Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
1-12 od 12 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-12 od 12
1-12 od 12 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "GLEDSTON Autor: Slobodan Jovanović"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Autor: Slobodan JovanoviÄ Format: 13,5x20 Povez: broÅ”iran Br. strana: 205 Knjiga je saÄinjena od tekstova razliÄite vrste, nastalih u poslednjoj godini stare i prvoj godini nove vlasti, a pisana je sa onog politiÄkog stanoviÅ”ta koje se naziva liberalnim... Ova knjiga svakako je i istorijski dokument svoje vrste o vremenu u kojem je nastajala, ali ona je pre svega politiÄki memento za sve one koji danas, na donoÅ”enje politiÄkih odluka mogu uticati.
SRPSKA POLITIÄKA MODERNA: LjubiÅ”a DespotoviÄ Naslov Srpska politiÄka moderna : Srbija u procesima politiÄke modernizacije 19. veka / LjubiÅ”a DespotoviÄ Vrsta graÄe struÄna monografija Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.) Jezik srpski Godina 2008 Izdanje 2. izd. Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Stylos, 2008 (Zrenjanin : BuduÄnost) FiziÄki opis 237 str. ; 21 cm ISBN 978-86-7473-395-0 (broÅ”.) Napomene Tiraž 300 BeleÅ”ka o autoru: str. 237 Napomene i bibliografske reference uz tekst Bibliografija: str. 217-234 Summary: Political modernization of Serbia in the nineteent[h] century in work of Slobodan Jovanovic. Predmetne odrednice RistiÄ, Jovan, 1831-1899 MarkoviÄ, Svetozar, 1846-1875 CeniÄ, Dimitrije, 1851-1888 JovanoviÄ, Slobodan, 1869-1958 Srbija -- PolitiÄka istorija -- 19v Dobro oÄuvana knjiga.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Autori: Ratko PekoviÄ, Slobodan KljakiÄ Å½anr: Autobiografije i biografije Pismo: Äirilica Broj strana: 300 Povez: Tvrd Format: 17x24 cm Godina izdanja: 2012 Biografi i kritiÄari Ive AndriÄa do sada su posveÄivali vrlo malo pažnje, ili su sasvim zaobilazili, temu druÅ”tvenog angažmana velikog pisca, i to u jednom od najplodnijih perioda njegovog literarnog stvaralaÅ”tva.U vremenu omeÄenom 1944. i 1954, AndriÄ je ulagao veliku energiju i savesno ispunjavao dužnosti Älana Uprave Udruženja književnika Srbije, predsednika Saveza književnika Jugoslavije, narodnog poslanika, pot-Āpredsednika DruÅ”tva za kulturnu saradnju JugoĀsla-ĀvijaāSSSR, Älana Upravnog odbora DruÅ”tva za kulturnu saradnju JugoslavijaāFrancuska, Savezne komisije za upis narodnog zajma, Komiteta intelektualaca za odbranu mira, Odbora za inostrane poslove, UmetniÄkog saveta za kineĀmaĀtografiju, Nacionalne komisije FNRJ za UNESKOā¦ da nabrojimo samo neke od njegovih druÅ”tvenih obaveza.AndriÄev angažman autori su sagledavali iz Å”ireg politiÄkog, ideoloÅ”kog, kulturnog i socioloÅ”kog ugla, kroz prizmu burnih zbivanja na jugoslovenskom književnom i kulturnom popriÅ”tu tokom prve poratne decenije. Kao jedan od retkih tzv. graÄanskih pisaca voljno integrisanih u izgradnju novog poretka, za sobom je ostavio duboke, veoma osobene tragove druÅ”tvenog angažmana, u kojima se prepoznaju i niti vrhunski odnegovane diplomatske veÅ”tine.Pesak zaborava je tokom proteklih decenija prekrio mnoge AndriÄeve ,,angažovaneā priloge, rasute u bezmalo svim znaÄajnijim dnevnim i nedeljnim listovima, u književnim glasilima i Äasopisima, u omladinskim, studentskim, vojnim, frontovskim, ženskim, zadrĀu-Āžnim i sindikalnim novinama onog vremena.Posebnu dragocenost ovog istraživanja predstavlja otkriÄe brojnih AndriÄevih tekstova, do sada nepoznatih javnosti ā beležaka, skica, zapisa, govora, referata, predavanja i diskusija, kao i dokumenata koji se Äuvaju u njegovoj liÄnoj zaostavÅ”tini u Arhivu SANU, Dokumentacionom centru Zadužbine Ive AndriÄa, Arhivu Jugoslavije i Istorijskom arhivu Beograda.Ovom knjigom autori su piÅ”Äev život i delo osvetlili i izvan literarnog polja na jedan nov, polemiÄan i izazovan naÄin, Å”to Äe svakako podstaÄi nova istraživanja. Ivo AndriÄ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 ā Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā.[5] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeÄu dva svetska rata proveo je u službi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureÅ”tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ženevi i Berlinu.[6] Bio je Älan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Äuprija i TravniÄka hronika, Prokleta avlija, GospoÄica i Jelena, žena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem života u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana Zadužbina Ive AndriÄa, prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina saÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriÄ je roÄen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaÅ”njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriÄa (1863ā1896)[10], Å”kolskog poslužitelja, i majke Katarine AndriÄ (roÄena PejiÄ). BuduÄi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriÄ je kao dvogodiÅ”nji deÄak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavÅ”i bez muža i suoÄavajuÄi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preÅ”la da živi kod svojih roditelja u ViÅ”egrad gde je mladi AndriÄ proveo detinjstvo i zavrÅ”io osnovnu Å”kolu.[11][12][13][14] AndriÄ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaÄku srednju Å”kolu. Za gimnazijskih dana, AndriÄ poÄinje da piÅ”e poeziju i 1911. godine u āBosanskoj viliā objavljuje svoju prvu pesmu āU sumrakā.[15] Kao gimnazijalac, AndriÄ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiÄkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboÄenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivÅ”i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druÅ”tva āNapredakā, AndriÄ oktobra meseca 1912. godine zapoÄinje studije slovenske književnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuÄiliÅ”ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeÄki univerzitet ali mu beÄka klima ne prija i on, nasledno optereÄen osetljivim pluÄima, Äesto boluje od upala. ObraÄa se za pomoÄ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviÄu, i veÄ sledeÄe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Äija je Äerka Jelena Ižikovska mogla da bude prototip za āJelenu, ženu koje nemaā.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriÄ pakuje svoje studentske kofere, napuÅ”ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Å”ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Äe, kao politiÄki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriÄ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriÄu je bio odreÄen kuÄni pritvor u OvÄarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opÅ”ta amnestija, posle Äega se vratio u ViÅ”egrad. IzmeÄu dva rata Nakon izlaska iz kuÄnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluÄa, odlazi na leÄenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrÅ”ava knjigu stihova u prozi koja Äe pod nazivom āEx Pontoā biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriÄ ponovo moli pomoÄ Tugomira AlaupoviÄa, i veÄ poÄetkom oktobra 1919. godine poÄinje da radi kao Äinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaÄno prihvatio i on intenzivno uÄestvuje u književnom životu prestonice, družeÄi se sa MiloÅ”em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviÄem, Sibetom MiliÄiÄem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane āMoskvaā. Ivo AndriÄ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriÄa. AndriÄ je imao veoma uspeÅ”nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Äinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureÅ”tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi āNemiriā, pripovetke āÄorkan i Å vabicaā, āMustafa Madžarā, āLjubav u kasabiā, āU musafirhaniā i ciklus pesama āÅ ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄaā. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu āRazvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavineā (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tĆ¼rkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviÄa i Slobodana JovanoviÄa, 1926. godine, Ivo AndriÄ biva primljen za Älana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom književnom glasniku objavljuje pripovetku āMara milosnicaā. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka āMost na Žepiā. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruÅ”tvu naroda u Ženevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog književnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke āOlujaciā, āŽeÄā i prvi deo triptiha āJelena, žena koje nemaā. Po dolasku Milana StojadinoviÄa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrÅ”ioca dužnosti naÄelnika PolitiÄkog odeljenja Ministarstva unutraÅ”njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviÄa viÅ”e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je dužnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiÅ”njoj skupÅ”tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviÄa, slikara UroÅ”a PrediÄa i vajara ÄorÄa JovanoviÄa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Älana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriÄa tokom 1939. godine doživljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopÅ”tenje da je Ivo AndriÄ postavljen za opunomoÄenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriÄ stiže u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha ā Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poÅ”to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauÄnike i umetnike odveli u logore, AndriÄ interveniÅ”e kod nemaÄkih vlasti da se zarobljeniÅ”tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleÄe 1941. godine AndriÄ nadležnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaÄen i 25. marta u BeÄu, kao zvaniÄni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriÄ sa osobljem napuÅ”ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Å vajcarsku,[25] i sa osobljem i Älanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Äime se zavrÅ”ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiÅ”e Apel srpskom narodu kojim se osuÄuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuÄe u āAntologiju savremene srpske pripovetkeā za vreme dok ānarod pati i stradaā: āKao srpski pripovedaÄ, kao dugogodiÅ”nji saradnik Srpske književne zadruge i Älan njenog bivÅ”eg Književnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguÄe, jer u sadaÅ”njim izuzetnim prilikama, ne želim i ne mogu da uÄestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veÄ objavljenim svojim radovima.ā U tiÅ”ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piÅ”e prvo roman TravniÄka hronika, a krajem 1944. godine okonÄava i roman Na Drini Äuprija. Oba romana objaviÄe u Beogradu nekoliko meseci po zavrÅ”etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoÄica.[28] Nakon rata AndriÄev grob u Aleji zaslužnih graÄana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza književnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje āPismo iz 1920. godineā. IzmeÄu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke āPriÄa o vezirovom slonuā, nekoliko tekstova o Vuku KaradžiÄu i NjegoÅ”u, āPriÄa o kmetu Simanuā, āBife Titanikā, āZnakoviā, āNa sunÄanoj straniā, āNa obaliā, āPod GrabiÄemā, āZekoā, āAska i vukā, āNemirna godinaā i āLicaā. Godine 1954, postao je Älan KomunistiÄke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom književnom jeziku. Roman āProkleta avlijaā je Å”tampao u Matici srpskoj 1954. godine. Oženio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriÅ”ta iz Beograda, Milicom BabiÄ, udovicom AndriÄevog prijatelja, Nenada JovanoviÄa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriÄu Nobelovu nagradu za književnost āza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeā. Besedom āO priÄi i priÄanjuā se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriÄ je novÄanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriÄeva supruga Milica umire u porodiÄnoj kuÄi u Herceg Novom. SledeÄih nekoliko godina AndriÄ nastoji da svoje druÅ”tvene aktivnosti svede na najmanju moguÄu meru, mnogo Äita i malo piÅ”e. Zdravlje ga polako izdaje i on Äesto boravi u bolnicama i banjama na leÄenju. Bio je Älan Upravnog odbora Srpske književne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriÄ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zaslužnih graÄana. Književni rad AndriÄ je u književnost uÅ”ao pesmama u prozi āU sumrakā i āBlaga i dobra meseÄinaā objavljenim u āBosanskoj viliā 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Å”est AndriÄevih pesama u prozi (āLanjska pjesmaā, āStrofe u noÄiā, āTamaā, āPotonuloā, āJadni nemirā i āNoÄ crvenih zvijezdaā).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - āEx Pontoā - AndriÄ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku āNemiriā Å”tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriÄu u Beogradu AndriÄevo delo možemo podeliti u nekoliko tematsko-žanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeležavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriÄev iskaz o svetu obojen je liÄnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiÄno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Äitao (Kirkegor na primer). MiÅ”ljenja kritike o umetniÄkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiÄar Nikola MirkoviÄ u njima gleda vrhunsko AndriÄevo stvaralaÅ”tvo, hrvatski književni istoriÄar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevažnim adolescentskim nemirima koji odražavaju piÅ”Äevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeležena je AndriÄevim okretanjem pripovedaÄkoj prozi i, na jeziÄkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opÅ”tem priznanju, u veÄini pripovedaka AndriÄ je naÅ”ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniÄki najproduktivnije, s veÄinom AndriÄevih najcenjenijih priÄa. Pisac nije bio sklon književnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiÄnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiÄnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeÄa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiÄnosti su pripadnici sve Äetiri etniÄko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi ā uglavnom prozvani po konfesionalnim, Äesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Äinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreÄa faza obeležena je obimnijim delima, romanima Na Drini Äuprija, TravniÄka hronika, GospoÄica i nedovrÅ”enim delom OmerpaÅ”a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veÄine ovih dela je uglavnom smeÅ”tena u Bosni, u njenu proÅ”lost ili u narativni spoj proÅ”losti i sadaÅ”njosti gde je pisac, na zasadama franjevaÄkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeÄatljiv svet āOrijenta u Evropiā. PiÅ”Äevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doÄaranom atmosferom, upeÄatljivim opisima okoline i ponaÅ”anja i psiholoÅ”kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiÄke proze i poznato i Äesto citirano delo, zbirku aforistiÄkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriÄevih najvrednijih dela. AndriÄ o umetnosti Ivo AndriÄ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suÅ”tine umetnosti AndriÄ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasažima svog umetniÄkog dela. U tom pogledu posebno se istiÄe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, āO priÄi i priÄanjuā i zbirka aforistiÄkih zapisa āZnakovi pored putaā. UmetniÄko stvaranje je po AndriÄu složen i naporan Äin koji se vrÅ”i po diktatu Äovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Äovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiÄka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniÄki nagon Äovekov kao āinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaā koji āu svojim najviÅ”im oblicima i dometima poprima oblik samog životaā. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriÄ na kraju ove pripovetke, pobeÄuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniÄko delo Äovekova je pobeda nad prolaznoÅ”Äu i troÅ”noÅ”Äu života. Život je AndriÄevom delu divno Äudo koje se neprestano troÅ”i i osipa, dok umetniÄka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaÄki akt, po AndriÄevom shvatanju, nije prost reproduktivan Äin kojim se gola fotografije unosi u umetniÄko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa životom, ali umetnik od materijala koji mu pruža život stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaÄaj. Fenomen stvaralaÅ”tva ogleda se u tome Å”to umetnici izdvajaju iz života samo one pojave koje imaju opÅ”tije i dublje znaÄenje. DajuÄi takvim pojavama umetniÄki oblik, umetnici ih pojaÄavaju ājedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiā, stvarajuÄi umetniÄku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Å”to u životu postoji kao lepota ā delo je Äovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo āživota i autentiÄan oblik ljudskog ispoljavanjaā, stvoren za jedan lepÅ”i i trajniji život. Mostovi i arhitektonske graÄevine najbolje ilustruju AndriÄevo shvatanje trajnosti lepote koju Äovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Žepi spasava se od zaborava time Å”to svoju stvaralaÄku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiÄu huÄne vode Žepe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuÄi u trajne tokove života, da Äoveka izvede iz āuskog kruga ... samoÄe i uvede ga u prostran i veliÄanstven svet ljudske zajedniceā. Postojanje zla u Äoveku i životu ne sme da zaplaÅ”i umetnika niti da ga odvede u beznaÄe. I zlo i dobro, kao dijalektiÄke autonomne sile, samo su latentnost života i ljudske prirode. Dužnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguÄe pobediti zlo i stvoriti život zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je dužna da Äoveku otkriva lepotu napora podvižnika koji koraÄaju ispred savremenika i predoseÄaju buduÄe tokove života. Tako umetnost stalno otvara perspektive životu pojedinaca, naroda i ÄoveÄanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataložena iskustva ÄoveÄanstva. Prohujala stoleÄa sublimiÅ”u Äovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriÅ”u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaÄkom prenoÅ”enju iskustva proÅ”losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Äe, nadživljavajuÄi nas, korisno poslužiti potomcima. āSamo neuki, nerazumni ljudi ā kaže AndriÄ ā mogu da smatraju i da je proÅ”lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaÅ”njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Å”to je Äovek mislio i oseÄao i radio neraskidivo utkao u ono Å”to mi danas mislimo, oseÄamo i radimo. Unositi svetlost nauÄne istine u dogaÄaje proÅ”losti, znaÄi služiti sadaÅ”njostiā. Svrha umetnosti je u povezivanju proÅ”losti, sadaÅ”njosti i buduÄnosti, u povezivanju āsuprotnih obala života, u prostoru, u vremenu, u duhuā. Po AndriÄevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje složena stvarnost ljudske istorije. On je ājedan od bezbrojnih neimara koji rade na složenom zadatku življenja, otkrivanja i izgraÄivanja životaā. OpisujuÄi svoje stvaralaÄke trenutke, AndriÄ kazuje: āNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u službi ljudske slabosti i veliÄine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije života ...ā GovoreÄi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriÄ posebno upozorava na formalizam reÄi i dela: āBeskrajno nagomilavanje velikih reÄi sve nam manje kazuje Å”to se viÅ”e ponavlja i pod njim izdiÅ”u istina i lepota kao robinjeā. Najdublji poraz doživljuje onaj umetnik koji smatra da āprasak reÄi i vitlanje slika mogu biti umetniÄka lepota. Istina, svakom pravom umetniÄkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. āSavrÅ”enstvo izražavanja forme ā kaže AndriÄ ā služba je sadržiniā. PružajuÄi āzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaā, umetniÄko delo Äe pružiti Äoveku najviÅ”i vid života ā Äesta je poruka AndriÄevog dela. AndriÄeva vizija harmoniÄnog života buduÄeg ÄoveÄanstva zasnovana je upravo na uverenju da Äe umetniÄka lepota uniÅ”titi zlo i izmiriti protivreÄnosti Äovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Älanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniÄki postupak PoÅ”tanska marka s likom Ive AndriÄa, deo serije maraka pod imenom āVelikani srpske književnostiā koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naÄinu izgraÄivanja likova i umetniÄkom postupku pri oblikovanju svojih misli o životu i ljudima, AndriÄ se ne odvaja od najlepÅ”ih tradicija Å”kole realistiÄke književnosti, iako takav njegov postupak ne znaÄi i ponavljanje tradicionalnih realistiÄkih manira.[34] Njegove slike života nisu samo realistiÄki izraz odreÄene životne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Å”ira uopÅ”tavanja i opÅ”tija, gotovo trajna životna znaÄenja. Legendarni bosanski junak Alija Äerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veÄ i veÄiti Äovek pred veÄitim problemom žene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Å”ire znaÄenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriÄevom književnom delu najÄeÅ”Äe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdižu izvan životnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriÄ, prirodno, nikada ne izneverava tipiÄnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liÄnosti ume da dogradi i u njima podvuÄe ono Å”to je opÅ”tije i životno Å”ire od osobenosti odreÄenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Äemu se AndriÄ naroÄito istiÄe u srpskoj savremenoj književnosti, to su vanredne analize i psiholoÅ”ka sagledavanja onih Äovekovih stanja koja su u srpskoj književnosti, do njega, bila izvan znaÄajnih literarnih interesovanja. Njega najviÅ”e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Äoveku, koji je izvan domaÅ”aja njegove svesti i volje. PolazeÄi od nekih savremenih postavki psiholoÅ”ke nauke, AndriÄ je prikazao kako ti tajanstveni unutraÅ”nji impulsi fatalno truju i optereÄuju Äoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoÅ”Äu slikao dejstvo seksualnih nagona i Äulnih percepcija na duÅ”evni život Äoveka. Zbog svega toga AndriÄ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiÄar u naÅ”oj savremenoj književnosti. U sudbini svake liÄnosti ovog naÅ”eg pripovedaÄa je i neka opÅ”tija ideja, izvesna misao o životu, Äoveku i njegovoj sreÄi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaže da nosi u sebi obeležja filozofskog realizma. AndriÄ je i majstor i reÄi i stila. Njegova proza je saÄuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traži stilski efekat u neobiÄnoj metafori ili u naglaÅ”enom izrazu. Skladna i jednostavna reÄenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaÄkih slika Äine da AndriÄevo delo predstavlja najsuptilniju umetniÄku vrednost koju srpska književnost poseduje. AndriÄevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meÄunarodnim priznanjem, oliÄenim u Nobelovoj nagradi, ono danas živi i kao trajna svojina svetske literature. Zadužbina Ive AndriÄa Ivo AndriÄ iz profila Glavni Älanak: Zadužbina Ive AndriÄa Zadužbina Ive AndriÄa je poÄela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriÄa.[35] Prva i najvažnija odredba piÅ”Äeve oporuke bila je da se njegova zaostavÅ”tina āsaÄuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opÅ”te kulturne i humanitarne potrebeā. OrganizujuÄi nauÄne skupove o AndriÄevom delu i o razliÄitim aspektima savremene srpske književnosti, Zadužbina služi najdubljim intersima srpske književnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriÄeve zadužbine za radove iz oblasti književnosti, a takoÄe su kao gosti i stipendisti, u piÅ”Äevoj Zadužbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriÄeva nagrada Glavni Älanak: AndriÄeva nagrada Na osnovu piÅ”Äeve testamentarne volje, poÄev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriÄeva nagrada za priÄu ili zbirku priÄa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviÄ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriÄa Glavni Älanak: Spomen-muzej Ive AndriÄa U okviru Zadužbine Ive AndriÄa spada i Spomen-muzej Ive AndriÄa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriÄevom vencu 8, u kome je pisac živeo sa suprugom Milicom BabiÄ od 1958. godine. SaÄuvani su autentiÄni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriÄeve radne sobe, a nekadaÅ”nje dve spavaÄe sobe preureÄene su u izložbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriÄev životni put i markantne taÄke njegove stvaralaÄke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoÅ”i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poÄasni doktorati) i fotografija, u izložbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriÄevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piÅ”Äevi liÄni predmeti. Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Glavni Älanak: Sveske Zadužbine Ive AndriÄa Od 1982. godine Zadužbina izdaje Äasopis Sveske Zadužbine Ive AndriÄa koje izlaze jednom godiÅ”nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriÄeve rukopise, prepisku, nauÄne i kritiÄke studije o AndriÄevom slojevitom delu i njegovom životu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je živeo.[37] AndriÄgrad Glavni Älanak: AndriÄgrad AndriÄgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UÅ”Äe na samom uÅ”Äu reka Drina i Rzav u ViÅ”egradu Äiji je idejni tvorac režiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraÄen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Äe postojati gradsko pozoriÅ”te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriÄeve gimnazije, rijeÄna marina i pristaniÅ”te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duÄani i spomen kuÄa Ive AndriÄa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Äe postojati u Kamengradu, radiÄe Fakultet za režiju.[39] OÄekuje se i da Srbija, a možda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poÄasne konzulate u AndriÄevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriÄev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaÅ”njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaže, u `njegovim zrelim godinama i ne od juÄe`. U svom pismu komesaru Srpske književne zadruge (1942) istiÄe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liÄnim dokumentima, liÄnoj karti (1951), vojnoj knjižici (1951), partijskoj knjižici (1954), izvodima iz matiÄne knjige roÄenih i venÄanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uÄu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriÄkog istoriÄara MekNila (William H. McNeil) koji piÅ”e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviÄevo pismo svom bratu Luji u kome kaže: āÅ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliÄki Srbin iz Bosne, idealan mladiÄ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaže da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Å vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Ćsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiÄe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuÄio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poÄetku Prvog svetskog rata. Srpska književna kritika vidi AndriÄa kao srpskog književnika srpske avangarde i meÄuratnog modernizma 20. veka[47] i književnika koji je izrastao iz srpske književne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriÄ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiÄkih osvrta o srpskim piscima, kao Å”to su Simo Matavulj, Bora StankoviÄ, Branko RadiÄeviÄ, Petar KoÄiÄ, koji se odlikuju dokumentarnoÅ”Äu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Äerzeleza, 1920. Most na Žepi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Å panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Äuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoÄica, roman, 1945. TravniÄka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoÄitelju PriÄa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priÄi i priÄanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, žena koje nema, pripovetka, 1963. Å ta sanjam i Å”ta mi se dogaÄa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaÅ”a Latas, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunÄanoj strani, nedovrÅ”en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriÄa su prevoÄena na viÅ”e od 50 jezika...
U dobrom stanju, sa posvetom autora na prvoj knjizi Å ta da se radi?. T. 1 / DuÅ”an Bogavac i koautori Jezik srpski Godina 1986. Izdavanje i proizvodnja Beograd : D. Bogavac, 1986 (Beograd : Multiprint) FiziÄki opis 239 str. ; 24 cm Drugi autori - osoba NikoliÅ”, Gojko, 1911-1995 = NikoliÅ”, Gojko, 1911-1995 ISBN (BroÅ”.) Napomene Tiraž 400. Str. 21-25: Umjesto predgovora 2 : NikoliÅ”ev ogovor autorima / Gojko NikoliÅ”. Predmetne odrednice Socijalizam -- Jugoslavija Privredni sistem -- Jugoslavija DruÅ”tvena kriza -- Jugoslavija Bogavac, DuÅ”an, 1931-1990 = Bogavac, DuÅ”an, 1931-1990 Sadržaj UMJESTO PREDGOVORA I Pozivno pismo sagovornicima 3 Lista osnovnih pitanja 7 Lista fakultativnih pitanja 10 NIKOLIÅ EV ODGOVOR AUTORIMA (Umjesto predgovora II) 21 Prof. dr Josip Županov NITKO I NISTA U DRUÅ TVU NE MOŽE BITI IZUZETO OD KRITICKOG ISPITIVANJA I PROVJERAVANJA 27 Prof. dr Branko Horvat SLOBODAN, DEMOKRATSKI DIJALOG JE DANAS NAJDJELOTVORNIJE SREDSTVO DEMOKRATSKOG PRITISKA 61 Prof. dr Jovan MiriÄ NA DJELU JE PROCES āDVOSTRUKE PRIVATIZACIJEā 119 BatriÄ JovanoviÄ DVA PREDUSLOVA ZA ZAUSTAVLJANJE ISELIAVANJA SRBA I CRNOGORACA SA KOSOVA 135 Jože Smole KRUPNA INTERNACIONALISTICKA ODGOVORNOST JUGOSLAVIJE ZA POBEDU I AFIRMACIJU SOCIJALISTICKOG SAMOUPRAVLJANJA 175 Doc. dr Slobodan lniÄ 55 ONTOGENEZA KRIZE U JUGOSLAVIJI 221 Prot. dr Zoran VidakoviÄ SKICA ZA POCETAK SAMOUPRAVNOG PREOKRETA 231 TRI IZGUBLJENE GODINE (Umjesto pogovora za āÅ ta da se radi?ā I OTVORENO PISMO... 239 Å ta da se radi? : objavljuje se posle tri godine. T. 2 DuÅ”an Bogavac i koautori Jezik srpski Godina 1986 Beograd : D. Bogavac, 1986 (Beograd : Multiprint) FiziÄki opis 239 str. ; 24 cm Tiraž 300. Predmetne odrednice Socijalizam -- Jugoslavija Privredni sistem -- Jugoslavija DruÅ”tvena kriza -- Jugoslavija Bogavac, DuÅ”an, 1931-1990 = ŠŠ¾Š³Š°Š²Š°Ń, ŠŃŃŠ°Š½, 1931-1990 Sadržaj Svetozar VukmanoviÄ ā Tempo BIROKRATIJA NEÄE ODSTUPITI DOBROVOLJNO 3 Ivan Å ifter MOŽE SE IZ KRIZE BRZO IZAÄI ALI TO TREBA ZNATI I ā HTJETI 51 Prof. dr Žarko Puhovski UKOLIKO JE KRIZA NAJAVA I PRIPREMA NOVOGA, U NAS JE NEMA NI U NAZNAKAMA 95 General-pukovnik Velimir TerziÄ SAMOUPRAVNI PREOKRET MOGUÄ BEZ I JEDNE KAPI KRVI, BEZ I JEDNE SUZE 111 Prof. dr Predrag MatvejeviÄ DIJALOG O KRIZI I DIJALOG SHISTORIJOM 131 Dr Veselin ÄuretiÄ SLOBODNO OTVARANJE PREMA BUDUÄNOSTI 139 Prof. dr Ferid MuhiÄ NAJGORE SE KVARE NAJBOLJI 151 Prof. dr Luka MarkoviÄ JUGOSLAVIJA U SVJETSKOM SISTEMU KAPITALA ā PRVI DIO 161 IZ DOKUMENTACIJE PROJEKTA Pozivno pismo sagovornicima 207 Lista osnovnih pitanja 211 Lista fakultativnih pitanja 214 OKRUŽNICA SAGOVORNICIMA PROJEKTA 224 HORVATOVO PISMO 224 IZVOD IZ ZAPISNIKA PROGRAMSKOG SAVETA āPARTIZANSKE KNJIGEā 225 IZJAVA (āPartizanskoj knjiziā, Beograd) 225 TELEGRAMI I PISMA PREDSJEDNIÅ TVU CK SKJ 227 Å TA DA SE RADI SA āÅ TA DA SE RADI?ā Pismo Centralnom Komitetu SKJ 233 TRI IZGUBLJENE GODINE (Umjesto pogovora za āÅ ta da se radi?ā I i II) 237
SV10 61288) POLITIÄKI MARKETING I PRVI POSLERATNI VIÅ ESTRANAÄKI IZBORI U JUGOSLAVIJI , grupa autora , Institut za novinarstvo Beograd 1992 , zbornik radova sa nauÄnog skupa `PolitiÄki marketing i izbori u Jugoslaviji 1990 , sadržaj : Predgovor IZBORI U JUGOSLAVIJI 1990. Vladimir Goati - Slobodni izbori u Jugoslaviji 1990. DRUÅ TVO DEMOKRATIJE MASA I POLITIÄKI MARKETING Ognjen PribiÄeviÄ - Socijalne, kulturne i politiÄke pretpostavke politiÄkog marketinga Toma ÄordjeviÄ - DruÅ”tvo demokratije masa i marketinÅ”ki odziv na izbore 1990. Besim SpahiÄ - Strategija marketinga i logika jezika DOMETI POLITIÄKOG MARKETINGA U IZBORIMA 1990. Zoran Ä. SlavujeviÄ - Dometi politiÄkog marketinga u izborima u Srbiji 1990. Slobodan AntoniÄ - Marketing opozicije u decembarskim izborima u Srbiji Jovanka MatiÄ - Državni marketing u funkciji izbornog marketinga SPS Mirjana BlagojeviÄ - PolitiÄki marketing SPS Božidar Novak - Modeli i tehnike izbornih kampanja u izborima 90. Branko Žnuderl - Aplikacija istraživanja javnog mnenja u izbornoj kampanji SRSJ MikloÅ” Biro, Veljko DjuriÄ, Ljiljana Å panoviÄ - PolitiÄki marketing u uslovima politiÄke nekulture MARKETING IMIDŽA LIDERA Slobodanka GliÅ”iÄ - Liderstvo i imidž lidera Ferid MubiÄ - Jugoslovenski politiÄki lideri u izborima 1990. u svetlu politiÄke antropologije MEDIJI, JAVNO MNENJE I IZBORNA KAMPANJA Borisav DžuveroviÄ - Masovni mediji i borba za vlast Srbobran BrankoviÄ - PolitiÄki marketing i javno mnenje RaÅ”ko V. JovanoviÄ - Predizborna kampanja u Srbiji na radiju i televiziji Živko Nedelkovski - Marketing mimo mas medija Živorad StokoviÄ - Jugoslovenski izbori 1990. u stranim javnim glasilima IZVODI IZ RASPRAVE Predrag VujoviÄ: Tri nivoa politiÄkog marketinga; Zlatko Å ÄepanoviÄ: Globalni pristup politiÄkom marketingu; Aleksandar MandiÄ: Svi paradoksi izbora su logiÄni; Zoran Dj. SlavujeviÄ: Potreba potpunijeg poznavanja i kritiÄke valorizacije politiÄkog marketinga; Borisav DžuveroviÄ: Poznata lica u TV promociji SPS - izraz inercije; Mirjana BlagojeviÄ: Nema jedinstvenog objaÅ”njenja...; Ferid MubiÄ: Alternativni pogled na marketing SK Makedonije, Živko Nedelkovski: Imidž stranke se ne izvodi samo iz programskih opredeljenja; Mihailo Bjelica: Zapostavljene tradicije izborne agitacije; RaÅ”ko V. JovanoviÄ: Prožimanje medija kao imperativ duha vremena mek povez, format 16,5 x 24 cm , latinica, 208 strana
Dosta dobro oÄuvana , kratka posveta na predlistu 335 strana 975 grama PriÄe o piscima i gradu koji su voleli. Ko je jednom ugledao jasne obrise grada, iznad srebrnastih traka Save i Dunava, nikada ih neÄe zaboraviti... MiloÅ” Crnjanski Kroz priÄe o intimnim i stvaralaÄkim sudbinama dvadeset Äetiri pisca ispriÄana je istorija Beograda kao grada velikih književnika. Povezanost pisaca sa Beogradom i trajnost njihovog uticaja na identitet grada iskazana je koliko obimnom faktografijom i pripovedanjem o životu i radu pisaca toliko i pažljivim odabirom izvoda iz dela kojima se zavrÅ”ava svako poglavlje: proznih odlomaka i stihova posveÄenih Beogradu koji otkrivaju autentiÄnost doživljaja grada u kojem je autor ispunio svoju sudbinu. Kao obiman izvor biobibliografskih detalja, Književni vodiÄ kroz Beograd dragocen je svim izuÄavaocima srpske književnosti i istorije, kako uÄenicima i studentima tako i struÄnjacima. BuduÄi da sadrži i precizne mape i nekoliko stotina fotografija i topografskih odrednica, predstavlja izvanredan vodiÄ za kretanje kroz savremeni Beograd i upoznavanje s njegovom književnom i kulturnom istorijom. Posebnu vrednost VodiÄa Äine taÄke ukrÅ”tanja, odnosno mesta susreta pisaca u beogradskom vremenu i prostoru koja su istaknuta u posebnoj mapi (institucije, kafane, parkovi, Å”etaliÅ”ta, obale...) Izdvaja se i jedinstven poduhvat mapiranja Novog groblja na kojem su se zavrÅ”ile životne staze pisaca, Äime je poÅ”tovaocima beogradskih književnika omoguÄeno da posete njihova utoÄiÅ”ta. Reprezentativan dokument o Beogradu kao gradu velikih pisaca, izvanredan spoj književno-istorijskog pregleda i vodiÄa kroz Beograd koji obuhvata vreme od Dositeja ObradoviÄa do danas. Dositej ObradoviÄ ā¢ Äura JakÅ”iÄ ā¢ Jovan JovanoviÄ Zmaj ā¢ Stevan Sremac ā¢ Janko VeselinoviÄ ā¢ Branislav NuÅ”iÄ ā¢ Borisav StankoviÄ ā¢ Isidora SekuliÄ ā¢ Milica JakovljeviÄ Mirjam ā¢ Stanislav Vinaver ā¢ Ivo AndriÄ ā¢ MiloÅ” Crnjanski ā¢ Rastko PetroviÄ ā¢ Branko ÄopiÄ ā¢ Dobrica ÄosiÄ ā¢ DuÅ”an RadoviÄ ā¢ Slobodan MarkoviÄ ā¢ Milorad PaviÄ ā¢ Aleksandar PopoviÄ ā¢ Borislav PekiÄ ā¢ Svetlana Velmar-JankoviÄ ā¢ Branko MiljkoviÄ ā¢ Danilo KiÅ” ā¢ Momo Kapor komodica1
Laguna, 2015. Broj strana: 340 Pismo: Latinica Povez: Tvrd Format: 16,5 x 23 cm PriÄe o piscima i gradu koji su voleli. Ko je jednom ugledao jasne obrise grada, iznad srebrnastih traka Save i Dunava, nikada ih neÄe zaboraviti... MiloÅ” Crnjanski Kroz priÄe o intimnim i stvaralaÄkim sudbinama dvadeset Äetiri pisca ispriÄana je istorija Beograda kao grada velikih književnika. Povezanost pisaca sa Beogradom i trajnost njihovog uticaja na identitet grada iskazana je koliko obimnom faktografijom i pripovedanjem o životu i radu pisaca toliko i pažljivim odabirom izvoda iz dela kojima se zavrÅ”ava svako poglavlje: proznih odlomaka i stihova posveÄenih Beogradu koji otkrivaju autentiÄnost doživljaja grada u kojem je autor ispunio svoju sudbinu. Kao obiman izvor biobibliografskih detalja, Književni vodiÄ kroz Beograd dragocen je svim izuÄavaocima srpske književnosti i istorije, kako uÄenicima i studentima tako i struÄnjacima. BuduÄi da sadrži i precizne mape i nekoliko stotina fotografija i topografskih odrednica, predstavlja izvanredan vodiÄ za kretanje kroz savremeni Beograd i upoznavanje s njegovom književnom i kulturnom istorijom. Posebnu vrednost VodiÄa Äine taÄke ukrÅ”tanja, odnosno mesta susreta pisaca u beogradskom vremenu i prostoru koja su istaknuta u posebnoj mapi (institucije, kafane, parkovi, Å”etaliÅ”ta, obale...) Izdvaja se i jedinstven poduhvat mapiranja Novog groblja na kojem su se zavrÅ”ile životne staze pisaca, Äime je poÅ”tovaocima beogradskih književnika omoguÄeno da posete njihova utoÄiÅ”ta. Reprezentativan dokument o Beogradu kao gradu velikih pisaca, izvanredan spoj književno-istorijskog pregleda i vodiÄa kroz Beograd koji obuhvata vreme od Dositeja ObradoviÄa do danas. Dositej ObradoviÄ ā¢ Äura JakÅ”iÄ ā¢ Jovan JovanoviÄ Zmaj ā¢ Stevan Sremac ā¢ Janko VeselinoviÄ ā¢ Branislav NuÅ”iÄ ā¢ Borisav StankoviÄ ā¢ Isidora SekuliÄ ā¢ Milica JakovljeviÄ Mirjam ā¢ Stanislav Vinaver ā¢ Ivo AndriÄ ā¢ MiloÅ” Crnjanski ā¢ Rastko PetroviÄ ā¢ Branko ÄopiÄ ā¢ Dobrica ÄosiÄ ā¢ DuÅ”an RadoviÄ ā¢ Slobodan MarkoviÄ ā¢ Milorad PaviÄ ā¢ Aleksandar PopoviÄ ā¢ Borislav PekiÄ ā¢ Svetlana Velmar-JankoviÄ ā¢ Branko MiljkoviÄ ā¢ Danilo KiÅ” ā¢ Momo Kapor
RATOMIR MILIKIÄ ZABORAVLJENA EVROPSKA EPIZODA - Jugoslavija i Savet Evrope: 1949-1958 IzdavaÄ - Institut za savremenu istoriju, Beograd Godina - 2014 344 strana 25 cm Edicija - Biblioteka Studije i monografije ISBN - 978-86-7403-193-3 Povez - Tvrd Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlaÄenja SADRŽAJ: Predgovor Uvod IDEJE I PRIPREMA ZA HAÅ KI KONGRES Rad HaÅ”kog kongresa Jugoslovensko uÄeÅ”Äe u pripremama HaÅ”kog kongresa i na samom Kongresu Rezolucija proevropskih aktivista iz Centralne i IstoÄne Evrope ZakljuÄci Kongresa Å ta je proisteklo iz HaÅ”kog kongresa Evropski sud za ljudska prava Kulturna Evropa ODMETNUTI BEOGRAD I BASTION ZAPADNE DEMOKRATIJE (1949-1958) Britanska inicijativa SluÄaj Milovana Äilasa Upozorenja iz emigracije Memorandum ā lord Houp Promene u odnosima meÄu socijalistiÄkim zemljama i uloga Zapada Epilog britanske inicijative Sedmi kongres SKJ i promene koje je on doneo Umesto zakljuÄka Prilog Izvori i literatura Registar liÄnih imena BeleÅ”ka o autoru `Cirkularno pismo diplomatskim predstavniÅ”tvima FNRJ, 5. novembra 1954: U poslednje vreme razmatrali (smo) moguÄnost izvesnih formi saradnje naÅ”e zemlje sa strazburÅ”kim Evropskim savetom. Posle boljeg upoznavanja aktivnosti i politiÄke orijentacije ove organizacije, doÅ”li smo do zakljuÄka da sada naÅ”a saradnja sa njim ne dolazi u obzir u prvom redu radi njene ideoloÅ”ko-politiÄke iskljuÄivosti i diskriminatorskog tretiranja zemalja koje po oceni Evropskog saveta ne ispunjavaju uslove u pogledu ideoloÅ”ko-politiÄke orijentacije. (...) Radi toga potrebno je da ubuduÄe u razgovorima o moguÄnosti naÅ”e saradnje sa Evropskim savetom izražavate naÅ”e rezerve prema toj organizaciji. (AleÅ” Bebler, državni podsekretar u Sekretarijatu za inostrane poslove) Cirkularno pismo diplomatskim predstavniÅ”tvima FNRJ, 13. novembra 1954: NaÅ”e rezerve prema Evropskom savetu ne treba shvatiti kao neku promenu dosadaÅ”njeg stava prema pitanjima evropske saradnje, niti treba, dakle, razviti neku aktivnost u pravcu raskrinkavanja! Mi Äemo i dalje davati punu podrÅ”ku svim nastojanjima na konstruktivnoj evropskoj saradnji, naroÄito kroz one forme i organizacije gde je to praktiÄno moguÄe bez pokretanja osetljivih politiÄkih problema. Dakle, ostaje naÄelno naÅ”a pozitivna orijentacija, kao i naÅ”a ocena da je zbliženje evropskih zemalja, koje je moguÄno samo na Å”iroj podlozi, samo po sebi konstruktivno i postalo nužnost. Sve to bez nametanja naÅ”e saradnje kao i bez oÅ”trog kritiÄkog ograÄivanja. (KoÄa PopoviÄ, državni sekretar za inostrane poslove) Htio bih da vam kažem neÅ”to o joÅ” jednoj stvari. Posljednjih dana bilo je vani mnogo galame o tome kako mi ne možemo biti primljeni u strazburÅ”ku evropsku Savjetodavnu skupÅ”tinu jer smo mi totalitarna zemlja tobože, jer nemamo demokratski sistem itd. Pa mi nismo ni od koga tražili da uÄemo tamo. Nije ni potrebno da mi tamo idemo. Mi hoÄemo da saraÄujemo sa svim zemljama Evrope i mi smo samo tražili da imamo posmatraÄa, jer smo mi ipak sastavni dio te Evrope. Njihova je stvar da li Äe htjeti da nas prime, ali mi nismo tražili ulazak u Savjetodavnu skupÅ”tinu. Govorim o tome zato da ne bi neko mislio da se mi tamo guramo. Ne, mi se ne guramo i nama to nije potrebno, ali Äemo nastojati da uzmemo uÄeÅ”Äe u svim akcijama Evrope koje se neposredno ili posredno tangiraju i nas. Jer, pitanja Evrope nisu samo stvar jednog dijela njenih zemalja, nego svih zemalja koje su tu. (Josip Broz Tito, govor u Karlovcu 27. jula 1955. godine)` Ako Vas neÅ”to zanima, slobodno poÅ”aljite poruku. Bebler Ernest Bevin Karl Begholm Milan GavriloviÄ Ivan GoÅ”njak Milan Grol Žan Pjer Guzi Vladimir Dedijer Salvador De Madarijaga Deni De Ružmon Milovan Äilas Edvard Kardelj Milorad EkmeÄiÄ Erio Eduar Andrej Ždanov Milan ŽujoviÄ Antoni Idn Tvrtko Jakovina Slobodan JovanoviÄ JanoÅ” Kadar Konstantin Karamanlis Piter Kerstens Bogdan KrekiÄ Volter Laker Harold Makmilan Georgij Maljenkov Markos Džordž MarÅ”al Vlatko MaÄek Fransoa Miteran Veljko MiÄunoviÄ Mole Gi VjaÄeslav Molotov Imre NaÄ Aleksandar PavloviÄ Branko PetranoviÄ Rene Pleven KoÄa PopoviÄ SrÄan Prica Pol Ramadije Aleksandar RankoviÄ Dankan Sandis Dalibor SoldatiÄ Josif VisarionoviÄ Staljin Konstantin Stefanopulos Dragolsav StranjkoviÄ Josip Broz Tito Živko TopaloviÄ Hari Truman Valter HalÅ”tajn Lord Džon Houp HruÅ”Äov Vinston ÄerÄil Ivan Å ubaÅ”iÄ Rober Å uman