju Oden nazvao je Kafku βDanteom 20. vekaβ,[160] dok ga je pisac Vladimir Nabokov svrstao meΔu najbolje pisce XX veka.[161] Gabrijel Garsija Markes je rekao kako mu je upravo Δitanje Kafkinog `PreobraΕΎaja` pokazalo `da je moguΔe pisati na drugaΔiji naΔin`.[99][162] Alber Kami je u svom delu Nade i apsurd u delu Franca Kafke rekao kako `cela Kafkina umetnost leΕΎi u tome Ε‘to prisiljava Δitaoce da nanovo Δitaju njegova dela.`[163] KljuΔna tema Kafkinog dela, uspostavljena u priΔi βPresudaβ,[164] je konflikt na nivou otac-sin: krivnja indukovana u sinu je razreΕ‘ena preko patnje i pokajanja.[12][164] Ostale Δeste teme i arhetipovi su alijenacija, psihofiziΔka brutalnost, likovi na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔna preobrazba.[165] Kafkin stil uporeΔen je s onim fon Klijesta joΕ‘ 1916. godine, u analizi `PreobraΕΎaja` i `Ε½araΔa` koju je za Berliner BeitrΓ€ge napravio Oscar Valzel.[166] Priroda Kafkine proze omoguΔava razliΔite interpretacije i kritiΔari su njegov opus svrstavali u razliΔite knjiΕΎevne pravce.[96] Marksisti su, na primer, bili veoma nesloΕΎni po pitanju interpretacije Kafkinih dela.[89][96] Jedni su ga optuΕΎili kako uniΕ‘tava realnost dok su drugi tvrdili kako kritikuje kapitalizam.[96] BeznaΔe i apsurd, koji su Δesti u njegovim delima, smatraju se znakovima egzistencijalizma.[167] Neka su Kafkina dela nastala pod uticajem ekspresionizma, dok veΔinu opusa ipak karakteriΕ‘e eksperimentalni modernistiΔki ΕΎanr. Kafka se takoΔe bavio temom ljudskog sukoba s birokracijom. Vilijam Barovs tvrdi kako su ta dela koncentrirana na koncepte borbe, bola, samoΔe i potrebe za vezama.[168] Drugi, meΔu kojima i Tomas Man, smatraju Kafkina dela alegorijama: potragom, metafiziΔke prirode, za Bogom.[169][170] Skulptura pred ulazom u Muzej Franca Kafke u Pragu. Ipak, Ε½il Delez i Feliks Gvatari, tvrde kako su teme alijenacije i progona, iako prisutne u Kafkinim delima, prenaglaΕ‘avane od strane kritiΔara. Tvrde kako su Kafkina dela znatno viΕ‘e namerna i subverzivna - Δak i vesela - nego Ε‘to se Δini na prvu ruku. IstiΔu kako Δitanje njegovih dela fokusirajuΔi se na beznaΔe borbi njegivih likova otkriva Kafkinu igru s humorom; on ne komentira nuΕΎno vlastite probleme, veΔ naglaΕ‘ava kako su ljudi skloni izmiΕ‘ljanju problema. U svojim delima, Kafka je Δesto stvarao zlokobne, apsurdne svetove.[171][172] Kafka je nacrte svojih dela Δitao svojim prijateljima, uglavnom se koncentrirajuΔi na svoju humoristiΔnu prozu. Pisac Milan Kundera sugeriΕ‘e kako bi Kafkin nadrealni humor mogao biti inverzija Dostojevskog, koji je pisao o likovima koji su kaΕΎnjeni zbog zloΔina. U Kafkinom delu, lik Δe biti kaΕΎnjen iako zloΔin nije poΔinjen. Kundera veruje kako je Kafka inspiracije za svoje karakteristiΔne situacije vukao iz odrastanja u partijarhalnom domu i u totalitarnoj drΕΎavi.[173] Teodor Adorno, u svom delu Aufzeichungen zu Kafka (1953.), upravo naglaΕ‘ava realno-nadrealno kontrast u Kafkinim delima. Naime, polazeΔi od toga da se Kafkina proza taΔno definiΕ‘e kao parabola, on tvrdi kako ona predstavlja plodno tlo za interpretaciju (Svaka nam reΔenica govori: tumaΔi me), ali je sam autor onemoguΔuje svojim stilom. NaglaΕ‘ava kako pokuΕ‘aj interpretacije stvara zaΔarani krug u kojem se Δitalac zapita odakle mu je situacija poznata, stvara se perpetualni dΓ©jΓ vu. Adorno takoΔe navodi kako Kafka napuΕ‘ta bilo kakvu estetsku distanciju prilikom tumaΔenja. On stvara takve likove i atmosferu koji ukidaju odnos izmeΔu Δitaoca i Δitanog, izmeΔu Δitaoca kao promatraΔa i likova kao ΕΎrtava sistema. Takva blizina nuΕΎno izaziva strah kod Δitaca, strah koji onemoguΔuje Δitaocu da se poistoveti s likovima romana, Ε‘to zbog same atmosfere Ε‘to zbog straha da Δitalac upravo jeste jedan takav lik. Adorno upravo to navodi kao glavni element nadrealnog u Kafkinom delu.[174] Viktor Ε½megaΔ navodi, izmeΔu ostalog, dve odlike u Kafkinom opusu. Mada Kafku danas poznajemo i po romanima i po kratkoj prozi, on bi, Δak i da nema tih romana, nesumnjivo bio svrstan meΔu majstore kratke proze, zajedno s Poem, Δehovim i Borhesom. Ipak, s obzirom da njegova kratka proza ne prelazi pedesetak stranica, Ε½megaΔ istiΔe kako je upravo ta lakonska, koncentrirana kratkoΔa izraza jedna od temeljnih odrednica njegovog stila. Drugu stvar Ε‘to Ε½megaΔ naglaΕ‘ava je Kafkina nesklonost kritiΔkoj prozi. Navodi Tomasa Mana, Roberta Muzila, Hermana Broha, Andrea Ε½ida, VirdΕΎiniju Vulf, DΕΎordΕΎa Bernarda Ε oa i LuiΔija Pirandela, kao i ekspresioniste i futuriste kao kontraprimere autora koji su, u istom razdoblju kao i Kafka, stvarali dela koja obiluju poetoloΕ‘kim programom ili esejistiΔkim komentarom, Ε‘to je Kafka svesrdno izbegavao. Upravo u tome leΕΎi joΕ‘ jedan element Kafkine zagonetnosti, s obzirom da on krΕ‘i napisano pravilno ranomodernistiΔke knjiΕΎevnosti - odsutnost kritiΔkoumetniΔkog tumaΔenja u njegovim delima upravo zbunjuje Δitaoca koji je navikao na te elemente u modernistiΔkoj knjiΕΎevnosti.[175] Bilo je i pokuΕ‘aja da se identifikuje uticaj Kafkine pravniΔke pozadine i uloga prava u njegovom delu.[176][177] VeΔina interpretacija smatra kako su pojmovi zakona i zakonitosti vaΕΎni za njegova dela,[178] u kojima je pravosudni sistem uglavnom opresivan.[179] Zakon se u Kafkinim delima ne smatra utelovljenjem nekog odreΔenog politiΔkog ili pravosudnog entiteta, veΔ skupom anonimnih i neshvatljivih sila. Te su sile skrivene od individualca, ali kontroliΕ‘u ΕΎivot ljudi, koji su neduΕΎne ΕΎrtve sistema izvan njihove kontrole.[178] KritiΔari koji podrΕΎavaju ovakvu apsurdnu koncepciju citiraju situacije u kojima je sam Kafka opisivao svoj konflikt s apsurdnim svemirom, kao Ε‘to je ova iz njegova dnevnika: βZatvoren u vlastita Δetiri zida, oseΔam se kao imigrant zatvoren u stranoj zemlji... Svoju sam porodicu video kao Δudne vanzemaljce sa stranim mi obiΔajima, posvetama i vrlo apsurdnom komunikacijom... iako to nisam hteo, prisilili su me da sudelujem u njihovim bizarnim obredima... nisam se mogao odupreti.[180]β Ipak, DΕΎejms Hejvs tvrdi kako je veΔina opisa sudskih postupaka u Procesu - koliko god oni bili metafiziΔki, apsurdni, konfuzni i koΕ‘marni - utemeljena na taΔnim opisima nemaΔkih i austrijskih kaznenih postupaka tog doba, koji su viΕ‘e bili inkvizitorni nego akuzatorni.[181] Iako je radio u osiguranju, kao Ε‘kolovani advokat, Kafka je bio `jako svestan pravnih debata svog doba`.[177][182] U jednoj poblikaciji s poΔetka XXI. veka, koja polazi od Kafkinih uredskih spisa,[183] Pothik GoΕ‘ tvrdi kako za Kafku, zakon `nije imao nikakvo znaΔenje izvan Δinjenice da on Δista sila dominacije i determinacije.`[184] OstavΕ‘tina Bronzana statua Franca Kafke u Pragu koju je izradio Jaroslav Rona. Ovaj kip se nalazi u Ulici DuΕ‘ni, u staroj ΕΎidovskoj Δetvrti, a inspirian je Kafkinom priΔom `Opis jedne borbe`. `Kafkijanska atmosfera` Kafkin opus uveo je, u teoriju knjiΕΎevnosti, termin `kafkijanska atmosfera`, kojim se oznaΔavaju neobiΔne situacije sliΔne onima iz njegovih dela, posebno Procesa i `PreobraΕΎaja`. Primeri takve atmosfere su situacije u kojima birokratija nadvlada pojedinca, Δesto u nadrealnom, koΕ‘marnim miljeu koji izaziva oseΔaje beznaΔa, bespomoΔnosti i izgubljenosti. Likovi u takvoj atmosferi najΔeΕ‘Δe nemaju jasnu viziju kako bi iz nje izaΕ‘li. Kafkijanski elementi Δesto se pojavljuju u egzistencijalistiΔkim delima, ali termin je nadiΕ‘ao Δisto knjiΕΎevnu interpretaciju te se danas koristi kako bi se oznaΔili svakodnevni dogaΔaji i situacije koje su neshvatljivo kompleksne, bizarne ili nelogiΔne.[185][186][187][188] Komemoracija Muzej Franca Kafke u Pragu posveΔen je autorovu ΕΎivotu i delu. VaΕΎna komponenta muzeja je izloΕΎba Grad K. Franc Kafka i Prag, koja je prvi put izloΕΎena u Barceloni 1999. godine, zatim se preselila u Ε½idovski muzej u Njujorku da bi 2005. postala stalni eksponat u Pragu, u Δetvrti Mala Strana, uz Vltavu. Muzej svoju zbirku originalnih fotografija i dokumenata naziva MΔsto K. Franz Kafka a Praha, a za cilj ima uvesti posetioca u svet u kojem je Kafka ΕΎiveo i o kojem je pisao.[189] Nagrada Franc Kafka je godiΕ‘nja knjiΕΎevna nagrada koju su 2001. utemeljili Grad Prag i DruΕ‘tvo Franca Kafke. Nagrada komemorira knjiΕΎevni trud kao `humanistiΔkog karaktera i doprinos kulturnoj, nacionalnoj, jeziΔnoj i verskoj toleranciji, njezin egzistencijalni, bezvremenski karakter, njenu generalnu, ljudsku vrednost i njenu sposobnost da bude svedok naΕ‘ih vremena.`[190] Izborni komitet i dobitnici dolaze iz celoga sveta, ali su ograniΔeni na ΕΎive autore Δije je barem jedno delo izdano na ΔeΕ‘kom jeziku.[190] Nagrada se sastoji od iznosa od 10,000, ameriΔkih dolara diplome i bronzanog kipa koji se dodeljuju u Pragu krajem oktobra.[190] San Dijego drΕΎavni univerzitet (SDSU) predvodi tzv. Kafkin projekat, zapoΔet 1998. s ciljem pronalaska Kafkinih posljednjih zapisa. ΔetveromeseΔna potraga vladinih arhiva u Berlinu 1998. rezultirala je otkriΔem Gestapove naredbe o konfiskaciji i nekoliko drugih vaΕΎnih dokumenata. Godine 2003,, u sklopu projekta su pronaΔena tri originalna Kafkina pisma, datirana 1923. godine. KnjiΕΎevni i kulturoloΕ‘ki uticaj Za razliku od drugih poznatih pisaca, Kafka nije Δesto citiran od strane drugih autora. Umesto toga, poΔast u se odaje zbog njegovih ideja i perspektiva.[191] Profesor i pisac Ε imon Sandbank smatra kako su Horhe Luis Borhes, Alber Kami, EΕΎen Jonesko i Ε½an Pol Sartr neki od pisaca na koje je Kafka uticao.[192] KnjiΕΎevni kritiΔar novina FajnenΕ‘l tajms smatra kako je Kafka uticao i na portugalskog nobelovca Ε½ozea Saramaga,[193] dok urednik Al Silverman tvrdi kako je i J. D. SelindΕΎer voleo da Δita Kafkina dela.[194] Godine 1999,, grupa od 99 pisaca, nauΔnika i kritiΔara proglasila je romane Proces i Dvorac drugim, odnosno devetim najznaΔajnijim romanom na nemaΔkom jeziku u XX veku.[195] KritiΔar Ε imon Sandbank smatra da, uprkos Kafkinoj sveprisutnosti, njegov enigmatiΔni stil joΕ‘ treba doseΔi.[192] Nil Pejges, profesor koji se posebno bavi Kafkom, smatra kako Kafkin uticaj nadilazi knjiΕΎevnost i nauku o knjiΕΎevnosti - on utiΔe na vizualnu umetnost, muziku i pop-kulturu.[196] Hari Steinhauer, profesor nemaΔke i ΕΎidovske knjiΕΎevnost, tvrdi da je Kafka `ostavio veΔi uticaj na pismeno druΕ‘tvo od bilo kojeg drugog pisca XX veka.`[185] Brod je jednom rekao da Δe 20. vek biti poznat kao βKafkin vekβ.[185] MiΕ‘el-Andre Bosi piΕ‘e kako je Kafka stvorio rigidno nefleksibilno i sterilno birokratsko druΕ‘tvo. Kafka je pisao na rezerviran naΔin pun pravne i nauΔne terminologije. Ipak, njegov je ozbiljni univerzum imao i humor, sve s ciljem isticanja βiracionalnosti u korenu navodno racionalnog svjetaβ.[165] Njegovi su likovi zarobljeni, zbunjeni, puno krivnje, frustrirani i ne mogu shvatiti svoj nadrealni svet. Jako puno post-kafkijanske knjiΕΎevnosti, posebno nauΔne fantastike, sljedi teme Kafkinih dela. UpeΔatljiv primer za to je podΕΎanr sajberpanka, koji kombinuje antiutopistiΔke elemente s tehniΔki superiornim, ali depersonalizovanim svetom. Neki od tih elemenata vidljivi su u delima DΕΎordΕΎa Orvela i Reja Bredberija...
Autor - osoba Toro, Henri Dejvid, 1817-1862 = Thoreau, Henry David, 1817-1862 Naslov Valden ; O graΔanskoj neposluΕ‘nosti / Henri Dejvid Toro ; [prevela sa engleskog Zora MinderoviΔ] Jedinstveni naslov Walden or, Life in the Woods. srp On the Duty of civil Disobedience. spr Vrsta graΔe esej URL medijskog objekta odrasli, opΕ‘te (lepa knjiΕΎevnost) Jezik srpski Godina 1981 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1981 (Beograd : Kultura) FiziΔki opis XXIII, 328 str. ; 19 cm Drugi autori - osoba MinderoviΔ, Zora, 1921-1975 = MinderoviΔ, Zora, 1921-1975 Zbirka Srpska knjiΕΎevna zadruga ; Ηkolo Η74, Ηknj. Η490 (Karton) Napomene Prevodi dela: 1. Walden or, Life in the Woods 2. On the Duty of Civil Disobedience / Henry David Thoreau TiraΕΎ 4.000 Str. VII-XXIII: Predgovor / Zora MinderoviΔ Str. 327-328: BeleΕ‘ka o piscu / Z. M. [Zora MinderoviΔ]. Predmetne odrednice Toro, Henri Dejvid, 1817-1862 -- βValdenβ -- βO graΔanskoj neposluΕ‘nostiβ Socijalna antropologija Socijalna filozofija Δovek β Priroda MG99 (N) Valden O graΔanskoj neposluΕ‘nosti je knjiga koja moΕΎe da utiΔe na pojedinca i grupu da svet posmatraju sa stanoviΕ‘ta bitnih kategorija pre ustrojstva sveta. Knjiga se sastoji iz dva dela: Valden i O graΔanskoj neposluΕ‘nosti Prvi deo knjige je dnevnik koji je Henri Dejvid Toro vodio tokom eksperimenta. Naime, njegov cilj je bio da dve godine opstane u prirodi sa minimalnim sredstvima i da se Ε‘to manje oslanja na civilizaciju. Drugi deo knjige, O graΔanskoj neposluΕ‘nosti, predstavlja esej. To je, zapravo, transkript sa Torovog predavanja koje je odrΕΎao nakon noΔi provedene u zatvoru jer nije hteo da plati porez. Henri Dejvid Toro (engl. Henry David Thoreau; 12. jul 1817 β 6. maj 1862; pravo ime Dejvid Henri Toro) bio je ameriΔki prirodnjak, esejista, pesnik i filozof. VodeΔi transcendentalista, najpoznatiji je po knjizi βValdenβ, razmiΕ‘ljanju o jednostavnom ΕΎivotu u prirodnom okruΕΎenju, i eseju βGraΔanska neposluΕ‘nostβ (prvobitno objavljen kao βOtpor graΔanskoj vlastiβ), argumentu za neposluΕ‘nost nepravedna drΕΎava. Torove knjige, Δlanci, eseji, Δasopisi i Toro poezija iznose viΕ‘e od 20 svezaka. MeΔu njegovim trajnim doprinosima su njegovi spisi o prirodnoj istoriji i filozofiji, u kojima je predvideo metode i nalaze ekologije i istorije ΕΎivotne sredine, dva izvora modernog ekoloΕ‘kog okruΕΎenja. Njegov knjiΕΎevni stil isprepliΔe paΕΎljivo posmatranje prirode, liΔnog iskustva, istaknute retorike, simboliΔkih znaΔenja i istorijskog umotvorine, dok pokazuje poetski senzibilitet, filozofsku strogost i paΕΎnju na praktiΔne detalje.[4] TakoΔe je bio duboko zainteresovan za ideju preΕΎivljavanja suoΔenih sa neprijateljskim elementima, istorijskim promenama i prirodnim propadanjem; istovremeno se zalagao za napuΕ‘tanje otpada i iluzija kako bi se otkrile istinske suΕ‘tinske ΕΎivotne potrebe. Toro je bio doΕΎivotni abolicionista, drΕΎeΔi predavanja koja su napadala Zakon o odbeglom robu, hvaleΔi pisanja Vendel Filipsa i braneΔi abolicionistu DΕΎona Brauna. Torova filozofija graΔanske neposluΕ‘nosti kasnije je uticala na politiΔke misli i postupke takvih znaΔajnih liΔnosti kao Ε‘to su Lav Tolstoj, Mahatma Gandi i Martin Luter King mlaΔi. On se ponekad naziva anarhistom. U βGraΔanskoj neposluΕ‘nostiβ, Toro je napisao: βSrdaΔno prihvatam moto :βVlada je najbolja ako najmanje upravljaβ i voleo bih da vidim da se postupa brΕΎe i sistematiΔnijeβ. Izvedeno, konaΔno iznosi ovo, Ε‘to takoΔe verujem - βVlada je najbolja ako uopΕ‘te ne upravlja;β a kada se ljudi za to pripreme, to Δe biti ona vrsta vlade koju Δe oni imati. [...] TraΕΎim, ne odjednom nijednu vladu, veΔ odjednom bolju vladu.β Biografija Jedan od najpoznatijih ameriΔkih pisaca, Henri Dejvid Toro zapamΔen je po svojim filozofskim i naturalistiΔkim spisima. RoΔen je i odrastao u Konkordu u drΕΎavi MasaΔusets, zajedno sa starijom braΔom i sestrama DΕΎonom i Helenom i mlaΔom sestrom Sofijom. Njegov otac je upravljao lokalnom fabrikom olovaka, a majka je iznajmljivala delove porodiΔnog doma konobarima. Kao pametan student, Toro je na kraju otiΕ‘ao na Harvard College (danas Harvard Univerzitet). Tamo je uΔio grΔki i latinski kao i nemaΔki. Prema nekim izveΕ‘tajima, Toro je neko vreme morao da predahne od Ε‘kolovanja zbog bolesti. Diplomirao je na fakultetu 1837. godine i borio se s tim Ε‘ta dalje. U to vreme, obrazovan Δovek poput Toroa mogao bi da se bavi pravom ili medicinom ili crkvom. Ostali diplomci su se upisali u obrazovanje, putem koji je on kratko sledio. Sa svojim bratom DΕΎonom osnovao je Ε‘kolu 1838. godine. Poduhvat je propao nekoliko godina kasnije nakon Ε‘to se DΕΎon razboleo. Toro je zatim jedno vreme otiΕ‘ao da radi kod oca. Posle koledΕΎa, Toro se sprijateljio sa piscem i kolegom iz Konkorda Ralfom Valdom Emersonom. Kroz Emersona je postao izloΕΎen transcendentalizmu, Ε‘koli miΕ‘ljenja koja je isticala vaΕΎnost empirijskog miΕ‘ljenja i duhovnih pitanja nad fiziΔkim svetom. Podstaklo je nauΔno istraΕΎivanje i posmatranje. Toro je upoznao mnoge vodeΔe liΔnosti pokreta, ukljuΔujuΔi Bronson Alkot i Margaret Fuler. Emerson je delovao kao mentor Torou i podrΕΎavao ga na mnogo naΔina. Jedno vreme je Toro ΕΎiveo sa Emersonom kao domar njegovog doma. Emerson je takoΔe koristio svoj uticaj da promoviΕ‘e Torove knjiΕΎevne napore. Neki od Torovih prvih radova objavljeni su u Δasopisu The Dial, transcendentalistiΔkom Δasopisu. A Emerson je dao Torou pristup zemljama koje Δe inspirisati jedno od njegovih najveΔih dela. Valden Pond Toro je 1845. godine sagradio mali dom na jezeru Valden, na imanju u vlasniΕ‘tvu Emersona. Tamo je proveo viΕ‘e od dve godine. TraΕΎeΔi jednostavniji tip ΕΎivota, Toro je preokrenuo uobiΔajenu rutinu vremena. Eksperimentisao je sa radom Ε‘to je manje moguΔe, umesto da se bavio Ε‘ablonom od Ε‘est dana uz jedan slobodan dan. Ponekad je Toro radio kao geodet ili u fabrici olovaka. OseΔao je da mu je ovaj novi pristup pomogao da izbegne bedu koju je video oko sebe. βMasa muΕ‘karaca ΕΎivi ΕΎivote tihog oΔajaβ, jednom je napisao Toro. Njegov raspored dao mu je dovoljno vremena da se posveti svojim filozofskim i knjiΕΎevnim interesima. Toro je radio na Nedelje na rekama Konkord i Merimak (1849). Knjiga je nastala putovanjem na brodu koji je 1839. godine krenuo sa bratom DΕΎonom. Toro je na kraju poΔeo da piΕ‘e i o svom eksperimentu sa Valden Pondom. Mnogi su bili znatiΕΎeljni prema njegovom revolucionarnom naΔinu ΕΎivota, a ovo interesovanje je stvorilo kreativnu iskru za zbirku eseja. Objavljeno 1854, Valden; ili, Ε½ivot u Ε‘umi je prihvatio ΕΎivot u blizini prirode. Knjiga je postigla skroman uspeh, ali tek mnogo kasnije knjiga je dosegla Ε‘iru publiku. Tokom godina, Valden je inspirisao i informisao rad prirodnjaka, ekologa i pisaca. Dok je ΕΎiveo kod jezera Valden, Toro se takoΔe susreo sa zakonom. Proveo je noΔ u zatvoru nakon Ε‘to je odbio da plati porez na biraliΕ‘te. Ovo iskustvo navelo ga je da napiΕ‘e jedan od svojih najpoznatijih i najuticajnijih eseja βGraΔanska neposluΕ‘nostβ (poznat i kao βOtpor civilnoj vlastiβ). Toro je imao duboka politiΔka shvatanja, suprotstavljajuΔi se ropstvu i meksiΔko-ameriΔkom ratu. Dao je snaΕΎne argumente za postupanje po savesti i ne slepo sleΔenje zakona i vladine politike. βJedina obaveza koju imam pravo da preuzmem je da radim u bilo kom trenutku ono Ε‘to smatram ispravnimβ, napisao je. Od svog objavljivanja 1849. godine, βGraΔanska neposluΕ‘nostβ inspirisala je mnoge voΔe protestnih pokreta Ε‘irom sveta. Ovaj nenasilni pristup politiΔkom i socijalnom otporu uticao je na aktivistu ameriΔkog pokreta za graΔanska prava Martina Lutera Kinga mlaΔeg i Mahatmu Gandija, koji su, meΔu mnogima, pomogli Indiji da stekne nezavisnost od Velike Britanije. Kasnije godine Nakon Ε‘to je napustio Valden Pond, Toro je proveo neko vreme ΔuvajuΔi Emersonovu kuΔu dok je bio na turneji u Engleskoj. I dalje fasciniran prirodom, Toro je svoja zapaΕΎanja o biljnom i divljem svetu zapisao u rodnom Konkordu i na svojim putovanjima. Nekoliko puta je posetio Ε‘umu Mejna i obalu Kejp Koda. Toro je takoΔe ostao posveΔeni abolicionista do kraja svog ΕΎivota. Da bi podrΕΎao svoj cilj, napisao je nekoliko dela, ukljuΔujuΔi esej βRopstvo u MasaΔusetsuβ iz 1854. godine. Toro je takoΔe hrabro zastupao kapetana DΕΎona Brauna, radikalnog abolicionistu koji je vodio ustanak protiv ropstva u VirdΕΎiniji. On i njegove pristalice napali su savezni arsenal u Harpers Feriju da bi se naoruΕΎali u oktobru 1859, ali njihov plan je osujeΔen. PovreΔeni Braun je kasnije osuΔen za izdaju i usmrΔen zbog svog zloΔina. Toro je ustao da ga brani govorom βMolba za kapetana DΕΎona Braunaβ, nazivajuΔi ga βanΔelom svetlostiβ i βnajhrabrijim i najhumanijim Δovekom u celoj zemljiβ.[8] Smrt U kasnijim godinama, Toro se borio sa boleΕ‘Δu koja ga je muΔila decenijama. Imao je tuberkulozu od koje je oboleo decenijama ranije. Da bi obnovio zdravlje, Toro je otiΕ‘ao u Minesotu 1861. godine, ali putovanje nije poboljΕ‘alo njegovo stanje. Napokon je podlegao bolesti 6. maja 1862. Toro je u nekim od svojih Δitulja najavljivan kao βoriginalni mislilacβ i βΔovek jednostavnog ukusa, Δvrstih navika i nadnaravne moΔi posmatranjaβ. Dok su drugi pisci iz njegovog vremena nestali u mraku, Toro je izdrΕΎao jer je toliko toga o Δemu je pisao i danas relevantno. Njegova pisanja o vladi bila su revolucionarna, a neki su ga nazivali ranim anarhistom. Torova prouΔavanja prirode bila su podjednako radikalna na svoj naΔin, Ε‘to mu je donelo ime βotac ekologijeβ. A njegovo glavno delo, Valden, ponudio je zanimljiv protivotrov za ΕΎivot u modernoj trci pacova. Sekslualnost i odnosi Toro se nikada nije ΕΎenio i bio je bez dece. Trudio se da sebe prikaΕΎe kao asketskog puritanca. MeΔutim, njegova seksualnost je dugo bila predmet nagaΔanja, ukljuΔujuΔi i njegove savremenike. KritiΔari su ga nazivali heteroseksualnim, homoseksualnim ili aseksualnim. Nema dokaza koji ukazuju na to da je bio u fiziΔkim odnosima sa bilo kim, muΕ‘karcem ili ΕΎenom. Neki nauΔnici sugeriΕ‘u da se kroz njegova dela provlaΔe homoerotska oseΔanja i zakljuΔili su da je homoseksualac. Elegiju βSimpatijaβ inspirisao je jedanaestogodiΕ‘nji Edmund Sevel, sa kojim je 1839. peΕ‘aΔio pet dana. Jedan nauΔnik sugeriΕ‘e da je pesmu napisao Edmundu jer nije mogao da se napiΕ‘e Edmundovoj sestri, a drugi da su Torova βemocionalna iskustva sa ΕΎenama obeleΕΎena pod kamuflaΕΎom muΕ‘kih zamenicaβ, drugi nauΔnici ovo odbacuju. Tvrdilo se da je dugaΔak paean u Valdenu do francusko-kanadskog drvoseΔe Aleksa Terijena, koji ukljuΔuje aluzije na Ahila i Patrokla, izraz sukobljene ΕΎelje. U nekim Torovim spisima postoji oseΔaj tajnog sebe. 1840. godine u svom Δasopisu piΕ‘e: βMoj prijatelj je izvinjenje za moj ΕΎivot. U njemu su prostori koje moja orbita prelaziβ. Toro je bio pod snaΕΎnim uticajem moralnih reformatora njegovog doba, a ovo je moΕΎda ulilo teskobu i krivicu zbog seksualne ΕΎelje. Politika Toro je bio ΕΎestoko protiv ropstva i aktivno je podrΕΎavao abolicionistiΔki pokret. UΔestvovao je kao dirigent u Podzemnoj ΕΎeleznici, drΕΎao predavanja koja su napadala Zakon o odbeglim robovima, a suprotno tadaΕ‘njem popularnom miΕ‘ljenju, podrΕΎavao je lidera radikalne abolicionistiΔke milicije DΕΎona Brauna i njegovu stranku. Dve nedelje nakon zlosretnog prepada na Harpers Feriju i u nedeljama koje su prethodile Braunovom pogubljenju, Toro je odrΕΎao govor graΔanima Konkorda u MasaΔusetsu, u kojem je ameriΔku vladu uporedio sa Pontijem Pilatom i uporedio Braunovo pogubljenje sa raspeΔem Isusa Hrista: Pre nekih osamnaest stotina godina Hristos je razapet; jutros je, moΕΎda, kapetan Braun obeΕ‘en. To su dva kraja lanca koji nije bez svojih karika. On viΕ‘e nije Stari Braun; on je anΔeo svetlosti. U Poslednjim danima DΕΎona Brauna, Toro je reΔi i dela DΕΎona Brauna opisao kao plemenite i primer junaΕ‘tva. Pored toga, ΕΎalio je urednike novina koji su Brauna i njegovu Ε‘emu smatrali βludimaβ. Toro je bio zagovornik ograniΔene vlade i individualizma. Iako se nadao da Δe ΔoveΔanstvo potencijalnim putem poboljΕ‘anja moΔi imati onu vrstu vlade koja βuopΕ‘te ne upravljaβ, distancirao se od savremenih βne-vladinih ljudiβ (anarhista), napisavΕ‘i: βTraΕΎim, ne odjednom da nijedna vlada ne vlada, ali da odjednom vlada bolja vlada.β Toro je evoluciju od apsolutne monarhije do ograniΔene monarhije smatrao demokratijom kao βnapredak ka istinskom poΕ‘tovanju pojedincaβ i teoretizovao o daljim poboljΕ‘anjima βka priznavanju i organizovanju ljudskih prava.β PonavljajuΔi ovo uverenje, nastavio je sa pisanjem: βNikada neΔe biti zaista slobodne i prosveΔene drΕΎave sve dok drΕΎava ne prepozna pojedinca kao viΕ‘u i nezavisnu silu, iz koje proistiΔu sve njene moΔi i autoritet, i da se prema njemu lepo ophodi.β Na toj osnovi bi Toro mogao tako snaΕΎno da se protivi britanskoj administraciji i katoliΔanstvu u Kanadi. Toro je tvrdio da je despotski autoritet slomio oseΔaj domiΕ‘ljatosti i preduzimljivosti; kanadski stanovnici su se, prema njegovom miΕ‘ljenju, sveli na neprestano deΔje stanje. IgnoriΕ‘uΔi nedavne pobune, on je tvrdio da neΔe biti revolucije u dolini reke Sveti Lorens. Iako je Toro verovao da otpor nepravedno izvrΕ‘enom autoritetu moΕΎe biti i nasilan (Ε‘to je prikazano u njegovoj podrΕ‘ci DΕΎonu Braunu) i nenasilni (njegov sopstveni primer poreskog otpora prikazan u Otporu graΔanskoj vladi), on je smatrao da je pacifistiΔko neopiranje iskuΕ‘enje pasivnosti, pisao je: βNeka naΕ‘ mir ne bude proglaΕ‘en rΔom na naΕ‘im maΔevima ili naΕ‘om nesposobnoΕ‘Δu da ih izvuΔemo iz korica; veΔ neka ima barem toliko posla na rukama da te maΔeve odrΕΎi svetlim i oΕ‘trim.β Dalje, u formalnoj debati o liceju 1841. godine, on je raspravljao o temi βDa li je ikada prikladno pruΕΎiti prisilni otpor?β, TvrdeΔi potvrdno. Isto tako, njegova osuda meksiΔko-ameriΔkog rata nije proizaΕ‘la iz pacifizma, veΔ zato Ε‘to je smatrao da je Meksiko βnepravedno pregaΕΎen i pokoren od strane vojskeβ kao sredstvo za proΕ‘irenje ropske teritorije. Toro je bio ambivalentan prema industrijalizaciji i kapitalizmu. S jedne strane, trgovinu je smatrao βneoΔekivano samopouzdanom i spokojnom, avanturistiΔkom i neumornomβ i izrazio je divljenje povezanom kosmopolitizmu, napisavΕ‘i: OsveΕΎavam se i proΕ‘irujem kad teretni voz zagrmi pored mene i oseΔam prodavnice koje oduzimaju svoje mirise sve od Long Varfa do jezera Δamplejn, podseΔajuΔi me na strane delove, koralne grebene i Indijski okean i tropske klime, i obim globusa. ViΕ‘e se oseΔam kao graΔanin sveta pri pogledu na palmin list koji Δe sledeΔeg leta prekriti toliko lanenih glava Nove Engleske. S druge strane, omalovaΕΎavao je fabriΔki sistem: Ne mogu da verujem da je naΕ‘ fabriΔki sistem najbolji naΔin na koji muΕ‘karci mogu dobiti odeΔu. Stanje operativaca svakim danom postaje sve sliΔnije Englezima; i to se ne moΕΎe Δuditi, jer, koliko sam Δuo ili primetio, glavni cilj nije da ΔoveΔanstvo moΕΎe biti dobro i iskreno odeveno, veΔ, nesumnjivo, da se korporacije mogu obogatiti. Toro je takoΔe favorizovao bioregionalizam, zaΕ‘titu ΕΎivotinja i divljih podruΔja, slobodnu trgovinu i oporezivanje Ε‘kola i autoputeva. Nije odobravao potΔinjavanje Indijanaca, ropstvo, tehnoloΕ‘ki utopizam, konzumerizam, filistinizam, masovnu zabavu i neozbiljne primene tehnologije.[20] Intelektualni interesi, uticaji i afiniteti Indijski sveti tekstovi i filozofija Toro je bio pod uticajem indijske duhovne misli. U Valdenu ima mnogo otvorenih referenci na svete tekstove u Indiji. Na primer, u prvom poglavlju (βEkonomijaβ) on piΕ‘e: βKoliko je Bagavat-Gita divnija od svih ruΕ‘evina Istoka!β AmeriΔka filozofija: Enciklopedija ga svrstava u jednu od nekoliko figura koje βzauzeo panteistiΔki ili pandeistiΔki pristup odbacujuΔi poglede na Boga kao odvojenog od svetaβ, takoΔe karakteristiku hinduizma. Dalje, u βRibnjaku zimiβ on poistoveΔuje Valden Pond sa svetom rekom Gang, piΕ‘uΔi: Ujutro kupam svoj intelekt u neverovatnoj i kosmogonalnoj filozofiji Bhagvat Geete od Δijeg su sastava protekle godine bogova i u poreΔenju sa kojim naΕ‘ savremeni svet i njegova knjiΕΎevnost deluju Ε‘krto i trivijalno; i sumnjam da se ta filozofija ne moΕΎe odnositi na prethodno stanje postojanja, toliko je udaljena njena uzviΕ‘enost od naΕ‘ih shvatanja. OdloΕΎim knjigu i odem do svog izvora po vodu, i eto! Tamo sreΔem slugu Bramina, sveΕ‘tenika Brahme i ViΕ‘nua i Indru, koji i dalje sedi u svom hramu na Gangu ΔitajuΔi Vede, ili boravi u korenu drveta sa svojom koricom i bokalom za vodu. Upoznajem njegovog slugu kako dolazi da crpi vodu za svog gospodara i naΕ‘e kante kao da su naribane u isti bunar. Δista voda Valdena pomeΕ‘ana je sa svetom vodom Ganga. Toro je bio svestan da su njegove slike Ganga mogle biti ΔinjeniΔne. Pisao je o berbi leda na jezeru Valden. I znao je da trgovci ledom iz Nove Engleske dopremaju led u strane luke, ukljuΔujuΔi Kalkutu. Pored toga, Toro je sledio razne hinduistiΔke obiΔaje, ukljuΔujuΔi dijetu koja se uglavnom sastojala od pirinΔa (βBilo je u redu da uglavnom ΕΎivim od pirinΔa, koji je toliko voleo indijsku filozofiju.β ), sviranja flaute (podseΔalo ga na omiljena muziΔka zabava KriΕ‘ne) i jogu. U pismu iz 1849. godine svom prijatelju H.G.O. Blejku, pisao je o jogi i njenom znaΔenju za njega: Slobodni na ovom svetu kao ptice u vazduhu, odvojene od svih vrsta lanaca, oni koji se bave jogom okupljaju u Brahmi odreΔene plodove svojih dela. Zavisi od toga da bih, nepristojan i neoprezan kakav jesam, bio sklon vernom veΕΎbanju joge. Jogi, zaokupljen kontemplacijom, svojim stepenom doprinosi stvaranju; udiΕ‘e boΕΎanski parfem, Δuje divne stvari. BoΕΎanski oblici ga prelaze ne razdiruΔi ga, i ujedinjeni sa prirodom koja mu je svojstvena, on deluje kao oΕΎivljavanje izvorne materije. U odreΔenoj meri, i u retkim intervalima, Δak sam i ja jogi. Toro je Δitao savremena dela iz nove nauke o biologiji, ukljuΔujuΔi dela Aleksandera fon Humbolta, Δarlsa Darvina i Ase Greja (najstariji ameriΔki saveznik Δarlsa Darvina). Toro je bio pod dubokim uticajem Humbolta, posebno njegovog dela Kosmos. 1859. Toro je kupio i proΔitao Darvinovo O poreklu vrsta. Za razliku od mnogih prirodnih istoriΔara u to vreme, ukljuΔujuΔi Luisa Agasiza koji se javno suprotstavio darvinizmu u korist statiΔnog pogleda na prirodu, Toro je bio oduΕ‘evljen teorijom evolucije i prirodnom selekcijom i podrΕΎao je, navodeΔi: Teorija razvoja podrazumeva veΔu vitalnu silu u prirodi, jer je fleksibilnija i prilagodljivija i ekvivalentna nekoj vrsti stalnog novog stvaranja. (Nakon ove reΔenice sledi citat iz knjige βO poreklu vrstaβ). Uticaj Ipak, Torovi radovi su uticali na mnoge javne liΔnosti. PolitiΔki lideri i reformatori poput Mahatme Gandija, ameriΔkog predsednika DΕΎona F. Kenedija, ameriΔkog aktiviste za graΔanska prava Martina Lutera Kinga mlaΔeg, sudiju Vrhovnog suda SAD Vilijama O. Daglasa i ruskog autora Lava Tolstoja. Svi su govorili su o tome da su Torovi radovi snaΕΎno uticali na njih, posebno GraΔanska neposluΕ‘nost, kao i βdesni teoretiΔar Frank Δodorov [koji] je Δitav broj svog meseΔnika βAnalizaβ posvetio uvaΕΎavanju Toroaβ. Ken Kifer, Analysis and Notes on Walden: Henry Thoreau`s Text with Adjacent Thoreauvian Commentary Martin Luter King mlaΔi je u svojoj autobiografiji primetio da je njegov prvi susret sa idejom nenasilnog otpora bio Δitanje knjige βO graΔanskoj neposluΕ‘nostiβ 1944. godine dok je pohaΔao koledΕΎ Morhaus. U svojoj autobiografiji napisao je da je Evo, kada sam se upoznao sa ovim hrabrim stanovnikom Nove Engleske koji je odbio da plati porez i umesto toga odabere zatvor, umesto da podrΕΎi rat koji Δe proΕ‘iriti teritoriju ropstva u Meksiku, tada sam uspostavio prvi kontakt sa teorijom nenasilnog otpora. Fasciniran idejom da odbijam saradnju sa zlim sistemom, bio sam toliko duboko dirnut da sam nekoliko puta ponovo proΔitao delo. Uverio sam se da je nesaradnja sa zlom jednako moralna obaveza koliko i saradnja sa dobrim. Nijedna druga osoba nije bila elokventnija i strasnija u prenoΕ‘enju ove ideje od Henri Dejvid Toroa. Kao rezultat njegovog pisanja i liΔnog svedoΔenja, naslednici smo nasledstva kreativnog protesta. Torova uΔenja su oΕΎivela u naΕ‘em pokretu za graΔanska prava; zaista su ΕΎivlji nego ikad pre. Bilo da je to izraΕΎeno u zasedanju za Ε‘ankovima, rukovanju slobodom u Misisipiju, mirnom protestu u Olbaniju u drΕΎavi DΕΎordΕΎija, bojkotu autobusa u Montgomeriju u Alabami, ovo su izdanci Torovog insistiranja da se zlu mora odupreti i da nijedan moralni Δovek ne moΕΎe strpljivo da se prilagodi nepravdi. AmeriΔki psiholog B. F. Skiner napisao je da je u mladosti sa sobom nosio kopiju Toroovog Valdena. 1945. napisao je Valden 2, izmiΕ‘ljenu utopiju o 1.000 Δlanova zajednice koji ΕΎive zajedno inspirisana Torovim ΕΎivotom. Toro i njegovi kolege transcendentalisti iz Konkorda bili su glavna inspiracija kompozitora Δarlsa Ivesa. Torove ideje uticale su i odjeknule razliΔitim vrstama anarhistiΔkog pokreta, pri Δemu ga je Ema Goldman nazivala βnajveΔim ameriΔkim anarhistomβ. Zeleni anarhizam i anarho-primitivizam posebno su iz dela Toroa izvukli su inspiraciju i ekoloΕ‘ka glediΕ‘ta. DΕΎon Zerzan je uvrstio Torov tekst βIzletiβ (1863) u svoju ureΔenu zbirku dela u anarho-primitivistiΔkoj tradiciji pod naslovom Protiv civilizacije: Δitanja i razmiΕ‘ljanja.[39] Pored toga, Marej Rotbard, osnivaΔ anarho-kapitalizma, smatra da je Toro bio jedan od βvelikih intelektualnih herojaβ njegovog pokreta. Toro je takoΔe imao vaΕΎan uticaj na anarhistiΔki naturizam krajem 19. veka. Globalno, Torovi koncepti takoΔe su imali znaΔaj u individualistiΔkim anarhistiΔkim krugovima u Ε paniji, Francuskoj, i Portugaliji. Dela The Service (1840) A Walk to Wachusett (1842) Paradise (to be) Regained (1843) The Landlord (1843) Sir Walter Raleigh (1844) Herald of Freedom (1844) Wendell Phillips Before the Concord Lyceum (1845) Reform and the Reformers (1846-8) Thomas Carlyle and His Works (1847) A Week on the Concord and Merrimack Rivers (1849) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. decembar 2007) Resistance to Civil Government, or Civil Disobedience (1849) An Excursion to Canada (1853) Slavery in Massachusetts (1854) Walden (1854) A Plea for Captain John Brown (1859) Remarks After the Hanging of John Brown (1859) The Last Days of John Brown (1860) Walking (1861) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. decembar 2007) Autumnal Tints (1862) Wild Apples: The History of the Apple Tree (1862) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. decembar 2007) Excursions (1863) Life Without Principle (1863) Night and Moonlight (1863) The Highland Light (1864) PoΕ‘tanska marka iz 1967. u Δast Toroa The Maine Woods (1864) Cape Cod (1865) Letters to Various Persons (1865) A Yankee in Canada, with Anti-Slavery and Reform Papers (1866) Early Spring in Massachusetts (1881) Summer (1884) Winter (1888) Autumn (1892) Misellanies (1894) Familiar Letters of Henry Dejvid Toro (1894) Poems of Nature (1895) Some Unpublished Letters of Henry D. and Sophia E. Toro (1898) The First and Last Journeys of Toro (1905) Journal of Henry Dejvid Toro (1906) MG99 (N)
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Nikola PaΕ‘iΔ (ZajeΔar, 6/18. decembar 1845 β Beograd, 10. decembar 1926) bio je srpski i jugoslovenski politiΔar. PaΕ‘iΔ je bio dugogodiΕ‘nji predsednik vlade Kraljevine Srbije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, osnivaΔ i voΔa Narodne radikalne stranke. Δesto se navodi kao jedan od najuticajnijih i najpoznatijih politiΔara srpske istorije, poznat po svojoj promiΕ‘ljenosti, lucidnim opaskama i idejama, Nikola PaΕ‘iΔ je bio i jedan od vodeΔih intelektualaca tadaΕ‘nje politiΔke elite. PaΕ‘iΔ se Ε‘kolovao u Ε vajcarskoj, gde je doΕ‘ao pod uticaj ideja Svetozara MarkoviΔa. Bio je veliki protivnik kralja Milana ObrenoviΔa i kralja Nikole I PetroviΔa NjegoΕ‘a. Posle neuspeΕ‘ne TimoΔke bune emigrirao je u Bugarsku, a u Srbiju se vratio tek nakon Ε‘to je pomilovan posle abdikacije kralja Milana. Bio je premijer Srbije od 1891. do 1892. i poslanik u Rusiji. Iz politike se povukao nakon Ivanjdanskog atentata na bivΕ‘eg kralja Milana, a politici se vratio nakon dolaska na presto kralja Petra KaraΔorΔeviΔa. Do Prvog svetskog rata bio je premijer Srbije u 4 navrata. Tokom njegovih mandata Srbija izaΕ‘la kao pobednik u Carinskom ratu sa Austrougarskom, Balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu. U svojoj politici oslanjao se na Nikolaja Hartviga i Rusiju, a posle Oktobarske revolucije na Francusku. UΔestvovao je u stvaranju jugoslovenske drΕΎave, koju je zastupao na mirovnoj konferenciji u Versaju. Od 1921. do 28. jula 1924. i od 6. novembra 1924. do 1926. bio je premijer Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Biografija Po jednim izvorima roΔen je na praznik Svetog Nikole 6/18. decembra,[1] a po drugim izvorima roΔen je 19. decembra 1845.[2] ili 19/31. decembra 1845. godine.[3] RoΔen je u ZajeΔaru od oca Petra i majke Pene. Njegov otac, bio je trgovac sa skromnim prihodima u ZajeΔaru.[4] Deda Nikole PaΕ‘iΔa je bio pekar u ZajeΔaru. Nikola PaΕ‘iΔ je imao brata Najdana i sestru Ristosju.[5] Kao i kod veΔine ostalih znamenitih liΔnosti Balkana, i u sluΔaju Nikole PaΕ‘iΔa postoje odreΔeni izvori koji navode da Nikola PaΕ‘iΔ nije bio Srbin veΔ da je bio bugarskog[6] ili cincarskog[7] porekla. MeΔutim, sam PaΕ‘iΔ je isticao da su njegovi preci iz tetovske okoline[8], taΔnije iz sela RogaΔeva u Staroj Srbiji.[9] U Ε‘kolu je krenuo veoma kasno, sa jedanaest godina.[10] Ε kolovao se u vreme Δestih preseljenja zajeΔarske gimnazije, tako da je zbog Ε‘kolovanja kao Δak boravio u Negotinu i Kragujevcu. Gimnaziju je zavrΕ‘io u 21. godini, uglavnom odliΔnim uspehom. Upisao je 1866. TehniΔki fakultet Velike Ε‘kole u Beogradu. Srpska vlada ga je kao odliΔnog studenta 1868. uputila na Ε‘kolovanje u Cirih. Studirao je tehniΔke nauke na PolitehniΔkoj Ε‘koli kao drΕΎavni stipendista. Za vreme boravka u Ε vajcarskoj bio je blizak Svetozaru MarkoviΔu. Tokom studija u Ε vajcarskoj upoznao se sa Perom TodoroviΔem, Perom VelimiroviΔem, Lazarom PaΔuom, Jovanom Ε½ujoviΔem i Mitom RakiΔem. U martu 1872. zavrΕ‘io je studije u Cirihu (na zgradi u kojoj je ΕΎiveo, u januaru 1939. postavljena je spomen-ploΔa[11]). Po povratku u Srbiju PaΕ‘iΔ se raziΕ‘ao sa MarkoviΔem. Posle jednogodiΕ‘nje prakse na izgradnji pruge BudimpeΕ‘taβBeΔ vratio se u zemlju. U martu 1873. PaΕ‘iΔ je doΕ‘ao u Beograd, a u maju iste godine postavljen je za podinΕΎenjera u ministarstvu graΔevina. Iako je po obrazovanju bio inΕΎenjer, najmanje se bavio svojom strukom. 30. juna 1875. godine raspuΕ‘tena je Narodna skupΕ‘tina i raspisani novi izbori za 3. avgust. Tada je PaΕ‘iΔ podneo ostavku na drΕΎavnu sluΕΎbu, da bi se mogao kandidovati za narodnog poslanika, jer po ustavu od 1869. godine, drΕΎavni Δinovnici nisu mogli biti birani za narodne poslanike. Ostavka mu tada nije bila primljena kako bi se spreΔio njegov izbor, a nakon izbora je otpuΕ‘ten iz drΕΎavne sluΕΎbe. PaΕ‘iΔ se pridruΕΎio srpskim ustanicima u ustanku protiv turske vlasti. PolitiΔka karijera Nikola PaΕ‘iΔ Nastanak Radikalne stranke i TimoΔka buna PolitiΔku karijeru otpoΔeo je 1878. godine kao narodni poslanik, izabran u ZajeΔaru. U ideoloΕ‘kom smislu, proΕ‘ao je kroz nekoliko faza: u mladosti je bio socijalista i revolucionar, u zrelim godinama borac za parlamentarnu demokratiju, dok je u kasnim godinama postao konzervativac. Godine 1881. kad je zvaniΔno osnovana Narodna radikalna stranka, PaΕ‘iΔ je bio prvi predsednik Glavnog odbora. Stranka je brzo stekla popularnost; radikali su na izborima septembra 1883. osvojili 54% glasova, dok je Napredna stranka koja je podrΕΎavala politiku kralja Milana ObrenoviΔa dobila 30% glasova. Uprkos ubedljivoj pobedi radikala, proaustrijski nastrojeni kralj Milan, koji nije podnosio proruskog PaΕ‘iΔa i Radikalnu stranku, za predsednika vlade nominovao je nestranaΔku liΔnost Nikolu HristiΔa. Ovu nategnutu situaciju je joΕ‘ pogorΕ‘ala odluka vlade da oduzme oruΕΎje od stanovniΕ‘tva poΕ‘to je trebalo da se osnuje redovna vojska. Kao posledica toga u istoΔnoj Srbiji izbila je TimoΔka buna. Kralj Milan je za bunu optuΕΎio radikale i poslao vojsku da uguΕ‘i bunu. PaΕ‘iΔ je jedva izbegao hapΕ‘enje pobegavΕ‘i u Bugarsku; u decembru 1883. u odsustvu je osuΔen na smrt. JoΕ‘ 21 osoba je osuΔena na smrt, a 734 je zatvoreno.[a] SledeΔih 6 godina PaΕ‘iΔ je ΕΎiveo u Bugarskoj i uΕΎivao je podrΕ‘ku bugarske vlade. Ε½iveo je u Sofiji, gde je radio kao graΔevinski preduzimaΔ i kratko vreme u Ministarstvu unutraΕ‘njih poslova. Δak je pokuΕ‘ao da uΔestvuje u unutraΕ‘njoj politici Bugarske nakon izbora Ferdinanda Koburga za bugarskog kneza.[14] Bugarska podrΕ‘ka PaΕ‘iΔu je bila jedan od razloga da kralj Milan 1885. godine poΔne Srpsko-bugarski rat. Posle teΕ‘kog poraza u ratu, kralj Milan je amnestirao osuΔene za uΔestvovanje u TimoΔkoj buni, ali ne i PaΕ‘iΔu, koji je ostao u izgnanstvu sve do Milanove abdikacije 1889. Par dana kasnije novoosnovana vlada na Δelu sa radikalom Savom GrujiΔem je amnestirala PaΕ‘iΔa. Vladavina Aleksandra ObrenoviΔa Dana 13. oktobra 1889. Nikola PaΕ‘iΔ je izabran za predsednika Narodne skupΕ‘tine, i na toj funkciji Δe de jure biti do 9. januara 1892. JoΕ‘ dva puta je biran za predsednika Narodne skupΕ‘tine, od 13. juna 1893. do aprila 1895. (mada je od septembra 1893. njegov zamenik Dimitrije KatiΔ predsedavao skupΕ‘tinom) i od 12. jula 1897. do 29. juna 1898. TakoΔe je bio izabran za gradonaΔelnika Beograda od 11. januara 1890. do 26. januara 1891. i ponovo od 22. januara 1897. do 25. novembra 1897. Kao gradonaΔelnik Beograda raspisao je veliki zajam i kaldrmisao glavne ulice. Nikola PaΕ‘iΔ, spomenik na istoimenom trgu u Beogradu PoΕ‘to posle povratka iz izgnanstva PaΕ‘iΔ nije odmah prihvatio da bude predsednik vlade, na ovu funkciju je prvi put izabran 23. februara 1891. MeΔutim, bivΕ‘i kralj Milan se vratio u Srbiju u maju 1890. i ponovo poΔeo da vodi kampanju protiv PaΕ‘iΔa i radikala. Kosta ProtiΔ, jedan od trojice regenata tokom maloletstva buduΔeg kralja Aleksandra ObrenoviΔa, preminuo je 16. juna 1892. Po ustavu, trebalo je da Narodna skupΕ‘tina izabere novog regenta, ali poΕ‘to je ona bila na viΕ‘emeseΔnom odmoru, PaΕ‘iΔ je morao da sazove vanrednu sednicu. Jovan RistiΔ, najmoΔniji meΔu regentima, plaΕ‘eΔi se da bi PaΕ‘iΔ mogao da bude izabran za treΔeg regenta i potkopa njegov poloΕΎaj, odbio je da dozvoli vanrednu sednicu i PaΕ‘iΔ je podneo ostavku na mesto predsednika vlade 22. avgusta 1892. Tokom svog mandata na mestu predsednika vlade, PaΕ‘iΔ je takoΔe bio i ministar spoljnih poslova od 2. aprila i vrΕ‘ilac duΕΎnosti ministra finansija od 3. novembra 1891. Nakon Ε‘to je kralj Aleksandar drΕΎavnim udarom proglasio sebe punoletnim pre vremena i raspustio regentstvo, ponudio je umerenom radikalu Lazaru DokiΔu da formira vladu. Iako je DokiΔ dobio pristanak od nekih Δlanova Radikalne stranke da uΔestvuju u vladi, PaΕ‘iΔ je to odbio. Kako bi ga uklonio sa politiΔke scene Srbije, Aleksandar je poslao PaΕ‘iΔa kao specijalnog predstavnika srpske vlade u Sankt Peterburg u periodu 1893β1894. Zbog neslaganja sa unutraΕ‘njom i spoljnom politikom kralja Aleksandra ObrenoviΔa, ubrzo se raziΕ‘ao i sa njim. Godine 1896. kralj je primorao PaΕ‘iΔa da odstupi od borbe za ustavne promene. Ipak, od 1897, bivΕ‘i kralj Milan i kralj Aleksandar su vladali zajedno; kako obojica nisu volela PaΕ‘iΔa, oni su ga osudili na 9 meseci zatvora jer je βSamoupravaβ objavila jednu izjavu o PaΕ‘iΔevoj ranijoj opoziciji kralju Milanu. PaΕ‘iΔ je tvrdio da je loΕ‘e citiran, ali uzalud. βIvanjdanski atentatβ i preki sud Δura KneΕΎeviΔ, bivΕ‘i vatrogasac je 6. jula 1899. pokuΕ‘ao da ubije bivΕ‘eg kralja Milana (`Ivanjdanski atentat`). Te veΔeri Milan je objavio da je Radikalna stranka pokuΕ‘ala da ga ubije, pa su svi vodeΔi Δlanovi partije uhapΕ‘eni, ukljuΔujuΔi i PaΕ‘iΔa, koji je tek izaΕ‘ao iz zatvora zbog svoje prethodne kazne. Milanove antiradikalske optuΕΎbe su bile bez osnova, pa je Δak, Austrougarska, njegov najveΔi saveznik, priznala da Radikalna stranka nije umeΕ‘ana, uprkos tome Ε‘to je Milan insistirao kod kraljevskog tuΕΎioca, Vasilija SimiΔa da barem Nikola PaΕ‘iΔ i Kosta TauΕ‘anoviΔ budu osuΔeni na smrt. Austrougarska se plaΕ‘ila da Δe pogubljenje proruskog PaΕ‘iΔa naterati Rusiju da interveniΕ‘e i napusti sporazum iz 1897. koji je ostavljao Srbiju u statusu kvo. Iz BeΔa je Milanu poslat specijalni izaslanik koji ga je optuΕΎio da Δe Austrija bojkotovati dinastiju ObrenoviΔ ako PaΕ‘iΔ bude pogubljen. Zatvoren i nesvestan meΕ‘anja Austrougarske, PaΕ‘iΔ je priznao da je Radikalna stranka bila neverna prema dinastiji ObrenoviΔ. Kao deo sporazuma sa ministrom unutraΕ‘njih poslova ΔorΔem GenΔiΔem, vlada je zvaniΔno izbacila ulogu PaΕ‘iΔa iz svog izveΕ‘taja, pa je izgledalo da se PaΕ‘iΔ poneo kukaviΔki i podlegao pritisku. PaΕ‘iΔ je osuΔen na 5 godina, ali je odmah puΕ‘ten.[15] Ovo je izazvalo unutraΕ‘nje sukobe u Radikalnoj stranci, jer su mlaΔi Δlanovi predvoΔeni Ljubomirom Ε½ivkoviΔem i Ljubomirom StojanoviΔem smatrali PaΕ‘iΔa za kukavicu i izdajnika i osnovali su novu Samostalnu radikalnu stranku. Ostatak vladavine kralja Aleksandra PaΕ‘iΔ je proveo van politike. Iako kralj Aleksandar nije voleo PaΕ‘iΔa, on je Δesto bio pozivan na konsultacije, ali se uzdrΕΎavao od davanja saveta i insistirao je da se viΕ‘e ne bavi politikom. Vladavina Petra KaraΔorΔeviΔa Nikola PaΕ‘iΔ sa Kraljem Petrom I i pukovnikom Ε turmom u Carskom selu 1910. godine. Nikola PaΕ‘iΔ nije bio meΔu zaverenicima koji su planirali ubistvo kralja Aleksandra. Plan je izvrΕ‘en 29. maja 1903, pri Δemu su ubijeni kralj i kraljica Draga, kao i predsednik vlade Dimitrije Cincar-MarkoviΔ i ministar vojni Milovan PavloviΔ. Radikalna stranka nije formirala prvu vladu posle drΕΎavnog udara, ali je pobedila na izborima 4. oktobra 1903. godine i ostala na vlasti skoro bez prekida narednih 15 godina. PaΕ‘iΔ nije bio na Δelu svih vlada Radikalne stranke, dozvoljavajuΔi drugim Δlanovima svoje stranke (i ponekad osobama koji nisu njeni Δlanovi) da budu predsednici vlade. Radikali su se na poΔetku protivili imenovanju Petra KaraΔorΔeviΔa za kralja, nazivajuΔi njegovo imenovanje nezakonitim. MeΔutim, PaΕ‘iΔ je promenio miΕ‘ljenje kada je video da je narod prihvatio kralja Petra, koji je za razliku od svoja dva samovoljna prethodnika, bio obrazovan u zapadnoj Evropi i stoga umeren, demokratski vladar. IspostaviΔe se da Δe u narednih dvadesetak godina, najveΔi sukob izmeΔu kralja i predsednika vlada biti PaΕ‘iΔevo odbijanje da poveΔa kraljevsku godiΕ‘nju platu. Nikola PaΕ‘iΔ je bio ministar inostranih poslova u vladi Save GrujiΔa od 8. februara 1904, a predsednik vlade je bio od 10. decembra 1904. do 28. maja 1905, zadrΕΎavΕ‘i mesto ministra spoljnih poslova. U narednih 10 godina pod voΔstvom PaΕ‘iΔa i Radikalne stranke Srbija je napredovala, izrastajuΔi u evropsku demokratsku drΕΎavu, sa rastom privrede i politiΔkog uticaja Ε‘to je izazvalo stalne probleme sa Austrougarskom. Razglednica Balkanskih ratova 1912β1913. Kralj Petar I, prestolonaslednik Aleksandar, Nikola PaΕ‘iΔ, vojvoda Radomir Putnik, generali BoΕΎidar JankoviΔ, Stepa StepanoviΔ i Mihailo Ε½ivkoviΔ Kako prikrivene austrougarske provokacije Srbije koje su se ticale srpskog stanovniΕ‘tva u Bosni i Hercegovini, zvaniΔno dela Osmanskog carstva pod austrougarskom okupacijom od 1878. i stvaranje problema izvozu robe iz Srbije preko Austrougarske nisu dali rezultate, Austrougarska je 1906. godine poΔela otvoreni carinski rat. PaΕ‘iΔ je drugi put izabran za predsednika vlade 30. aprila 1906. i ostao na tom poloΕΎaju do 20. jula 1908. godine. Austrougarska je zatvorila svoje granice, Ε‘to je u poΔetku izazvalo teΕΎak udarac na srpsku privredu, ali se ona kasnije oporavila i vratila razvijenija nego Ε‘to je ranije bila, zbog vladine brze odluke da se Srbija preorijentiΕ‘e na zapadnoevropske drΕΎave. Kao jedan od uslova normalizovanja odnosa sa Ujedinjenim Kraljevstvom, PaΕ‘iΔ je primorao neke uΔesnike Majskog prevrata u prevremenu penziju, topove je kupovao od Francuske, sklopio je trgovinski ugovor sa Bugarskom i Osmanskim carstvom oko upotrebe luke Solun za izvoz srpske robe. U jeku Carinskog rata, Austrougarska je 1908. godine zvaniΔno anektirala Bosnu i Hercegovinu, Ε‘to je izazvalo masovne proteste i politiΔku nestabilnost u Srbiji, ali je PaΕ‘iΔ uspeo da smiri situaciju. U to vreme, PaΕ‘iΔev najveΔi saveznik, Ruska Imperija, nije bila od velike pomoΔi poΕ‘to je bila poraΕΎena od Japana u Rusko-japanskom ratu i u nizu revolucija. PaΕ‘iΔ sa Knezom Aleksom u Vranju 26. oktobra 1912. godine. PaΕ‘iΔ je formirao joΕ‘ dve vlade (od 24. oktobra 1909. do 4. jula 1911. i od 12. septembra 1912). Bio je jedan od kljuΔnih uΔesnika osnivanja Balkanskog saveza Ε‘to Δe kasnije za posledicu imati Prvi i Drugi balkanski rat u kojoj je Srbija udvostruΔila svoju teritoriju osvajanjem Stare Srbije (t.j. severa RaΕ‘ke oblasti, Kosova, delova Metohije i Vardarske Makedonije) od Osmanskog carstva. Bio je predsednik delegacije Srbije na mirovnoj konferenciji u BukureΕ‘tu 1913. PaΕ‘iΔ je bio u sukobu sa nekim vojnim krugovima oko naΔina upravljanja novosteΔenih teritorija. Zalagao se da one budu ukljuΔene u srpski politiΔki i administrativni sistem kroz demokratske izbore, dok je vojska traΕΎila da zadrΕΎi te teritorije pod vojnom okupacijom. Posle jedne godine napetosti, PaΕ‘iΔ je smenio vojnog upravnika Stare Srbije i zakazao izbore za 1914, ali ih je spreΔio Prvi svetski rat. Prvi svetski rat Predsednik vlade N. PaΕ‘iΔ na meΔusavezniΔkoj konferenciji 27. i 28. marta 1916. Predsednik vlade N. PaΕ‘iΔ, meΔu oficirima 1. srpske dobrovoljaΔke divizije u Odesi PaΕ‘iΔeva vlada zajedno sa predstavnicima stranaka iz opozicije sa jedne i Jugoslovenski odbor sa druge su doneli Krfsku deklaraciju 20. jula 1917. PoΔetkom 1915. godine, kao predsednik srpske vlade, Nikola PaΕ‘iΔ poziva jeromonaha Nikolaja VelimiroviΔa u NiΕ‘ i upuΔuje ga u Englesku i SAD da propagira srpsku pravednu borbu i da suzbija austrijsku propagandu protiv Srbije. Bio je jedan od potpisnika Krfske deklaracije 1917. Po stranaΔkom sporazumu prvi predsednik vlade Kraljevine SHS je trebalo da bude Nikola PaΕ‘iΔ, ali je regent Aleksandar mandat dao Stojanu ProtiΔu da bi oslabio PaΕ‘iΔev poloΕΎaj, a PaΕ‘iΔa poslao kao delegata na Parisku mirovnu konferenciju.[16] Kraljevina SHS Bio je predsednik delegacije Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. Bio je jedan od glavnih tvoraca Vidovdanskog ustava iz 1921. godine, kojim je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca dobila oblik unitarne monarhije. Kasnije je kralju Aleksandru KaraΔorΔeviΔu poΔela da smeta PaΕ‘iΔeva liΔnost, odvojio se od njega i uklonio ga sa poloΕΎaja predsednika vlade. Godine 1923. postao je poΔasni graΔanin PanΔeva. Sve do svoje smrti PaΕ‘iΔ je vodio borbu da oΔuva kontrolu na sve viΕ‘e izdeljenijoj Radikalnoj stranci. U vreme PaΕ‘iΔevog podnoΕ‘enja ostavke i imenovanja Nikola UzunoviΔa za premijera, u Radikalnoj stranci su se pojavile tri struje: struja Ljubomira JovanoviΔa koja je pomagala kralju Aleksandru u isterivanju PaΕ‘iΔa, srednja struja Nikole UzunoviΔa i PaΕ‘iΔeva struja. PaΕ‘iΔeva struja je bila privremeno uspeΕ‘na tako Ε‘to je uspela da iskljuΔi JovanoviΔa iz Glavnog odbora.[17] Bio je na audijenciji kod kralja Aleksandra 9. decembra 1926. tokom koje je kralj izneo neke kritike na raΔun PaΕ‘iΔevog sina i nije mu poverio novi mandat predsednika vlade. Potresen ovim dogaΔajem PaΕ‘iΔ je iznenada preminuo sutradan 10. decembra 1926. od moΕΎdanog udara, u 81. godini ΕΎivota. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. U politiΔkom ΕΎivotu Srbije, PaΕ‘iΔ je proveo 48 godina. Aktivno se bavio politikom do smrti. Posle PaΕ‘iΔeve smrti, nijedan radikalski politiΔar nije mogao da uporedi sa njegovim autoritetom.[18] Dobio je viΕ‘e odlikovanja meΔu kojima su visoki ruski Orden Belog orla sa brilijantima, ruski Orden Svetog Aleksandra Nevskog, rumunski Orden Karola, turski Orden Osmanlije i Orden KaraΔorΔeve zvezde.[19] NasleΔe U politici se dokazao kao mudar, staloΕΎen i uporan politiΔar. Govorio je: Srbi jesu mali narod, ali veΔeg izmeΔu BeΔa i Carigrada nemamo. Osim toga, on je bio Δutljiv po prirodi i imao je uzreΔicu βovajβ. Bio je poznat po nadimku Baja. Spomen-ploΔa na njegovom domu je otkrivena povodom 10-godiΕ‘njice smrti.[20] Januara 1939. otkrivena je spomen-ploΔa u Cirihu na kuΔi u kojoj je kao student stanovao Nikola PaΕ‘iΔ, dogaΔaju je prisustvovao predsednik vlade Milan StojadinoviΔ, a βPolitikaβ od 13. januara 1939. posvetila je tome celu naslovnu stranu. O ΕΎivotu i radu Nikole PaΕ‘iΔa objavljeno je viΕ‘e knjiga, pomenimo neke od njih: Miodrag DimitrijeviΔ: βNikola PaΕ‘iΔ u hodu istorijeβ 2005. (190 str) Ε½ivorad LaziΔ: βPaΕ‘iΔ i Δetiri kraljaβ 2005. (320 str) Latinka PeroviΔ: βNikola PaΕ‘iΔ u narodnoj skupΕ‘tiniβ 1997. (780 str) U ZajeΔaru je 1992. osnovana zaduΕΎbina βNikola PaΕ‘iΔβ. U Srbiji je postojala Srpska radikalna stranka βNikola PaΕ‘iΔβ, a danas joΕ‘ uvek deluje Srpska radikalna stranka ali one nemaju kontinuitet sa Narodnom radikalnom strankom, buduΔi da je dugo vremena u Jugoslaviji postojao jednopartijski sistem. U Beogradu postoji Trg Nikole PaΕ‘iΔa i na njemu impozantan spomenik Nikoli PaΕ‘iΔu od bronze, visine 420cm. TakoΔe, ZajeΔar je svom sugraΔaninu podigao spomenik na istoimenom trgu. PorodiΔni ΕΎivot Nikola PaΕ‘iΔ se oΕΎenio ΔurΔinom DukoviΔ, Δerkom bogatog trΕ‘Δanskog trgovca ΕΎitom, Srbina.[21] VenΔali su se u Firenci, u ruskoj crkvi, a ne u Trstu, u srpskoj, jer je tako ΕΎeleo mladoΕΎenja, da se ne bi mnogobrojni Srbi koji ΕΎive u Trstu sjatili na dan venΔanja. Nikola PaΕ‘iΔ je imao sina Radomira i Δerke Daru i Pavu. Njegov sin Radomir bio je poznat po raznim korupcijskim aferama i zagorΔavao je PaΕ‘iΔu ΕΎivot. Rade je imao dva sina Nikolu (zavrΕ‘io prava na Oksfordu, roΔen 1918) i Vladislava (arhitekta, umro 1978. godine u Ε½enevi). Nikola PaΕ‘iΔ Drugi (1918β2015) ΕΎiveo je u Torontu gde je osnovao i dugo godina vodio Srpsku nacionalnu akademiju.[22] PaΕ‘iΔev sinovac Radomir Najd. PaΕ‘iΔ (*1894 β β 1939) bio je naΔelnik ministarstva pravde.[23] Njegov roΔak bio je i politikolog Najdan PaΕ‘iΔ (*1922 β β 1997), Δiji je unuk Marko ΔuriΔ (*1983), politiΔar i diplomata. Kritike Nikole PaΕ‘iΔa KuΔa u kojoj je ΕΎiveo i umro Nikola PaΕ‘iΔ, Beograd ugao Francuske i Jevremove Tabla na kuΔi u kojoj je umro Nikola PaΕ‘iΔ Bilo je i u njegovo vreme i kasnije raznih kritika na raΔun Nikole PaΕ‘iΔa. Pera TodoroviΔ, raniji saborac iz Radikalne stranke, dao je sledeΔi opis: βPaΕ‘iΔ je do veka bio straΕ‘an smetenjak, Ε‘eprtljan i oklevalo. VeΔito Ε‘eprtljanje i kubura - to je najbitnija karakterna crta PaΕ‘iΔeva. Pri svakoj malo ozbiljnijoj stvari on se ustumara, vije se kao duΕ‘a greΕ‘nika, i ne znaΕ‘ da li se viΕ‘e uskuburio pred miΕ‘lju ili pred delom. On nikada ne zna jasno ni Ε‘ta hoΔe ni Ε‘ta neΔe. On hoΔe sve i neΔe niΕ‘ta. On dogaΔajima ne izlazi u susret, on uvek geguca za njimaβ. Neposredno nakon PaΕ‘iΔeve smrti njegovu politiΔku liΔnost i delovanje kritikovao je JaΕ‘a ProdanoviΔ u Δasopisu Nova Evropa koji je ureΔivao takoΔe oΕ‘tar PaΕ‘iΔev kritiΔar Milan ΔurΔin. ArΔibald Rajs u svojoj knjizi βΔujte Srbi!β zamera PaΕ‘iΔu na prevelikoj popustljivosti prema svom sinu Radetu koji je pod izgovorom bolesti bio osloboΔen uΔeΕ‘Δa u ratu i banΔio je po Parizu. O PaΕ‘iΔevoj velikom bogatstvu Rajs kaΕΎe: βPogledajte, sin obiΔnih i siromaΕ‘nih seljaka ostavlja jedno od najveΔih bogatstava u ovoj zemlji... ReΔi Δete mi da je ΕΎena PaΕ‘iΔu donela lep miraz. Ε ta je, meΔutim, taj miraz u poreΔenju sa onim Ε‘to je on ostavio posle smrti? SlamΔica i niΕ‘ta viΕ‘e.β[24] Njegovo ime Δe ostati u istoriji viΕ‘e zbog toga Ε‘to je vezano za velike dogaΔaje, nego zato Ε‘to su ti dogaΔaji vezani za njega. ββOtokar KerΕ‘ovani (hrvatski komunista) Anegdote Bio je poznat kao duhovit Δovek i iza njega su ostale mnoge anegdote. Na pitanje novinara prilikom jednog izlaska iz skupΕ‘tine, posle zasedanja, βΕ ta ima novo?β odgovorio je: βNe znam. Nisam joΕ‘ Δitao Politikuβ. Prilikom jednog zasedanja iznerviran upotrebio je neke βjaΔeβ reΔi. Jedan poslanik iz klupe je dobacio βOvako neΕ‘to Gledston (tadaΕ‘nji predsednik engleskog parlamenta) nikad ne bi rekao u skupΕ‘tini!β. Baja je odgovorio βKakvi ste vi Englezi, takav sam ja Gledston!β Pri jednom prijemu slovenaΔkih preprodavaca u leto 1913. godine, Nikola PaΕ‘iΔ je pozdravio voΔu delegacije: βA vi ste Slovaciβ, na Ε‘ta mu je zaprepaΕ‘Δeni mladiΔ odgovorio: βNe, ja nisam Slovak, nego Slovenacβ. No PaΕ‘iΔ se nije dao zbuniti: βZnam, Slovenci i Slovaci su gotovo jedno isto.β[25] U popularnoj kulturi U TV miniseriji Kraj dinastije ObrenoviΔ iz 1995. godine, lik Nikole PaΕ‘iΔa je glumio Petar Kralj.[26] Televizijska miniserija Poslednja audijencija zasnovana na biografiji Nikole PaΕ‘iΔa u reΕΎiji ΔorΔa KadijeviΔa je snimljena 2008. godine u produkciji RTS-a.[27][28] U filmu Kralj Petar Prvi iz 2018. i istoimenoj seriji iz 2019. godine, lik Nikole PaΕ‘iΔa je glumio Marko BaΔoviΔ. Napomene Kralj Milan ObrenoviΔ pomilovao je neke stranaΔke prvake, u Δemu je veliku ulogu odigrala dr Marija Fjodorovna Zibold, lekarka koju je PaΕ‘iΔ upoznao joΕ‘ na studijama u Ε vajcarskoj, a koja je u Srbiju doΕ‘la sa ruskom sanitetskom misijom tokom Prvog srpsko-turskog rata i tu ostala do kraja ΕΎivota.[12] Po guΕ‘enju TimoΔke bune ona je Ε‘irom Srbije prikupljala potpise podrΕ‘ke za njihovo pomilovanje i na kraju peticiju liΔno predala kralju Milanu. StranaΔki prvaci su osloboΔeni, ali je Marija proterana iz Srbije, u koju se vratila tek 1903. kada se politiΔka situacija u Srbiji promenila.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! 1961. Ivo AndriΔ Zapisi o Goji Matica Srpska, 1961. Predgovor Oto Bihalji-Merin Mek povez, 74 strane + 16 ilustracija, 19.5 cm Ivo AndriΔ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 β Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ.[5] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeΔu dva svetska rata proveo je u sluΕΎbi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureΕ‘tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ε½enevi i Berlinu.[6] Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Δuprija i TravniΔka hronika, Prokleta avlija, GospoΔica i Jelena, ΕΎena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem ΕΎivota u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina saΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriΔ je roΔen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaΕ‘njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriΔa (1863β1896)[10], Ε‘kolskog posluΕΎitelja, i majke Katarine AndriΔ (roΔena PejiΔ). BuduΔi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriΔ je kao dvogodiΕ‘nji deΔak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavΕ‘i bez muΕΎa i suoΔavajuΔi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preΕ‘la da ΕΎivi kod svojih roditelja u ViΕ‘egrad gde je mladi AndriΔ proveo detinjstvo i zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu.[11][12][13][14] AndriΔ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaΔku srednju Ε‘kolu. Za gimnazijskih dana, AndriΔ poΔinje da piΕ‘e poeziju i 1911. godine u βBosanskoj viliβ objavljuje svoju prvu pesmu βU sumrakβ.[15] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiΔkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivΕ‘i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druΕ‘tva βNapredakβ, AndriΔ oktobra meseca 1912. godine zapoΔinje studije slovenske knjiΕΎevnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeΔki univerzitet ali mu beΔka klima ne prija i on, nasledno optereΔen osetljivim pluΔima, Δesto boluje od upala. ObraΔa se za pomoΔ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviΔu, i veΔ sledeΔe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Δija je Δerka Jelena IΕΎikovska mogla da bude prototip za βJelenu, ΕΎenu koje nemaβ.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriΔ pakuje svoje studentske kofere, napuΕ‘ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Ε‘ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Δe, kao politiΔki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriΔ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriΔu je bio odreΔen kuΔni pritvor u OvΔarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opΕ‘ta amnestija, posle Δega se vratio u ViΕ‘egrad. IzmeΔu dva rata Nakon izlaska iz kuΔnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluΔa, odlazi na leΔenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrΕ‘ava knjigu stihova u prozi koja Δe pod nazivom βEx Pontoβ biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriΔ ponovo moli pomoΔ Tugomira AlaupoviΔa, i veΔ poΔetkom oktobra 1919. godine poΔinje da radi kao Δinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaΔno prihvatio i on intenzivno uΔestvuje u knjiΕΎevnom ΕΎivotu prestonice, druΕΎeΔi se sa MiloΕ‘em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviΔem, Sibetom MiliΔiΔem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane βMoskvaβ. Ivo AndriΔ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriΔa. AndriΔ je imao veoma uspeΕ‘nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Δinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureΕ‘tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi βNemiriβ, pripovetke βΔorkan i Ε vabicaβ, βMustafa MadΕΎarβ, βLjubav u kasabiβ, βU musafirhaniβ i ciklus pesama βΕ ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔaβ. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu βRazvoj duhovnog ΕΎivota u Bosni pod uticajem turske vladavineβ (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviΔa i Slobodana JovanoviΔa, 1926. godine, Ivo AndriΔ biva primljen za Δlana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku objavljuje pripovetku βMara milosnicaβ. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka βMost na Ε½epiβ. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruΕ‘tvu naroda u Ε½enevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog knjiΕΎevnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke βOlujaciβ, βΕ½eΔβ i prvi deo triptiha βJelena, ΕΎena koje nemaβ. Po dolasku Milana StojadinoviΔa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrΕ‘ioca duΕΎnosti naΔelnika PolitiΔkog odeljenja Ministarstva unutraΕ‘njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviΔa viΕ‘e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je duΕΎnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiΕ‘njoj skupΕ‘tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviΔa, slikara UroΕ‘a PrediΔa i vajara ΔorΔa JovanoviΔa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Δlana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriΔa tokom 1939. godine doΕΎivljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopΕ‘tenje da je Ivo AndriΔ postavljen za opunomoΔenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriΔ stiΕΎe u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha β Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poΕ‘to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauΔnike i umetnike odveli u logore, AndriΔ interveniΕ‘e kod nemaΔkih vlasti da se zarobljeniΕ‘tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleΔe 1941. godine AndriΔ nadleΕΎnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaΔen i 25. marta u BeΔu, kao zvaniΔni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriΔ sa osobljem napuΕ‘ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Ε vajcarsku,[25] i sa osobljem i Δlanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Δime se zavrΕ‘ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiΕ‘e Apel srpskom narodu kojim se osuΔuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuΔe u βAntologiju savremene srpske pripovetkeβ za vreme dok βnarod pati i stradaβ: βKao srpski pripovedaΔ, kao dugogodiΕ‘nji saradnik Srpske knjiΕΎevne zadruge i Δlan njenog bivΕ‘eg KnjiΕΎevnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguΔe, jer u sadaΕ‘njim izuzetnim prilikama, ne ΕΎelim i ne mogu da uΔestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veΔ objavljenim svojim radovima.β U tiΕ‘ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piΕ‘e prvo roman TravniΔka hronika, a krajem 1944. godine okonΔava i roman Na Drini Δuprija. Oba romana objaviΔe u Beogradu nekoliko meseci po zavrΕ‘etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoΔica.[28] Nakon rata AndriΔev grob u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje βPismo iz 1920. godineβ. IzmeΔu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke βPriΔa o vezirovom slonuβ, nekoliko tekstova o Vuku KaradΕΎiΔu i NjegoΕ‘u, βPriΔa o kmetu Simanuβ, βBife Titanikβ, βZnakoviβ, βNa sunΔanoj straniβ, βNa obaliβ, βPod GrabiΔemβ, βZekoβ, βAska i vukβ, βNemirna godinaβ i βLicaβ. Godine 1954, postao je Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom knjiΕΎevnom jeziku. Roman βProkleta avlijaβ je Ε‘tampao u Matici srpskoj 1954. godine. OΕΎenio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriΕ‘ta iz Beograda, Milicom BabiΔ, udovicom AndriΔevog prijatelja, Nenada JovanoviΔa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriΔu Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ. Besedom βO priΔi i priΔanjuβ se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriΔ je novΔanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriΔeva supruga Milica umire u porodiΔnoj kuΔi u Herceg Novom. SledeΔih nekoliko godina AndriΔ nastoji da svoje druΕ‘tvene aktivnosti svede na najmanju moguΔu meru, mnogo Δita i malo piΕ‘e. Zdravlje ga polako izdaje i on Δesto boravi u bolnicama i banjama na leΔenju. Bio je Δlan Upravnog odbora Srpske knjiΕΎevne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriΔ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zasluΕΎnih graΔana. KnjiΕΎevni rad AndriΔ je u knjiΕΎevnost uΕ‘ao pesmama u prozi βU sumrakβ i βBlaga i dobra meseΔinaβ objavljenim u βBosanskoj viliβ 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Ε‘est AndriΔevih pesama u prozi (βLanjska pjesmaβ, βStrofe u noΔiβ, βTamaβ, βPotonuloβ, βJadni nemirβ i βNoΔ crvenih zvijezdaβ).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - βEx Pontoβ - AndriΔ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku βNemiriβ Ε‘tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriΔu u Beogradu AndriΔevo delo moΕΎemo podeliti u nekoliko tematsko-ΕΎanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeleΕΎavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriΔev iskaz o svetu obojen je liΔnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiΔno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Δitao (Kirkegor na primer). MiΕ‘ljenja kritike o umetniΔkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiΔar Nikola MirkoviΔ u njima gleda vrhunsko AndriΔevo stvaralaΕ‘tvo, hrvatski knjiΕΎevni istoriΔar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevaΕΎnim adolescentskim nemirima koji odraΕΎavaju piΕ‘Δevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeleΕΎena je AndriΔevim okretanjem pripovedaΔkoj prozi i, na jeziΔkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opΕ‘tem priznanju, u veΔini pripovedaka AndriΔ je naΕ‘ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniΔki najproduktivnije, s veΔinom AndriΔevih najcenjenijih priΔa. Pisac nije bio sklon knjiΕΎevnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiΔnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiΔnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeΔa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiΔnosti su pripadnici sve Δetiri etniΔko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi β uglavnom prozvani po konfesionalnim, Δesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Δinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreΔa faza obeleΕΎena je obimnijim delima, romanima Na Drini Δuprija, TravniΔka hronika, GospoΔica i nedovrΕ‘enim delom OmerpaΕ‘a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veΔine ovih dela je uglavnom smeΕ‘tena u Bosni, u njenu proΕ‘lost ili u narativni spoj proΕ‘losti i sadaΕ‘njosti gde je pisac, na zasadama franjevaΔkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeΔatljiv svet βOrijenta u Evropiβ. PiΕ‘Δevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doΔaranom atmosferom, upeΔatljivim opisima okoline i ponaΕ‘anja i psiholoΕ‘kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiΔke proze i poznato i Δesto citirano delo, zbirku aforistiΔkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriΔevih najvrednijih dela. AndriΔ o umetnosti Ivo AndriΔ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suΕ‘tine umetnosti AndriΔ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasaΕΎima svog umetniΔkog dela. U tom pogledu posebno se istiΔe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, βO priΔi i priΔanjuβ i zbirka aforistiΔkih zapisa βZnakovi pored putaβ. UmetniΔko stvaranje je po AndriΔu sloΕΎen i naporan Δin koji se vrΕ‘i po diktatu Δovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Δovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiΔka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniΔki nagon Δovekov kao βinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaβ koji βu svojim najviΕ‘im oblicima i dometima poprima oblik samog ΕΎivotaβ. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriΔ na kraju ove pripovetke, pobeΔuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniΔko delo Δovekova je pobeda nad prolaznoΕ‘Δu i troΕ‘noΕ‘Δu ΕΎivota. Ε½ivot je AndriΔevom delu divno Δudo koje se neprestano troΕ‘i i osipa, dok umetniΔka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaΔki akt, po AndriΔevom shvatanju, nije prost reproduktivan Δin kojim se gola fotografije unosi u umetniΔko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa ΕΎivotom, ali umetnik od materijala koji mu pruΕΎa ΕΎivot stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaΔaj. Fenomen stvaralaΕ‘tva ogleda se u tome Ε‘to umetnici izdvajaju iz ΕΎivota samo one pojave koje imaju opΕ‘tije i dublje znaΔenje. DajuΔi takvim pojavama umetniΔki oblik, umetnici ih pojaΔavaju βjedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiβ, stvarajuΔi umetniΔku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Ε‘to u ΕΎivotu postoji kao lepota β delo je Δovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo βΕΎivota i autentiΔan oblik ljudskog ispoljavanjaβ, stvoren za jedan lepΕ‘i i trajniji ΕΎivot. Mostovi i arhitektonske graΔevine najbolje ilustruju AndriΔevo shvatanje trajnosti lepote koju Δovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Ε½epi spasava se od zaborava time Ε‘to svoju stvaralaΔku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiΔu huΔne vode Ε½epe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuΔi u trajne tokove ΕΎivota, da Δoveka izvede iz βuskog kruga ... samoΔe i uvede ga u prostran i veliΔanstven svet ljudske zajedniceβ. Postojanje zla u Δoveku i ΕΎivotu ne sme da zaplaΕ‘i umetnika niti da ga odvede u beznaΔe. I zlo i dobro, kao dijalektiΔke autonomne sile, samo su latentnost ΕΎivota i ljudske prirode. DuΕΎnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguΔe pobediti zlo i stvoriti ΕΎivot zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je duΕΎna da Δoveku otkriva lepotu napora podviΕΎnika koji koraΔaju ispred savremenika i predoseΔaju buduΔe tokove ΕΎivota. Tako umetnost stalno otvara perspektive ΕΎivotu pojedinaca, naroda i ΔoveΔanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataloΕΎena iskustva ΔoveΔanstva. Prohujala stoleΔa sublimiΕ‘u Δovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriΕ‘u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaΔkom prenoΕ‘enju iskustva proΕ‘losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Δe, nadΕΎivljavajuΔi nas, korisno posluΕΎiti potomcima. βSamo neuki, nerazumni ljudi β kaΕΎe AndriΔ β mogu da smatraju i da je proΕ‘lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaΕ‘njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Ε‘to je Δovek mislio i oseΔao i radio neraskidivo utkao u ono Ε‘to mi danas mislimo, oseΔamo i radimo. Unositi svetlost nauΔne istine u dogaΔaje proΕ‘losti, znaΔi sluΕΎiti sadaΕ‘njostiβ. Svrha umetnosti je u povezivanju proΕ‘losti, sadaΕ‘njosti i buduΔnosti, u povezivanju βsuprotnih obala ΕΎivota, u prostoru, u vremenu, u duhuβ. Po AndriΔevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje sloΕΎena stvarnost ljudske istorije. On je βjedan od bezbrojnih neimara koji rade na sloΕΎenom zadatku ΕΎivljenja, otkrivanja i izgraΔivanja ΕΎivotaβ. OpisujuΔi svoje stvaralaΔke trenutke, AndriΔ kazuje: βNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u sluΕΎbi ljudske slabosti i veliΔine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije ΕΎivota ...β GovoreΔi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriΔ posebno upozorava na formalizam reΔi i dela: βBeskrajno nagomilavanje velikih reΔi sve nam manje kazuje Ε‘to se viΕ‘e ponavlja i pod njim izdiΕ‘u istina i lepota kao robinjeβ. Najdublji poraz doΕΎivljuje onaj umetnik koji smatra da βprasak reΔi i vitlanje slika mogu biti umetniΔka lepota. Istina, svakom pravom umetniΔkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. βSavrΕ‘enstvo izraΕΎavanja forme β kaΕΎe AndriΔ β sluΕΎba je sadrΕΎiniβ. PruΕΎajuΔi βzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaβ, umetniΔko delo Δe pruΕΎiti Δoveku najviΕ‘i vid ΕΎivota β Δesta je poruka AndriΔevog dela. AndriΔeva vizija harmoniΔnog ΕΎivota buduΔeg ΔoveΔanstva zasnovana je upravo na uverenju da Δe umetniΔka lepota uniΕ‘titi zlo i izmiriti protivreΔnosti Δovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Δlanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniΔki postupak PoΕ‘tanska marka s likom Ive AndriΔa, deo serije maraka pod imenom βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naΔinu izgraΔivanja likova i umetniΔkom postupku pri oblikovanju svojih misli o ΕΎivotu i ljudima, AndriΔ se ne odvaja od najlepΕ‘ih tradicija Ε‘kole realistiΔke knjiΕΎevnosti, iako takav njegov postupak ne znaΔi i ponavljanje tradicionalnih realistiΔkih manira.[34] Njegove slike ΕΎivota nisu samo realistiΔki izraz odreΔene ΕΎivotne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Ε‘ira uopΕ‘tavanja i opΕ‘tija, gotovo trajna ΕΎivotna znaΔenja. Legendarni bosanski junak Alija Δerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veΔ i veΔiti Δovek pred veΔitim problemom ΕΎene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Ε‘ire znaΔenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriΔevom knjiΕΎevnom delu najΔeΕ‘Δe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdiΕΎu izvan ΕΎivotnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriΔ, prirodno, nikada ne izneverava tipiΔnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liΔnosti ume da dogradi i u njima podvuΔe ono Ε‘to je opΕ‘tije i ΕΎivotno Ε‘ire od osobenosti odreΔenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Δemu se AndriΔ naroΔito istiΔe u srpskoj savremenoj knjiΕΎevnosti, to su vanredne analize i psiholoΕ‘ka sagledavanja onih Δovekovih stanja koja su u srpskoj knjiΕΎevnosti, do njega, bila izvan znaΔajnih literarnih interesovanja. Njega najviΕ‘e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Δoveku, koji je izvan domaΕ‘aja njegove svesti i volje. PolazeΔi od nekih savremenih postavki psiholoΕ‘ke nauke, AndriΔ je prikazao kako ti tajanstveni unutraΕ‘nji impulsi fatalno truju i optereΔuju Δoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoΕ‘Δu slikao dejstvo seksualnih nagona i Δulnih percepcija na duΕ‘evni ΕΎivot Δoveka. Zbog svega toga AndriΔ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiΔar u naΕ‘oj savremenoj knjiΕΎevnosti. U sudbini svake liΔnosti ovog naΕ‘eg pripovedaΔa je i neka opΕ‘tija ideja, izvesna misao o ΕΎivotu, Δoveku i njegovoj sreΔi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaΕΎe da nosi u sebi obeleΕΎja filozofskog realizma. AndriΔ je i majstor i reΔi i stila. Njegova proza je saΔuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traΕΎi stilski efekat u neobiΔnoj metafori ili u naglaΕ‘enom izrazu. Skladna i jednostavna reΔenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaΔkih slika Δine da AndriΔevo delo predstavlja najsuptilniju umetniΔku vrednost koju srpska knjiΕΎevnost poseduje. AndriΔevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meΔunarodnim priznanjem, oliΔenim u Nobelovoj nagradi, ono danas ΕΎivi i kao trajna svojina svetske literature. ZaduΕΎbina Ive AndriΔa Ivo AndriΔ iz profila Glavni Δlanak: ZaduΕΎbina Ive AndriΔa ZaduΕΎbina Ive AndriΔa je poΔela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriΔa.[35] Prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina βsaΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebeβ. OrganizujuΔi nauΔne skupove o AndriΔevom delu i o razliΔitim aspektima savremene srpske knjiΕΎevnosti, ZaduΕΎbina sluΕΎi najdubljim intersima srpske knjiΕΎevnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriΔeve zaduΕΎbine za radove iz oblasti knjiΕΎevnosti, a takoΔe su kao gosti i stipendisti, u piΕ‘Δevoj ZaduΕΎbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriΔeva nagrada Glavni Δlanak: AndriΔeva nagrada Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, poΔev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviΔ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Spomen-muzej Ive AndriΔa U okviru ZaduΕΎbine Ive AndriΔa spada i Spomen-muzej Ive AndriΔa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriΔevom vencu 8, u kome je pisac ΕΎiveo sa suprugom Milicom BabiΔ od 1958. godine. SaΔuvani su autentiΔni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriΔeve radne sobe, a nekadaΕ‘nje dve spavaΔe sobe preureΔene su u izloΕΎbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriΔev ΕΎivotni put i markantne taΔke njegove stvaralaΔke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoΕ‘i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poΔasni doktorati) i fotografija, u izloΕΎbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriΔevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piΕ‘Δevi liΔni predmeti. Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Od 1982. godine ZaduΕΎbina izdaje Δasopis Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa koje izlaze jednom godiΕ‘nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriΔeve rukopise, prepisku, nauΔne i kritiΔke studije o AndriΔevom slojevitom delu i njegovom ΕΎivotu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je ΕΎiveo.[37] AndriΔgrad Glavni Δlanak: AndriΔgrad AndriΔgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UΕ‘Δe na samom uΕ‘Δu reka Drina i Rzav u ViΕ‘egradu Δiji je idejni tvorac reΕΎiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraΔen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Δe postojati gradsko pozoriΕ‘te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriΔeve gimnazije, rijeΔna marina i pristaniΕ‘te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duΔani i spomen kuΔa Ive AndriΔa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Δe postojati u Kamengradu, radiΔe Fakultet za reΕΎiju.[39] OΔekuje se i da Srbija, a moΕΎda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poΔasne konzulate u AndriΔevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriΔev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaΕ‘njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaΕΎe, u `njegovim zrelim godinama i ne od juΔe`. U svom pismu komesaru Srpske knjiΕΎevne zadruge (1942) istiΔe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liΔnim dokumentima, liΔnoj karti (1951), vojnoj knjiΕΎici (1951), partijskoj knjiΕΎici (1954), izvodima iz matiΔne knjige roΔenih i venΔanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uΔu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriΔkog istoriΔara MekNila (William H. McNeil) koji piΕ‘e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviΔevo pismo svom bratu Luji u kome kaΕΎe: βΕ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliΔki Srbin iz Bosne, idealan mladiΔ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaΕΎe da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Ε vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Γsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiΔe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuΔio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poΔetku Prvog svetskog rata. Srpska knjiΕΎevna kritika vidi AndriΔa kao srpskog knjiΕΎevnika srpske avangarde i meΔuratnog modernizma 20. veka[47] i knjiΕΎevnika koji je izrastao iz srpske knjiΕΎevne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriΔ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiΔkih osvrta o srpskim piscima, kao Ε‘to su Simo Matavulj, Bora StankoviΔ, Branko RadiΔeviΔ, Petar KoΔiΔ, koji se odlikuju dokumentarnoΕ‘Δu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Δerzeleza, 1920. Most na Ε½epi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Ε panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Δuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoΔica, roman, 1945. TravniΔka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoΔitelju PriΔa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priΔi i priΔanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, ΕΎena koje nema, pripovetka, 1963. Ε ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaΕ‘a Latas, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunΔanoj strani, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriΔa su prevoΔena na viΕ‘e od 50 jezika
Ivo AndriΔ Pripovetke u izboru samog pisca Tvrdi povez IzdavaΔ Srpska knjiΕΎevna zadruga ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΠΠΎΠ»Π°Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1892 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 13. ΠΌΠ°ΡΡ 1975) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[Π±] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β.[10] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. Π£ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ, ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[11] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ½ΡΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (1863β1896)[15], ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΄ΡΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡΠΆΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±Π΅ΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ.[16][17][18][19] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ.[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅.[21] ΠΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊβ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π½Π° ΠΡΠ΄ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ Π±Π΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ½, Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡ, Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ. Π£ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π·Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Ρ, ΠΆΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.[22][23] Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°β. ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° Π€Π΅ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π°, Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π³Π° Ρ Π°ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ.[24] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ»ΡΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Ρ ΠΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΡΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βEx Pontoβ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π°Π²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°Π½Π΄ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅ βΠΠΎΡΠΊΠ²Π°β. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, Π’ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°ΡΡ.[25] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠΎΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ Π¨Π²Π°Π±ΠΈΡΠ°β, βΠΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρβ, βΠΡΠ±Π°Π² Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π±ΠΈβ, βΠ£ ΠΌΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π°Π½ΠΈβ ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠ¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°β. Π£ ΡΡΠ½Ρ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ΅Π·Ρ βΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅β (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°β. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° βΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈβ. ΠΠ΄ 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ»ΡΡΠ°ΡΠΈβ, βΠΠ΅Ρβ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠΈΠΏΡΠΈΡ Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β. ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°, 8. ΡΡΠ»Π° 1935. ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° Π²ΡΡΠΈΠΎΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[27][28] ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1939. Π½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π£ΡΠΎΡΠ° ΠΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅.[29] ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²ΡΡ ΡΠ½Π°Ρ: ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠΏΡΠ½ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[30] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΡ Π Π°ΡΡ Π° β ΠΠ΄ΠΎΠ»ΡΡ Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΡ.[31][32] ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡΠ°. ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΅ΡΡ. ΠΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ,[33] ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, 1. ΡΡΠ½Π° 1941. ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1941. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ.[34] Π Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡ.[35] ΠΠ· ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅β Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°β: ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΡΠ° Π±ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅ Ρ ΠΡΠΈΠ·ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ±Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°.[36] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ (Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, 1961) ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ βΠΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρβ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΠΎ ΠΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΡ, βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ°Π½Ρβ, βΠΠΈΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΊβ, βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ, βΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈβ, βΠΠ° ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈβ, βΠΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌβ, βΠΠ΅ΠΊΠΎβ, βΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊβ, βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°β ΠΈ βΠΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅Π½Π°Π΄Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[37] ΠΡΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ.[38] ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β. ΠΠ΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΡΠ΅ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π²ΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΡΠ»Π΅ΠΆΠΈ. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΎΠ³ΡΠ΅Π½, Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ.[40] ΠΠ°Π½Π° 16. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° Π½Π°ΡΠΌΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π±Π°ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΌΠΈΡΠ΅ 13. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ ΠΈ βΠΠ»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Ρ ΡΡΠ½Ρ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (βΠΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΌΠ°β, βΠ‘ΡΡΠΎΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΈβ, βΠ’Π°ΠΌΠ°β, βΠΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΎβ, βΠΠ°Π΄Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡβ ΠΈ βΠΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π΄Π°β).[42] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ β βEx Pontoβ β ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎ-ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ), ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΡΠΊΠ°Π· ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ (ΠΠΈΡΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ). ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΡ: Π΄ΠΎΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°Π΄Π°Π½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π·Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ, Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΏΠ° ΡΠ° Π·ΡΠ΅Π»Π° ΡΠ°Π·Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΡΡ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°ΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Ρ ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π‘ΡΠ±ΠΈ β ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ»Π°ΡΠΈ, Π’ΡΡΡΠΈ)), ΡΠ· ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° (ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ), Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20. Π’ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°. Π Π°Π΄ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈΡ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅Π½ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅Ρ βΠΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈβ. ΠΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ° (ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ), Π½Π΅ΡΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ, Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅ΡΠ΅Ρ Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ°, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΠΈΠ³ΡΠΈ ΡΠ°Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ βΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β ΠΊΠΎΡΠΈ βΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠΌΡΡ, Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΏΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΡ Π·Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ, ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΡΡΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ βΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΈΡΠ°Π½ΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠΈβ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° β Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ Π°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΎ βΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ°β, ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ»ΡΡΡΡΡΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΠΏΠ΅. Π€ΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠΎΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· βΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° ... ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β. ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π»Π° Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π·Π°ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅. Π Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ Π»Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π΄ΠΈ. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½Π° Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°ΡΠ°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° ΡΡΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π½Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ°. βΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠ΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌΠΎ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Π£Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈβ. Π‘Π²ΡΡ Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρβ. ΠΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΡ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅: βΠΠΈ ΡΡΠ°Π³Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π±ΠΈ. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π», Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π²ΡΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ...β ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π±Π°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: βΠΠ΅ΡΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° βΠΏΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. βΠ‘Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ΅ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½ΠΈβ. ΠΡΡΠΆΠ°ΡΡΡΠΈ βΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π±Π΅Π· Π·Π»Π°β, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°.
Ivo AndriΔ Pripovetke u izboru samog pisca Tvrdi povez IzdavaΔ Srpska knjiΕΎevna zadruga ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΠΠΎΠ»Π°Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1892 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 13. ΠΌΠ°ΡΡ 1975) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[Π±] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β.[10] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. Π£ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ, ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[11] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ½ΡΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (1863β1896)[15], ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΄ΡΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡΠΆΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±Π΅ΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ.[16][17][18][19] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ.[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅.[21] ΠΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊβ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π½Π° ΠΡΠ΄ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ Π±Π΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ½, Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡ, Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ. Π£ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π·Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Ρ, ΠΆΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.[22][23] Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°β. ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° Π€Π΅ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π°, Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π³Π° Ρ Π°ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ.[24] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ»ΡΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Ρ ΠΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΡΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βEx Pontoβ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π°Π²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°Π½Π΄ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅ βΠΠΎΡΠΊΠ²Π°β. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, Π’ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°ΡΡ.[25] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠΎΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ Π¨Π²Π°Π±ΠΈΡΠ°β, βΠΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρβ, βΠΡΠ±Π°Π² Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π±ΠΈβ, βΠ£ ΠΌΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π°Π½ΠΈβ ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠ¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°β. Π£ ΡΡΠ½Ρ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ΅Π·Ρ βΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅β (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°β. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° βΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈβ. ΠΠ΄ 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ»ΡΡΠ°ΡΠΈβ, βΠΠ΅Ρβ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠΈΠΏΡΠΈΡ Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β. ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°, 8. ΡΡΠ»Π° 1935. ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° Π²ΡΡΠΈΠΎΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[27][28] ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1939. Π½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π£ΡΠΎΡΠ° ΠΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅.[29] ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²ΡΡ ΡΠ½Π°Ρ: ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠΏΡΠ½ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[30] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΡ Π Π°ΡΡ Π° β ΠΠ΄ΠΎΠ»ΡΡ Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΡ.[31][32] ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡΠ°. ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΅ΡΡ. ΠΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ,[33] ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, 1. ΡΡΠ½Π° 1941. ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1941. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ.[34] Π Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡ.[35] ΠΠ· ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅β Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°β: ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΡΠ° Π±ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅ Ρ ΠΡΠΈΠ·ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ±Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°.[36] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ (Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, 1961) ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ βΠΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρβ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΠΎ ΠΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΡ, βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ°Π½Ρβ, βΠΠΈΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΊβ, βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ, βΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈβ, βΠΠ° ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈβ, βΠΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌβ, βΠΠ΅ΠΊΠΎβ, βΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊβ, βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°β ΠΈ βΠΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅Π½Π°Π΄Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[37] ΠΡΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ.[38] ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β. ΠΠ΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΡΠ΅ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π²ΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΡΠ»Π΅ΠΆΠΈ. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΎΠ³ΡΠ΅Π½, Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ.[40] ΠΠ°Π½Π° 16. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° Π½Π°ΡΠΌΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π±Π°ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΌΠΈΡΠ΅ 13. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ ΠΈ βΠΠ»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Ρ ΡΡΠ½Ρ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (βΠΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΌΠ°β, βΠ‘ΡΡΠΎΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΈβ, βΠ’Π°ΠΌΠ°β, βΠΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΎβ, βΠΠ°Π΄Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡβ ΠΈ βΠΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π΄Π°β).[42] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ β βEx Pontoβ β ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎ-ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ), ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΡΠΊΠ°Π· ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ (ΠΠΈΡΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ). ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΡ: Π΄ΠΎΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°Π΄Π°Π½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π·Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ, Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΏΠ° ΡΠ° Π·ΡΠ΅Π»Π° ΡΠ°Π·Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΡΡ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°ΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Ρ ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π‘ΡΠ±ΠΈ β ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ»Π°ΡΠΈ, Π’ΡΡΡΠΈ)), ΡΠ· ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° (ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ), Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20. Π’ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°. Π Π°Π΄ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈΡ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅Π½ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅Ρ βΠΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈβ. ΠΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ° (ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ), Π½Π΅ΡΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ, Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅ΡΠ΅Ρ Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ°, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΠΈΠ³ΡΠΈ ΡΠ°Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ βΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β ΠΊΠΎΡΠΈ βΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠΌΡΡ, Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΏΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΡ Π·Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ, ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΡΡΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ βΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΈΡΠ°Π½ΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠΈβ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° β Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ Π°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΎ βΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ°β, ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ»ΡΡΡΡΡΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΠΏΠ΅. Π€ΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠΎΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· βΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° ... ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β. ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π»Π° Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π·Π°ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅. Π Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ Π»Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π΄ΠΈ. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½Π° Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°ΡΠ°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° ΡΡΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π½Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ°. βΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠ΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌΠΎ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Π£Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈβ. Π‘Π²ΡΡ Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρβ. ΠΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΡ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅: βΠΠΈ ΡΡΠ°Π³Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π±ΠΈ. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π», Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π²ΡΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ...β ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π±Π°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: βΠΠ΅ΡΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° βΠΏΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. βΠ‘Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ΅ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½ΠΈβ. ΠΡΡΠΆΠ°ΡΡΡΠΈ βΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π±Π΅Π· Π·Π»Π°β, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°.