Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
1-24 od 24 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-24 od 24
1-24 od 24 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "GLEDSTON Autor: Slobodan Jovanović"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Nepoznati radovi 1892-1902 Slobodan JovanoviÄ 271 strana, 17cm. OdliÄno oÄuvana. Nema pisanja. ReÄ je o književnim i pozoriÅ”nim kritikama koje je JovanoviÄ pisao u prvoj fazi svoga stvaralaÅ”tva a koje je potpisivao pseudonimima Yorik i Bob. U knjizi āNepoznati radoviā nalaze se tekstovi o Radovanu KoÅ”utiÄu, o Vojislavu IliÄu (odavno identifikovan kao JovanoviÄev, kaže IvaniÄ, sad prvi put izlazi u javnost), o Jovanu GrÄiÄu Milenku, o Molijerovom āMizantropuā, Lesingovoj āEmiliji Galtoiā, Å ekspirovom āLiruā, a tu su i politiÄki Älanci āOtadžbina u opasnosti!ā, āEngleskaā, āNaÅ”i neprijateljiā, āBugari i Turciā... TALAS/ Književna kritika, PozoriÅ”na kritika, PolitiÄki Älanci: Otadžbina u opasnosti! Engleska, NaÅ”i neprijatelji, Gledston, Bugari i Turci, Akademijska beseda g. AvakumoviÄa, Radi istine, ZavrÅ”ni odgovor, Gospodine uredniÄe, BELEÅ KE, Dubia, Pogovor, HronoloÅ”ki pregled radova, Äirilica Ostali naslovi koji sadrže kljuÄne reÄi: PozoriÅ”na umetnost , PozoriÅ”na kritika , Književna kritika Ostali naslovi iz oblasti: PozoriÅ”te 2005; Slobodan JovanoviÄ je, kaže prof. dr Basta, `duhovno mnogolika pojava, zapravo najmnogolikija pojava meÄu svim naÅ”im poslenicima na Å”irokom polju druÅ”tvenih nauka... Njegov duhovni kosmos bio je Å”iri od tog polja, buduÄi da je obuhvatao i književnu kritiku`.
OdliÄno oÄuvano, nekoriÅ”Äeno! Naslov Antologija srpske priÄe za decu / [priredio] Slobodan Ž. MarkoviÄ Vrsta graÄe kratka proza Jezik srpski Godina 1990 Izdanje 3. [fototipsko] izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska književna zadruga, 1990 (Beograd : `Slobodan JoviÄ`) FiziÄki opis 345 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba MarkoviÄ, Slobodan Ž. Zbirka Antologije / Srpska književna zadruga (karton) Napomene Tiraž 3.000 Pisci i dela: str. 329-334 Str. 335-340: Pogovor / Slobodan Ž. MarkoviÄ. Stevan RaiÄkoviÄ, Dobrica EriÄ, Ljubivoje RÅ”umoviÄ, Dragan LukiÄ, Jovan JovanoviÄ Zmaj, DuÅ”an RadoviÄ, Desanka MaksimoviÄ, Branko V. RadiÄeviÄ, Aleksa MikiÄ, Ranko RisojeviÄ, Mirjana StefanoviÄ, Branko ÄopiÄ, Branislav CrnÄeviÄ... MG18 (N)
Autor: Mark Tven IzdavaÄ: Sportska knjiga - Beograd, 1955. Tvrd povez, 255 str. posveta na prediliÅ”tu priÄa za mlade ljude svih uzrasta preveo Slobodan A. JovanoviÄ ilustrovana POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE KOJE PRODAJEM KLIKNITE NA LINK http://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=1&Prodavac=madena&Grupa=1&sSort=cena&sSmer=DESC 124
Naslov Teorija i poetika prevoÄenja / priredio LjubiÅ”a RajiÄ Vrsta graÄe zbornik URL medijskog objekta odrasli, opÅ”te (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1981 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1981 (Beograd : Novi dani) FiziÄki opis 283 str. ; 17 cm Drugi autori - osoba RajiÄ, LjubiÅ”a, 1947-2012 = RajiÄ, LjubiÅ”a, 1947-2012 Zbirka ĒBiblioteka ĒXX vek ; 51 (BroÅ”.) Napomene BeleÅ”ke o piscima: str. 279-283 Bibliografija uz pojedine radove. Predmetne odrednice Književnost -- PrevoÄenje ā Zbornici Autori: - Ranko Bugarski - Miodrag SrbinoviÄ - Mila StojniÄ - Mladen JovanoviÄ - Ljubomir MihailoviÄ - Nikola Kremzer - Radivoje KonstantinoviÄ - Jovan JaniÄeviÄ - Nikola Bertolino - Slobodan GrubaÄiÄ - LjubiÅ”a RajiÄ - Dragoslav AndriÄ - Milovan DanojliÄ - Branimir ŽivojinoviÄ MG88 (L)
Teorija i poetika prevoÄenja,sa tragovima pisanja i podvlaÄenja. Autori: - Ranko Bugarski - Miodrag SrbinoviÄ - Mila StojniÄ - Mladen JovanoviÄ - Ljubomir MihailoviÄ - Nikola Kremzer - Radivoje KonstantinoviÄ - Jovan JaniÄeviÄ - Nikola Bertolino - Slobodan GrubaÄiÄ - LjubiÅ”a RajiÄ - Dragoslav AndriÄ - Milovan DanojliÄ - Branimir ŽivojinoviÄ IzdavaÄ:Prosveta,Beograd 1981. Format:17cm x 12cm. Broj Strana:283 strane,mek povez,latinica. Izuzetan zbornik radova na temu prevoÄenja naÅ”ih vrhunskih lingvista i prevodilaca. Knjiga izuzetno dragocena sa sve koji se prevoÄenjem bave ili nameravaju, ali i za sve koji imaju želju da razumeju `tajnu` prevodilaÄkog zanata.
Autor - korporativno telo Beogradski prevodilaÄki susreti (1 ; 1975 ; Beograd) Naslov Prevodna književnost : zbornik radova Prvih beogradskih prevodilaÄkih susreta, 5-7. decembar 1975. Vrsta graÄe zbornik Jezik srpski Godina 1976 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Udruženje književnih prevodilaca Srbije, 1976 (Beograd : `RadiÅ”a TimotiÄ`) FiziÄki opis 182 str. : ilustr. ; 24 cm Drugi autori - korporacija Udruženje književnih prevodilaca Srbije (Beograd) ISBN (BroÅ”.) Napomene Tiraž 800. Predmetne odrednice Književnost ā PrevoÄenje ā Zbornici SADRŽAJ Jovan JaniÄijeviÄ: Pozdravna reÄ PREVODNA I NACIONALNA KNJIŽEVNOST, I PROBLEMI NJIHOVOG PROUÄAVANJA Branimir ŽivojinoviÄ: Gete i pojam āsvetske književnosti` Dr Slobodan A. JovanoviÄ: Istorija ili pregled prevodilaÅ”tva? Jovan JaniÄijeviÄ: Prethodni problemi istorije srpskohrvatske prevodne književnosti Majda Stanovnik-Blinc: Prevod v slovenskem literarnem zgodovino- pisju 19. stoletja Dobrila StoÅ”iÄ i Ivanka MarkoviÄ-PavloviÄ: Velizar (Belisaire) Žan-Fransoa Marmontela i prvi prevod u novijoj srpskoj književnosti Mira LaliÄ: Neki problemi poetike pri nastajanju novog prevoda Mrtvih duÅ”a kod nas Aleksandar K. Nojman: Mostovi dveju literatura Dr Božidar Nastev: Francuski prevod Belih mugri Koste Racina DISKUSIJA Jugana StojanoviÄ, dr Božidar Nastev, Eugen Verber, Janko Moder, dr Slobodan A. JovanoviÄ, Božidar BožoviÄ DRUÅ TVENI I STRUÄNI PROBLEMI PREVODILAÅ TVA Sava BabiÄ: PrevodioÄeva liÄnost Cveta Kotevska: PrevodilaÅ”tvo sa jezika naroda i narodnosti ā kadrovi i njihovo usavrÅ”avanje Mr MiloÅ” NemanjiÄ: Zanimanje književnog prevodioca ā Å”ta je to? Ljiljana MladenoviÄ: Prevod kao autorsko delo i ostvarivanje au- torskog prava autora prevoda u nas Branislav KitanoviÄ: UmetniÄko prevoÄenje i fenomen poliglotizma Dragica Spasovska: DruÅ”tvena funkcija književnog prevodila- Å”tva i njegovo mesto kod nas TEORIJA I KRITIKA PREVOÄENJA ā STANJE, PROBLEMI, ZADACI Predrag ProtiÄ: RazmiÅ”ljanja o kritici prevoda Jugana StojanoviÄ: Kritika umetnosti prevoÄenja Darko Dolinar: Prevod in izvirno delo v luÄi literarne vede Sitki Imami: ReÄ-dve o kritici prevoda Nadežda ÄaÄinoviÄ-Puhovski: Napomene o prevoÄenju filozofije Aleksandar I. SpasiÄ: PrevoÄenje kao književno znalstvo Dr Ranka KuiÄ: PrevoÄenje poezije savremenih živih pesnika Kolja MiÄeviÄ: Konstante i previdi prevodilaÅ”tva DISKUSIJA Dr Ileana Äura, mr Svetozar IgnjaÄeviÄ, Milan TabakoviÄ, Branislav KitanoviÄ, Eugen Verber, dr Ranka KuiÄ, Jovan JaniÄijeviÄ, dr Milenko PopoviÄ, mr Svetozar IgnjaÄeviÄ odliÄno oÄuvana ZIMA.20/3
Tema: Akademik Antonije IsakoviÄ IzdavaÄ: Centar za mitoloÅ”ke studije, RaÄa Grupa autora. Priredio: Živojin AndrejiÄ Urednik: Miodrag StojanoviÄ Povez: broÅ”iran Broj strana: 256 PeÄatirana, odliÄno oÄuvana. S A D R Ž A J: 1. ŽIVOJIN ANDREJIÄ - Bibliografija akademika Antonija IsakoviÄa 2. DOBRICA ÄOSIÄ - Antonije IsakoviÄ, životni drug 3. MIROSLAV PANTIÄ - Govor na sahrani akademika Antonija IsakoviÄa 4. KOÄA JONÄIÄ - Posmrtni govor Antoniju IsakoviÄu 5. LEPOSAVA ISAKOVIÄ MILANIN - Leposava IsakoviÄ Milanin o Antoniju IsakoviÄu starijem 6. SVETOZAR KOLJEVIÄ - āGraniÄne situacijeā u pripovedanju Antonija IsakoviÄa 7. ZORAN ŽIVKOVIÄ HRISTIÄ - Antonije IsakoviÄ u srpskoj akademiji nauka i umetnosti 8. MIODRAG STOJANOVIÄ - Kako se kalio pisac na porivima zaviÄaja 9. ŽIVOJIN ANDREJIÄ - Susreti sa akademikom Antonijem IsakoviÄem i poimanje njegove politiÄke i književne liÄnosti 10. MILORAD RADUSINOVIÄ - Slojevi istorijske svijesti u književnom djelu Antonija IsakoviÄa 11. ÄORÄE PETKOVIÄ - Znameniti RaÄani na kongresu kulturne akcije u Kragujevcu 1971. godine 12. PREDRAG JAÅ OVIÄ - Trajanje IsakoviÄevog dela 13. VIOLETA JOVANOVIÄ, ILIJANA ÄUTURA - O trenu Antonija IsakoviÄa 14. TIODOR ROSIÄ - Strah i strepnja u IsakoviÄevim ranim pripovetkama 15. BRANKO NADOVEZA - MitoloÅ”ko u romanu āTren 2ā Antonija IsakoviÄa 16. DUÅ AN ŽIVKOVIÄ - EliptiÄnost u pripoveci `Berlin kaputt` Antonija IsakoviÄa 17. ZLATA BOJOVIÄ - Dubrovnik XVI veka u viÄenju Aleksandra VidakoviÄa u romanu āMarin Sorgoā 18. SLOBODAN LAZAREVIÄ - Apsurd i tragiÄna krivica u AndriÄevoj noveli āKnjigaā (K-144)
57060) KNJIŽEVNI VODIÄ KROZ BEOGRAD , Jovo AnÄiÄ , Laguna Beograd 2015 , PriÄe o piscima i gradu koji su voleli. Ko je jednom ugledao jasne obrise grada, iznad srebrnastih traka Save i Dunava, nikada ih neÄe zaboraviti... MiloÅ” Crnjanski Kroz priÄe o intimnim i stvaralaÄkim sudbinama dvadeset Äetiri pisca ispriÄana je istorija Beograda kao grada velikih književnika. Povezanost pisaca sa Beogradom i trajnost njihovog uticaja na identitet grada iskazana je koliko obimnom faktografijom i pripovedanjem o životu i radu pisaca toliko i pažljivim odabirom izvoda iz dela kojima se zavrÅ”ava svako poglavlje: proznih odlomaka i stihova posveÄenih Beogradu koji otkrivaju autentiÄnost doživljaja grada u kojem je autor ispunio svoju sudbinu. Kao obiman izvor biobibliografskih detalja, Književni vodiÄ kroz Beograd dragocen je svim izuÄavaocima srpske književnosti i istorije, kako uÄenicima i studentima tako i struÄnjacima. BuduÄi da sadrži i precizne mape i nekoliko stotina fotografija i topografskih odrednica, predstavlja izvanredan vodiÄ za kretanje kroz savremeni Beograd i upoznavanje s njegovom književnom i kulturnom istorijom. Posebnu vrednost VodiÄa Äine taÄke ukrÅ”tanja, odnosno mesta susreta pisaca u beogradskom vremenu i prostoru koja su istaknuta u posebnoj mapi (institucije, kafane, parkovi, Å”etaliÅ”ta, obale...) Izdvaja se i jedinstven poduhvat mapiranja Novog groblja na kojem su se zavrÅ”ile životne staze pisaca, Äime je poÅ”tovaocima beogradskih književnika omoguÄeno da posete njihova utoÄiÅ”ta. Reprezentativan dokument o Beogradu kao gradu velikih pisaca, izvanredan spoj književno-istorijskog pregleda i vodiÄa kroz Beograd koji obuhvata vreme od Dositeja ObradoviÄa do danas. Dositej ObradoviÄ ā¢ Äura JakÅ”iÄ ā¢ Jovan JovanoviÄ Zmaj ā¢ Stevan Sremac ā¢ Janko VeselinoviÄ ā¢ Branislav NuÅ”iÄ ā¢ Borisav StankoviÄ ā¢ Isidora SekuliÄ ā¢ Milica JakovljeviÄ Mirjam ā¢ Stanislav Vinaver ā¢ Ivo AndriÄ ā¢ MiloÅ” Crnjanski ā¢ Rastko PetroviÄ ā¢ Branko ÄopiÄ ā¢ Dobrica ÄosiÄ ā¢ DuÅ”an RadoviÄ ā¢ Slobodan MarkoviÄ ā¢ Milorad PaviÄ ā¢ Aleksandar PopoviÄ ā¢ Borislav PekiÄ ā¢ Svetlana Velmar-JankoviÄ ā¢ Branko MiljkoviÄ ā¢ Danilo KiÅ” ā¢ Momo Kapor tvrd povez, format 17 x 24 cm , ilustrovano, latinica, 335 strana, posveta na predlistu
Knniga je kao nova - posveta na prvom neutralnom listu (koji mozete iscepati ukoliko zelite) - prodaje se u stanju kao na slikama O KNJIZI: Jovo AnÄiÄ : KNJIŽEVNI VODIÄ KROZ BEOGRAD , Laguna 2015, drugo izdanje, tvrdi povez, str. 536. PriÄe o piscima i gradu koji su voleli. Pisci - Beograd OÄuvanost 4. PriÄe o piscima i gradu koji su voleli. Ko je jednom ugledao jasne obrise grada, iznad srebrnastih traka Save i Dunava, nikada ih neÄe zaboraviti...MiloÅ” Crnjanski Kroz priÄe o intimnim i stvaralaÄkim sudbinama dvadeset Äetiri pisca ispriÄana je istorija Beograda kao grada velikih književnika. Povezanost pisaca sa Beogradom i trajnost njihovog uticaja na identitet grada iskazana je koliko obimnom faktografijom i pripovedanjem o životu i radu pisaca toliko i pažljivim odabirom izvoda iz dela kojima se zavrÅ”ava svako poglavlje: proznih odlomaka i stihova posveÄenih Beogradu koji otkrivaju autentiÄnost doživljaja grada u kojem je autor ispunio svoju sudbinu. Kao ob iman izvor biobibliografskih detalja, Književni vodiÄ kroz Beograd dragocen je svim izuÄavaocima srpske književnosti i istorije, kako uÄenicima i studentima tako i struÄnjacima. BuduÄi da sadrži i precizne mape i nekoliko stotina fotografija i topografskih odrednica, predstavlja izvanredan vodiÄ za kretanje kroz savremeni Beograd i upoznavanje s njegovom književnom i kulturnom istorijom. Posebnu vrednost VodiÄa Äine taÄke ukrÅ”tanja, odnosno mesta susreta pisaca u beogradskom vremenu i prostoru koja su istaknuta u posebnoj mapi (institucije, kafane, parkovi, Å”etaliÅ”ta, obale...) Izdvaja se i jedinstven poduhvat mapiranja Novog groblja na kojem su se zavrÅ”ile životne staze pisaca, Äime je poÅ”tovaocima beogradskih književnika omoguÄeno da posete njihova utoÄiÅ”ta. Reprezentativan dokument o Beogradu kao gradu velikih pisaca, izvanredan spoj književno-istorijskog pregleda i vodiÄa kroz Beograd koji obuhvata vreme od Dositeja ObradoviÄa do danas. Dositej ObradoviÄ - Äura JakÅ”iÄ - Jovan JovanoviÄ Zmaj - Stevan Sremac - Janko VeselinoviÄ - Branislav NuÅ”iÄ - Borisav StankoviÄ - Isidora SekuliÄ - Milica JakovljeviÄ Mirjam - Stanislav Vinaver - Ivo AndriÄ - MiloÅ” Crnjanski - Rastko PetroviÄ - Branko ÄopiÄ - Dobrica ÄosiÄ - DuÅ”an RadoviÄ - Slobodan MarkoviÄ - Milorad PaviÄ - Aleksandar PopoviÄ - Borislav PekiÄ - Svetlana Velmar-JankoviÄ - Branko MiljkoviÄ - Danilo KiÅ” - Momo Kapor
Autor - osoba LudoÅ”ki, Natalija, 1966- = LudoÅ”ki, Natalija, 1966- Naslov Književna ogledanja Mladena Leskovca : nad piscima savremenicima / Natalija LudoÅ”ki Vrsta graÄe esej Jezik srpski Godina 2015 Izdavanje i proizvodnja Sremska Kamenica ; Novi Sad : Orion spirit, 2015 (Novi Sad : Sajnos) FiziÄki opis 140 str. ; 21 cm Zbirka ĒEdicija ĒStudije / Orion spirit Sadržaj S a d r ž a j: Posredan govor o sebi (5-9); UÄitelj i uzor : Vasa StajiÄ (10-26); Neodredljiva : Isidora SekuliÄ (27-40); Mera vrednosti : Veljko PetroviÄ (41-56); Tihi pesnik : Mileta JakÅ”iÄ (57-68); Pesnik Novog Sada i Vojvodine : Žarko VasiljeviÄ (69-79); Lirik ratnog naraÅ”taja i pometenog doba : DuÅ”an Vasiljev (80-85); Intelektualni sagovornik : BoÅ”ko PetroviÄ (86-100); Stara, nepromenjena simpatija : Todor ManojloviÄ (101-117); Mag i sanjar : MiloÅ” Crnjanski (118-137). (broÅ”.) Napomene Slika M. Leskovca na koricama Tiraž 300 Na koricama beleÅ”ka o autorki i delu s autorkinom slikom. Napomene i bibliografske reference uz tekst Predmetne odrednice Leskovac, Mladen, 1904-1990 -- Eseji StajiÄ, Vasa, 1878-1947 SekuliÄ, Isidora, 1877-1958 PetroviÄ, Veljko, 1884-1967 JakÅ”iÄ, Mileta, 1869-1935 VasiljeviÄ, Žarko, 1892-1946 Vasiljev, DuÅ”an, 1900-1924 PetroviÄ, BoÅ”ko, 1915-2001 ManojloviÄ, Todor, 1883-1968 Crnjanski, MiloÅ”, 1893-1977 Srpska književnost Novi Sad Vojvodina Prepoznavanje u drugom, srodnom, temeljno je svojstvo rukopisa Mladena Leskovca. Iako pouzdan istraživaÄ, svoje uvide Leskovac ne saopÅ”tava u formi bezliÄnih nauÄnih studija. Njegovoj misli odgovara esejistiÄki prosede koji raÄuna na erudiciju ali i snažnu autorsku personalnost. VeÄ sama njegova tvrdnja da se bavio iskljuÄivo temama koje su ga zaista interesovale potkrepljuje tezu o Leskovcu istraživaÄu koji se na svojevrsni naÄin uÄitava u dela āsvojih` pisaca, odnosno, govoreÄi o drugima posredno govori o sebi. Vredna su to svedoÄanstva koliko za biografe, toliko i istraživaÄe dela Mladena Leskovca. Njegovi eseji o piscima savremenicima ā Äesto srodnicima, katkad uzorima - najneposrednije i nepatvoreno kazuju o njegovom literarnom ukusu i ÄitalaÄkom senzibilitetu. U tim tekstovima otkrivaju se bitne poetiÄke konstante i pouzdani vrednosni arÅ”ini Mladena Leskovca. Natalija LudoÅ”ki (1966, Perlez), književnost je zavrÅ”ila na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde je magistrirala (āKnjiževna kritika u delu Slobodana JovanoviÄaā) i doktorirala (āKnjiževnokritiÄko i nauÄno delo Mladena Leskovcaā). Objavila je knjige Slobodan JovanoviÄ kao književni kritiÄar (2008), O Mladenu Leskovcu: ogledi, Älanci, prepiska (2011), Književna ogledanja Mladena Leskovca nad piscima savremenicima (2015), Skica za književni lik Slobodana JovanoviÄa (2019), Nije mi svejedno s kim razgovaram (intervjui s piscima, 2020), Put smisla ā odabrane književne kritike (2021) i priredila knjigu Mladena Leskovca Izbor iz dela (2017). MetodiÄke radove, književnokritiÄke i književnoistorijske oglede objavljuje u periodici. Zaposlena je u Zrenjaninskoj gimnaziji. Živi u Novom Sadu. MG1
31979) SERBIA I KOMENTARI I - III grupa autora, Zadužbina MiloÅ”a Crnjanskog Beograd 1989 /1991 / 1993 , za 1988/89 i 1990/91 , 1993/1995 knjiga 1 i 2 , mek povez,Äirilica,475 + 430 + 535 strana, sadržaj knjige 1 za 1988/89 : MiloÅ” Crnjanski: SERBIA I KOMENTARI, Branko ÄopiÄ: 12 decembar 1939, Nikola PaÅ”iÄ: MOJA POLITIÄKA ISPOVEST, Slobodan JovanoviÄ: NIKOLA PAÅ IÄ. AndriÄ i Crnjanski, Komentari : Istorijski karakter Srba : Radovan SamardžiÄ ZloÄin i krivnja : Jovan RaÅ”koviÄ Testament Vidosave Crnjanski sadržaj knjige 2 za 1990/91 : KNJIŽEVNI ARHIV: O kraljevima Jovan DuÄiÄ Ibich-Aga , traduit par Andre Vaillant - Steven Sremats Neka zapažanja o niÅ”kom govoru - Paul Louis Thomas Dopisi iz Londona 1953-1961 - MiloÅ” Crnjanski Vladar kao Hristos : Filip Avgust i Lazar HrebeljanoviÄ : Michael Aubin DOKUMENTI : Srpska Crkva u Drugom svetskom ratu izveÅ”taj Sv. Arhijerejskog Sinoda 1941-1946 Komentari : O istorijskoj sudbini Srba - Radovan SamardžiÄ Srbi turskoga zakona ili Turci srpskoga jezika - Darko TanaskoviÄ U senci Velike Britanije : Milan St. ProtiÄ Genocid nad Srbima 1941-1945 Nikola SamardžiÄ REÄ EKONOMISTA SVEDOÄANSTVA: 27 mart seÄanja na oÄiglednosti - Miodrag PavloviÄ Predanje Dragoslav MihailoviÄ Kako nije doÅ”lo do bombardovanja Zagreba 1944 - Svetozar BrkiÄ ÄiÅ”Äenje Beogradskog univerziteta od faÅ”istiÄkih zaostataka sadržaj knjige 3 : MiloÅ” Crnjanski : Serbia Zoran GluÅ”ÄeviÄ ; SERBIA MiloÅ”a Crnjanskog Dragana StojanoviÄ : Fuga Crnjanskog Nikola Bertolino : Pitanja o Crnjanskom Vladimir DimitrijeviÄ : Sa Romanom o Londonu Nikola MiloÅ”eviÄ : GnostiÄki motivi u Drugoj knjizi Seoba Predrag Palavestra : Crnjanski , povratak u tuÄinu Aleksandar NenadoviÄ : Londonsko novinarstvo MiloÅ”a Crnjanskog Mihajlo PantiÄ : Dva lica istog KNJIŽEVNI ARHIV Prepiska : Mladen Leskovac - MiloÅ” Crnjanski Pisma iz 1962 Jedan studentski rad o Crnjanskom ( Dragoslav MihailoviÄ = 1945 - 1995 Kosta ÄavoÅ”ki : Ustavi bez ustavnosti Dragana GnjatoviÄ : ZajedniÄko finansiranje investicija u socijalistiÄkoj Jugoslaviji Kraj epohe - Predrag SimiÄ Jovan Äiriliov : Drama jugoslovenskog pozoriÅ”ta 1945 - 1991 Patrijarh Srpski Pavle : Bez osuda , otvoreno, oÄinski SvedoÄenja : Dimitrije ÄorÄeviÄ : Sudbina Srbije posle 1944 Svetozar KoljeviÄ : Mali prilog sveopÅ”toj istoriji beÅ”ÄaÅ”Äa Dragoslav MihailoviÄ : Sa Crnjanskim u torbi DuÅ”an KovaÄeviÄ : Smrt žive žene Sanda RaÅ”koviÄ : Zeleni nemir Krke DODATAK Od Berlinskog kongresa do Dejtona POLITIÄKE GRANICE JUGOISTOÄNE EVROPE 1878 - 1995 Ljubodrag DimiÄ : Istoriografski pregled 21 Istorijska karta
Kao na slikama, ima povrÅ”inske blede fleke na prednjoj korici, ne ometa koriÅ”Äenje, unutra lepo oÄuvano Sadržaj Specula, speculi; Jurgis Baltrusaitis- Pitagorino ogledalo; Geza Rohajm- Ogledala i vladari; Jelena GaloviÄ- AsteÄko ogledalo; Tihomiir R.ÄorÄeviÄ- Smrt i zao pogled; Gustav F.Hartlau- MagiÄno oÄge+ledalo u slikarstvu; Gustav Rene Hoke- Magija ogledala/Manirizam; Radmila MihailoviÄ- Srpski ikonostas XVIIIveka i ogledalo; Žilber Lasko- Poduke ogledala; Marko NedeljkoviÄ- ViÄenje i zagonetka; Bruno Ernst- EÅ”erovo Äarobno ogledalo; Žan Ruse- Odblesci u vodi; Beata Thomka- Stupanje u ogledalo; SaÅ”a HadžitanÄiÄ `S ove i s one strane iskustvenog `; Radoman KordiÄ- Ko me vidi; Milan PopoviÄ- Transfer ikontratansfer u terapiji narcistiÄnih pacijenata; Kolja MIÄeviÄ-Taj nemi savetnik; Petar BreÄiÄ- Jedan okvir za zrcalo; Luj Maren- on, ja; Dževad Karahasap- Smrt, jezik i ogledalo; Horhe Luis Borhes- Ogledala; Mioddrag PavloviÄ- Carigrad u zori; Fernando Arabal- Ogledala; Ante Armanini- Ogledalo u Å”umi; Vlada UroÅ”eviÄ- Vlada u ogledalu; Vladan RadovanoviÄ- Vežbe; Judita Å algo- Po/dela; Žarko RoÅ”ulj- Metamorfoze; Žak Sternberg- Ogledalo; Anais Nin- DevojaÄko ogledalo; Milenko PajiÄ- Svet ogledalasamo pet novÄiÄa; Sveta LukiÄ- Didroov dijalog; DuÅ”an MilovanoviÄ- Od tardicionalizma do odsustva kriterijuma; Žarko TrebjeÅ”anin-NemoÄno osporavanje; Svetozar KoljeviÄ- HodoÄaÅ”Äe Atanasija Svilara; Milan DamljanoviÄ- Umetnik o umetnosti; DSimon SimonoviÄ- O umetnosti Ernesta Bloha; Simon JovanoiÄ- Kultura Renesanse EuÄenija Garena; Miodrag Lazarov- Pashu; Radovi,tekstovi Džona kejdža; Siman SimonoviÄ- Estetika dimenzija Herberta Markuzea; Simon JovanoviÄ- Eseji Pavla StefanoviÄa; Milosav MirkoviÄ- Moji savremenici Josipa Vidmara; Dobrivoje StanojeviÄ- Vreme naÅ”eg zemnog života Stanoja MakragiÄa; Sirene bez posla Božidara MilidragoviÄa; Nigde nikog Aleksandra RistoviÄa; Miodrag JaukoviÄ- Orden Stepana ÄuiÄa; Nada PopoviÄ/PeriÅ”iÄ- Bel tempo Bore ÄosiÄa; Delo je jedan od najznaÄajnijih srpskih i jugoslovenskih književnih Äasopisa. Izlazio je jednom meseÄno, od 1955.[1] do 1992. godine. Prvi urednik bio je Antonije IsakoviÄ, a kasnije su se smenjivali neki od najpoznatijih srpskih književnika tog vremena: Oskar DaviÄo, Muharem PerviÄ, Milosav Buca MirkoviÄ, Jovica AÄin i Slobodan BlagojeviÄ. Bio je to avangardni Äasopis i u vreme socijalistiÄkog režima u SFRJ Äesto cenzurisan.[2] Istorija[uredi | uredi izvor] Äasopis Delo poÄeo je da izlazi 1955. godine, u atmosferi znatno liberalnijeg duha nego Å”to bi se to moglo oÄekivati u tadaÅ”njem socijalistiÄkom režimu. Dah promena okrenut zapadu strujao je celom beogradskom umetniÄkom scenom, pa taj avangardni trend prati i Delo. VeÄ prvi broj, koji otvara Vasko Popa ciklusom āIgreā, predstavlja sliku njegove buduÄe programske koncepcije okrenute mlaÄim autorima, sklonijim modernijem duhu.[2] UredniÅ”tvo i saradnici[uredi | uredi izvor] Prvi je na mestu glavnog urednika Dela bio Antonije IsakoviÄ[1], a kasnije su se na mestu urednika smenjivali neki od najveÄih srpskih pisaca tog vremena: od br. 1 (1961) Oskar DaviÄo, od br. 11 (1961) Muharem PerviÄ, od br. 5/6 (1980) Jovica AÄin i od br. 1 (1980) Slobodan BlagojeviÄ[3] Delo je imalo i impozantnu listu saradnika, a provokativnost je bila osnovna odlika svih njegovih urednika.[2] Antonije IsakoviÄ Antonije IsakoviÄ Oskar DaviÄo Oskar DaviÄo Muharem PerviÄ Muharem PerviÄ Jovica AÄin Jovica AÄin Sadržaj Äasopisa[uredi | uredi izvor] U Delu se, pre svega, negovala beletristika. U vreme Antonija IsakoviÄa, kao odgovornog urednika, primetan je primat proze, romana i pripovetke nad poezijom, dok je kasnije sluÄaj bio obrnut. Žanr koji je ovaj Äasopis posebno negovao je esej, a književna kritika bila je zastupljena u obliku tekuÄe i retrospektivne. Delo nije zanemarivalo ni ostale vidove stvaralaÅ”tva. U njemu se pisalo o pozoriÅ”tu, filmu i likovnoj umetnosti, a dozirana pažnja posveÄivana je i takozvanoj druÅ”tvenoj sferi, Äesto u polemiÄnom tonu. Poseban peÄat Delu dala su njegova dva poslednja urednika, Jovica AÄin i Slobodan BlagojeviÄ. Univerzalne, a opet skrajnute teme, koje pokreÄu njih dvojica kod prvog su viÅ”e težile erotskom, alternativnom i mistiÄkom, dok su kod drugog sagledane kroz filozofski aspekt i naglaÅ”avanje marginalizovanih pojava, poput homoseksualnosti i ženskog pitanja.[2] Cenzura[uredi | uredi izvor] Äasopis Delo Äesto je bio na meti cenzora. Brojne sudske i personalne zabrane nisu bile sluÄajne. NajveÄa cenzura sprovedena nad ovim Äasopisom vezana je za 1968. godinu, u vreme kada je urednik bio Muharem PerviÄ. Veliki broj naruÄenih tekstova u vezi sa aktuelnim druÅ”tvenim zbivanjima tada su potpisali autori poput Ljubomira TadiÄa, Simona SimonoviÄa, Nikole MiloÅ”eviÄa i drugih. Drugi sluÄaj zabrane odnosi se na āLeto moskovskoā, Mihajla Mihajlova, koji je zbog toga bio policijski isleÄivan i na kraju zatvoren, dok je treÄi primer posebno zanimljiv, jer cenzuru broja izaziva kritiÄki tekst na temu ondaÅ”njeg druÅ”tva, a napisao ga je Milorad VuÄeliÄ.[2]
fali nekoliko strana kod Elijara u jednoj knjizi stoga niža cena inaÄe dobro oÄuvano kao na slikama (uslikano gde fale strane) jako retko u ponudi Hanifa KapidžiÄ OsmangiÄ HRESTOMATIJA SRPSKOG NADREALIZMA Poezija i tekstovi Teorija i kritika 1. Marginalije 2. Äeljusti dijalektike 3. Sada i ovde... Napomena, Bibliografske biljeÅ”ke i objaÅ”njenja, Indeks imena, Latinica, Å iven povez, 335 str 1970; Tvrd povez; I. SvedoÄanstva bez mere: 1. Gde spava zamiÅ”ljeni pingvin (Dedinac, RistiÄ, VuÄo, Aragon, Reverdy, MatiÄ, Breton) 2. Tri zlatne vlasi Äavolove... 3. Samo peva tajni plamen - Budilnik (MatiÄ, VuÄo, DaviÄo, RistiÄ, Breton, Char, Crevel, Eluard, Peret, KoÄa PopoviÄ, Tzara... Pogovor, Bibliografske beleÅ”ke i objaÅ”njenja, Indeks imena, Latinica, Å iven povez, 339 str. Hanifa KapidžiÄ-OsmanagiÄ, redovni Älan Odjeljenja humanistiÄkih nauka ANUBiH, roÄena je 30. novembra 1935. godine u Sarajevu, gdje se i Å”kolovala. Odsjek za francuski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu zavrÅ”ila je 1958. godine, kada je i izabrana za asistenta za francusku književnost. Nakon uzastopnih izbora u zvanje docenta i vanrednog profesora, za redovnog profesora za savremenu francusku književnost izabrana je 1975. godine. Å kolske godine od 1960. do 1963. provela je KapidžiÄ-OsmanagiÄ na dužnosti lektora za srpskohrvatski jezik na FacultĆ© des Lettres Univerziteta u Dijonu, Francuska, gdje je juna 1963. odbranila (mention trĆØs honorable) doktorsku disertaciju pod naslovom Le surrĆ©alisme serbe dans ses rapports avec le surrĆ©alisme franƧais. U toku univerzitetske karijere KapidžiÄ-OsmanagiÄ obavljala je dužnosti Å”efa Katedre za francusku književnost, predsjednika VijeÄa Odsjeka za romanistiku, kao i dekana Filozofskog fakulteta u Sarajevu (1973ā1975) i prorektora Univerziteta u Sarajevu (1985ā1988). U ratu 1992ā1995. nastavila je svoje univerzitetske dužnosti u opkoljenom Sarajevu. Na poziv francuske strane, a uz pomoÄ francuskih snaga UNPROFOR-a privremeno je izaÅ”la iz sarajevskog obruÄa i u seriji predavanja svjedoÄila o situaciji u gradu u Francuskoj, Å vicarskoj, Å paniji. Istom prilikom održala je ciklus predavanja o nadrealizmu (Le surrĆ©alisme contre le nationalisme) na prestižnoj Ćcole Normale SupĆ©rieure rue dāUlm u Parizu, na kojoj je u okviru tromjeseÄnih predavanja nastavila sa gostovanjem pridruženog profesora u naredne tri godine (1995, 1996, 1997). Na slavistici Univerziteta Paris IV Sorbona održala je, kao professeur associĆ©, Å”estomjeseÄnu nastavu iz književnosti s bivÅ”ih jugoslovenskih prostora 1997. godine. Saradnju s tim Univerzitetom i povremena gostovanja nastavila je sljedeÄih godina. Profesor Hanifa KapidžiÄ-OsmanagiÄ bavi se književnoÅ”Äu 20-og vijeka s produžecima u 21. vijek, u prvom redu francuskom i komparativnom, književnostima u Bosni i Hercegovini i Å”iroj regiji, kao i teorijom književnosti. Kontinuirano tretira nadrealizam, egzistencijalizam, strukturalizam, poststrukturalizam, žensko pisanje u modernizmu i u postmodernoj književnosti. Hanifa KapidžiÄ OsmanagiÄ objavila je sljedeÄe knjige studija i studijskih eseja: Srpski nadrealizam i njegovi odnosi sa francuskim nadrealizmom (Sarajevo 1966); Le surrĆ©alisme serbe dans ses rapports avec le surrĆ©alisme franƧais (Pariz 1968); Hrestomatija srpskog nadrealizma. Poezija i tekstovi. (Sarajevo 1970); Hrestomatija srpskog nadrealizma. Teorija i kritika (Sarajevo 1970); SuoÄenja. Od nadrealizma do strukture (književni eseji) (Sarajevo 1976); SuoÄenja II. Portreti i prigode (Sarajevo 1981); SuoÄenja III. RistiÄ, BegiÄ, DaviÄo, Krleža... (Sarajevo 1986); Pjesnici lirske apstrakcije. Poezija 1945ā1980. (Sarajevo 1992. Edicija uniÅ”tena u ratu 1992ā1995); Pjesnici lirske apstrakcije. Poezija 1945ā1980. (GraÄanica 1999); Sarajevo, Sarajevo... SuoÄenja IV (Sarajevo 1998); U brzake vremena. SuoÄenja V. (Sarajevo 2003); Strukturalizam. Poststrukturalizam. LĆ©vi-Straus. Barthes. Foucault. Derrida. J. Kristeva. Lacan. Deleuze. Guattari i dr: tekstovi u knjizi Suvremena tumaÄenja književnosti (sa Z. LeÅ”iÄ, M. KatniÄ-BakarÅ”iÄ, T. KulenoviÄ, Sarajevo 2006); Ogledi o HĆ©lĆØne Cixous. Ka poetici idiomatiÄke razlike. (Sarajevo 2011). Hanifa KapidžiÄ-OsmanagiÄ priredila je knjigu poezije Vaska Pope, dvije knjige Marka RistiÄa, Djela Midhata BegiÄa u Å”est tomova, sve s iscrpnim popratnim studijama. Znatan broj njenih studija i eseja objavljivanih u književnoj periodici joÅ” nije uvrÅ”ten u zasebne knjige. KapidžiÄ-OsmanagiÄ je dugogodiÅ”nji glavni urednik Äasopisa za književnu i umjetniÄku kritiku Novi Izraz. Bila je predsjednik PEN Centra BiH od 1997. do 2001. godine. Hanifa KapidžiÄ-OsmanagiÄ dobitnica je brojnih druÅ”tvenih i profesionalnih priznanja za svoj rad. Dobila je Å estoaprilsku nagradu grada Sarajeva, Dvadesetsedmojulsku nagradu Bosne i Hercegovine, univerzitetska priznanja i plakete. Nagrada Sloboda IPC Sarajevo je iz 2007. godine. Pripala joj je i nagrada IzdavaÄkog preduzeÄa āSvjetlostā za esej godine, objavljen u Äasopisu Izraz. 1993. godine dobila je Fund for Free Expression Award USA. 2007. godine Predsjednik Republike Francuske odlikovao je prof. Hanifu KapidžiÄ- OsmanagiÄ Ordenom akademskih palmi (Chevalier des palmes acadĆ©miques). Professor emeritus od 2005. godine, KapidžiÄ-OsmanagiÄ i dalje drži nastavu na magistarskom studiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Oktobra 1995. godine Hanifa KapidžiÄ-OsmanagiÄ izabrana je za dopisnog Älana ANUBiH. Pristupno predavanje održala je o āGrozdaninom kikotuā Hamze Hume. Redovni Älan ANUBiH je od 2005. godine. Jezgro grupe su saÄinjavali: Marko RistiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, ÄorÄe KostiÄ, Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ (pseudonim Dimitrija Dedinca), Petar PopoviÄ i Branko MilovanoviÄ. āPoÅ”to su konstatovali da meÄu svima njima u naÄelu postoji, mimo svih individualnih razlika, izvesna duhovna saglasnost, i da ih jedna stalna izdvojenost deli od svega Å”to se oko njih nameÄe kao duhovni život, potpisani su smatrali da su im nametnuti, u datim okolnostima, jedno preciznije isticanje onoga Å”to im je zajedniÄko i jedan disciplinovaniji kolektivni aktivitet, radi koga svaki od njih pristaje da žrtvuje psiholoÅ”ku stranu svoga ājaā. Oni su reÅ”eni da, i u nepredvidljivim dialektiÄkim momentima ovog aktiviteta, uÄine i održe konstantnim i nesvodljivim, kretnje svog neprestanog ideoloÅ”kog i moralnog definisanja. Ova prva zajedniÄka publikacija predstavlja samo jedan vidljiv momenat u obeležavanju tog neophodnog definisanja.ā Potpisnici: Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ, Vane ŽivadinoviÄ ā Bor, ŽivanoviÄ ā Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, ÄorÄe KostiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Branko MilovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Petar PopoviÄ, Marko RistiÄ. Äasopis NemoguÄe-Lā²impossible, Beograd 1930. PrednadrealistiÄki period, od 1922. godine, obeležen je individualnim radom srpskih nadrealista. Na osnovu neformalnog ali ipak zajedniÄkog rada na Äasopisima Putevi i SvedoÄanstva i kroz individualni rad iskristalisala se potreba formalizacije zajedniÄkog rada. ÄorÄe JovanoviÄ, koji je sa ÄorÄem KostiÄem i Oskarom DaviÄom saradnik u Äasopisu Tragovi, predlaže DuÅ”anu MatiÄu pokretanje Äasopisa, u kome bi se ispoljio zajedniÄki aktivitet. OsnivaÄki sastanak održan je 30. novembra 1929. godine u zgradi u ulici Zmaj Jovinoj 1 (Kneginje Ljubice 1), u kojoj je na prvom spratu stanovao Aleksandar VuÄo, a u jednom periodu dva sprata iznad njega Marko RistiÄ. Na sastanku u VuÄovom stanu se razgovaralo o formiranju nadrealistiÄke grupe i pokretanju zajedniÄke publikacije. Prema svedoÄenju uÄesnika, bili su prisutni Aleksandar VuÄo, ÄorÄe KostiÄ, Marko RistiÄ, Oskar DaviÄo, DuÅ”an MatiÄ i ÄorÄe JovanoviÄ, a saglasnost sa osnivanjem grupe dali su KoÄa PopoviÄ i Milan Dedinac, koji su se tada nalazili u Parizu. Jezgro grupe su saÄinjavali: Marko RistiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, ÄorÄe KostiÄ, Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ (pseudonim Dimitrija Dedinca), Petar PopoviÄ i Branko MilovanoviÄ. TakoÄe su i neke od supruga nadrealista uÄestvovale u nadrealistiÄkim aktivnostima, na primer Å eva (Jelica) RistiÄ i Lula VuÄo. Nikola VuÄo je blizak nadrealistiÄkom pokretu, i mada nije bio potpisnik manifesta, u nadrealistiÄkim publikacijama su objavljeni njegovi radovi. Grupi prilaze Salmon Moni de Buli, Risto RatkoviÄ i Slobodan KuÅ”iÄ, ali su se posle nekog vremena odvojili. Slobodan KuÅ”iÄ uÄestvuje u jednom primeru kolektivnog automatskog pisanja āSedam minuta genijalnosti ili Äari automatizmaā. MeÄutim, 8. marta 1930. Å”alje pismo upuÄeno Marku RistiÄu, DuÅ”anu MatiÄu, Aleksandru VuÄo, Vanetu ŽivadinoviÄu, ÄorÄu JovanoviÄu, u kome piÅ”e o svom razmimoilaženju sa stavovima grupe. TakoÄe, Ljubivoje JociÄ, iako je pozitivno odgovorio na postavljena pitanja ankete, odustaje od uÄeÅ”Äa u nadrealistiÄkim aktivnostima. Osim pripadnika, izvan grupe je nekoliko autora bliskih pokretu, kao Å”to su Rade StojanoviÄ, Vladimir Habunek, Rastko PetroviÄ i drugi. Izdavanjem prvog Äasopisa nadrealistiÄke orijentacije NemoguÄe-Lā²impossible izdatog 1930. godine, donet je manifest pokreta i grupa dobija svoju publikaciju. Posle objavljivanja deklaracija Pozicija nadrealizma, grupu napuÅ”ta Dimitrije Dedinac, koji se ne slaže sa tekstom deklaracije, u kojoj se nadrealisti opredeljuju za socijalistiÄku revoluciju. Äasopis Nadrealizam danas i ovde prestaje da izlazi posle treÄeg broja 1932. godine, i time prestaju kolektivne aktivnosti srpskih nadrealista. Oskar DaviÄo, ÄorÄe JovanoviÄ i KoÄa PopoviÄ su uhapÅ”eni, Monny de Boully se seli u Pariz, Radojica ŽivanoviÄ Noe 1934. godine prelazi u novoosnovanu umetniÄku grupu Život, tako da formalno grupa prestaje da postoji, ali ostali nadrealisti individualno deluju i u narednim godinama. srpski i francuski nadrealizam avangarda
Autor - osoba KoljeviÄ, Svetozar, 1930-2016 = KoljeviÄ, Svetozar, 1930-2016 Naslov Trijumf inteligencije : ogledi o novijem anglosaksonskom romanu / Svetozar KoljeviÄ Vrsta graÄe dr.knjiž.oblici Jezik srpski Godina 1963 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1963 (Beograd : `Slobodan JoviÄ`) FiziÄki opis 242 str. ; 22 cm (BroÅ”.) Predmetne odrednice Lorens, Dejvid Herbert, 1885-1930 Haksli, Oldos, 1894-1963 Džejms, Henri, 1843-1916 Eliot, Tomas Sterns, 1888-1965 Džojs, Džejms, 1882-1941 Fokner, Vilijam, 1897-1962 Brejn, Džon, - Vilson, Angus, - Keri, Džojs, 1888-1957 Engleski roman -- 19-20. v. Svetozar KoljeviÄ, roÄen 1930. godine u Banjoj Luci, studirao je englesku književnost u Zagrebu, Beogradu i Kembridžu. Predavao je englesku književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1958ā1992) i Novom Sadu (1992ā1995). Radio je kao gostujuÄi profesor na univerzitetima u Blumingtonu (Indijana, SAD, 1963ā1964), Oksfordu (1975ā1976), Berkliju (1981), Londonu (1987) i Seulu (univerzitet Hankuk, 1995). Posle odlaska u penziju 1995. predavao je englesku književnost na filozofskim fakultetima u NikÅ”iÄu, Banjoj Luci, Srpskom Sarajevu i Beogradu. Pisao je o engleskoj književnosti i evropskom romanu (Trijumf inteligencije, Beograd, 1963; Humor i mit, Beograd, 1968; āEngleska književnost dvadesetog vekaā, Engleska književnost 3, ur. Veselin KostiÄ, Beograd, 1984, 1991; Hirovi romana, Sarajevo, 1988; Engleski pesnici dvadesetog veka, Beograd, 2002; Engleski romansijeri dvadesetog veka, Beograd, 2003). ObraÄivao je i teme iz podruÄja jugoslovenskih književnosti (NaÅ” junaÄki ep, Beograd, 1974; Putevi reÄi, Sarajevo, 1978; Pripovetke Ive AndriÄa, Beograd, 1983; ViÄenja i snoviÄenja, Sarajevo, 1986; Pripovetka 1945ā1980, Biblioteka āIstorija književnosti BiHā, Sarajevo, 1991; Postanje epa, Novi Sad, 1998; NjegoÅ” u engleskoj i ameriÄkoj kulturi, Podgorica, 1999; VjeÄna zublja, 230 Beograd, 2005; Vavilonski izazovi, Novi Sad, 2007; Odjeci reÄi, Beograd, 2009), a objavio je i jednu zbirku putopisa (Po belom svetu, Novi Sad, 1997). Na engleskom jeziku objavio je izbor i prevod jugoslovenskih pripovedaka (Yugoslav Short Stories, Worldās Classics, Oxford, 1966), studiju o naÅ”oj narodnoj poeziji (The Epic in the Making, Clarendon Press, Oxford, 1980), kao i nekoliko Älanaka, uglavnom o naÅ”oj narodnoj poeziji i, posebno, o odnosu izmeÄu umetniÄkog i narodnog stvaranja, u univerzitetskim publikacijama u Oksfordu, Tibingenu, Dablinu, Upsali, Stokholmu, Notingemu, Mineapolisu (Minesota, SAD), Helsinkiju, Londonu, Seulu, Kolumbusu (Ohajo, SAD) i Njujorku. Dobitnik je Å estoaprilske nagrade grada Sarajeva (1969) za knjigu Humor i mit, nagrade izdavaÄkog preduzeÄa Svjetlost za knjigu Putevi reÄi (1979), BIGZ-ove nagrade za najbolji prevod objavljen u BIGZ-u 1986/1987. godine (S. Ruždi, Deca ponoÄi ā prevod u saradnji sa Zoranom MutiÄem), nagrade za životno delo DruÅ”tva književnika Vojvodine (2002), Povelje Književni vijenac Kozare za āukupan doprinos srpskoj književnosti i kulturiā (Prijedor, 2005), nagrade Laza KostiÄ āza esejistiku i nauku o književnostiā za knjigu VjeÄna zublja (Novi Sad, 2006), Vukove nagrade āza izuzetan doprinos razvoju kulture u Republici Srbiji i svesrpskom kulturnom prostoruā (Beograd, 2006), nagrade Laza KostiÄ āza esejistiku i nauku o književnostiā za knjigu VjeÄna zublja (Novi Sad, 2006), kao i nagrade ÄorÄe JovanoviÄ za āesej i kritikuā za knjigu Vavilonski izazovi (Beograd, 2008). Redovni je Älan Srpske akademije nauka i umetnosti, kao i Älan van radnog sastava Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske. Od 1992. godine živi u Novom Sadu. MG129
OdliÄno oÄuvano! Autor - osoba PaviÄ, Milorad, 1929-2009 = PaviÄ, Milorad, 1929-2009 Naslov Gavril StefanoviÄ VencloviÄ / Milorad PaviÄ Vrsta graÄe knjiga URL medijskog objekta odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.) Jezik srpski Godina 1972 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska književna zadruga, 1972 (Beograd : Kultura) FiziÄki opis 326 str., [1] list s tablom : ilustr. ; 19 cm Zbirka Srpska književna zadruga ; Ēkolo Ē65, Ēknj. Ē437 ISBN (Karton) Napomene Prilozi: str. 251-321 U Prilozima sadrži i manje poznate VencloviÄeve tekstove. Predmetne odrednice VencloviÄ StefanoviÄ, Gavril, oko 1680-1749? BELEÅ KA O OVOJ KNJIZI Ova knjiga nastala je na osnovu arhivskih i drugih istraživanja koja je autor vrÅ”io poÄetkom Å”ezdesetih godina s namerom da objavi jedan izbor iz spisa Gavrila StefanoviÄa VencloviÄa (oko 1680ā1749?). Gotovo jednovremeno s pojavom tog izbora pod naslovom: Gavril StefanoviÄ VencloviÄ, āCrni bivo u srcu ā legende, besede, pesmeā (Beograd, āProsveta`, 1966, str. 544), autor je u āKnjiževnostiā (1965, br. 4ā12) u nastavcima objavio jedan deo svoje tada napisane studije o VencloviÄu. Jedna joÅ” kraÄa verzija te studije data je kao predgovor pomenutom zborniku VencloviÄevih spisa (āCrni bivo u srcuā, Beograd, 1966, str. 7ā80). RadeÄi i dalje nad VencloviÄevim tekstovima i liÄnoÅ”Äu, autor je ovog pisca stavio u kontekst tokova āIstorije srpske književnosti baroknog dobaā (Beograd, āNolit`, 1970), a studije o VencloviÄu u meÄuvremenu su unapreÄene i prilozima drugih domaÄih i stranih slavista i istoriÄara književnosti. Jedno nepoznato pismo VencloviÄevo je objavljeno, neka pitanja iz oblasti uporednih istraživanja su skinuta s dnevnog reda, izneti su mnogi novi sudovi o ovom doskora zaboravljenom piscu. Tako je u definitivnu verziju monografije o VencloviÄu, koju Äitalac sada dobija na uvid prvi put u punom obimu i na jednom mestu, autor u meÄuvremenu uložio joÅ” truda, i ugradio u nju spomenuta otkriÄa i rezultate najnovijih istraživanja. S druge strane, autor je prvi put sada mogao uz svoj tekst dati i nauÄni aparat, Å”to prilikom objavljivanja u Äasopisu i u nastavcima nije bilo podesno. Tako Äe Äitalac, zainteresovan da poÄe dalje i Å”ire se uputi u pojedinosti, naÄi ovde putokaz kroz literaturu i, Å”to je od posebnog znaÄaja kada je reÄ o jednom gotovo neizdatom piscu, indikacije o VencloviÄevim rukopisima iz kojih su uzimani navodi i koji su služili kao izvor i podloga ovoj monografiji. Najzad, zainteresovani Äitalac naÄi Äe u prilozima (IāVII) nekoliko dosad neizdatih VencloviÄevih tekstova. Tu se, pored dva dosad nepoznata i nepublikovana VencloviÄeva rana zapisa na knjigama, danas Äuvanim u Sent Andreji, publikuje prvi put i osam VencloviÄevih spisa. Pored ostalog, jedna VencloviÄeva drama (izvedena 1971. godine, ali joÅ” neobjavljena), nekoliko odlomaka iz beseda, jedan prozni spis stilski veoma karakteristiÄan i jeziÄki izvanredan (Povest o trgovcu), kao i duži fragmenat o ikonoklastiÄkim rasprama. Ovi tekstovi su odabrani po posebnim merilima; to su, u stvari, argumenti za pojedine sudove iznete u ovoj knjizi, i autor ih na ovaj naÄin daje na uvid Äitaocu. M. P. Gavrilo āGavrilā StefanoviÄ VencloviÄ (1680ā1749) bio je srpski sveÅ”tenik, iluminator, ikonopisac, prevodilac i pesnik koji je živeo u XVIII veku. Biografija RoÄen je u Sremu. Ime StefanoviÄ nosio je po svom ocu Stefanu, dok na grÄkom Stefan znaÄi venac odakle dolazi ime VencloviÄ i veÄ je 1690. godine iz Srema preÅ”ao u Sentandreju, gde je pohaÄao ikonopisaÄku i književnu Å”kolu kaluÄera Kiprijana RaÄanina (po Manastiru RaÄi). Manastir RaÄa, kraj Drine, bio je skoro jedini preostali rasadnik srpske pismenosti. Kada su i njega Turci spalili 1688. godine, Kiprijan sa velikim brojem rukopisa prelazi u Ugarsku. Kada je Gavril 1717. godine zavrÅ”io Å”kolu, živeo je kao putujuÄi crkveni besednik (Å”to je u ono doba bilo jedno od zanimanja) po srpskim naseljima u gornjem Podunavlju, u gradovima Sentandreji, Äuru, Komoranu i Ostrogonu (u danaÅ”njoj MaÄarskoj). Dr Pavle IviÄ za njega kaže da je bio: āpropovednik Äurski, komoranski i darovit i neumoran pisac... bogoslov, besednik i pesnikā. Preminuo je 1749. godine u Sentandreji. Za Gavrila StefanoviÄa VencloviÄa se slabo zna. JoÅ” manje se zna da je on u srpsku azbuku uveo slova Ä, Ä i dž, i radio na popravci pravopisa stotinu godina pre Vuka, pa je tako bio preteÄa i Dositeja ObradoviÄa i Vuka KaradžiÄa. VencloviÄ je za sobom ostavio 20 hiljada stranica rukopisa od kojih je 7 hiljada na srpskoslovenskom, a 9 hiljada na narodnom srpskom āprostom jezikuā. Kako su najveÄi deo njegove pastve Äinili graniÄari ā Å”ajkaÅ”i i njihove porodice, poÄeo je da zapisuje svoje propovedi onako kako ih je i govorio. Tako su nastale zbirke njegovih propovedi āMaÄ duhovniā od kojih su saÄuvane dve, od ukupno tri knjige. Gavril StefanoviÄ VencloviÄ je veoma zanimljiva liÄnost. On je, u svojim propovedima, preraÄunavao rimski novac o kom se govori u Svetom pismu u novac svoga vremena, objaÅ”njavao je kako su izgledale posude koje su se koristile u Palestini, davao je analizu korena reÄi, objaÅ”njavao je jevrejsko raÄunanje vremena u jednom danu, jevrejske dužinske mere i drugo. U VencloviÄevim propovedima jezik je veoma blizak narodnom, on uvodi i turcizme i razne druge tuÄice. āDa bi im uÄinio razumljivijim i bližim stare teoloÅ”ke i druge tekstove, posrbljivao ih je ponekad, tako da je jezik prostih ljudi Äesto bio jezik Å”ajkaÅ”kih paora pun turskih reÄi i anahronizama; Sv. Petar je tako Judu hteo āhandžaremā da āpronuziā, ili je potezao ākurÄeluā; tako je Juda ākalauzioā poteri koja traži Hrista, Hristos je nosio opanke...ā Delo ZnaÄaj VencloviÄev ogleda se i u mnogim pitanjima koja on razmatra u svojim nedeljnim propovedima, a koja su bila neprimerena njegovom vremenu: KritiÄki odnos prema kaluÄerima; Nepotrebnost praznih crkava; Važnije je pomoÄi nego prazno bogomoljstvo; LiÄne vrednosti Äoveka iznad su naslednih privilegija plemstva; Trezven stav u odnosu na položaj žene u druÅ”tvu; TragiÄne posledice narodnog primitivizma i neznanja; ZnaÄaj prosveÄivanja ā i za spasavanje duÅ”a, ali i racionalan odnos prema stvarnim životnim potrebama; Propovedi sa pohvalama radu; kao i Napadanje sujeverja, vraÄanja i održavanja ružnih pogrebnih obiÄaja (daÄa). Za svoj rad on je 1732. godine napisao da je pisao srbsko prostim jezikom na službu seljakom neknjiževnom..., Å”to je, zapravo, parafraza apostola Pavla. VencloviÄ je verovao da se Å”iruÄem jezuitizmu toga doba može suprotstaviti samo prosveÄivanjem naroda. āTo je pitanje dobilo znaÄaj zbog Å”irenja ruskih Å”tampanih izdanja, a i zbog popularizacije jevanÄelske nauke s predikaonice, u okviru borbe pravoslavnih Srba protiv unijaÄenja i poturanja unijatskih knjiga Å”tampanih na ruskoslovenskom.ā U njegovim propovedima postoji nekoliko ciklusa, od kojih su najzanimljiviji oni u kojima su propovedi zapravo slobodno prepriÄani dogaÄaji iz Svetoga pisma. Tako postoje propovedi: PriÄa o Davidovom grehu; David i Saul; PriÄa o prekrasnom Josifu; Å arena riza Aharova; Milosrdni Samarjanin; Å etaÄi po moru; Kladenac Jakovljev (u kojem on Äini spoj Staroga i Novoga zaveta); Besovi Hristu govore; PriÄa o SejaÄu; Danil; Vojska vazduÅ”na; Mojseov (Mojsijev) Å”tap; Mana s neba, Zmija od tuÄa; Jonatanov med; Avesalom dugokosi, Gedeonove testije; KÄi Irodijadina itd. On je za potrebe svojih propovedi, prevodio Sveto pismo na narodni jezik. Tako je nastao obimniji deo njegove zaostavÅ”tine, koji se datira u period od 1732. do 1746. godine. OÄigledno je da VencloviÄev stil i jezik u propovedima ima svoje poreklo i da je to, u pravom smislu reÄi, biblijski stil. U VencloviÄevim preradama sakralnih tekstova kojima ne nedostaje uticaj narodne folklorne tradicije naziru se osnove buduÄe srpske fantastiÄne proze. ViÅ”e od sto godina pre Vuka KaradžiÄa i Äure DaniÄiÄa, VencloviÄ je prevodio ā parafrazirao, odnosno na narodni jezik prevodio i prepriÄavao biblijske tekstove, i koristio ih kao potku za svoje propovedi. āU VencloviÄevom obimnom delu nalazi se, u stvari jedan slobodan, ali vanredno pesniÄki i uspeo prevod gotovo cele Biblije, i kada bi se ti odlomci rasuti u vidu citata i parafraza skupili i sistematizovali, mi bismo shvatili da smo imali jedan klasiÄan prevod Svetog pisma stotinu i viÅ”e godina pre pojave Vukovog i DaniÄiÄevog, a na istom umetniÄkom nivou. I to na jeziku taÄnom i gotovo isto tako Äistom kao Å”to je bio jezik dvojice naÅ”ih klasiÄnih prevodilaca Biblije...ā Pogledajmo naporedo dva stiha iz Isaije 5, 1.2 u prevodu VencloviÄa i DaniÄiÄa: VencloviÄ (oko 1740. godine) āVinograd obljubljenomu bi posaÄen na brdu, na lepome videlu mestu. Vrlo ga ā veli Gospod ā s plotom i s koljem obgradih. Dobru po izboru lozu u njemu posadih...ā DaniÄiÄ (oko 1860. godine) āDragi moj ima vinograd na rodnu brdaÅ”cu. I ogradi ga i otrijebi iz njega kamenje. I nasadi ga plemenitom lozom...ā ili, iz Novoga zaveta, Druga Petrova 2, 9.10: VencloviÄ (oko 1740. g.) āZna, reÄe, Gospod blagoÄastive ot napasti osloboÄivati, a nepravednike po sudnjomu dnu u muki veÄnoj Äuvati, a najotviÅ”e one kojino se sve za tim daju, i skrnave se u telesnoj želji bludno...ā KaradžiÄ (oko 1840. g.) āZna Gospod pobožne izbavljati od napasti, a nepravednike muÄeÄi Äuvati za dan sudni; a osobito one koji idu za tjelesnijem željama neÄistote...ā Kako kaže prof. Vladimir MoÅ”in u svojoj studiji o Vukovom prevodu Novoga zaveta, poreÄenje VencloviÄevog i Vukovog prevoda u veÄini sluÄajeva pokazuje taÄnost smisla u sliÄnim reÄenicama uz viÅ”e-manje razliÄit red reÄi. āPored sve neustaljenosti u pravopisu, nesigurnosti u oblicima i Å”arenila u reÄniku, zadivljuje VencloviÄeva smelost i sloboda u odnosu na primenu kasnijeg Vukovog naÄela ā ne prevoditi reÄi nego smisao.ā VencloviÄ je autor i prve srpske drame, odnosno drame na srpskom jeziku. To je sakralna, blagoveÅ”tanska drama o razgovoru arhanÄela Gavrila i devojke Marije: āUdvorenje arhangela Gavrila devojci Marijiā, nastala 1743. godine. Sav Gavrilov individualni rad kao i delovanje drugih sveÅ”tenika (RajiÄ) na kraju XVIII veka, govore kako je veÄ tada uveliko bila sazrela potreba za prevodom Svetoga pisma na srpski narodni jezik. Bilo je i drugih pokuÅ”aja u tom pravcu. Godine 1794, u srpskim novinama Å”tampanim u BeÄu āSlavjanoserpskim Vjedomostimaā ā Sreten (Stefan?) NovakoviÄ, izdavaÄ Dositejevih i RajiÄevih knjiga objavio je da se radi na srpskom prevodu Svetoga pisma i da Äe ga Å”tampati do kraja godine. Taj prevod se nikada nije pojavio, a pretpostavlja se da je motiv zaÅ”to je hteo da ga objavi, bila borba protiv unijaÄenja Srba. PrevoÄenje Svetoga pisma na srpski jezik imalo je za Srbe u tadaÅ”njoj Austriji isti znaÄaj kao Å”to je imalo protestantsko prevoÄenje Biblije na narodni jezik. Verovatno da je to jedan od osnovnih razloga zaÅ”to su austrijske vlasti ideju spreÄavale, pa je NovakoviÄ, veÄ 1796. godine, bio prinuÄen da svoju Å”tampariju proda univerzitetu u BudimpeÅ”ti. āObe ove Äinjenice ā popularizacija Svetoga pisma u propovedima Gavrila VencloviÄa, vatrenog borca protiv Unije, i NovakoviÄeva namera da izda prevod Biblije ā upuÄuju na poseban znaÄaj tog pitanja u okviru borbe srpskog naroda protiv unijaÄenja.ā Prevod na savremeni srpski jezik Gavril StefanoviÄ VencloviÄ: Crni bivo u srcu. Izbor, predgovor i redakcija Milorad PaviÄ, Beograd, Prosveta, 1966. Reference MiÅ”iÄ, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Ä. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 38. `Glasnik Istorijskog druÅ”tva u Novom Sadu`, Novi Sad 1931. āRastko BudimpeÅ”ta ā Milorad PaviÄ: Gavril Stefanovic VencloviÄā. www.rastko.rs. Pristupljeno 2023-01-31. Palavestra, Predrag. āKritiÄke odlike srpske fantastikeā. Projekat Rastko. Pristupljeno 20. 1. 2019. Literatura Dimitrije BogdanoviÄ: Istorija stare srpske književnosti, Beograd, SKZ, 1980. ÄorÄe TrifunoviÄ: Kratak pregled jugoslovenskih književnosti srednjega veka, Beograd, FiloloÅ”ki fakultet Beogradskog univerziteta, 1976. Dejan MihailoviÄ: Vizantijski krug (Mali reÄnik ranohriÅ”Äanske književnosti na grÄkom, vizantijske i stare srpske književnosti), Beograd, āZavod za udžbenikeā, 2009, str. 37ā38. VencloviÄev sentandrejski bukvar: 1717, fototipsko izdanje sa raÅ”Äitanim tekstom i savremenim prevodom. Priredili i propratne studije napisali Tomislav JovanoviÄ i Dimitrije E. StefanoviÄ, Biblioteka āBaÅ”tinaā, Srpska književna tradicija u MaÄarskoj, Radionica āVencloviÄā Kulturnog i dokumentacionog centra Srba u MaÄarskoj, BudimpeÅ”ta i Arte, Beograd 2013. MG111
Autor - osoba Hajne, Hajnrih Naslov Iz kritike i publicistike : Älanci i fragmenti / Heinrich Heine ; [preveo Nenad JovanoviÄ] Vrsta graÄe esej Jezik srpski Godina 1957 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Kultura, 1957 (Beograd : Kultura) FiziÄki opis 295 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba JovanoviÄ, Nenad Napomene Pogovor: str. 289-294 Predmetne odrednice Hajne, Hajnrih, 1797-1856 Kristijan Johan Hajnrih Hajne (nem. Christian Johann Heinrich Heine; Diseldorf, 13. decembar 1797 ā Pariz, 17. februar 1856) bio je nemaÄki pesnik aktivan u periodu prelaza od romantizma ka realizmu. RoÄen je u bogatoj porodici jevrejskog bankara i trgovca. PokuÅ”ao je da se posveti, mada nerado, obiÄnoj graÄanskoj karijeri, ali ne uspeva. U Diseldorfu, Hajneovom rodnom gradu, bio je snažan uticaj Francuza tako da je on poseÄivao francusku gimnaziju. Isto tako, to je u njemu probudilo izrazitu antipatiju prema Pruskoj. 1817. piÅ”e prve ljubavne pesme, koje su objavljene u jednom nemaÄkom Äasopisu. U Bonu zapoÄinje studije prava, filozofije i književnosti. 1821. godine se prebacuje na Univerzitet u Berlinu, pa ima priliku da sluÅ”a Hegela i mnoge druge ugledne profesore. Prve pesme i putovanja 1822. godine objavljuje prve pesme, koje se odmah izdvajaju svojim originalnim stilom balate i ironiÄnom odbijanju svakih iluzija. U njima se oseÄa veliki uticaj pisaca koje je naroÄito cenio, Bajrona i Fukea. 1825. godine prelazi u protestantsku veru i dobija ime Hajnrih, umesto originalnog Hari. Iste godine diplomira na Univerzitetu u Getingenu. 1826. postaje poznat, nakon objavljivanja Slika s putovanja, gde u zamiÅ”ljenom dnevniku sa puta govori o fantastiÄnim i moralnim temama, ugledajuÄi se na Sterna i Žan Pola. 1826. ide na kratkotrajni put u Englesku, gde su se javili njegovi interesi za aktuelna politiÄka deÅ”avanja, ali i gde ujedinjuje sve svoje pesme u jednu Knjigu pesama. 1827. izlazi definitivna redakcija Knjige pesama. 1828. godine putuje u Italiju, a seÄanja sa ovog puta objavljuje 1836. u knjizi Firentinske noÄi. Francuski period Zbog krize u svojoj zemlji, Hajne odluÄuje da se preseli u mnogo slobodniju Francusku, gde je zapoÄeo da se viÄa i da poseÄuje, kako nemaÄke emigrante (Humbolt, Vagner), tako i mnoge francuske intelektualce, meÄu kojima i Balzaka i Viktora Igoa. Godine 1835. objavljuje važnu studiju o istoriji filozofije i religije u NemaÄkoj, a iste godine studija biva i zabranjena. U tim godinama, u kojima je boravio u Francuskoj, saraÄivao je sa razliÄitim nemaÄkim Äasopisima, a istovremeno je i pisao izveÅ”taje na francuskom, o situaciji u NemaÄkoj. Osim spomenutih dela, Hajne je objavio i mnoge satiriÄke spise, kao i dve satiriÄne epske pesme Ata Trol (1843) i NemaÄka, zimska bajka (1844). NemaÄka, zimska bajka postaje jedna od najvažnijih knjiga u nemaÄkoj književnosti. Ima politiÄki karakter i u njoj Hajne otvoreno priznaje uticaj Karla Marksa, sa kojim je bio u prijateljskim odnosima. Zbirku poezije Romanesero objavljuje 1851, gde sa dubokom filozofskom i etiÄkom ozbiljnoÅ”Äu opisuje patnje koje je podnosio zbog bolesti (atrofija miÅ”iÄa) i zbog koje je ležao u krevetu osam dugih godina. Delo Razni spisi iz 1854, sadrži rasprave o jevrejskoj i hriÅ”Äanskoj veri, liberalizmu i komunizmu. Ovo delo oznaÄava kraj njegove politiÄke i književne aktivnosti. Umire u Parizu 17. februara 1856 posle dugotrajne borbe sa paralizom i atrofijom miÅ”iÄa. Poetika Hajne je koristio nemaÄki jezik za sastavljanje stihova i bio je jedan od retkih koji su to umeli da rade, pa je time stekao izuzetnu slavu, kao najuspeliji u svoj generaciji posle Getea. U stihovima je postigao najveÄu popularnost preuzimanjem puÄkog pevljivog tona nemaÄke narodne pesme. Hajneove pesme su toliko melodiÄne da su ih Äesto komponovali mnogi kompozitori. PsiholoÅ”ku stvarnost koju je stvorio u delima podstaknuta je nostalgiÄnim seÄanjem na dve velike nesreÄne ljubavi (prema roÄakama Amali i Terezi), ali i na drugim temama (prirodi, politiÄkim idejama, životu, savremenom druÅ”tvu), pa je na taj naÄin uspeo da u svojoj poeziji dosegne izuzetno znaÄajne visine. Umeo je da se poigrava sa stilistiÄkim sposobnostima, dajuÄi svojim stihovima objektivan ton, Äak i kada je izražavao liÄna oseÄanja. Originalnost Hajneove poezije ogleda se u tome Å”to je nastojao da negira svaki sentimentalizam, Å”to mu je dozvoljavalo da koristi predmete romantizma sa ironijom i realizmom. Prevodi na srpskom jeziku Prema književnom istoriÄaru Mirku KrivokapiÄu, Hajne je najÄeÅ”Äe prevoÄen pesnik na srpski jezik ali i pesnik prevoÄen sa najmanje uspeha. On navodi prevod Branimira ŽivojiniÄa kao najbolji na srpskom. Prve Hajneove pesme su objavljene na srpskom jeziku posle pesnikove smrti. Tako, 1861. godine, u Äasopisu āDanicaā, dve pesme iz āLirskog intermecaā i jednu iz ciklusa āMlaÄane patnjeā preveo je Damjan PavloviÄ (1840ā1866). Otada poÄinje Hajneov uticaj na srpsku književnost. Prvu knjigu Hajneovih stihova (āLirski intermecoā) izdao je Aleksa Å antiÄ u Mostaru, u izdanju knjižarnice Pahera i KisiÄa, 1897. godine. Veliki broj srpskih prevodilaca bavilo se prevoÄenjem Hajneovih stihova: Damjan PavloviÄ, Stojan NovakoviÄ, Aleksa Å antiÄ, Jovan JovanoviÄ-Zmaj, Jeremija ŽivanoviÄ, Jovan GrÄiÄ Milenko, Milorad Å apÄanin, Rista OdaviÄ, Mita RakiÄ, Milan DimoviÄ, BoÅ”ko PetroviÄ, Velimir ŽivojinoviÄ Masuka.[4] ZnaÄajnija izdanja Hajneovih dela u Srbiji i Jugoslaviji HAJNE, Hajnrih: Ideje ili Knjiga le grand God H. Hajna; s nemaÄkog preveo Mita RakiÄ. - Beograd: V. ValožiÄ, 1877. - 147 str.; 15 cm. HAJNE, Hajnrih: O Engleskoj / H. Hajne; s nemaÄkog preveo Mita RakiÄ. - (Beograd : 6. i.), 1879 (Beograd: Državna Å”tamparija). - 133 str.; 16 cm. HAJNE, Hajnrih: Lirski intermeco: pjesme Hanriha Hajnea. Knj. 3 / (preveo) Aleksa Å antiÄ - U Mostaru: Paher i KisiÄ, 1897. - 52 str.: ilustr.; 17 cm. HAJNE, Hajnrih: Lirski intermeco: pjesme Hajnriha Hajnea / (preveo) Aleksa Å antiÄ; s prikazom Marka cara - 2 popunjeno ilustrovano izd. - U Mostaru: IzdavaÄka knjižnica Paheri KisiÄa, 1898. - 67 str.: ilustr.; 18 cm. HAJNE, Hajnrih: Lirski intermeco / H.Heine; preveo Aleksa Å antiÄ; predgovor Marka Cara. - (3. izmenjeno izdanje). - Beograd; Sarajevo: I. Ä. LjurÄeviÄ, 1919 (Srajevo: Bosanska poÅ”ta). - 48 str.; 16 cm. - (Mala biblioteka; 199). HAJNE, Hajnrih: Florentinske noÄi / H (Hajnrih) Hajne; preveo Nikola Polovina - Beograd; Sarajevo: I. Ä. ÄurÄeviÄ, 1921 (Sarajevo: Bosanska poÅ”ta). - 110 str..; 15 cm. - (Mala biblioteka; 176-79- Predgovor / V. Živoj(i)noviÄ: str. 4-16. HAJNE, Hajnrih: Iz Hajneove lirike (preveo) Aleksa Å antiÄ. - Mostar: T. DudiÄ, 1923 (Sarajevo: āObodā). HAJNE, Hajnrih: Devojke i žene u Å ekspirovim delima | preveo s nemaÄkog Živ. PetroviÄ - Beograd: Å tamparija Drag. GregoriÄa, 1926, 122 str. HAJNE; Hajnrih:Ideje ! Hajne: prevodi sa nemaÄkog Nikola S. Polovina i Paulina Albala. - Beograd, 236 str. ; 20 cm. - (Savremena biblioteka) XAJHE, Hajnrih: Put po Harcu / Hajnrih Hajne; (preveli I. i D. LisiÄar,tas preveo Velimir ŽivojinoviÄ; ilustracije Abahadin HodžiÄ). - Beograd. Savez novinara Jugoslavije, 1950 (Beograd: Omladina). - 133 str:: ilustr., 17 mm. -HumoristiÄka biblioteka āJeža HAJNE, Hajnrih: Uvod u āDon Kihotaā / Hajnrih Hajne: str. (5) -18. U: SERVANTES Saavedra, Migel de. Veleumni plemiÄ Don Kihot od ManÄe. 1! Migel Be Servantes Saavedra; ilustracije Gistava Dorea, (preveo ÄorÄe PopoviÄ). - Beograd: Novo pokolenje, 17 52 (Beograd. Kultura). - 273 str. ILUSTRĀ» 90 um. - Svetski pisci NAJNE, Hajnrih: Iz kritike 1publicistike: Älanci 1 fragment / Heimrich Heine; (preveo Nenad JovanoviÄ). - Beograd: Kultura, 1957 (Beograd: Kultura). - 495 str; 20 cm. HAJNE, Hajnrih: ag i, Pjesme / Hajnrih Hayne, (priredio Miodrag MaksimoviÄ; rreveo Vjekoslav Majer... &t al.). - (t- \zd.). - Beograd: Rad, 1964 Hajnrih Hajne NemaÄka: Ata Trol / Hajnirh Hajne; (preveo Slobodan Glumac). - Beograd: SKZ, 1968. - HMG 217 str.; 19 cm. - (Srpska književna zadruga; 414 Prevod dela: Deutschland ein Wintermarcuhen; Atta troll; ein Sommernachttraum - Pogled na Hajnea / Branimir ŽivoJonoviÄ: Pogovor / S. Glumac: str. 211-214 HAJNE, Hajnrih: Bio je divan mesec maj: izabrane ljubavne pesme / Hejnrih Hajne; izbor i prevod Branimir ŽivojinoviÄ. - Beograd: Vajat, 1989 ((Beograd): Prosveta). - 114 str.; 17 cm - (Traganje za Euridikom: ljubavna poezija svih naroda i vremena; traganje 7) ZnaÄajniji radovi o Hajneru u Srba i drugih južnoslovenskih naroda BAUER, Ernest: Heinrich Heine kod Hrvata i Srba, āObzor, 23/1932, 291, s. 5[3] GAVRIN, Mira: Heine u Hrvatskoj lirici. PreradoviÄ Ä± Heltne, āZbornik radova filosofskog fakulteta`, Knj. II Zagreb, 1954, s. 255-276. GRÄIÄ, Jovan: Hajnrih Hajne, āBrankovo koloā, 1904, 50, s. 1604-05. - GRÄIÄ, Jovan: Florentinische Nachte u srpskom prevodu, āBrankovo kolo, 1904, 50, s. 1604-1605 GRÄIÄ, Jovan: Hajne u nas, āBrankovo kolo , 1906, s. 254-255: 319; 348. DIMITRIJEVIÄJ. P.: Hajne u prevodima Mime RakiÄa, āSrpski književni glasnikā, HH/1908, 8, s. 600-616. ÄORÄEVIÄ, dr MiloÅ”: āPogovorā u: H Heine: Iz kritike i publicistike, Kultura, Beograd, 1957, s. 289-294. ŽIVOJINOVIÄ, Branimir: āPogled na Hajneaā. Predgovor u: Hajnrih Hajne: NemaÄka ā Ata Trol, SKZ; kolo LHI, Knj. 414. Beograd, 1968. s. VII-XVI. LAUER, Reinhard: Heine in Serbien. Die Bedeulung, Heinrich Haines fur die Entnjiklung, der serbischem Literator 1847-1918. -Inaugural-Dissertatton zur Etlangung des Doktorgrades an der Philosophischen Fakultat der Johan Njolfgang, Goethe-Universitat` zu Franfurt am Met, 1961. MAKSIMOVIÄ, Miodrag: āPogovor` u: Hajnrih Hajne: Pesme, 1964, c. 97-102 MANOJLOVIÄ, Teodor: Hajnrih Hajne, Književnost, 1957. MEDENICA, Rad. Hajne, 1379-87: āMisaoā, XVI / 1924, c. 1169-78, 1232-43; 130313; 1452-59; 1543-53. IR) N.(AZOR), V. (LADIMIR): āPogovr u: Vladimir Nazor: Heineove pjesme, Knjižara VasiÄ, Zagreb, 1932, 5. 171-173. PETRIS, Hijacint: Vladimir Nazor ı Heinrich Hetne, ādanaā, II/1932, 9, 5. 142-3. PETROVIÄ, BoÅ”ko: O Hajneu, āLetopis Matice srpskeā, 362/1948, s. 224-232. RUŽIÄ, Dobroslav: Hajnrih Hajne, Beograd, 1903. (Iz āDelaā, knj. HHVII / XXVIII) SABIÄA, L.: Da li je nebo papir bilo... āNadaā, Sarajevo, 1/1895, 6, s. 110-111 SAVIÄ- Rebac, Anica: Aleksa Å antiÄ: āIz Haneove lirikeā, āSrpski knji.ževni glasnikā, H/1924, s. 472 SAMLAIMÄ, E.: Gottlieb kao prevodilac Hajnea, āOmanutā, Å /1939, 7/8, s. 98-119 SKERLIÄ, Jovan: āHajne u srpskim prevodimaā, Pisci i knjige, TU, s. 195-196 SLIJEPÄEVIÄ, Pero: Ogledi, Beograd, 1934. TRIVUNAC; MiloÅ”: O Hajneu, āSrpski književni glasnik, 1906, s. 358-363 i 441-446 HERGEÅ IÄ, Ivo: āHeinrich Heine kao novelistā, Pogovor u: Heinrich Heine: Florentinske noÄi, Zora, Zagreb 1951. HERGBÅ IC, Ivo: āHeinrich Heineā. Pogovor u: Heinrich Heine: Poezija, Zora, GargeÄ 1951, 5. 141-170 CAR, Marko: Moje simpatije, Heinrik Hajne, āStražilovoā, VI/1893, N 35, s. 552-54: 572.76 CAR, Marko: Hajne u srpskom prevodu, āBrankovo koloā, 1898, 2, s. 60, 1467 CAR, Marko: āLirski intermecoā, Predgovor u: H. Neine: Lirski intermeco; preveo: Aleksa Å antiÄ Izdanje: I. Ä. BurÄeviÄ, Beograd, Beograd-Sarajevo. 1919, s. 3-11 CAR, Marko: āPredgovorā u H. Hajne: Ideje; Beograd, 1930. Å KREB, dr Zdenko: āHeinrich Heineā. Predgovor u: Heinrich Heine: Slike s putovanja, Kultura, Zagreb, 1954. s. 7-26 Å KREB, dr Zdenko: āTragovi njemaÄke poezije u Å enoinim stihovimaā, Rad, sv. 290, s. 129-196 Å KREB, dr Zdenko: āizmeÄu romantizma i realizma. Heinrich Neineā. U: Povijest svjetske književnosti, Knjiga U āuredio: Viktor ŽmegaÄ, Liber-Mladost, Zagreb, 1974, s. 147-147 MG57
Autor - osoba KaÅ”anin, Milan, 1895-1981 = KaÅ”anin, Milan, 1895-1981 Naslov Sudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscima / Milan KaÅ”anin Vrsta graÄe esej Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.) Jezik srpski Godina 1968 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1968 (Beograd : `Slobodan JoviÄ`) FiziÄki opis 354 str., [1] list s tablom : autorova slika ; 19 cm Zbirka Brazde : biblioteka savremenih jugoslovenskih pisaca ; Ēkolo Ē8, Ēknj. Ē45 (Karton s omotom) Napomene BeleÅ”ka o piscu: str. [357-358]. Predmetne odrednice RadiÄeviÄ, Branko, 1824-1853 JakÅ”iÄ, Äura, 1832-1878 JovanoviÄ-Zmaj, Jovan, 1833-1904 KostiÄ, Laza, 1841-1910 IgnjatoviÄ, Jakov, 1822-1889 LazareviÄ, Laza, 1851-1890 Matavulj, Simo, 1852-1908 Sremac, Stevan, 1855-1906 NediÄ, Ljubomir, 1858-1902 PopoviÄ, Bogdan, 1863-1944 SkerliÄ, Jovan, 1877-1914 DuÄiÄ, Jovan, 1871-1943 Srpska književnost -- 19-20v Pisac ove knjige, koji je u naÅ”oj literaturi izmeÄu dva rata stekao ugled kao pripovedaÄ i romansijer, a u naÅ”oj istoriji umetnosti i likovnoj kritici zauzima jedno od najistaknutijih mesta ā poslednjih godina skrenuo je na sebe izuzetnu pažnju svojim esejima o srpskim piscima s kraja proÅ”log i poÄetna ovog veka. Knjiga SUDBINE I LJUDI predstavlja zbirku sakupljenih ogleda o dvanaestorici srpskih pesnika, proznih pisaca i kritiÄara: Branku RadiÄeviÄu, Äuri JakÅ”iÄu, Zmaju, Lazi KostiÄu, Jovanu DuÄiÄu, Lazi LazareviÄu, JaÅ”i IgnjatoviÄu, Stevanu Sremcu, Simi Matavulju, Ljubomiru NediÄu, Bogodanu PopoviÄu, Jovanu SkerliÄu. Ogledi Milana KaÅ”anina nisu književno-istorijske studije, pisane na uobiÄajen naÄin, veÄ literarno izraÄeni portreti srpskih pisaca, njihovih književnih i životnih sudbina. Kao takvi, KaÅ”aninovi ogledi, pored sve osobenosti i subjektivnosti u svojim ocenama, spadaju u najzanimljivije tekstove naÅ”e esejistike. Dr. Milan KaÅ”anin (PelmonoÅ”tor, Austro-Ugarska, danas Beli Manastir, Hrvatska, 21. II. 1895. po starom kalendaru - Beograd, 21. XI. 1981), pripovjedaÄ, romansijer, esejist, književni kritiÄar, historiÄar književnosti, likovni kritiÄar, historiÄar likovnih umjetnosti, kustos i direktor galerija i muzeja u Beogradu. Njegovi preci s prezimenom PopoviÄ preÅ”li su u 18. st. iz Hercegovine u Baranju. PotiÄe iz siromaÅ”ne seljaÄke porodice. RoÄen je u ubogoj kuÄi u danaÅ”njoj Ulici Vladana Desnice (ranije Vuka StefanoviÄa KaradžiÄa), Belomanastircima poznatoj kao Srpska ulica. Njegov otac Nikola PopoviÄ i majka Anka KaÅ”anin nisu bili vjenÄani pa su on i stariji brat Radivoj KaÅ”anin bili uvedeni u matiÄne knjige roÄenih pod majÄinim prezimenom KaÅ”anin. Å kolske godine 1901/1902. upisao se u prvi razred Srpske narodne osnovne Å”kole. U prvom, drugom i treÄem razredu uÄiteljica mu je bila Katica MaÅ”ireviÄ iz Sombora. U Äetvrtom razredu doÅ”ao je novi uÄitelj Jovan SlavkoviÄ, takoÄer iz Sombora. On ga je vodio i kroz peti razred jer je 1905. godine izaÅ”ao zakon da se ÄetverogodiÅ”nje osnovne Å”kole produžavaju na joÅ” dvije godine i time postaju Å”estogodiÅ”nje. Peti razred je zavrÅ”io 1906. godine, a od tada pa do 1914. pohaÄao je Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu, koju je veÄ pohaÄao i njegov brat Radivoj. Kao i bratu, pri upisu u gimnaziju pomogao mu je uÄitelj SlavkoviÄ, dok ga je direktor gimnazije Vasa PuÅ”ibrk, opet kao i brata, kao odliÄnog uÄenika prihvatio kao svoje dijete i izradio mu stipendiju. Kad je imao 5 godina, a njegov brat Radivoj bio na kraju drugog razreda gimnazije u Osijeku, razboljela mu se majka od upale pluÄa, koja je preÅ”la u tuberkulozu. Umrla je kad je Radivoj poÅ”ao u treÄi razred. Otad se o njima brinula starija majÄina sestra Latinka, koja se nije udavala. Prvi svjetski rat Zbog uÄeÅ”Äa u demonstracijama u Kosovskoj Mitrovici povodom umorstva Franje Ferdinanda bio je na vojnom sudu u Segedinu, ali nije osuÄen. Namjeravao je da sa svojim prijateljem Svetislavom MariÄem studira filozofiju u Zagrebu, ali se nije mogao upisati zbog ānepodobnostiā (bio je pod policijskom istragom), pa je 1915. godine u BudimpeÅ”ti poÄeo studirati romansku i slavensku filologiju. Poslije prvog semestra mobiliziran je u 28. osjeÄku domobransku regimentu, da bi se poslije suÄenja vratio u vojarnu, u PriÄuvnoj ÄasniÄkoj Å”koli u Zagrebu kao kadet-aspirant. Kako bi izbjegao odlazak na front, pribavio je izmiÅ”ljene lijeÄniÄke dijagnoze te se tri godine povlaÄio po bolnicama Novog Sada, Slavonske Požege, Sarajeva i Zagreba. U Zagrebu je naÅ”ao utoÄiÅ”te u Bolnici milosrdnih sestara zajedno s drugim intelektualcima (Ivo AndriÄ, Ivo VojnoviÄ, Vladimir ÄoroviÄ, Niko BartuloviÄ). Studij U Zagrebu je nastavio studij. Upisao je filozofiju kod prof. Alberta Bazale (1877-1947), koji ga je htio uzeti za svog asistenta, ali je tada propala Austro-Ugarska pa se vratio u Novi Sad. Tu je postavljen za pomoÄnika Å”efa Presbiroa Narodne uprave za Banat, BaÄku i Baranju, a s Jankom PeriÄem radio je u redakciji āSrpskog listaā, glasila SNO (Srpskog narodnog odbora). Kad je kompozitor i politiÄar Petar KonjoviÄ (1883ā1970) pokrenuo u Novom Sadu 20. IV 1919. novi dnevni list āJedinstvoā kao organ Demokratske stranke, KaÅ”anin mu se naÅ”ao pri ruci, ali je ubrzo, joÅ” istog mjeseca, otiÅ”ao u Pariz da na Sorboni studira historiju umjetnosti, uporednu historiju književnosti i ruski jezik s književnoÅ”Äu. Kao dopisnik āJedinstvaā iz Pariza viÅ”e je naginjao dopisima književne i umjetniÄke sadržine. I pored mnogih obeÄanja, dugo nije dobijao stipendiju za studij u Parizu, ni honorare za dopise objavljene u āJedinstvuā. Stipendiju je dobio tek krajem 1920, kad se i oženio studentkinjom Katarinom MartinoviÄ Ljaljom, kÄerkom ruskom emigranta crnogorskog porijekla. SljedeÄe jeseni rodio mu se sin Mirko. Tada se podvrgao akademskoj disciplini, odložio pisanje i, sistematski uÄeÄi i polažuÄi ispite, u proljeÄe 1923. godine diplomirao estetiku i historiju umjetnosti i vratio se u Beograd. Historija umjetnosti Godine 1924. zaposlio se kao pisar u UmetniÄkom odeljenju Ministarstva prosvete. Dvije godine kasnije, 1926. doktorirao je s tezom Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i živopis. U vrijeme priprema za 100-godiÅ”njicu Matice srpske, primio se obaveze da - skupa s Veljkom PetroviÄem (1888ā1967) ā proputuje Vojvodinu i istraži njenu staru umjetnost. Tada je napisao prvi dio MatiÄine knjige āSrpska umetnost u Vojvodiniā, objavljene 1927, u kojoj je obradio arhitekturu, slikarstvo do prve polovine XVIII. vijeka, minijature, graverske radove i primijenjenu umjetnost. Za tu monografiju dobio je nagradu Matice srpske (1928). Tek 1927. godine dobio je pravo radno mjesto. Postao je kustos, a sljedeÄe godine i upravnik beogradskog Muzeja savremene umetnosti (1928-1936). Kraljevski namjesnik knez Pavle povjerio mu je 1936. godine direktorsko mjesto u muzeju koji je nosio njegovo ime (Muzej kneza Pavla, danas Narodni muzej u Beogradu). Na toj dužnosti organizirao je prve velike evropske izložbe u Beogradu: Italijanski portret kroz vekove (1938) i Francusko slikarstvo XIX veka (1939). Pokrenuo je i ureÄivao Äasopis āUmetniÄki pregledā (1937ā1941). Objavljivao je likovne kritike u Politiciā, āVremenuā, Äasopisu āReÄ i slikaā i dr. Predavao je historiju umjetnosti u UmetniÄkoj Å”koli u Beogradu. Penzioniran je 1945, a reaktiviran 1953. kad je postavljen za direktora Galerije fresaka, gdje je i poslije isteka mandata 1961. ostao do 1963. kao savjetnik. Organizirao je izložbe srpskih fresaka u Londonu, Edinburghu, Amsterdamu, Bruxellesu, Stockholmu, Helsinkiju, MĆ¼nchenu i u Južnoj Americi. Pozivan je da drži predavanja o umjetnosti na Sorboni u Parizu, na SveuÄiliÅ”tu u Nancyju, u Institutu za historiju umjetnosti u BeÄu, na sveuÄiliÅ”tima u Montrealu, Quebecu i Otavi. Objavljivao je eseje iz historije umjetnosti, u kojima je naroÄito izražena estetska analiza. Bavio se uglavnom srednjim vijekom i srpskim slikarstvom u Vojvodini. Književnost Pisanjem se poÄeo baviti joÅ” kao uÄenik gimnazije. Na konkursu somborskog lista āSlogaā dobio je nagradu za rad o Zmajevom nacionalizmu. U Zagrebu je suraÄivao u dnevnom listu āObzorā, u āKnjiževnom juguā i u tada najuglednijem književnom Äasopisu āSavremenikā. SuraÄivao je u mnogim Äasopisima i listovima. Vremenom je stvorio takvu književnu kritiku koja je āanalitiÄko-nauÄna i umetniÄka u isti mahā. Pisao je pripovijetke o VojvoÄanima i romane iz beogradskog života, unoseÄi u svoju realistiÄku prozu izvjesne stilske i ritmiÄke obrte. Njegove prve pripovijetke, koje mu je 1921. godine objavio āSrpski književni glasnikā, otkrivale su pisca koji je ovladao zanatom i uspijevao upeÄatljivo kroz svoje likove oslikati i njihova unutraÅ”nja preživljavanja, a i vanjsko okruženje tipiÄne preÄanske sredine. U dvotomnom romanu āPijana zemljaā, za koji je dobio nagradu Cvijeta ZuzoriÄ (1932), nastojao je āda iz sfere svakodnevnog života dopre do duhovnog horizonta vremenaā i kritiÄki progovori o temama koje su zaokupljale njegovu generaciju. Veliki doprinos dao je osvjetljavanju srpske književnosti u srednjem vijeku. Srpska akademija nauka nagradila ga je za zbirke pripovijedaka āJutrenja i bdenjaā (1926) i āZaljubljeniciā (1929), a KolarÄeva zadužbina za prvi roman āTrokoÅ”uljnikā (1930). Nosilac je Oktobarske nagrade za književnost. ZnaÄajan je njegov rad iz domena književno-historijske esejistike nastao nakon II. svjetskog rata. U briljantnoj zbirci eseja āSudbine i ljudiā (1968) o nekim najznaÄajnijim srpskim pjesnicima, pripovjedaÄima i kritiÄarima 19. i 20. vijeka (Branko RadiÄeviÄ, Jovan JovanoviÄ Zmaj, Laza KostiÄ, Jakov IgnjatoviÄ, Stevan Sremac, Simo Matavulj, Jovan SkerliÄ, Jovan DuÄiÄ i dr.), oÅ”trinom zapažanja, upeÄatljivim liÄnim izrazom, polemiÄkim tonom, novim idejama i nekonvencionalnim shvatanjima, prožetim donekle i konzervativnom tendencioznoÅ”Äu, dao je jedno od najznaÄajnijih esejistiÄkih djela svoga vremena. Privatni život Sa suprugom Katarinom (1898ā1985) imao je Äetvoro djece: Mirko, arhitekt (1921ā1993), dr Ratomir Ratko, pravnik (1923), Pavle, pravnik (1935) i Marina, udata BojiÄ, koja je zavrÅ”ila književnost (1937). U Beogradu je stanovao u Hilandarskoj ulici broj 30. Imao je sedmero unuÄadi. Unuka Zoja BojiÄ takoÄer je historiÄar umjetnosti. Bibliografija Knjige āJutrenja i bdenjaā, pripovijetke, Beograd, 1925, 1926. (s Veljkom PetroviÄem) āSrpska umetnost u Vojvodiniā, Novi Sad, 1927. āZaljubljeniciā, pripovijetke, Beograd, 1928. āBela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i životopisā, Beograd, 1928. āSabrana dela I-IIā, Beograd, 1929-1932. āTrokoÅ”uljnikā, roman, Beograd, 1930. āPijana zemlja I, IIā, roman, Beograd, 1932. āJugoslavische hedengasche beldenge kunstā, Amsterdam, 1935. āSrpska umetnost u Vojvodini do velike seobeā, Novi Sad, 1939. āLā art yougoslave des nos origines a nos joursā, Beograd, 1939. āDva veka srpskog slikarstvaā, Beograd, 1942. āUmetnost i umetniciā, Beograd, 1943. āSavremeni beogradski umetnici. Reprodukcijeā, Beograd, 1953. āU senci slaveā, Novi Sad, 1961. āPronaÄene stvariā, eseji, Beograd, 1961. āUmetniÄke kritikeā, Beograd, 1968. āSudbine i ljudiā, ogledi, Beograd, 1968. āSusreti i pismaā, eseji, Novi Sad, 1974. (Anica SaviÄ Rebac, Isidora SekuliÄ, Mileta JakÅ”iÄ, Jovan DuÄiÄ, Pero SlijepÄeviÄ, Ivan MeÅ”troviÄ, Toma RosandiÄ, Petar KonjoviÄ, Milan MilovanoviÄ, Sava Å umanoviÄ) āSrpska književnost u srednjem vekuā, Beograd, 1975. āSluÄajna otkriÄaā, eseji, Novi Sad, 1977. āIzabrani esejiā, Beograd, 1977. (Branko RadiÄeviÄ, Jovan JovanoviÄ Zmaj, Laza KostiÄ, Jakov IgnjatoviÄ, Bogdan PopoviÄ, Jovan DuÄiÄ) āPogledi i misliā, eseji, Novi Sad, 1978. āKamena otkriÄaā, studije o umetnosti, Beograd, 1978. āPriviÄenjaā I, Novi Sad, 1981. Milan KaÅ”anin, Svetislav MariÄ: āPrepiska dvojice mladiÄaā, Novi Sad, 1991. āSudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscimaā, Zagreb, 2001. (Branko RadiÄeviÄ, Äura JakÅ”iÄ, Jovan JovanoviÄ Zmaj, Laza KostiÄ, Jakov IgnjatoviÄ, Laza LazareviÄ, Simo Matavulj, Stevan Sremac, Ljubomir NediÄ, Bogdan PopoviÄ, Jovan SkerliÄ, Jovan DuÄiÄ) āIzabrana dela Milana KaÅ”aninaā * 1. āSrpska književnost u srednjem vekuā, Beograd, 2002. * 2. āZaljubljenici ; U senci slave : pripovetkeā, Beograd, 2003. * āZaljubljeniciā: āPoruÅ”eni domā, āPreobraženjeā, āŽenihā, āGreÅ”niciā * āU senci slaveā: āMravā, āUdovicaā, āUoÄi praznikaā, āZaljubljenikā, āParbenik božjiā, āVestalkaā, āNa meseÄiniā, āBraÄa pravoslavnaā, āNa pijaciā, āViÄenjeā, āSeljaciā, āUsamljenikā, āNemoÄā, āU senci slaveā * 3. āPijana zemlja ; TrokoÅ”uljnikā, Beograd, 2003. * 4. āPriviÄenjaā, Beograd, 2003. * 5. āSudbine i ljudiā, Beograd, 2004. * 6. āSusreti i pisma ; PronaÄene stvari ; Misliā, Beograd, 2004. * 7. āUmetnost i umetniciā, Beograd, 2004. * 8. āKamena otkriÄa ; SluÄajna otkriÄa ; Sa Milanom KaÅ”aninom ; O Milanu KaÅ”aninuā, Beograd, 2004. MG46
GROZDANA OLUJIÄ OLDANINI VRTOVI Tvrdi povez IzdavaÄ Bookland ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ (ŠŃŠ“ŠµŠ²ŠøŠŗ, 30. Š°Š²Š³ŃŃŃ 1934 ā ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 16. Š¼Š°ŃŃ 2019) Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠ° ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠµŃŠøŃŠ°, ŠµŃŠµŃŠøŃŃŠŗŠøŃŠ°, ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŃŠµŃŠŗŠ° Šø Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°ŃŠŗŠ°.[1] ŠŠµŠ³Š°Ń ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š½Š°Š»Š°Š·Šø ŃŠµ Ń ŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°ŃŃ. ŠŠ°Š¾ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠµŃ, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŠµŃŃ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š°: ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾ (1957), ŠŠ»Š°ŃŠ°Š¼ Š·Š° ŃŃŠ±Š°Š² (1962), ŠŠµ Š±ŃŠ“Šø Š·Š°ŃŠæŠ°Š»Šµ ŠæŃŠµ (1964), ŠŠøŠ²ŃŠµ ŃŠµŠ¼Šµ (1967), ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ (2009) Šø ŠŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŃŠø Š“Š¾ ŃŃŃŃŠ° (2017).[2] Š”Š°Š±ŃŠ°Š½Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šø Ń ŃŠµŃŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Šø ŃŃ 2018. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š·Š°Š“ŃŃŠ³Šµ Šø ŠŠ°ŃŃŠµŠ½Š¾Š½Š°. Š¢Š°ŠŗŠ¾ŃŠµ, ŠŗŠ°Š¾ Š±Š°ŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃŠ°Ń, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š±ŃŠ¾Ń Š±Š°ŃŠŗŠø Šø Š·Š±ŠøŃŠŗŠø Š±Š°ŃŠŗŠø. ŠŠµŃŃ ŃŠøŠ¼Š° ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ ŃŠµ ŠøŃŃŠøŃŃ 10 Š·Š±ŠøŃŠŗŠø: Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (1979), ŠŠµŠ±ŠµŃŠŗŠ° ŃŠµŠŗŠ° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (1984), ŠŠµŃŠ°Šŗ Šø ŠæŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Š° (1990), ŠŃŠøŠ½Ń Š¾Š±Š»Š°ŠŗŠ° (1990), ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø ŃŠ°ŃŠøŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (1998), ŠŠµŃŠµŃŠµŠ² ŃŠ²ŠµŃ (1998), Š”Š²ŠµŃŠ»Š¾ŃŠ½Š° Š²ŃŠ°ŃŠ° (2002), ŠŠ°Š¼ŠµŠ½ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š»ŠµŃŠµŠ¾ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2002), Š”Š½ŠµŠ¶Š½Šø ŃŠ²ŠµŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2004) Šø ŠŠ°ŃŃŃŠŗ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ°Š¼ŃŠøŠ¾ ŃŠ½Š¾Š²Šµ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2007). ŠŠµŠ½Š° Š“ŠµŠ»Š° Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š° ŃŃ Š±ŃŠ¾ŃŠ½Š° ŠøŠ·Š“Š°ŃŠ° Ń Š·ŠµŠ¼ŃŠø, Š° ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ“ŠµŠ½Š° ŃŃ Š½Š° ŃŠ°Šŗ 36 ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠøŃ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ°. ŠŠ¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŃŠ° ŃŠµ Š¼Š½Š¾Š³Š¾Š±ŃŠ¾ŃŠ½ŠøŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Šø ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠ°, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š“Š¾Š¼Š°ŃŠøŃ , ŃŠ°ŠŗŠ¾ Šø ŃŃŃŠ°Š½ŠøŃ ā ŠŠ¾Š²ŠµŃŠ° Š·Š° Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ (2004), ŠŠŠ-Š¾Š²Š° Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ (2009), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠøŠ½Š¾Š³ Š·Š°Š±Š°Š²Š½ŠøŠŗŠ° (1980), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ»Š°Š“Š¾ ŠæŠ¾ŠŗŠ¾Š»ŠµŃŠµ (1980. Šø 1984), ŃŃŠø Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ¼Š°ŃŠµŠ²ŠøŃ Š“ŠµŃŃŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ°, ŠæŠ¾Š²ŠµŃŠ° ŠŠ¼Š°ŃŠµŠ²ŠøŃ Š“ŠµŃŃŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ° (2001), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŃŠµŃŠµ, Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š¢ŠµŠ»ŠµŠ³ŃŠ°Š¼Š°, Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø Š»ŠµŠæŃŠøŃ Šø Š”ŃŠ°ŃŠ° Š¼Š°ŃŠ»ŠøŠ½Š° (2002), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ (2018), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŃ ŠæŃŠøŃŃ Šø Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Ń Š±Š°ŃŠŗŃ ŃŠ²ŠµŃŠ° (1994). ŠŠ¾Š“ŠµŃŠµŠ½ ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š²ŠøŃŠµŃŠŗŠø Š¾ŃŠ“ŠµŠ½ Dannebrog, 31. Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° 1977. ŠŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø ŃŠ»Š°Š½ Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŃŠ¾Š²Šø (Š”ŠŠ) Š¾Š“ 1970. Šø ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½ŠøŠ½ Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŃŠ»Š°.[1] ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŃŠ½Š¾Š²Š½Ń ŃŠŗŠ¾Š»Ń Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ»Š° ŃŠµ Ń ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š¼ Š¼ŠµŃŃŃ, Š° Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ Ń ŠŠµŃŠµŃŃ. ŠŠøŠæŠ»Š¾Š¼ŠøŃŠ°Š»Š° ŃŠµ Šø Š¼Š°Š³ŠøŃŃŃŠøŃŠ°Š»Š° Š½Š° ŠŃŃŠæŠø Š·Š° ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ Š½Š° Š¤ŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃŃ Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń.[3] Š¢Š¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ° ŃŠ°Š“ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°ŃŠŗŠ° Š·Š° Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ½ŃŠŗŠøŃ Š»ŠøŃŃŠ¾Š²Š°.[4] ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŠµŠ»Š° ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ Š±Š°Š²Šø Š²ŠµŠ¾Š¼Š° ŃŠ°Š½Š¾, ŃŠ¾Ń Ń ŃŃŠµŠ“ŃŠ¾Ń ŃŠŗŠ¾Š»Šø. Š”Š²Š¾ŃŠ° Š“ŠµŠ»Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°Š»Š° ŃŠµ Ń Š»ŠøŃŃŠ¾Š²ŠøŠ¼Š° Š”ŃŃŠ°Š¶ŠøŠ»Š¾Š²Š¾ Šø ŠŠ»Š°Š“Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ°. ŠŠ¾Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ ŠæŃŠøŃŃ Š½Š° ŠŗŠ¾Š½ŠŗŃŃŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š¾Š²Š°Š»Š° ŠŠ¾ŃŠ±Š° 1953. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[5] Š¢Š°Š“Š° ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š½Š° ŠæŃŠ²Š° ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠ°, ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ°ŠŗŠ¾, ŃŠ° ŃŠ°Š¼Š¾ 19 Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°, Š·Š°ŠŗŠ¾ŃŠ°ŃŠøŠ»Š° Ń ŃŠ²ŠµŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø. ŠŠ°Š¶Š°Š½ Š“ŠµŠ¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š·Š°Š¾ŃŃŠ°Š²ŃŃŠøŠ½Šµ (Š“ŠµŠ¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŠµ, Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°Š¼Š° Šø ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ Š»ŠøŃŠ½ŠøŃ ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠ°) ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŃ Š·Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ, ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Ń ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŃ āŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ńā, ŃŠøŃŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŃŠ»Š°Š½ŠøŃŠ°.[6] ŠŃŠµŠ¼ŠøŠ½ŃŠ»Š° ŃŠµ 16. Š¼Š°ŃŃŠ° 2019. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Ń 85. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø, Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ Š“ŃŠ¶Šµ Š±Š¾Š»ŠµŃŃŠø.[7][8] Š¢Ń Š²ŠµŃŃ ŃŠ°Š¾ŠæŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ń, Š“Š°Š½ ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠµŠ½Šµ ŃŠ¼ŃŃŠø.[9] Š”Š°Ń ŃŠ°ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ 21. Š¼Š°ŃŃŠ° 2019. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠŠ»ŠµŃŠø Š·Š°ŃŠ»ŃŠ¶Š½ŠøŃ Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½Š° Š½Š° ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š³ŃŠ¾Š±ŃŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń Ń 12 ŃŠ°ŃŠ¾Š²Š°.[10][11][12] ŠŠ²Š° ŃŠ°ŃŠ° ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ Ń Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŃŠøŃŠµŃŠµŠ½ ŠŗŠ¾Š¼ŠµŠ¼Š¾ŃŠ°ŃŠøŠ²Š½Šø ŃŠŗŃŠæ Š½Š° ŠŗŠ¾Š¼ ŃŃ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠøŠ»Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠø Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°ŃŠø: ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Š°Ń ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ, ŠŃŠ°Š³Š°Š½ ŠŠ°ŠŗŠøŃŠµŠ²ŠøŃ, Š Š°Š“ŠøŠ²Š¾ŃŠµ ŠŠøŠŗŠøŃ, ŠŠ¾ŃŠ°Š½Š° ŠŠæŠ°ŃŠøŃ Šø ŠŠµŃŠ°Ń ŠŠøŃŠ°Š½Š¾Š²ŠøŃ.[13] ŠŠ°ŃŠøŃŠµŃŠ° ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ, Š°ŃŃŠ¾Ń ŃŠ¾ŃŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ: ŠŃŠ°Š½ŠŗŠ¾ ŠŠµŠ»ŠøŃ Š Š¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠµŃ ŠŃŠ²Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ o Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ¼Š° Šø Š·Š° Š¼Š»Š°Š“Šµ ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Ń 22. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø.[14] ŠØŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š½ 1957. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ ŃŠµ Šø ŃŃŠæŠµŃ Šø Š¾ŃŠæŠ¾ŃŠ°Š²Š°ŃŠµ, Š¾Š“Š½Š¾ŃŠ½Š¾ Šø ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŠ²Š½Šµ Šø Š½ŠµŠ³Š°ŃŠøŠ²Š½Šµ ŃŠµŠ°ŠŗŃŠøŃŠµ. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ Šø ŃŠµŠ½Š·ŃŃŠøŃŠ°Š½ Š·Š±Š¾Š³ Š°Š¼Š¾ŃŠ°Š»Š½Š¾ŃŃŠø.[15] ŠŃŠµŠ²Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ Š½Š° Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ° Šø ŠæŃŠøŠ»Š°Š³Š¾ŃŠµŠ½ Š·Š° ŠøŠ·Š²Š¾ŃŠµŃŠµ Ń ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŃ. ŠŠ¾ ŃŠµŠ¼Ń ŃŠµ ŃŠ½ŠøŠ¼ŃŠµŠ½ Šø ŃŠøŠ»Š¼ Š§ŃŠ“Š½Š° Š“ŠµŠ²Š¾ŃŠŗŠ° Ń ŃŠµŠ¶ŠøŃŠø ŠŠ¾Š²Š°Š½Š° ŠŠøŠ²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ°.[16][17] Š”ŃŠµŠ½Š°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ, Š¾ŃŠøŠ¼ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠµ, ŠæŠøŃŠ°Š¾ Šø ŠŃŠ³ ŠŃŠøŠ·ŠµŃ, ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠø Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°Ń. ŠŠ»Š°Š²Š½Šµ ŃŠ»Š¾Š³Šµ Š“Š¾Š“ŠµŃŠµŠ½Šµ ŃŃ ŠØŠæŠµŠ»Šø Š Š¾Š³Š¾Š·ŠøŠ½, ŠŠ¾ŃŠø ŠŠøŃŠøŃŃ Šø ŠŠ¾ŃŠ°Š½Ń Š Š°Š“Š¼ŠøŠ»Š¾Š²ŠøŃŃ.[18] Š¤ŠøŠ»Š¼ ŃŠµ ŃŠ°ŃŠµŠ½ Ń ŠæŃŠ¾Š“ŃŠŗŃŠøŃŠø āŠŠ²Š°Š»Š° ŃŠøŠ»Š¼Š°ā,[19] Š° ŠæŃŠµŠ¼ŠøŃŠµŃŠ½Š¾ ŃŠµ ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·Š°Š½ 1962. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[20] Š£ Š¼ŠµŃŃŠ²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Ń, 1959. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ° ŠŗŃŃŠ° āŠŠ»Š°Š“Š¾ ŠæŠ¾ŠŗŠ¾Š»ŠµŃŠµā Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŠŗŃŠøŠ³Ń ŠŠøŃŃŠø Š¾ ŃŠµŠ±Šø, Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃ ŃŠ°Š·Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ° ŃŠ° ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠøŃŃŠøŠ¼Š°, Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š½Š°ŃŠ»Š° Šø Š¼Š»Š°Š“Š° ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š°.[21] Š¢ŃŠø Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, 1962, Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾ ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŠ·ŠµŃŠµ āŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°ā Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ ŃŠµŠ½ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ»Š°ŃŠ°Š¼ Š·Š° ŃŃŠ±Š°Š². ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±Š°ŃŠŗŠø ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃ Š·Š° ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŃ Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ Š¢ŠµŠ»ŠµŠ³ŃŠ°Ń Š“Š¾Š“ŠµŠ»ŠøŠ¾ ŃŠ¾Ń ŃŠµ 1963. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½. Š Š¾Š²Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š¾ ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Ń Šø ŃŠøŠ»Š¼ŃŠŗŃ Š°Š“Š°ŠæŃŠ°ŃŠøŃŃ. Š¤ŠøŠ»Š¼ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Ń ŃŠµŠ¶ŠøŃŠø Š¢Š¾Š¼Šµ ŠŠ°Š½ŠøŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠ¾Š¼ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŃŠµŠ½Š°ŃŠøŠ¾. ŠŃŠ¾Š“ŃŃŠµŠ½Ń ŃŠøŠ»Š¼Š° ŃŠµ Š„ŠøŠ“Š°ŃŠµŃ Š§Š°Š»ŠŗŠøŃ, Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠµ 1965. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠæŃŠ¾Š“ŃŠŗŃŠøŃŠø āŠŠ¾ŃŠ½Š° ŃŠøŠ»Š¼Š°ā. ŠŠ»Š°Š²Š½Šµ ŃŠ»Š¾Š³Šµ ŠæŠ¾Š²ŠµŃŠµŠ½Šµ ŃŃ ŠŃŠŗŠ¾ŃŠ°Š²Šø ŠŃŃŠ½ŠøŃ, Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½ŠŗŠø ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŠŃŠ°Š½ŠøŃŠ»Š°Š²Ń ŠŠøŠ»Š°Š“ŠøŠ½Š¾Š²ŠøŃŃ, ŠŃŠ°Š³Šø ŠŠøŃŃŠ¾Š²ŠøŃŃ Šø Š„ŠµŃŠ¼ŠøŠ½Šø ŠŠøŠæŠøŠ½ŠøŃ. Š£ Š½Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŠ¼ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°Š¼Š°, ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ° ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ½ŃŠŗŠµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šµ ŠŠµ Š±ŃŠ“Šø Š·Š°ŃŠæŠ°Š»Šµ ŠæŃŠµ, 1964, Šø ŠŠøŠ²ŃŠµ ŃŠµŠ¼Šµ, 1967. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ²Š°Ń Š“ŃŃŠ³Šø ŃŠµ ŃŃŠ°Š¾ Ń ŃŠ¶Šø ŠøŠ·Š±Š¾Ń Š·Š° ŠŠŠ-Š¾Š²Ń Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń. ŠŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ° Š²ŠµŃŠ·ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ ŠæŠ¾Š“ Š½Š°ŃŠ»Š¾Š²Š¾Š¼ Wild Seed ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š»Š° ŃŠµ Šø Š¾Š±Š°Š²ŠµŠ·Š½Š° Š»ŠµŠŗŃŠøŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŠøŃ ŃŠ½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŠ¼ŠµŃŠøŃŠø. Š£ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š¼ ŃŠ¾ŠŗŃŃŃ ŃŠµ ŃŃŠ±Š°Š½Šø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń Š¼Š»Š°Š“ŠøŃ ŃŃŠ“Šø, ŃŠøŃ Š¾Š²Šø ŠæŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼Šø, ŃŃŠ±Š°Š²Šø Šø Š½ŠµŠ“Š¾ŃŠ¼ŠøŃŠµ, ŃŃŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŃŠ° ŠæŃŠµŠŗŃŠµŃŠ½ŠøŃŃ Ń ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø Š·Š° Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ½Ń. ŠŠ“ ŃŠ°Š“Š° ŃŠµ Š¾ŠŗŃŠµŃŠµ ŠæŠøŃŠ°ŃŃ Š±Š°ŃŠŗŠø Šø Š·Š±ŠøŃŠŗŠø Š±Š°ŃŠŗŠø. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 2009, Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° Š·Š°Š“ŃŃŠ³Š° ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ½Šø, ŠµŠ¼ŠøŠ³ŃŠ°Š½ŃŃŠŗŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½[22] ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ. ŠŠ½ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø Š¾ ŃŠµŠ“Š½Š¾Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Ń ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠø, ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠø ŠŃŠ°ŃŠŗŠø.[23] ŠŠµŃŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Š¼ Š¾Š“Š»ŃŠŗŠ¾Š¼ Š¶ŠøŃŠøŃŠ° Š·Š° Š“Š¾Š“ŠµŠ»Ń ŠŠŠ-Š¾Š²Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ, ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š³Š»Š°ŃŠµŠ½ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠøŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[24] ŠŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ½Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŃŠø Š“Š¾ ŃŃŃŃŠ°, Š·Š°Š²ŃŃŠµŠ½ 1962. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠµ ŃŠµŠŗ 2017. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š·Š°Š“ŃŃŠ³Šµ.[25] Š Š°Š·Š»Š¾Š³ Š·Š±Š¾Š³ ŠŗŠ¾Š³ ŃŠµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŗŠ°ŃŠ½Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠµŃŃŠµ ŃŠµŠ½Š·ŃŃŠ° Šø Š¶ŠµŃŃŠ¾ŠŗŠ¾ Š¾ŃŠæŠ¾ŃŠ°Š²Š°ŃŠµ ŃŠµŠ½Š¾Š³ ŠæŃŠ²Š¾Š³ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š° (ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾), ŠŗŠ°Š¾ Šø ŃŠ¾ Š“Š° Š¾Š½ Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·Š°Š½ ŠøŠ· ŠøŠ“ŠµŠ¾Š»Š¾ŃŠŗŠø Š¾Š±Š¾ŃŠµŠ½Š¾Š³ Š“ŠøŃŠŗŃŃŃŠ° ŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠµ ŠµŠæŠ¾Ń Šµ.[26] ŠŠ±Š¾Š³ ŃŠµ ŃŠøŃŠµŠ½ŠøŃŠµ ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠµŃŠøŃŠ° ŃŠµ ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°Š»Š° Š“Š° Š½ŠøŃŠµ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š·Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°ŃŠµ Šø Š·Š°Š²ŃŃŠµŠ½Šø ŃŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃ Š½ŠøŃŠµ Š½ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŠŗŠ°Š·ŠøŠ²Š°Š»Š°.[27] Š£Š¾ŠæŃŃŠµŠ½Š¾, Š¾Š½ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø Š¾ ŠŃŃŠ³Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŃ Ń Š²Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Ń ŃŠ°Š²Š½ŠøŃŠø.[28] Š”Š°Š±ŃŠ°Š½Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šø Ń ŃŠµŃŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Šø ŃŃ 2018. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š·Š°Š“ŃŃŠ³Šµ Šø ŠŠ°ŃŃŠµŠ½Š¾Š½Š°.[29] ŠŠµŠ½Š° ŃŠ°Š±ŃŠ°Š½Š° Š“ŠµŠ»Š° Ń 14 ŠŗŃŠøŠ³Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° Š·Š°Š“ŃŃŠ³Š°.[30] ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃŠ°Ń ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1979, Š·Š°Š³ŃŠµŠ±Š°ŃŠŗŠ° ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ° ŠŗŃŃŠ° āŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃā Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŃŠ¾Ń Š·Š±ŠøŃŠŗŃ Š±Š°ŃŠŗŠø Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø ŃŃŠæŠµŃ Šø Š·Š° ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° Š“Š¾Š±ŠøŠ»Š° Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠøŠ½Š¾Š³ Š·Š°Š±Š°Š²Š½ŠøŠŗŠ°.[31] ŠŃŠøŃŠ° ŠŠ°ŃŠ°Š»ŠøŃŠ° Šø ŃŠ¼ŃŃ ŠøŠ· Š¾Š²Šµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠµ Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ»Š° ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š½Š° ŠŗŠ¾Š½ŠŗŃŃŃŃ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Ń Š±Š°ŃŠŗŃ ŃŠ²ŠµŃŠ° Ń Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠø Š”Š²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠŗŠ¾Š½Š³ŃŠµŃŠ° Š·Š° ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ (World Congress for Art and Culture) 1994. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń Š”ŃŠµŠ“ŠøŃŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠŠ¼ŠµŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŠŃŠ¶Š°Š²Š°Š¼Š°.[32][33] ŠŠ¾ Š±Š°ŃŠŗŠ°Š¼Š° ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŠ½ŠøŠ¼ŃŠµŠ½Šµ ŃŃ ŠæŠ»Š¾ŃŠ° Šø ŠŗŠ°ŃŠµŃŠ° Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š° Ń ŠøŠ½ŃŠµŃŠæŃŠµŃŠ°ŃŠøŃŠø ŠŠøŃŠµ ŠŠ»ŠµŠŗŃŠøŃŠ°,[34] ŃŠ· Š¼ŃŠ·ŠøŃŠŗŃ ŠæŃŠ°ŃŃŃ ŠŠ°Š·Šµ Š ŠøŃŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š³ Šø ŃŠµŠ»ŠµŠ²ŠøŠ·ŠøŃŃŠŗŠ° ŃŠµŃŠøŃŠ° (Š“ŠµŠ²ŠµŃ Š½Š°ŃŃŠ°Š²Š°ŠŗŠ° Š¾Š“ ŠæŠ¾ ŃŃŠøŠ“ŠµŃŠµŃ Š¼ŠøŠ½ŃŃŠ°). Š”ŃŠµŠ½Š°ŃŠøŠ¾ Š·Š° ŃŠµŃŠøŃŃ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š»Š° ŃŠµ Š¢Š°ŃŃŠ°Š½Š° ŠŠ°Š²ŠøŃŠøŃ, Š° ŃŠµŠ¶ŠøŃŠ°Š»Š° ŠŠµŃŠ° ŠŠµŠ»Š¾Š³ŃŠ»ŠøŃ. ŠŠ»Š°Š²Š½Šµ ŃŠ»Š¾Š³Šµ ŃŃŠ¼Š°ŃŠøŠ»Šø ŃŃ Š³Š»ŃŠ¼ŃŠø Š Š°Š“Š¼ŠøŠ»Š° Š”Š°Š²ŠøŃŠµŠ²ŠøŃ Šø ŠŠøŠŗŠ° ŠŠøŠ»ŠµŠ½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŃŠµ Š“ŠµŃŠ° ŠøŠ· Š“ŠµŃŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Š³ŃŃŠæŠµ Š Š°Š“ŠøŠ¾-ŃŠµŠ»ŠµŠ²ŠøŠ·ŠøŃŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ. ŠŠµŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, 1984. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠ° ŠŠµŠ±ŠµŃŠŗŠ° ŃŠµŠŗŠ° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ, ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŃŠµŠ“ŃŠ·ŠµŃŠ° ŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃ. ŠŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ° ŠŗŃŃŠ° āŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š° ŠŗŃŠøŠ³Š°ā Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŃŠ¾Ń Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŃŃŠøŃŠŗŠ° ŃŃŠ±ŠøŃŠøŃŠ°, ŃŠøŃŠµ ŃŃ ŠæŃŠøŃŠµ ŃŠŗŃŃŃŠµŠ½Šµ Ń Š½ŠøŠ· ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠøŃ Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ° Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń, Š”ŠŠ, Š ŃŃŠøŃŠø, ŠŠ·ŃŠ°ŠµŠ»Ń, ŠŠ½Š“ŠøŃŠø, ŠŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ¾Ń Šø Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Ń.[35] ŠŃŠøŃŠ° ŠŠ³ŃŠ° ŠøŠ· Š¾Š²Šµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ Š½Š° ŠŗŠ¾Š½ŠŗŃŃŃŃ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŃ ŠæŃŠøŃŃ Ń ŠŃŠ½ŃŠ±ŠµŃŠ³Ń, Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń. Š Š¾Š¼Š°Š½-Š±Š°ŃŠŗŠ° ŠŠ²ŠµŠ·Š“Š°Š½Šµ Š»ŃŃŠ°Š»ŠøŃŠµ, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ 1987. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ, ŠøŠ¼Š°Š¾ ŃŠµ Š“Š¾Š±Š°Ń ŠæŃŠøŃŠµŠ¼ ŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠµ, Š° ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°ŃŠø ŃŃ Š³Š° Š²ŃŠ»Š¾ Š“Š¾Š±ŃŠ¾ Š¾ŃŠµŠ½ŠøŠ»Šø. ŠØŠµŃŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, 1990. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠøŠ·Š»Š°Š·Šø Š·Š±ŠøŃŠŗŠ° ŠŠµŃŠ°Šŗ Šø ŠæŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Š°, ŠŗŠ°Š¾ Šø Š·Š±ŠøŃŠŗŠ° ŠŃŠøŠ½Ń Š¾Š±Š»Š°ŠŗŠ°. ŠŠ¾ŃŠ¾Š¼ ŃŃ ŃŃŠ»ŠµŠ“ŠøŠ»Šµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠµ: ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø ŃŠ°ŃŠøŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (1998), ŠŠµŃŠµŃŠµŠ² ŃŠ²ŠµŃ (1998), Š”Š²ŠµŃŠ»Š¾ŃŠ½Š° Š²ŃŠ°ŃŠ° (2002), ŠŠ°Š¼ŠµŠ½ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š»ŠµŃŠµŠ¾ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2002), Š”Š½ŠµŠ¶Š½Šø ŃŠ²ŠµŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2004) Šø ŠŠ°ŃŃŃŠŗ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ°Š¼ŃŠøŠ¾ ŃŠ½Š¾Š²Šµ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2007).[36] ŠŃŠµŃŠøŃŃŠŗŠøŃŠ°, ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŃŠµŃŠŗŠ° Šø Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŠµŃŠ°Š½ŠŗŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŠ¼Š¾Š²ŠøŃ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šø ŠŠ»ŃŃŠøŃ. ŠŠ°Š»Š°Š·Šø ŃŠµ Ń Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŃ Š·Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ, ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Ń ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŃ āŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ń` ŠŠ¾ŃŠµŠ“ Š±Š°ŃŠŗŠø Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š°, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° Šø Š±ŃŠ¾ŃŠ½Šµ ŠµŃŠµŃŠµ Š¾ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠøŠ¼Š° Š¤ŃŠ°Š½ŃŃ ŠŠ°ŃŠŗŠø, Š¢Š¾Š¼Š°ŃŃ ŠŃŠ»ŃŃ Šø ŠŠ°ŃŃŠµŠ»Ń ŠŃŃŃŃŃ, ŠŗŠ°Š¾ Šø Š“ŠµŠ»Ń ŠŠ¾ŠµŃŠøŠŗŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠµ.[37] ŠŠ±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Šø ŃŃŃŠ“ŠøŃŃ ŠŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼ ŠøŠ“ŠµŠ½ŃŠøŃŠµŃŠ° Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø Ń Š“ŠµŠ»Ń ŠŠøŃŃŠøŠ½ŠøŃŠµ ŠŃŠ»Ń.[38] ŠŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Šø ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŠ»Š°ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š¾Š¼. ŠŃŠµŠ²ŠµŠ»Š° ŃŠµ Š“ŃŠ°Š¼Šµ ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠøŃŃŠ° ŠŃŠ½Š¾Š»Š“Š° ŠŠµŃŠŗŠµŃŠ°, ŃŠ°ŠæŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° ŠŃŠŗŠøŃŠ° ŠŠøŃŠøŠ¼Šµ Šø Š°Š¼ŠµŃŠøŃŠŗŠ¾Š³ Š½Š¾Š±ŠµŠ»Š¾Š²ŃŠ° Š”Š¾Š»Š° ŠŠµŠ»Š¾ŃŠ°, ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šµ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ ŠøŠ½Š“ŠøŃŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠµ ŠŠ¼ŃŠøŃŠµ ŠŃŠøŃŠ°Š¼ (Š¢Š°Ń ŃŠ¾Š²ŠµŠŗ Šø ŠŠ¾ŃŃŃŃ),[39] Š“ŠµŠ»Š¾ Š“Š¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŠŃŠ»ŠøŃŠµŃŠ¾Š²Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ā ŠŠøŠ»ŠøŃŠµŠ¼Š° ŠŠµŠ½ŠµŠ“ŠøŃŠ° (ŠŠ¾ŃŠ¾Š²) Šø ŠæŃŠøŃŠµŠ“ŠøŠ»Š° Šø ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ»Š° ŠæŠµŃŠ¼Šµ Š·Š° Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŃ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ ŠøŠ½Š“ŠøŃŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠŃŠøŠ·ŠøŠ²Š°ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠ»Š¾ŃŃŠø ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ 1980. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š¾ ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŠ·ŠµŃŠµ āŠ Š°Š“ā.[40] Š£ ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š·Š°Š“ŃŃŠ³Šµ 2001. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š¾ ŃŠµ Š“ŠµŠ»Š¾ ŠŠ½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ° ŃŃŠ±Š°Š²Š½ŠøŃ Š±Š°ŃŠŗŠø ŃŠ²ŠµŃŠ°, ŠæŃŠ²Š¾ Š¾Š²Šµ Š²ŃŃŃŠµ Ń ŃŠ²ŠµŃŃ, Ń ŠŗŠ¾Š¼ ŃŃ ŃŠµ Š½Š° Š¾ŠŗŠ¾ ŠæŠµŃŃŃŠ¾ ŃŃŃŠ°Š½Š°, Š½Š°ŃŠ»Šµ Š½Š°ŃŠ»ŠµŠæŃŠµ ŠŗŠøŠ½ŠµŃŠŗŠµ, ŃŃŃŠŗŠµ, ŃŃŠæŃŠŗŠµ, Ń Š°Š²Š°ŃŃŠŗŠµ, ŃŠŗŠ¾ŃŃŠŗŠµ, ŠøŠ½Š“ŠøŃŃŠŗŠµ, Š±ŃŠ°Š·ŠøŠ»ŃŠŗŠµ, ŠµŃŃŠ¾Š½ŃŠŗŠµ, ŃŠ°ŠæŠ°Š½ŃŠŗŠµ, Š°ŃŠ°ŃŠŗŠµ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ, ŠŗŠ°Š¾ Šø Š½ŠøŠ· Š°ŃŃŠ¾ŃŃŠŗŠøŃ ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠøŃ Š±Š°ŃŠŗŠø Š„Š°Š½ŃŠ° ŠŃŠøŃŃŠøŃŠ°Š½Š° ŠŠ½Š“ŠµŃŃŠµŠ½Š°, Š±ŃŠ°ŃŠµ ŠŃŠøŠ¼, ŠØŠ°ŃŠ»Š° ŠŠµŃŠ¾Š° ŠøŃŠ“.[41] ŠŠµŠ³Š°Ń ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŠµ Š·Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ, ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Ń ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŃ āŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ńā Š±Š°ŃŃŠøŠ½Šø Š»ŠµŠ³Š°Ń ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ. ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠ° ŃŠµ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŃ ŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ń ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŠ»Š° Š“ŠµŠ¾ Š»ŠøŃŠ½Šµ Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŠµ, Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°Š¼Š°, Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ Šø Š»ŠøŃŠ½Šµ ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠµ. Š£ Š»ŠµŠ³Š°ŃŃ ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·Šµ Š“Š²Šµ ŠæŠøŃŠ°ŃŠµ Š¼Š°ŃŠøŠ½Šµ, ŃŠŗŃŃŃŃŃŃŃŠø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠøŠ½Ń Š¾Š¼ŠøŃŠµŠ½Ń ŠæŠøŃŠ°ŃŃ Š¼Š°ŃŠøŠ½Ń āŠŠ»ŠøŠ¼ŠæŠøŃŠ°ā ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠøŠ»Š° Š“ŠµŃŠµŠ½ŠøŃŠ°Š¼Š° Šø Š¼Š°ŃŃ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š±ŠøŠ»Š½Ń ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ Š½Š¾ŃŠøŠ»Š° Š½Š° Š»ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ°.[33] Š£ Š·Š±ŠøŃŃŠø ŠŗŃŠøŠ³Š° ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°Š¼Š° ŃŠµ Šø ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŠ¾Š±ŃŠøŃŠµ ŠŠ¾ŃŠøŃŠ° (ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŠøŃŠµ: āŠŠ¾ŃŠ¾Ń Š¼ŠøŠ»Š¾Ń ŠæŃŠ²Š¾Ń ŃŠ°Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ½ŠøŃŠø, ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠø ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šø ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŠ° ŃŃŠ±Š°Š²ŃŃā). ŠŃŃŠ³Š¾ ŠæŠøŃŃŠø ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š»Šø ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šø ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŃ: ŠŃŃŠ°Š½ ŠŠ°ŃŠøŃ, Š”Š²ŠµŃŠ° ŠŃŠŗŠøŃ, ŠŠ¾Š¶ŠøŠ“Š°Ń ŠØŃŃŠøŃŠ°, ŠŃŠ°Š³Š°Š½ ŠŠ¾Š»ŃŠ½ŃŠøŃŠ°, Š°Š»Šø Šø ŃŃŃŠ°Š½Šø ŠæŠøŃŃŠø, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ Š”Š¼ŠøŃ, Š±ŠµŃŃŃŠµŠ»ŠµŃ Š°ŃŃŠ¾Ń ŠŃŃŠ¾ŃŠŗ Š¢Š°ŃŠ¼ŃŠ° ŃŠ° ŠæŠøŃŠ¼Š¾Š¼ Š·Š°Š¾ŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ Ń ŠŗŃŠøŠ·Šø, ŠøŠ½Š“ŠøŃŃŠŗŠø ŠæŠøŃŃŠø ŠØŃŠøŠŗŠ°Š½Ń ŠŠ°ŃŠ¼Š° Šø Š”ŠøŃŠ°ŠŗŠ°Š½Ń ŠŠ°Ń Š°ŠæŠ°ŃŃŠµ, Š°ŃŃŃŃŠøŃŃŠŗŠø Š°ŃŃŠ¾Ń Š„ŠµŃŠ±ŠµŃŃ ŠŃŠ½ŠµŃŠ°, Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠø Š°ŃŃŠ¾Ń ŠŃŃŠøŠ¼Š° ŠŠ»ŠµŃŠ½ŠøŠ¾ŠŗŠ²Š° Šø Š“ŃŃŠ³Šø.[33] ŠŠµŠ³Š°Ń ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·Šø Ń ŠŃŠ·ŠµŃŃ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø. Š£ Š¼Š°ŃŃ 2022. ŃŃŃŠ°Š½Š¾Š²ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° āŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃā Š½Š°Š¼ŠµŃŠµŠ½Š° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠøŠ¼Š° Š“Š¾ 35 Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°.[42][43] ŠŠ°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ°Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ, Š°ŃŃŠ¾Ń ŃŠ¾ŃŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ: ŠŃŠ°Š½ŠŗŠ¾ ŠŠµŠ»ŠøŃ ŠŠ¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠŠ¾Š²ŠµŃŠµ Š·Š° Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ (2004). ŠŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠ¾Š³Š°, Š“Š¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠŠŠ-Š¾Š²Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ (ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ) Ń 2009. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø,[44] ŠæŃŠ²Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠøŠ½Š¾Š³ Š·Š°Š±Š°Š²Š½ŠøŠŗŠ° (1980), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ»Š°Š“Š¾ ŠæŠ¾ŠŗŠ¾Š»ŠµŃŠµ (1980. Šø 1984), ŃŃŠø Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ¼Š°ŃŠµŠ²ŠøŃ Š“ŠµŃŃŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ°,[45][46][47] Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŃŠµŃŠµ Š·Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾, Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ Š¢ŠµŠ»ŠµŠ³ŃŠ°Š¼Š° Š·Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ»Š°ŃŠ°Š¼ Š·Š° ŃŃŠ±Š°Š²,[48] Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø Š»ŠµŠæŃŠøŃ Šø Š”ŃŠ°ŃŠ° Š¼Š°ŃŠ»ŠøŠ½Š° (2002), ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ (2018) Š·Š° ŃŠµŠ»Š¾ŠŗŃŠæŠ½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½ŠøŠ¼ Š¾ŃŠ²ŃŃŠ¾Š¼ Š½Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŃŠø Š“Š¾ ŃŃŃŃŠ°.[49] ŠŃŠ²Š¾ŃŠøŠ»Š° ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Ń Š±Š°ŃŠŗŃ ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŃ Š“Š¾Š“ŠµŃŃŃŠµ Š”Š²ŠµŃŃŠŗŠø ŠŗŠ¾Š½Š³ŃŠµŃ Š·Š° ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ (1994) Š·Š° ŠæŃŠøŃŃ ŠŠ°ŃŠ°Š»ŠøŃŠ°, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° Ń Š·Š±ŠøŃŃŠø Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š°.[26] ŠŠ“Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Š°Š½Š° ŃŠµ Š“Š°Š½ŃŠŗŠøŠ¼ Š²ŠøŃŠµŃŠŗŠøŠ¼ Š¾ŃŠ“ŠµŠ½Š¾Š¼ ŠŠ°Š½ŠµŠ±Š¾ŃŠ³ Š·Š° Š·Š°ŃŠ»ŃŠ³Šµ Š½Š° ŠæŠ¾ŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø, Š° ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø ŃŠµ Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½ŠøŠ½ Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŃŠ»Š°, Š³Š»Š°Š²Š½Š¾Š³ Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠŗŠµ.[50] ŠŃŠøŃŠøŠŗŠ° Š Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŃ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š·Š° ŃŃŠæŃŠŗŃ, ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŃ, Š°Š»Šø Šø ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ ŠæŠøŃŠ°Š»Šø ŃŃ Š±ŃŠ¾ŃŠ½Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°ŃŠø ŠæŠ¾ŠæŃŃ ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŠ° ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ°, ŠŠ²Š°Š½Š° Š. ŠŠ°Š»ŠøŃŠ°, ŠŃŠ°Š³Š°Š½Š° ŠŠ°ŠŗŠøŃŠµŠ²ŠøŃŠ° Šø Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½Š° Š. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°, ŠŠ¾ŃŠ°Š½Šµ ŠŠæŠ°ŃŠøŃ, ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠµŠ“ŠøŃŠ°, ŠŠµŃŃŠ° ŠŠøŃŠ°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ° ŠøŃŠ“. ŠŠ½Š¾Š³Šµ ŃŠµŠ½Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ Š²ŃŠ»Š¾ Š“ŠøŃŠŗŃŠµŃŠ½Š¾ ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŃŃŃ Š“ŠµŃŠ°Š²Š°ŃŠ° Ń ŃŠ²ŠµŃŃ Ń ŠŗŠ¾ŃŠµŠ¼ ŃŠµ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š° Šø Š¼Š½Š¾Š³Šµ ŃŠµŠ½Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ ŠæŠ¾Š“ŃŃŠøŃŃ Š¼Š»Š°Š“Š¾Š³ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗŠ° Š“Š° Š±ŃŠ“Šµ ŠæŃŠŗŠ¾ŃŠ°Š½ Š“Š° Š±ŃŠ“Šµ ŃŠ²Š¾Ń. āāŠŠ¾ŃŠ°Š½Š° ŠŠæŠ°ŃŠøŃ, ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø, ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń, Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°Ń Šø ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń.[51][52] ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š° ŠŗŠ°Š¾ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃ, Š½ŠµŠŗŠ¾Š½Š²ŠµŠ½ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Š°. Š”Š²Šµ ŃŠµ ŃŠ¾ Š¾Š½Š“Š° ŠæŃŠµŠ½Š¾ŃŠøŠ»Š° Ń ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Šµ, Š° ŃŠµŠ½Šø Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Šø ŃŃ Š¼Š»Š°Š“Šø ŃŃŠ“Šø, Š“ŠµŠ²Š¾ŃŠŗŠµ, Š¼Š»Š°Š“ŠøŃŠø, ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Š³ Š¾Š½Š“Š°ŃŃŠµŠ³ Š³ŃŠ°Š“Š° Šø Š¾Š½Š° ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŠ°Ń ŃŃŠ±Š°Š½Šµ ŠæŃŠ¾Š·Šµ Ń ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŃŠ°ŃŠ½Š¾Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø āāŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠµŠ“ŠøŃ, ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗ Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń[53] Š”Š°Š·Š½Š°ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ Š±Š°ŃŠŗŠ° Š»ŠµŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°, Š° Š±Š°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ¾ŃŃ Š½ŠµŠ¾ŠæŃ Š¾Š“Š½Š° ŠæŠ¾Š¼Š°Š¶Šµ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šø ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š“Š° Š³ŃŠ°Š“Šø ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠæŠ¾ŠµŃŃŠŗŃ Š²ŠøŠ·ŠøŃŃ Š½Š° ŃŠµŠ¼Š°Š¼Š° Šø Š¼Š¾ŃŠøŠ²ŠøŠ¼Š° ŃŃŠ¾ŃŠµŠ½ŠøŠ¼ Ń ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾ŃŃ, Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½ŠøŠ¼ ŠøŠ·ŃŠ°Š·Š¾Š¼ Šø Š½Š¾Š²ŠøŠ¼ ŃŃŠøŠ»Š¾Š²ŠøŠ¼Š°, Š¾ŃŠ»Š°ŃŠ°ŃŃŃŠø ŃŠµ Š½Š° ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŠŗŠ¾ ŠøŃŠŗŃŃŃŠ²Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ ŠæŃŠµŃŃ Š¾Š“Š½ŠøŠŗŠ°, Š° Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ Š½Š° Š±Š¾Š³Š°ŃŃŃŠ²Š¾ Šø ŃŠ°Š·ŃŃŠµŠ½Š¾ŃŃ Š½Š°ŃŠµ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. āāŠ”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½ Š. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń[54] ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š¾ŃŃŠ°ŃŠµ Š¼ŠµŃŃ Š¼Š»Š°ŃŠøŠ¼ ŃŠøŃŠ°Š¾ŃŠøŠ¼Š° ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠ° Šø Š²Š¾ŃŠµŠ½Š° ŠŗŠ°Š¾ Š±Š°ŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃŠ°Ń, Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠµŠ½Šø Š°ŃŃŠ¾ŃŃŠŗŠø ŠæŠ¾ŃŠµŃŠø, ŃŃŠµŠ“ŠøŠ½Š¾Š¼ ŠæŃŠ¾ŃŠµŠŗŠ»Š¾Š³ Š²ŠøŃŠµŠŗŠ°, Ń Š·Š½Š°ŠŗŃ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š¾ŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Šø Š“Š¾ŃŠ°Š“ Š½ŠµŠ¾ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½Šµ ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Šµ Š¼Š»Š°Š“ŠøŃ Ń ŠøŠ“ŠµŠ¾Š»Š¾ŃŠŗŠø Š¾ŠŗŠ»Š¾ŠæŃŠµŠ½Š¾Š¼ Š“ŃŃŃŃŠ²Ń. Š Š¾Š¼Š°Š½Ń ŃŠµ Ń Š·Š°Š²ŃŃŠ½Š¾Š¼ ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Ń Šø Š²ŃŠ°ŃŠøŠ»Š°, Š“Š° Š±Šø ŠŗŠ¾Š“ Š·Š½Š°Š»Š°ŃŠ° Šø ŃŠøŃŠ°Š»Š°ŃŠ° ŠøŠ·Š½Š¾Š²Š° ŠæŠ¾ŃŠ²ŃŠ“ŠøŠ»Š° ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Ń Š²ŠøŃŠµŃŃŃŠ°Š½Š¾ŃŃ Šø Š²ŃŠøŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃ. āāŠŠ»Š°Š“Š°Š½ ŠŃŠŗŠ¾ŃŠ°Š²ŃŠµŠ²ŠøŃ, ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠ°Ń Šø ŠŠøŠ½ŠøŃŃŠ°Ń ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠµ Šø ŠøŠ½ŃŠ¾ŃŠ¼ŠøŃŠ°ŃŠ° Š ŠµŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ[55] ŠŠµŠ»Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1957). ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š° ŠŗŃŠøŠ³Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1962). ŠŠ»Š°ŃŠ°Š¼ Š·Š° ŃŃŠ±Š°Š². ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1964). ŠŠµ Š±ŃŠ“Šø Š·Š°ŃŠæŠ°Š»Šµ ŠæŃŠµ. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1967). ŠŠøŠ²ŃŠµ ŃŠµŠ¼Šµ. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1979). Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±: ŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1984). ŠŠµŠ±ŠµŃŠŗŠ° ŃŠµŠŗŠ° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±: ŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1984). ŠŃŃŠøŃŠŗŠ° ŃŃŠ±ŠøŃŠøŃŠ°. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š° ŠŗŃŠøŠ³Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1987). ŠŠ²ŠµŠ·Š“Š°Š½Šµ Š»ŃŃŠ°Š»ŠøŃŠµ. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1990). ŠŠµŃŠ°Šŗ Šø ŠæŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1990). ŠŃŠøŠ½Ń Š¾Š±Š»Š°ŠŗŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1998). ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø ŃŠ°ŃŠøŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1998). ŠŠµŃŠµŃŠµŠ² ŃŠ²ŠµŃ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2002). Š”Š²ŠµŃŠ»Š¾ŃŠ½Š° Š²ŃŠ°ŃŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2002). ŠŠ°Š¼ŠµŠ½ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š»ŠµŃŠµŠ¾ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2004). Š”Š½ŠµŠ¶Š½Šø ŃŠ²ŠµŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2007). ŠŠ°ŃŃŃŠŗ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ°Š¼ŃŠøŠ¾ ŃŠ½Š¾Š²Šµ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2009). ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° Š·Š°Š“ŃŃŠ³Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2017). ŠŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŃŠø Š“Š¾ ŃŃŃŃŠ°. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° Š·Š°Š“ŃŃŠ³Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2017). ŠŠøŠ»Šø ŃŃ Š“ŠµŃŠ° ŠŗŠ°Š¾ Šø ŃŠø. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠŗŠ»Š°Š½Š“.
Autor - osoba KostiÄ, Laza, 1841-1910 = KostiÄ, Laza, 1841-1910 Naslov Knjiga o Zmaju / Laza KostiÄ ; [priredio DragiÅ”a ŽivkoviÄ] Vrsta graÄe knjiga ; odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.) Jezik srpski Godina 1984 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1984 (Beograd : BIGZ) FiziÄki opis 507 str. : faks. ; 21 cm Drugi autori - osoba ŽivkoviÄ, DragiÅ”a, 1914-2002 = ŽivkoviÄ, DragiÅ”a, 1914-2002 VukoviÄ, ÄorÄije, 1943-2020 = VukoviÄ, ÄorÄije, 1943-2020 (Pl.) Napomene Tiraž 2.000 Str. 7-22: Laza KostiÄ o Jovanu JovanoviÄu Zmaju / DragiÅ”a ŽivkoviÄ Napomene: str. 457-465 Napomena prireÄivaÄa: str. 467-468 ReÄnik stranih i manje poznatih reÄi i izraza: str. 469-470 Str. 473-[508]: Sporna knjiga / ÄorÄije VukoviÄ Napomene i bibliografske reference uz tekst. Predmetne odrednice JovanoviÄ-Zmaj, Jovan, 1833-1904 Laza KostiÄ: KNJIGA O ZMAJU (O Jovanu JovanoviÄu Zmaju (Zmajovi) njegovu pevanju, miÅ”ljenju i pisanju, i njegovu dobu...dotkao i napisao LAZAR KOSTIÄ) IzdavaÄ: PROSVETA, Beograd, 1984.god. Tvrdi platneni povez, 508 strana, Äirilica. OdliÄno oÄuvano. `Anatemisana veÄ u trenutku kada se pojavila (Sombor, 1902.god), knjiga Laze KostiÄa `O Jovanu JovanoviÄu Zmaju...` bila je i ostala najkontroverznije delo u srpskoj literaturi; po miÅ”ljenju nekih- pamflet o jednom od najpopularnijih pesnika srpskih 19. veka, `narodnom pesniku, miljeniku i slavljeniku` Å”irom srpstva; po drugima- apologija jednog slova Zmajeve poezije, najzanosnija pohvala `slavujskih` pesama ovoga pesnika. Zasnovana sva na `suprotici` izmeÄu dva koncepta pesniÅ”tva- koncepta Laze KostiÄa o `ukrÅ”taju sna i jave` u poeziji i o lepoti kao krajnjem i najviÅ”em cilju poezije, i Zmajeva koncepta o humanoj funkciji poezije u cilju snaženja životnih sila Äovekovih /`Gde je bola, gde je jada, /pesma blaži, /Gde se kloni, gde se pada, /Pesma snaži`/, ta knjiga je kompoziciono i argumentaciono cela izgraÄena takoÄe na jednoj `suprotici`; na shvatanju Laze KostiÄa o `slavujanskoj` i `zmajevskoj` prirodi Zmajeva pevanja, pri Äemu nije doÅ”lo, ili je veoma retko dolazilo, do `ukrÅ”taja`, do `premosti` tih dveju pesniÄkih inspiracija nego je `zmaj` progutao `slavuja`, a ovaj se samo pokatkad, noÄu, iskrade iz zmajeva ždrela da bi otpevao poneku `slavujanku`... Ta knjiga je doživela zlu sudbinu da bude doÄekana kao Å”okantan i zavidljiv napad jednog pesnika na njegovog pesniÄkog sabrata i da dugo vremena bude viÅ”e preÄutkivana nego napadana, kao sramotna mrlja na liku jednog od naÅ”ih najÄudnijih pesnika 19. veka ā Laze KostiÄa, i kao joÅ” sramotnija ljaga na liku drugog od naÅ”ih najznaÄajnijih pesnika toga veka ā Jovana JovanoviÄa Zmaja. Izdata troÅ”kom i staranjem samog autora 1902. godine, ta knjiga veÄeg formata, na preko 450 stranica, nije dosad doživela drugo izdanje, i predstavlja, joÅ” uvek, BIBLIOTEÄKI RARITET.` Dr Laza KostiÄ je roÄen 31. januara 1841. godine u selu Kovilj, u BaÄkoj, u vojniÄkoj porodici. Osnovnu Å”kolu je uÄio u Kovilju, gimnaziju u Novom Sadu, PanÄevu i Budimu, a prava i doktorat prava (koji je odbranio na latinskom jeziku) na univerzitetu u PeÅ”ti. Potom se vraÄa u Vojvodinu gde službovanje zapoÄinje kao gimnazijski nastavnik u Novom Sadu, zatim radi kao advokat, veliki beležnik i predsednik suda. Sve je to trajalo osam godina, a potom se, sve do smrti, iskljuÄivo bavi književnoÅ”Äu, novinarstvom, politikom i javnim nacionalnim poslovima. U mladosti je bio jedan od omladinskih prvaka, buntovan, nacionalno prosveÄen, baveÄi se politikom za dobrobit srpskog naroda. Dva puta je zatvaran u PeÅ”ti: prvi put zbog lažne dojave da je uÄestvovao u ubistvu kneza Mihaila i drugi put zbog borbenog i antiaustrijskog govora u Beogradu na sveÄanosti prilikom proglaÅ”enja punoletstva kneza Milana. Kad je osloboÄen, u znak priznanja, izabran je za poslanika Ugarskog sabora, gde je, kao jedan od najboljih saradnika Svetozara MiletiÄa, živo i smelo radio za srpsku stvar. Potom živi u Beogradu i ureÄuje āSrpsku nezavisnost`, ali pod pritiskom reakcionarne vlade mora da napusti Srbiju. Pred starost opredeljuje se za klerikalizam i napuÅ”ta svoje saborce iz naprednog pokreta iz mladosti i ideje za koje se zalagao. Zbog toga biva osporavan, no kritici se izlaže i njegov celokupan rad. Na poziv kneza Nikole odlazi u Crnu Goru i tu ostaje pet godina, kao urednik zvaniÄnih crnogorskih novina i knežev politiÄki saradnik. Potom se vraÄa u BaÄku gde u Somboru provodi ostatak života relativno mirno. Živeo je iznad sredine u kojoj je boravio. Bio je u stalnom sukobu sa sredinom: niti je on shvatao ljude oko sebe, niti su se oni trudili da prihvate njega. Krupan i stasit, uvek obuÄen po najnovijoj modi, apolonski lep, sa neskrivenim prkosom se odnosio prema okolini. Izabran je za Älana Srpskog uÄenog druÅ”tva 27. februara 1883. godine a za redovnog Älana Srpske kraljevske akademije 26. januara 1909. U suÅ”tini romantiÄar Laza KostiÄ je zaÄetnik novog srpskog pesniÅ”tva. Bio je jedan od najobrazovanijih književnika toga doba: znao je grÄki, latinski, nemaÄki, francuski, engleski, ruski i maÄarski jezik. Äitao je antiÄke pisce i filozofe, u prvom redu Homera, Eshila i Heraklita. Interesovali su ga joÅ” i Dante, Gete, mitologija i estetika. KostiÄ je naÅ” prvi Å”ekspirolog. Na srpski je preveo neka Å ekspirova dela(Romeo i Julija, Hamlet, RiÄard III). Laza KostiÄ je bio pesnik, dramski pisac, esejista, novinar, prevodilac, književni i pozoriÅ”ni kritiÄar, estetiÄar, filozof... U jednome se odvaja od romantiÄara i približava na jednoj strani klasicistima a na drugoj modernim pesnicima, u svojim nauÄno-teorijskim, estetiÄkim i filozofskim preokupacijama. Govorio je da `nema pesnika bez mislioca, ni pravog mislioca bez maÅ”te`. U njegovom delu povezane su pesniÄka imaginacija i pesniÄka refleksija, stvaranje poezije i razmiÅ”ljanje o poeziji. Njegov nauÄno-teorijski rad doÅ”ao je posle pesniÄkog. NajveÄi deo svojih pesama napisao je izmeÄu 1858. i 1870. Od sredine 70-tih godina XIX veka do smrti napisao je malo pesama, uglavnom prigodnih i manje znaÄajnih ali i svoju najbolju pesmu āSanta Maria della Saluteā (1909). U tom periodu njegov esejistiÄko-kritiÄki i filozofski rad mnogo je izrazitiji od pesniÄkog. Tada je napisao najveÄi broj svojih kritiÄkih prikaza i ogleda kao i tri obimnija rada: estetiÄku raspravu āOsnova lepote u svetu s osobenim obzirom na srpske narodne pesmeā (1880.), filosofski traktat āOsnovno naÄelo, KritiÄki uvod u opÅ”tu filosofijuā (1884.) i veliku monografiju āO Jovanu JovanoviÄu Zmajuā (Zmajovi), njegovom pevanju, miÅ”ljenju i pisanju, i njegovom dobu (1902.). Napisao je dve istorijske drame, āMaksim CrnojeviÄā(1866) i āPera Segedinacā(1882), dve komedije, āGordanuā(1889) i āOkupacijuā(napisana na nemaÄkom 1878/79. a objavljena prvi put 1977). ŽiveÄi izmeÄu sna i jave i svoj zanos izrazio je u pesmi āMeÄu javom i meÄ snomā (1863). Za života objavio je tri knjige pesama: Pesme, 1873,1874, i 1909. Svoju najbolju ljubavnu pesmu nije napisao u mladosti, nego pred smrt. Nju je godinama nosio u svojoj maÅ”ti(dnevnik koji je vodio na francuskom jeziku otkriva genezu te pesme) dok nije dobila konaÄan oblik, savrÅ”en, klasiÄan. MeÄutim, ljubav u āSanta Maria della Saluteā nije oseÄanje nego princip, osnovni princip ljudskog života i kosmiÄkog poretka stvari, sila koja, kao i kod Dantea, pokreÄe svetove. Pesma je posveÄena Lenki DunÄerski devojci neizmerne lepote. Laza je imao 50 godina, a ona tek 21. Platonski je hranio svoju ljubav prema prelepoj Lenki zadovoljavajuÄi se prijateljskim druženjem sa njom: razgovorima, sluÅ”anjem klavira, vožnjom koÄijama ili Å”etnjom. Da bi se odvojio od svoje neizbežne i veÄite ljubavi Laza KostiÄ se ženi Julkom PalanaÄki, ali svoju ljubav prema Lenki, koja prerano umire od tifusne groznice (u 25. godini), odslikava u svojim pesmama. Umro je 26. novembra 1910 god. u BeÄu. Svoje duboko usaÄeno rodoljubivo oseÄanje Laza KostiÄ je poneo joÅ” iz svog zaviÄaja, iz vojniÄke i ratniÄke Å ajkaÅ”ke, gde je roÄen u Gornjem Kovilju 1841 godine u porodici Å”ajkaÅ”kog kapetana Petra KostiÄa. Kao treÄe dete u porodici on je rano ostao bez starijeg brata i majke, a 1863 mu umre i sestra. PriliÄno imuÄan otac i joÅ” imuÄniji ujak i tetka omoguÄili su Lazi bezbrižnu mladost, pažnju i Äak maženje. Crtu razmaženog jedinca saÄuvao je Laza skoro kroz Äitav svoj život, a njegov snažan pesniÄki talenat, uverenost da je veliki pesnik, pažnja i divljenje okoline uÄinili su da je Laza u prvim godinama svog pesniÄkog stvaranja nesumnjivo Äesto zloupotrebljavao svoj talenat i dao tako materijala za kasnije uopÅ”teno negiranje njegova talenta od strane Lj. NediÄa i J. SkerliÄa. SvrÅ”ivÅ”i Å”kolu u Novom Sadu i dva razreda nemaÄke realke u PanÄevu, Laza 1852 godine prelazi u gimnaziju u Novom Sadu, a zatim u Budimu, gde polaže sa odlikom ispit zrelosti, `ispit ā kako kaže njegov biograf M. SaviÄ ā kakova potonja pokolenja ne poznaju`. U gimnaziji, u kojoj se predavalo na nemaÄkom jeziku, Laza uÄi od stranih jezika joÅ” francuski i engleski, i klasiÄne jezike ā grÄki i latinski. Tako on joÅ” u mladosti postaje dobar poznavalac nekoliko stranih jezika, a kasnije proÅ”iruje to svoje znanje, tako da je odliÄno znao francuski, engleski i maÄarski jezik, a govorio ruskim, nemaÄkim, latinskim i grÄkim jezikom. Takvo obimno znanje stranih jezika omoguÄilo mu je da prati gotovo celokupnu evropsku modernu nauku i književnost kao i da poznaje klasiÄnu književnost, Å”to je sve uÄinilo da KostiÄ za svoje doba bude jedan od najuniverzalnije obrazovanih naÅ”ih pesnika. Pravni fakultet je zavrÅ”io u PeÅ”ti, a 1866 položio i doktorat prava. Tezu je branio na latinskom jeziku i komisija ga je naroÄito pohvalila za sjajnu `ciceronsku besedu` kojom je odbranio tezu. Za sve vreme boravka u PeÅ”ti Laza je jedan od najaktivnijih saradnika ÄaÄke družine u PeÅ”ti `Preodnice` i veÄ u to doba Äuven i poznat omladinski pesnik. Na književnim sastancima `Preodnice` on veÄ 1863 godine Äita svoga `Maksima CrnojeviÄa` i s Kostom Ruvarcem ispunjava radovima književni zbornik koji je `Preodnica` te iste godine izdala. Godine 1866 izabran je za nastavnika Novosadske gimnazije. VeÄ na vrhuncu svoje pesniÄke slave on je viÅ”e boem i pesnik nego nastavnik, i 1867 godine, joÅ” pre zavrÅ”etka Å”kolske godine, ide na svetsku izložbu u Parizu, a odande na slovensku etnografsku izložbu u Moskvi. On Äe i kasnije mnogo i Äesto putovati ne samo Å”irom gotovo svih balkanskih zemalja nego i Å”irom Evrope (1869 godine u Prag na otvaranje ÄeÅ”kog narodnog pozoriÅ”ta, 1873 godine ponovo u Prag na proslavu Jungmanove stogodiÅ”njice, u BeÄ i PeÅ”tu je veÄ ÄeÅ”Äe odlazio i duže boravio, 1899 putuje sa ženom u Italiju do Napulja, a 1900 opet u Pariz). Kada je 1867 godine pobedila srpska lista za Novosadski magistrat, Svetozar MiletiÄ postaje gralonaÄelnik, a Laza KostiÄ veliki beležnik. Godine 1896 KostiÄ, kao odliÄan pravnik, postaje Älan varoÅ”kog suda i ostaje na tom mestu sve do 1872 godine, kada je maÄarska država oduzela sudstvo varoÅ”kim opÅ”tinama i stavila ga pod svoju upravu. Otada KostiÄ nije hteo da ulazi ni u kakvu službu, veÄ se kao slobodan javni pravnik bavi poezijom, a joÅ” viÅ”e publicistikom i politikom. JoÅ” ranije je aktivno uÅ”ao u politiÄki život, i od 1869 ā 1875 godine bio je poslanik KarlovaÄkog sabora za grad Titel, a 1873 godine bio je izabran u svojoj Å ajkaÅ”koj za poslanika u Ugarskom državnom saboru na listi MiletiÄeve Narodne liberalne stranke. U Saboru KostiÄ se odluÄno zalaže za nacionalna i graÄanska prava Srba u Vojvodini i u nekoliko mahova istupa u odbranu kulturne autonomije srpskog življa u Ugarskoj. Kasnije, 1875 godine, kada je Sv. MiletiÄ u svom izbornom srezu izgubio poslaniÄki mandat, KostiÄ mu ustupa svoj pouzdani Å”ajkaÅ”ki srez, smatrajuÄi da je MiletiÄevo prisustvo na Ugarskom saboru mnogo znaÄajnije i potrebnije za srpsku nacionalnu stvar nego njegovo. U tom istom periodu KostiÄ je 1872 godine bio i zatvaran od maÄarskih vlasti zbog rodoljubivog govora koji je održao na jednom sveÄanom banketu u Beogradu i u kome je izražavao nadu u skoro nacionalno osloboÄenje i ujedinjenje srpskog naroda. PoÅ”to je proveo pet meseci u peÅ”tanskom zatvoru, KostiÄ je bio puÅ”ten poÄetkom 1873 godine. To hapÅ”enje KostiÄevo imalo je velikog nacionalnog odjeka u Vojvodini, bila je spevana Äak i pesma o `robovanju` Laze KostiÄa, a `Zastava` je gotovo svakodnevno donosila vesti o zatvoreniku. Od 1875 godine Laza KostiÄ je ÄeÅ”Äe i duže boravio u BeÄu. Iz tog vremena znaÄajno je njegovo predavanje koje je održao 1877 u BeÄkom nauÄnom klubu o naÅ”oj narodnoj poeziji (`Ženski karakteri u srpskoj narodnoj poeziji`). Povod za to predavanje bio je jedan napad u najÄitanijem dnevnom listu beÄkom `Tagblatt`, uperen protiv Crnogoraca, u kome se kaže da su Crnogorci `kulturunfahig` (nesposobni za primanje kulture) veÄ i zato Å”to ne umeju da poÅ”tuju svoje žene. KostiÄ, koji je nekoliko meseci pre toga boravio u Crnoj Gori kao dopisnik stranih novina (`Politsche Korrespondenz`, `Norddeutsche Algemeine Zeitung`, Daily News`, i nekih francuskih listova) i koji je bio svedok teÅ”kih borbi koje su u to doba vodili Srbi i Crnogorci s Turcima, bio je ogorÄen tim napadom i u svome predavanju istakao je uzviÅ”eni lik srpske majke, sestre, dragane u naÅ”im narodnim pesmama. U pogovoru svojoj knjizi `Osnovi lepote u svetu` (1880) KostiÄ govori kakav je snažan utisak ostavilo to njegovo predavanje na najpoznatije beÄke nauÄnike onoga doba i koliko je ono doprinelo pravilnijem i taÄnijem upoznavanju zapadnoevropske javnosti s nacionalnim i kulturnim težnjama srpskog naroda. Od 1879 godine KostiÄ boravi u Beogradu, gde je trebalo da dobije katedru na Pravnom fakultetu Velike Å”kole ili da postane upravnik Narodnog pozoriÅ”ta. Medjutim, oba ta plana su propala. Godine 1880/81 on je jedno vreme sekretar srpskog poslanstva u Petrogradu, odakle se ponovo vraÄa u Beograd da bi ureÄivao liberalni organ `Srpska nezavisnost`. Tu mu stranaÄka spletkarenja i netrpeljivost kralja Milana onemoguÄuju dalji opstanak i on 1884 prelazi na Cetinje za urednika zvaniÄnog crnogorskog organa `Glasa Crnogorca`. U to doba boravi na Cetinju i drugi poznati srpski pisac Sima Matavulj, i ta dva razliÄita temperamenta, ali i dva predana nacionalna i književna radnika sklapaju prisno prijateljstvo, koje Äe trajati sve do Simine smrti 1909 godine. Ali liberalni i slobodoumni KostiÄev duh nije se ni ovde mogao složiti s apsolutistiÄkim duhom kneza Nikole, i Laza 1891 godiie napuÅ”ta Crnu Goru i vraÄa se u Novi Sad. U Vojvodini KostiÄ provodi nestalan i neobezbeÄen život. I tek pod stare dane (1895 godine) on se ženi bogatom Julkom PalanaÄkom iz Sombora, svojom dugogodiÅ”njom ljubavi, i otada ima smireniji i sreÄeniji život. Povremeno putuje iz Sombora u Novi Sad, Beograd, Zagreb i BeÄ i 1909 godine doživljuje proslavu pedesetogodiÅ”njice svog književnog rada. Umro je 1910 godine u BeÄu, gde je bio otiÅ”ao na leÄenje, a telo mu je preneseno u Sombor i sahranjeno u zajedniÄkoj grobnici s njegovom ženom... MG43 (N)
Posveta autora, odliÄno oÄuvano. Autor - osoba NegriÅ”orac, Ivan, 1956- = NegriÅ”orac, Ivan, 1956- Naslov Lirska aura Jovana DuÄiÄa / Ivan NegriÅ”orac Vrsta graÄe književni prikaz/pregled Jezik srpski Godina 2009 Izdanje 1. izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : Zavod za udžbenike, 2009 (Beograd : Skener studio LaziÄ) FiziÄki opis 399 str. ; 21 cm Zbirka ĒBiblioteka ĒTumaÄenje književnosti / [Zavod za udžbenike] ; Ēknj. Ē20 (broÅ”.) Napomene Tiraž 700 BeleÅ”ka o autoru: str. [401] Napomene i bibliografske reference uz tekst Registri. Predmetne odrednice DuÄiÄ, Jovan, 1871-1943 -- Poetika POZNANSTVO SKROMNE RASKOÅ I Lirska aura Jovana DuÄiÄa, Ivan NegriÅ”orac OÄe, pesma Äe, sama od sebe, postati cela i lepa. Ivan NegriÅ”orac Pisci i kritiÄari u paru? Neke su veze transparentne i niÄim problematizovane. Na vrednosnoj amplitudi Jovana SkerliÄa suprotne polove zauzimaju Jovan DuÄiÄ i Milan RakiÄ s jedne strane, i Vladislav PetkoviÄ Dis i Isidora SekuliÄ s druge. SredoveÄni Stevan Sremac je (pokazaÄe se docnije nepotrebno) drhtao pred sudom Ljubomira NediÄa. Za Vaska Popu vezuje se, s pravom, Zoran MiÅ”iÄ. Da li bi bez Vinaverovog teksta āMuza Rastka PetroviÄaā, lelujavi pesniÄki lik Rastka PetroviÄa bio rastoÄen veÄ nakon ?tkrovenja? U mnoÅ”tvu primera reÄit je i sluÄaj Ivana NegriÅ”orca, neosporno najzaslužnijeg kritiÄara-afi rmatora neoavangardista, u prvom redu pesnika Vujice ReÅ”ina TuciÄa, Miroljuba TodoroviÄa i Vojislava Despotova. Godine, decenije, Äak i stoleÄa koja dele književnike i tumaÄe književnosti Äesto pozitivno utiÄu na ispisivanje jasnih kontura pesniÄkog portreta. PolitiÄko-ideoloÅ”ki razlozi neretko mogu biti razlog skrajnutosti nekog pisca, da bi ga se kasnije, i sami izmenjeni, naknadno setili i dopisali ga u istorijske udžbenike. DuÄiÄ, miljenik B. PopoviÄa i SkerliÄa, bio je, bez preterivanja, slavljen (I. SekuliÄ, V. PetroviÄ, M. RistiÄ, M. PavloviÄ, R. KonstantinoviÄ, M. KaÅ”anin), ali i osporavan (avangardisti, A. G. MatoÅ”, B. MihajloviÄ-Mihiz i dr). Neumerene hvale, Äesto izricane nekritiÄki i sa, opet, ideoloÅ”kih pretpostavki, kojima su, tokom devedesetih godina pesniÅ”tvo, ali i proza Jovana DuÄiÄa bili izloženi, umeli su i da naÅ”kode njihovoj kritiÄkoj recepciji. Upravo stoga studija Ivana NegriÅ”orca, teorijski snažno utemeljena na versifikacijsko-semantiÄkim analizama velikog broja DuÄiÄevih pesama, daje pravi uvid u DuÄiÄeva poetska naÄela, ali i izriÄe jasne stavove koji, izneti argumentovano i liÅ”eni ideoloÅ”ko- politiÄke strasti, teÅ”ko da mogu biti osporeni. āAko su, dakle, oscilacije kritiÄkih sudova umele biti vrlo izrazite, književnoistorijske ocene viÅ”estruko su saglasne oko ogromnog znaÄaja DuÄiÄeve poezije unutar srpske pesniÄke Å”kole.ā ReÄenica zapisana na samom kraju uvodnog poglavlja knjige Lirska aura Jovana DuÄiÄa trebalo bi da ukaže na inicijalnu kapislu bavljenja DuÄiÄevom poezijom, na onaj impuls koji istraživaÄu saopÅ”tava da se književna graÄa pred njim otvara, obeÄavajuÄi složeni, no plodonosni posao, i koji ga, dalje, nagoni da ÄitaliÅ”tu ne samo predoÄi svoju pasiju i posveÄenost tumaÄenju, veÄ i da od istog dobije preko potrebnu podrÅ”ku i razumevanje. Navedena reÄenica imala bi, ovako shvaÄena, ne samo provocirati potencijalnog Äitaoca i obezbediti njegovo prisustvo do kraja, do stranice koja se obiÄno, s pravom ili ne, smatra poslednjom, veÄ i naglasiti potrebu da se baÅ” o protagonisti monografi je piÅ”e i ka- zuje, iznova i iznova. No, kako i kojim putem poÄi u istraživaÄku odiseju, probiti se kroz scile i haribde protivreÄnosti, posetiti carstvo senki i pitati za savet poÄivÅ”e, isploviti na mirno more sigurnih, no ipak vrednosnih sudova, i tek tada biti spreman na eventualne bure i brodolome? Ili na ostrvo primitivnih prosaca, nespremnih da shvate misiju i posveÄenost? Intelektualne pliÄake i mirno more izbegao je Ivan NegriÅ”orac otisnuvÅ”i se istraženim prostranstvima, ali novim naÄinom plovidbe. Njegov pristup starim i dobro poznatim temama, nagoveÅ”ten joÅ” 1993. godine, kada je priredio izbrane DuÄiÄeve pesme (Pet krugova, āNovi ?rfejā, 1993; āOrpheusā, 2001), primenivÅ”i iskljuÄivo tematski kriterijum podele na pet pesniÄkih ciklusa sa dominantnim motivima autopoetiÄke i pesniÄke zapitanosti, svakodnevice, istorijskih preokupacija, deskriptivnih pasaža i, konaÄno, metafiziÄke i spoznajne sferiÄnosti, overen je obimnom studijom koja ne teži nametanju jednog i iskljuÄivog pogleda, ali koja nas diskretno ubeÄuje da interpretacija primenjena u ovoj studiji ide u red ubedljivijih, teorijski utemeljenijih i inspirativnijih kada je o navedenoj temi reÄ. VeÄ prema nepisanom pravilu linije manjeg otpora pri metakritiÄkom zanimanju, tj. analizi analize, oÄekivalo bi se od nas da, provodeÄi strpljivog Äitaoca iz poglavlja u poglavlje, uljuljkujuÄi ga jednoliÄnim tonom, opÅ”tim mestima i kurtoaznim, brižljivo biranim frazama, odgovorimo potvrdno na konvencije kritiÄkog prikaza, koji niÄim ne Å”trÄi, niÄim ne bode oÄi, veÄ samo dremljivog i krmeljivog (izliÅ”no je reÄi malobrojnog) Äitaoca s vremena na vreme Äupka za bradu i zvižducka mu na uvce diskretno ga budeÄi. No, Ivan NegriÅ”orac, koji se, i pesniÄki i kritiÄki, pa i književnoistorijski, legitimisao u neovanagradnom pesniÄkom poretku, nije zaslužio sve same okamenjene kritiÄarske rekvizite i udobnost popodnevnog dremeža. Njegovom bi se jeziku i stilu moglo prigovoriti da je, kao i svaki u tu svrhu upotrebljen, umiven i liÅ”en iznenaÄenja i nepredvidljivosti, no baÅ” se zato Äini da bi njegov istraživaÄki poduhvat bilo najzahvalnije opisati igrivo i pomalo razuÄeno, pomažuÄi se nekolikim naslovima njegovih pesniÄkih knjiga Hop i Abrakadabra. PoÄimo, stoga, od samoga kraja ove, u isti mah i negriÅ”orÄevsko-duÄiÄevske skromne raskoÅ”i, od ZakljuÄnih napomena koje nam, upravo dvosmisleno i viÅ”esmisleno, sugeriÅ”u izazov razlike DuÄiÄevih stihova i konteksta im, literarnog ili svakidaÅ”njeg. ?meÄen prostorno i vremenski, parnasovski dalek i simbolistiÄki neodreÄen, DuÄiÄ, priznaje autor studije, nije pesnik koga bismo danas oponaÅ”ali: liÅ”en rodoljubivo-ideoloÅ”ke patine koja je kroz istoriju neuporedivo viÅ”e na Å”tetu no na polzu poetama bila, posebno onda kada ih je uznosila, a previÅ”e ozbiljan i trom da bi se kroz igru, naroÄito onu formalnu na koju Äe kritiÄarske i književne generacije potonje sve viÅ”e polagati, DuÄiÄ je, uprkos tome, snažna i stabilna vrednost naÅ”eg pesniÅ”tva, stvaralac ne jedne, uznosite i pamtljive pesme koja dominira opusom njegovim, veÄ pesnik vrlo ujednaÄenog dela, sa priliÄnim brojem veoma dobrih, Äak izuzetnih ostvarenja. Da je to taÄno ā uverili smo se, jednako smeÅ”kajuÄi se nad epitafom Paska Zade i uzdiÅ”uÄi sa propovednikom meÄu piscima, gotovo starozavetnim mudracem proroÄki zagledanim u taÅ”tinu i muku duhu; ÄudeÄi se ljubavnom zanosu upuÄenom bilo ženi-kosmiÄkom naÄelu, bilo povlaÅ”Äenom biÄu-suverenoj vladateljki, bilo sa jasnom sveÅ”Äu o konaÄnosti ljubavne Äežnje; strepeÄi od zlog sunca i njegove mraÄne moÄi; diveÄi se impresionistiÄkim prizorima bilja, pejsaža i neimenovanih predela. Sve je to DuÄiÄ kakvim ga predoÄava NegriÅ”orac i svugde je pisac studije jednako ubedljiv. I baÅ” to stihovano obilje klasifikovao je NegriÅ”orac u Å”est poglavlja, uvažavajuÄi joÅ” jednu važnu komponentu: poeziju svakodnevice, koja Äe se u knjizi Pet krugova naÄi manjim delom u okviru kruga ljubavne poezije, a veÄim obimom u prvom poetskom ciklusu, posveÄenom egzistencijalnim pitanjima i prirodi svakodnevice, a Å”to objaÅ”njava na sledeÄi naÄin: āEgzistencijalna praznina i negativne kategorije kao zamor, strepnja, muÄnina i sliÄno, jesu deo nekih prirodnih ritmova, pa u tom smislu predstavljaju nužnost Äovekove stvarnosti i Äovekovo prirodno stanjeā. Ako se ovoj stvarnosti, prepunoj silom nametnutog ritma, uÄmalosti i jednoliÄnosti, tako dalekoj od uzburkanih strasti naÅ”ih avangardista (pa zato, valjda, njima i tako neprihvatljivoj i dalekoj), suprotstavi stvaralaÄki imperativ, onda je jasno klasifikovanje egzistencijalistiÄkih i poetiÄkih pesama u isti ciklus. Ali, one se nužno podaju i svrstavanju u dve razliÄite skupine, pri tom naglaÅ”avajuÄi ne samo tematsko- motivske, veÄ i, ubedljiv je NegriÅ”orac, formalne, versifikacijske karakteristike, koje iz semantiÄkih razlika proishode. U poetiÄkim pesmama koje, tumaÄene prema putokazu Ivana NegriÅ”orca, prelaze dug put od predmoderne poetike, preko parnaso-simbolistiÄke faze, do korozije modernistiÄkog koncepta, uoÄava se dominacija simetriÄnog dvanaesterca. U pesmama na temu egzistencijalnog napora i zapitanosti nad razliÄitim Äulnim i inim iskustvima, preteže simetriÄni dvanaesterac, ali je uoÄljivo i prisustvo asimetriÄnog osmerca, Äak i deveterca u ponekom stihu. Å ta nam to kazuje? ?no približavanje slobodnom stihu, onu koketnu igru sa sofisticiranim Äitaocem, koji Äe poÅ”tovati DuÄiÄevo dosledno izbegavanje slobodnog stiha, ali i njegove stidljive naznake, koje pesnik postiže posredstvom izosilabiÄkog stiha, sinalefe, polimetrija i deonog stiha. NegriÅ”orac bi, prefi njenoÅ”Äu i istanÄanoÅ”Äu sluha tumaÄa poezije i delatnoÅ”Äu maÅ”te, oruÄa pesniÄkog, upravo mogao odgovarati DuÄiÄevom idealnom Äitaocu. Ne biraju tumaÄi književnosti nasumice i bez odsustva bilo kakvog znamenja pisca kome posveÄuju godine i godine svoga istraživanja ā kao Å”to je NegriÅ”orac posvetio DuÄiÄu ā srodnost senzibiliteta možda se ne otkriva na prvi pogled, ali je ona, bilo da je obrazlažemo biografskim ili poetiÄkim pojedinostima, vazda prisutna. Rekli bismo Äak ā obostrana i onostrana. Stoga je seriozna elaboracija iz pera vrsnog, a teorijskim i književnoistorijskim znanjem bogatog pesnika dragocenija za struÄni, ali i potencijalno Å”iri ÄitalaÄki krug ā poklonike DuÄiÄeve lirike ā koji studiju Äitaju iz zadovoljstva. Pesnik filosofiÄan i misaon, pesnik traganja za savrÅ”enom formom, pesnik skladnih i zatvorenih celina, ali i polivalentnih znaÄenja, pesnik tanke linije spajanja dva sveta, makro i mikrokosmiÄkog, svakidaÅ”njeg i metafiziÄkog bitisanja, sinestezijskog, simboliÄkog, katkad i alegorijskog preobilja, sve je to DuÄiÄ, ali se njegova slika u naÅ”im oÄima izoÅ”trava, a njegova lirska aura oÄituje jasnije tek nakon ÄitalaÄkog iskustva Ivana NegriÅ”orca. Preciznije, nakon sumiranja sopstvenog utiska Äitanja zbirke Pet krugova i studije Lirska aura Jovana DuÄiÄa koja smisleno i argumentovano nadograÄuje poetske cikluse novom, Å”estom celinom. Iako, razume se, strogu klasifikaciju unapred odbacuje kao nemoguÄnu kada se o DuÄiÄu kazuje i piÅ”e ā pre svega zbog semantiÄke kompleksnosti uslovljene veÄ pobrojanim stilskim sredstvima ā Lirska aura Jovana DuÄiÄa smelo brani podelu prema tematsko-motivskom kriterijumu, te mahom raÅ”ÄlanjujuÄi svaku pesmu ponaosob, do najsitnijih detalja, do morfemskih i fonemskih jedinica, ispunjava preÄutno jedan davni, kritiÄarski zavet, dobrim delom produkovan upravo zahvaljujuÄi DuÄiÄevoj poetici i stihovanim porukama, da pesma mora cela biti lepa. NegriÅ”orac DuÄiÄa vidi kao pesnika neprekidne raspoluÄenosti izmeÄu duha i materije, pesnika Äežnje za onostranoÅ”Äu, zagledanog u beskrajno metafiziÄko prostranstvo koje mami svojom zagonetnoÅ”Äu. Pesnik koji, od ciklusa Veznici iz knjige Prilozi ā Izabrane i nove pesme (ā?rfeusā, 2002) neprekidno osvaja zabran stalnih oblika, NegriÅ”orac se studijom koja se Äitaocu otvara kao sistematizovano, snažnim liÄnim peÄatom overeno književnoistorijsko znanje, otkrio i kao tumaÄ poezije koji je na planu rimovanih i stabilnih poetskih formi kadar postojati. Ivan NegriÅ”orac roÄen je 1956. godine u Trsteniku. Živi u Novom Sadu i na Filozofskom fakultetu predaje teoriju književnosti i kreativno pisanje poezije (od 2004). Posle zavrÅ”etka studija književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 1979, viÅ”e godina živeo je kao profesionalni pisac. Magistrirao je 1991. i doktorirao 2003. godine na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu. Å kolsku 1984/85. proveo kao lektor za srpski jezik na MiÄigenskom univerzitetu u En Arboru (SAD). Radio je kao dramaturg u Dramskom programu Radio Novog Sada (1986-1988), kao asistent na Filozofskom fakultetu u NiÅ”u (1988-1995) i Novom Sadu (1997-2004). Bio je sekretar Matice srpske (1995-2004), glavni i odgovorni urednik Letopisa Matice srpske (2005-2012), a sad je predsednik UreÄivaÄkog odbora Srpske enciklopedije (od 2008) i predsednik Matice srpske (od 2012). Objavio knjige pesama: Trula jabuka (1981, nagrada āGoranā za mlade pesnike), Rakljar. Želudac (1983), Zemljopis (1986), Toplo, hladno (1990), Abrakadabra (1990, nagrada DruÅ”tva književnika Vojvodine za knjigu godine), Hop (1993), Veznici (1995, nagrada āÄura JakÅ”iÄā), Prilozi (izabrane i nove pesme, 2002), Potajnik (2007, 2011; Zmajeva nagrada), Svetilnik (2010, nagrade āBranko ÄopiÄā,āRade Drainacā, ŽiÄka hrisovulja i GraÄaniÄka povelja), Kamena Ätenija (2013, 2014; nagrade āMeÅ”a SelimoviÄā, PeÄat vremena, PeÄat varoÅ”i sremskokarlovaÄke, Velika bazjaÅ”ka povelja i Povelja Morave), Ätenija (izabrane pesme, 2015), MatiÄni mleÄ (2016), Izložba oblaka (izabrane i nove pesme, 2017; nagrada āDespotica Angelina BrankoviÄā, āZlatni krst kneza Lazaraā). Roman: AnÄeli umiru (1998). Radio drame: Fredi umire (1989), Kuc-kuc (1990); pozoriÅ”ne drame: Istraga je u toku, zar ne? (2000, 2007), VidiÅ” li svice na nebu? (2006, nagrada Unireksa za dramski tekst). KritiÄke studije: Legitimacija za beskuÄnike. Srpska neoavangardna poezija: PoetiÄki identitet i razlike (1996), Lirska aura Jovana DuÄiÄa (2009), Istraga predaka: IskuÅ”enja kolektivnog i individualnog opstanka (2018; nagrada āSlobodan KostiÄā i specijalna nagrada Sajma knjiga u ViÅ”egradu). Priredio je dvadesetak knjiga, izmeÄu ostalih izabrane pesme Jovana DuÄiÄa Pet krugova (1993, 2001) i Lirski krugovi (1998), roman Dobrice ÄosiÄa Koreni (2004), zbornik radova o recepciji PaviÄevog književnog dela u svetu Milorad PaviÄ: Stanovnik svetske književnosti (2018), kao i zbornike Tako, a ne inaÄe: Spomenica o 150-godiÅ”njici preseljenja Matice srpske iz PeÅ”te u Novi Sad (sa ÄorÄem ÄuriÄem, 2016), Kosovo i Metohija: JuÄe, danas, sutra (sa ÄorÄem ÄuriÄem, 2018). Sa Slavkom GordiÄem priredio je zbornike radova o poeziji Aleka VukadinoviÄa (1996), Jovana HristiÄa (1997), Dare SekuliÄ (1998), DuÅ”ka NovakoviÄa (1999), Srbe MitroviÄa (2000), Miroslava MaksimoviÄa (2001), Živorada NedeljkoviÄa (2003), Zlate KociÄ (2006), Nikole VujÄiÄa (2008), Miroslava Cere MihailoviÄa (2011), kao i zbornik Razgovor o tajnama BoÅ”ka PetroviÄa (2004); sa Svetozarom KoljeviÄem i Jovanom DeliÄem priredio je zbornik Povratak miru Aleksandra TiÅ”me (2005); a sa ÄorÄem DespiÄem zbornike o poeziji Dragana JovanoviÄa Danilova (2015), NebojÅ”e Devetaka (2017) i Slobodana ZubanoviÄa (2018). Bio je Älan uredniÅ”tva ili glavni urednik u Äasopisima Književni bilten / To jest, Pismo, Sv. Dunav i Rad Matice srpske. Kao glavni i odgovorni urednik Letopisa Matice srpske dobio je Povelju za doprinos objedinjavanju svesrpskog kulturnog prostora na meÄunarodnoj kulturnoj manifestaciji āSokolicaā (ZveÄan 2005), a na manifestaciji āDani Kornela Sentelekijaā nagradu āBazsalikom / Bosiljakā za negovanje srpsko-maÄarskih odnosa (Sivac 2011). Nosilac je Ordena Svetog cara Konstantina Srpske Pravoslavne crkve (2013) i Arhijerejske gramate episkopa baÄkog Irineja (2017). Za sveukupni rad na Å”irenju kulture, obrazovanja i nauke nagraÄen je Vukovom nagradom Kulturno-prosvetne zajednice Srbije (2014), priznanjem āBela golubicaā Teslinog globalnog foruma (2016), kao i ordenom Konstantina Filosofa Slovenske unije iz ÄeÅ”ke (2018). Pesme su mu prevoÄene na engleski, ruski, nemaÄki, francuski, maÄarski, rumunski, slovenaÄki, slovaÄki, rusinski, makedonski, ÄeÅ”ki, grÄki, kineski jezik. Na rumunskom jeziku, u prevodu Jovana Radina, Slavomira GvozdenoviÄa i LuÄijana Aleksijua, izaÅ”la mu je knjiga izabranih pesama ConjucÅ£ii (TemiÅ”var 2014); u prevodu Martina PrebuÄile na slovaÄkom se pojavila knjiga VĆ½stava oblakov (Bratislava ā BaÄki Petrovac 2017); na ruskom u prevodu N. G. Jakovljeve i A. P. Rostokine So?z? i in?e prostranstva (Moskva 2017); a na grÄkom u prevodu Ismene RaduloviÄ knjiga (Solun 2018). Älan saradnik Matice srpske je od 1983. i stalni Älan-saradnik od 1991. Älan je DruÅ”tva književnika Vojvodine od 1983. i poÄasni Älan DruÅ”tva slovaÄkih pisaca od 2017. godine. Povodom nagrade āŽiÄka hrisovuljaā Dragan HamoviÄ je priredio zbornik kritiÄkih radova Ivan NegriÅ”orac, pesnik (Kraljevo 2012). MG145
OdliÄno oÄuvano, s potpisom i posvetom Mire AleÄkoviÄ, Äirilica Biblioteka Vjeverica Autor - osoba AleÄkoviÄ, Mira Naslov Ne mogu bez snova : izabrane pjesme / Mira AleÄkoviÄ ; priredila Neda Bendelja ; [ilustrirala Zdenka PozaiÄ] Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1983 Izdanje [2. izd.] Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1983 (Novi Sad : BuduÄnost) FiziÄki opis 110 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba Bendelja, Neda, 1929-2005 = Bendelja, Neda, 1929-2005 PozaiÄ, Zdenka Zbirka Biblioteka Vjeverica Napomene BeleÅ”ka o piscu / N.[Neda] B.[Bendelja] : str. 105-107. Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista. Ona je takoÄe bila dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo ā Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar, a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine. U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā. Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije XX veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama āDruže Tito mi ti se kunemoā i āSveÄana pesmaā (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve ā svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ...Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ MG92 (L)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Ilustracije: Zdenka Pozaic Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista i dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je 2. februara 1924. godine u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo - Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Mira AleÄkoviÄ kao dete (1933) Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. Mira AleÄkoviÄ, Branko ÄopiÄ i Blaže Koneski u partizanima (1944). PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. [a] Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā [2] DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Mira AleÄkoviÄ i norveÅ”ki kralj Ulaf, Oslo, 1975. godine Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar,[b], a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine.[3] U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika [4] U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Grob Mire AleÄkoviÄ u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā.[6] Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije[7] i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā[8] izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Mira AleÄkoviÄ i Desanka MaksimoviÄ Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije HH veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama `Druže Tito mi ti se kunemo`, `SveÄana pesma` i `Jugoslavijo` (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve - svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ... Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije antiratne pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama Dodela Jubilarne plakete grada Beograda 1984. 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Mira AleÄkoviÄ u francuskoj ambasadi kad joj je bio uruÄen orden Legije Äasti, 5. maj 1983. Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. [v] Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ Biblioteka Vjeverica
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ilustracije: Zdenka Pozaic Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista i dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je 2. februara 1924. godine u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo - Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Mira AleÄkoviÄ kao dete (1933) Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. Mira AleÄkoviÄ, Branko ÄopiÄ i Blaže Koneski u partizanima (1944). PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. [a] Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā [2] DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Mira AleÄkoviÄ i norveÅ”ki kralj Ulaf, Oslo, 1975. godine Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar,[b], a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine.[3] U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika [4] U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Grob Mire AleÄkoviÄ u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā.[6] Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije[7] i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā[8] izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Mira AleÄkoviÄ i Desanka MaksimoviÄ Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije HH veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama `Druže Tito mi ti se kunemo`, `SveÄana pesma` i `Jugoslavijo` (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve - svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ... Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije antiratne pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama Dodela Jubilarne plakete grada Beograda 1984. 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Mira AleÄkoviÄ u francuskoj ambasadi kad joj je bio uruÄen orden Legije Äasti, 5. maj 1983. Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. [v] Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ Biblioteka Vjeverica