KLUB NT BEOGRAD 1995g. 136str.

Klub Nikola Tesla Beograd 1997g. 194str.

Klub NT 1996 god.,156 str.,sve lepo očuvano. žr16 171g

Relativnost za laika, DŽ.A.KOLMEN, izdanje `KLUB NT` 1995 god, 141 str, broširano.

Ivan Draganić - Beleške iz sutrašnjice - o svetu oko nas , izdanje Klub NT . Odlično očuvana

U senci Alberta Ajnštajna, Desanka Đurić Trbuhović, izdao `KLUB NT` Beograd, 1995 god.180 strana, broširano.

Beleške iz sutrašnjice -o svetu oko nas, Ivan Draganić,izdanje `KLUB NT`, 1998 god. 276 strana, meki povez.

BESEDE O GEOMETRIJI LOBAČEVSKOG - V. D. Čistjakov KLUB NT Beograd 1996. mek povez, 156 strana knjiga je dobro očuvana Ц8

M.S. Arabadži i V.S. Miljničuk - TAJNE ZEMLJINIH DUBINA (Popularna nauka, Knjiga 10, Klub NT, Beograd, 1998, broš, 172 str., ilustrovano)

Knjiga je nekorišćena. SUŠTINA ŽIVOTA - Frensis Krik priroda i poreklo Izdavač: Klub NT, Beograd 2001 Ćirilica, broširani povez, format 20x13, strana 175

Istorija naucne misli,nauka od Talesa do Ajnstajna I ISTORIJA NAUČNE MISLI Đulio Preti Izdavac Klub NT-Beograd,2002.. godine.Meki povez,141. strana. Knjiga je NOVA..... ------------------------------ D2

M.S.Arabadži V.S.Miljničuk Klub NT, Nikola Tesla, Beograd, 1998. 172 strane. Veoma lepo očuvana, možda nekorišćena. Vulkanske erupcije, zemljotresi, građa zemlje, gravitaciono polje, termalno polje zemlje, podzemna blaga... s

AUTOR: Joksimović, Ognjanović, Veljković, Petković, Raspopović IZDAVAČ: Klub NT, Beograd GODINA: 1995. POVEZ: mek PISMO: ćirilica STRANA: 164 STANJE: srednje očuvana, dobila veće fleke od stajanja, ocena 3--

60270) Nikola Tesla i njegovo delo , Slavko Bokšan , Klub NT Beograd 2006 , osnovi elektrotehnike , visokih frekvencija i radiotehnike , tvrd povez, format 13,5 x 21 cm , ćirilica, ilustrovano, 343 strane

Autor : Dr Dragan Gajić Naslov : Udarni talasi u kosmosu Izdavač : KLUB NT Godina izdanja : 1999. Broj str. : 140 Očuvanost : vrlo dobra očuvanost... LIČNO PREUZIMANJE NIJE MOGUĆE NI U KAKVOJ VARIJANTI!!!!

Boško Damjanović, Zorica Damjanović BUKVAR MATEMATIČKOG RASUĐIVANJA Klub NT, Beograd, 1987. 24 X 17 cm, 136 strana. Sem što je požutela, lepo je očuvana, prednja korica sa zapisima kao na slici. Matematičko rasuđivanje

CRNE RUPE I ZAKRIVLJENO PROSTOR - VREME Vilijam Dz. Kaufman Str 197 Povez mek Stanje knjige dobro potpis bivšeg vlasnika Klub NT - Beograd OSTALE MOJE AUKCIJE MOŽETE POGLEDATI PREKO LINKA http://www.kupindo.com/pretraga.php?Prodavac=rere&Grupa=1 Kupovinom više knjiga značajno štedite na poštarini. O knjizi

Simić, Milošević MATEMATIKA SVUDA MATEMATIČKO DRUŠTVO `ARHIMEDES` POSEBNA IZDANJA IZBOR ZANIMLJIVIH ZADATAKA I PRIČA O NJIHOVOM REŠAVANJU KLUB MLADIH MATEMATIČARA `ARHIMEDES`, 2008. 180 strana. Lepo očuvana. Ova knjiga predstavlja izbor (zbirku) raznih matematičkih sadržaja, uglavnom nestandardnih zadataka, propraćenih zanimljivim pričama o njihovom nastanku i rešavanju. Većinu tih zadataka pisci ove knjige preuzeli su iz raznih drugih publikacija (zbirki, udžbenika, priručnika, časopisa), često uz interesantnu doradu, kako bi na jednom mestu bili dostupni širokom krugu ljubitelja matematike. Neki od tih izvora navedeni su u popisu korišćene literature na kraju ove knjige. Za sve zadatke data su rešenja. Knjiga je namenjena raznim kategorijama čitalaca: učenicima starijih razreda osnovne škole, srednjoškolcima, nastavnicima matematike na svim nivoima - za dodatni rad iz matematike i pripremanje za matematička takmičenja, jednom rečju, za obogaćivanje matematičkog znanja svih ljubitelja matematike.

Besede o geometriji Lobačevskog - V. D. Čistjakov Prvi koji je pokazao (ali još nije dokazao) nedokazivost petog postulata, bio je veliki proučavalac geometrije N. I. Lobačevski. On je rasuđivao otprilike ovako: ako se peti postulat ne može dokazati (izvesti iz ostalih aksioma euklidske geometrije), onda, negirajući ga, uz pomoć ostalih aksioma Euklidovih `Elemenata` izrečenih jasno ili nejasno, nikada nećemo doći do protivrečnosti. Na taj način, na osnovi upravo navedene aksiomatike moguća je druga geometrija, geometrija u neeuklidskom smislu... Ako neeklidsku geometriju predstavimo u obliku velikog drveta, onda koren tog drveta predstavljaju istraživanja Gausa, grane istraživanja Boljaja, a drvo u celini istraživanja Lobačevskog... Još je Lobačevski utvrdio da njegova neeuklidska geoometrija ima neposrednu primenu kod izučavanja kosmičkih prostranstava. U okvirima običnih zemaljskih dimenzija kod svih proračunavanja ljudi koriste euklidsku geometriju kao geometriju koja je najjednostavnija i najrealnije odražava stvarnost. Stvar se iz korena menja ako se od zemaljskih prelazi na prevelike dimenzije makrosveta ili preterano male dimenzije mikrosveta... Za njihovo izučavanje potrebne su neeuklidsko geometrije. Jedna od njih je geometrija Lobačevskog... Sadržaj: Dramatičan prevrat u istoriji nauke (prof. dr Zoran Lučić) Predgovor autora Beseda prva Autori prvih teorema Beseda druga U geometriji nema carskih puteva Beseda treća I na Suncu postoje mrlje Beseda četvrta Euklid, očišćen od svih mrlja Beseda peta Kako su ljudi pokušavali da dokažu nedokazivo (iz istorije petog postulata). Beseda šesta Naučnici koji su odškrinuli vrata u novi svet (Sakeri, Lamberš, Švajkart, Taurinus) Beseda sedma Nosioci ideje neeuklidske geometrije (Lobačevski, Gaus, Boljaj) Beseda osma Šša nas očekuje u ravni Lobačevskog Beseda deveta U prostoru Lobačevskog Beseda deseta Da li je realna geometrija Lobačevskog? Beseda jedanaesta Da li je moguća geometrija bez paralelnih linija Prilog - Sistem aksioma euklidske geometrije (po akad. A. D. Aleksandrovu) Preporučena literatura. Nekoliko važnih datuma iz života N.I. Lobačevskog (R.Ivanković) Indeks imena Izdavač: Klub NT, Beograd Godina: 1996 Broj strana: 154 Meki povez Biblioteka: Popularna nauka Ocena: 5-. Vidi slike. Skladište: 4780/1 Težina: 260 grama NOVI CENOVNIK pošte za preporučenu tiskovinu od 01.04.2023. godine. 21-100 gr-137 dinara 101-250 gr - 138 dinara 251-500 gr – 169 dinara 501-1000gr - 180 dinara 1001-2000 gr - 211 dinara U SLUČAJU KUPOVINE VIŠE ARTIKLA MOGUĆ POPUST OD 10 DO 20 POSTO. DOGOVOR PUTEM PORUKE NA KUPINDO. Pogledajte ostale moje aukcije na Kupindo http://www.kupindo.com/Clan/Ljubab/SpisakPredmeta Pogledajte ostale moje aukcije na Limundo http://www.limundo.com/Clan/Ljubab/SpisakAukcija

Besede o geometriji Lobačevskog - V. D. Čistjakov Prvi koji je pokazao (ali još nije dokazao) nedokazivost petog postulata, bio je veliki proučavalac geometrije N. I. Lobačevski. On je rasuđivao otprilike ovako: ako se peti postulat ne može dokazati (izvesti iz ostalih aksioma euklidske geometrije), onda, negirajući ga, uz pomoć ostalih aksioma Euklidovih `Elemenata` izrečenih jasno ili nejasno, nikada nećemo doći do protivrečnosti. Na taj način, na osnovi upravo navedene aksiomatike moguća je druga geometrija, geometrija u neeuklidskom smislu... Ako neeklidsku geometriju predstavimo u obliku velikog drveta, onda koren tog drveta predstavljaju istraživanja Gausa, grane istraživanja Boljaja, a drvo u celini istraživanja Lobačevskog... Još je Lobačevski utvrdio da njegova neeuklidska geoometrija ima neposrednu primenu kod izučavanja kosmičkih prostranstava. U okvirima običnih zemaljskih dimenzija kod svih proračunavanja ljudi koriste euklidsku geometriju kao geometriju koja je najjednostavnija i najrealnije odražava stvarnost. Stvar se iz korena menja ako se od zemaljskih prelazi na prevelike dimenzije makrosveta ili preterano male dimenzije mikrosveta... Za njihovo izučavanje potrebne su neeuklidsko geometrije. Jedna od njih je geometrija Lobačevskog... Sadržaj: Dramatičan prevrat u istoriji nauke (prof. dr Zoran Lučić) Predgovor autora Beseda prva Autori prvih teorema Beseda druga U geometriji nema carskih puteva Beseda treća I na Suncu postoje mrlje Beseda četvrta Euklid, očišćen od svih mrlja Beseda peta Kako su ljudi pokušavali da dokažu nedokazivo (iz istorije petog postulata). Beseda šesta Naučnici koji su odškrinuli vrata u novi svet (Sakeri, Lamberš, Švajkart, Taurinus) Beseda sedma Nosioci ideje neeuklidske geometrije (Lobačevski, Gaus, Boljaj) Beseda osma Šša nas očekuje u ravni Lobačevskog Beseda deveta U prostoru Lobačevskog Beseda deseta Da li je realna geometrija Lobačevskog? Beseda jedanaesta Da li je moguća geometrija bez paralelnih linija Prilog - Sistem aksioma euklidske geometrije (po akad. A. D. Aleksandrovu) Preporučena literatura. Nekoliko važnih datuma iz života N.I. Lobačevskog (R.Ivanković) Indeks imena Izdavač: Klub NT, Beograd Godina: 1996 Broj strana: 154 Meki povez Biblioteka: Popularna nauka Ocena: 5-. Vidi slike. Skladište: 4780/1 Težina: 260 grama NOVI CENOVNIK pošte za preporučenu tiskovinu od 01.04.2023. godine. 21-100 gr-137 dinara 101-250 gr - 138 dinara 251-500 gr – 169 dinara 501-1000gr - 180 dinara 1001-2000 gr - 211 dinara U SLUČAJU KUPOVINE VIŠE ARTIKLA MOGUĆ POPUST OD 10 DO 20 POSTO. DOGOVOR PUTEM PORUKE NA KUPINDO. Pogledajte ostale moje aukcije na Kupindo http://www.kupindo.com/Clan/Ljubab/SpisakPredmeta Pogledajte ostale moje aukcije na Limundo http://www.limundo.com/Clan/Ljubab/SpisakAukcija

Besede o geometriji Lobačevskog - V. D. Čistjakov Prvi koji je pokazao (ali još nije dokazao) nedokazivost petog postulata, bio je veliki proučavalac geometrije N. I. Lobačevski. On je rasuđivao otprilike ovako: ako se peti postulat ne može dokazati (izvesti iz ostalih aksioma euklidske geometrije), onda, negirajući ga, uz pomoć ostalih aksioma Euklidovih `Elemenata` izrečenih jasno ili nejasno, nikada nećemo doći do protivrečnosti. Na taj način, na osnovi upravo navedene aksiomatike moguća je druga geometrija, geometrija u neeuklidskom smislu... Ako neeklidsku geometriju predstavimo u obliku velikog drveta, onda koren tog drveta predstavljaju istraživanja Gausa, grane istraživanja Boljaja, a drvo u celini istraživanja Lobačevskog... Još je Lobačevski utvrdio da njegova neeuklidska geoometrija ima neposrednu primenu kod izučavanja kosmičkih prostranstava. U okvirima običnih zemaljskih dimenzija kod svih proračunavanja ljudi koriste euklidsku geometriju kao geometriju koja je najjednostavnija i najrealnije odražava stvarnost. Stvar se iz korena menja ako se od zemaljskih prelazi na prevelike dimenzije makrosveta ili preterano male dimenzije mikrosveta... Za njihovo izučavanje potrebne su neeuklidsko geometrije. Jedna od njih je geometrija Lobačevskog... Sadržaj: Dramatičan prevrat u istoriji nauke (prof. dr Zoran Lučić) Predgovor autora Beseda prva Autori prvih teorema Beseda druga U geometriji nema carskih puteva Beseda treća I na Suncu postoje mrlje Beseda četvrta Euklid, očišćen od svih mrlja Beseda peta Kako su ljudi pokušavali da dokažu nedokazivo (iz istorije petog postulata). Beseda šesta Naučnici koji su odškrinuli vrata u novi svet (Sakeri, Lamberš, Švajkart, Taurinus) Beseda sedma Nosioci ideje neeuklidske geometrije (Lobačevski, Gaus, Boljaj) Beseda osma Šša nas očekuje u ravni Lobačevskog Beseda deveta U prostoru Lobačevskog Beseda deseta Da li je realna geometrija Lobačevskog? Beseda jedanaesta Da li je moguća geometrija bez paralelnih linija Prilog - Sistem aksioma euklidske geometrije (po akad. A. D. Aleksandrovu) Preporučena literatura. Nekoliko važnih datuma iz života N.I. Lobačevskog (R.Ivanković) Indeks imena Izdavač: Klub NT, Beograd Godina: 1996 Broj strana: 154 Meki povez Biblioteka: Popularna nauka Ocena: 5-. Vidi slike. Skladište: 4780/1 Težina: 260 grama NOVI CENOVNIK pošte za preporučenu tiskovinu od 01.04.2023. godine. 21-100 gr-137 dinara 101-250 gr - 138 dinara 251-500 gr – 169 dinara 501-1000gr - 180 dinara 1001-2000 gr - 211 dinara U SLUČAJU KUPOVINE VIŠE ARTIKLA MOGUĆ POPUST OD 10 DO 20 POSTO. DOGOVOR PUTEM PORUKE NA KUPINDO. Pogledajte ostale moje aukcije na Kupindo http://www.kupindo.com/Clan/Ljubab/SpisakPredmeta Pogledajte ostale moje aukcije na Limundo http://www.limundo.com/Clan/Ljubab/SpisakAukcija

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Nemacki jezik! Karl Rothammel ( 25. decembar 1914. u Firtu — 29. novembar 1987. u Zonebergu ) je bio nemački pisac nefikcije i radio-amater. Bio je autor knjige o antenama, standardnog nemačkog dela o antenskoj tehnologiji. Karl Rothammel je bio radio-amater od 1932. godine, u početku pod prijemnom šifrom DE3Ø4Ø/L. Od 1954. bio je aktivan pod radio-amaterskim pozivnim znakom DM2ABK, a od 1980. do smrti pod I21BK i I3ØABK. Tokom Drugog svetskog rata bio je radio operater Luftvafea. Posle rata radio je kao zemljoradnik. Zatim je deset godina radio u poštanskoj službi Istočne Nemačke, gde je brinuo o radio i televizijskim sistemima za prenos. Usledilo je dvadeset pet godina rada u informaciono-dokumentacionom centru u fabrici radio opreme Stern-Radio. Kao radio-amater, bio je dugogodišnji upravnik klupske stanice u Zonebergu i član ispitne komisije u okrugu Suhl. U radio-amaterstvu je uglavnom bio aktivan u VHF opsegu i nekoliko godina radio kao VHF spiker u radio klubu GDR. Rothammel je napravio početne veze na 2-metarskom opsegu od DDR-a do Francuske, Velike Britanije, Luksemburga, Belgije, Danske i Holandije sa svoje FM stanice „Gaststatte Blockhutte“. Elektromagnetne oscilacije, Prostiranje elektromagnetnih oscilacija, Način rada i karakteristika antene, Oblici dipola, Napajanje antena, Elementi za prilagođenje i transformaciju, Transformatori za simetriranje, Sprega napojnog voda sa izlaznim stepenom predajnika, Kratkotalasne antene u praksi, Oblici polutalasnih antena, Dugačke žičane antene, Aperiodične antene, Kombinacije dipola sa pobudom u fazi (horizontalne antene), Dipoli sa uzdužnim zračenjem, Usmerene antene sa jednotalasnim petljama, Obrtne usmerene antene sa parazitnim usmeravajućim elementima, Usmerene antene sa skraćenim elementima, Usmerene antene za više opsega, Kratkotalasne antene sa vertikalnom polarizacijom, Izbor pogodne kratkotalasne antene, Antene za ultrakratke talase, Sa uzdužnim zdračenjem za opseg od 2m, JAGI-Antene i grupne antene za amaterski opseg 70cm, Antene sa kružnim zračenjem za VVF i UVF, Specijalni oblici VVF i UVF antena, Oblici kratkotalasnih antena, Za korišćenje u pokretu, Za TV i radio prijem...

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Jedan od najboljih svetskih učesnika u debati `Evolucija`. Izuzetno dokumentovana i aktuelna, ova knjiga naglašava da fosili kažu NE evoluciji. Evolucionisti stalno izmišljju nove priče, ali su nemoćni u iznošenju naučnih dokaza za evoluciju na polju fosilnog zapisa, koje je jedno od najvažnijih. Knjiga to ubedljivo dokazuje i sadrži obilje ilustracija i fotografija. Duane Tolbert Gish (17. veljače 1921. - 5. ožujka 2013. [1]) bio je američki biokemičar i istaknuti član kreacionističkog pokreta.[2] Mladi zemaljski kreacionist, Gish je bio bivši potpredsjednik Instituta za istraživanje stvaranja (ICR) i autor brojnih publikacija o znanosti o stvaranju. Gish je nazvan `kreacionističkim T. H. Huxleyem` zbog načina na koji je `uživao u konfrontacijama` formalnih rasprava s istaknutim evolucijskim biolozima, koje su se obično održavale na sveučilišnim kampusima, [3] dok je napuštao formalna načela debate. Jedna kreacionistička publikacija zabilježila je u njegovoj osmrtnici da je `možda njegova osobna prezentacija bila glavna. Ukratko, publika ga je voljela.`[4] Rani život i obrazovanje Gish, blizanac, rođen je u White Cityju, Kansas, kao najmlađi od devetero djece. Služio je u Drugom svjetskom ratu, postigavši čin satnika i odlikovan Brončanom zvijezdom.[5] Diplomirao je 1949. godine na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu, a doktorirao je biokemiju. s kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu 1953. Radio je kao pomoćni znanstveni suradnik na Berkeleyu i kao docent na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Cornell osamnaest godina, pridruživši se tvrtki Upjohn kao znanstveni suradnik 1960. [6]. Kreacionizam Metodist od desete godine, a kasnije fundamentalistički baptist, Gish je vjerovao da je pripovijest o stvaranju u Postanku povijesna činjenica.[7] Nakon što je kasnih 1950-ih pročitao knjižicu Evolucija, `Lažno takozvana znanost`, Gish se uvjerio da je znanost proizvela krivotvorive dokaze protiv evolucijske teorije, posebice podrijetla života, te da razna područja znanosti nude potkrepljujuće dokaze koji podupiru teoriju. Pripovijest o stvaranju Postanka.[8] Pridružio se American Scientific Affiliation (ASA), udruzi kršćanskih znanstvenika, pogrešno pretpostavljajući da grupa podržava kreacionizam. Kroz svoje članstvo u ASA-i, Gish je upoznao genetičara i kreacionista Williama J. Tinklea, koji je 1961. pozvao Gisha da se pridruži novoformiranom klubu protiv evolucije unutar ASA-e. Godine 1971. Gish je postao član nastavnog osoblja na San Diego Christian Collegeu, radeći u njegovom istraživačkom odjelu prije nego što je prihvatio mjesto u Institutu za istraživanje stvaranja (nezavisan od 1981.). Bio je autor nekoliko knjiga i članaka koji su zagovarali kreacionizam. Njegovo najpoznatije djelo, Evolucija: Fosili govore ne!, objavljeno 1972., kreacionisti su naširoko prihvatili kao mjerodavnu referencu.[6] Gish je u početku `dodijelio nizak prioritet pitanju starosti [Zemlje]`.[9] Nakon njegove smrti 5. ožujka 2013., Gish je obnašao dužnost višeg potpredsjednika emeritusa u ICR-u.[10] Rasprave Gishovi debatni protivnici rekli su da je on tijekom debate koristio brz pristup, iznoseći argumente i brzo mijenjajući teme. Eugenie Scott, izvršna direktorica Nacionalnog centra za znanstveno obrazovanje, nazvala je ovaj pristup `Gish galopom`, opisujući ga kao `gdje je kreacionistu dopušteno trčati 45 minuta ili sat vremena, izbacujući bujice pogrešaka koje evolucionist nije otkrio `nije molitva opovrgavanja u obliku rasprave`.[11] Također je kritizirala Gisha jer nije odgovorio na prigovore svojih protivnika. Izraz se također počeo koristiti kao pejorativ za opisivanje sličnih stilova rasprava koje koriste zagovornici drugih, obično rubnih uvjerenja, poput homeopatije ili prijevare o slijetanju na Mjesec.[13][14] Međutim, Gish je rekao slično o svojim debatnim protivnicima, posebice o Kennethu Milleru. Gish je optužio Millera da koristi široku raspravu, tj. da govori vrlo brzo i iznosi toliko točaka da nije bilo šanse odgovoriti na sve.[15] Gish je također kritiziran zbog korištenja standardizirane prezentacije tijekom rasprava. Dok je provodio istraživanje za debatu s Gishom, Michael Shermer primijetio je da je Gish ponovno koristio slične uvode, pretpostavke o svom protivniku, slajdove, pa čak i šale. Na primjer, tijekom debate Gish je pokušao dokazati da je Shermer doista bio ateist i stoga nemoralan, iako je Shermer rekao da nije ateist i da je spreman prihvatiti postojanje božanskog stvoritelja.[16] Massimo Pigliucci, koji je pet puta raspravljao o Gishu, rekao je da je Gish ignorirao dokaze protivne njegovim vjerskim uvjerenjima.[17] Robert Schadewald optužio je Gisha za falsificiranje argumenata izmišljenim podacima.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Čedomil Šilić (Sarajevo, 4. februara 1937 – Sarajevo, 21. oktobra 2010) jest bosanskohercegovački i jugoslavenski botaničar. Njegova autorska skraćenica u botanici je Šilić. Obrazovanje i usavršavanje Čedomil Šilić je rođen u Sarajevu, 4. februara 1937. godine, od majke Marice (rođene Guši) i oca lvana. Osnovnu školu, malu maturu i gimnaziju, završio je u Sarajevu. U Srednju šumarsku školu upisao se u Banjoj Luci, 195l./52, koja je, nakon tri godine, preseljena na Ilidžu. Četvrti razred i diplomski ispit završio je 1956. godine, odličnim uspjehom. Trogodišnje razdoblje banjalučkog obrazovanja imalo je presudan uticaj na Šilićevo buduće uže stručno usmjerenje. Botaniku i dendrologiju mu je predavao izvrsni pedagog Hrvoje Kovačević (1921-84.), koji je kod njega razvijao smisao za crtanje u prirodi, a zajedničkim planinarskim ekskurzijama podsticao ljubav prema prirodi, osobito biljnom svijetu. Na ekskurziji na Mrakovici (Kozara), kao i u poplavne šume hrasta lužnjaka kod Nove Gradiške, naučio je određivati biljke pomoću tek objavljenog (1950) `dihotomskog ključa` pod naslovom `Flora` – priručnika za određivanje biljaka (poznatog botaničara Radovana Domca). Od tada se počela ubrzano razvijati Šilićeva sklonost ka istraživanju prirode, osobito prema biljnom svijetu. U školskoj 1956./57. godini upisuje se na Šumarski odsjek Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, Univerziteta u Sarajevu na kojemu je diplomirao 1963. godine. Poseban interes za razjašnjavanje postojećih nedostataka i nejasnoća u taksonomiji biljaka bivše Jugoslavije, definira još 1965. godine, kada, u dogovoru sa šire poznatim profesorom dr. Ernestom Majerom iz Ljubljane, počinje prikupljanje potrebne građe za obradu teme koju prijavljuje za doktorsku disertaciju pod naslovom: Monografija rodova Satureja L., Calamintha Miller, Micromeria Bentham, Acinos MilIer i Clinopodium L. u flori Jugoslavije.[1] Nakon opsežnog istraživanja, akademski stepen doktor botaničkih nauka stekao je na Univerzi v Ljubljani, 1974. Djelujući u Planinskoj botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja, Šilić proveo je kraće studijske boravke na stručnom usavršnvanju u botaničkim vrtovima u Zagrebu i Ljubljani, u cilju prenošenja tamošnjih iskustava u uređivanje Botaničke bašte ZM BiH. U ovom nastavno-naučnom objektu, obavljao je sve administracijske poslove oko održavanja objekta, organizirajući razmjenu živog i sjemenskog biljnog materijala s drugim botaničkim vrtovima i srodnim institucijama u ondašnjoj Jugoslaviji i inozemstvu. Profesionalna karijera Prva (službena) profesijska iskustva, Šilić je počeo sticati već nakon prve godine studija, radeći na ilustriranju raznih knjiga i drugih publikacija. Zbog nedostatka financijskih sredstava za potpuno usmjerenja na studiranje, paralelno počinje raditi, kao: šumarski tehničar, u Zavodu za uređivanje šuma pri Institutu za šumarstvo u Sarajevu, a sa radnim mjestom u Zavodu za šumarsku botaniku Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, pod rukovodstvom (kasnije) akademika Pavla Fukareka (1957. i 1958). Taj angažman bilo je vezan za ilustratorske i kartografske poslove. Nakon pauziranja u studiju (u tom periodu), nastavlja redovno školovanje. U toku druge godine studija bio je demonstrator na predmetu Opća botanika (kod prof. dr. Vojina Gligića, a kasnije na predmetu Dendrologija (kod prof. dr. Pavla Fukareka), sudjelujući u realizaciji vježbi i studentskih stručnih ekskurzija. U tom razdoblju surađivao je u terenskim istraživanjima, sa pozicije tehničara–laboranta. Uključio se u tehnike izrade botaničkih, dendroloških, fitocenoloških i pedoloških priloga, kao i ilustriranje stručnih knjiga, skripata i udžbenika. Nakon diplomiranja na Šumarskom fakultetu (1963), Šilić radi kratko kao: upravnik Botaničkog vrta Zemaljskog muzeja, a zatim odlazi na odsluženje vojnog roka u Školi rezervnih oficira (Artiljerijski školski centar JNA u Zadru). Nakon odsluženja vojnog roka, 1964., nastavlja radni odnos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, u Prirodnjačkom odjeljenju u zvanju kustos–biolog, stručnjak za cvjetnice i šef Botaničkog vrta. U prvoj polovini 1966. polagao je stručni ispit, nakon čega dobija muzeološko zvanje: kustos (pred ispitnom komisijom Republičkog sekretarijata za obrazovanje i kulturu), a u zvanje viši kustos za radno mjesto biolog–stručnjak za cvjetnice u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine postao je l971. Poslije odbrane doktorske disertacije, napreduje u zvanje naučni suradnik (1974.) Reizborom biva biran u zvanje viši naučni suradnika (u dva izborna perioda) Naučni savjetniki biran je 1985. U ovoj instituciji nastavlja kontinuirano raditi i napredovati u muzeologiji i prirodnim naukama, više od 30 godina, sve do odlaska u invalidsku mirovinu 1996. godine. Tromjesečni studijski boravak i specijalizaciju u Mađarskoj, posvetio je studiranju herbarskog materijala i literature u Prirodnjačkom muzeju i Biološkom institutu u Budimpešti, koji se odnose na pet fokusiranih genusa u doktorskoj disertaciji. Taj isti posao je obavio u botaničkim institucijama u Pragu i Beču. Da bi stekao što vjerodostojniji uvid u horologiju svake od obrađivanih vrsta proučavanih rodova, Šilić je tokom više godina botanizirao na nizu planina, počevši od Alpa do Kajmakčalana, uključujući i otočne skupine Jadranskog mora. Zbog nejasnog taksonopskog statusa nekih biljnih vrsta i njihove komparacije sa srodnicim oblicima, istraživao je biljne zajednice na području susjednog Apeninskog poluotoka, od sjeverne Italije do Kalabrije (Mt. Pollino i dr.), u Bugarskoj od Rile do Varne, a u Grčkoj dijelova Parnassa, Olimpa i ostalih kontinentalnih planina. Za vrijeme boravka u Mađarskoj, na brojnim botaničkom ekskurzijama imao je priliku upoznati obilje osobenosti tamošnjeg flornog područja, što mu je mnogo pomoglo u daljnjem radu. Tada je učestvovao u radu Internacionalnog geobotaničkog kongresa, koji je održan na sjeveru Mađarske. Za vrijeme ratnih zbivanja od 1992. do 1995. dr. Šilić je, svo vrijeme, bio na radnoj obvezi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Od 1996. do 2002., po nekoliko mjeseci godišnje, radio je u Institutu “Planina i more” u Makarskoj, na prikupljanju herbarskog materijala na Biokovu, a zatim njegovoj determinaciji i muzeološkoj obradi za herbarsku zbirku flore Biokova, zajedno s dr. Marijom-Editom Šolić. Prvih godina je radio na muzeološkoj obradi `tipova` biljnog materijala kojeg je taksonomski obradio i publicirao dr. fra Jure Radić. Djelo Naučna, stručna, obrazovno-odgojana pa i umjetnička dostignuća uobličio je u: 54 izvorna naučna rada (uključujući i jednu monografiju), 29 stručnih publikacija, 15 elaboracija naučnih projekata, 130 naučno-popularnih radova, 8 objavljenih knjiga i jedna pripremljena za štampu, 9 muzeoloških i umjetničkih izložbi; 16 prirodnjačkih plakata i kalendara, te više poštanskih maraka i mnoštvo (nepoznat broj) ilustracijskih priloga u muzejskim zbirkama, sopstvenim i tuđim djelima. Inoviranje trebevićkog “Alpinetuma” Paralelno s redovnim studiranjem, 1958. zasniva radni odnos i do kraja studija biva stručni nadzornik u Planinskoj botaničkoj bašti (`Alpinetumu`) na Trebeviću (kojeg je osnovao 1948. godine profesor Vojin Gligić). Alpinetum je bio u sastavu Fakultetskog šumskog oglednog dobra `Igman` Ilidža kojim je rukovodio dipl. ing. Ranko Trifković. “Alpinetum” je osnovan kao edukacijska podrška u radu nastavnicima u oblasti botaničkih studijskih programa, ali je bio potreban i istraživačima. Šilićev osnovni zadatak bio je prikupljanje, prenošenje, uzgajanje i proučavanje bh. planinske flore, osobito endemsko-reliktnih vrsta. Planinska botanička bašta je 1963. pripojena Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, kao nastavni i istraživački objekt. Na radnom mjestu stručnog nadzornika u Bašti, Šilić je imao priliku proširivanja praktičnih znanja i iskustava iz botanike, naročito floristike, kao i vođenja poslova u takvim institucijama, pa je i njegovo daljnje studiranje bilo usmjereno više u tom pravcu. Nažalost, do danas (2016.) je ovaj objekt potpuno devastiran i zapušten pa nema namjenjenu a nedvojbeno potrebnu funkciju. Terenska istraživanja Čedomil Šilić prikupljao je i donosio u Botaničku baštu Zemaljskog muzeja živi i herbarski materijal s mnogih planina: Julijske i Kamniške Alpe, Risnjak, Učka, Velebit, Biokovo, Čvrsnica, Prenj, Čabulja, Velež, Bitovnja, Vranica, Jahorina, Bjelašnica, Treskavica, Romanija, Maglić, Bioč, Volujak, Pivska planina, Durmitor, Orjen, Lovćen, Šara, Prokletije i Bjelasica. Istovremeno je prikupljao sjemenski materijal za publikaciju `Index seminum`, kao i floristički materijal za herbarsku zbirku Zemaljskog muzeja. Kroz sva ova istraivanja, izuzetnu pažnju je usmjerio na proučavanje endemskih i reliktnih biljnih vrsta na prostoru cijele bivše Jugoslavije, a osobito dinaridskog krša. Stečeno iskustvo i postignuti radni rezultati omogućili su mu da se zaposli kao honorarni šef Botaničkog vrta Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (1963.). Te godine u ovoj instituciji obilježavala se 75. obljetnica osnivanja. Istraživački projekti Šilić se počeo baviti naučnoistraživačkim radom već tokom studija. Na Univerzitetu u Sarajevu nagrađen je prvim nagradama “29. novembar”: 1960. i 1961., za radove: “Planinska botanička bašta na Trebeviću iznad Sarajeva` i `Dendroflora jednog od naših većih gradova` (Banja Luka). lz tog studentskog istraživanja rezultirala su tri objavljena naučna rada. Dolaskom na novu dužnost u Prirodnjačko odjeljenje Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine uključen je u floristička, taksonomska, fitogeografska i vegetacijska istraživanja Bosne i Hercegovine i susjednih područja. Od samog početka profesionalne karijere, Šilić je uključen u tim botaničara Muzeja, Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu i Prirodno-matemzitičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, u realizaciji kompleksnih istraživanja flore i vegetacije jugoistočne Bosne. Kvalitetno osmišljena studija obuhvatila je prašumsko područje Perućice, planinskih masiva Maglića, Bioča, Volujaka, Lelije, Zelengore i Lebršnika), a trajala su punih pet godina. Bio je uključen i u realizaciju projekta “Hercegovački endemni centar u sklopu planina Prenj, Čvrsnica, Čabulja i Velež`, koji je realizirao Zemaljski muzej, kao i na mnogim drugim istraživačkim projektima. Čedomil Šilić je dugi niz godina vrlo aktivno sudjelovao na terenu velikog dijela Bosne i Hercegovine, prikupljajući podatke za kartiranje šumske i ostale vegetacije . Nakon toga je slijedila laboratorijska analitička obrada podataka, što je bio složen i odgovoran zadatak u okviru projekta `Vegetacijska karta Jugoslavije – teritorij Bosne i Hercegovine`. Znatan dio vremena i aktivnosti, naročito na početku muzeološke karijere, morao je posvetiti koncipiranju i uređivanju Botaničkog vrta, kojeg je zatekao u veoma zapuštenu stanju. Izvršena je rekonstrukcija i ohnavljanje zhirki `kamenjara` brojnim vrstama svih postojeih biljno-geografsko-ekoloških skupina u vrtu, a formiran je i novi “Alpinetum`, kao i neke druge izložbene skupine. S tim u vezi, svake vegetacijske sezone, u više navrata, realizirao je veliki broj hotaničkih ekskurzija na planine kompleksa Dinarida u cilju prikupljanja i prenošenja živih hiljaka za nasade Botanikog vrta. lstovremeno je prikupljao sjemenski materijal za publikaciju `Index seminum`, kao i floristiki materijal za herbarsku zbirku Zemaljskog muzeja. Tokom ovih istraživanja, poebnu pažnju usmjerio na proučavanje endemskih i reliktnih biljnih vrsta na prostoru cijele bivše Jugoslavije. Neovisno od ekipnih ístraživanja i istraižvanja posvećenih potrebama Botaničkog vrta, obavljao je samostalna floristiko-vegetacijska istraživanja na terenu, uz pratnju (u tadašnjem Sarajevu poznatog) glavnog vrtlara Ðorda Ðurana (npr. kanjon Rakitnice u Hercegovini). Sva ova terenska istraživanja omogućila su mu izvrstan uvid u poznavanje flore i vegetacije Dinarida, a posebno sistema pojedinih rodova i biljnih vrsta. Knjige – udžbenici Još 1969. godine Čedomil Šilić inicira pokretanje edicicije prirodnjačkih knjiga pod nazivom “Priroda jugoslavije`, koju je prihvatio i počeo realizirati tada renomirani Zavod za izdavanje udžbenika Bosne i Hercegovine. Jedan od prvih priloga te realizacije je i Šilićeva knjiga “Atlas drveća i grmlja”, koja je izašla krajem 1973. i koja je dobila velika priznanja, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Pripajanjem Zavoda Izdavačkoj kući `Svjetlost`, nastavljeno je s štampanjem knjiga u navedenoj seriji. Prva knjiga je doživjela četiri izdanja (četvrto 1995) , a zatim su slijedite u ovoj ediciji, takoder Šilićeve, knjige: “Šumske zeljaste biljke` (prvo izdanje 1977., četvrto 1990.), `Endemične biljke` (prvo izdanje 1984.; treće 1990.) i “Ukrasno drveće i grmlje` (1990.). Zahvaljujući bogatom iskustvu u izdavanju knjiga dr. Šilić inicira 2002. godine novu seriju knjiga pod nazivom “Priroda Bosne i Hercegovine`. Ovu Šilićevu inicijativu prihvaćaju nakladnici Matíca hrvatska, ogranak Čitluk i Franjevačka kuća Masna Luka, u čijoj ediciji Šilić publicira dvije knjige: `Endemične i rijetke biljke Parka prirode Blidinje` (2002.) i “Atlas dendroflore (drveće i grmlje) Bosne i Hercegovine` (2005.). Novoopisani taksoni i fitosocioliško-vegetacijske jedinice U okviru doprinosa poznavanju (sub)specijske i ekološke bioraznolikosti biljnog svijeta Bosne i Hercegovine, kao i onovremane Jugoslavije, Čedomil Šilić opisao je niz taksona fitosocioloških jedinica. Taksoni Satureja horvatii Šilić S. adamovicii Šilić S. fukarekii Šilić S. visianii Šilić Micromeria albanica (Griscb. ex K. Maly) Šilić, comb. nov. M. pseudocroatica Šilić M. kosaninii Šilić Acinos orontius (Malý K.) Šilić, comb. nov. A. hungaricus (Simonkai) Šilić, comb. nov. A.majoranifolius (Mill.) Šilić, comb. nov. Calamintha vardarensis Šilić Satureja x orjenisilis Šilić Acinos x ornixtus (Ausserd.) Šilić, comb. nov. x Calamicronieria liostii (Caruel) Šilić, comb. nov. Oreoherzogia puuilla (Turra) Vent subsp. illyrica Šilić Acinos alpines (L.) Moench subsp. dinaricus Šilić Satureja montana L. subsp. pisidica (Wettst.) Šilić, comb. nov. Satureja subspicata Bartl. ex Vis. subsp. Iiburnica Šilić Satureja subspicata Bartl. ex Vis. subsp. subspicata var. obcordata (Horak) Hayek f. obovata Šilić Micromeria croatica (Pers.) Schott var. croatica Šilić M. croatica (Pers.) Schott var. croatica f. linearilanceolata Šilić M. croatica (Pers.) Schott var. croatica f. ovalifolia Šilić M. croatica (Pers.) Schott var. croatica f. multicaulis Šilić M. thymifolia (Scop.) Fritsch f. parviflora Šilić M. thymifolia (Scop.) Fritsch f. condensatus Šilić M. thymifolia (Scop.) Fritsch f. hirsutior Šilić M. thymifolia (Scop.) Fritsch f. macrodonta Šilić M. dalmatica Bentham f. multiflora Šilić M. cristata (Hampe) Griseb. f. albiflora Šilić M. parviflora (Vis.) Reichenb. f . multiantha Šilić M. parviflora (Vis.) Reichenb. f. rubrotincta Šilić Satureja montana L. f. subquadrangula (Rochlena) Šilić Acinos orontius (Malý K.) Šilić f. albiflora Šilić]] Clinopodium vulgare L. f. unicephala Šilić]] C. vulgare L. f. minor Šilić]] Scilla lakusicii Šilić Vegetacijske jedinice Između ostalog, Šilić je samostalno i u koautorstvu opisao tri biosociološko-vegetacijske jdinice, prema tada široko prihvaćenom, danas gotovo napuštenom, sistemu Braun-Blanqueta: Heliospermo retzdorffiani-Oreoherzogietum illyricae Šilić Minuartio handelii-caricetum Bjelčić & Šilić Lino-Salvietum hrachyodoni Šilić & Abadžić Popularizacija nauke Osim naučnoistraživačkog rada, dr. Silić je imao izuzetan afinitet prema popularizaciji prirodnih znanosti, posebice biljnog svijeta. Kao rezultat takvog odnosa prema popularizaciji i edukaciji jest i njegovih 129 popularnih i naučno-popularnih radova. Najveći broj takvih priloga objavio je u glasilu Biološkog društva BiH “Biološki list` i glasilu nevladine ekološke organizacije Fondeko, pod nazivom “Fondeko svijet”. časopisu “Ekologija`, “Palčić` i dr. Slikarstvo i umjetnička fotografija Istovremeno sa upisom na fakultet učlanjnje se u Likovnu sekciju Akademskog kulturno-umjetničkog društva `Slobodan Princip-Seljo` u Sarajevu, pod rukovodstvom akademskog slikara Vojislava Hadžidamjanovića. Za pet godina rada u Sekciji stekao je osnovna znanja i vještine iz slikarstva, što mu je u daljnjem radu mnogo značilo i omogućilo da realizira brojne likovne kreacije (izložbe, ilustracije svojih i tuđih knjiga i knjiga i sl.). Već tokom studija, u organizaciji pomenutog Društva i Kluba studenata Šumarskog fakulteta, 1961.godine, priređuje samostalnu izložbu slika, uz veliku potporu profesora Vojina Gligića i poznatog kolekcionara slika Ilije Buljovčića, uposlenog na mjestu domara Fakulteta koji mu je pomogao oko izrade nekih okvira za izložene slike. Na ovoj samostalnoj izložbi, Šilić je izložio 40 uljanih slika i 30 grafika. Nakon ove izložbe, uključen je u brojne kolektivne izložbe Likovne sekcije AKUD “Slobodan Princip-Seljo`: u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Tuzli, Brčkom, Prijedoru, Zenici itd. Na smotri slikara–amatera kulturno-umjetničkih društava Bosne i Hercegovine, Šilić je 1963. dobio prvu nagradu Saveza amaterskih kulturno-umjetničkih društava i organizacije Bosne i Hercegovine za uspješno izlaganje na izložbama likovnih amatera Bosne i Hercegovine i kao najbolji slikar - amater (u žiriju bili akademski slikar Mario Mikulić i profesorica Sida Marjanović). Kao aktivan član Foto-kluba “Sarajevo”, Čedomil Šilić je izlagao na brojnim studentskim izložbama umjetničke i planinarske fotografije u tadašnjoj Jugoslaviji i inozemstvu (New York, Pendicherry: Ashram Photography, Indija). Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja (npr. `Zlatno oko` u Novom Sadu i dr.). Sudjelovao je na brojnim izložbama Planinarskog saveza Jugoslavije za što je dobio više diploma i nagrada u zemlji i inozemstvu. Čedomil Šilić je imao solidnu kućnu foto-laboratoriju u kojoj je sam razvijao svoje filmove i slike izložbenog formata, ulazcći u “tajne` fotografije. Djelovanje u naučno-stručnim asocijacijama uredništvima Čedomil Šilić je bio član i/ili funkcioner oko 25 naučno-stručnih duštava, redacija časopisa i edicija, među kojima su i: Redakcija `Biološkog lista` Izdavaki savjet Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (skr. – GZM, dugogodišnji predsjednik) Muzejsko društvo Bosne i Hercegovine Biološko društvo Bosne i Hercegovine Društva sistematičara Bosne i Hercegovine Društva za zaštitu prirode Bosne i Hercegovine Glavni i Koordinacijskog odhor za obilježavanje 100-te godišnjice Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine Uredništvo Vodiča kroz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Redakcija `Spomenice` Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine Redakcija glavni i odgovorni urednik GZM BiH – sveska za Prirodne nauke Redakcija i glavni, odgovorni i tehniki urednik ratne sveske GZM BiH (arheologija, etnologija, prirodne nauke), sveska je pripremana u ratnim uvjetima, izašla je iz štampe 1996. godine, a četiri godine kasnije sadržaj cijele ove sveske je preveden na engleski jezik u muzejskoj publikaciji WMBiH Redakcijski kolegijij edicije `Priroda Jugoslavije` Organizacijski i Redakcijski odbor Znanstvenog skupa `Minerali, stijene, izumrli i živi svijet Bosne i Hercegovine`, Sarajevo Organizacijski i Redakcijski odbora Naučnog skupa `Populacija, vrsta i biocenoza (u povodu 80 godina rođenja prof. dr. Živka Slavnića), Sarajevo, Redovni član Hrvatskog društva za znanost umjetnost (od 1993) Uredništvo naučno-popularne revije `Fondeko svijet` Sarajevo Internacionalna Istočno-alpsko-dinarska sekcija za istraživanje vegetacije Uredništva edicije `Priroda Bosne i Hercegovine` Upravni odbor Zemaljskogmuzeja Bosne i Hercegovine Redakcija edicije `Priroda Bosne i Hercegovine`. Biljke jugoslavije flora srbije...

Retko u ponudi Kao na slikama Strane lepo očuvane ali bi trebalo odneti knjigu kod knjigovesca da se tabaci ponovo povežu ili da se prekoriči. Mada kome ne smeta može i ovako čitati. Prvo izdanje Oton Kučera (Petrinja, 1. januar 1857 — Zagreb, 29. decembar 1931) bio je profesor, prirodnjak, astronom, najveći hrvatski popularizator tehnike i prirodnih nauka, književnik, predsednik Matice hrvatske, te autor nekoliko udžbenika iz fizike za srednje škole te niza naučno-popularnih dela iz fizike, astronomije i elektrotehnike. Rođen je 1. januara 1857. godine u Petrinji, kao prvo od trinaestoro dece u braku Ide i Franje Kučere, učitelja. Prema navodima porodice, Oton se rodio 31. decembra 1856. godine, ali su roditelji zbog praktičnih razloga (vojna obaveza i drugo), prijavili da se rodio 1. januara 1857.[a] Oca, učitelja, služba je ubrzo odvela iz Petrinje u Otočac, gde je Oton proveo detinjstvo i završio pet razreda osnovne škole, a zatim je nastavio gimnaziju u Senju. Iz Senja je u Otočac i natrag putovao preko Velebita, te ja na tim prelascima zavoleo Velebit, planine i zvezdani svod, što ga je pratilo tokom celoga života. Školovanje je nastavio u Vinkovcima gde je maturirao 1873. godine. Kao odličnom i talentovanom učeniku dodeljena mu je krajiška stipendija, te je otišao u Beč na studije fizike, matematike i astronomije. Studira kod čuvenih Jožefa Stefana, Ludviga Bolcmana i Johana Lošmita, a usavršava se u astronomiji na Bečkoj opservatoriji, čiji je direktor tada bio Karl fon Litrou. Bilo mu je ponuđeno mesto asistenta, ali su ga rodoljubni i porodični razlozi doveli natrag u Vinkovce, gde je u dobi od samo 19 godina počeo predavati u vinkovačkoj gimnaziji, a dve godine kasnije položio je u Beču profesorski ispit, kako su zahtevali propisi tadašnjeg doba. Tri godine kasnije objavljuje prve naučno-stručne radove. Uz glavne utemeljitelje, Spiridona Brusinu i Đuru Pilara, uključio se u osnivanje Hrvatskoga naravoslovnog (prirodoslovnog) društva, utemeljenog u Zagrebu, krajem 1885. godine. U godini osnivanja društva još je bio profesor gimnazije u Vinkovcima. Nalazimo ga pod brojem 101 u abecednom popisu redovnih članova društva, a u Glasniku, I godišta, iz 1886. godine, glasilu novoosnovanoga društva, Kučera je već prisutan člankom Čovek i prirodna nauka, u kojem daje pregled razvoja prirodnih nauka.[2] Premještajem u Požegu započinje naučno-popularizatorski rad, kojem je ostao veran sve do smrti. U Požegi je osnovao i prvu školsku opservatoriju, a 1892. godine štampana je njegova prva naučno-popularna knjiga, Crte o magnetizmu i elektricitetu. Naučna prosvećenost nekoga naroda ne stiče se samo školskim obrazovanjem, nego veliku ulogu u tom procesu ima popularizacija odnosno promocija nauke u narodu, što se postiže na više načina: popularnim predavanjima za široki krug različitih struka i obrazovanja, izdavanjem naučno-popularnih časopisa, koji na jednostavan način objašnjavaju čitalaštvu dosege određene nauke te objavljivanjem popularnih dela iz određene nauke, u kojima je na zanimljiv i jednostavan način prikazano ono najvažije iz nje, što bi trebalo predstavljati temelj za njeno upoznavanje. U 19. veku naročito je ojačala popularizacija nauke, naročito zato što se i u nauci počelo sistematično koristiti maternjim jezikom. Kučera slovi za najpoznatijeg hrvatskog popularizatora nauke i tehnike, a u astronomiji ga nazivaju i „hrvatskim Flamarionom“, po čuvenom francuskom popularizatoru astronomije. Kučera je smatrao da je odnos čoveka prema nauci o zvezdanom nebu sasvim drugačiji nego prema bilo kojoj drugoj nauci i da se može uporediti s odnosom čoveka prema rodnoj grudi i domovini, tako da astronomija usmerava čoveka na razmišljanja o poslednjim i najvećim problemima prirode i čoveka u njoj, a takva razmišljanja jako utiču na to da se umire i natrag potisnu strasti, koje ne krase obrazovane ljude te u tome vidi snagu astronomije i njenu veliku odgojnu vrednost za sve naraštaje. Najplodnije razdoblje stvaralaštva Prelaskom u Zagreb, 1892. godine, počinje Kučerino najplodnije razdoblje stvaralaštva. Delovao je na Realnoj gimnaziji, gde je uredio prvi savremeni kabinet za fiziku, 1893. godine, a iste godine iz štampe je izašla njegova knjiga Vrieme - crtice iz meteorologije. Godine 1895. izlazi i naučno-popularno astronomsko delo Naše nebo, štampano u izdanju Matice hrvatske, sa tiražom od 12.000 primeraka. Delo je dočekano oduševljenjem i rasprodato u kratkom vremenu, da bi doživelo još dva izdanja za Kučerinog života, godine 1921. u izdanju Hrvatskog prirodoslovnog društva i godine 1930. u izdanju Matice hrvatske. Za ovu knjigu Kučera je nagrađen iz zadužbine grofa Ivana Nepomuka Draškovića. Stotinu godina nakon prvoga izdanja u Zagrebu je 1995. godine štampano i četvrto izdanje Našeg neba. Godine 1899. Oton Kučera je napisao udžbenik Fizika za niže razrede, s dodatkom iz astronomije i hemije i promovisan za doktora na Univerzitetu u Zagrebu, tezom o Marinu Getaldiću te postao predavač više matematike i teorijske fizike s mehanikom na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, gde je predavao sve do penzionisanja, 1915. godine. Na Šumarskoj akademiji uveo je dvogodišnji geodetski tečaj, a prve godine je bio na njegovom čelu. Iz ovog geodetskog tečaja izrastao je današnji Geodetski fakultet u Zagrebu. Godine 1902. štampana je njegova Eksperimentalna fizika za više i srednje i njima slične škole, a iste godine je, na njegov podsticaj, u okviru Hrvatskoga prirodoslovnog društva, osnovana Astronomijska sekcija. Kučera je potom, uz svoja predavanja na fakultetu, prihvatio i zahtevan posao direktora Opservatorije, čije je utemeljenje inicirao i aktivnim delovanjem uspeo ostvariti i koja je otvorena 1903. godine. Iz Kučerinih spisa doznajemo da u vreme osnivanja Astronomijske sekcije niti u najvišim vrstama hrvatske inteligencije još nije bilo dovoljno svesti o važnosti i potrebi astronomije kao kulturnom elementu u obrazovanju svakoga inteligenta bez obzira na njegovo zvanje i zanimanje. Držao je, međutim, da niti kod velikih naroda nije bilo drugačije te navodi da je iste godine kad je osnovano Hrvatsko naravoslovno društvo, francuski astronom Kamil Flamarion osnovao Francusko astronomsko društvo u Parizu (1886), te da je to društvo, u jednom od najcivilizovanijih naroda sveta, od 40 miliona ljudi, u prvoj godini delovanja okupilo jedva 90 članova. Tim se više mogao ponositi činjenicom da je broj članova Hrvatskoga prirodoslovnog društva do osnivanja Astronomijske sekcije padao i iznosio 95 članova, a nakon osnivanja porastao na oko 230, što svedoči koliko zanimanje je pobudilo osnivanje te sekcije kao i ideje o utemeljenju hrvatske društvene opservatorije. Godine 1924. i sâm je izabran za člana Francuskog astronomskog društva u Parizu. U godini otvaranja Opservatorije, 1903, iz štampe izlazi njegova knjiga Talasi i zrake, a 1907. prevodi udžbenike: J. Scheiner, Uredba svemira i I. Walentin, Fizika za više razrede srednjih škola. Celo to vreme bio je aktivan i na mnogim drugim poljima: predsednik je prvoga radio kluba, član književnoga odbora Matice hrvatske, a osam godina, od 1909. do 1917. i njen predsednik. Od 1908. do 1911. predsednik je društva srednjoškolskih profesora. Redovni je predavač na Zagrebačkom narodnom univerzitetu, na kojem su njegova predavanja bila vrlo rado slušana. Uza sve ovo i u uredništvu je Glasnika hrvatskoga planinarskog društva, od prvoga broja, da bi u vremenu od 1892. do 1913. godine bio odbornik, sekretar i predsednik Hrvatskoga planinarskog društva. Bio je i član Bratstva hrvatskog zmaja, pod nazivom zmaj Petrinjski te član radnik Hrvatskoga književnog društva svetog Jeronima. Drugi put upravnik Opservatorije Godine 1915. Kučera je penzionisan, a 1920. godine, nakon sloma Austrougarske monarhije, reaktivirao se i postao srednjoškolskim direktorom pri Zemaljskoj kraljevskoj vladi, a zatim i ponovno upraviteljem Opservatorije od 1920. do 1925. godine, kada po drugi puta odlazi u penziju. U vremenu od 1924. do 1926. uređivao je Astronomski kalendar „Bošković“. Između brojnih knjiga koje je objavio u svojem kasnijem razdoblju ističu se one iz biblioteke „Novovjeki izumi“, Gibanja i sile (Crtice iz mehanike neba i zemlje) iz 1915. i Telegraf i telefon bez žica, iz 1925. godine. Iz prvoga braka imao je kći Elsu, kasnije poznatu hrvatsku psihološkinju. Nakon smrti prve supruge oženio se i imao još troje dece: Maru, Nevenku i sina Vlahu. U poslednjim godinama života morao je zbog porodičnih razloga prodati porodičnu kuću u Jurjevskoj ulici 14. u Zagrebu te je do kraja života živeo u iznajmljenom stanu u Mallinovoj ulici. Umro je 29. decembra 1931., uoči svoga rođendana, a na sam pravi dan rođenja, 31. decembra, pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj. Zbog njegovog golemog doprinosa naučnom i tehnološkom preporodu Hrvatske, odgajanja mnogih ljubitelja astronomije, pa i otkrivača lično, prvi numerisani asteroid Opservatorije Višnjan, otkriven 22. maja 1996. godine, imenovan je njemu u čast, (7364) Otonkucera. Dela Crte o magneztimu i elektricitetu, 1892. Vrieme, crtice iz meteorologije, 1893. Naše nebo, 1895. Valovi i zrake, 1903. Gibanja i sile (Crtice iz mehanike neba i zemlje), 1915. Telegraf i telefon bez žica, 1925. Nikola Kopernik astronomija old rare ex yu croatian serbian yugoslavian books astronomy