Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
1-11 od 11 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-11 od 11
1-11 od 11 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "GLEDSTON Autor: Slobodan Jovanović"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
OdliÄno oÄuvano, nekoriÅ”Äeno! Naslov Antologija srpske priÄe za decu / [priredio] Slobodan Ž. MarkoviÄ Vrsta graÄe kratka proza Jezik srpski Godina 1990 Izdanje 3. [fototipsko] izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska književna zadruga, 1990 (Beograd : `Slobodan JoviÄ`) FiziÄki opis 345 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba MarkoviÄ, Slobodan Ž. Zbirka Antologije / Srpska književna zadruga (karton) Napomene Tiraž 3.000 Pisci i dela: str. 329-334 Str. 335-340: Pogovor / Slobodan Ž. MarkoviÄ. Stevan RaiÄkoviÄ, Dobrica EriÄ, Ljubivoje RÅ”umoviÄ, Dragan LukiÄ, Jovan JovanoviÄ Zmaj, DuÅ”an RadoviÄ, Desanka MaksimoviÄ, Branko V. RadiÄeviÄ, Aleksa MikiÄ, Ranko RisojeviÄ, Mirjana StefanoviÄ, Branko ÄopiÄ, Branislav CrnÄeviÄ... MG18 (N)
Autor: Mark Tven IzdavaÄ: Sportska knjiga - Beograd, 1955. Tvrd povez, 255 str. posveta na prediliÅ”tu priÄa za mlade ljude svih uzrasta preveo Slobodan A. JovanoviÄ ilustrovana POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE KOJE PRODAJEM KLIKNITE NA LINK http://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=1&Prodavac=madena&Grupa=1&sSort=cena&sSmer=DESC 124
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Autori: Ratko PekoviÄ, Slobodan KljakiÄ Å½anr: Autobiografije i biografije Pismo: Äirilica Broj strana: 300 Povez: Tvrd Format: 17x24 cm Godina izdanja: 2012 Biografi i kritiÄari Ive AndriÄa do sada su posveÄivali vrlo malo pažnje, ili su sasvim zaobilazili, temu druÅ”tvenog angažmana velikog pisca, i to u jednom od najplodnijih perioda njegovog literarnog stvaralaÅ”tva.U vremenu omeÄenom 1944. i 1954, AndriÄ je ulagao veliku energiju i savesno ispunjavao dužnosti Älana Uprave Udruženja književnika Srbije, predsednika Saveza književnika Jugoslavije, narodnog poslanika, pot-Āpredsednika DruÅ”tva za kulturnu saradnju JugoĀsla-ĀvijaāSSSR, Älana Upravnog odbora DruÅ”tva za kulturnu saradnju JugoslavijaāFrancuska, Savezne komisije za upis narodnog zajma, Komiteta intelektualaca za odbranu mira, Odbora za inostrane poslove, UmetniÄkog saveta za kineĀmaĀtografiju, Nacionalne komisije FNRJ za UNESKOā¦ da nabrojimo samo neke od njegovih druÅ”tvenih obaveza.AndriÄev angažman autori su sagledavali iz Å”ireg politiÄkog, ideoloÅ”kog, kulturnog i socioloÅ”kog ugla, kroz prizmu burnih zbivanja na jugoslovenskom književnom i kulturnom popriÅ”tu tokom prve poratne decenije. Kao jedan od retkih tzv. graÄanskih pisaca voljno integrisanih u izgradnju novog poretka, za sobom je ostavio duboke, veoma osobene tragove druÅ”tvenog angažmana, u kojima se prepoznaju i niti vrhunski odnegovane diplomatske veÅ”tine.Pesak zaborava je tokom proteklih decenija prekrio mnoge AndriÄeve ,,angažovaneā priloge, rasute u bezmalo svim znaÄajnijim dnevnim i nedeljnim listovima, u književnim glasilima i Äasopisima, u omladinskim, studentskim, vojnim, frontovskim, ženskim, zadrĀu-Āžnim i sindikalnim novinama onog vremena.Posebnu dragocenost ovog istraživanja predstavlja otkriÄe brojnih AndriÄevih tekstova, do sada nepoznatih javnosti ā beležaka, skica, zapisa, govora, referata, predavanja i diskusija, kao i dokumenata koji se Äuvaju u njegovoj liÄnoj zaostavÅ”tini u Arhivu SANU, Dokumentacionom centru Zadužbine Ive AndriÄa, Arhivu Jugoslavije i Istorijskom arhivu Beograda.Ovom knjigom autori su piÅ”Äev život i delo osvetlili i izvan literarnog polja na jedan nov, polemiÄan i izazovan naÄin, Å”to Äe svakako podstaÄi nova istraživanja. Ivo AndriÄ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 ā Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā.[5] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeÄu dva svetska rata proveo je u službi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureÅ”tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ženevi i Berlinu.[6] Bio je Älan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Äuprija i TravniÄka hronika, Prokleta avlija, GospoÄica i Jelena, žena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem života u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana Zadužbina Ive AndriÄa, prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina saÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriÄ je roÄen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaÅ”njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriÄa (1863ā1896)[10], Å”kolskog poslužitelja, i majke Katarine AndriÄ (roÄena PejiÄ). BuduÄi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriÄ je kao dvogodiÅ”nji deÄak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavÅ”i bez muža i suoÄavajuÄi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preÅ”la da živi kod svojih roditelja u ViÅ”egrad gde je mladi AndriÄ proveo detinjstvo i zavrÅ”io osnovnu Å”kolu.[11][12][13][14] AndriÄ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaÄku srednju Å”kolu. Za gimnazijskih dana, AndriÄ poÄinje da piÅ”e poeziju i 1911. godine u āBosanskoj viliā objavljuje svoju prvu pesmu āU sumrakā.[15] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiÄkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivÅ”i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druÅ”tva āNapredakā, AndriÄ oktobra meseca 1912. godine zapoÄinje studije slovenske književnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuÄiliÅ”ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeÄki univerzitet ali mu beÄka klima ne prija i on, nasledno optereÄen osetljivim pluÄima, Äesto boluje od upala. ObraÄa se za pomoÄ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviÄu, i veÄ sledeÄe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Äija je Äerka Jelena Ižikovska mogla da bude prototip za āJelenu, ženu koje nemaā.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriÄ pakuje svoje studentske kofere, napuÅ”ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Å”ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Äe, kao politiÄki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriÄ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriÄu je bio odreÄen kuÄni pritvor u OvÄarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opÅ”ta amnestija, posle Äega se vratio u ViÅ”egrad. IzmeÄu dva rata Nakon izlaska iz kuÄnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluÄa, odlazi na leÄenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrÅ”ava knjigu stihova u prozi koja Äe pod nazivom āEx Pontoā biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriÄ ponovo moli pomoÄ Tugomira AlaupoviÄa, i veÄ poÄetkom oktobra 1919. godine poÄinje da radi kao Äinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaÄno prihvatio i on intenzivno uÄestvuje u književnom životu prestonice, družeÄi se sa MiloÅ”em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviÄem, Sibetom MiliÄiÄem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane āMoskvaā. Ivo AndriÄ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriÄa. AndriÄ je imao veoma uspeÅ”nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Äinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureÅ”tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi āNemiriā, pripovetke āÄorkan i Å vabicaā, āMustafa Madžarā, āLjubav u kasabiā, āU musafirhaniā i ciklus pesama āÅ ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄaā. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu āRazvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavineā (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tĆ¼rkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviÄa i Slobodana JovanoviÄa, 1926. godine, Ivo AndriÄ biva primljen za Älana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom književnom glasniku objavljuje pripovetku āMara milosnicaā. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka āMost na Žepiā. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruÅ”tvu naroda u Ženevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog književnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke āOlujaciā, āŽeÄā i prvi deo triptiha āJelena, žena koje nemaā. Po dolasku Milana StojadinoviÄa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrÅ”ioca dužnosti naÄelnika PolitiÄkog odeljenja Ministarstva unutraÅ”njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviÄa viÅ”e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je dužnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiÅ”njoj skupÅ”tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviÄa, slikara UroÅ”a PrediÄa i vajara ÄorÄa JovanoviÄa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Älana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriÄa tokom 1939. godine doživljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopÅ”tenje da je Ivo AndriÄ postavljen za opunomoÄenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriÄ stiže u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha ā Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poÅ”to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauÄnike i umetnike odveli u logore, AndriÄ interveniÅ”e kod nemaÄkih vlasti da se zarobljeniÅ”tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleÄe 1941. godine AndriÄ nadležnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaÄen i 25. marta u BeÄu, kao zvaniÄni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriÄ sa osobljem napuÅ”ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Å vajcarsku,[25] i sa osobljem i Älanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Äime se zavrÅ”ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiÅ”e Apel srpskom narodu kojim se osuÄuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuÄe u āAntologiju savremene srpske pripovetkeā za vreme dok ānarod pati i stradaā: āKao srpski pripovedaÄ, kao dugogodiÅ”nji saradnik Srpske književne zadruge i Älan njenog bivÅ”eg Književnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguÄe, jer u sadaÅ”njim izuzetnim prilikama, ne želim i ne mogu da uÄestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veÄ objavljenim svojim radovima.ā U tiÅ”ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piÅ”e prvo roman TravniÄka hronika, a krajem 1944. godine okonÄava i roman Na Drini Äuprija. Oba romana objaviÄe u Beogradu nekoliko meseci po zavrÅ”etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoÄica.[28] Nakon rata AndriÄev grob u Aleji zaslužnih graÄana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza književnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje āPismo iz 1920. godineā. IzmeÄu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke āPriÄa o vezirovom slonuā, nekoliko tekstova o Vuku KaradžiÄu i NjegoÅ”u, āPriÄa o kmetu Simanuā, āBife Titanikā, āZnakoviā, āNa sunÄanoj straniā, āNa obaliā, āPod GrabiÄemā, āZekoā, āAska i vukā, āNemirna godinaā i āLicaā. Godine 1954, postao je Älan KomunistiÄke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom književnom jeziku. Roman āProkleta avlijaā je Å”tampao u Matici srpskoj 1954. godine. Oženio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriÅ”ta iz Beograda, Milicom BabiÄ, udovicom AndriÄevog prijatelja, Nenada JovanoviÄa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriÄu Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā. Besedom āO priÄi i priÄanjuā se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriÄ je novÄanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriÄeva supruga Milica umire u porodiÄnoj kuÄi u Herceg Novom. SledeÄih nekoliko godina AndriÄ nastoji da svoje druÅ”tvene aktivnosti svede na najmanju moguÄu meru, mnogo Äita i malo piÅ”e. Zdravlje ga polako izdaje i on Äesto boravi u bolnicama i banjama na leÄenju. Bio je Älan Upravnog odbora Srpske književne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriÄ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zaslužnih graÄana. Književni rad AndriÄ je u književnost uÅ”ao pesmama u prozi āU sumrakā i āBlaga i dobra meseÄinaā objavljenim u āBosanskoj viliā 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Å”est AndriÄevih pesama u prozi (āLanjska pjesmaā, āStrofe u noÄiā, āTamaā, āPotonuloā, āJadni nemirā i āNoÄ crvenih zvijezdaā).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - āEx Pontoā - AndriÄ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku āNemiriā Å”tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriÄu u Beogradu AndriÄevo delo možemo podeliti u nekoliko tematsko-žanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeležavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriÄev iskaz o svetu obojen je liÄnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiÄno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Äitao (Kirkegor na primer). MiÅ”ljenja kritike o umetniÄkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiÄar Nikola MirkoviÄ u njima gleda vrhunsko AndriÄevo stvaralaÅ”tvo, hrvatski književni istoriÄar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevažnim adolescentskim nemirima koji odražavaju piÅ”Äevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeležena je AndriÄevim okretanjem pripovedaÄkoj prozi i, na jeziÄkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opÅ”tem priznanju, u veÄini pripovedaka AndriÄ je naÅ”ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniÄki najproduktivnije, s veÄinom AndriÄevih najcenjenijih priÄa. Pisac nije bio sklon književnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiÄnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiÄnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeÄa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiÄnosti su pripadnici sve Äetiri etniÄko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi ā uglavnom prozvani po konfesionalnim, Äesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Äinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreÄa faza obeležena je obimnijim delima, romanima Na Drini Äuprija, TravniÄka hronika, GospoÄica i nedovrÅ”enim delom OmerpaÅ”a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veÄine ovih dela je uglavnom smeÅ”tena u Bosni, u njenu proÅ”lost ili u narativni spoj proÅ”losti i sadaÅ”njosti gde je pisac, na zasadama franjevaÄkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeÄatljiv svet āOrijenta u Evropiā. PiÅ”Äevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doÄaranom atmosferom, upeÄatljivim opisima okoline i ponaÅ”anja i psiholoÅ”kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiÄke proze i poznato i Äesto citirano delo, zbirku aforistiÄkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriÄevih najvrednijih dela. AndriÄ o umetnosti Ivo AndriÄ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suÅ”tine umetnosti AndriÄ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasažima svog umetniÄkog dela. U tom pogledu posebno se istiÄe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, āO priÄi i priÄanjuā i zbirka aforistiÄkih zapisa āZnakovi pored putaā. UmetniÄko stvaranje je po AndriÄu složen i naporan Äin koji se vrÅ”i po diktatu Äovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Äovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiÄka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniÄki nagon Äovekov kao āinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaā koji āu svojim najviÅ”im oblicima i dometima poprima oblik samog životaā. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriÄ na kraju ove pripovetke, pobeÄuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniÄko delo Äovekova je pobeda nad prolaznoÅ”Äu i troÅ”noÅ”Äu života. Život je AndriÄevom delu divno Äudo koje se neprestano troÅ”i i osipa, dok umetniÄka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaÄki akt, po AndriÄevom shvatanju, nije prost reproduktivan Äin kojim se gola fotografije unosi u umetniÄko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa životom, ali umetnik od materijala koji mu pruža život stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaÄaj. Fenomen stvaralaÅ”tva ogleda se u tome Å”to umetnici izdvajaju iz života samo one pojave koje imaju opÅ”tije i dublje znaÄenje. DajuÄi takvim pojavama umetniÄki oblik, umetnici ih pojaÄavaju ājedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiā, stvarajuÄi umetniÄku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Å”to u životu postoji kao lepota ā delo je Äovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo āživota i autentiÄan oblik ljudskog ispoljavanjaā, stvoren za jedan lepÅ”i i trajniji život. Mostovi i arhitektonske graÄevine najbolje ilustruju AndriÄevo shvatanje trajnosti lepote koju Äovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Žepi spasava se od zaborava time Å”to svoju stvaralaÄku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiÄu huÄne vode Žepe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuÄi u trajne tokove života, da Äoveka izvede iz āuskog kruga ... samoÄe i uvede ga u prostran i veliÄanstven svet ljudske zajedniceā. Postojanje zla u Äoveku i životu ne sme da zaplaÅ”i umetnika niti da ga odvede u beznaÄe. I zlo i dobro, kao dijalektiÄke autonomne sile, samo su latentnost života i ljudske prirode. Dužnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguÄe pobediti zlo i stvoriti život zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je dužna da Äoveku otkriva lepotu napora podvižnika koji koraÄaju ispred savremenika i predoseÄaju buduÄe tokove života. Tako umetnost stalno otvara perspektive životu pojedinaca, naroda i ÄoveÄanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataložena iskustva ÄoveÄanstva. Prohujala stoleÄa sublimiÅ”u Äovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriÅ”u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaÄkom prenoÅ”enju iskustva proÅ”losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Äe, nadživljavajuÄi nas, korisno poslužiti potomcima. āSamo neuki, nerazumni ljudi ā kaže AndriÄ ā mogu da smatraju i da je proÅ”lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaÅ”njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Å”to je Äovek mislio i oseÄao i radio neraskidivo utkao u ono Å”to mi danas mislimo, oseÄamo i radimo. Unositi svetlost nauÄne istine u dogaÄaje proÅ”losti, znaÄi služiti sadaÅ”njostiā. Svrha umetnosti je u povezivanju proÅ”losti, sadaÅ”njosti i buduÄnosti, u povezivanju āsuprotnih obala života, u prostoru, u vremenu, u duhuā. Po AndriÄevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje složena stvarnost ljudske istorije. On je ājedan od bezbrojnih neimara koji rade na složenom zadatku življenja, otkrivanja i izgraÄivanja životaā. OpisujuÄi svoje stvaralaÄke trenutke, AndriÄ kazuje: āNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u službi ljudske slabosti i veliÄine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije života ...ā GovoreÄi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriÄ posebno upozorava na formalizam reÄi i dela: āBeskrajno nagomilavanje velikih reÄi sve nam manje kazuje Å”to se viÅ”e ponavlja i pod njim izdiÅ”u istina i lepota kao robinjeā. Najdublji poraz doživljuje onaj umetnik koji smatra da āprasak reÄi i vitlanje slika mogu biti umetniÄka lepota. Istina, svakom pravom umetniÄkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. āSavrÅ”enstvo izražavanja forme ā kaže AndriÄ ā služba je sadržiniā. PružajuÄi āzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaā, umetniÄko delo Äe pružiti Äoveku najviÅ”i vid života ā Äesta je poruka AndriÄevog dela. AndriÄeva vizija harmoniÄnog života buduÄeg ÄoveÄanstva zasnovana je upravo na uverenju da Äe umetniÄka lepota uniÅ”titi zlo i izmiriti protivreÄnosti Äovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Älanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniÄki postupak PoÅ”tanska marka s likom Ive AndriÄa, deo serije maraka pod imenom āVelikani srpske književnostiā koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naÄinu izgraÄivanja likova i umetniÄkom postupku pri oblikovanju svojih misli o životu i ljudima, AndriÄ se ne odvaja od najlepÅ”ih tradicija Å”kole realistiÄke književnosti, iako takav njegov postupak ne znaÄi i ponavljanje tradicionalnih realistiÄkih manira.[34] Njegove slike života nisu samo realistiÄki izraz odreÄene životne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Å”ira uopÅ”tavanja i opÅ”tija, gotovo trajna životna znaÄenja. Legendarni bosanski junak Alija Äerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veÄ i veÄiti Äovek pred veÄitim problemom žene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Å”ire znaÄenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriÄevom književnom delu najÄeÅ”Äe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdižu izvan životnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriÄ, prirodno, nikada ne izneverava tipiÄnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liÄnosti ume da dogradi i u njima podvuÄe ono Å”to je opÅ”tije i životno Å”ire od osobenosti odreÄenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Äemu se AndriÄ naroÄito istiÄe u srpskoj savremenoj književnosti, to su vanredne analize i psiholoÅ”ka sagledavanja onih Äovekovih stanja koja su u srpskoj književnosti, do njega, bila izvan znaÄajnih literarnih interesovanja. Njega najviÅ”e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Äoveku, koji je izvan domaÅ”aja njegove svesti i volje. PolazeÄi od nekih savremenih postavki psiholoÅ”ke nauke, AndriÄ je prikazao kako ti tajanstveni unutraÅ”nji impulsi fatalno truju i optereÄuju Äoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoÅ”Äu slikao dejstvo seksualnih nagona i Äulnih percepcija na duÅ”evni život Äoveka. Zbog svega toga AndriÄ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiÄar u naÅ”oj savremenoj književnosti. U sudbini svake liÄnosti ovog naÅ”eg pripovedaÄa je i neka opÅ”tija ideja, izvesna misao o životu, Äoveku i njegovoj sreÄi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaže da nosi u sebi obeležja filozofskog realizma. AndriÄ je i majstor i reÄi i stila. Njegova proza je saÄuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traži stilski efekat u neobiÄnoj metafori ili u naglaÅ”enom izrazu. Skladna i jednostavna reÄenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaÄkih slika Äine da AndriÄevo delo predstavlja najsuptilniju umetniÄku vrednost koju srpska književnost poseduje. AndriÄevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meÄunarodnim priznanjem, oliÄenim u Nobelovoj nagradi, ono danas živi i kao trajna svojina svetske literature. Zadužbina Ive AndriÄa Ivo AndriÄ iz profila Glavni Älanak: Zadužbina Ive AndriÄa Zadužbina Ive AndriÄa je poÄela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriÄa.[35] Prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina āsaÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebeā. OrganizujuÄi nauÄne skupove o AndriÄevom delu i o razliÄitim aspektima savremene srpske književnosti, Zadužbina služi najdubljim intersima srpske književnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriÄeve zadužbine za radove iz oblasti književnosti, a takoÄe su kao gosti i stipendisti, u piÅ”Äevoj Zadužbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriÄeva nagrada Glavni Älanak: AndriÄeva nagrada Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, poÄev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviÄ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriÄa Glavni Älanak: Spomen-muzej Ive AndriÄa U okviru Zadužbine Ive AndriÄa spada i Spomen-muzej Ive AndriÄa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriÄevom vencu 8, u kome je pisac živeo sa suprugom Milicom BabiÄ od 1958. godine. SaÄuvani su autentiÄni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriÄeve radne sobe, a nekadaÅ”nje dve spavaÄe sobe preureÄene su u izložbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriÄev životni put i markantne taÄke njegove stvaralaÄke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoÅ”i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poÄasni doktorati) i fotografija, u izložbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriÄevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piÅ”Äevi liÄni predmeti. Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Glavni Älanak: Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Od 1982. godine Zadužbina izdaje Äasopis Sveske Zadužbine Ive AndriÄa koje izlaze jednom godiÅ”nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriÄeve rukopise, prepisku, nauÄne i kritiÄke studije o AndriÄevom slojevitom delu i njegovom životu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je živeo.[37] AndriÄgrad Glavni Älanak: AndriÄgrad AndriÄgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UÅ”Äe na samom uÅ”Äu reka Drina i Rzav u ViÅ”egradu Äiji je idejni tvorac režiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraÄen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Äe postojati gradsko pozoriÅ”te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriÄeve gimnazije, rijeÄna marina i pristaniÅ”te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duÄani i spomen kuÄa Ive AndriÄa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Äe postojati u Kamengradu, radiÄe Fakultet za režiju.[39] OÄekuje se i da Srbija, a možda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poÄasne konzulate u AndriÄevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriÄev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaÅ”njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaže, u `njegovim zrelim godinama i ne od juÄe`. U svom pismu komesaru Srpske književne zadruge (1942) istiÄe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liÄnim dokumentima, liÄnoj karti (1951), vojnoj knjižici (1951), partijskoj knjižici (1954), izvodima iz matiÄne knjige roÄenih i venÄanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uÄu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriÄkog istoriÄara MekNila (William H. McNeil) koji piÅ”e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviÄevo pismo svom bratu Luji u kome kaže: āÅ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliÄki Srbin iz Bosne, idealan mladiÄ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaže da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Å vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Ćsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiÄe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuÄio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poÄetku Prvog svetskog rata. Srpska književna kritika vidi AndriÄa kao srpskog književnika srpske avangarde i meÄuratnog modernizma 20. veka[47] i književnika koji je izrastao iz srpske književne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriÄ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiÄkih osvrta o srpskim piscima, kao Å”to su Simo Matavulj, Bora StankoviÄ, Branko RadiÄeviÄ, Petar KoÄiÄ, koji se odlikuju dokumentarnoÅ”Äu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Äerzeleza, 1920. Most na Žepi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Å panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Äuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoÄica, roman, 1945. TravniÄka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoÄitelju PriÄa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priÄi i priÄanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, žena koje nema, pripovetka, 1963. Å ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaÅ”a Latas, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunÄanoj strani, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriÄa su prevoÄena na viÅ”e od 50 jezika...
Dosta dobro oÄuvana , kratka posveta na predlistu 335 strana 975 grama PriÄe o piscima i gradu koji su voleli. Ko je jednom ugledao jasne obrise grada, iznad srebrnastih traka Save i Dunava, nikada ih neÄe zaboraviti... MiloÅ” Crnjanski Kroz priÄe o intimnim i stvaralaÄkim sudbinama dvadeset Äetiri pisca ispriÄana je istorija Beograda kao grada velikih književnika. Povezanost pisaca sa Beogradom i trajnost njihovog uticaja na identitet grada iskazana je koliko obimnom faktografijom i pripovedanjem o životu i radu pisaca toliko i pažljivim odabirom izvoda iz dela kojima se zavrÅ”ava svako poglavlje: proznih odlomaka i stihova posveÄenih Beogradu koji otkrivaju autentiÄnost doživljaja grada u kojem je autor ispunio svoju sudbinu. Kao obiman izvor biobibliografskih detalja, Književni vodiÄ kroz Beograd dragocen je svim izuÄavaocima srpske književnosti i istorije, kako uÄenicima i studentima tako i struÄnjacima. BuduÄi da sadrži i precizne mape i nekoliko stotina fotografija i topografskih odrednica, predstavlja izvanredan vodiÄ za kretanje kroz savremeni Beograd i upoznavanje s njegovom književnom i kulturnom istorijom. Posebnu vrednost VodiÄa Äine taÄke ukrÅ”tanja, odnosno mesta susreta pisaca u beogradskom vremenu i prostoru koja su istaknuta u posebnoj mapi (institucije, kafane, parkovi, Å”etaliÅ”ta, obale...) Izdvaja se i jedinstven poduhvat mapiranja Novog groblja na kojem su se zavrÅ”ile životne staze pisaca, Äime je poÅ”tovaocima beogradskih književnika omoguÄeno da posete njihova utoÄiÅ”ta. Reprezentativan dokument o Beogradu kao gradu velikih pisaca, izvanredan spoj književno-istorijskog pregleda i vodiÄa kroz Beograd koji obuhvata vreme od Dositeja ObradoviÄa do danas. Dositej ObradoviÄ ā¢ Äura JakÅ”iÄ ā¢ Jovan JovanoviÄ Zmaj ā¢ Stevan Sremac ā¢ Janko VeselinoviÄ ā¢ Branislav NuÅ”iÄ ā¢ Borisav StankoviÄ ā¢ Isidora SekuliÄ ā¢ Milica JakovljeviÄ Mirjam ā¢ Stanislav Vinaver ā¢ Ivo AndriÄ ā¢ MiloÅ” Crnjanski ā¢ Rastko PetroviÄ ā¢ Branko ÄopiÄ ā¢ Dobrica ÄosiÄ ā¢ DuÅ”an RadoviÄ ā¢ Slobodan MarkoviÄ ā¢ Milorad PaviÄ ā¢ Aleksandar PopoviÄ ā¢ Borislav PekiÄ ā¢ Svetlana Velmar-JankoviÄ ā¢ Branko MiljkoviÄ ā¢ Danilo KiÅ” ā¢ Momo Kapor komodica1
Laguna, 2015. Broj strana: 340 Pismo: Latinica Povez: Tvrd Format: 16,5 x 23 cm PriÄe o piscima i gradu koji su voleli. Ko je jednom ugledao jasne obrise grada, iznad srebrnastih traka Save i Dunava, nikada ih neÄe zaboraviti... MiloÅ” Crnjanski Kroz priÄe o intimnim i stvaralaÄkim sudbinama dvadeset Äetiri pisca ispriÄana je istorija Beograda kao grada velikih književnika. Povezanost pisaca sa Beogradom i trajnost njihovog uticaja na identitet grada iskazana je koliko obimnom faktografijom i pripovedanjem o životu i radu pisaca toliko i pažljivim odabirom izvoda iz dela kojima se zavrÅ”ava svako poglavlje: proznih odlomaka i stihova posveÄenih Beogradu koji otkrivaju autentiÄnost doživljaja grada u kojem je autor ispunio svoju sudbinu. Kao obiman izvor biobibliografskih detalja, Književni vodiÄ kroz Beograd dragocen je svim izuÄavaocima srpske književnosti i istorije, kako uÄenicima i studentima tako i struÄnjacima. BuduÄi da sadrži i precizne mape i nekoliko stotina fotografija i topografskih odrednica, predstavlja izvanredan vodiÄ za kretanje kroz savremeni Beograd i upoznavanje s njegovom književnom i kulturnom istorijom. Posebnu vrednost VodiÄa Äine taÄke ukrÅ”tanja, odnosno mesta susreta pisaca u beogradskom vremenu i prostoru koja su istaknuta u posebnoj mapi (institucije, kafane, parkovi, Å”etaliÅ”ta, obale...) Izdvaja se i jedinstven poduhvat mapiranja Novog groblja na kojem su se zavrÅ”ile životne staze pisaca, Äime je poÅ”tovaocima beogradskih književnika omoguÄeno da posete njihova utoÄiÅ”ta. Reprezentativan dokument o Beogradu kao gradu velikih pisaca, izvanredan spoj književno-istorijskog pregleda i vodiÄa kroz Beograd koji obuhvata vreme od Dositeja ObradoviÄa do danas. Dositej ObradoviÄ ā¢ Äura JakÅ”iÄ ā¢ Jovan JovanoviÄ Zmaj ā¢ Stevan Sremac ā¢ Janko VeselinoviÄ ā¢ Branislav NuÅ”iÄ ā¢ Borisav StankoviÄ ā¢ Isidora SekuliÄ ā¢ Milica JakovljeviÄ Mirjam ā¢ Stanislav Vinaver ā¢ Ivo AndriÄ ā¢ MiloÅ” Crnjanski ā¢ Rastko PetroviÄ ā¢ Branko ÄopiÄ ā¢ Dobrica ÄosiÄ ā¢ DuÅ”an RadoviÄ ā¢ Slobodan MarkoviÄ ā¢ Milorad PaviÄ ā¢ Aleksandar PopoviÄ ā¢ Borislav PekiÄ ā¢ Svetlana Velmar-JankoviÄ ā¢ Branko MiljkoviÄ ā¢ Danilo KiÅ” ā¢ Momo Kapor
GROZDANA OLUJIÄ OLDANINI VRTOVI Tvrdi povez IzdavaÄ Bookland ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ (ŠŃŠ“ŠµŠ²ŠøŠŗ, 30. Š°Š²Š³ŃŃŃ 1934 ā ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 16. Š¼Š°ŃŃ 2019) Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠ° ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠµŃŠøŃŠ°, ŠµŃŠµŃŠøŃŃŠŗŠøŃŠ°, ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŃŠµŃŠŗŠ° Šø Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°ŃŠŗŠ°.[1] ŠŠµŠ³Š°Ń ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š½Š°Š»Š°Š·Šø ŃŠµ Ń ŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°ŃŃ. ŠŠ°Š¾ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠµŃ, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŠµŃŃ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š°: ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾ (1957), ŠŠ»Š°ŃŠ°Š¼ Š·Š° ŃŃŠ±Š°Š² (1962), ŠŠµ Š±ŃŠ“Šø Š·Š°ŃŠæŠ°Š»Šµ ŠæŃŠµ (1964), ŠŠøŠ²ŃŠµ ŃŠµŠ¼Šµ (1967), ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ (2009) Šø ŠŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŃŠø Š“Š¾ ŃŃŃŃŠ° (2017).[2] Š”Š°Š±ŃŠ°Š½Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šø Ń ŃŠµŃŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Šø ŃŃ 2018. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š·Š°Š“ŃŃŠ³Šµ Šø ŠŠ°ŃŃŠµŠ½Š¾Š½Š°. Š¢Š°ŠŗŠ¾ŃŠµ, ŠŗŠ°Š¾ Š±Š°ŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃŠ°Ń, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š±ŃŠ¾Ń Š±Š°ŃŠŗŠø Šø Š·Š±ŠøŃŠŗŠø Š±Š°ŃŠŗŠø. ŠŠµŃŃ ŃŠøŠ¼Š° ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ ŃŠµ ŠøŃŃŠøŃŃ 10 Š·Š±ŠøŃŠŗŠø: Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (1979), ŠŠµŠ±ŠµŃŠŗŠ° ŃŠµŠŗŠ° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (1984), ŠŠµŃŠ°Šŗ Šø ŠæŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Š° (1990), ŠŃŠøŠ½Ń Š¾Š±Š»Š°ŠŗŠ° (1990), ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø ŃŠ°ŃŠøŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (1998), ŠŠµŃŠµŃŠµŠ² ŃŠ²ŠµŃ (1998), Š”Š²ŠµŃŠ»Š¾ŃŠ½Š° Š²ŃŠ°ŃŠ° (2002), ŠŠ°Š¼ŠµŠ½ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š»ŠµŃŠµŠ¾ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2002), Š”Š½ŠµŠ¶Š½Šø ŃŠ²ŠµŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2004) Šø ŠŠ°ŃŃŃŠŗ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ°Š¼ŃŠøŠ¾ ŃŠ½Š¾Š²Šµ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2007). ŠŠµŠ½Š° Š“ŠµŠ»Š° Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š° ŃŃ Š±ŃŠ¾ŃŠ½Š° ŠøŠ·Š“Š°ŃŠ° Ń Š·ŠµŠ¼ŃŠø, Š° ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ“ŠµŠ½Š° ŃŃ Š½Š° ŃŠ°Šŗ 36 ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠøŃ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ°. ŠŠ¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŃŠ° ŃŠµ Š¼Š½Š¾Š³Š¾Š±ŃŠ¾ŃŠ½ŠøŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Šø ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠ°, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š“Š¾Š¼Š°ŃŠøŃ , ŃŠ°ŠŗŠ¾ Šø ŃŃŃŠ°Š½ŠøŃ ā ŠŠ¾Š²ŠµŃŠ° Š·Š° Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ (2004), ŠŠŠ-Š¾Š²Š° Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ (2009), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠøŠ½Š¾Š³ Š·Š°Š±Š°Š²Š½ŠøŠŗŠ° (1980), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ»Š°Š“Š¾ ŠæŠ¾ŠŗŠ¾Š»ŠµŃŠµ (1980. Šø 1984), ŃŃŠø Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ¼Š°ŃŠµŠ²ŠøŃ Š“ŠµŃŃŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ°, ŠæŠ¾Š²ŠµŃŠ° ŠŠ¼Š°ŃŠµŠ²ŠøŃ Š“ŠµŃŃŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ° (2001), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŃŠµŃŠµ, Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š¢ŠµŠ»ŠµŠ³ŃŠ°Š¼Š°, Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø Š»ŠµŠæŃŠøŃ Šø Š”ŃŠ°ŃŠ° Š¼Š°ŃŠ»ŠøŠ½Š° (2002), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ (2018), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŃ ŠæŃŠøŃŃ Šø Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Ń Š±Š°ŃŠŗŃ ŃŠ²ŠµŃŠ° (1994). ŠŠ¾Š“ŠµŃŠµŠ½ ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š²ŠøŃŠµŃŠŗŠø Š¾ŃŠ“ŠµŠ½ Dannebrog, 31. Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° 1977. ŠŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø ŃŠ»Š°Š½ Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŃŠ¾Š²Šø (Š”ŠŠ) Š¾Š“ 1970. Šø ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½ŠøŠ½ Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŃŠ»Š°.[1] ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŃŠ½Š¾Š²Š½Ń ŃŠŗŠ¾Š»Ń Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ»Š° ŃŠµ Ń ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š¼ Š¼ŠµŃŃŃ, Š° Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ Ń ŠŠµŃŠµŃŃ. ŠŠøŠæŠ»Š¾Š¼ŠøŃŠ°Š»Š° ŃŠµ Šø Š¼Š°Š³ŠøŃŃŃŠøŃŠ°Š»Š° Š½Š° ŠŃŃŠæŠø Š·Š° ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ Š½Š° Š¤ŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃŃ Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń.[3] Š¢Š¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ° ŃŠ°Š“ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°ŃŠŗŠ° Š·Š° Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ½ŃŠŗŠøŃ Š»ŠøŃŃŠ¾Š²Š°.[4] ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŠµŠ»Š° ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ Š±Š°Š²Šø Š²ŠµŠ¾Š¼Š° ŃŠ°Š½Š¾, ŃŠ¾Ń Ń ŃŃŠµŠ“ŃŠ¾Ń ŃŠŗŠ¾Š»Šø. Š”Š²Š¾ŃŠ° Š“ŠµŠ»Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°Š»Š° ŃŠµ Ń Š»ŠøŃŃŠ¾Š²ŠøŠ¼Š° Š”ŃŃŠ°Š¶ŠøŠ»Š¾Š²Š¾ Šø ŠŠ»Š°Š“Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ°. ŠŠ¾Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ ŠæŃŠøŃŃ Š½Š° ŠŗŠ¾Š½ŠŗŃŃŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š¾Š²Š°Š»Š° ŠŠ¾ŃŠ±Š° 1953. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[5] Š¢Š°Š“Š° ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š½Š° ŠæŃŠ²Š° ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠ°, ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ°ŠŗŠ¾, ŃŠ° ŃŠ°Š¼Š¾ 19 Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°, Š·Š°ŠŗŠ¾ŃŠ°ŃŠøŠ»Š° Ń ŃŠ²ŠµŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø. ŠŠ°Š¶Š°Š½ Š“ŠµŠ¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š·Š°Š¾ŃŃŠ°Š²ŃŃŠøŠ½Šµ (Š“ŠµŠ¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŠµ, Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°Š¼Š° Šø ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ Š»ŠøŃŠ½ŠøŃ ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠ°) ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŃ Š·Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ, ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Ń ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŃ āŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ńā, ŃŠøŃŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŃŠ»Š°Š½ŠøŃŠ°.[6] ŠŃŠµŠ¼ŠøŠ½ŃŠ»Š° ŃŠµ 16. Š¼Š°ŃŃŠ° 2019. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Ń 85. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø, Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ Š“ŃŠ¶Šµ Š±Š¾Š»ŠµŃŃŠø.[7][8] Š¢Ń Š²ŠµŃŃ ŃŠ°Š¾ŠæŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ń, Š“Š°Š½ ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠµŠ½Šµ ŃŠ¼ŃŃŠø.[9] Š”Š°Ń ŃŠ°ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ 21. Š¼Š°ŃŃŠ° 2019. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠŠ»ŠµŃŠø Š·Š°ŃŠ»ŃŠ¶Š½ŠøŃ Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½Š° Š½Š° ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š³ŃŠ¾Š±ŃŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń Ń 12 ŃŠ°ŃŠ¾Š²Š°.[10][11][12] ŠŠ²Š° ŃŠ°ŃŠ° ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ Ń Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŃŠøŃŠµŃŠµŠ½ ŠŗŠ¾Š¼ŠµŠ¼Š¾ŃŠ°ŃŠøŠ²Š½Šø ŃŠŗŃŠæ Š½Š° ŠŗŠ¾Š¼ ŃŃ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠøŠ»Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠø Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°ŃŠø: ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Š°Ń ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ, ŠŃŠ°Š³Š°Š½ ŠŠ°ŠŗŠøŃŠµŠ²ŠøŃ, Š Š°Š“ŠøŠ²Š¾ŃŠµ ŠŠøŠŗŠøŃ, ŠŠ¾ŃŠ°Š½Š° ŠŠæŠ°ŃŠøŃ Šø ŠŠµŃŠ°Ń ŠŠøŃŠ°Š½Š¾Š²ŠøŃ.[13] ŠŠ°ŃŠøŃŠµŃŠ° ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ, Š°ŃŃŠ¾Ń ŃŠ¾ŃŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ: ŠŃŠ°Š½ŠŗŠ¾ ŠŠµŠ»ŠøŃ Š Š¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠµŃ ŠŃŠ²Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ o Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ¼Š° Šø Š·Š° Š¼Š»Š°Š“Šµ ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Ń 22. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø.[14] ŠØŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š½ 1957. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ ŃŠµ Šø ŃŃŠæŠµŃ Šø Š¾ŃŠæŠ¾ŃŠ°Š²Š°ŃŠµ, Š¾Š“Š½Š¾ŃŠ½Š¾ Šø ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŠ²Š½Šµ Šø Š½ŠµŠ³Š°ŃŠøŠ²Š½Šµ ŃŠµŠ°ŠŗŃŠøŃŠµ. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ Šø ŃŠµŠ½Š·ŃŃŠøŃŠ°Š½ Š·Š±Š¾Š³ Š°Š¼Š¾ŃŠ°Š»Š½Š¾ŃŃŠø.[15] ŠŃŠµŠ²Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ Š½Š° Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ° Šø ŠæŃŠøŠ»Š°Š³Š¾ŃŠµŠ½ Š·Š° ŠøŠ·Š²Š¾ŃŠµŃŠµ Ń ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŃ. ŠŠ¾ ŃŠµŠ¼Ń ŃŠµ ŃŠ½ŠøŠ¼ŃŠµŠ½ Šø ŃŠøŠ»Š¼ Š§ŃŠ“Š½Š° Š“ŠµŠ²Š¾ŃŠŗŠ° Ń ŃŠµŠ¶ŠøŃŠø ŠŠ¾Š²Š°Š½Š° ŠŠøŠ²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ°.[16][17] Š”ŃŠµŠ½Š°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ, Š¾ŃŠøŠ¼ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠµ, ŠæŠøŃŠ°Š¾ Šø ŠŃŠ³ ŠŃŠøŠ·ŠµŃ, ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠø Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°Ń. ŠŠ»Š°Š²Š½Šµ ŃŠ»Š¾Š³Šµ Š“Š¾Š“ŠµŃŠµŠ½Šµ ŃŃ ŠØŠæŠµŠ»Šø Š Š¾Š³Š¾Š·ŠøŠ½, ŠŠ¾ŃŠø ŠŠøŃŠøŃŃ Šø ŠŠ¾ŃŠ°Š½Ń Š Š°Š“Š¼ŠøŠ»Š¾Š²ŠøŃŃ.[18] Š¤ŠøŠ»Š¼ ŃŠµ ŃŠ°ŃŠµŠ½ Ń ŠæŃŠ¾Š“ŃŠŗŃŠøŃŠø āŠŠ²Š°Š»Š° ŃŠøŠ»Š¼Š°ā,[19] Š° ŠæŃŠµŠ¼ŠøŃŠµŃŠ½Š¾ ŃŠµ ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·Š°Š½ 1962. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[20] Š£ Š¼ŠµŃŃŠ²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Ń, 1959. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ° ŠŗŃŃŠ° āŠŠ»Š°Š“Š¾ ŠæŠ¾ŠŗŠ¾Š»ŠµŃŠµā Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŠŗŃŠøŠ³Ń ŠŠøŃŃŠø Š¾ ŃŠµŠ±Šø, Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃ ŃŠ°Š·Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ° ŃŠ° ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠøŃŃŠøŠ¼Š°, Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š½Š°ŃŠ»Š° Šø Š¼Š»Š°Š“Š° ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š°.[21] Š¢ŃŠø Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, 1962, Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾ ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŠ·ŠµŃŠµ āŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°ā Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ ŃŠµŠ½ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ»Š°ŃŠ°Š¼ Š·Š° ŃŃŠ±Š°Š². ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±Š°ŃŠŗŠø ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃ Š·Š° ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŃ Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ Š¢ŠµŠ»ŠµŠ³ŃŠ°Ń Š“Š¾Š“ŠµŠ»ŠøŠ¾ ŃŠ¾Ń ŃŠµ 1963. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½. Š Š¾Š²Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š¾ ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Ń Šø ŃŠøŠ»Š¼ŃŠŗŃ Š°Š“Š°ŠæŃŠ°ŃŠøŃŃ. Š¤ŠøŠ»Š¼ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Ń ŃŠµŠ¶ŠøŃŠø Š¢Š¾Š¼Šµ ŠŠ°Š½ŠøŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠ¾Š¼ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŃŠµŠ½Š°ŃŠøŠ¾. ŠŃŠ¾Š“ŃŃŠµŠ½Ń ŃŠøŠ»Š¼Š° ŃŠµ Š„ŠøŠ“Š°ŃŠµŃ Š§Š°Š»ŠŗŠøŃ, Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠµ 1965. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠæŃŠ¾Š“ŃŠŗŃŠøŃŠø āŠŠ¾ŃŠ½Š° ŃŠøŠ»Š¼Š°ā. ŠŠ»Š°Š²Š½Šµ ŃŠ»Š¾Š³Šµ ŠæŠ¾Š²ŠµŃŠµŠ½Šµ ŃŃ ŠŃŠŗŠ¾ŃŠ°Š²Šø ŠŃŃŠ½ŠøŃ, Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½ŠŗŠø ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŠŃŠ°Š½ŠøŃŠ»Š°Š²Ń ŠŠøŠ»Š°Š“ŠøŠ½Š¾Š²ŠøŃŃ, ŠŃŠ°Š³Šø ŠŠøŃŃŠ¾Š²ŠøŃŃ Šø Š„ŠµŃŠ¼ŠøŠ½Šø ŠŠøŠæŠøŠ½ŠøŃ. Š£ Š½Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŠ¼ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°Š¼Š°, ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ° ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ½ŃŠŗŠµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šµ ŠŠµ Š±ŃŠ“Šø Š·Š°ŃŠæŠ°Š»Šµ ŠæŃŠµ, 1964, Šø ŠŠøŠ²ŃŠµ ŃŠµŠ¼Šµ, 1967. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ²Š°Ń Š“ŃŃŠ³Šø ŃŠµ ŃŃŠ°Š¾ Ń ŃŠ¶Šø ŠøŠ·Š±Š¾Ń Š·Š° ŠŠŠ-Š¾Š²Ń Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń. ŠŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ° Š²ŠµŃŠ·ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ ŠæŠ¾Š“ Š½Š°ŃŠ»Š¾Š²Š¾Š¼ Wild Seed ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š»Š° ŃŠµ Šø Š¾Š±Š°Š²ŠµŠ·Š½Š° Š»ŠµŠŗŃŠøŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŠøŃ ŃŠ½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŠ¼ŠµŃŠøŃŠø. Š£ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š¼ ŃŠ¾ŠŗŃŃŃ ŃŠµ ŃŃŠ±Š°Š½Šø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń Š¼Š»Š°Š“ŠøŃ ŃŃŠ“Šø, ŃŠøŃ Š¾Š²Šø ŠæŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼Šø, ŃŃŠ±Š°Š²Šø Šø Š½ŠµŠ“Š¾ŃŠ¼ŠøŃŠµ, ŃŃŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŃŠ° ŠæŃŠµŠŗŃŠµŃŠ½ŠøŃŃ Ń ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø Š·Š° Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ½Ń. ŠŠ“ ŃŠ°Š“Š° ŃŠµ Š¾ŠŗŃŠµŃŠµ ŠæŠøŃŠ°ŃŃ Š±Š°ŃŠŗŠø Šø Š·Š±ŠøŃŠŗŠø Š±Š°ŃŠŗŠø. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 2009, Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° Š·Š°Š“ŃŃŠ³Š° ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ½Šø, ŠµŠ¼ŠøŠ³ŃŠ°Š½ŃŃŠŗŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½[22] ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ. ŠŠ½ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø Š¾ ŃŠµŠ“Š½Š¾Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Ń ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠø, ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠø ŠŃŠ°ŃŠŗŠø.[23] ŠŠµŃŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Š¼ Š¾Š“Š»ŃŠŗŠ¾Š¼ Š¶ŠøŃŠøŃŠ° Š·Š° Š“Š¾Š“ŠµŠ»Ń ŠŠŠ-Š¾Š²Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ, ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š³Š»Š°ŃŠµŠ½ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠøŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[24] ŠŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ½Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŃŠø Š“Š¾ ŃŃŃŃŠ°, Š·Š°Š²ŃŃŠµŠ½ 1962. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠµ ŃŠµŠŗ 2017. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š·Š°Š“ŃŃŠ³Šµ.[25] Š Š°Š·Š»Š¾Š³ Š·Š±Š¾Š³ ŠŗŠ¾Š³ ŃŠµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŗŠ°ŃŠ½Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠµŃŃŠµ ŃŠµŠ½Š·ŃŃŠ° Šø Š¶ŠµŃŃŠ¾ŠŗŠ¾ Š¾ŃŠæŠ¾ŃŠ°Š²Š°ŃŠµ ŃŠµŠ½Š¾Š³ ŠæŃŠ²Š¾Š³ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š° (ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾), ŠŗŠ°Š¾ Šø ŃŠ¾ Š“Š° Š¾Š½ Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·Š°Š½ ŠøŠ· ŠøŠ“ŠµŠ¾Š»Š¾ŃŠŗŠø Š¾Š±Š¾ŃŠµŠ½Š¾Š³ Š“ŠøŃŠŗŃŃŃŠ° ŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠµ ŠµŠæŠ¾Ń Šµ.[26] ŠŠ±Š¾Š³ ŃŠµ ŃŠøŃŠµŠ½ŠøŃŠµ ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠµŃŠøŃŠ° ŃŠµ ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°Š»Š° Š“Š° Š½ŠøŃŠµ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š·Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°ŃŠµ Šø Š·Š°Š²ŃŃŠµŠ½Šø ŃŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃ Š½ŠøŃŠµ Š½ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŠŗŠ°Š·ŠøŠ²Š°Š»Š°.[27] Š£Š¾ŠæŃŃŠµŠ½Š¾, Š¾Š½ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø Š¾ ŠŃŃŠ³Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŃ Ń Š²Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Ń ŃŠ°Š²Š½ŠøŃŠø.[28] Š”Š°Š±ŃŠ°Š½Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šø Ń ŃŠµŃŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Šø ŃŃ 2018. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š·Š°Š“ŃŃŠ³Šµ Šø ŠŠ°ŃŃŠµŠ½Š¾Š½Š°.[29] ŠŠµŠ½Š° ŃŠ°Š±ŃŠ°Š½Š° Š“ŠµŠ»Š° Ń 14 ŠŗŃŠøŠ³Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° Š·Š°Š“ŃŃŠ³Š°.[30] ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃŠ°Ń ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1979, Š·Š°Š³ŃŠµŠ±Š°ŃŠŗŠ° ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ° ŠŗŃŃŠ° āŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃā Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŃŠ¾Ń Š·Š±ŠøŃŠŗŃ Š±Š°ŃŠŗŠø Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø ŃŃŠæŠµŃ Šø Š·Š° ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° Š“Š¾Š±ŠøŠ»Š° Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠøŠ½Š¾Š³ Š·Š°Š±Š°Š²Š½ŠøŠŗŠ°.[31] ŠŃŠøŃŠ° ŠŠ°ŃŠ°Š»ŠøŃŠ° Šø ŃŠ¼ŃŃ ŠøŠ· Š¾Š²Šµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠµ Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ»Š° ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š½Š° ŠŗŠ¾Š½ŠŗŃŃŃŃ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Ń Š±Š°ŃŠŗŃ ŃŠ²ŠµŃŠ° Ń Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠø Š”Š²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠŗŠ¾Š½Š³ŃŠµŃŠ° Š·Š° ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ (World Congress for Art and Culture) 1994. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń Š”ŃŠµŠ“ŠøŃŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠŠ¼ŠµŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŠŃŠ¶Š°Š²Š°Š¼Š°.[32][33] ŠŠ¾ Š±Š°ŃŠŗŠ°Š¼Š° ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŠ½ŠøŠ¼ŃŠµŠ½Šµ ŃŃ ŠæŠ»Š¾ŃŠ° Šø ŠŗŠ°ŃŠµŃŠ° Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š° Ń ŠøŠ½ŃŠµŃŠæŃŠµŃŠ°ŃŠøŃŠø ŠŠøŃŠµ ŠŠ»ŠµŠŗŃŠøŃŠ°,[34] ŃŠ· Š¼ŃŠ·ŠøŃŠŗŃ ŠæŃŠ°ŃŃŃ ŠŠ°Š·Šµ Š ŠøŃŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š³ Šø ŃŠµŠ»ŠµŠ²ŠøŠ·ŠøŃŃŠŗŠ° ŃŠµŃŠøŃŠ° (Š“ŠµŠ²ŠµŃ Š½Š°ŃŃŠ°Š²Š°ŠŗŠ° Š¾Š“ ŠæŠ¾ ŃŃŠøŠ“ŠµŃŠµŃ Š¼ŠøŠ½ŃŃŠ°). Š”ŃŠµŠ½Š°ŃŠøŠ¾ Š·Š° ŃŠµŃŠøŃŃ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š»Š° ŃŠµ Š¢Š°ŃŃŠ°Š½Š° ŠŠ°Š²ŠøŃŠøŃ, Š° ŃŠµŠ¶ŠøŃŠ°Š»Š° ŠŠµŃŠ° ŠŠµŠ»Š¾Š³ŃŠ»ŠøŃ. ŠŠ»Š°Š²Š½Šµ ŃŠ»Š¾Š³Šµ ŃŃŠ¼Š°ŃŠøŠ»Šø ŃŃ Š³Š»ŃŠ¼ŃŠø Š Š°Š“Š¼ŠøŠ»Š° Š”Š°Š²ŠøŃŠµŠ²ŠøŃ Šø ŠŠøŠŗŠ° ŠŠøŠ»ŠµŠ½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŃŠµ Š“ŠµŃŠ° ŠøŠ· Š“ŠµŃŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Š³ŃŃŠæŠµ Š Š°Š“ŠøŠ¾-ŃŠµŠ»ŠµŠ²ŠøŠ·ŠøŃŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ. ŠŠµŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, 1984. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠ° ŠŠµŠ±ŠµŃŠŗŠ° ŃŠµŠŗŠ° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ, ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŃŠµŠ“ŃŠ·ŠµŃŠ° ŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃ. ŠŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ° ŠŗŃŃŠ° āŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š° ŠŗŃŠøŠ³Š°ā Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŃŠ¾Ń Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŃŃŠøŃŠŗŠ° ŃŃŠ±ŠøŃŠøŃŠ°, ŃŠøŃŠµ ŃŃ ŠæŃŠøŃŠµ ŃŠŗŃŃŃŠµŠ½Šµ Ń Š½ŠøŠ· ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠøŃ Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ° Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń, Š”ŠŠ, Š ŃŃŠøŃŠø, ŠŠ·ŃŠ°ŠµŠ»Ń, ŠŠ½Š“ŠøŃŠø, ŠŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ¾Ń Šø Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Ń.[35] ŠŃŠøŃŠ° ŠŠ³ŃŠ° ŠøŠ· Š¾Š²Šµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ Š½Š° ŠŗŠ¾Š½ŠŗŃŃŃŃ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŃ ŠæŃŠøŃŃ Ń ŠŃŠ½ŃŠ±ŠµŃŠ³Ń, Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń. Š Š¾Š¼Š°Š½-Š±Š°ŃŠŗŠ° ŠŠ²ŠµŠ·Š“Š°Š½Šµ Š»ŃŃŠ°Š»ŠøŃŠµ, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ 1987. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ, ŠøŠ¼Š°Š¾ ŃŠµ Š“Š¾Š±Š°Ń ŠæŃŠøŃŠµŠ¼ ŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠµ, Š° ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°ŃŠø ŃŃ Š³Š° Š²ŃŠ»Š¾ Š“Š¾Š±ŃŠ¾ Š¾ŃŠµŠ½ŠøŠ»Šø. ŠØŠµŃŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, 1990. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠøŠ·Š»Š°Š·Šø Š·Š±ŠøŃŠŗŠ° ŠŠµŃŠ°Šŗ Šø ŠæŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Š°, ŠŗŠ°Š¾ Šø Š·Š±ŠøŃŠŗŠ° ŠŃŠøŠ½Ń Š¾Š±Š»Š°ŠŗŠ°. ŠŠ¾ŃŠ¾Š¼ ŃŃ ŃŃŠ»ŠµŠ“ŠøŠ»Šµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠµ: ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø ŃŠ°ŃŠøŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (1998), ŠŠµŃŠµŃŠµŠ² ŃŠ²ŠµŃ (1998), Š”Š²ŠµŃŠ»Š¾ŃŠ½Š° Š²ŃŠ°ŃŠ° (2002), ŠŠ°Š¼ŠµŠ½ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š»ŠµŃŠµŠ¾ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2002), Š”Š½ŠµŠ¶Š½Šø ŃŠ²ŠµŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2004) Šø ŠŠ°ŃŃŃŠŗ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ°Š¼ŃŠøŠ¾ ŃŠ½Š¾Š²Šµ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2007).[36] ŠŃŠµŃŠøŃŃŠŗŠøŃŠ°, ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŃŠµŃŠŗŠ° Šø Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŠµŃŠ°Š½ŠŗŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŠ¼Š¾Š²ŠøŃ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šø ŠŠ»ŃŃŠøŃ. ŠŠ°Š»Š°Š·Šø ŃŠµ Ń Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŃ Š·Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ, ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Ń ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŃ āŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ń` ŠŠ¾ŃŠµŠ“ Š±Š°ŃŠŗŠø Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š°, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° Šø Š±ŃŠ¾ŃŠ½Šµ ŠµŃŠµŃŠµ Š¾ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠøŠ¼Š° Š¤ŃŠ°Š½ŃŃ ŠŠ°ŃŠŗŠø, Š¢Š¾Š¼Š°ŃŃ ŠŃŠ»ŃŃ Šø ŠŠ°ŃŃŠµŠ»Ń ŠŃŃŃŃŃ, ŠŗŠ°Š¾ Šø Š“ŠµŠ»Ń ŠŠ¾ŠµŃŠøŠŗŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠµ.[37] ŠŠ±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Šø ŃŃŃŠ“ŠøŃŃ ŠŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼ ŠøŠ“ŠµŠ½ŃŠøŃŠµŃŠ° Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø Ń Š“ŠµŠ»Ń ŠŠøŃŃŠøŠ½ŠøŃŠµ ŠŃŠ»Ń.[38] ŠŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Šø ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŠ»Š°ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š¾Š¼. ŠŃŠµŠ²ŠµŠ»Š° ŃŠµ Š“ŃŠ°Š¼Šµ ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠøŃŃŠ° ŠŃŠ½Š¾Š»Š“Š° ŠŠµŃŠŗŠµŃŠ°, ŃŠ°ŠæŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° ŠŃŠŗŠøŃŠ° ŠŠøŃŠøŠ¼Šµ Šø Š°Š¼ŠµŃŠøŃŠŗŠ¾Š³ Š½Š¾Š±ŠµŠ»Š¾Š²ŃŠ° Š”Š¾Š»Š° ŠŠµŠ»Š¾ŃŠ°, ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šµ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ ŠøŠ½Š“ŠøŃŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠµ ŠŠ¼ŃŠøŃŠµ ŠŃŠøŃŠ°Š¼ (Š¢Š°Ń ŃŠ¾Š²ŠµŠŗ Šø ŠŠ¾ŃŃŃŃ),[39] Š“ŠµŠ»Š¾ Š“Š¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŠŃŠ»ŠøŃŠµŃŠ¾Š²Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ā ŠŠøŠ»ŠøŃŠµŠ¼Š° ŠŠµŠ½ŠµŠ“ŠøŃŠ° (ŠŠ¾ŃŠ¾Š²) Šø ŠæŃŠøŃŠµŠ“ŠøŠ»Š° Šø ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ»Š° ŠæŠµŃŠ¼Šµ Š·Š° Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŃ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ ŠøŠ½Š“ŠøŃŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠŃŠøŠ·ŠøŠ²Š°ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠ»Š¾ŃŃŠø ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ 1980. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š¾ ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŠ·ŠµŃŠµ āŠ Š°Š“ā.[40] Š£ ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š·Š°Š“ŃŃŠ³Šµ 2001. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š¾ ŃŠµ Š“ŠµŠ»Š¾ ŠŠ½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ° ŃŃŠ±Š°Š²Š½ŠøŃ Š±Š°ŃŠŗŠø ŃŠ²ŠµŃŠ°, ŠæŃŠ²Š¾ Š¾Š²Šµ Š²ŃŃŃŠµ Ń ŃŠ²ŠµŃŃ, Ń ŠŗŠ¾Š¼ ŃŃ ŃŠµ Š½Š° Š¾ŠŗŠ¾ ŠæŠµŃŃŃŠ¾ ŃŃŃŠ°Š½Š°, Š½Š°ŃŠ»Šµ Š½Š°ŃŠ»ŠµŠæŃŠµ ŠŗŠøŠ½ŠµŃŠŗŠµ, ŃŃŃŠŗŠµ, ŃŃŠæŃŠŗŠµ, Ń Š°Š²Š°ŃŃŠŗŠµ, ŃŠŗŠ¾ŃŃŠŗŠµ, ŠøŠ½Š“ŠøŃŃŠŗŠµ, Š±ŃŠ°Š·ŠøŠ»ŃŠŗŠµ, ŠµŃŃŠ¾Š½ŃŠŗŠµ, ŃŠ°ŠæŠ°Š½ŃŠŗŠµ, Š°ŃŠ°ŃŠŗŠµ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ, ŠŗŠ°Š¾ Šø Š½ŠøŠ· Š°ŃŃŠ¾ŃŃŠŗŠøŃ ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠøŃ Š±Š°ŃŠŗŠø Š„Š°Š½ŃŠ° ŠŃŠøŃŃŠøŃŠ°Š½Š° ŠŠ½Š“ŠµŃŃŠµŠ½Š°, Š±ŃŠ°ŃŠµ ŠŃŠøŠ¼, ŠØŠ°ŃŠ»Š° ŠŠµŃŠ¾Š° ŠøŃŠ“.[41] ŠŠµŠ³Š°Ń ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŠµ Š·Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ, ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Ń ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŃ āŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ńā Š±Š°ŃŃŠøŠ½Šø Š»ŠµŠ³Š°Ń ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ. ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠ° ŃŠµ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŃ ŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ń ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŠ»Š° Š“ŠµŠ¾ Š»ŠøŃŠ½Šµ Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŠµ, Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°Š¼Š°, Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ Šø Š»ŠøŃŠ½Šµ ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠµ. Š£ Š»ŠµŠ³Š°ŃŃ ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·Šµ Š“Š²Šµ ŠæŠøŃŠ°ŃŠµ Š¼Š°ŃŠøŠ½Šµ, ŃŠŗŃŃŃŃŃŃŃŠø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠøŠ½Ń Š¾Š¼ŠøŃŠµŠ½Ń ŠæŠøŃŠ°ŃŃ Š¼Š°ŃŠøŠ½Ń āŠŠ»ŠøŠ¼ŠæŠøŃŠ°ā ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠøŠ»Š° Š“ŠµŃŠµŠ½ŠøŃŠ°Š¼Š° Šø Š¼Š°ŃŃ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š±ŠøŠ»Š½Ń ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ Š½Š¾ŃŠøŠ»Š° Š½Š° Š»ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ°.[33] Š£ Š·Š±ŠøŃŃŠø ŠŗŃŠøŠ³Š° ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°Š¼Š° ŃŠµ Šø ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŠ¾Š±ŃŠøŃŠµ ŠŠ¾ŃŠøŃŠ° (ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŠøŃŠµ: āŠŠ¾ŃŠ¾Ń Š¼ŠøŠ»Š¾Ń ŠæŃŠ²Š¾Ń ŃŠ°Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ½ŠøŃŠø, ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠø ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šø ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŠ° ŃŃŠ±Š°Š²ŃŃā). ŠŃŃŠ³Š¾ ŠæŠøŃŃŠø ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š»Šø ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šø ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŃ: ŠŃŃŠ°Š½ ŠŠ°ŃŠøŃ, Š”Š²ŠµŃŠ° ŠŃŠŗŠøŃ, ŠŠ¾Š¶ŠøŠ“Š°Ń ŠØŃŃŠøŃŠ°, ŠŃŠ°Š³Š°Š½ ŠŠ¾Š»ŃŠ½ŃŠøŃŠ°, Š°Š»Šø Šø ŃŃŃŠ°Š½Šø ŠæŠøŃŃŠø, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ Š”Š¼ŠøŃ, Š±ŠµŃŃŃŠµŠ»ŠµŃ Š°ŃŃŠ¾Ń ŠŃŃŠ¾ŃŠŗ Š¢Š°ŃŠ¼ŃŠ° ŃŠ° ŠæŠøŃŠ¼Š¾Š¼ Š·Š°Š¾ŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ Ń ŠŗŃŠøŠ·Šø, ŠøŠ½Š“ŠøŃŃŠŗŠø ŠæŠøŃŃŠø ŠØŃŠøŠŗŠ°Š½Ń ŠŠ°ŃŠ¼Š° Šø Š”ŠøŃŠ°ŠŗŠ°Š½Ń ŠŠ°Ń Š°ŠæŠ°ŃŃŠµ, Š°ŃŃŃŃŠøŃŃŠŗŠø Š°ŃŃŠ¾Ń Š„ŠµŃŠ±ŠµŃŃ ŠŃŠ½ŠµŃŠ°, Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠø Š°ŃŃŠ¾Ń ŠŃŃŠøŠ¼Š° ŠŠ»ŠµŃŠ½ŠøŠ¾ŠŗŠ²Š° Šø Š“ŃŃŠ³Šø.[33] ŠŠµŠ³Š°Ń ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·Šø Ń ŠŃŠ·ŠµŃŃ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø. Š£ Š¼Š°ŃŃ 2022. ŃŃŃŠ°Š½Š¾Š²ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° āŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃā Š½Š°Š¼ŠµŃŠµŠ½Š° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠøŠ¼Š° Š“Š¾ 35 Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°.[42][43] ŠŠ°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ°Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ, Š°ŃŃŠ¾Ń ŃŠ¾ŃŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ: ŠŃŠ°Š½ŠŗŠ¾ ŠŠµŠ»ŠøŃ ŠŠ¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠŠ¾Š²ŠµŃŠµ Š·Š° Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ (2004). ŠŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠ¾Š³Š°, Š“Š¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠŠŠ-Š¾Š²Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ (ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ) Ń 2009. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø,[44] ŠæŃŠ²Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠøŠ½Š¾Š³ Š·Š°Š±Š°Š²Š½ŠøŠŗŠ° (1980), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ»Š°Š“Š¾ ŠæŠ¾ŠŗŠ¾Š»ŠµŃŠµ (1980. Šø 1984), ŃŃŠø Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ¼Š°ŃŠµŠ²ŠøŃ Š“ŠµŃŃŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ°,[45][46][47] Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŃŠµŃŠµ Š·Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾, Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ Š¢ŠµŠ»ŠµŠ³ŃŠ°Š¼Š° Š·Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ»Š°ŃŠ°Š¼ Š·Š° ŃŃŠ±Š°Š²,[48] Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø Š»ŠµŠæŃŠøŃ Šø Š”ŃŠ°ŃŠ° Š¼Š°ŃŠ»ŠøŠ½Š° (2002), ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ (2018) Š·Š° ŃŠµŠ»Š¾ŠŗŃŠæŠ½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½ŠøŠ¼ Š¾ŃŠ²ŃŃŠ¾Š¼ Š½Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŃŠø Š“Š¾ ŃŃŃŃŠ°.[49] ŠŃŠ²Š¾ŃŠøŠ»Š° ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Ń Š±Š°ŃŠŗŃ ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŃ Š“Š¾Š“ŠµŃŃŃŠµ Š”Š²ŠµŃŃŠŗŠø ŠŗŠ¾Š½Š³ŃŠµŃ Š·Š° ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ (1994) Š·Š° ŠæŃŠøŃŃ ŠŠ°ŃŠ°Š»ŠøŃŠ°, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° Ń Š·Š±ŠøŃŃŠø Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š°.[26] ŠŠ“Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Š°Š½Š° ŃŠµ Š“Š°Š½ŃŠŗŠøŠ¼ Š²ŠøŃŠµŃŠŗŠøŠ¼ Š¾ŃŠ“ŠµŠ½Š¾Š¼ ŠŠ°Š½ŠµŠ±Š¾ŃŠ³ Š·Š° Š·Š°ŃŠ»ŃŠ³Šµ Š½Š° ŠæŠ¾ŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø, Š° ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø ŃŠµ Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½ŠøŠ½ Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŃŠ»Š°, Š³Š»Š°Š²Š½Š¾Š³ Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠŗŠµ.[50] ŠŃŠøŃŠøŠŗŠ° Š Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŃ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š·Š° ŃŃŠæŃŠŗŃ, ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŃ, Š°Š»Šø Šø ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ ŠæŠøŃŠ°Š»Šø ŃŃ Š±ŃŠ¾ŃŠ½Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°ŃŠø ŠæŠ¾ŠæŃŃ ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŠ° ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ°, ŠŠ²Š°Š½Š° Š. ŠŠ°Š»ŠøŃŠ°, ŠŃŠ°Š³Š°Š½Š° ŠŠ°ŠŗŠøŃŠµŠ²ŠøŃŠ° Šø Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½Š° Š. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°, ŠŠ¾ŃŠ°Š½Šµ ŠŠæŠ°ŃŠøŃ, ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠµŠ“ŠøŃŠ°, ŠŠµŃŃŠ° ŠŠøŃŠ°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ° ŠøŃŠ“. ŠŠ½Š¾Š³Šµ ŃŠµŠ½Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ Š²ŃŠ»Š¾ Š“ŠøŃŠŗŃŠµŃŠ½Š¾ ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŃŃŃ Š“ŠµŃŠ°Š²Š°ŃŠ° Ń ŃŠ²ŠµŃŃ Ń ŠŗŠ¾ŃŠµŠ¼ ŃŠµ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š° Šø Š¼Š½Š¾Š³Šµ ŃŠµŠ½Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ ŠæŠ¾Š“ŃŃŠøŃŃ Š¼Š»Š°Š“Š¾Š³ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗŠ° Š“Š° Š±ŃŠ“Šµ ŠæŃŠŗŠ¾ŃŠ°Š½ Š“Š° Š±ŃŠ“Šµ ŃŠ²Š¾Ń. āāŠŠ¾ŃŠ°Š½Š° ŠŠæŠ°ŃŠøŃ, ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø, ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń, Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°Ń Šø ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń.[51][52] ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š° ŠŗŠ°Š¾ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃ, Š½ŠµŠŗŠ¾Š½Š²ŠµŠ½ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Š°. Š”Š²Šµ ŃŠµ ŃŠ¾ Š¾Š½Š“Š° ŠæŃŠµŠ½Š¾ŃŠøŠ»Š° Ń ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Šµ, Š° ŃŠµŠ½Šø Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Šø ŃŃ Š¼Š»Š°Š“Šø ŃŃŠ“Šø, Š“ŠµŠ²Š¾ŃŠŗŠµ, Š¼Š»Š°Š“ŠøŃŠø, ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Š³ Š¾Š½Š“Š°ŃŃŠµŠ³ Š³ŃŠ°Š“Š° Šø Š¾Š½Š° ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŠ°Ń ŃŃŠ±Š°Š½Šµ ŠæŃŠ¾Š·Šµ Ń ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŃŠ°ŃŠ½Š¾Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø āāŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠµŠ“ŠøŃ, ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗ Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń[53] Š”Š°Š·Š½Š°ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ Š±Š°ŃŠŗŠ° Š»ŠµŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°, Š° Š±Š°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ¾ŃŃ Š½ŠµŠ¾ŠæŃ Š¾Š“Š½Š° ŠæŠ¾Š¼Š°Š¶Šµ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šø ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š“Š° Š³ŃŠ°Š“Šø ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠæŠ¾ŠµŃŃŠŗŃ Š²ŠøŠ·ŠøŃŃ Š½Š° ŃŠµŠ¼Š°Š¼Š° Šø Š¼Š¾ŃŠøŠ²ŠøŠ¼Š° ŃŃŠ¾ŃŠµŠ½ŠøŠ¼ Ń ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾ŃŃ, Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½ŠøŠ¼ ŠøŠ·ŃŠ°Š·Š¾Š¼ Šø Š½Š¾Š²ŠøŠ¼ ŃŃŠøŠ»Š¾Š²ŠøŠ¼Š°, Š¾ŃŠ»Š°ŃŠ°ŃŃŃŠø ŃŠµ Š½Š° ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŠŗŠ¾ ŠøŃŠŗŃŃŃŠ²Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ ŠæŃŠµŃŃ Š¾Š“Š½ŠøŠŗŠ°, Š° Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ Š½Š° Š±Š¾Š³Š°ŃŃŃŠ²Š¾ Šø ŃŠ°Š·ŃŃŠµŠ½Š¾ŃŃ Š½Š°ŃŠµ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. āāŠ”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½ Š. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń[54] ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š¾ŃŃŠ°ŃŠµ Š¼ŠµŃŃ Š¼Š»Š°ŃŠøŠ¼ ŃŠøŃŠ°Š¾ŃŠøŠ¼Š° ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠ° Šø Š²Š¾ŃŠµŠ½Š° ŠŗŠ°Š¾ Š±Š°ŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃŠ°Ń, Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠµŠ½Šø Š°ŃŃŠ¾ŃŃŠŗŠø ŠæŠ¾ŃŠµŃŠø, ŃŃŠµŠ“ŠøŠ½Š¾Š¼ ŠæŃŠ¾ŃŠµŠŗŠ»Š¾Š³ Š²ŠøŃŠµŠŗŠ°, Ń Š·Š½Š°ŠŗŃ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š¾ŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Šø Š“Š¾ŃŠ°Š“ Š½ŠµŠ¾ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½Šµ ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Šµ Š¼Š»Š°Š“ŠøŃ Ń ŠøŠ“ŠµŠ¾Š»Š¾ŃŠŗŠø Š¾ŠŗŠ»Š¾ŠæŃŠµŠ½Š¾Š¼ Š“ŃŃŃŃŠ²Ń. Š Š¾Š¼Š°Š½Ń ŃŠµ Ń Š·Š°Š²ŃŃŠ½Š¾Š¼ ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Ń Šø Š²ŃŠ°ŃŠøŠ»Š°, Š“Š° Š±Šø ŠŗŠ¾Š“ Š·Š½Š°Š»Š°ŃŠ° Šø ŃŠøŃŠ°Š»Š°ŃŠ° ŠøŠ·Š½Š¾Š²Š° ŠæŠ¾ŃŠ²ŃŠ“ŠøŠ»Š° ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Ń Š²ŠøŃŠµŃŃŃŠ°Š½Š¾ŃŃ Šø Š²ŃŠøŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃ. āāŠŠ»Š°Š“Š°Š½ ŠŃŠŗŠ¾ŃŠ°Š²ŃŠµŠ²ŠøŃ, ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠ°Ń Šø ŠŠøŠ½ŠøŃŃŠ°Ń ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠµ Šø ŠøŠ½ŃŠ¾ŃŠ¼ŠøŃŠ°ŃŠ° Š ŠµŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ[55] ŠŠµŠ»Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1957). ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š° ŠŗŃŠøŠ³Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1962). ŠŠ»Š°ŃŠ°Š¼ Š·Š° ŃŃŠ±Š°Š². ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1964). ŠŠµ Š±ŃŠ“Šø Š·Š°ŃŠæŠ°Š»Šµ ŠæŃŠµ. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1967). ŠŠøŠ²ŃŠµ ŃŠµŠ¼Šµ. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1979). Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±: ŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1984). ŠŠµŠ±ŠµŃŠŗŠ° ŃŠµŠŗŠ° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±: ŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1984). ŠŃŃŠøŃŠŗŠ° ŃŃŠ±ŠøŃŠøŃŠ°. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š° ŠŗŃŠøŠ³Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1987). ŠŠ²ŠµŠ·Š“Š°Š½Šµ Š»ŃŃŠ°Š»ŠøŃŠµ. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1990). ŠŠµŃŠ°Šŗ Šø ŠæŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1990). ŠŃŠøŠ½Ń Š¾Š±Š»Š°ŠŗŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1998). ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø ŃŠ°ŃŠøŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1998). ŠŠµŃŠµŃŠµŠ² ŃŠ²ŠµŃ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2002). Š”Š²ŠµŃŠ»Š¾ŃŠ½Š° Š²ŃŠ°ŃŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2002). ŠŠ°Š¼ŠµŠ½ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š»ŠµŃŠµŠ¾ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2004). Š”Š½ŠµŠ¶Š½Šø ŃŠ²ŠµŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2007). ŠŠ°ŃŃŃŠŗ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ°Š¼ŃŠøŠ¾ ŃŠ½Š¾Š²Šµ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2009). ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° Š·Š°Š“ŃŃŠ³Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2017). ŠŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŃŠø Š“Š¾ ŃŃŃŃŠ°. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° Š·Š°Š“ŃŃŠ³Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2017). ŠŠøŠ»Šø ŃŃ Š“ŠµŃŠ° ŠŗŠ°Š¾ Šø ŃŠø. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠŗŠ»Š°Š½Š“.
OdliÄno oÄuvano, s potpisom i posvetom Mire AleÄkoviÄ, Äirilica Biblioteka Vjeverica Autor - osoba AleÄkoviÄ, Mira Naslov Ne mogu bez snova : izabrane pjesme / Mira AleÄkoviÄ ; priredila Neda Bendelja ; [ilustrirala Zdenka PozaiÄ] Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1983 Izdanje [2. izd.] Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1983 (Novi Sad : BuduÄnost) FiziÄki opis 110 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba Bendelja, Neda, 1929-2005 = Bendelja, Neda, 1929-2005 PozaiÄ, Zdenka Zbirka Biblioteka Vjeverica Napomene BeleÅ”ka o piscu / N.[Neda] B.[Bendelja] : str. 105-107. Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista. Ona je takoÄe bila dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo ā Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar, a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine. U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā. Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije XX veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama āDruže Tito mi ti se kunemoā i āSveÄana pesmaā (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve ā svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ...Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ MG92 (L)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Ilustracije: Zdenka Pozaic Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista i dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je 2. februara 1924. godine u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo - Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Mira AleÄkoviÄ kao dete (1933) Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. Mira AleÄkoviÄ, Branko ÄopiÄ i Blaže Koneski u partizanima (1944). PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. [a] Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā [2] DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Mira AleÄkoviÄ i norveÅ”ki kralj Ulaf, Oslo, 1975. godine Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar,[b], a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine.[3] U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika [4] U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Grob Mire AleÄkoviÄ u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā.[6] Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije[7] i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā[8] izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Mira AleÄkoviÄ i Desanka MaksimoviÄ Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije HH veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama `Druže Tito mi ti se kunemo`, `SveÄana pesma` i `Jugoslavijo` (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve - svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ... Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije antiratne pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama Dodela Jubilarne plakete grada Beograda 1984. 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Mira AleÄkoviÄ u francuskoj ambasadi kad joj je bio uruÄen orden Legije Äasti, 5. maj 1983. Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. [v] Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ Biblioteka Vjeverica
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ilustracije: Zdenka Pozaic Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista i dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je 2. februara 1924. godine u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo - Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Mira AleÄkoviÄ kao dete (1933) Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. Mira AleÄkoviÄ, Branko ÄopiÄ i Blaže Koneski u partizanima (1944). PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. [a] Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā [2] DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Mira AleÄkoviÄ i norveÅ”ki kralj Ulaf, Oslo, 1975. godine Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar,[b], a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine.[3] U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika [4] U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Grob Mire AleÄkoviÄ u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā.[6] Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije[7] i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā[8] izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Mira AleÄkoviÄ i Desanka MaksimoviÄ Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije HH veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama `Druže Tito mi ti se kunemo`, `SveÄana pesma` i `Jugoslavijo` (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve - svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ... Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije antiratne pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama Dodela Jubilarne plakete grada Beograda 1984. 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Mira AleÄkoviÄ u francuskoj ambasadi kad joj je bio uruÄen orden Legije Äasti, 5. maj 1983. Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. [v] Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ Biblioteka Vjeverica