Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
1-25 od 25 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-25 od 25
1-25 od 25 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "GLEDSTON Autor: Slobodan Jovanović"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Stubovi kulture, Beograd, 2009, meki povez, Äirilica, strana 157, na kraju knjige je pogovor Gojka BožoviÄa, zatim i fotografija i beleÅ”ka o autoru i njegovim delima. O knjizi: `U osnovi ove knjige nalazi se ogled Slobodana JovanoviÄa Jedan prilog za prouÄavanje srpskog nacionalnog karaktera. Ovo je najvažniji pozni rad Slobodana JovanoviÄa. Nastao u poslednjim godinama njegovog života, ogled sažima u sebi gotovo sve teme kojima se pisac Jednog priloga bavio u svom obimnom i raznovrsnom opusu.IspitujuÄi kako se književni tekstovi ili politiÄke ideje u odreÄenim istorijskim prilikama preoblikuju u snažne kolektivne predstave dugog trajanja, JovanoviÄ u ogledu Jedan prilog za prouÄavanje srpskog nacionalnog karaktera daje sažetu, uverljivo pisanu i dragocenu istoriju najuticajnijih kolektivnih samopercepcija u modernoj srpskoj istoriji.IstražujujuÄi ideje `koje jedan narod ima o sebi samome, o svojoj istorijskoj sudbini, o svojim neostvarenim idealima`, JovanoviÄ ispituje kako su najvažnije od tih ideja nastale i kakve su posledice za sobom ostavile. Pitanju kulturnog obrasca Slobodan JovanoviÄ se vraÄao Äesto. Ali on nigde nije dat tako pregledno i sa takvom usredsreÄenoÅ”Äu kao u ovom ogledu.Ogledu Jedan prilog za prouÄavanje srpskog nacionalnog karaktera pridružena su joÅ” dva teksta. Jedno je kratki ogled `Filip ViÅ”njiÄ`. Drugo je ogled `Bogdan PopoviÄā. Utoliko se ova knjiga može Äitati i kao kratka istorija moderne Srbije.Tri eseja jednog od naÅ”ih najpoznatijih pravnih i politiÄkih teoretiÄara, istoriÄara, književnih kritiÄara, Slobodana JovanoviÄa, u izboru Gojka BožoviÄa. Prvi esej je Jedan prilog za prouÄavanje srpskog nacionalnog karaktera, drugi je posveÄen Filipu ViÅ”njiÄu, a treÄi Bogdanu PopoviÄu.` Knjiga je nova!
U PITANJU SU PRIMERCI ZA LJUBITELJE I KOLEKCIONARE KNJIGA SA AUTORSKIM POTPISOM. OGROMAN DEO OVIÄ KNJIGA JE U PERFEKTNOM ILI ODLIÄNOM STANJU NO RADI SE O PRIMERCIMA IZ LIÄNE BIBLIOTEKE PROFESORA KALEZIÄA PA NEGDE POSTOJE NAZNAKE KAKO JE TO U DONJEM OPISU NAZNAÄENO. U PITANJU SU POTPISI AUTORA , PONEGDE PREVODILACA, PONEGDE UREDNIKA A NEGDE DELOVA UREÄIVAÄKIH TIMOVA. VELIKA RASPRODAJA KNJIGA NEMOJTE DA VAS MRZI DA PROÅ ETATE KROZ MOJU PONUDU JER ÄU U NAREDNIH NEKOLIKO MESECI SVAKODNEVNO PODIZATI PO PAR STOTINA NOVIH PREDMETA ā KNJIGA, STRIPOVA, ALBUMA SA SLIÄICIMA, DO KONAÄNE CIFRE OD OKO 60.000 PREDMETA, KO NIJE LENJ SIGURNO ÄE NAÄI NEÅ TO ZA SVOJU DUÅ U Pitajte sve Å”to vam je nejasno pre kupovine. Iz ostavÅ”tine jendog od vodeÄih Jugoslovenskih knjiženih kritiÄara Prof. Dr. Vasilija KaleziÄa. U veÄini knjiga ima njegova signatura, a takoÄe ima knjiga koje sadrže njegove kritiÄke i kritiÄarske napomene, znacima, apostrofima, naglaÅ”avanjem ili fusnotama, najÄeÅ”Äe na nekoliko stranica ā negde viÅ”e, negde manje. Gotovo sve fotografiÅ”em sa istog stalka i pod istim svetlom da bi se izbegla sumnja da neÅ”to prikrivam. U koliko u knjizi ima neÅ”to pisano posveta ili sliÄno, ili podvlaÄeno, trudim se da to prikažem na zasebnoj fotografiji Kupljene predmete Å”aljem u rokovima predviÄenim pravilima sajta na adresu navedenu u profilu kupca koju dobijam od sajta nakon prodaje, post ekspresom u njihovoj zaÅ”titnoj kartonskoj koverti. Samo u koliko gabariti kupljenih predmeta prelaze veliÄinu koverte pakujem ih u kartone i tako upakovane Å”aljem Å ALJEM ISKLJUÄIVO POST EKSPRESOM i to tek nakon Å”to mi porukom na sajtu javite TAÄAN IZNOS koji je uplaÄen I IME UPLATIOCA kao i potvrdu adrese na koju Å”aljem Ukoliko se poÅ”iljka oÅ”teti u transportu, ne prihvatam reklamacije. Ukoliko niste zadovoljni predmetom prema zakonu o zaÅ”titi potroÅ”aÄa moram da pristanem da ga vratite ali iskljuÄivo post ekspresom pouzeÄem na vaÅ” teret za sve troÅ”kove koji pri tome proizilaze. ODBIJAM DA NA MOJ RAÄUN IDU BILO KAKVE POÅ TARINE, TROÅ KOVI TRANSFERA NOVCA I BILO Å TA DRUGO OSIM CENE PREDMETA. P A Ž NJ A:::: SVA KOMUNIKACIJA ISKLJUÄIVO PORUKAMA PREKO SAJTA. Za stare kupce koji imaju moj broj telefona, moguÄe dodatne fotografije na Viber. LIÄNO PREUZIMANJE ISKLJUÄIVO NA MOJOJ ADRESI uz prethodni dogovor porukom na sajtu kojom Äu dati dva termina kada možete doÄi da preuzmete predmete, a u koliko Vam ti termini ne odgovaraju onda to javite na vreme da bih vam predmete poslao pod istim uslovima i u rokovima koji važe i za kupce koji su se pri kupovin odmah opredelili za slanje poÅ”iljke. Kupci iz inostranstva su dobrodoÅ”li ali su opcije za plaÄanje: plaÄanje iz Srbije; plaÄanje Western Unionom; plaÄanje preko PoÅ”te ako takva opcija postoji iz vaÅ”e zemlje, ali sve eventualne reklamacije prihvatam da reÅ”avam samo u Srbiji i pod uslovima koji važe i za kupce iz Srbije.
OdliÄno oÄuvano, nekoriÅ”Äeno! Naslov Antologija srpske priÄe za decu / [priredio] Slobodan Ž. MarkoviÄ Vrsta graÄe kratka proza Jezik srpski Godina 1990 Izdanje 3. [fototipsko] izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska književna zadruga, 1990 (Beograd : `Slobodan JoviÄ`) FiziÄki opis 345 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba MarkoviÄ, Slobodan Ž. Zbirka Antologije / Srpska književna zadruga (karton) Napomene Tiraž 3.000 Pisci i dela: str. 329-334 Str. 335-340: Pogovor / Slobodan Ž. MarkoviÄ. Stevan RaiÄkoviÄ, Dobrica EriÄ, Ljubivoje RÅ”umoviÄ, Dragan LukiÄ, Jovan JovanoviÄ Zmaj, DuÅ”an RadoviÄ, Desanka MaksimoviÄ, Branko V. RadiÄeviÄ, Aleksa MikiÄ, Ranko RisojeviÄ, Mirjana StefanoviÄ, Branko ÄopiÄ, Branislav CrnÄeviÄ... MG18 (N)
Autor: Mark Tven IzdavaÄ: Sportska knjiga - Beograd, 1955. Tvrd povez, 255 str. posveta na prediliÅ”tu priÄa za mlade ljude svih uzrasta preveo Slobodan A. JovanoviÄ ilustrovana POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE KOJE PRODAJEM KLIKNITE NA LINK http://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=1&Prodavac=madena&Grupa=1&sSort=cena&sSmer=DESC 124
Knjiga je potpuno nova, necitana, kao iz knjizare. Život pesnika : political nigredo - Slobodan TiÅ”ma IzdavaÄ: Futura publikacije Godina izdanja: 2022 Broj strana: 218 Format: 21 cm Povez: BroÅ”irani Prvi deo trilogije: Astal tiÅ”, riba friÅ”. Život pesnika ima podnaslov: Political nigredo. Knjiga je napisana u formi ja-naracije. Kao u nekoj vrsti ispovesti, Slobodan TiÅ”ma piÅ”e portret umetnika u mladosti, garniran razmiÅ”ljanjima o svetu, umetnosti i životu u obliku kratkih eseja. Autor joÅ” pojaÄava veÄ prepoznatljivu poziciju ja-naratora kao āslabog subjektaā karakteriÅ”uÄi ga kao politiÄkog nigreda, dakle Älana politiÄke zajednice na najnižem stupnju druÅ”tvene relevancije. TehniÄki gledano, ta pozicija mu je meÄutim potrebna za uspostavljanje ravnoteže u tekstu, tako da povremeno može da bude nemilosrdan i prema drugim protagonistima knjige. Slobodan TiÅ”ma, pisac i muziÄar, roÄen je 14. maja 1946. godine u Staroj Pazovi. OsnivaÄ je kultnih novotalasnih bendova Luna i La strada. Posle raspada Lune, TiÅ”ma je s Jasminom MitruÅ”iÄ obnovio La stradu, kojoj su se pridružili joÅ” i Robert RadiÄ, Zolt Horvat i Danijel Stari. Godine 1989. La strada se rasformirala i TiÅ”ma se povukao iz muziÄkog sveta. Vratio se literaturi i objavio knjige poezije Marinizmi (Ruža lutanja, 1995), Vrt kao to (Ruža lutanja, 1997) i Urvidek (2005), za koju je dobio Nagradu Stevan Sremac. U književnim Äasopisima povremeno je objavljivao dnevniÄke zapise pod nazivom Bluz dajari (Blues diary). Godine 2009. za izdavaÄku kuÄu Laguna objavljuje roman Quattro stagioni, za koji 2010. dobija Nagradu Biljana JovanoviÄ. Godine 2011. objavljuje roman Bernardijeva soba (izdavaÄ Kulturni centar Novog Sada), za koji dobija Ninovu nagradu 2012. godine. Živi i radi u Novom Sadu.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
odina izdanja: 1981 Autor: DomaÄi Vrsta: JeziÄki priruÄnici Jezik: Srpski Teorija i poetika prevoÄenja,sa tragovima pisanja i podvlaÄenja. Autori: - Ranko Bugarski - Miodrag SrbinoviÄ - Mila StojniÄ - Mladen JovanoviÄ - Ljubomir MihailoviÄ - Nikola Kremzer - Radivoje KonstantinoviÄ - Jovan JaniÄeviÄ - Nikola Bertolino - Slobodan GrubaÄiÄ - LjubiÅ”a RajiÄ - Dragoslav AndriÄ - Milovan DanojliÄ - Branimir ŽivojinoviÄ IzdavaÄ:Prosveta,Beograd 1981. Format:17cm x 12cm. Broj Strana:283 strane,mek povez,latinic KU-XVI
VLADA ALEKSANDRA OBRENOVIÄA KNJIGA I (1889. ā 1897.) AUTOR: SLOBODAN JOVANOVIÄ IZDAVAÄ: IZDAVAÄKA KNJIŽARNICA GECE KONA GODINA IZDANJA: 1929. MEKE KORICE PISMO: ÄIRILICA BROJ STRANA: 424 STR. FORMAT 24 CM STANJE KNJIGE ODLIÄNO ā KOLEKCIONARSKI PRIMERAK IAKO SU KORICE NA SLICI POHABANE KNJIGA JE POTPUNO NOVA, NEÄITANA, NIJE ISEÄENA PRILIKOM Å TAMPE TAKO DA SU NEKE STRANICE SPOJENE TROÅ KOVE SLANJA SNOSI KUPAC LIÄNO PREUZIMANJE MOGUÄE U CENTRU BEOGRADA 40G-3
NeÄitano, praktiÄno novo. Nema posvete. Hronika Äudnih vremena - komplet - ViÅ”e Autora Godina izdanja: 2020 Povez: Mek Trojac naÅ”ih poznatih novinara (Vojka PajkiÄ, Irena JovanoviÄ i Dejan Katalina) autorizujuÄi knjige koje Äine deo ovog kompleta, postali su hroniÄari nekih Äudnih vremena koja su na ovaj naÄin ostala zabeležena za neka nova pokolenja. Trag vodi od devedesetih i zapisa iz medijskog podzemlja neuspele tranzicije, preko onoga Å”ta je sve proživela jedna novinarska ekipa za vreme NATO agresije, pa sve do kratkih dnevniÄkih zapisa o jednoj od prestupnih godina koju smo sa setom ispratili.Ovom novinarskom trilingu pridodata je knjiga Svi smo nosili zvezde koja nas na poseban naÄin vraÄa na II svetski rat, holokaust i Anu Frank. Autor knjige i drugi Å”kolski drugovi Ane Frank sa setom se seÄaju nje i svega Å”to su doživljavali u vreme odrastanja, kada joÅ” uvek nisu bili svesni kakvo se zlo nadvija nad svetom.1. Prestupnica ā Irena JovanoviÄ2. Silikoni & neoni ā Dejan Katalina3. Slobodan krevet u ženskoj sobi ā Vojka PajkiÄ4. Svi smo nosili zvezde ā Teo Koster
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Nova srpska OFF i SF priÄa, Biblioteka Alexandria, 1999 Priredili Igor MarojeviÄ i dr Aleksandar B. NedeljkoviÄ Povez - BroÅ”iran NekoriÅ”Äeno SADRŽAJ: OFF IGOR MAROJEVIÄ - Iz nove srpske off priÄe ALEKSANDAR BLAŽEVIÄ - Sekta lenjih ZORAN ÄIRIÄ - Kako sam postao Madi Voters VLADIMIR ÄURIÄ ÄURA - Turbo folk bum bum show NENAD JOVANOVIÄ - Mangupi SAÅ A MARKUS - Marselin susret MARIJA MIDŽOVIÄ - Lako je RuÅ”diju NEDIM SEJDINOVIÄ - Serapion Petrovaradinski SLOBODAN TIÅ MA - Kralj Å”ume ili PokuÅ”aj prljanja SF ALEKSANDAR B. NEDELJKOVIÄ - Sedam pogleda kroz vreme ÄORÄE MIJUÅ KOVIÄ - Frka in the North TAMARA LUJAK - Poreklo BILJANA MILOÅ EVIÄ - Hilandarska maja ILIJA BAKIÄ - Poseta KONSTANTIN TEZEUS - Flota IGOR DRAGIÅ IÄ - Pobednici IVAN CVETKOVIÄ - Sahrana Äoveka BeleÅ”ke o autorima
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Š§ŠŠ”ŠŠŠŠ” ŠŠ Š£ŠØŠ¢ŠŠ ŠŠ ŠŠ£Š¢ŠŠŠ Š”Š ŠŠŠŠ Š Š¦Š ŠŠ ŠŠŠ Š, ŠŠ Š£ŠØŠ¢ŠŠ ŠŠ ŠŠ£Š¢ŠŠŠ Š”Š ŠŠŠŠ Š ŠŠ Š£ŠØŠ¢ŠŠ ŠŠ ŠŠ£Š¢ŠŠŠ Š¦Š ŠŠ ŠŠŠ Š. Š”ŠŠŠ ŠŠŠ ŠŃŃŠ¾Ń: ŠŠ¾ŃŠ°Š½ ŠŠ°ŃŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». Š³ŃŠ°Ń. ŠøŠ½Š¶. Š ŠµŃŠµŠ½Š·ŠµŠ½Ń: ŠŃŠ¾Ń. Š“Ń ŠŠ¾ŃŠ¾ ŠŠ½ŃŃŃ, Š“ŠøŠæŠ». Š³ŃŠ°Ń. ŠøŠ½Š¶. ŠŠ ŠŠŠ ŠŠŠ”ŠŠ Š”ŠŠ”Š¢ŠŠ ŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠ£ Š ŠŠ”ŠŠŠŠŠŠŠŠ ŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠŠ”Š¢Š ... 4 ŠŃŃŠ¾ŃŠø: ŠŠ°ŃŠ¼ŠøŠ½Š° ŠŃŠ½ŠµŠ²ŃŠŗŠ°, Š“ŠøŠæŠ». ŠøŠ½Š¶. ŃŠ°Š¾Š±. Š“Ń ŠŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŠ°Š»ŠµŠ½ŠŗŠ¾Š²ŃŠŗŠ°-Š¢Š¾Š“Š¾ŃŠ¾Š²Š°, Š“ŠøŠæŠ». ŠøŠ½Š¶. ŃŠ°Š¾Š±. Š ŠµŃŠµŠ½Š·ŠµŠ½Ń: ŠŃŠ¾Ń. Š“Ń ŠŃŠ±ŠøŃŠ° ŠŃŠ·Š¾Š²ŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». ŠøŠ½Š¶. ŃŠ°Š¾Š±. Š¤Š£ŠŠŠ¦ŠŠŠŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠ”ŠŠŠ”Š¢ ŠŠŠŠŠŠ£ ŠŠ”ŠŠŠŠŠŠ„ ŠŠŠ ŠŠŠŠ¢ŠŠ Š Š”ŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠ Š¢ŠŠŠ ŠŠ ŠŠŠ”ŠŠŠ£ ŠŠŠŠŠ”Š¢Š ŠŠŠŠŠ ŠŠ£Š¢Š Š5 Š£ ŠŠ ŠŠ”ŠŠ§ŠŠŠ ŠŠ£Š¢ŠŠŠ, Š”ŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠ Š ŠŠŠŠŠŠŠŠ¢ŠŠŠŠŠ Š£Š”ŠŠŠŠŠŠ ... 12 ŠŃŃŠ¾Ń: ŠŃŠ°Š³Š°Š½ ŠŠµŠ±ŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». Š³ŃŠ°Ń. ŠøŠ½Š¶. Š ŠµŃŠµŠ½Š·ŠµŠ½Ń: ŠŠøŠ»Š¾ŃŠ°Š“ ŠŠµŃŠøŠŗŠ¾Š·Š°, Š“Š¾ŠæŠ». Š³ŃŠ°Ń. ŠøŠ½Š¶. ŠŠŠŠŠŠŠ Š£ŠŠ£ŠŠŠŠ„ ŠŠŠŠŠŠŠ¢Š Š”ŠŠŠŠŠŠŠ ŠŠ ŠŠŠŠ ŠŠ¢ŠŠŠ ŠŠŠ¢ŠŠ ŠŠŠŠŠ Š£ ŠŠŠŠŠŠŠ ŠŠŠ”ŠŠ§ŠŠŠ ŠŠŠ”Š¢ŠŠŠ ŠŠ ŠŠ£Š¢ŠŠŠŠŠ ... 18 ŠŃŃŠ¾Ń: ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š¼ŠøŃ ŠŠøŠŗŠ¾Š»ŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». Š³ŃŠ°Ń. ŠøŠ½Š¶. Š ŠµŃŠµŠ½Š·ŠµŠ½Ń: ŠŃŠ°Š³Š°Š½ ŠŠµŠ±ŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». Š³ŃŠ°Ń, ŠøŠ½Š¶. ŠŠŠ”Š¢ ŠŠ ŠŠŠ Š ŠŠŠ Š¢ŠŠŠŠŠ¦Š ŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠŠ ŠŠ£Š¢Š£ ŠŠŠŠŠŠŠ - ŠŠŠŠ£ŠØŠ ŠŠŠØŠ¢ŠŠŠ ŠŠ ŠŠŠ£ŠŠŠ ... 27 ŠŃŃŠ¾ŃŠø: ŠŃŠ°Š³Š°Š½ Š”ŃŠ¾ŃŠøŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». Š³ŃŠ°Ń. ŠøŠ½Š¶. ŠŠøŠ»Š°Š½ Š Š¾ŃŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». ŠøŠ½Š¶, Š³ŠµŠ¾Š». Š ŠµŃŠµŠ½Š·ŠµŠ½Ń: ŠŃŠ¾Ń. Š“Ń. ŠŃŠ°Š³Š°Š½ ŠŃŠŗŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». ŠøŠ½Š¶. Š³ŃŠ°Ń. Š¢Š£ŠŠŠ Š”Š¢Š ŠŠŠŠŠŠ¦Š, ŠŠŠŠŠŠŠŠŠ¦Š ŠŠŠ ŠŠŠŠŠ ŠŠŠ ... 33 ŠŃŃŠ¾Ń: ŠŠøŃŠ¾ŃŃŠ± Š”ŃŠ°Š½ŠøŠ¼ŠøŃŠ¾Š²ŠøŃ, ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń ŠŠ Š ŠµŃŠµŠ½Š·ŠµŠ½Ń: Š“Ń Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½ Š¦Š¼ŠøŃŠ°Š½ŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». ŠøŠ½Š¶. Š³ŠµŠ¾Š». Š¢Š ŠŠŠ”ŠŠŠ Š¢ ŠŠŠŠ”ŠŠŠ„ ŠŠŠ¢ŠŠ ŠŠŠ Š£ ŠŠ Š£ŠŠ”ŠŠŠ Š”ŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠ£, ŠŠŠŠ£ŠŠŠŠ”Š¢ ŠŠŠ¦ŠŠŠŠŠ¢Š Š Š£Š¢ŠŠ¦ŠŠ ŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠŠŠ”Š¢ Š ŠŠŠ ŠŠŠŠ ŠŠ£ŠŠ Š ŠŠŠŠŠ¢ŠŠ£ Š”Š ŠŠŠŠŠ£ ... 40 ŠŃŃŠ¾Ń: Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½ ŠŠ°ŃŃŃŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». Š³ŃŠ°Ń. ŠøŠ½Š¶. Š Š°Š“ ŠæŃŠµŃŠ·ŠµŃ ŠøŠ· ŠŠ±Š¾ŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŃŠ°Š“Š¾Š²Š° ŃŠ° Š§ŠµŃŠ²ŃŃŠ¾Š³ Š½Š°ŃŃŠ½Š¾-ŃŃŃŃŃŠ½Š¾Š³ ŃŠŗŃŠæŠ° `ŠŃŃ Šø Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Š° ŃŃŠµŠ“ŠøŠ½Š°`, Š¾Š“ŃŠ¶Š°Š½Š¾Š³ Š½Š° Š¢Š°ŃŠø 14.-16. ŃŃŠ½Š° 2006. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŠŠŠŠŠØŠŠ ŠŠŠŠŠ¢ŠŠ ŠŠŠ ... 44 ŠŃŃŠ¾ŃŠø: ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŠ° ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». ŠæŃŠ¾ŃŃ. ŠæŠ»Š°Š½ŠµŃ ŠŠ»Š°Š“Š°Š½ Š¢Š°ŃŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». ŠøŠ½Š¶. Š³ŠµŠ¾Š». ŠŠ¾ŃŃŠµ ŠŠøŃŃŠ¾Š²ŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». Š³ŃŠ°Ń. ŠøŠ½Š¶. Š Š°Š“ ŠæŃŠµŃŠ·ŠµŃ ŠøŠ· Š·Š±Š¾ŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŃŠ°Š“Š¾Š²Š° ŃŠ° Š§ŠµŃŠ²ŃŃŠ¾Š³ Š½Š°ŃŃŠ½Š¾-ŃŃŃŃŃŠ½Š¾Š³ ŃŠŗŃŠæŠ° `ŠŃŃ Šø Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Š° ŃŃŠµŠ“ŠøŠ½Š°`, Š¾Š“ŃŠ¶Š°Š½Š¾Š³ Š½Š° Š¢Š°ŃŠø 14.-16. ŃŃŠ½Š° 2006. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŠŠŠŠŠ ŠŠŠ ŠŠŠŠŠŠØŠŠ ŠŠŠŠŠ¢ŠŠŠ, ŠŠŠŠ - Š”ŠŠŠ¢ŠŠ Š¢Š ŠŠŠ”ŠŠŠ Š¢ ... 50 ŠŃŃŠ¾ŃŠø: Š¼Ń ŠŠøŠ»Š°Š½ ŠŠµŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Š“ŠøŠæŠ». Š³ŃŠ°Ń. ŠøŠ½Š¶. ŠŃŠ°Š½ŠŗŠ¾ ŠŃŠ°Šŗ, Š“ŠøŠæŠ». Š³ŃŠ°Ń. ŠøŠ½Š¶. ŠŃŠ°Š³Š°Š½ ŠŠøŠ»ŠøŃ, Š“ŠøŠæŠ». Š³ŃŠ°Ń. ŠøŠ½Š¶. Š Š°Š“ ŠæŃŠµŃŠ·ŠµŃ ŠøŠ· ŠŠ±Š¾ŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŃŠ°Š“Š¾Š²Š° ŃŠ° Š§ŠµŃŠ²ŃŃŠ¾Š³ Š½Š°ŃŃŠ½Š¾-ŃŃŃŃŃŠ½Š¾Š³ ŃŠŗŃŠæŠ° `ŠŃŃ Šø Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Š° ŃŃŠµŠ“ŠøŠ½Š°`, Š¾Š“ŃŠ¶Š°Š½Š¾Š³ Š½Š° Š¢Š°ŃŠø 14.-16. ŃŃŠ½Š° 2006. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ ŠŠ¢ŠŠŠ”Š¤ŠŠ Š”ŠŠŠ„ ŠŠŠŠ Š ŠŠŠØŠ¢ŠŠ¢Š ŠŠ Š”ŠŠŠŠ ŠŠŠŠŠŠ ŠŠ£ŠŠ ŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠŠŠ¦Š ŠŠŠŠŠŠŠŠ ... 56 ŠŠŠŠŠ£Š§Š¦Š Š”Š Š§ŠŠ¢ŠŠ Š¢ŠŠ ŠŠŠ£Š§ŠŠ-Š”Š¢Š Š£Š§ŠŠŠ Š”ŠŠ£ŠŠ `ŠŠ£Š¢ Š ŠŠŠŠŠ¢ŠŠ Š”Š ŠŠŠŠŠ`, ŠŠŠ ŠŠŠŠŠ ŠŠ Š¢ŠŠ Š 14.-16. ŠŠ£ŠŠ 2006. ŠŠŠŠŠŠ ... 64 ŠŠ ŠŠŠŠŠ ŠŠŠ ... 66
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Tvrdi povez Pol.BB. Godina 1984 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Nolit, 1984 (Beograd : `Slobodan JovanoviÄ`) FiziÄki opis 243 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba Županski-PeÄnik, Vida Zbirka Izabrana dela / Franc Kafka ; Ēknj. Ē1 (Plast. sa omotom) Napomene Prevod dela: Der Prozess / Franz Kafka. Tiraž 6.000. MG101 Franc Kafka (nem. Franz Kafka, ÄeÅ”. FrantiÅ”ek Kafka; Prag, 3. jul 1883 ā Kirling, 3. jun 1924) je nemaÄki pisac jevrejsko-ÄeÅ”koga porekla kojeg kritika danas smatra jednim od najveÄih autora XX veka. Kafka je govorio i svoja dela pisao na nemaÄkom jeziku. Dobro je znao i ÄeÅ”ki jezik. Stilom pisanja, Kafka je pripadao avangardi, pravcu iz srednje faze modernizma, ali je svojim delovanjem uveliko uticao na brojne stilove kasnog modernizma, ukljuÄujuÄi i egzistencijalizam. Njegova najznaÄajnija dela, pripovetka Preobražaj, te romani Proces i Dvorac prepuni su tematike koja predstavlja arhetipove otuÄenosti, psihofiziÄke brutalnosti, sukoba na relaciji roditelji-deca, likova na zastraÅ”ujuÄim putovanjima i mistiÄnih transformacija.
Knjiga je potpuno nova, necitana, kao iz knjizare. British-Serbian Relations from the 18th to the 21st Centuries - Slobodan G. MarkoviÄ IzdavaÄ: Dosije Godina izdanja: 2018 Broj strana: 521 Format: 24 cm Povez: Tvrdi Najpotpuniji tematski zbornik na temu Britansko-srpskih odnosa, koji je proizaÅ”ao iz dve meÄunarodne konferencije održane u Londonu i Beogradu. Šnjigu je uredio Slobodan G. MarkoviÄ, a priloge su napisali autori s vodeÄih univerziteta i ustanova u Srbiji, Crnoj Gori, MaÄarskoj i Britaniji. Šnjiga pokriva period od boravka Dositeja ObradoviÄa u Londonu 1784/85. do 2018. ObuhvaÄeni su politiÄki, diplomatski i kulturni odnosi dveju zemalja i dvaju naroda u prethodnih preko 230 godina. U prve dve celine obuhvaÄene su glavne epizode iz istorije meÄusobnih politiÄkih i kulturnih odnosa kao Å”to su: Velika istoÄna kriza, uloga Vilijama Gledstona i Mis Irbijeve, izuzetni odnosi tokom Velikog rata, veze Srpske pravoslavne crkve i Anglikanske crkve, izuÄavanje Å ekspira kod Srba, veze Britanki i Srbije, uloga srpskih anglofila, odnosi Šraljevine Jugoslavije i komunistiÄke Jugoslavije s Velikom Britanijom i odnosi dinastija Vindzor i ŠaraÄorÄeviÄ. U treÄem delu obraÄena je uloga pojedinih ustanova kao posrednika izmeÄu dveju kultura, kao Å”to su Šatedra za anglistiku FiloloÅ”kog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Jugoslovenska i srpska sekcija Bi-Bi-Si-ja i Unija govornika engleskog jezika (English Speaking Union). Tu su i prilozi o saradnji pod meÄunarodnim sankcijama, pregled englesko-srpskih i srpsko-engleskih reÄnika, ali i kako je to biti anglo-srpska književnica. Poslednju celinu Äini analiza diplomatskih i politiÄkih odnosa u Ī§Ī§Ī veku koja obuhvata razliÄite aspekte razvijene meÄusobne saradnje, ali i niz osetljivih tema kao Å”to su kosovsko pitanje, uticaj intervencionizma Ujedinjenih nacija, kao i Å”ire pitanje odnosa Srbije i Zapada.
Knjiga je potpuno nova, necitana, kao iz knjizare. British-Serbian Relations from the 18th to the 21st Centuries - Slobodan G. MarkoviÄ IzdavaÄ: Zepter Book World Godina izdanja: 2018 Broj strana: 521 Format: 25 cm Povez: Tvrdi Knjiga British-Serbian Relations from the 18th to the 21stCenturies (Britansko-srpski odnosi od XVIII do XXI veka) predstavlja do sada najpotpuniji tematski zbornik na ovu temu, koji je proizaÅ”ao iz dve meÄunarodne konferencije održane u Londonu i Beogradu. Knjigu je uredio Slobodan G. MarkoviÄ, a priloge su napisali autori s vodeÄih univerziteta i ustanova u Srbiji, Crnoj Gori, MaÄarskoj i Britaniji, kao Å”to su Univezitet u Beogradu, BalkanoloÅ”ki institut SANU, Londonska Å”kola ekonomije i politiÄkih nauka i Univerzitetski koledž u Londonu. Pored nauÄnika priloge su napisali i sadaÅ”nje i bivÅ”e diplomate Srbije i Velike Britanije. Autori su: Äedomir AntiÄ, SaÅ”a KneževiÄ, Dejvid Noris, Bojan Aleksov, Zorica BeÄanoviÄ NikoliÄ, Slobodan G. MarkoviÄ, Dragan BakiÄ, DuÅ”an Babac, Erik Beket Viver, Radmila RadiÄ, Zoran MilutinoviÄ, Milan RistoviÄ, Vojislav PavloviÄ, Ranko Bugarski, Nenad Å ebek, VukaÅ”in PavloviÄ, Boris Hlebec, Vesna Goldsvorti, Katarina RasuliÄ, Lord Rendal od Aksbridža, amb. Denis Kif, amb. Aleksandra JoksimoviÄ, Dejvid Gauen, amb. Branimir FilipoviÄ, Kristofer Koker, Spiros Ikonomidis i DŽejms Ker-Lindzi. Knjiga pokriva period od boravka Dositeja ObradoviÄa u Londonu 1784/85. do 2018. ObuhvaÄeni su politiÄki, diplomatski i kulturni odnosi dveju zemalja i dvaju naroda u prethodnih preko 230 godina. U prve dve celine obuhvaÄene su glavne epizode iz istorije meÄusobnih politiÄkih i kulturnih odnosa kao Å”to su: Velika istoÄna kriza, uloga Vilijama Gledstona i Mis Irbijeve, izuzetni odnosi tokom Velikog rata, veze Srpske pravoslavne crkve i Anglikanske crkve, izuÄavanje Å ekspira kod Srba, veze Britanki i Srbije, uloga srpskih anglofila, odnosi Kraljevine Jugoslavije i komunistiÄke Jugoslavije s Velikom Britanijom i odnosi dinastija Vindzor i KaraÄorÄeviÄ. U treÄem delu obraÄena je uloga pojedinih ustanova kao posrednika izmeÄu dveju kultura, kao Å”to su Katedra za anglistiku FiloloÅ”kog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Jugoslovenska i srpska sekcija Bi-Bi-Si-ja i Unija govornika engleskog jezika (English Speaking Union). Tu su i prilozi o saradnji pod meÄunarodnim sankcijama, pregled englesko-srpskih i srpsko-engleskih reÄnika, ali i kako je to biti anglo-srpska književnica. Poslednju celinu Äini analiza diplomatskih i politiÄkih odnosa u ??? veku koja obuhvata razliÄite aspekte razvijene meÄusobne saradnje, ali i niz osetljivih tema kao Å”to su kosovsko pitanje, uticaj intervencionizma Ujedinjenih nacija, kao i Å”ire pitanje odnosa Srbije i Zapada.
Knjiga je necitana, kupljena nova i stajala u vitrini. Nema posvete. Andrija MauroviÄ ā Äasopis Gradac 185-186-187 - Zdravko Zupan IzdavaÄ: UmetniÄko druÅ”tvo Gradac Godina izdanja: 2013 Broj strana: 250 Format: 24 cm Povez: BroÅ”irani PrireÄivaÄ ovog trobroja je Zdravko Zupan Å”to garantuje znaÄajan i interesantan materijal sakupljen i obraÄen sa posebnom ljubavlju, znanjem i odgovornoÅ”Äu prema Äitaocima. Na 250 stranica bogato ilustrovanog teksta (preko 200 ilustracija) meÄu kojima je poseban tabak od 16 stranica samo sa ilustracijama nalaze se uglavnom najvažniji eseji koji se bave MauroviÄevim stvaralaÅ”tvom, ali i neki koji se ovde javljaju po prvi put i koji Äe kasnije ulaziti u druge zbornike, zatim intervjui, seÄanja, analizeā¦ Autori kao Å”to su: Rudi AljinoviÄ, Slavko DraginÄiÄ, Frano DulibiÄ, Franjo M. Fuis, Darko Glavan, Vera Horvat PintariÄ, Ranko MunitiÄ, Veselko Tenžera, Bogdan TirnaniÄ, Mata BoÅ”njakoviÄ, Bojan M. ÄukiÄ, Veljko KrulÄiÄ, JeÅ”a Denegri, Slobodan Å ijan, Dragoslav JovanoviÄ, SaÅ”a RakeziÄ, Vasa PavkoviÄ, Zorica JevremoviÄ, Marko StojanoviÄ, Živojin TamburiÄ, Pavle ZeliÄ i dr. svako na svoj naÄin odgonetaju tajnu zvanu MauroviÄ koja, kako vreme odmiÄe, dobija uvek po novi veo tajnovitosti. SaÅ”a RakeziÄ, Junak svoje priÄe
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
ŠŃŠøŠ³Š° Š¾ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, ŃŠ²ŃŠ“ ŠæŠ¾Š²ŠµŠ· ŠŃŃŠ¾Ń: ŠŠ¾ŃŠ°Š½ ŠŠµŃŠøŃ ŠŃŠøŠ³Š° ŠøŠ¼Š° ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŃ, Š½ŠµŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠµŠ½Š°. ŠŠ“ŠøŃŠøŃe: ŠŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°, ŠŠ¾Š½Š¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ ŠŃŠ¾Ń ŃŃŃŠ°Š½Š° / ŠŠ¾Š²ŠµŠ· / ŠŠøŃŠ¼Š¾: 306 / Š¢Š²ŃŠ“ / ŠŠøŃŠøŠ»ŠøŃŠ° ŠŠøŠ¼ŠµŠ½Š·ŠøŃŠµ: 23 Ć 31 cm ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Š° ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠ°: 2020. ŠŠ·Š“Š°Š²Š°Ń / Š”ŃŠøŠ·Š“Š°Š²Š°Ń: ŠŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ° ŠŗŃŃŠ° ŠŃŠ¾Š¼ŠµŃŠµŃ ŠŃŠøŠ³Š° Š¾ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŠ¾ŃŠ°Š½Š° ŠŠµŃŠøŃŠ° ŠŃŠ²Šø ŃŃŠæŃŠŗŠø Š·Š°ŠæŠøŃ Š¾ ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾Š¼ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń ŠøŃŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ 1432. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŠøŠ½ Š¤ŠøŠ»Š¾Š·Š¾Ń Ń ŃŠ»Š°Š²Ń Š“ŠµŃŠæŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠµŃŠ°Š½Š° ŠŠ°Š·Š°ŃŠµŠ²ŠøŃŠ°, Š²ŠøŃŠµŠ·Š° ŠµŠ²ŃŠ¾ŠæŃŠŗŠ¾Š³ Š ŠµŠ“Š° ŠŠ¼Š°ŃŠ°, Š¾Š±Š½Š¾Š²ŠøŃŠµŃ Š·Š°ŠæŃŃŃŠµŠ»Š¾Š³ Šø ŃŠ°Š·Š¾ŃŠµŠ½Š¾Š³ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Š° Š·Š° Š½Š¾Š²Ń ŠæŃŠµŃŃŠ¾Š½ŠøŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠ¾Š¼ ŃŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠ° ŃŠ°ŃŠ²ŠøŠ¼ ŠæŃŠøŠ¼Š°ŠŗŠ»Š° ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŠø. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ ŠŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŃŠøŠ½Š° Š¤ŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŠ° Š½Š¾Š²ŠøŃ ŃŠ°ŃŃŠ²Š°Š½ŠøŃ Š·Š°ŠæŠøŃŠ° Š¾ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Ń 16. Šø 17. Š²ŠµŠŗŃ, ŃŠµŃŠµ, Š° Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ Ń 18, 19. Šø 20. Š²ŠµŠŗŃ. ŠŃŠøŠ³Š° Š¾ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń ŃŠµ Š¾Š“ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŠ° ŃŠ²Š¾Š³ ŠŗŃŠøŠ¶Š½Š¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° ŠøŠ¼Š°ŃŠø ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Ń ŠæŠ°Š¶ŃŃ ŃŠŗŃŠæŠ½Šµ ŠøŠ½ŃŠµŠ»ŠµŠŗŃŃŠ°Š»Š½Šµ ŃŠ°Š²Š½Š¾ŃŃŠø. ŠŠ¾ ŃŠ°Š“ŃŠ¶Š°ŃŃ, ŠæŠ¾ Š¾Š±ŠøŠ¼Ń, ŠæŠ¾ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Š¼Š° ŃŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠ° ŠŠµŠ±Š¾ŃŃŠµ ŠŃŃŠ°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ°, Š° Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ ŠæŠ¾ Š°ŃŃŠ¾ŃŃ ŠŠ¾ŃŠ°Š½Ń ŠŠµŃŠøŃŃ, ŠŗŠ¾ŃŠø Š½ŠøŠŗŠ¾Š¼Šµ Š¼Š½Š¾Š³Š¾ ŃŃŠ° Š½Šµ Š¼Š¾Š¶Šµ Š“Š° ŠæŃŠµŃŃŃŠø, ŠæŠ° Š½Šø ŃŠµŠ±Šø. ŠŠ¾ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š²ŠµŃŠøŠ½Š° Š·Š°ŠæŠøŃŠ° Š¾Š²Šµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ Ń ŃŠ°Š¶ŠµŃŠøŃŠµŠ¼ Š²ŠøŠ“Ń Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°Š½Š° ŃŠ²Š°ŠŗŠ¾Š³ ŠæŠµŃŠŗŠ° Ń ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠø, Š½Š° ŃŠµŠ½ŠøŠ¼ āŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŃŃŠ°Š½Š°Š¼Š°ā, Š¾Š½Š“Š° ŃŠµ ŃŠµ ŃŠµŃŃŠ¾, ŠæŠ¾ Š½Š¾Š²ŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Ń Š½Š¾Š¼ŠµŠ½ŠŗŠ»Š°ŃŃŃŠø, Š½Š°Š·ŠøŠ²Š°ŃŠø ŠŗŃŠøŠ³Š¾Š¼ ŠŠµŃŠøŃŠµŠ²ŠøŃ ŠŗŠ¾Š»ŃŠ¼Š½Šø Š¾ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. Š£ ŃŠ°Š“Š°ŃŃŠµŠ¼ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾Š¼ Š¾Š±Š»ŠøŠŗŃ Š¾Š²Šµ Š·Š°ŠæŠøŃŠµ ŃŠµ Š½Š°ŃŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ Š¾Š·Š½Š°ŃŠ°Š²Š°ŃŠø, ŠæŠ¾ Š°ŃŃŠ¾ŃŠ¾Š²ŠøŠ¼ Š½Š°Š¼ŠµŃŠ°Š¼Š° Šø ŃŠ»Š¾Š¶ŠµŠ½Š¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŃŃŠæŠŗŃ, ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾-ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠøŠ¼ ŠµŃŠµŃŠøŠ¼Š° Š¾ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. ŠŠ²Šø ŠµŃŠµŃŠø ŃŠ³Š»Š°Š²Š½Š¾Š¼ ŃŠ°Š“ŃŠ¶Šµ Š±ŠøŃŠ°Š½Šø ŠæŃŠµŠ³Š»ŠµŠ“ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠµ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Š°, Š½ŠµŠ¾Š“Š²Š¾ŃŠøŠ² Š¾Š“ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠµ Šø ŠæŃŠµŠ³Š»ŠµŠ“ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠµ, ŠæŠøŃŠ°Š½Šµ Š½Š°ŃŃŠµŃŃŠµ ŃŠ° Š“Š°Š½Š°ŃŃŠµ ŃŠ°ŃŠŗŠµ Š³Š»ŠµŠ“ŠøŃŃŠ° Ń Š°ŃŃŠ¾ŃŠ¾Š²Š¾Ń Š²ŠøŠ·ŃŃŠø, ŃŠ° ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠøŠ¼ ŠŗŠ¾ŠæŃŠ°Š¼Š° Šø ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠŗŠ¾Š¼ŠµŠ½ŃŠ°ŃŠøŠ¼Š°, Š²ŠµŃŠøŃŠµŠ²ŃŠŗŠøŠ¼, Š½Š°ŃŠ°Š²Š½Š¾. ŠŠ°ŠŗŠ»Šµ, ŠµŃŠµŃŠø ŃŠµŃŃ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°, Š°Š»Šø ŃŃ Š“Š°ŃŠø Š½ŠµŠ“Š¾Š²Š¾ŃŠøŠ²Šø Š¾Š“ Š“Š°Š½Š°ŃŃŠøŃ ŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠ° Šø ŠæŠ¾ŃŠ°Š²Š°. Š¢Š°ŠŗŠ¾ ŃŃ ŃŠ°Šŗ Šø ŠæŠ¾Š»ŠµŠ¼ŠøŃŠŗŠ° Š¶ŠøŠ²Š° ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°. ŠŠ½Šø ŃŃ ŠµŃŠµŃŠø Š¾ Š³ŃŠ°Š“Ń Ń ŠŗŠ¾Š¼Šµ Š¶ŠøŠ²ŠøŠ¼Š¾, Š°Š»Šø Š¾ Š¾Š½ŠøŠ¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŠæŃŠµ Š½Š°Ń Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Šø, ŠæŠ° Š½Š°Š¼ ŃŠµ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠø ŠæŃŠ¾Š¶ŠøŠ¼Š°ŃŃ. ŠŠ°Š¾ Š“Š° ŃŠµ ŃŃŠµŃŠµŠ¼Š¾, ŠæŃŠµŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠµŠ¼Š¾ Šø ŠæŠ¾Š·Š“ŃŠ°Š²ŃŠ°Š¼Š¾. Š ŃŠ° ŃŠøŠ¼ Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµŠ±Š° ŠæŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š²Š°ŃŠø Šø ŠæŃŠ¾Š»ŠøŃŃŠ°Š²Š°ŃŠø Š¾Š²Ń ŠŗŃŠøŠ³Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŠŠ¾ŃŠ°Š½ ŠŠµŃŠøŃ, ŠŗŠ°Š¾ ŠæŠøŃŠ°Ń, Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Ń Šø Ń ŃŠ¾Š½ŠøŃŠ°Ń ŃŠ²Š¾Š³Š° Š“Š¾Š±Š°. ŠŠ°Š¾ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Ń ŃŠ°ŃŠ²ŠøŠ¼ ŃŠµ Š²ŠµŃŠ°Š½ Šø ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠøŠ¼ Šø Š¼Š°ŃŠµ ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠøŠ¼ ŠøŠ·Š²Š¾ŃŠøŠ¼Š°. ŠŠ°Š¾ Ń ŃŠ¾Š½ŠøŃŠ°Ń, Š½ŠøŃŃŠ° Š¼Ń Š½Šµ ŠæŃŠ¾Š¼ŠøŃŠµ Šø Š·Š°ŃŠ½ŠøŠ²Š° ŃŠµ Š½Š° ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŃŠøŃŠµŠ½ŠøŃŠ°Š¼Š°. ŠŠµŃŃŃŠøŠ¼, Š¾Š½ ŃŠµ ŃŠŗŠ»Š¾Š½ ŠæŠ¾Š»ŠµŠ¼ŠøŃŠø. Š¢Š¾ Š¼Ń ŃŠµ Ń ŠŗŠ°ŃŠ°ŠŗŃŠµŃŃ. ŠŠ°ŃŠ¾ ŃŠµ, Ń Š½Š°ŃŠµŠ¼ Š¾ŃŃŃŠ°ŃŃŠµŠ½Š¾Š¼ Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Ń, Š¾Š²Š° ŠŗŃŠøŠ³Š° ŠøŠ·Š°Š·Š²Š°ŃŠø Šø ŃŠ°Š·Š½Š° ŃŠæŠ¾ŃŠµŃŠ°, ŠæŠ° Šø ŃŠøŃŠµŠ½ŠøŃŠ° Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠµ. ŠŠ²Š° ŠŠµŃŠøŃŠµŠ²Š° ŠŗŃŠøŠ³Š° ŃŠæŠ°Š“Š° Ń ŃŠµŠ“ ŃŃŠ¾Š“Š½ŠøŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° Š¾ ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŠøŃŠæŠøŃŠ°Š»Šø ŠŃŠ°Š½ŠøŃŠ»Š°Š² ŠŃŃŠøŃ, ŠŠ¾ŃŃŠ° Š„ŃŠøŃŃŠøŃ, ŠŠøŠ»Š°Š½ Š”ŃŠ¾ŃŠøŠ¼ŠøŃŠ¾Š²ŠøŃ ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ, Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½ ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ, ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Š°Ń ŠŠµŃŠ¾ŠŗŠ¾, Š”ŃŠ°Š½ŠøŃŠ»Š°Š² ŠŃŠ°ŠŗŠ¾Š², ŠŃŠµŠ“ŃŠ°Š³ ŠŠøŠ»Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃ, ŠŠ¾ŃŃŠ° ŠŠøŠ¼ŠøŃŃŠøŃŠµŠ²ŠøŃ, ŠŠ¾Š³Š“Š°Š½ Š¢ŠøŃŠ½Š°Š½ŠøŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šø. ŠŠøŠ»Š°Š½ ŠŠøŃŠµŠ·Š¾Š²ŠøŃ
NeÄitano, praktiÄno novo. Nema posvete. Duh i dah Beograda - Mirko MagaraÅ”eviÄ Godina izdanja: 2022 Broj strana: 338 Povez: Tvrd Posle dugogodiÅ”njih istraživanja kulturne i urbane istorije Beograda, Mirko MagaraÅ”eviÄ (1946) izlazi pred Äitaoce sa prvom knjigom eseja o Beogradu i BeograÄanima o kojima svedoÄi kao roÄeni BeograÄanin sa dubljim korenima i saznanjima od davnine do danas. Neopoziv je MagaraÅ”eviÄev stav da beogradsko kulturno nasleÄe ā od Evlije Äelebije, Dositeja ObradoviÄa i Sterije do doktora Vladana ÄorÄeviÄa, Isidore SekuliÄ, MiloÅ”a Crnjanskog i danaÅ”nje, stalno promenljive slike Beograda ā ostaje trajan kljuÄ razumevanja uspona i zastoja sudbine celine srpskog duha i biÄa. Duh i dah Beograda je trideset Äetvrto objavljeno književno delo ovog autora i kliniÄkog oftalmologa.Knjiga Mirka MagaraÅ”eviÄa Duh i dah Beograda predstavlja izuzetno inspirativno Å”tivo i nudi mnoÅ”tvo moguÄnosti da se povodom nje razmiÅ”lja i govori o Beogradu i BeograÄanima. U srpskoj književnosti, kao Å”to se zna, postoje dve tradicije lepog pisanja. Jednu, stariju, oliÄava Slobodan JovanoviÄ. Drugu, ne mnogo mlaÄu, oliÄavaju Isidora SekuliÄ i Milan KaÅ”anin, inaÄe dve intelektualne i književne pojave koje Mirko MagaraÅ”eviÄ posebno uvažava. Po svom osobenom stilu, MagaraÅ”eviÄ pripada ovoj drugoj tradiciji. On piÅ”e primamljivo, vrlo probranim reÄnikom, sa mnogo duhovitih stilskih obrta i reskih poenti. Takvim pisanjem on stvara izuzetnu atmosferu. Mirko MagaraÅ”eviÄ voli i priziva onaj Beograd u kome se āpoÅ”tovala reÄ, namera i misaoā, a sa sumnjom posmatra posledice Äiji su uzroci razbaÅ”tinili i reÄ, i nameru, i misao.Predrag ProtiÄ
NeÄitano, praktiÄno novo. Nema posvete. A Book About Belgrade - Goran VesiÄ Godina izdanja: 2020 Broj strana: 300 Povez: Tvrd Knjiga o Beogradu Gorana VesiÄaPrvi srpski zapis o slavnom Beogradu ispisao je 1432. godine Konstanin Filozof u slavu despota Stefana LazareviÄa, viteza evropskog Reda Zmaja, obnovitelj zapustelog i razorenog Beograda za novu prestonicu kojom se Srbija sasvim primakla Evropi.Posle Konstantina Filozofa novih saÄuvanih zapisa o Beogradu bilo je u 16. i 17. veku, reÄe, a naroÄito u 18, 19. i 20. veku.Knjiga o Beogradu Äe od poÄetka svog knjižnog života imati posebnu pažnju ukupne intelektualne javnosti. Po sadržaju, po obimu, po slikama slikara NebojÅ”e ÄuranoviÄa, a naroÄito po autoru Goranu VesiÄu, koji nikome mnogo Å”ta ne može da preÄuti, pa ni sebi.PoÅ”to je veÄina zapisa ove knjige u sažetijem vidu objavljivana svakog petka u Politici, na njenim āBeogradskim stranamaā, onda Äe se Äesto, po novinskoj nomenklaturi, nazivati knjigom VesiÄevih kolumni o Beogradu.U sadaÅ”njem književnom obliku ove zapise je najtaÄnije oznaÄavati, po autorovim namerama i složenom postupku, književno-istorijskim esejima o Beogradu.Ovi eseji uglavnom sadrže birani pregled istorije Beograda, neodvojiv od srpske istorije i pregled istorije srpske kulture, pisane najÄeÅ”Äe sa danaÅ”nje taÄke glediÅ”ta u autorovoj vizuri, sa istorijskim kopÄama i savremenim komentarima, vesiÄevskim, naravno.Dakle, eseji jesu istorija, ali su dati nedovojivi od danaÅ”njih prilika i pojava. Tako su Äak i polemiÄka živa istorija.Oni su eseji o gradu u kome živimo, ali o onima koji su pre nas živeli, pa nam se životi prožimaju. Kao da se sreÄemo, prepoznajemo i pozdravljamo.I sa tim oseÄajima teba proÄitavati i prolistavati ovu knjigu kojoj je Goran VesiÄ, kao pisac, i istoriÄar i hroniÄar svoga doba.Kao istoriÄar sasvim je veran i poznatim i manje poznatim izvorima. Kao hroniÄar, niÅ”ta mu ne promiÄe i zasniva se na svojim Äinjenicama. MeÄutim, on je sklon polemici. To mu je u karakteru. Zato Äe, u naÅ”em ostraÅ”Äenom vremenu, ova knjiga izazvati i razna sporenja, pa i Äinjenica i istorije.Ova VesiÄeva knjiga spada u red srodnih knjiga o Beogradu koje su ispisali Branislav NuÅ”iÄ, Kosta HristiÄ, Milan StojimiroviÄ JovanoviÄ, Slobodan JovanoviÄ, Aleksandar Deroko, Stanislav Krakov, Predrag MilojeviÄ, Kosta DimitrijeviÄ, Bogdan TirnaniÄ i drugi.ā Milan VitezoviÄ
Novo, neÄitano, nema posvete. Dani MiloÅ”a Crnjanskog: StogodiÅ”njica Lirike Itake - 2019. godina - ViÅ”e Autora Godina izdanja: 2020 Broj strana: 343 Povez: Mek U izdanju Matice srpske i Udruženja graÄana Sumatra objavljen je zbornik radova Dani MiloÅ”a Crnjanskog (StogodiÅ”njica Lirike Itake). Zbornik radova proistekao je iz manifestacije āDani MiloÅ”a Crnjanskogā, koja je održana od 29. novembra do 1. decembra 2019. godine u Novom Sadu i Novom MiloÅ”evu. Zbornik se sastoji iz tri dela. U prvom delu objavljena su predavanja Zorana AvramoviÄa i Zorana ÄeriÄa, dok su u drugom delu objavljene priÄe Nikole MaloviÄa, Marka KrstiÄa, Vesne Kapor i Dejana StojiljkoviÄa. TreÄi deo Zbornika Äine saopÅ”tenja sa okruglog stola āSto godina Lirike Itakeā održanog u Matici srpskoj. Tom prilikom saopÅ”teni su radovi Dragana BoÅ”koviÄa, Lidije TomiÄ, Bojana JovanoviÄa, Jelene Ä. MariÄeviÄ BalaÄ, Äaslava V. NikoliÄa, Dragana HamoviÄa, Gorane RaiÄeviÄ i Aleksandra Jerkova.Urednik zbornika je prof. dr Slobodan VladuÅ”iÄ. Å tampanje ove publikacije omoguÄio je Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama i Gradska uprava za kulturu grada Novog Sada.
u antologijskoj knjizi Srpska umetnost od XIX (19-og) do pocetka XX (20-og) veka, ciji je autor Slobodan Maldini Videti i primer procene cene rada slicnih dimenzija lista sa aukcije u prilogu. Marko MURAT Autoportret, rukopis (1933) mastilo na kartonu 9,3 x 14,2 cm signature, zapisi Marko Murat roÄen je u Luki Å ipanskoj 1864. godine. UmetniÄko obrazovanje stekao je na Akademiji u Minhenu. Godine 1898. uÄestvovao je u osnivanju Udruženja srpskih umetnika za plastiÄne umetnosti i muziku u Beogradu. Bio je jedan od umetnika koji su 1900. predstavljali Srbiju na Svetskoj izložbi u Parizu. Bio je jedan od osnivaÄa Lade 1904. i Älan istog druÅ”tva do 1910. Do poÄetka rata bio je Älan MeduliÄa, druÅ”tva srpsko-hrvatskih umetnika. U njegovom slikarskom opusu sreÄemo brojne pejzaže, meÄu kojima dominiraju oni iz okoline Dubrovnika, zatim brojne portrete, ali je negovao i istorijsko slikarstvo. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠ°Ń Murat Marko.jpg ŠŠ½ŃŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŠøŃŠµ ŠŠ°ŃŃŠ¼ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ° 30. Š“ŠµŃŠµŠ¼Š±Š°Ń 1864. ŠŠµŃŃŠ¾ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ° ŠŃŠŗŠ° ŠØŠøŠæŠ°Š½ŃŠŗŠ° (ŠŃŃŃŃŠ¾ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠ°) ŠŠ°ŃŃŠ¼ ŃŠ¼ŃŃŠø 14. Š¾ŠŗŃŠ¾Š±Š°Ń 1944. ŠŠµŃŃŠ¾ ŃŠ¼ŃŃŠø ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗ (ŠŃŠ³Š¾ŃŠ»Š°Š²ŠøŃŠ°) ŠŠµŠ»Š° ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠ°Ń (ŠŃŠŗŠ° ŠØŠøŠæŠ°Š½ŃŠŗŠ° ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗŠ°, 30. Š“ŠµŃŠµŠ¼Š±Š°Ń 1864. ā ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗ, 14. Š¾ŠŗŃŠ¾Š±Š°Ń 1944) ā ŃŃŠæŃŠŗŠø ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Ń ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ° Ń ŠŠøŠ½Ń ŠµŠ½Ń, ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, Š° Š·Š°ŃŠøŠ¼ ŃŠµ Ń ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗŃ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¾ Š±ŃŠøŠ·Šø Š¾ ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŃŠøŠ¼Š° ŠŗŠ°Š¾ ŠŗŠ¾Š½Š·ŠµŃŠ²Š°ŃŠ¾Ń. Š”ŃŠ²Š°ŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŠæŠµŃŠ·Š°Š¶Šµ (Š¼Š°Ń Š¾Š¼ ŠøŠ· Š¾ŠŗŠ¾Š»ŠøŠ½Šµ ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗŠ°), ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃŠµ Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠµ ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŃŠµ. ŠŠµŠ³Š¾Š²Š¾ Š½Š°ŃŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠøŃŠµ Š“ŠµŠ»Š¾ ŃŠµ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ° ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠ° ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŃŠ° āŠ£Š»Š°Š·Š°Šŗ (ŠŠ¾Š»Š°Š·Š°Šŗ) ŃŠ°ŃŠ° ŠŃŃŠ°Š½Š° Ń ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗā, Š·Š° ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ Š±ŃŠ¾Š½Š·Š°Š½Ń ŠæŠ»Š°ŠŗŠµŃŃ Š½Š° ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Ń ŠøŠ·Š»Š¾Š¶Š±Šø Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń 1900. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠøŠ¼Š¾ŠŗŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠµ Š²ŠµŃŠ¾ŠøŃŠæŠ¾Š²ŠµŃŃŠø ŠŠøŠ²Š¾Ń Šø Š“ŠµŠ»Š¾ āŠŠ¾Š»Š°Š·Š°Šŗ ŃŠ°ŃŠ° ŠŃŃŠ°Š½Š° Ń ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗā āŠŠ°Ń Š“ŃŠ±ŃŠ¾Š²Š°ŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŃŠ¾Š»ŠµŃŠ°ā ŠŃŠ½Š¾Š²Š½Ń ŃŠŗŠ¾Š»Ń Šø Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ ŃŠµ 1883. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ Ń ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗŃ Šø ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠµ ŃŃŠø Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŃ Ń ŠŠ°Š“ŃŃ. 1886. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŃŠµ Š¾ŃŠøŃŠ°Š¾ Š½Š° ŃŃŃŠ“ŠøŃ Ń ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Ń Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠø Ń ŠŠøŠ½Ń ŠµŠ½Ń Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŃ Šø Š“ŠøŠæŠ»ŠæŠ¼ŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ 1893. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š° Š·Š°ŃŠøŠ¼ ŠæŃŃŠ¾Š²Š°Š¾ ŠæŠ¾ Š ŠøŠ¼Ń Šø ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń. ŠŠ“ 1898. ŃŠµ Š½Š°ŃŃŠ°Š½ŠøŠ¾ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń Šø ŃŃ ŠæŃŠµŠ“Š°Š²Š°Š¾ Ń ŠŃŃŠ³Š¾Ń Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Ń Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠø Šø Š£Š¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾-Š·Š°Š½Š°ŃŃŠŗŠ¾Ń ŃŠŗŠ¾Š»Šø, Š° ŃŠµŠ“Š½Š¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Šø ŠæŃŠµŠ“Š°Š²Š°Ń ŃŃŃŠ°ŃŠ° ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŃŃ ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŃ ŠŠ°ŃŠ°ŃŠ¾ŃŃŠµŠ²ŠøŃŃ. Š£ ŃŠŗŠ»Š¾ŠæŃ Š“ŠµŠ»ŠµŠ³Š°ŃŠøŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŃŠ°Š»Š° ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŃ Š½Š° Š”Š²ŠµŃŃŠŗŠ¾Ń ŠøŠ·Š»Š¾Š¶Š±Šø Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń 1900. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠ°Ń ŃŠµ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŃŠ¾Š¼ āŠ£Š»Š°Š·Š°Šŗ (ŠŠ¾Š»Š°Š·Š°Šŗ) ŃŠ°ŃŠ° ŠŃŃŠ°Š½Š° Ń ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗā, Š·Š° ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½ Š±ŃŠ¾Š½Š·Š°Š½Š¾Š¼ ŠæŠ»Š°ŠŗŠµŃŠ¾Š¼. ŠŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠµŠ³Š°, Ń Š“ŠµŠ»ŠµŠ³Š°ŃŠøŃŠø ŃŠµ ŃŃŠµŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š¾ Šø ŠŠ°ŃŠ° ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ ŃŠ° Š¼Š¾Š½ŃŠ¼ŠµŠ½ŃŠ°Š»Š½Š¾Š¼ ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŃŠ¾Š¼ āŠŃŠ¾Š³Š»Š°ŃŠµŃŠµ ŠŃŃŠ°Š½Š¾Š²Š¾Š³ Š·Š°ŠŗŠ¾Š½ŠøŠŗŠ°ā, Š·Š° ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ Š·Š»Š°ŃŠ½Ń ŠæŠ»Š°ŠŗŠµŃŃ. ŠŠ° Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŃŠ°ŃŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Ń ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗŃ Šø ŃŃ ŃŠµ Ń Š°ŠæŃŠµŠ½ Šø ŠæŃŠ¾Š³Š°ŃŠ°Š½ (ŠŗŠ°Š¾ Š”ŃŠ±ŠøŠ½, ŠŗŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠ¾Š³ Š²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ Š¾ŠæŃŠµŠ“ŠµŃŠµŃŠ°) Š¾Š“ Š°ŃŃŃŃŠøŃŃŠŗŠøŃ Š²Š»Š°ŃŃŠø. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠ°ŃŠ° ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š¾ ŃŠæŃŠ°Š²Š½ŠøŠŗ Š·Š° Š½Š°Š“Š»ŠµŃŃŠ²Š¾ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø Šø ŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗŠµ Ń ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗŃ. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ ŠæŃŠ²ŠøŃ ŠøŠ¼ŠæŃŠµŃŠøŠ¾Š½ŠøŃŃŠ° Š½Š° ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŃŠ³Ń ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š“Š¾ŃŠ»ŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Ń ŠæŠ»ŠµŠ½ŠµŃŃ Šø ŃŠ°ŠŗŠ¾ ŠøŠ·ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Š¼Š½Š¾Š³Šµ ŠæŠµŃŠ·Š°Š¶Šµ ŠøŠ· ŠŃŠ±ŃŠ¾Š²Š½ŠøŠŗŠ° Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ Š¾ŠŗŠ¾Š»ŠøŠ½Šµ Š° ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠµ ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Šø ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃŠµ. ŠŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Š¼ ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠæŠ°Š»ŠµŃŠ° ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š»Š° Š·Š°ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½ŠøŃŠ° Šø Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Šø ŠæŠ»Š°ŃŃŠøŃŠ½ŠøŃŠø. ŠŠ·Š»Š°Š³Š°Š¾ ŃŠµ Š½Š° ŃŠ²ŠøŠ¼ Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠøŠ¼ ŠøŠ·Š»Š¾Š¶Š±Š°Š¼Š° Ń ŠŃŠ³Š¾ŃŠ»Š°Š²ŠøŃŠø Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń Šø ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±Ń Š°Š»Šø Šø Ń ŠøŠ½Š¾ŃŃŃŠ°Š½ŃŃŠ²Ń Ń Š”Š¾ŃŠøŃŠø, ŠŠøŠ½Ń ŠµŠ½Ń, ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń, Š ŠøŠ¼Ń, ŠŠµŃŃ, ŠŠ¾Š½Š“Š¾Š½Ń ŠøŃŠ“.
Knjiga je necitana, kupljena nova i stajala u vitrini. Nema posvete. Duh i dah Beograda : Eseji i zapisi - Mirko MagaraÅ”eviÄ IzdavaÄ: Akademska knjiga Godina izdanja: 2022 Broj strana: 336 Format: 21 cm Povez: Tvrdi Posle dugogodiÅ”njih istraživanja kulturne i urbane istorije Beograda, Mirko MagaraÅ”eviÄ (1946) izlazi pred Äitaoce sa prvom knjigom eseja o Beogradu i BeograÄanima o kojima svedoÄi kao roÄeni BeograÄanin sa dubljim korenima i saznanjima od davnine do danas. Neopoziv je MagaraÅ”eviÄev stav da beogradsko kulturno nasleÄe ā od Evlije Äelebije, Dositeja ObradoviÄa i Sterije do doktora Vladana ÄorÄeviÄa, Isidore SekuliÄ, MiloÅ”a Crnjanskog i danaÅ”nje, stalno promenljive slike Beograda ā ostaje trajan kljuÄ razumevanja uspona i zastoja sudbine celine srpskog duha i biÄa. Duh i dah BeogradaĀ je trideset Äetvrto objavljeno književno delo ovog autora i kliniÄkog oftalmologa. * Šnjiga Mirka MagaraÅ”eviÄaĀ Duh i dah BeogradaĀ predstavlja izuzetno inspirativno Å”tivo i nudi mnoÅ”tvo moguÄnosti da se povodom nje razmiÅ”lja i govori o Beogradu i BeograÄanima. U srpskoj književnosti, kao Å”to se zna, postoje dve tradicije lepog pisanja. Jednu, stariju, oliÄava Slobodan JovanoviÄ. Drugu, ne mnogo mlaÄu, oliÄavaju Isidora SekuliÄ i Milan ŠaÅ”anin, inaÄe dve intelektualne i književne pojave koje Mirko MagaraÅ”eviÄ posebno uvažava. Po svom osobenom stilu, MagaraÅ”eviÄ pripada ovoj drugoj tradiciji. On piÅ”e primamljivo, vrlo probranim reÄnikom, sa mnogo duhovitih stilskih obrta i reskih poenti. Takvim pisanjem on stvara izuzetnu atmosferu. Mirko MagaraÅ”eviÄ voli i priziva onaj Beograd u kome se āpoÅ”tovala reÄ, namera i misaoā, a sa sumnjom posmatra posledice Äiji su uzroci razbaÅ”tinili i reÄ, i nameru, i misao. Predrag ProtiÄ Mirko MagaraÅ”eviÄ, pesnik, esejista, književni kritiÄar, putopisac, pokretaÄ književnih inicijativa i prevodilac, do sada je objavio 14 knjiga pesama i 7 knjiga eseja (Znaci duha podneblja, 1979;Ā Hadrijan Margerite Jursenar, 1988;Ā Svetlosti književnosti, 1991;Ā Pesnik Dositej, 1992;Ā PesniÄko pamÄenje, 1993;Ā Evropski pesnici, 2010. i biografsku studiju u formi portretnih eseja o Jovanu HristiÄuĀ Jovan HristiÄ, izbliza, 2010). Pokrenuo je 1995. Udruženje āIsidora SekuliÄā i u skladu s tom delatnoÅ”Äu ureÄuje književni ÄasopisĀ Isidorijana. Stalnu rubriku druÅ”tveno-moralistiÄkih eseja pod naslovom āVruÄe temeā piÅ”e po pozivu za beogradskiĀ Književni list. Do sada izabrao i priredio:Ā PesmeĀ T. S. Eliota, 1977;Ā Tajne feniksaĀ (eseje) D. H. Lorensa, 1977;Ā PriÄe i noveleĀ A. P. Äehova u viÅ”e izdanja 1977ā1986;Ā Izabrane pesmeĀ Desanke MaksimoviÄ, 1987;Ā Vizije Beograda, 2007 (sa B. Strugarom), kao i izbor putopisa Jovana DuÄiÄaĀ Sa Mediterana,Ā 2009. Prevodio i/ili tumaÄio poeziju Homera, Dantea, Å ekspira, Bodlera, Laforga, V. B. Jejtsa, T. S. Eliota, Ezre Paunda, D. H. Lorensa, Konstantina Kavafija, Sen-Džon Persa, A. Rouzenberga, V. H. Odna, S. Spendera, B. Pasternaka, R. S. Tomasa, Oktavija Paza, Zbignjeva Herberta, Äeslava MiloÅ”a, Robera Martoa, Teda Hjuza i B. Patena. BaveÄi se srpskom poezijom, do sada je detaljnije pisao o Dositeju ObradoviÄu, Steriji, Branku RadiÄeviÄu, Lazi KostiÄu, MomÄilu NastasijeviÄu, Tinu UjeviÄu, Stanislavu Vinaveru, Desanki MaksimoviÄ, M. PavloviÄu, J. HristiÄu, LJ. SimoviÄu, M. DanojliÄuā¦ i pripremaĀ Antologiju srpske urbane poezije. Vodi decenijsku Anketu o srpskoj poeziji i kritici poezije od 1970. do danas.
GROZDANA OLUJIÄ OLDANINI VRTOVI Tvrdi povez IzdavaÄ Bookland ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ (ŠŃŠ“ŠµŠ²ŠøŠŗ, 30. Š°Š²Š³ŃŃŃ 1934 ā ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 16. Š¼Š°ŃŃ 2019) Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠ° ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠµŃŠøŃŠ°, ŠµŃŠµŃŠøŃŃŠŗŠøŃŠ°, ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŃŠµŃŠŗŠ° Šø Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°ŃŠŗŠ°.[1] ŠŠµŠ³Š°Ń ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š½Š°Š»Š°Š·Šø ŃŠµ Ń ŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°ŃŃ. ŠŠ°Š¾ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠµŃ, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŠµŃŃ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š°: ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾ (1957), ŠŠ»Š°ŃŠ°Š¼ Š·Š° ŃŃŠ±Š°Š² (1962), ŠŠµ Š±ŃŠ“Šø Š·Š°ŃŠæŠ°Š»Šµ ŠæŃŠµ (1964), ŠŠøŠ²ŃŠµ ŃŠµŠ¼Šµ (1967), ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ (2009) Šø ŠŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŃŠø Š“Š¾ ŃŃŃŃŠ° (2017).[2] Š”Š°Š±ŃŠ°Š½Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šø Ń ŃŠµŃŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Šø ŃŃ 2018. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š·Š°Š“ŃŃŠ³Šµ Šø ŠŠ°ŃŃŠµŠ½Š¾Š½Š°. Š¢Š°ŠŗŠ¾ŃŠµ, ŠŗŠ°Š¾ Š±Š°ŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃŠ°Ń, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š±ŃŠ¾Ń Š±Š°ŃŠŗŠø Šø Š·Š±ŠøŃŠŗŠø Š±Š°ŃŠŗŠø. ŠŠµŃŃ ŃŠøŠ¼Š° ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ ŃŠµ ŠøŃŃŠøŃŃ 10 Š·Š±ŠøŃŠŗŠø: Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (1979), ŠŠµŠ±ŠµŃŠŗŠ° ŃŠµŠŗŠ° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (1984), ŠŠµŃŠ°Šŗ Šø ŠæŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Š° (1990), ŠŃŠøŠ½Ń Š¾Š±Š»Š°ŠŗŠ° (1990), ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø ŃŠ°ŃŠøŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (1998), ŠŠµŃŠµŃŠµŠ² ŃŠ²ŠµŃ (1998), Š”Š²ŠµŃŠ»Š¾ŃŠ½Š° Š²ŃŠ°ŃŠ° (2002), ŠŠ°Š¼ŠµŠ½ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š»ŠµŃŠµŠ¾ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2002), Š”Š½ŠµŠ¶Š½Šø ŃŠ²ŠµŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2004) Šø ŠŠ°ŃŃŃŠŗ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ°Š¼ŃŠøŠ¾ ŃŠ½Š¾Š²Šµ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2007). ŠŠµŠ½Š° Š“ŠµŠ»Š° Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š° ŃŃ Š±ŃŠ¾ŃŠ½Š° ŠøŠ·Š“Š°ŃŠ° Ń Š·ŠµŠ¼ŃŠø, Š° ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ“ŠµŠ½Š° ŃŃ Š½Š° ŃŠ°Šŗ 36 ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠøŃ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ°. ŠŠ¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŃŠ° ŃŠµ Š¼Š½Š¾Š³Š¾Š±ŃŠ¾ŃŠ½ŠøŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Šø ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠ°, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š“Š¾Š¼Š°ŃŠøŃ , ŃŠ°ŠŗŠ¾ Šø ŃŃŃŠ°Š½ŠøŃ ā ŠŠ¾Š²ŠµŃŠ° Š·Š° Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ (2004), ŠŠŠ-Š¾Š²Š° Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ (2009), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠøŠ½Š¾Š³ Š·Š°Š±Š°Š²Š½ŠøŠŗŠ° (1980), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ»Š°Š“Š¾ ŠæŠ¾ŠŗŠ¾Š»ŠµŃŠµ (1980. Šø 1984), ŃŃŠø Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ¼Š°ŃŠµŠ²ŠøŃ Š“ŠµŃŃŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ°, ŠæŠ¾Š²ŠµŃŠ° ŠŠ¼Š°ŃŠµŠ²ŠøŃ Š“ŠµŃŃŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ° (2001), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŃŠµŃŠµ, Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š¢ŠµŠ»ŠµŠ³ŃŠ°Š¼Š°, Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø Š»ŠµŠæŃŠøŃ Šø Š”ŃŠ°ŃŠ° Š¼Š°ŃŠ»ŠøŠ½Š° (2002), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ (2018), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŃ ŠæŃŠøŃŃ Šø Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Ń Š±Š°ŃŠŗŃ ŃŠ²ŠµŃŠ° (1994). ŠŠ¾Š“ŠµŃŠµŠ½ ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š²ŠøŃŠµŃŠŗŠø Š¾ŃŠ“ŠµŠ½ Dannebrog, 31. Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° 1977. ŠŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø ŃŠ»Š°Š½ Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŃŠ¾Š²Šø (Š”ŠŠ) Š¾Š“ 1970. Šø ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½ŠøŠ½ Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŃŠ»Š°.[1] ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŃŠ½Š¾Š²Š½Ń ŃŠŗŠ¾Š»Ń Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ»Š° ŃŠµ Ń ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š¼ Š¼ŠµŃŃŃ, Š° Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ Ń ŠŠµŃŠµŃŃ. ŠŠøŠæŠ»Š¾Š¼ŠøŃŠ°Š»Š° ŃŠµ Šø Š¼Š°Š³ŠøŃŃŃŠøŃŠ°Š»Š° Š½Š° ŠŃŃŠæŠø Š·Š° ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ Š½Š° Š¤ŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃŃ Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń.[3] Š¢Š¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ° ŃŠ°Š“ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°ŃŠŗŠ° Š·Š° Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ½ŃŠŗŠøŃ Š»ŠøŃŃŠ¾Š²Š°.[4] ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŠµŠ»Š° ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ Š±Š°Š²Šø Š²ŠµŠ¾Š¼Š° ŃŠ°Š½Š¾, ŃŠ¾Ń Ń ŃŃŠµŠ“ŃŠ¾Ń ŃŠŗŠ¾Š»Šø. Š”Š²Š¾ŃŠ° Š“ŠµŠ»Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°Š»Š° ŃŠµ Ń Š»ŠøŃŃŠ¾Š²ŠøŠ¼Š° Š”ŃŃŠ°Š¶ŠøŠ»Š¾Š²Š¾ Šø ŠŠ»Š°Š“Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ°. ŠŠ¾Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ ŠæŃŠøŃŃ Š½Š° ŠŗŠ¾Š½ŠŗŃŃŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š¾Š²Š°Š»Š° ŠŠ¾ŃŠ±Š° 1953. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[5] Š¢Š°Š“Š° ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š½Š° ŠæŃŠ²Š° ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠ°, ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ°ŠŗŠ¾, ŃŠ° ŃŠ°Š¼Š¾ 19 Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°, Š·Š°ŠŗŠ¾ŃŠ°ŃŠøŠ»Š° Ń ŃŠ²ŠµŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø. ŠŠ°Š¶Š°Š½ Š“ŠµŠ¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š·Š°Š¾ŃŃŠ°Š²ŃŃŠøŠ½Šµ (Š“ŠµŠ¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŠµ, Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°Š¼Š° Šø ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ Š»ŠøŃŠ½ŠøŃ ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠ°) ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŃ Š·Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ, ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Ń ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŃ āŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ńā, ŃŠøŃŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŃŠ»Š°Š½ŠøŃŠ°.[6] ŠŃŠµŠ¼ŠøŠ½ŃŠ»Š° ŃŠµ 16. Š¼Š°ŃŃŠ° 2019. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Ń 85. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø, Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ Š“ŃŠ¶Šµ Š±Š¾Š»ŠµŃŃŠø.[7][8] Š¢Ń Š²ŠµŃŃ ŃŠ°Š¾ŠæŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ń, Š“Š°Š½ ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠµŠ½Šµ ŃŠ¼ŃŃŠø.[9] Š”Š°Ń ŃŠ°ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ 21. Š¼Š°ŃŃŠ° 2019. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠŠ»ŠµŃŠø Š·Š°ŃŠ»ŃŠ¶Š½ŠøŃ Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½Š° Š½Š° ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š³ŃŠ¾Š±ŃŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń Ń 12 ŃŠ°ŃŠ¾Š²Š°.[10][11][12] ŠŠ²Š° ŃŠ°ŃŠ° ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ Ń Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŃŠøŃŠµŃŠµŠ½ ŠŗŠ¾Š¼ŠµŠ¼Š¾ŃŠ°ŃŠøŠ²Š½Šø ŃŠŗŃŠæ Š½Š° ŠŗŠ¾Š¼ ŃŃ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠøŠ»Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠø Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°ŃŠø: ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Š°Ń ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ, ŠŃŠ°Š³Š°Š½ ŠŠ°ŠŗŠøŃŠµŠ²ŠøŃ, Š Š°Š“ŠøŠ²Š¾ŃŠµ ŠŠøŠŗŠøŃ, ŠŠ¾ŃŠ°Š½Š° ŠŠæŠ°ŃŠøŃ Šø ŠŠµŃŠ°Ń ŠŠøŃŠ°Š½Š¾Š²ŠøŃ.[13] ŠŠ°ŃŠøŃŠµŃŠ° ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ, Š°ŃŃŠ¾Ń ŃŠ¾ŃŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ: ŠŃŠ°Š½ŠŗŠ¾ ŠŠµŠ»ŠøŃ Š Š¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠµŃ ŠŃŠ²Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ o Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ¼Š° Šø Š·Š° Š¼Š»Š°Š“Šµ ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Ń 22. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø.[14] ŠØŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š½ 1957. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ ŃŠµ Šø ŃŃŠæŠµŃ Šø Š¾ŃŠæŠ¾ŃŠ°Š²Š°ŃŠµ, Š¾Š“Š½Š¾ŃŠ½Š¾ Šø ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŠ²Š½Šµ Šø Š½ŠµŠ³Š°ŃŠøŠ²Š½Šµ ŃŠµŠ°ŠŗŃŠøŃŠµ. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ Šø ŃŠµŠ½Š·ŃŃŠøŃŠ°Š½ Š·Š±Š¾Š³ Š°Š¼Š¾ŃŠ°Š»Š½Š¾ŃŃŠø.[15] ŠŃŠµŠ²Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ Š½Š° Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ° Šø ŠæŃŠøŠ»Š°Š³Š¾ŃŠµŠ½ Š·Š° ŠøŠ·Š²Š¾ŃŠµŃŠµ Ń ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŃ. ŠŠ¾ ŃŠµŠ¼Ń ŃŠµ ŃŠ½ŠøŠ¼ŃŠµŠ½ Šø ŃŠøŠ»Š¼ Š§ŃŠ“Š½Š° Š“ŠµŠ²Š¾ŃŠŗŠ° Ń ŃŠµŠ¶ŠøŃŠø ŠŠ¾Š²Š°Š½Š° ŠŠøŠ²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ°.[16][17] Š”ŃŠµŠ½Š°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ, Š¾ŃŠøŠ¼ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠµ, ŠæŠøŃŠ°Š¾ Šø ŠŃŠ³ ŠŃŠøŠ·ŠµŃ, ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠø Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°Ń. ŠŠ»Š°Š²Š½Šµ ŃŠ»Š¾Š³Šµ Š“Š¾Š“ŠµŃŠµŠ½Šµ ŃŃ ŠØŠæŠµŠ»Šø Š Š¾Š³Š¾Š·ŠøŠ½, ŠŠ¾ŃŠø ŠŠøŃŠøŃŃ Šø ŠŠ¾ŃŠ°Š½Ń Š Š°Š“Š¼ŠøŠ»Š¾Š²ŠøŃŃ.[18] Š¤ŠøŠ»Š¼ ŃŠµ ŃŠ°ŃŠµŠ½ Ń ŠæŃŠ¾Š“ŃŠŗŃŠøŃŠø āŠŠ²Š°Š»Š° ŃŠøŠ»Š¼Š°ā,[19] Š° ŠæŃŠµŠ¼ŠøŃŠµŃŠ½Š¾ ŃŠµ ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·Š°Š½ 1962. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[20] Š£ Š¼ŠµŃŃŠ²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Ń, 1959. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ° ŠŗŃŃŠ° āŠŠ»Š°Š“Š¾ ŠæŠ¾ŠŗŠ¾Š»ŠµŃŠµā Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŠŗŃŠøŠ³Ń ŠŠøŃŃŠø Š¾ ŃŠµŠ±Šø, Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃ ŃŠ°Š·Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ° ŃŠ° ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠøŃŃŠøŠ¼Š°, Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š½Š°ŃŠ»Š° Šø Š¼Š»Š°Š“Š° ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š°.[21] Š¢ŃŠø Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, 1962, Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾ ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŠ·ŠµŃŠµ āŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°ā Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ ŃŠµŠ½ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ»Š°ŃŠ°Š¼ Š·Š° ŃŃŠ±Š°Š². ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±Š°ŃŠŗŠø ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃ Š·Š° ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŃ Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ Š¢ŠµŠ»ŠµŠ³ŃŠ°Ń Š“Š¾Š“ŠµŠ»ŠøŠ¾ ŃŠ¾Ń ŃŠµ 1963. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½. Š Š¾Š²Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š¾ ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Ń Šø ŃŠøŠ»Š¼ŃŠŗŃ Š°Š“Š°ŠæŃŠ°ŃŠøŃŃ. Š¤ŠøŠ»Š¼ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Ń ŃŠµŠ¶ŠøŃŠø Š¢Š¾Š¼Šµ ŠŠ°Š½ŠøŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠ¾Š¼ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŃŠµŠ½Š°ŃŠøŠ¾. ŠŃŠ¾Š“ŃŃŠµŠ½Ń ŃŠøŠ»Š¼Š° ŃŠµ Š„ŠøŠ“Š°ŃŠµŃ Š§Š°Š»ŠŗŠøŃ, Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠµ 1965. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠæŃŠ¾Š“ŃŠŗŃŠøŃŠø āŠŠ¾ŃŠ½Š° ŃŠøŠ»Š¼Š°ā. ŠŠ»Š°Š²Š½Šµ ŃŠ»Š¾Š³Šµ ŠæŠ¾Š²ŠµŃŠµŠ½Šµ ŃŃ ŠŃŠŗŠ¾ŃŠ°Š²Šø ŠŃŃŠ½ŠøŃ, Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½ŠŗŠø ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŠŃŠ°Š½ŠøŃŠ»Š°Š²Ń ŠŠøŠ»Š°Š“ŠøŠ½Š¾Š²ŠøŃŃ, ŠŃŠ°Š³Šø ŠŠøŃŃŠ¾Š²ŠøŃŃ Šø Š„ŠµŃŠ¼ŠøŠ½Šø ŠŠøŠæŠøŠ½ŠøŃ. Š£ Š½Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŠ¼ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°Š¼Š°, ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ° ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ½ŃŠŗŠµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šµ ŠŠµ Š±ŃŠ“Šø Š·Š°ŃŠæŠ°Š»Šµ ŠæŃŠµ, 1964, Šø ŠŠøŠ²ŃŠµ ŃŠµŠ¼Šµ, 1967. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ²Š°Ń Š“ŃŃŠ³Šø ŃŠµ ŃŃŠ°Š¾ Ń ŃŠ¶Šø ŠøŠ·Š±Š¾Ń Š·Š° ŠŠŠ-Š¾Š²Ń Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń. ŠŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ° Š²ŠµŃŠ·ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ ŠæŠ¾Š“ Š½Š°ŃŠ»Š¾Š²Š¾Š¼ Wild Seed ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š»Š° ŃŠµ Šø Š¾Š±Š°Š²ŠµŠ·Š½Š° Š»ŠµŠŗŃŠøŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŠøŃ ŃŠ½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŠ¼ŠµŃŠøŃŠø. Š£ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š¼ ŃŠ¾ŠŗŃŃŃ ŃŠµ ŃŃŠ±Š°Š½Šø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń Š¼Š»Š°Š“ŠøŃ ŃŃŠ“Šø, ŃŠøŃ Š¾Š²Šø ŠæŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼Šø, ŃŃŠ±Š°Š²Šø Šø Š½ŠµŠ“Š¾ŃŠ¼ŠøŃŠµ, ŃŃŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŃŠ° ŠæŃŠµŠŗŃŠµŃŠ½ŠøŃŃ Ń ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø Š·Š° Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ½Ń. ŠŠ“ ŃŠ°Š“Š° ŃŠµ Š¾ŠŗŃŠµŃŠµ ŠæŠøŃŠ°ŃŃ Š±Š°ŃŠŗŠø Šø Š·Š±ŠøŃŠŗŠø Š±Š°ŃŠŗŠø. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 2009, Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° Š·Š°Š“ŃŃŠ³Š° ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ½Šø, ŠµŠ¼ŠøŠ³ŃŠ°Š½ŃŃŠŗŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½[22] ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ. ŠŠ½ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø Š¾ ŃŠµŠ“Š½Š¾Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Ń ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠø, ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠø ŠŃŠ°ŃŠŗŠø.[23] ŠŠµŃŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Š¼ Š¾Š“Š»ŃŠŗŠ¾Š¼ Š¶ŠøŃŠøŃŠ° Š·Š° Š“Š¾Š“ŠµŠ»Ń ŠŠŠ-Š¾Š²Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ, ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š³Š»Š°ŃŠµŠ½ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠøŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[24] ŠŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ½Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŃŠø Š“Š¾ ŃŃŃŃŠ°, Š·Š°Š²ŃŃŠµŠ½ 1962. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠµ ŃŠµŠŗ 2017. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š·Š°Š“ŃŃŠ³Šµ.[25] Š Š°Š·Š»Š¾Š³ Š·Š±Š¾Š³ ŠŗŠ¾Š³ ŃŠµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŗŠ°ŃŠ½Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠµŃŃŠµ ŃŠµŠ½Š·ŃŃŠ° Šø Š¶ŠµŃŃŠ¾ŠŗŠ¾ Š¾ŃŠæŠ¾ŃŠ°Š²Š°ŃŠµ ŃŠµŠ½Š¾Š³ ŠæŃŠ²Š¾Š³ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š° (ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾), ŠŗŠ°Š¾ Šø ŃŠ¾ Š“Š° Š¾Š½ Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·Š°Š½ ŠøŠ· ŠøŠ“ŠµŠ¾Š»Š¾ŃŠŗŠø Š¾Š±Š¾ŃŠµŠ½Š¾Š³ Š“ŠøŃŠŗŃŃŃŠ° ŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠµ ŠµŠæŠ¾Ń Šµ.[26] ŠŠ±Š¾Š³ ŃŠµ ŃŠøŃŠµŠ½ŠøŃŠµ ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠµŃŠøŃŠ° ŃŠµ ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°Š»Š° Š“Š° Š½ŠøŃŠµ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š·Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°ŃŠµ Šø Š·Š°Š²ŃŃŠµŠ½Šø ŃŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃ Š½ŠøŃŠµ Š½ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŠŗŠ°Š·ŠøŠ²Š°Š»Š°.[27] Š£Š¾ŠæŃŃŠµŠ½Š¾, Š¾Š½ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø Š¾ ŠŃŃŠ³Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŃ Ń Š²Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Ń ŃŠ°Š²Š½ŠøŃŠø.[28] Š”Š°Š±ŃŠ°Š½Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šø Ń ŃŠµŃŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Šø ŃŃ 2018. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š·Š°Š“ŃŃŠ³Šµ Šø ŠŠ°ŃŃŠµŠ½Š¾Š½Š°.[29] ŠŠµŠ½Š° ŃŠ°Š±ŃŠ°Š½Š° Š“ŠµŠ»Š° Ń 14 ŠŗŃŠøŠ³Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° Š·Š°Š“ŃŃŠ³Š°.[30] ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃŠ°Ń ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1979, Š·Š°Š³ŃŠµŠ±Š°ŃŠŗŠ° ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ° ŠŗŃŃŠ° āŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃā Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŃŠ¾Ń Š·Š±ŠøŃŠŗŃ Š±Š°ŃŠŗŠø Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø ŃŃŠæŠµŃ Šø Š·Š° ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° Š“Š¾Š±ŠøŠ»Š° Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠøŠ½Š¾Š³ Š·Š°Š±Š°Š²Š½ŠøŠŗŠ°.[31] ŠŃŠøŃŠ° ŠŠ°ŃŠ°Š»ŠøŃŠ° Šø ŃŠ¼ŃŃ ŠøŠ· Š¾Š²Šµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠµ Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ»Š° ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š½Š° ŠŗŠ¾Š½ŠŗŃŃŃŃ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Ń Š±Š°ŃŠŗŃ ŃŠ²ŠµŃŠ° Ń Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠø Š”Š²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠŗŠ¾Š½Š³ŃŠµŃŠ° Š·Š° ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ (World Congress for Art and Culture) 1994. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń Š”ŃŠµŠ“ŠøŃŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠŠ¼ŠµŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŠŃŠ¶Š°Š²Š°Š¼Š°.[32][33] ŠŠ¾ Š±Š°ŃŠŗŠ°Š¼Š° ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŠ½ŠøŠ¼ŃŠµŠ½Šµ ŃŃ ŠæŠ»Š¾ŃŠ° Šø ŠŗŠ°ŃŠµŃŠ° Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š° Ń ŠøŠ½ŃŠµŃŠæŃŠµŃŠ°ŃŠøŃŠø ŠŠøŃŠµ ŠŠ»ŠµŠŗŃŠøŃŠ°,[34] ŃŠ· Š¼ŃŠ·ŠøŃŠŗŃ ŠæŃŠ°ŃŃŃ ŠŠ°Š·Šµ Š ŠøŃŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š³ Šø ŃŠµŠ»ŠµŠ²ŠøŠ·ŠøŃŃŠŗŠ° ŃŠµŃŠøŃŠ° (Š“ŠµŠ²ŠµŃ Š½Š°ŃŃŠ°Š²Š°ŠŗŠ° Š¾Š“ ŠæŠ¾ ŃŃŠøŠ“ŠµŃŠµŃ Š¼ŠøŠ½ŃŃŠ°). Š”ŃŠµŠ½Š°ŃŠøŠ¾ Š·Š° ŃŠµŃŠøŃŃ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š»Š° ŃŠµ Š¢Š°ŃŃŠ°Š½Š° ŠŠ°Š²ŠøŃŠøŃ, Š° ŃŠµŠ¶ŠøŃŠ°Š»Š° ŠŠµŃŠ° ŠŠµŠ»Š¾Š³ŃŠ»ŠøŃ. ŠŠ»Š°Š²Š½Šµ ŃŠ»Š¾Š³Šµ ŃŃŠ¼Š°ŃŠøŠ»Šø ŃŃ Š³Š»ŃŠ¼ŃŠø Š Š°Š“Š¼ŠøŠ»Š° Š”Š°Š²ŠøŃŠµŠ²ŠøŃ Šø ŠŠøŠŗŠ° ŠŠøŠ»ŠµŠ½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŃŠµ Š“ŠµŃŠ° ŠøŠ· Š“ŠµŃŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Š³ŃŃŠæŠµ Š Š°Š“ŠøŠ¾-ŃŠµŠ»ŠµŠ²ŠøŠ·ŠøŃŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ. ŠŠµŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, 1984. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠ° ŠŠµŠ±ŠµŃŠŗŠ° ŃŠµŠŗŠ° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ, ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŃŠµŠ“ŃŠ·ŠµŃŠ° ŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃ. ŠŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ° ŠŗŃŃŠ° āŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š° ŠŗŃŠøŠ³Š°ā Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŃŠ¾Ń Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŃŃŠøŃŠŗŠ° ŃŃŠ±ŠøŃŠøŃŠ°, ŃŠøŃŠµ ŃŃ ŠæŃŠøŃŠµ ŃŠŗŃŃŃŠµŠ½Šµ Ń Š½ŠøŠ· ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠøŃ Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ° Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń, Š”ŠŠ, Š ŃŃŠøŃŠø, ŠŠ·ŃŠ°ŠµŠ»Ń, ŠŠ½Š“ŠøŃŠø, ŠŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ¾Ń Šø Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Ń.[35] ŠŃŠøŃŠ° ŠŠ³ŃŠ° ŠøŠ· Š¾Š²Šµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ Š½Š° ŠŗŠ¾Š½ŠŗŃŃŃŃ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŃ ŠæŃŠøŃŃ Ń ŠŃŠ½ŃŠ±ŠµŃŠ³Ń, Ń ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń. Š Š¾Š¼Š°Š½-Š±Š°ŃŠŗŠ° ŠŠ²ŠµŠ·Š“Š°Š½Šµ Š»ŃŃŠ°Š»ŠøŃŠµ, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ 1987. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ, ŠøŠ¼Š°Š¾ ŃŠµ Š“Š¾Š±Š°Ń ŠæŃŠøŃŠµŠ¼ ŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠµ, Š° ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°ŃŠø ŃŃ Š³Š° Š²ŃŠ»Š¾ Š“Š¾Š±ŃŠ¾ Š¾ŃŠµŠ½ŠøŠ»Šø. ŠØŠµŃŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, 1990. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠøŠ·Š»Š°Š·Šø Š·Š±ŠøŃŠŗŠ° ŠŠµŃŠ°Šŗ Šø ŠæŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Š°, ŠŗŠ°Š¾ Šø Š·Š±ŠøŃŠŗŠ° ŠŃŠøŠ½Ń Š¾Š±Š»Š°ŠŗŠ°. ŠŠ¾ŃŠ¾Š¼ ŃŃ ŃŃŠ»ŠµŠ“ŠøŠ»Šµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠµ: ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø ŃŠ°ŃŠøŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (1998), ŠŠµŃŠµŃŠµŠ² ŃŠ²ŠµŃ (1998), Š”Š²ŠµŃŠ»Š¾ŃŠ½Š° Š²ŃŠ°ŃŠ° (2002), ŠŠ°Š¼ŠµŠ½ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š»ŠµŃŠµŠ¾ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2002), Š”Š½ŠµŠ¶Š½Šø ŃŠ²ŠµŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2004) Šø ŠŠ°ŃŃŃŠŗ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ°Š¼ŃŠøŠ¾ ŃŠ½Š¾Š²Šµ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ (2007).[36] ŠŃŠµŃŠøŃŃŠŗŠøŃŠ°, ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŃŠµŃŠŗŠ° Šø Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŠµŃŠ°Š½ŠŗŠµ ŠŠ°ŠŗŃŠøŠ¼Š¾Š²ŠøŃ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šø ŠŠ»ŃŃŠøŃ. ŠŠ°Š»Š°Š·Šø ŃŠµ Ń Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŃ Š·Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ, ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Ń ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŃ āŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ń` ŠŠ¾ŃŠµŠ“ Š±Š°ŃŠŗŠø Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š°, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° Šø Š±ŃŠ¾ŃŠ½Šµ ŠµŃŠµŃŠµ Š¾ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠøŠ¼Š° Š¤ŃŠ°Š½ŃŃ ŠŠ°ŃŠŗŠø, Š¢Š¾Š¼Š°ŃŃ ŠŃŠ»ŃŃ Šø ŠŠ°ŃŃŠµŠ»Ń ŠŃŃŃŃŃ, ŠŗŠ°Š¾ Šø Š“ŠµŠ»Ń ŠŠ¾ŠµŃŠøŠŗŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠµ.[37] ŠŠ±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Šø ŃŃŃŠ“ŠøŃŃ ŠŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼ ŠøŠ“ŠµŠ½ŃŠøŃŠµŃŠ° Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø Ń Š“ŠµŠ»Ń ŠŠøŃŃŠøŠ½ŠøŃŠµ ŠŃŠ»Ń.[38] ŠŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Šø ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŠ»Š°ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š¾Š¼. ŠŃŠµŠ²ŠµŠ»Š° ŃŠµ Š“ŃŠ°Š¼Šµ ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠøŃŃŠ° ŠŃŠ½Š¾Š»Š“Š° ŠŠµŃŠŗŠµŃŠ°, ŃŠ°ŠæŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° ŠŃŠŗŠøŃŠ° ŠŠøŃŠøŠ¼Šµ Šø Š°Š¼ŠµŃŠøŃŠŗŠ¾Š³ Š½Š¾Š±ŠµŠ»Š¾Š²ŃŠ° Š”Š¾Š»Š° ŠŠµŠ»Š¾ŃŠ°, ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šµ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ ŠøŠ½Š“ŠøŃŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠµ ŠŠ¼ŃŠøŃŠµ ŠŃŠøŃŠ°Š¼ (Š¢Š°Ń ŃŠ¾Š²ŠµŠŗ Šø ŠŠ¾ŃŃŃŃ),[39] Š“ŠµŠ»Š¾ Š“Š¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŠŃŠ»ŠøŃŠµŃŠ¾Š²Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ā ŠŠøŠ»ŠøŃŠµŠ¼Š° ŠŠµŠ½ŠµŠ“ŠøŃŠ° (ŠŠ¾ŃŠ¾Š²) Šø ŠæŃŠøŃŠµŠ“ŠøŠ»Š° Šø ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ»Š° ŠæŠµŃŠ¼Šµ Š·Š° Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŃ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ ŠøŠ½Š“ŠøŃŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ ŠŃŠøŠ·ŠøŠ²Š°ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠ»Š¾ŃŃŠø ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ 1980. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š¾ ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŠ·ŠµŃŠµ āŠ Š°Š“ā.[40] Š£ ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š·Š°Š“ŃŃŠ³Šµ 2001. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š¾ ŃŠµ Š“ŠµŠ»Š¾ ŠŠ½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ° ŃŃŠ±Š°Š²Š½ŠøŃ Š±Š°ŃŠŗŠø ŃŠ²ŠµŃŠ°, ŠæŃŠ²Š¾ Š¾Š²Šµ Š²ŃŃŃŠµ Ń ŃŠ²ŠµŃŃ, Ń ŠŗŠ¾Š¼ ŃŃ ŃŠµ Š½Š° Š¾ŠŗŠ¾ ŠæŠµŃŃŃŠ¾ ŃŃŃŠ°Š½Š°, Š½Š°ŃŠ»Šµ Š½Š°ŃŠ»ŠµŠæŃŠµ ŠŗŠøŠ½ŠµŃŠŗŠµ, ŃŃŃŠŗŠµ, ŃŃŠæŃŠŗŠµ, Ń Š°Š²Š°ŃŃŠŗŠµ, ŃŠŗŠ¾ŃŃŠŗŠµ, ŠøŠ½Š“ŠøŃŃŠŗŠµ, Š±ŃŠ°Š·ŠøŠ»ŃŠŗŠµ, ŠµŃŃŠ¾Š½ŃŠŗŠµ, ŃŠ°ŠæŠ°Š½ŃŠŗŠµ, Š°ŃŠ°ŃŠŗŠµ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ, ŠŗŠ°Š¾ Šø Š½ŠøŠ· Š°ŃŃŠ¾ŃŃŠŗŠøŃ ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠøŃ Š±Š°ŃŠŗŠø Š„Š°Š½ŃŠ° ŠŃŠøŃŃŠøŃŠ°Š½Š° ŠŠ½Š“ŠµŃŃŠµŠ½Š°, Š±ŃŠ°ŃŠµ ŠŃŠøŠ¼, ŠØŠ°ŃŠ»Š° ŠŠµŃŠ¾Š° ŠøŃŠ“.[41] ŠŠµŠ³Š°Ń ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŠµ Š·Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ, ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Ń ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŃ āŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ńā Š±Š°ŃŃŠøŠ½Šø Š»ŠµŠ³Š°Ń ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ. ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠ° ŃŠµ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŃ ŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°Ń ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŠ»Š° Š“ŠµŠ¾ Š»ŠøŃŠ½Šµ Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŠµ, Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ³Š° ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°Š¼Š°, Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ Šø Š»ŠøŃŠ½Šµ ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠµ. Š£ Š»ŠµŠ³Š°ŃŃ ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·Šµ Š“Š²Šµ ŠæŠøŃŠ°ŃŠµ Š¼Š°ŃŠøŠ½Šµ, ŃŠŗŃŃŃŃŃŃŃŠø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠøŠ½Ń Š¾Š¼ŠøŃŠµŠ½Ń ŠæŠøŃŠ°ŃŃ Š¼Š°ŃŠøŠ½Ń āŠŠ»ŠøŠ¼ŠæŠøŃŠ°ā ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠøŠ»Š° Š“ŠµŃŠµŠ½ŠøŃŠ°Š¼Š° Šø Š¼Š°ŃŃ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š±ŠøŠ»Š½Ń ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ Š½Š¾ŃŠøŠ»Š° Š½Š° Š»ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ°.[33] Š£ Š·Š±ŠøŃŃŠø ŠŗŃŠøŠ³Š° ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°Š¼Š° ŃŠµ Šø ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŠ¾Š±ŃŠøŃŠµ ŠŠ¾ŃŠøŃŠ° (ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŠøŃŠµ: āŠŠ¾ŃŠ¾Ń Š¼ŠøŠ»Š¾Ń ŠæŃŠ²Š¾Ń ŃŠ°Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ½ŠøŃŠø, ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠø ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šø ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŠ° ŃŃŠ±Š°Š²ŃŃā). ŠŃŃŠ³Š¾ ŠæŠøŃŃŠø ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š»Šø ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šø ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŃ: ŠŃŃŠ°Š½ ŠŠ°ŃŠøŃ, Š”Š²ŠµŃŠ° ŠŃŠŗŠøŃ, ŠŠ¾Š¶ŠøŠ“Š°Ń ŠØŃŃŠøŃŠ°, ŠŃŠ°Š³Š°Š½ ŠŠ¾Š»ŃŠ½ŃŠøŃŠ°, Š°Š»Šø Šø ŃŃŃŠ°Š½Šø ŠæŠøŃŃŠø, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ Š”Š¼ŠøŃ, Š±ŠµŃŃŃŠµŠ»ŠµŃ Š°ŃŃŠ¾Ń ŠŃŃŠ¾ŃŠŗ Š¢Š°ŃŠ¼ŃŠ° ŃŠ° ŠæŠøŃŠ¼Š¾Š¼ Š·Š°Š¾ŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ Ń ŠŗŃŠøŠ·Šø, ŠøŠ½Š“ŠøŃŃŠŗŠø ŠæŠøŃŃŠø ŠØŃŠøŠŗŠ°Š½Ń ŠŠ°ŃŠ¼Š° Šø Š”ŠøŃŠ°ŠŗŠ°Š½Ń ŠŠ°Ń Š°ŠæŠ°ŃŃŠµ, Š°ŃŃŃŃŠøŃŃŠŗŠø Š°ŃŃŠ¾Ń Š„ŠµŃŠ±ŠµŃŃ ŠŃŠ½ŠµŃŠ°, Š±ŃŠ³Š°ŃŃŠŗŠø Š°ŃŃŠ¾Ń ŠŃŃŠøŠ¼Š° ŠŠ»ŠµŃŠ½ŠøŠ¾ŠŗŠ²Š° Šø Š“ŃŃŠ³Šø.[33] ŠŠµŠ³Š°Ń ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·Šø Ń ŠŃŠ·ŠµŃŃ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø. Š£ Š¼Š°ŃŃ 2022. ŃŃŃŠ°Š½Š¾Š²ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° āŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃā Š½Š°Š¼ŠµŃŠµŠ½Š° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠøŠ¼Š° Š“Š¾ 35 Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°.[42][43] ŠŠ°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ°Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ, Š°ŃŃŠ¾Ń ŃŠ¾ŃŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ: ŠŃŠ°Š½ŠŗŠ¾ ŠŠµŠ»ŠøŃ ŠŠ¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠŠ¾Š²ŠµŃŠµ Š·Š° Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š£Š“ŃŃŠ¶ŠµŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ (2004). ŠŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠ¾Š³Š°, Š“Š¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠŠŠ-Š¾Š²Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ (ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ) Ń 2009. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø,[44] ŠæŃŠ²Šµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠøŠ½Š¾Š³ Š·Š°Š±Š°Š²Š½ŠøŠŗŠ° (1980), Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ»Š°Š“Š¾ ŠæŠ¾ŠŗŠ¾Š»ŠµŃŠµ (1980. Šø 1984), ŃŃŠø Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ¼Š°ŃŠµŠ²ŠøŃ Š“ŠµŃŃŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ°,[45][46][47] Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŃŠµŃŠµ Š·Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾, Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ Š¢ŠµŠ»ŠµŠ³ŃŠ°Š¼Š° Š·Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŠ»Š°ŃŠ°Š¼ Š·Š° ŃŃŠ±Š°Š²,[48] Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø Š»ŠµŠæŃŠøŃ Šø Š”ŃŠ°ŃŠ° Š¼Š°ŃŠ»ŠøŠ½Š° (2002), ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Šµ ŠŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ (2018) Š·Š° ŃŠµŠ»Š¾ŠŗŃŠæŠ½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½ŠøŠ¼ Š¾ŃŠ²ŃŃŠ¾Š¼ Š½Š° ŃŠ¾Š¼Š°Š½ ŠŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŃŠø Š“Š¾ ŃŃŃŃŠ°.[49] ŠŃŠ²Š¾ŃŠøŠ»Š° ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Ń Š±Š°ŃŠŗŃ ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŃ Š“Š¾Š“ŠµŃŃŃŠµ Š”Š²ŠµŃŃŠŗŠø ŠŗŠ¾Š½Š³ŃŠµŃ Š·Š° ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŃ (1994) Š·Š° ŠæŃŠøŃŃ ŠŠ°ŃŠ°Š»ŠøŃŠ°, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° Ń Š·Š±ŠøŃŃŠø Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š°.[26] ŠŠ“Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Š°Š½Š° ŃŠµ Š“Š°Š½ŃŠŗŠøŠ¼ Š²ŠøŃŠµŃŠŗŠøŠ¼ Š¾ŃŠ“ŠµŠ½Š¾Š¼ ŠŠ°Š½ŠµŠ±Š¾ŃŠ³ Š·Š° Š·Š°ŃŠ»ŃŠ³Šµ Š½Š° ŠæŠ¾ŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø, Š° ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø ŃŠµ Š³ŃŠ°ŃŠ°Š½ŠøŠ½ Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŃŠ»Š°, Š³Š»Š°Š²Š½Š¾Š³ Š³ŃŠ°Š“Š° ŠŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠŗŠµ.[50] ŠŃŠøŃŠøŠŗŠ° Š Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŃ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šµ ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š·Š° ŃŃŠæŃŠŗŃ, ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŃ, Š°Š»Šø Šø ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ ŠæŠøŃŠ°Š»Šø ŃŃ Š±ŃŠ¾ŃŠ½Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°ŃŠø ŠæŠ¾ŠæŃŃ ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŠ° ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ°, ŠŠ²Š°Š½Š° Š. ŠŠ°Š»ŠøŃŠ°, ŠŃŠ°Š³Š°Š½Š° ŠŠ°ŠŗŠøŃŠµŠ²ŠøŃŠ° Šø Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½Š° Š. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°, ŠŠ¾ŃŠ°Š½Šµ ŠŠæŠ°ŃŠøŃ, ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠµŠ“ŠøŃŠ°, ŠŠµŃŃŠ° ŠŠøŃŠ°Š½Š¾Š²ŠøŃŠ° ŠøŃŠ“. ŠŠ½Š¾Š³Šµ ŃŠµŠ½Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ Š²ŃŠ»Š¾ Š“ŠøŃŠŗŃŠµŃŠ½Š¾ ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŃŃŃ Š“ŠµŃŠ°Š²Š°ŃŠ° Ń ŃŠ²ŠµŃŃ Ń ŠŗŠ¾ŃŠµŠ¼ ŃŠµ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š° Šø Š¼Š½Š¾Š³Šµ ŃŠµŠ½Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ ŠæŠ¾Š“ŃŃŠøŃŃ Š¼Š»Š°Š“Š¾Š³ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗŠ° Š“Š° Š±ŃŠ“Šµ ŠæŃŠŗŠ¾ŃŠ°Š½ Š“Š° Š±ŃŠ“Šµ ŃŠ²Š¾Ń. āāŠŠ¾ŃŠ°Š½Š° ŠŠæŠ°ŃŠøŃ, ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø, ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń, Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°Ń Šø ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń.[51][52] ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š° ŠŗŠ°Š¾ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃ, Š½ŠµŠŗŠ¾Š½Š²ŠµŠ½ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Š°. Š”Š²Šµ ŃŠµ ŃŠ¾ Š¾Š½Š“Š° ŠæŃŠµŠ½Š¾ŃŠøŠ»Š° Ń ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Šµ, Š° ŃŠµŠ½Šø Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Šø ŃŃ Š¼Š»Š°Š“Šø ŃŃŠ“Šø, Š“ŠµŠ²Š¾ŃŠŗŠµ, Š¼Š»Š°Š“ŠøŃŠø, ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Š³ Š¾Š½Š“Š°ŃŃŠµŠ³ Š³ŃŠ°Š“Š° Šø Š¾Š½Š° ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŠ°Ń ŃŃŠ±Š°Š½Šµ ŠæŃŠ¾Š·Šµ Ń ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŃŠ°ŃŠ½Š¾Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø āāŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠµŠ“ŠøŃ, ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗ Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń[53] Š”Š°Š·Š½Š°ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ Š±Š°ŃŠŗŠ° Š»ŠµŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°, Š° Š±Š°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ¾ŃŃ Š½ŠµŠ¾ŠæŃ Š¾Š“Š½Š° ŠæŠ¾Š¼Š°Š¶Šµ ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Šø ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š“Š° Š³ŃŠ°Š“Šø ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠæŠ¾ŠµŃŃŠŗŃ Š²ŠøŠ·ŠøŃŃ Š½Š° ŃŠµŠ¼Š°Š¼Š° Šø Š¼Š¾ŃŠøŠ²ŠøŠ¼Š° ŃŃŠ¾ŃŠµŠ½ŠøŠ¼ Ń ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾ŃŃ, Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½ŠøŠ¼ ŠøŠ·ŃŠ°Š·Š¾Š¼ Šø Š½Š¾Š²ŠøŠ¼ ŃŃŠøŠ»Š¾Š²ŠøŠ¼Š°, Š¾ŃŠ»Š°ŃŠ°ŃŃŃŠø ŃŠµ Š½Š° ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŠŗŠ¾ ŠøŃŠŗŃŃŃŠ²Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ ŠæŃŠµŃŃ Š¾Š“Š½ŠøŠŗŠ°, Š° Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ Š½Š° Š±Š¾Š³Š°ŃŃŃŠ²Š¾ Šø ŃŠ°Š·ŃŃŠµŠ½Š¾ŃŃ Š½Š°ŃŠµ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. āāŠ”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š°Š½ Š. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń[54] ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ Š¾ŃŃŠ°ŃŠµ Š¼ŠµŃŃ Š¼Š»Š°ŃŠøŠ¼ ŃŠøŃŠ°Š¾ŃŠøŠ¼Š° ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠ° Šø Š²Š¾ŃŠµŠ½Š° ŠŗŠ°Š¾ Š±Š°ŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃŠ°Ń, Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠµŠ½Šø Š°ŃŃŠ¾ŃŃŠŗŠø ŠæŠ¾ŃŠµŃŠø, ŃŃŠµŠ“ŠøŠ½Š¾Š¼ ŠæŃŠ¾ŃŠµŠŗŠ»Š¾Š³ Š²ŠøŃŠµŠŗŠ°, Ń Š·Š½Š°ŠŗŃ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š¾ŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Šø Š“Š¾ŃŠ°Š“ Š½ŠµŠ¾ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½Šµ ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Šµ Š¼Š»Š°Š“ŠøŃ Ń ŠøŠ“ŠµŠ¾Š»Š¾ŃŠŗŠø Š¾ŠŗŠ»Š¾ŠæŃŠµŠ½Š¾Š¼ Š“ŃŃŃŃŠ²Ń. Š Š¾Š¼Š°Š½Ń ŃŠµ Ń Š·Š°Š²ŃŃŠ½Š¾Š¼ ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Ń Šø Š²ŃŠ°ŃŠøŠ»Š°, Š“Š° Š±Šø ŠŗŠ¾Š“ Š·Š½Š°Š»Š°ŃŠ° Šø ŃŠøŃŠ°Š»Š°ŃŠ° ŠøŠ·Š½Š¾Š²Š° ŠæŠ¾ŃŠ²ŃŠ“ŠøŠ»Š° ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Ń Š²ŠøŃŠµŃŃŃŠ°Š½Š¾ŃŃ Šø Š²ŃŠøŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃ. āāŠŠ»Š°Š“Š°Š½ ŠŃŠŗŠ¾ŃŠ°Š²ŃŠµŠ²ŠøŃ, ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠ°Ń Šø ŠŠøŠ½ŠøŃŃŠ°Ń ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠµ Šø ŠøŠ½ŃŠ¾ŃŠ¼ŠøŃŠ°ŃŠ° Š ŠµŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ[55] ŠŠµŠ»Š° ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1957). ŠŠ·Š»ŠµŃ Ń Š½ŠµŠ±Š¾. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š° ŠŗŃŠøŠ³Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1962). ŠŠ»Š°ŃŠ°Š¼ Š·Š° ŃŃŠ±Š°Š². ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1964). ŠŠµ Š±ŃŠ“Šø Š·Š°ŃŠæŠ°Š»Šµ ŠæŃŠµ. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1967). ŠŠøŠ²ŃŠµ ŃŠµŠ¼Šµ. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1979). Š”ŠµŠ“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠ¶Š° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±: ŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1984). ŠŠµŠ±ŠµŃŠŗŠ° ŃŠµŠŗŠ° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±: ŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1984). ŠŃŃŠøŃŠŗŠ° ŃŃŠ±ŠøŃŠøŃŠ°. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š° ŠŗŃŠøŠ³Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1987). ŠŠ²ŠµŠ·Š“Š°Š½Šµ Š»ŃŃŠ°Š»ŠøŃŠµ. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1990). ŠŠµŃŠ°Šŗ Šø ŠæŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1990). ŠŃŠøŠ½Ń Š¾Š±Š»Š°ŠŗŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1998). ŠŠ»Š°ŃŠ½Šø ŃŠ°ŃŠøŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (1998). ŠŠµŃŠµŃŠµŠ² ŃŠ²ŠµŃ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2002). Š”Š²ŠµŃŠ»Š¾ŃŠ½Š° Š²ŃŠ°ŃŠ°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2002). ŠŠ°Š¼ŠµŠ½ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š»ŠµŃŠµŠ¾ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2004). Š”Š½ŠµŠ¶Š½Šø ŃŠ²ŠµŃ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2007). ŠŠ°ŃŃŃŠŗ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ°Š¼ŃŠøŠ¾ ŃŠ½Š¾Š²Šµ Šø Š“ŃŃŠ³Šµ Š±Š°ŃŠŗŠµ. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2009). ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š²Šø Ń Š²ŠµŃŃŃ. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° Š·Š°Š“ŃŃŠ³Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2017). ŠŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŃŠø Š“Š¾ ŃŃŃŃŠ°. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° Š·Š°Š“ŃŃŠ³Š°. ŠŠ»ŃŃŠøŃ, ŠŃŠ¾Š·Š“Š°Š½Š° (2017). ŠŠøŠ»Šø ŃŃ Š“ŠµŃŠ° ŠŗŠ°Š¾ Šø ŃŠø. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“: ŠŃŠŗŠ»Š°Š½Š“.
Spolja kao na slikama, dakle pohabana u nekoj meri, malo izbledela i pozutela po obodu listova, iznutra bez tragova pisanja i lepo ocuvana, retko izdanje Autor - osoba Tven, Mark, 1835-1910 = Twain, Mark, 1835-1910 Naslov KraljeviÄ i prosjak / Mark Tven ; [preveo Slobodan A. JovanoviÄ ; lepotom knjige bavio se Bole MiloradoviÄ] Jedinstveni naslov ĒThe ĒPrince and the pauper. scc Vrsta graÄe roman Ciljna grupa deÄje, opÅ”te Jezik srpski Godina 1980 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Narodna knjiga, 1980 (Beograd : Beogradski izdavaÄko-grafiÄki zavod) FiziÄki opis 311 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba JovanoviÄ, Slobodan A. MiloradoviÄ, Bole Zbirka Izabrana dela / Mark Tven ; Ēknj. Ē2 ISBN (Karton) Napomene Tiraž 10.000 Prevod dela: The prince and the pauper / Mark Twain. UDK 821.111(73)-93-31 COBISS.SR-ID 15291399 Samjuel Langhorn Klemens (engl. Samuel Langhorne Clemens; Florida, 30. novembar 1835 ā Reding, 21. april 1910),[1] poznatiji pod književnim pseudonimom Mark Tven (Mark Twain), bio je ameriÄki književnik. U opsežnom životnom delu ostvario je Å”iroku lestvicu oseÄaja i misli, od pune životne radosti do potpunog beznaÄa.[2] Nakon detinjstva provedenog na obalama Misisipija uÄio je za tipografa, radio kao pilot na reÄnom brodu, iÅ”ao u potragu za zlatom u Kaliforniju, putovao po Srednjem istoku i Evropi.[3] Njegov život pun pustolovina, uspeha i slave pomuÄuje smrt njegovih žena i Äerki, Å”to izaziva pesimizam i teÅ”ki oÄaj njegovih poslednjih radova. Bio je dobar prijatelj Nikole Tesle. Njegovi najpoznatiji junaci su deÄaci Tom Sojer i Haklberi Fin.[4] Biografija Rodna kuÄa Marka Tvena u mestu Florida Samjuel Langhorn Klemens roÄen je 30. novembra 1835. godine u mestu Florida u Misuriju. Kada mu je bilo Äetiri godine s roditeljima se preselio u mesto Hanibal, gde je pohaÄao osnovnu Å”kolu. Nakon smrti oca 1847. godine krenuo je na Å”tamparski zanat. Kasnije je radio kao Å”tampar u Keokuku (Ajova), Njujorku, Filadelfiji, Pensilvaniji i drugde po SAD. Potom je bio kormilar na parobrodu na reci Misisipi sve do poÄetka AmeriÄkog graÄanskog rata 1861, kada je na kratko kao dobrovoljac pristupio konjici Konfederacije. Zbog svog rada na brodu je dobio nadimak Mark Tven Å”to u bukvalnom prevodu sa engleskoga znaÄi pazi dva! ili pazi dvojica! Mark Tven je uzreÄica kada brod ulazi u neku opasnost.[5] Kasnije te godine pridružio se bratu u novoosnovanom teritoriju Nevada gde je radio u rudniku srebra. Godine 1862. postaje izvestilac novia Teritorijal enterprajz u mestu Virdžinija Siti u Nevadi, a 1863. je poÄeo pisati Älanke za iste novine pod pseudonimom Mark Tven. Na reci Misisipi ta fraza znaÄi ādva hvata dubokoā. Nakon preseljenja u Kaliforniju, taÄnije u San Francisko 1864. godine upoznao je ameriÄke pisce Artemusa Vorda i Breta Harta koji su mu pružili podrÅ”ku u njegovom radu. Godine 1865, obradio je bajku koju je Äuo na kalifornijskim zlatnim poljima i objavio je pod naslovom The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County. Za nekoliko meseci delo je postalo veoma popularno. Godine 1867, je održao predavanje u Njujorku, a iste godine je posetio Evropu i Palestinu. Ta putovanja opisao je u knjizi The Innocents Abroad (1869) koja preuveliÄava aspekte evropske kulture, a koja je impresionirala ameriÄke turiste. Uskoro se (1870) oženio Olivijom Langdon. Nakon kratkog boravka u gradiÄu Bufalo (država Njujork) mladi braÄni par seli se u mesto Hartford u Konektikatu.[6] VeÄina Tvenovih najboljih dela napisana je tokom 1870-ih i 1880-ih u Hartfordu i za vreme leta na farmi Kveri kod mesta Elmira (država Njujork). Delo Roughing It (1872) opisuje njegove rane pustolovine u doba kada je bio rudar i novinar. Doživljaji Toma Sojera (1876) slave detinjstvo u gradu na obali Misisipija, dok delo A Tramp Abroad (1880) opisuje putovanje kroz nemaÄki Å varcvald. Roman KraljeviÄ i prosjak (1882) knjiga je za decu fokusirana na zamenu identiteta u tjudorskoj Engleskoj. Život na Misisipiju iz 1883. kombinuje autobiografski prikaz vlastitih iskustava kao reÄnog pilota. Roman Jenki na dvoru kralja Artura iz 1889. godine satiriÄno je delo na temu tlaÄenja ljudi u feudalnoj Engleskoj. Radnja romana u osnovi se bavi putovanjem kroz vreme. Na kraju romana se otkriva da je glavni junak sve to samo sanjao.[7] Doživljaji Haklberija Fina (1884) nastavak su Doživljaja Toma Sojera i uglavnom se smatra Tvenovim najboljim delom. U romanu je reÄ o deÄaku koji beži od svoga oca na splavi rekom Misisipi s odbeglim robom Džimom. Ovo delo, izmeÄu ostalog, daje Äitaocu sliku života na reci Misisipi pre graÄanskog rata. Iste godine kada se pojavio Haklberi Fin, Tven je osniva firmu Charles L. Webster and Company kako bi objavljivao svoja dela i dela drugih pisaca. Najpoznatije delo koje je ta firma objavila bili su LiÄni memoari (dva sveska, 1885ā1886) koje je napisao ameriÄki general i predsednik Julisiz S. Grant. LoÅ”a investicija u automatsku pisaÄu maÅ”inu dovela je firmu do bankrota (1894). UspeÅ”na predavanja Å”irom sveta i knjiga koja je nastala na osnovu tih putovanja Following the Equator (1897) otplatili su Tvenove dugove. Njegov rad u vreme 1890-ih i 1900-ih oznaÄen je rastuÄim pesimizmom i gorÄinom, koje su prouzrokovali njegov poslovni neuspeh, a kasnije i smrt njegove supruge i dve njihove kÄerke. ZnaÄajna dela iz tog razdoblja su Pudd`nhead Wilson (1894) - roman Äija radnja je smeÅ”tena na Jug SAD pre graÄanskog rata i u kojoj se kritikuje rasizam. Personal Recollections of Joan of Arc (1896) je sentimentalna biografija Jovanke Orleanke. Kasnija dela ukljuÄuju dve kratke priÄe The Man That Corrupted Hadleyburg (1899) i The War Prayer (1905). ReÄ je o filozofskim, socijalnim i politiÄkim esejima. Rukopis dela Tajanstveni stranac je ostao nekompletan, a delo je objavljeno posthumno 1916. godine. Tvenov rad inspirisan je nekonvencionalnim Zapadom, a popularnost njegovih dela oznaÄila je kraj dominacije, u ameriÄkoj literaturi, pisaca iz Nove Engleske. Kasniji slavni ameriÄki pisci Ernest Hemingvej i Vilijam Fokner pozivali su se na Tvena kao na svoju inspiraciju. U poslednjim godinama svog života Tven je pisao manje, ali je Äesto javno govorio o mnogim temama. Ostao je zapamÄen i po odelima s belim crtama koja je uvek nosio u javnim nastupima. Primio je poÄasni doktorat Oksfordskog univerziteta 1907. godine. Kada je preminuo ostavio je za sobom nedovrÅ”enu autobiografiju koju je 1924. godine objavila njegova sekretarica Alberta Bigelou Pejn. U prvoj polovini 1990. pronaÄen je izvorni rukopis Haklberija Fina u Holivudu. Nakon dužeg povlaÄenja po sudu oko borbe za pravo vlasniÅ”tva taj rukopis, kao i drugi do tada neobjavljeni materijali, dodeljeni su javnoj knjižari Bafala i okruga Iri 1992. godine. Äetiri godine kasnije (1996) objavljeno je revidirano izdanje Doživljaji Haklberija Fina, koje je obuhvatalo i neobjavljene materijale. Pri kraju možda je zanimljivo spomenuti kako je Tven bio i jedan od retkih prijatelja Nikole Tesle. Mark Tven preminuo je 21. aprila 1910. godine u mestu Reding u Konektikatu. Dela Odabrana dela āDoživljaji Toma Sojeraā 1876. āKraljeviÄ i prosjakā 1882. āŽivot na Misisipijuā 1883. āDoživljaji Haklberija Finaā 1884. āJenki na dvoru kralja Arturaā 1889. Pregled Mark Tven u njegovom plaÅ”tu (skarlet sa sivim rukavima i porubima) pri uruÄenju njegovog literarnog doktorata, koji mu je dodelio Oksfordski univerzitet. Tven je poÄeo svoju karijeru piÅ”uÄi lake, humoristiÄke stihove, ali je evoluirao u hroniÄara sujete, licemerja i ubilaÄkih dela ÄoveÄanstva. Sredinom svoje karijere, u delu Haklberi Fin, on je kombinovao bogat humor, Ävrstu naraciju i druÅ”tveni kriticizam. Tven je bio majstor u prikazivanju kolokvijalnog govora i pomogao je u kreiranju i popularizovanju prepoznatljive ameriÄke literature izgraÄene na ameriÄkim temama i jeziku. Mnogi Tvenovi radovi su bili svojevremeno potisnuti iz razliÄitih razloga. Delo Adventures of Huckleberry Finn je bilo viÅ”e puta iskljuÄivano iz lektire ameriÄkih Å”kola, ne samo zbog Äesto upotrebe reÄi niger, koja je bila u Å”irokoj upotrebi tokom perioda pre GraÄanskog rata u kome se roman odvija. Kompletnu bibliografiju njegovih radova je skoro nemoguÄe napraviti, zbog velikog broj komada koje je Tven napisao (Äesto u opskurnim novinama) i njegove Äeste upotrebe nekoliko razliÄitih pseudonima. Dodatno, velika porcija njegovih govora i predavanja je izgubljena ili nije zapisana; stoga je kolekcija Tvenovih radova rad u progresu. IstraživaÄi su otkrili deo Tvenovog objavljenog materijala 1995. i 2015. godine.[8][9] Rani žurnalizam i putopisi Koliba u kojoj je Tven napisao āJumping Frog of Calaveras Countyā, āJackass Hillā, āOkrug Tuolumiā. Kliknite na memorijalnu ploÄu i unutraÅ”nji pogled. Dok je pisao za novine Territorial Enterprise u gradu Virdžinija Siti tokom 1863. godine, Klemens se upoznao sa advokatom Tomom FiÄom, editorom konkurentskih novina Virginia Daily Union, koji je bio poznat kao āsrebrno-jeziÄni orator Pacifikaā.[10]ā:51 On je smatrao FiÄa osobom koja mu je dala āprvu realno profitabilnu lekcijuā o pisanju. Godine 1866, Klemens je dao predavanje o SendviÄkim ostrvima publici u gradu VoÅ”o Siti u Nevadi.[11] Klemens je izjavio da, āKad sam prvobitno poÄeo da predajem, i u mom ranom pisanju, moja jedina namera je bila da stvorim komiÄni kapital iz svega Å”to sam video i Äuoā. FiÄ mu je rekao, āKlemens, tvoje predavanje je bilo divno. Ono je bilo elokventno, pokretaÄko, iskreno. Nikad u mom celokupnom životu nisam Äuo takav veliÄanstven komad opisne naracije. Ali si ti poÄinio jedan neoprostiv greh ā zaista neoprostiv greh. To je greh koji ne smeÅ” viÅ”e nikad poÄiniti. Ti s zavrÅ”io izuzetno elokventan opis, kojim is podstakao intenzivni interes svoje publike, sa groznim antiklimaksom, kojim si poniÅ”tio sav zaista fini efekat koji si proizveo.ā[12] U to vreme je Tven postao pisac SejdžbaÅ” Å”kole, i bio je najzapaženiji predstavnik tog literarnog žanra.[13] Tvenov prvi znaÄajni rad, āThe Celebrated Jumping Frog of Calaveras County`, je prvi put objavljen u novinama New York Saturday Press 18. novembra 1865. Jedini razlog Å”to je tu objavljen je da je njegova priÄa stigla suviÅ”e kasno da bi bila ukljuÄena u knjigu koju je Artemus Vord pripremao i koja se bavila opisima AmeriÄkog zapada. Nakon tog praska popularnosti, novine Sacramento Union su zaposlile Tvena da piÅ”e pisma o svojim putopisnim doživljajima. Prvo putovanje koje je poduzeo radi ovog posla je bila plovidba parnim brodom Ajax na svom prvom putovanju do Havaja, koji su se u to vreme nazivali SendviÄ ostrvima. Ta duhovita pisma su mu poploÄala put do novina Alta Kalifornija u San Francisku, koje su ga designirale kao putujuÄeg dopisnika za putovanje od San Franciska do Njujorka preko Panamskog kanala. Tokom tog perioda, Tven je pisao pisma namenjena objavljivanju, dokumentujuÄi svoje doživljaje sa znatnom dozom burlesknog humora. Tven je 8. juna 1867. isplovio na putniÄkoj krstarici Quaker City na plovidbu koja je trajala pet meseci. Ovo putovanje je rezultiralo u delu The Innocents Abroad ili The New Pilgrims` Progress. Godine 1872, Tven je objavio drugi deo putopisne literature, Roughing It, kao polu-nastavak delu Innocents. Roughing It je semi-autobiografski opis Tvenovog putovanja od Misurija do Nevade, njegovog naknadnog života na AmeriÄkom Zapadu, i njegove posete Havajima. Knjiga satiriÄno ismejava AmeriÄko i Zapadno druÅ”tvo na isti naÄin na koji je delo Innocents kritikovalo razne zemlje Evrope i Srednjeg istoka. Tvenov sledeÄi rad je zadržao fokus na AmeriÄkom druÅ”tvu, ali se u veÄoj bavi svakodnevnim dogaÄajima. Nazvano The Gilded Age: A Tale of Today, ono je putopis, kao i njegove prethodne dve knjige, ali je i njegov prvi pokuÅ”aj pisanja romana. Ta knjiga je takoÄe znaÄajna po tome Å”to je ona jedina Tvenova kolaboracija; napisana je sa njegovim susedom, Äarlsom Varnerom. Tvenova sledeÄa dva rada su bazirana na njegovom iskustvima na reci Misisipi. Old Times on the Mississippi, serija skica objavljenih u magazinu Atlantic Monthly 1875. godine, odslikava Tvenovo razoÄaranje u romantizam.[14] Old Times konaÄno postaje poÄetna taÄka za Life on the Mississippi. Tom Sojer i Haklberi Fin Tvenova sledeÄa veÄa publikacija je bio roman Doživljaji Toma Sojera, koji je baziran na njegovom detinjstvu u Hanibalu. Tom Sojer je opisan po uzoru na Tvena kao dete, sa tragovima dva Å”kolska druga, Džona Brigsa i Vila Bovena. Knjiga je takoÄe uvela, u sporednoj ulozi, Haklberi Fina, po uzoru na Tvenovog deÄaÄkog prijatelja Toma BlankenÅ”ipa. Knjiga The Prince and the Pauper, uprkos toga Å”to je zaplet sveprisutan u danaÅ”njem filmu i literaturi, nije inicijalno bila dobro prihvaÄena. PriÄajuÄi priÄu od dva deÄaka roÄena istog dana koja su fiziÄki identiÄna, knjiga služi kao druÅ”tveni komentar u kome princ i siromah zamenjuju mesta. Pauper je bio Tvenov prvi pokuÅ”aj pisanja istorijske fikcije, i krivica za njene nedostatke se obiÄno pripisuje Tvenu zbog njegovog nedovoljnog poznavanja engleskog druÅ”tva, kao i Äinjenici da je nastala nakon masivnog uspeha. Tokom pisanja romana Pauper, Tven je zapoÄeo Adventures of Huckleberry Finn (dela kod koga je konzistentno imao problema sa zavrÅ”avanjem[15]), a zapoÄeo je i zavrÅ”io joÅ” jednu putopisnu knjigu, A Tramp Abroad, koja sledi Tvena tokom njegovog putovanja kroz centralnu i južnu Evropu. Tvenov sledeÄi znaÄajni objavljeni rad, Adventures of Huckleberry Finn, ga je uÄvrstio kao znaÄajnog ameriÄkog pisca. Neki ga nazivaju prvom velikim ameriÄkim romanom, i knjiga je postala obavezna lektira u mnogim Å”kolama Å”irom Sjedinjenih Država. Haklberi Fin je proistekao iz romana Tom Sojer i ima ozbiljniji ton od svog prethodnika. U osnovi romana Haklberi Fin je verovanje deÄaka u ono Å”to je praviÄno da uradi, mada je veÄina drugih verovala da je to pogreÅ”no. Rukopis Haklberi Fin na Äetiri stotine strana je napisan sredinom 1876, neposredno nakon objavljivanja romana Tom Sojer. Smatra se da je Tvenu trebalo sedam godina nakon prvog naleta kreativnosti da konaÄno zavrÅ”i knjigu 1883. godine. Po drugim izvorima Tven je radio na romanu Haklberi Fin uporedo sa radom The Prince and the Pauper i drugim radovima tokom 1880. i drugih godina. Zadnja petina romana Haklberi Fin je predmet znatne kontroverze. Neki tvrde da je Tven doživeo, kao Å”to kritiÄar Leo Marks izjavljuje, ānervni slomā. Ernest Hemingvej je jednom rekao o romanu Haklberi Fin: Ako ga Äitate, morate se zaustaviti na mestu gde je Niger Džim ukraden od deÄaka. To je realni kraj. Ostatak je samo varanje. Hemingvej je isto tako napisao u istom eseju: Sva moderna ameriÄka literatura proistiÄe iz jedne knjige Marka Tvena zvane Haklberi Fin.[16] U blizini zavrÅ”etka romana Haklberi Fin, Tven je napisao knjigu Life on the Mississippi, za koju se kaže da je znatno uticala na prethodnu knjigu.[8] Taj rad prepriÄava Tvenove memorije i nova iskustva nakon dvadeset dvogodiÅ”njeg odsustva sa Misisipija. Kasniji radovi Tven je proizveo Memoare predsednika Julisiza Simpsona Granta u svojoj novoosnovanoj izdavaÄkoj kuÄi, Charles L. Webster & Company, koja je bila u zajedniÄkom vlasniÅ”tvu sa Äarlsom L. Vebsterom, njegovim neÄakom.[17] Tokom tog perioda je takoÄe napisao āThe Private History of a Campaign That Failedā za The Century Magazine. Taj rad sadrži detaljni prikaz njegovog dvonedeljnog boravka u Konfederativnoj vojsci tokom GraÄanskog rata. Nakon toga se usredsredio na delo A Connecticut Yankee in King Arthur`s Court, napisano u istom stilu istorijske fantastike kao i The Prince and the Pauper. To delo je ukazalo na apsurde politiÄkih i druÅ”tvenih normi putem njihovog predstavljanja na sudu kralja Artura. U popularnoj kulturi U epizodi crtanog filma Džoni Bravo KraljeviÄ i tupan Mark Tven se pojavljuje na njenom samom kraju, optužujuÄi kraljeviÄa Džona Bravo i njegovog dvojnika tupana da su izokrenuli priÄu njegovog romana KraljeviÄ i prosjak. Na kraju biva baÄen u tamnicu. U knjizi srpskoga pisca Vladimira PiÅ”tala ZnaÄenje džokera postoji jedan esej o Marku Tvenu
OdliÄno oÄuvano, s potpisom i posvetom Mire AleÄkoviÄ, Äirilica Biblioteka Vjeverica Autor - osoba AleÄkoviÄ, Mira Naslov Ne mogu bez snova : izabrane pjesme / Mira AleÄkoviÄ ; priredila Neda Bendelja ; [ilustrirala Zdenka PozaiÄ] Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1983 Izdanje [2. izd.] Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1983 (Novi Sad : BuduÄnost) FiziÄki opis 110 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba Bendelja, Neda, 1929-2005 = Bendelja, Neda, 1929-2005 PozaiÄ, Zdenka Zbirka Biblioteka Vjeverica Napomene BeleÅ”ka o piscu / N.[Neda] B.[Bendelja] : str. 105-107. Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista. Ona je takoÄe bila dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo ā Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar, a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine. U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā. Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije XX veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama āDruže Tito mi ti se kunemoā i āSveÄana pesmaā (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve ā svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ...Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ MG92 (L)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Ilustracije: Zdenka Pozaic Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista i dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je 2. februara 1924. godine u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo - Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Mira AleÄkoviÄ kao dete (1933) Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. Mira AleÄkoviÄ, Branko ÄopiÄ i Blaže Koneski u partizanima (1944). PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. [a] Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā [2] DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Mira AleÄkoviÄ i norveÅ”ki kralj Ulaf, Oslo, 1975. godine Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar,[b], a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine.[3] U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika [4] U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Grob Mire AleÄkoviÄ u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā.[6] Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije[7] i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā[8] izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Mira AleÄkoviÄ i Desanka MaksimoviÄ Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije HH veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama `Druže Tito mi ti se kunemo`, `SveÄana pesma` i `Jugoslavijo` (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve - svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ... Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije antiratne pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama Dodela Jubilarne plakete grada Beograda 1984. 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Mira AleÄkoviÄ u francuskoj ambasadi kad joj je bio uruÄen orden Legije Äasti, 5. maj 1983. Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. [v] Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ Biblioteka Vjeverica
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ilustracije: Zdenka Pozaic Mira AleÄkoviÄ (Novi Sad, 2. februar 1924 ā Beograd, 27. februar 2008) bila je srpska književnica i pesnikinja, humanista i dugogodiÅ”nji predsednik Udruženja književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije. RoÄena je 2. februara 1924. godine u Novom Sadu (krÅ”tena je u Nikolajevskoj crkvi kao Miroslava, mada je niko tako nije zvao veÄ samo - Mira), kao dete MaÅ”ana AleÄkoviÄa, novinara rodom iz Trebinja (iz Zasada, na putu ka DubrovaÄkim vratima) i NovosaÄanke Dragice Trpinac, koja je bila inspektor poÅ”ta i jedna od prvih žena telegrafista u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, iz vojvoÄanske porodice MariÄ. Baka po majci Mire AleÄkoviÄ, Milica MariÄ bila je sestra MiloÅ”a MariÄa, oca Mileve MariÄ AjnÅ”tajn. Mira AleÄkoviÄ kao dete (1933) Od svoje druge godine života Mira AleÄkoviÄ Å¾ivela je u Beogradu, na Neimaru kod majke Drage Trpinac, ali je detinjstvo provodila u Novom Sadu, Kninu, Crnoj Gori i na Kosovu i Metohiji, gde je njena roÄena tetka Jelena Trpinac decenijama bila uÄiteljica. Jelena Trpinac je za svoj prosvetiteljski rad na prostoru Kosova i Metohije odlikovana āZvezdom sa srebrnim zracima SFRJā. RoÄeni ujak Mire AleÄkoviÄ, bio je profesor Pavle Trpinac, biohemiÄar, nauÄni istraživaÄ i saradnik Irene Žolio-Kiri u Parizu. Mira AleÄkoviÄ u Beogradu je zavrÅ”ila francusku osnovnu Å”kolu, francusku i srpsku gimnaziju, a zatim studije slavistike i književnosti, u klasi Äuvenog srpskog lingviste, profesora Beogradskog univerziteta i akademika Aleksandra BeliÄa. U srednjoÅ”kolskom uzrastu, bila je pod pokroviteljstvom (i stipendijom) Patrijarha srpskog Varnave koji ju je smatrao izuzetno obdarenom za književnost i filozofiju. Studije je nastavila u Parizu gde je upisala doktorat i zavrÅ”ila FuÅ”eovu Å”kolu. Bila je poliglota i govorila je Äak deset stranih jezika: francuski, nemaÄki, engleski, ruski, italijanski, poljski, ÄeÅ”ki, makedonski, slovenaÄki, slovaÄki... Mira AleÄkoviÄ udala se 1947. godine za akademskog arhitektu i slikara Savu NikoliÄa Graždanskog (Srbina iz Hrvatske po jednom pretku ruskog korena), koji je uradio jedan od najlepÅ”ih njenih portreta u ulju. Mira AleÄkoviÄ rodila je troje dece, Nedu, SrÄu i Milu. Period Drugog svetskog rata 1939ā1945 JoÅ” kao mlada devojka sa perfektnim znanjem francuskog jezika, Mira AleÄkoviÄ je francuskom ministru spoljnih poslova Ivonu Delbosu, koji je bio u poseti Beogradu 1937. godine, uoÄi Drugog svetskog rata, tajno predala peticiju srpske omladine protiv rata. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je Älanica Saveza komunistiÄke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1941. godine, od prvog dana NarodnooslobodilaÄke borbe i Älanica partizanske ilegale u Beogradu, gde je kao 16 godiÅ”nja devojka uÄestvovala u akcijama sabotaža protiv nemaÄkih faÅ”ista. Mira AleÄkoviÄ, Branko ÄopiÄ i Blaže Koneski u partizanima (1944). PoÅ”la je u rat sa Jugoslovenskom vojskom, ali se jedinica u kojoj je bila raspala poÅ”to ju je njen komandant predao Nemcima u Priboju na Limu, posle Äega se prikljuÄila NarodnooslobodilaÄkom pokretu (NOP), u želji da se zemlja Å”to pre oslobodi od okupatora. Kao mlada devojka uÄestvovala je u seÄenju nemaÄkih telefonskih kablova u okupiranom Beogradu 1941. godine, gde je hapsi Specijalna policija, na Äelu sa Božidarem BeÄareviÄem, nakon Äega je bila zatvorena u zatvoru u ÄuÅ”inoj ulici (u danaÅ”njoj zgradi Rudarsko-geoloÅ”kog fakulteta) odakle je posle nekoliko dana muÄenja i premlaÄivanja, spasava je srpska PatrijarÅ”ija, na molbu Desanke MaksimoviÄ. Sa teÅ”kim ranama, Mira AleÄkoviÄ kriÅ”om napuÅ”ta Beograd i pridružuje se NarodnooslobodilaÄkom pokretu. U bolniÄku ratnu službu prima je dr SaÅ”a BožoviÄ i sa zavrÅ”enom bolniÄkom obukom leÄila je ranjenike. U ratu je ostala bez oca, koga je u Beogradu streljao Gestapo, jer je bio intelektualac i dopisnik iz Å panskog graÄanskog rata. Mira AleÄkoviÄ je u ratu bila saborac svoga prijatelja, kasnije pisca i venÄanog kuma, Branka ÄopiÄa. Period 1945ā1970 Iz Drugog svetskog rata, u kome se istakla hrabroÅ”Äu, Mira AleÄkoviÄ je izaÅ”la kao rezervni vojni stareÅ”ina i kao delimiÄni invalid. Posle osloboÄenja dobrovoljno je radila na smeÅ”taju ratne siroÄadi po Äitavoj Srbiji i Jugoslaviji. Posle rata se zapoÅ”ljava u Udruženju književnika Jugoslavije i Srbije, najpre kao sekretar, a zatim kao potpredsednik tadaÅ”njeg predsednika Ive AndriÄa. Po isteku mandata Ive AndriÄa, nekoliko puta je tajnim glasanjem od strane pisaca birana za predsednika Udruženja književnika Srbije i Jugoslavije i na Äelu Udruženja pisaca ostala je godinama. Kao saradnik Oto Bihaljija, osnivaÄ je i urednik posleratne biblioteke āEpohaā, savremenih stranih pisaca, u kojoj je prvi put objavila, tada zabranjena dela Marsela Prusta i Franca Kafke zbog Äega joj je zamereno od strane SKJ. Uzela je uÄeÅ”Äe u studentskim protestima 1968. godine, izlazeÄi da podrži studente i Äita im revolucionarnu poeziju, posle naredbe Draže MarkoviÄa da se u studente puca. [a] Posle 1968. godine Mira AleÄkoviÄ viÅ”e nije pripadala nijednoj politiÄkoj partiji. Tokom procesa pesniku Gojku Äogu, 1981. godine, za knjigu āVunena vremenaā, otvorila je vrata Udruženja književnika Jugoslavije u Francuskoj 7, za protestne veÄeri. MeÄu prvima je stala u odbranu pesnika Gojka Äoga, reÄenicom upuÄenom tadaÅ”njim vlastima: āJadno li je druÅ”tvo koje sudi pesniku!ā [2] DruÅ”tvene aktivnosti Posle rata, Äileanskom pesniku Pablu Nerudi, Mira AleÄkoviÄ poklonila je u ime srpskog naroda gusle, kao simbol borbe za slobodu. Po svedoÄenju njegove supruge Matilde, Neruda je ostavio zapis da je ove gusle nosio sa sobom u izgnanstvo 1949. godine. Dobrovoljno je radila na smeÅ”taju dece ratne siroÄadi po Äitavoj Jugoslaviji zbog Äega je kasnije proglaÅ”ena UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti. Birana je nekoliko puta tajnim glasanjem za predsednika Udruženja književnika Jugoslavije. Radila je kao urednik Äasopisa za decu āZmajā i redovno uÄestvovala na āZmajevim deÄjim igramaā u Novom Sadu. Bila je redovni uÄesnik āStruÅ”kih veÄeri poezijeā, kao i predlagaÄ i osnivaÄ Kosovsko-metohijskih i internacionalnih pesniÄkih susreta i karavana āLazar VuÄkoviÄā 1971. godine. U doba politiÄke krize tzv. āMaspokaā (1971), Mira AleÄkoviÄ zvaniÄno se posestrimila sa zagrebaÄkom pesnikinjom Vesnom Parun, kada je jugoslovenski savezni politiÄki funkcioner Stane Dolanc tražio od Mire AleÄkoviÄ da iz sveÄane pesme āJugoslavijoā izbaci odreÄene reÄi, ali ona na to nije pristala. Od sedamdesetih godina proÅ”loga veka, dom Mire AleÄkoviÄ bio je mesto gde su stizale prve izbeglice sa Kosova i Metohije i boravile u njemu dok u Beogradu ne bi bile prihvaÄene. U SkupÅ”tini Grada Beograda Mira AleÄkoviÄ obavljala je dobrovoljno niz aktivnosti i bila izabrana za predsednika Komisije za trgove i ulice grada Beograda. U tom svojstvu predsednika Komisije za trgove i ulice Beograda usprotivila se preimenovanjima ulica koje su veÄ dobile imena u centru grada. TakoÄe, na njenu inicijativu, oÄiÅ”Äena je i preneta iz KoÅ”utnjaka danaÅ”nja Terazijska Äesma, u centar grada na Terazije. Mira AleÄkoviÄ bila je Älan SUBNOR-a. Mira AleÄkoviÄ saraÄivala je i održavala kontakte sa Älanovima srpskog rasejanja u Äitavom svetu. Bila je i dugogodiÅ”nji Älan āDruÅ”tva potomaka starih ratnikaā i drugovala je sa MiloÅ”em ToÅ”Äem, Soluncem i jednim od 1300 kaplara. Mira AleÄkoviÄ i norveÅ”ki kralj Ulaf, Oslo, 1975. godine Od 1960. do 1982. godine bila je angažovana u DruÅ”tvu āJugoslavija-Francuskaā, na Äijem Äelu je ostala godinama, prvo kao generalni sekretar,[b], a zatim kao predsednik DruÅ”tva Jugoslavija-Francuska i Srbija-Francuska, sve do 1993. godine.[3] U tom svojstvu, zajedno sa profesorom Radetom KonstantinoviÄem, Mira je tražila od francuske vlade da o troÅ”ku francuske države poÅ”alje francuske profesore u prvu eksperimentalnu osnovnu Å”kolu u Beogradu koja se tada zvala āSlobodan Princip-Seljoā (ranije āCar UroÅ”ā, a danas āVladislav Ribnikarā). Tako je 1966. godine prva generacija srpskih osnovaca imala eksperimentalnu nastavu na oba jezika [4] U svojstvu predsednika DruÅ”tva āJugoslavija ā Francuskaā, Mira AleÄkoviÄ doÄekivala je delegacije francuskih pisaca i intelektualaca o Äemu svedoÄe prepiske i pokloni koji se danas nalaze u njenoj muzejskoj sobi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra br 17. Posebno se istiÄe poklon-biblioteka dobijena od francuskog pisca Žan Pol Sartra, u kojoj se nalaze njegove knjige i Äitava kolekcija Äasopisa Les Temps Modernes, kao i porcelanski predmeti koje joj je poklonila žena francuskog predsednika Fransoa Miterana, Danijel Miteran. Mira AleÄkoviÄ pomagala je i promovisala veliki broj mladih pesnika iz bivÅ”e Jugoslavije, Srbije i rasejanja, o Äemu svedoÄe njihova pisma i potpisi koji se danas nalaze u muzejskoj sobi u Beogradu. Posebno se istiÄe pismo Milana NeÅ”iÄa, pesnika iz Berlina (13/01/2014). Grob Mire AleÄkoviÄ u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu Mira AleÄkoviÄ je umrla 27. februara 2008. godine u Beogradu, u 85. godini života. Sahranjena je 3. marta, uz vojne poÄasti, u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju. Od nje se u ime Udruženja književnika Srbije oprostio Pero Zubac, dugogodiÅ”nji dopisnik TAS-a iz Jugoslavije i Älan Akademije nauka u Sankt Peterburgu[5] i prijatelj iz Rusije Aleksandar SergejeviÄ Plevako, dok je glumica Rada ÄuriÄin proÄitala stihove njene pesme āPoruka jedne senkeā.[6] Bibliografija StvaralaÄki opus Mire AleÄkoviÄ predstavljaju 53 knjige za decu i odrasle (oko 30 knjiga za decu, i oko 20 knjiga za odrasle) ā poezije i proze. Njena poezija je duboka, misaona i upeÄatljiva, u kojoj se bavila pitanjima smisla, života i smrti, kao i uvek neizbežne ljubavi. Knjige poezije za odrasle sadrže lirske pesme koje su neopravdano zaboravljen i zapostavljen deo njenog bogatog stvaralaÅ”tva. Uredila je prvi broj Äasopisa āPionirā, koji je u toku rata izdavan ilegalno. Posle rata pesnikinja nastavlja sa druÅ”tvenim i književnim radom. UreÄivala je prve posleratne Äasopise i listove za mlade: āOmladinaā, āMladostā, āPoletaracā, i āZmajā. ViÅ”e od Äetrdeset godina je bila glavni i odgovorni urednik āZmajaā. Bila je sekretar, potpredsednik i predsednik Udruženja književnika Srbije[7] i predsednik Saveza književnika Jugoslavije, u viÅ”e mandata. U svom druÅ”tvenom radu bila je i predsednik DruÅ”tva za kulturnu saradnju Jugoslavija - Francuska (40 godina), predsednik DruÅ”tva prijateljstva Jugoslavija - NorveÅ”ka, bila je i vrlo aktivan Älan DruÅ”tva za negovanje tradicija oslobodilaÄkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, itd. PesniÄko stvaralaÅ”tvo Mire AleÄkoviÄ se pojavljuje neposredno pred poÄetak Drugog svetskog rata, a svoju prvu zbirku pesama āZvezdane baladeā[8] izdaje po zavrÅ”etku rata, 1946. godine. Objavila je joÅ” dvadesetak knjiga za decu i dvadesetak dela poezije i proze za odrasle. Mira AleÄkoviÄ i Desanka MaksimoviÄ Pesme Mire AleÄkoviÄ uvrÅ”Äene su u Antologiju srpske poezije HH veka, u izdanju SlavistiÄkog Instituta Moskovskog državnog Univerziteta, a prevod i izbor pesama saÄinio je Å”ef katedre Slavistike Univerziteta u Rusiji, profesor Andrej Bazilevski. Dela Mire AleÄkoviÄ prevedena su na oko dvadeset stranih jezika: italijanski, francuski, poljski, ruski, letonski (tj. latvijski), grÄki, gruzijski, ukrajinski, slovaÄki, maÄarski, rumunski, bugarski, slovenaÄki, makedonski, mongolski i jermenski jezik. Mira AleÄkoviÄ govorila je teÄno i pisala na srpskom, francuskom, ruskom, nemaÄkom i engleskom jeziku. Stvaranje za decu meni znaÄi vraÄanje samoj sebi, svetu detinjstva, Äistijem od sveta odraslih. To je veÄito traženje lepote, dobrote i ljubavi, potraga za utoÄiÅ”tem kad izneveri svet odraslih Mira AleÄkoviÄ o svom radu PesniÄka dela Mire AleÄkoviÄ pripadaju tradicionalnom toku poezije koja se vezuje za Jovana JovanoviÄa Zmaja, Gvida Tartalju, Desanku MaksimoviÄ i Branka ÄopiÄa. Njena lirika se zasniva na jednostavnosti i iskrenosti, pisana je jednostavnim jezikom bliskim deci. Putem nje u maliÅ”anima budi plemenitost, uÄi ih da se bore protiv egoizma i rasne diskriminacije, i uvek je protkana humanoÅ”Äu, humanizmom i Äovekoljubljem. Posebnu pažnju posveÄuje ljubavi izmeÄu roditelja i dece uporedo se boreÄi za poÅ”tovanje deÄje liÄnosti. Ipak, najviÅ”e je rodoljubivih motiva a najbolja ilustracija ove tvrdnje je zbirka āZvezdane baladeā. Autor je teksta pesama `Druže Tito mi ti se kunemo`, `SveÄana pesma` i `Jugoslavijo` (sa refrenom koji je, kako je sama govorila, pozajmila od naroda, srpskih seljanki i seljana na Kozari, koji su oni spevali Titu, pre svega kao simbolu NOB-a, i pre nego Å”to su ga, kao uostalom i ona sama, i videli, kao zakletve - svom vrhovnom komandantu u narodnooslobodilaÄkoj borbi protiv okupatora i faÅ”ista). Prema āVjazmiā koju je Mira AleÄkoviÄ napisala u marÅ”u u toku Drugog svetskog rata u kome je sama uÄestvovala, Rusi su snimali film, a poema je viÅ”e puta prevoÄena na ruski jezik (prevodioci: Š”Š²ŠµŃŠ»Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š³Š¾ŃŠŗŠ°Ń, Š¢Š°ŃŃŃŠ½Ń Š Š°ŃŃŠ¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Š¹). Jermenski pisac i pesnik i prijatelj Babken Simonjan preveo je poemu Mire AleÄkoviÄ āJezero Sevanā na jermenski jezik. Francuski prevodilac Ratimir PavloviÄ i srpski prevodilac Sreten MariÄ prevodili su poeziju Mire AleÄkoviÄ na francuski jezik. Kada su u okupiranom Beogradu streljani njeni drugovi, napisala je svoju prvu antifaÅ”istiÄku pesmu āSveli su mladi Ljiljaniā, koja je kasnije uÅ”la u sve zbirke poezije i u antologije. Mira AleÄkoviÄ nije pesnik koji se zaludno igra reÄima, njeno srce se odaziva ljudskim tragedijama. PomirivÅ”i na neki naÄin svoju borbenost i svoju setu i tihost, napisala je zbirku pesama NoÄ ova poslednja, dosad najzreliju i najslojevitiju, nadahnutu vizijom noÄi opÅ”teg uniÅ”tenja sveta... ... Å ta poezija Mire AleÄkoviÄ predstavlja u naÅ”oj književnosti, a osobito za vas, lako Äete osetiti ako zamislite da u Äitankama nemate njenih pesama... Iz pera Desanke MaksimoviÄ ostalo je zapisano za veÄnost Najpoznatije antiratne pesme Mire AleÄkoviÄ iz ovog perioda su: poema āSveli su mladi Ljiljaniā (posveÄena pogibiji beogradskih studenata u protestu) , āDvanaest na ploÄnikuā (posveÄena streljanim drugovima u Beogradu), āBalada o Olgici Grinā (posveÄena prijateljici koju su uhvatili i silovali nemaÄki vojnici, posle Äega je izvrÅ”ila samoubistvo bacivÅ”i se sa mosta u Beogradu), āOvo je veliki Å”kolski Äasā (posveÄena streljanim Äacima u Kragujevcu), āZvezdane baladeā (posveÄena deÄjoj hrabrosti u drugom sv. ratu) i poema āZnam tu zemlju buneā (posveÄena hrabrosti srpskog naroda u ratu). Iz toga vremena je i parodija koju je Mira AleÄkoviÄ napisala na pesmu āLili Marlenā, pod nazivom āNa istoÄnom frontu veÄe je pao snegā. Antologijsko izdanje rodoljubivih i misaonih pesama priredila je Profesor dr Zaga KaleziÄ kao zbirku pesama za odrasle : PORUKA JEDNE SENKE (izdanje āMiroslavā). Najpoznatije rodoljubive pesme Mire AleÄkoviÄ su: To idu Vekovi Proricali nam da nas neÄe biti Na KajmakÄalanu Dvanaest na ploÄniku Srbija iz detinjstva Znam tu zemlju bune Živi i mrtvi Balada o Beogradu Mom Kosovu DeÄani i dr. Zbirke pesama Dodela Jubilarne plakete grada Beograda 1984. 1946. Zvezdane balade 1947. Podzemni heroji 1949. Dani razigrani 1949. Tri proleÄa 1952. Tragovi bez stopa 1952. Dobar dan 1953. Da se upoznamo 1954. LjuljaÅ”ka na grani 1955. Pionirsko proleÄe 1956. Prijatelji 1957. Lastavica 1957. Krilati ljudi 1963. Srebrni voz 1963. Äarobna vrata 1964. Svetla soba 1970. SunÄani soliteri 1972. Da život bude ljubav 1975. Sanjalica 1980. Ne mogu bez snova 1981. ZateÄena u ljubavi 1982. Staza srebrom izvezena 1983. Nebo detinjstva 1989. Zvezdane balade 1990. Skinite mi dugu 1991. LeteÄi krevet 1995. Careva poljana 1995. SunÄeviÄi Romani 1953. Srebrna Kosa 1960. Zbogom velika tajno ZaÅ”to grdiÅ” reku? Jutro Nagrade i priznanja Mira AleÄkoviÄ u francuskoj ambasadi kad joj je bio uruÄen orden Legije Äasti, 5. maj 1983. Orden legije Äasti, 1969. Ordena za hrabrost, u antifaÅ”istiÄkoj borbi SFRJ Medalje za hrabrost Velikog ruskog Otadžbinskog rata Velika povelja za dela unapreÄenja socijalne zaÅ”tite u Jugoslaviji i Srbiji kojom se Mira AleÄkoviÄ proglaÅ”ava UtemeljivaÄem Fondacije Socijalne zaÅ”tite i Solidarnosti, 1969. godine. Povelja se nalazi u muzeju Mire AleÄkoviÄ u Beogradu (Bul.Kralja Aleksandra 17). Nagrada āMilica StojadinoviÄ Srpkinjaā, 1984. godine Orden āVitez Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Å arla De Gola 1969. godine, predao Andre Malro 1971, a potpisao liÄno admiral Kabanije. Orden āOficir Legije Äastiā, od predsednika Republike Francuske Fransoa Miterana Velika zlatna medalja āCar DuÅ”anā, primljene u GraÄanici, sa obrazloženjem āza prisustvo pesnikinje i njene poezije, kao i humanitarne misije decenijama u svim mestima Kosova i Metohijeā. Orden Oficir umetnosti i literature, od Francuskog Ministarstva kulture. [v] Orden āVeliki senegalski Lavā, dobijenim od prijatelja pesnika i predsednika Leopolda Sedara Sengora RepubliÄka nagrada za zbirku poezije āTri proleÄaā, 1950. godine Nagrada āDeÄja knjigaā za roman āSrebrna kosaā, 1953. godine Nagrada āKurirÄekā za najbolju pesmu za decu, 1964. godine Zlatna medalja za poeziju na meÄunarodnom poetskom konkursu u Pistoji, 1965. godine Prva nagrada sovjetskog deÄjeg Äasopisa āPionirā za āZvezdanu bajku o Vjazmiā (sa 2,2 miliona glasova ruske dece), 1966. godine āPartizanski kurirā za tridesetogodiÅ”nji rad u oblasti literature za decu sa tematikom iz narodnooslobodilaÄke borbe āZlatna medalja Pistojeā (Firenca, Italija) Oktobarska nagrada grada Beograda i brojnih drugih domaÄih i stranih nagrada za stvaralaÅ”tvo, Jedna ulica u SurÄinu danas nosi ime Mire AleÄkoviÄ Biblioteka Vjeverica