Razlog 1972 Retko u ponudi Zbirkom kratkih proznih tekstova Sveti bunar (1972) Stjepan Tomaš predstavio se kao pripadnik naraštaja fantastičara. Napisali su o `Svetom bunaru` Stjepana Tomaša: Tomaš nije nekakav etablirani mladi karijerist „velikogradskog“ tipa – kakvih kod nas ima na buljuke – nego se svojom začuđujuće kulturnom frazom javlja iz takozvane pokrajine (živi i radi u Belom Manastiru). On pokazuje da talentiranost niče tamo gdje je ne siju, nego tamo gdje mora. (Igor Mandić) `Sveti bunar`, prozni prvijenac napisan je u godinama prvog sazrijevanja, u onima u kojima se postaje tolerantnijim prema nenadanim klonućima svojih bližnjih, i u kojima sjećanja na siromašne trpeze božićnih večera rađaju blagost prema roditeljskom trudu, što je s puno napora pokušavao istinu učiniti nevidljivom dječjim očima. (Julijana Matanović) Do izlaska zbirke pripovijedaka `Sveti bunar` ime njenog autora malo je kome bilo poznato: Tomaš se nije `najavio` prethodnim „vježbama“ u listovima i časopisima, kako je to inače uobičajeno. Stoga je njegova knjiga djelovala kao iznenađenje, a u tekućoj kritici dočekana je – za mlada pisca- laskavim ocjenama. (Strahimir Primorac) `Sveti bunar` je prva zbirka priča Stjepana Tomaša. Ta njegova prva knjiga u isti mah je i jedna izuzetno dobra knjiga među knjigama hrvatskih prozaista mlađe generacije. (Predrag Protić) Tomaš Sjepan daje fascinantne slike pojedinih ljudskih sudbina… fascinantne slike čitavih naraštaja. On je uistinu vrsni, samosvojni prozaik koji ne nastupa tek obećanjem, nego i ozbiljnim ostvarenjem. Budući antologičari hrvatske proze morat će uzeti u obzir i Tomašev `Sveti bunar`. (Dubravko Horvatić) Upečatljiva svijetlomagijska fantastika kratkih priča `Svetog bunara`. (Goran Rem)

Tvrde platnene korice,dobro ocuvana 139 strana M-34

Stanje ko na slici odlicno ocuvana 93 str

POSVETA NA NAJAVNOM LISTU

Izdavač: Partizanska knjiga, Kikinda Edicija Tekstopolis, knjiga 33 Povez: broširan Broj strana: 194 Pečatirana, odlično očuvana. Predrag Ličina je pisac poreklom iz Crne Gore, a koji od 1994. živi u Švedskoj. RIBE U BUNARU je njegova nova zbirka priča na granici flash fictiona, sa radnjom smeštenom u Sandžaku i Novom Pazaru - „gde se mešaju uticaji srpskog, crnogorskog, bosanskog, turskog i arapskog jezičkog idioma, dajući neverovatno bogat melanž“. „Ribe u bunaru su svedočanstvo o tome kako jedan grad na uverljiv način postaje književni univerzum beskrajnih značenja.“ - Vladimir Arsenić (K-83)

I druge price Senka, Zlatni jelenak, Vilijam Vilson, Bunar i klatno, Pad kuce User, Maska crvene smrti... Pogovor Sarl Bodler Izdavac - Svetovi, Novi Sad Godina - 1996. Priredio Jakovljevic Prevod Jojic, Stefanovic, Nedic Knjiga u dobrom stanju,bez podvlacenja ili ostecenja,bez ispisane posvete,mek povez,format 18 cm,278 str. (33)

Iz sadržaja: Zlatni jelenak U Maelstromskom vrtlogu Pad kuće Usher Maska Crvene smrti Ubistva u ulici Morgue Ukradeno pismo William Wilson Crna mačka Bunar i šetalica Činjenice o slučaju g. Valdemara Eleonora Morela ✰Izdavač: Bratstvo-jedinstvo ✰Godina: 1952. ✰Povez: broširan, odvaja se prednja korica. ✰Strana: 189 ✰Podvlačena: Ne ✰Posveta: Da ✰Težina: 180 grama

59297) ZLATNI JELENAK , Edgar Alan Po , Izdavačko preduzeće Bratstvo - jedinstvo Novi Sad 1952 , pripovetke, sadržaj : Zlatni jelenak ; U Maelströmskom vrtlogu ; Pad kuće Usher ; Maska Crvene smrti ; Ubistva u ulici Morgue ; Ukradeno pismo ; William Wilson ; Crna mačka ; Bunar i šetalica ; Činjenice o slučaju g. Valdemara ; Eleonora ; Morela mek povez, format 15 x 20,5 cm , zaštitni omot sa zacepljenjima duž ivica, latinica, 189 strana

Izabrane pripovijetke Izdavač: Srpska književna zadruga, Beograd Kolo LXXV, knjiga 499 Izbor i predgovor: Rajko Petrov Nogo Povez: tvrd Broj strana: 314 Veoma dobro očuvana. S A D R Ž A J: - Putnik - Ni vode se ne napi - Koraci - Dobar čovjek - Nijesam ništa odnio - Bunar - Voda Promuklica - Sablja - Kamen - Mukinja i brekinja - Miris lišća orahova - Bor, ptice i ništa - Hrt - Konj - Koza - Ram-Bulja - Demko - Kako smo ženili Šerifa - Rođak - Naša snaha i mi momci - Hasan, sin Huseinov (K-84)

PRIPOVETKE - Laza K. Lazarević PRVI PUT SA OCEM NA JUTRENJE SVE ĆE TO NAROD POZLATITI NA BUNARU Blic biblioteka L.1.U.

Boban Knežević - OTISAK ZVERI U PEPELU (Tardis, Beograd, 2009, broš, 189 str.) Otisak zveri u pepelu je hod kroz dugogodišnje književno stvaralaštvo Bobana Kneževića, koje je obeleženo uznemirujućim vizijama mogućih budućnosti Srbije. Već tridesetak godina Boban Knežević stožerna je figura srpske naučnofantastičke scene. Njegov doprinos uistinu je višestran. Kao izdavač objavio je mnoga kapitalna dela, a „Znak Sagite“ jedini je autentični SF/F časopis koji smo imali na ovim prostorima. Osim toga, uzimao je ključnog udela u gotovo svim žanrovskim zbivanjima, a njegov vebsajt postao je epicentar okupljanja ljubitelja svih oblika fantastike. Konačno, premda nipošto na poslednjem mestu, mora se odati priznanje i Kneževićevom književnom stvaralaštvu. On je jedan od retkih domaćih autora koji su objavljeni na engleskom jeziku i dobili sjajne kritike. (Zoran Živković) Sadržaj: 1. Dolina neupaljenih sveća 2. Bez obale 3. Naselje Sunca 4. Valcer pored lepog plavog Dunava 5. Prosjak i kockar 6. Lovac Grahus, možda 7. Negde u Srbiji bunar 8. Vučji 9. Taar nepobedivi 10. Otisak zveri u pepelu 11. Noć koja neće doći 14. Vreme krpa

SVE ĆE TO NAROD POZLATITI ( i druge pripovjetke ) - Laza Lazarević Izdavac: IP VESELIN MASLASA - Sarajevo Tvrd povez 94 str. SADRZAJ : Sve ce to narod pozlatiti Prvi put sa ocem na jutrenje Na bunaru Vetar Manje poznate reci i izrazi

PRIPOVETKE - Laza Lazarević Izdavac Narodna knjiga, Beograd 1961. Sadrzaj: Sve ce to narod pozlatiti, Prvi put s ocem na jutrenje, Na bunaru, U dobori cas hajduci, Skolska ikona, On sve zna. Mek povez, 105 strana. L.. SAJ.D. O.1. . P. 4

Laza Lazarević: Pripovetke -Sve še to narod pozlatiti;govori o sudbini ratnih vojnih invalida u Srpsko-Turskom ratu 1876.godine -Prvi put sa ocem na jutrenje; -Na bunaru. Knjigu je u mekom povezu na 62 stranice izdao `Blic`, a odstampala Arti Grafiche-Italy, 2013.godine;dimenzije:10x20,5cm; u izvanrednom stanju.

PROSVETA 1969 tvrde korice odlično očuvana kao nova Filip David (1940, Kragujevac). Diplomirao je na Filološkom fakultetu (Jugoslovenska i svetska književnost) i na Akademiji za pozorište, film, radio i TV (grupa Dramaturgija). Književnik, dugogodišnji urednik Dramskog programa Televizije Beograd i profesor dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Jedan od osnivača „Nezavisnih pisaca“, udruženja osnovanog 1989. u Sarajevu koje je okupljalo najznačajnije pisce iz svih delova bivše Jugoslavije, osnivač „Beogradskog kruga“ (1990), udruženja nezavisnih intelektualaca, „Foruma pisaca“ i član međunarodne književne asocijacije „Grupa 99“ osnovane na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu. Napisao je više TV drama i filmskih scenarija. Objavio knjige pripovedaka: „Bunar u tamnoj šumi“, „Zapisi o stvarnom i nestvarnom“, „Princ vatre“, „Sabrane i nove priče“; romane: „Hodočasnici neba i zemlje“, „San o ljubavi i smrti“ i „Kuća sećanja i zaborava“; knjige eseja: „Fragmenti iz mračnih vremena“, „Jesmo li čudovišta“, „Svetovi u haosu“. Zajedno sa Mirkom Kovačem objavio „Knjigu pisama 1992–1995.“ Pripovetke i romani su između ostalih dobili nagrade: Mladosti, „Milan Rakić“, BIGZ-ovu i Prosvetinu nagradu za knjigu godine, kao i Andrićevu nagradu. Dobitnik je Ninove nagrade za roman „Kuća sećanja i zaborava“ 2014. godine. Knjige su mu prevedene na švedski, francuski, poljski, mađarski, italijanski, albanski, esperanto, makedonski, slovenački, objavljene u Hrvatskoj, a pripovetke se nalaze u dvadesetak antologija. Kao dramaturg, koscenarista ili scenarista radio je, između ostalog, i na filmovima: „Okupacija u 26 slika“, „Pad Italije“, „Ko to tamo peva“, „Bure baruta“ (nagrada kritike u Veneciji, nagarada Feliks za najbolji evropski film godine), „Poseban tretman“ (nagrada u Kanu), „Paviljon 6“, „San zimske noći“ (Gran pri filmskog festivala u San Sebastijanu), „Optimisti“ (Gran pri u Valjadoidu i Ženevi).

Autor: Ivan Aleksejevič Bunjin Povez: tvrd sa zaštitnim omotom Br. strana: 290 Format: 14,5 x 21 Gospodin iz San Franciska – izabrane priče nastale u Rusiji, od ranih radova do konačnog odlaska iz otadžbine. `…jesu li patila sva ta gospoda muke Kaina ili Raskoljnikova? Jesu li patile svakojake ubice tirana, ugnjetača, zapisane zlatnim slovima u takozvanim tablicama istorije? Patite li vi dok čitate da su Turci zaklali još sto hiljada Jermena, da Nemci truju bunare bacilima kuge, da su rovovi zatrpani leševima u truležu, da vojni avioni bacaju bombe na Nazaret? Pati li tamo nekakav Pariz ili London, sagrađen na ljudskim kostima, a koji cveta iz najsvirepije i najsvakidašnjije surovosti prema, takozvanom, bližnjem? Patio je, izgleda, samo jedan jedini, Raskoljnikov, i to samo iz sopstvene malokrvnosti i po volji svoga pakosnog autora koji je trpao Hrista u sve svoje bulevarske romane` - iz priče „Omčaste uši“.

56727) ANTOLOGIJA UKRAJINSKE POSTMODERNE PRIPOVETKE , priredio Jurij Viničuk , Stylos Novi Sad 2005 , Priče uvrštene u antologiju svedočanstvo su jednog vremena, jednog pogleda na svet, jednog zajedništva u različitosti, rođene u veoma komplikovanoj eposi promena. Postmoderni ukrajinski pisci nude čitaocu svoje, nepodnošljivo-individualne vizije sveta, koje mogu da deluju egzotično, a mogu da budu i sasvim prepoznatljive. Kao što zapadnoevropski čitalac nije potpuni stranac u literarnom prostoru srpskog postmodernizma, ni srpski čitalac neće biti tuđin u ovoj antologiji, pomoći će mu sličan kulturološki kod. sadržaj : Ala Tatarenko: Postmodernistički greh ukrajinske književnosti Jurij Andruhovič: Samijlo iz Nemirova,ta divna baraba Jurij Viničuk: Beatriče: Sumrak, zima. Jurij Viničuk: Mačak Abel Jurij Viničuk: Čorba od graška Jurij Viničuk: Buba-Rusi Vasilj Gabor: Glas poznog behara Vasilj Gabor: Stepenište Volodomir Dibrova: Pelce Oksana Zabužko: Devojke. Izdrik: Otac Izdrik: Hodnik. Izdrik: Rat Volodomir Ješkiljev: Crni i crveni kvadrat Volodomir Ješkiljev: Večiti povratak Oleg Lišega: Adamo et Diana . Кosmjantin Moskalec: Devet koncerata Volodomir Nazarenko: Avetinjska kuća Volodomir Nazarenko: Mušice Galina Pagušjak: Кrv i znoj izmišljenog sveta Ljubov Ponomarenko: Dve u bunaru. Taras Prohasko: Takotijeto. Beleške o piscima mek povez, format 13 x 20,5 cm , ćirilica, 236 strana

Autor - osoba Cvijetić, Darko Naslov Noćna straža / Darko Cvijetić Vrsta građe dr.knjiž.oblici ; odrasli, ozbiljna (nije lijepa knjiž.) Jezik bosanski, srpski Godina 2021 Izdavanje i proizvodnja Sarajevo ; Zagreb : Buybook, 2021 (Sarajevo : Dobra knjiga) Fizički opis 185 str. ; 21 cm Zbirka Savremena bh. književnost (Buybook, Sarajevo) 978-953-8226-79-3 (Buybook, Zagreb) Napomene O autoru: str. [179] Slika autora i bilješka o njemu na zadnjem kor. listu. Kao i do sada, Cvijetićeva jezikotvornost jeste „prostor u kojem se [moja] odsutnost udomljuje, šćućurava i ušutkuje u predkriku” (Pusta Bosna): poriv koji se ostvaruje na granici između mučne zanemelosti, između muka svojstvenog Benjaminovom anđelu istorije, i munkovskog krika koji žudi da napusti prostor slike/fikcije i prelije se na posmatrača/čitaoca, pozivajući na zajednički boravak u teskobi (ne)izrecivosti rata, u rečenicama koje osećaju duboki umor izazvan nužnošću sopstvenog postojanja, u rečima-mišićima, punim spazama. Zorana Simić Noćna straža je povratak na stare Cvijetićeve i cvijetićevske forme. Romani, koji su formalno bili vrlo kratki, oba kraća od jedva malo duže pripovijetke, u suštinskom su smislu bili dvije gotovo nepregledne epsko-lirske gromade. Nešto poput Seoba Miloša Crnjanskog, samo bez sretnog završetka. Ili bez ikakvog završetka. Zanimljivo je, međutim, da se i u Noćnoj straži nalaze, istina u komprimiranoj formi, iste takve, sasvim romaneskne, opsežne i nepregledne, sudbinske cjeline. Miljenko Jergović Kao što zemlja o kojoj piše nema parnjaka i ne podliježe uobičajenim pravilima, tako i njegov stil izmiče uvriježenim podjelama i klasifikacijama. Očekivano, autor i ovdje s lakoćom propituje mogućnosti i širi granice jezika, stvarajući nove riječi, kao, primjerice, u tekstovima koji se bave „grobobolnom” i „kostoljubivom” zemljom ili kad govori o „palimpsestarini” za prelazak na drugu stranu papira. Da, s puno razloga moglo bi se reći kako se Cvijetić jezikom igra. No, ta igra nije čin neobuzdanog veselja, od nje čitatelja podilaze žmarci. Svaka riječ nazubljena je oštrica koja duboko zasijeca i ostavlja ožiljke. Na svakom senzibilnom čitatelju, a na piscu, kladio bih se, još i više. Upravo stoga mu nitko ne bi smio zavidjeti na talentu. Ivica Ivanišević Darko Cvijetić (11. januar 1968, Prijedor) je bosanskohercegovački i srpski pesnik, pisac, režiser i dramaturg. Rođen 11. januara 1968. godine u prijedorskom naselju Ljubija (Rudnik) u familiji Srbina i Hrvatice. Odrastao i školovao se u Prijedoru. Često navodi kao jednog od uzora Ivana Obrenova. Piše poeziju, eseje, kratke priče, režiser je i dramaturg prijedorskog Pozorišta. Pesme su mu prevođene na nekoliko svetskih jezika: francuski, engleski, nemački, slovenački, hebrejski, albanski, mađarski, poljski, makedonski i jidiš. Uređuje književnički blog pod nazivom Hypomnemata. Član je dva društva: P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine i Društva pisaca BiH. Pesme iz njegova zbirke Ježene kožice, koje je na poljski preveo Miloš Valigorski (polj. Miłosz Waligórski) našla se u izboru za evropsku nagradu Evropski pesnik slobode (polj. Europejski Poeta Wolności) čije je finale 2020. godine, dok će 2019. godine čitava zbirka biti prevedena na poljski jezik u okviru tog festivala. Na portalu Nomad uređuje rubriku poezija pod nazivom Ko to tamo peva. Darko Cvijetić je nesumnjivo jedan od najznačajnijih književnika postjugoslovenske književnosti, objavljivao tekstove i kolumne za sve važnije časopise u regionu, učesnik svih važnijih književnih festivala (kao što su Sarajevski dani poezije, Šopovi dani na Plivi, Slovo Gorčina u Stocu). Dnevničke zapise objavljivao na portalu Buka i Slobodna Evropa. Objavljena dela Noćni Gorbačov, 1990, Beograd; Himenica, 1996, Beograd; Manifest Mlade Bosne, 2000, Novi Sad; Passport for Sforland, 2004, Banja Luka; Masovne razglednice iz Bosne, 2012, Banja Luka; Konopci s otiskom vrata, 2013, Mostar; Mali ekshumatorski eseji, 2015, Banja Luka – Beograd. Emotikoni u Viberu, 2016. Sarajevo Paraolimpijske himne, 2017. dvojezično, Ljubljana Ježene kožice, 2017. Zenica Šindlerov lift, 2018. Sarajevo – Zagreb Što na podu spavaš, 2020. Beograd – Sarajevo Značajnije pozorišne režije Nije čovjek ko ne umre, Velimir Stojanović, 1991. Srpska drama, Siniša Kovačević, 1995. Mandragola, N.Makijaveli, 1997. Galeb, paviljon 6, po A.P. Čehovu, 2003. Na čijoj strani, Ronald Harvud, 2007. Kvartet, Ronald Harvud, 2012. Feničanke, materijali, autorski projekat, 2013. Generacija bez kosti, autorski projekat, 2015. Bunar, Radmila Smiljanić, 2016. Značajnije pozorišne uloge Raskoljnikov, ZLOČIN I KAZNA,F.M. Dostojevski, režija Gradimir Gojer, 2007. Boris Davidovič, GROBNICA ZA BORISA DAVIDOVIČA, Danilo Kiš, režija Gradimir Gojer, 2009. Estragon, ČEKAJUĆI GODOA,Semjuel Beket, režija Radenko Bilbija Clow, KRAJ PARTIJE, Semjuel Beket, režija Dragoljub Mutić MG9

Autor - osoba Cvijetić, Darko Naslov Noćna straža / Darko Cvijetić Vrsta građe dr.knjiž.oblici ; odrasli, ozbiljna (nije lijepa knjiž.) Jezik bosanski, srpski Godina 2021 Izdavanje i proizvodnja Sarajevo ; Zagreb : Buybook, 2021 (Sarajevo : Dobra knjiga) Fizički opis 185 str. ; 21 cm Zbirka Savremena bh. književnost (Buybook, Sarajevo) 978-953-8226-79-3 (Buybook, Zagreb) Napomene O autoru: str. [179] Slika autora i bilješka o njemu na zadnjem kor. listu. Kao i do sada, Cvijetićeva jezikotvornost jeste „prostor u kojem se [moja] odsutnost udomljuje, šćućurava i ušutkuje u predkriku” (Pusta Bosna): poriv koji se ostvaruje na granici između mučne zanemelosti, između muka svojstvenog Benjaminovom anđelu istorije, i munkovskog krika koji žudi da napusti prostor slike/fikcije i prelije se na posmatrača/čitaoca, pozivajući na zajednički boravak u teskobi (ne)izrecivosti rata, u rečenicama koje osećaju duboki umor izazvan nužnošću sopstvenog postojanja, u rečima-mišićima, punim spazama. Zorana Simić Noćna straža je povratak na stare Cvijetićeve i cvijetićevske forme. Romani, koji su formalno bili vrlo kratki, oba kraća od jedva malo duže pripovijetke, u suštinskom su smislu bili dvije gotovo nepregledne epsko-lirske gromade. Nešto poput Seoba Miloša Crnjanskog, samo bez sretnog završetka. Ili bez ikakvog završetka. Zanimljivo je, međutim, da se i u Noćnoj straži nalaze, istina u komprimiranoj formi, iste takve, sasvim romaneskne, opsežne i nepregledne, sudbinske cjeline. Miljenko Jergović Kao što zemlja o kojoj piše nema parnjaka i ne podliježe uobičajenim pravilima, tako i njegov stil izmiče uvriježenim podjelama i klasifikacijama. Očekivano, autor i ovdje s lakoćom propituje mogućnosti i širi granice jezika, stvarajući nove riječi, kao, primjerice, u tekstovima koji se bave „grobobolnom” i „kostoljubivom” zemljom ili kad govori o „palimpsestarini” za prelazak na drugu stranu papira. Da, s puno razloga moglo bi se reći kako se Cvijetić jezikom igra. No, ta igra nije čin neobuzdanog veselja, od nje čitatelja podilaze žmarci. Svaka riječ nazubljena je oštrica koja duboko zasijeca i ostavlja ožiljke. Na svakom senzibilnom čitatelju, a na piscu, kladio bih se, još i više. Upravo stoga mu nitko ne bi smio zavidjeti na talentu. Ivica Ivanišević Darko Cvijetić (11. januar 1968, Prijedor) je bosanskohercegovački i srpski pesnik, pisac, režiser i dramaturg. Rođen 11. januara 1968. godine u prijedorskom naselju Ljubija (Rudnik) u familiji Srbina i Hrvatice. Odrastao i školovao se u Prijedoru. Često navodi kao jednog od uzora Ivana Obrenova. Piše poeziju, eseje, kratke priče, režiser je i dramaturg prijedorskog Pozorišta. Pesme su mu prevođene na nekoliko svetskih jezika: francuski, engleski, nemački, slovenački, hebrejski, albanski, mađarski, poljski, makedonski i jidiš. Uređuje književnički blog pod nazivom Hypomnemata. Član je dva društva: P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine i Društva pisaca BiH. Pesme iz njegova zbirke Ježene kožice, koje je na poljski preveo Miloš Valigorski (polj. Miłosz Waligórski) našla se u izboru za evropsku nagradu Evropski pesnik slobode (polj. Europejski Poeta Wolności) čije je finale 2020. godine, dok će 2019. godine čitava zbirka biti prevedena na poljski jezik u okviru tog festivala. Na portalu Nomad uređuje rubriku poezija pod nazivom Ko to tamo peva. Darko Cvijetić je nesumnjivo jedan od najznačajnijih književnika postjugoslovenske književnosti, objavljivao tekstove i kolumne za sve važnije časopise u regionu, učesnik svih važnijih književnih festivala (kao što su Sarajevski dani poezije, Šopovi dani na Plivi, Slovo Gorčina u Stocu). Dnevničke zapise objavljivao na portalu Buka i Slobodna Evropa. Objavljena dela Noćni Gorbačov, 1990, Beograd; Himenica, 1996, Beograd; Manifest Mlade Bosne, 2000, Novi Sad; Passport for Sforland, 2004, Banja Luka; Masovne razglednice iz Bosne, 2012, Banja Luka; Konopci s otiskom vrata, 2013, Mostar; Mali ekshumatorski eseji, 2015, Banja Luka – Beograd. Emotikoni u Viberu, 2016. Sarajevo Paraolimpijske himne, 2017. dvojezično, Ljubljana Ježene kožice, 2017. Zenica Šindlerov lift, 2018. Sarajevo – Zagreb Što na podu spavaš, 2020. Beograd – Sarajevo Značajnije pozorišne režije Nije čovjek ko ne umre, Velimir Stojanović, 1991. Srpska drama, Siniša Kovačević, 1995. Mandragola, N.Makijaveli, 1997. Galeb, paviljon 6, po A.P. Čehovu, 2003. Na čijoj strani, Ronald Harvud, 2007. Kvartet, Ronald Harvud, 2012. Feničanke, materijali, autorski projekat, 2013. Generacija bez kosti, autorski projekat, 2015. Bunar, Radmila Smiljanić, 2016. Značajnije pozorišne uloge Raskoljnikov, ZLOČIN I KAZNA,F.M. Dostojevski, režija Gradimir Gojer, 2007. Boris Davidovič, GROBNICA ZA BORISA DAVIDOVIČA, Danilo Kiš, režija Gradimir Gojer, 2009. Estragon, ČEKAJUĆI GODOA,Semjuel Beket, režija Radenko Bilbija Clow, KRAJ PARTIJE, Semjuel Beket, režija Dragoljub Mutić MG55