Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
11-35 od 255840 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
55791) AK 2 MUTNA I KRVAVA , Milica Janković , Geca Kon Beograd 1932 , Mutna i krvava, jedan od najmaestralnije napisanih romana Milice Janković, prati tragičnu sudbinu Emilije Paprat, proslavljene glumice beogradskog pozorišta. Nakon saobraćajne nesreće Emilija će zavisiti od sluškinja ‒ najraznovrsnijih ženskih likova sa društvene margine kroz koje je istaknut i problem socijalne nejednakosti i nepravde. Drugi narativni tok romana prati dramatičnu priču porodice Kostić koju Emiliji pripovedaju njene bliske prijateljice. Sve likove povezuje duboka nesreća i tragičnost ljudske sudbine, „mutna, krvava reka” – večni rat „između smrti i života, zla i dobra, svirepe borbe za blagostanje i raskoš i očajne borbe za hleb i pokrivač”. tvrd povez, format 14 x 19 cm , ćirilica, 367 strana
MILOŠ CRNJANSKI sabrana dela KNJ. 1-2 Biblioteka savremenih jugoslovenskih pisaca Izdanje, štampa i povez Izdavačkog preduzeća `Narodna prosveta`, Beograd Redakcioni odbor: predsednik Veljko Petrović, članovi Dragiša Vasić i Milan Kašanin Knjiga 1; br. str. 154. Knjiga 2; br. str. 159. Povez: mek Kanc_9
Naslov: Fizičko vaspitavanje i njegove reforme Autor: Sreten J. Stojković, profesor Izdavač: Knjižara Velimira Valožića Pismo: ćirilica Br. strana: 92 Format: 19,5 cm Povez: meki, proheftano Nedostaje prednja korica (papirna), na prvoj slici se vidi naslovni list; unutrašnjost knjige (listovi, povez) je veoma lepo očuvana iako je knjiga stara oko 125 godina: listovi su potpuno čisti, nigde nema podvlačenja, dopisivanja, obeležavanja, `magarećih ušiju` i sl. i odlično su povezani međusobno i sa koricama; na dva mesta u knjizi lepi stari pečat i još jedan potpis grafitnom olovkom istog prezimena kao na naslovnoj strani, ali je sve to zanemarljivo u odnosu na sveukupno stanje ove knjige. Knjiga je izdata 1897. godine a štampana je u Kraljevskoj srpskoj državnoj štampariji Nakladom knjižare V. Valožića Retko u ponudi! Kompletan sadržaj (pregled) možete da pročitate ukoliko treću sliku uvećate do pune veličine. Pogledajte i ostale antikvarne knjige koje trenutno imam u ponudi: https://www.kupindo.com/pretraga.php?Grupa=357&Pretraga=&CeleReci=0&UNaslovu=0&Prodavac=bebaimoca&Okrug=-1&Opstina=-1&CenaOd=&CenaDo=&submit=tra%C5%BEi Fizičko vaspitanje - gimnastika - sport - Velimir Valožić
55756) AK 1 Iz moga života 1859 – 1888 Kajzer Vilhelm II Aus meinem Leben 1859 – 1888 , Kaiser Wilhelm II , Verlag Rochler Berlin 1927 , Vilhelm II Nemački (1859 —1941) je bio poslednji car (nem. Кaiser) Nemačke i poslednji kralj (nem. Кönig) Pruske. Vladao je od 1888. do 1918. Memoari napisani u izgnastvu u Holandiji. Tvrd povez, format15,5 x 22 cm , zlatotisak, nemački jezik, gotica, ilustrovano, 430 strana + reklame , kratka posveta na predlistu *AK 1
Die Geschichte von Bayern für Schulen 1860 Schubert , Gotthilf Heinrich von Istorija Bavarske - za škole Šubert , Gothilf Hajnrih fon , tekst na nemačkom jeziku - GOTICA Verlag München Könglichen Central - Schulbücher - Verlag 1860 strana 166 Polutvrdi povez , dobro očuvano Tags: Bavarska škola istorija 11.02.2022
Jeanne d`Arc et son temps Jeanne d`Arc et son temps. Commémoration du Vme centenaire de la réhabilitation de Jeanne d`Arc 1456-1956 by Tissot, Bernard - a.o Jovanka Orleanka i njeno vreme . Obeležavanje 5 . stogodišnjice rehabilitacije Jovanke Orleankinje 1456-1956. Tisot Bernard Tekst na francuskom jeziku Hotel de Rohn Archves Nationales Paris 1956 strana 80 + 32 table sa slikama Meki povez , blage fleke na koricama ostalo dobro očuvano 11.02.2022
FISCHERA NIJE TREBALO IZMISLITI - PELEH FISHERA NIJE TREBALO IZMISLITI - PELEH -130 STRANICA -1972 GODINA ,BJELOVAR - DOBRO OCUVANA , ima saranja po koricama ,zadnja korica je zuce boje -unutrasnjost je cista ,ima poneka zuta tackica od starosti ( u hodniku ,levi ormaric )
Between Phenomenology and Structuralism Izdavac - St. Martin`s Press, New York Godina - 1985. Smit Merlo Ponti Strukturalizam, Fenomenologija Knjiga u dobrom stanju,bez ostecenja,sa podvlacenjima na nekoliko stranica,bez ispisane posvete,mek povez,format 21 cm,214 str. (99)
Knjiga je nova. ,,Tragom mnoštva evropskih putnika namernika, koji su stizali sa raznih strana i različitim povodima, Đorđe S. Kostić nas svojom knjigom – kulinarskim bedekerom i azbučnikom srpskog „blagoutrobija“, vodi kroz Srbiju devetnaestog veka. U zemlji koja je postepeno dobijala svoje prepoznatljive obrise na karti Evrope, kao ulazna kapija na putu ka nepoznatom, haotičnom ali izazovnom „Orijentu“, stranci su srdačno dočekivani i ugošćavani za kneževskom i kraljevskom trpezom, u prvim beogradskim modernim hotelima, palanačkim kafanama, manastirskim konačištima, putničkim svratištima, seoskim krčmama i kolibama ili uz ognjište pod vedrim nebom. Ostavljajući svoje utiske o jelima i piću, običajima za stolom, slavama i teferičima, načinu pripremanja hrane, gajenju voća, povrtarskim kulturama, vinovoj lozi, otkrivali su savremenicima jedan do tada malo ili nikako poznat deo, za njih, ako ne „prave Evrope“, onda makar „evropske Turske“, kasnije „Balkana“, „Jugoistoka“. Zapažajući posebnosti „srpskog jelovnika“, uočavali su uticaje, različite lokalne kuhinje, njegove dobre i – povremeno za njih – njegove teško svarljive osobine, oslobađali se predrasuda o domaćinima i zemlji. Kroz „prizmu jelovnika“ prelamali su se i procesi „deorijentalizacije“, i „evropeizacije“ promene socijalnih, privrednih i kulturoloških obrazaca mladog srpskog modernog društva. Pažljivo iščitavajući ova svedočanstva, Đorđe S. Kostić, iskusan i akribičan istraživač, otkriva podjednako zanimljiv i važan, do sada zanemaren, deo naše društvene istorije, potvrđujući tačnost zapažanja, jednog od „njegovih“ putnika, francuskog ekonomiste Emila de Lavelea, koji je osamdesetih godina devetnaestog veka zapisao, kako „Uvek treba znati šta u kojoj zemlji ljudi jedu; od seljaka u kolibi do princa... jer to omogućava da se shvati nacionalno bogatstvo i sazna više o lokalnim resursima.“``
Dan Graf B e o g r a d 2 O O 1 mek povez Knjiga ima 298 strana 24 cm ima malo podvlačenja i knjiga je uredna i dobro očuvana a) Milošević, Slobodan (1941-) 1. `Niko nema pravo da bije ovaj narod` 2. Dolazak na vlast 3. Odustajanje od Jugoslavije 4. Pretpostavke rata 5. Gospodar igre 6. Psi rata 7. Napuštanje Krajine 8. Apoteoza 9. Metež Florence Hartmann (17. veljače 1963., -) francuska je novinarka i spisateljica. Od 1987. pisala je za Le Monde o Balkanu, a početkom 1991. o Jugoslavenskim ratovima. Izvještaje je slala iz Beograda.[1] 1985. diplomirala je te stekla titulu magistra iz područja literature i stranih civilizacija na sveučilištu u Parizu. 1986. se udala u Beogradu za supruga iz SFR Jugoslavije, čiji je materinji jezik bio srpskohrvatski. S njim je dobila dvoje djece: sina 1988. i kćer 1989., koji su se rodili u Francuskoj.[2] 2000. je postala glasnogovornica za Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu te savjetnica glavnoj tužiteljici MKSJ-a Carli Del Ponte.Godine 1992. bila je jedna od prvih novinara koji su otkrili lokaciju Ovčare, te je 2006. svjedočila pred MKSJ-om protiv `vukovarske trojke`.[1] Konkretno, tvrdi da je Veselin Šljivančanin 1992. u intervjuu izjavio sljedeće kad ga je pitala o Ovčari: `Morali smo negdje zakopati tijela`.[3] Godine 1999. objavila je prvu knjigu, Milošević, dijagonala luđaka. Kada je Slobodan Milošević završio u MKSJ-u na suđenju, Srbija je dala tribunalu povjerljive dokumente o njegovom režimu iz 1990-ih, ali pod uvjetom da se neki dijelovi `zatamne`. Hartmann je imala uvid u te tajne spise te u knjizi Mir i kazna 2006. napisala da je MKSJ prihvatio cenzurirati dijelove koji su mogli uspostaviti vezu između Miloševićevog režima i masakra u Srebrenici. MKSJ je regirao optužnicom protiv Hartmann za nepoštivanje suda objavljivanjem dokumenata koji su bili tajni za javnost.[1] Presudom je kažnjena sa €7.000, što je izazvalo kontroverzne reakcije u svijetu medija i novinara, od kojih su neki javno stali u njenu obranu.[4] Iako je Hartmann rekla da je uplatila traženu svotu, MKSJ je to opovrgnuo te izdao nalog za njeno uhićenje. Godine 2011. ona je pobjegla u Francusku. Francuske vlasti su, međutim, odbile uhititi ju jer su mislile surađivati sa MKSJ-om jedino u izručivanju ratnih zločinaca, u što ne spada i progon osoba koje kritiziraju sam sud.[5] Ipak, usprkos uhidbenom nalogu iz Haaga, nastavila se slobodno kretati i u inozemstvu: 2012. posjetila je Sarajevo, povodom 20. obljetnice opsade grada, te tamo verbalno napala Carla Bildta jer je smatrala da on nije trebao biti na obilježavanju stradanja grada jer je prije govorio da je `Milošević dobar momak`.[6] Hartmann je s vremenom postala vrlo kritična prema MKSJ-u. Još 2004. ukazala je na narušavanje neutralnosti tužilaštva tribunala kada je usvojeno novo pravilo prema kojem peteročlano sudsko vijeće kojeg pored predsjednika i potpredsjednika tribunala čine i trojica predsjedavajućih sudaca Pretresnih vijeća, odlučuje da li se nove optužnice odnose na `najviše lidere, osumnjičene da su najodgovorniji za zločine u nadležnosti tribunala.` Ukoliko ocijene da neka od optuženih osoba ne spada među `najviše lidere`, suci od tada imaju pravo optužnicu vratiti tužitelju, nezavisno od težine zločina i uvjerljivosti pratećih dokaza.[7] Godine 2013. izjavila je da je oslobađajuća presuda u slučaju bivših šefova Državne bezbednosti (DB) Srbije, Jovice Stanišića i Franka Simatovića, `najvidljiviji u nizu udaraca na kredibilitet Haškog tribunala u završenoj fazi njegovog rada` te dodala: “ Time su nagrađeni mozgovi sistema koji su obmanom uspjeli planirati i organizirati masovno nasilje, a sve preko paravan organizacije, pazeći da ne napišu direktno naređenje. Poruke sa suđenja u Nurembergu je izbrisana. Haški sud je u naglo ušao u proces ukidanja Ženevske konvencije i, time, uništava sve što je urađeno poslije Drugog svjetskog da se zaštite civili u ratu. Dešava se u Hagu jedan preokret koji žrtve posljednjeg rata u Evropi osjete na svojoj koži, ali koji ima i dalekosežne posljedice, i to širom svijeta. Mogu zamisliti reakcije žrtava čija su djeca direktno stradala od duhova tame koji su bili otjelotvoreni u likovima Stanišića i Simatovića, sada već slobodnih ljudi. Po svemu sudeći, nažalost, odgovornost za zločine (koji sud ne poriče) se svodi na lokalne igrače, a ne na mozgove. Zato imamo gorki osjećaj prijevare, jer nije ni istina, nije ni pravda`.