ispisana 1936

Početak 50ih,Jugoslavija

2XL VELIČINA-KAO NEKORIŠĆENO-LASTIŠI ODLIČNI NAŠA MODA-ZAGREB DONJI DEO STRUK 29-56 CM DUBINA 40 CM BRUS OBIM 86 CM ŽICA U KORPI 29 CM

Cena je po kompletu za Hulk set Spajdermen set trenutni nemam na stanju! Proverite porukom dal je zeljeni set na stanju U svakom kompletu se nalaze: Maska i akciona figura Kostim sa aplikacijom heroja - gornji deo Rukavica i ispaljivac tokena Novo u pakovanju!

BOJA ZELENKASTO-BELA, KOMPLET KAO NOV BLEJZER RAMENA 43 CM PAZDUH 48 CM DUŽINA 65 CM ZVONCARE STRUK 39 CM DUBINA 35 CM KUKOVI 49 CM UNUT DUŽ NOGAVICE 74 CM NOGAVICA NA DNU ŠIRINA 32 CM

KOSTIM IZ BAVARIJE NEMAČKA ISPISANA

Kolor razglednica Kaloča narodni kostim Mađarska Postcard Hungary : Kalocsa Nepviselet nije korišćena Dimenzije:10,5x14,7 cm K Š S 11 R4

Igracka kupljena u Mcdonalds-u.1995god.Igracka moze da se stavi u kostim vestice.Kostim je iz dva dela,prikazano na slikama.

Covek od celika ,Srebrni kostim 10 cm Stanje sa slika SVI MOJI PREDMETI NA KUPINDU : https://www.kupindo.com/Clan/180001/SpisakPredmeta

Originalna mini beba obucena u kostim magarenceta iz crtaca Vini Pu (Winnie the pooh). Visina: 10 cm Proizvodjac: Giochi Preziosi Pogledajte ovde ostale Dizni igracke koje nudim: http://www.kupindo.com/Clan/Shmickey86/SpisakPredmeta

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! 238 od 248, Fali 12 slicica Barbika ili Barbi je modna lutka koju je proizvela američka kompanija Matel i prvi put se pojavila na tržištu u martu 1959. godine. Poslovna žena Rut Handler zaslužna je za kreiranje lutke, a inspiracija joj je bila nemačka lutka Bild Lili.[1] Barbi je skoro 50 godina jedan od najprodavanijih proizvoda u industriji igračaka. Tokom istorije Barbika je bila dostupna u različitim varijantama, prikazana u različitim životnim situacijama, u različitim zanimanjima, sa dodacima uključujući i ostale članove porodice i kolekcionarske lutke. Često je meta kritika zbog života i izgleda, a brend je učestvovao u mnogim tužbama zbog imitacija i parodiranja. Kasnije su snimljeni i animirani filmovi o njoj. Istorija Rut Handler je tvorkinja Barbi lutke. Njen suprug Eliot Handler je osnovao Matel kompaniju 1945. godine, najveću svetsku kompaniju za igračke. Kada je njena ćerka Barbara bila dete, rado se igrala s papirnim lutkama, pa je njena majka dobila ideju da stvori trodimenzionalnu lutku za devojčice. Prvobitno je želela da lutku nazove „Barbara” po ćerki ili „Bab” po nadimku njene ćerke. Ta imena su, međutim, zaštićena autorskim pravima. Kako je Rut Handler navela, cela filozofija Barbike je da omogući devojčici da kroz igru sa njom može da bude šta god poželi. Prema njenim rečima, Barbika je uvek predstavljala činjenicu da žena ima izbor.[2] Prva Barbi lutka je prikazana 9. marta 1959. godine na sajmu igračaka u Njujorku. Nosila je crno-beli zebra kostim i bila je dostupna u prodaji kao plavuša i brineta. U prvoj godini je ukupno prodato 300.000 Barbi lutaka, a početna cena je iznosila tri dolara.

313 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! 237 od 248, Fali 13 slicica Barbika ili Barbi je modna lutka koju je proizvela američka kompanija Matel i prvi put se pojavila na tržištu u martu 1959. godine. Poslovna žena Rut Handler zaslužna je za kreiranje lutke, a inspiracija joj je bila nemačka lutka Bild Lili.[1] Barbi je skoro 50 godina jedan od najprodavanijih proizvoda u industriji igračaka. Tokom istorije Barbika je bila dostupna u različitim varijantama, prikazana u različitim životnim situacijama, u različitim zanimanjima, sa dodacima uključujući i ostale članove porodice i kolekcionarske lutke. Često je meta kritika zbog života i izgleda, a brend je učestvovao u mnogim tužbama zbog imitacija i parodiranja. Kasnije su snimljeni i animirani filmovi o njoj. Istorija Rut Handler je tvorkinja Barbi lutke. Njen suprug Eliot Handler je osnovao Matel kompaniju 1945. godine, najveću svetsku kompaniju za igračke. Kada je njena ćerka Barbara bila dete, rado se igrala s papirnim lutkama, pa je njena majka dobila ideju da stvori trodimenzionalnu lutku za devojčice. Prvobitno je želela da lutku nazove „Barbara” po ćerki ili „Bab” po nadimku njene ćerke. Ta imena su, međutim, zaštićena autorskim pravima. Kako je Rut Handler navela, cela filozofija Barbike je da omogući devojčici da kroz igru sa njom može da bude šta god poželi. Prema njenim rečima, Barbika je uvek predstavljala činjenicu da žena ima izbor.[2] Prva Barbi lutka je prikazana 9. marta 1959. godine na sajmu igračaka u Njujorku. Nosila je crno-beli zebra kostim i bila je dostupna u prodaji kao plavuša i brineta. U prvoj godini je ukupno prodato 300.000 Barbi lutaka, a početna cena je iznosila tri dolara.

313 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Neke stranice se uredno odvojile od tabaka, znaci nije pocepano samo su se odvojile! Sve ostalo uredno! 180 Slicica Barbika ili Barbi je modna lutka koju je proizvela američka kompanija Matel i prvi put se pojavila na tržištu u martu 1959. godine. Poslovna žena Rut Handler zaslužna je za kreiranje lutke, a inspiracija joj je bila nemačka lutka Bild Lili.[1] Barbi je skoro 50 godina jedan od najprodavanijih proizvoda u industriji igračaka. Tokom istorije Barbika je bila dostupna u različitim varijantama, prikazana u različitim životnim situacijama, u različitim zanimanjima, sa dodacima uključujući i ostale članove porodice i kolekcionarske lutke. Često je meta kritika zbog života i izgleda, a brend je učestvovao u mnogim tužbama zbog imitacija i parodiranja. Kasnije su snimljeni i animirani filmovi o njoj. Istorija Rut Handler je tvorkinja Barbi lutke. Njen suprug Eliot Handler je osnovao Matel kompaniju 1945. godine, najveću svetsku kompaniju za igračke. Kada je njena ćerka Barbara bila dete, rado se igrala s papirnim lutkama, pa je njena majka dobila ideju da stvori trodimenzionalnu lutku za devojčice. Prvobitno je želela da lutku nazove „Barbara” po ćerki ili „Bab” po nadimku njene ćerke. Ta imena su, međutim, zaštićena autorskim pravima. Kako je Rut Handler navela, cela filozofija Barbike je da omogući devojčici da kroz igru sa njom može da bude šta god poželi. Prema njenim rečima, Barbika je uvek predstavljala činjenicu da žena ima izbor. Prva Barbi lutka je prikazana 9. marta 1959. godine na sajmu igračaka u Njujorku. Nosila je crno-beli zebra kostim i bila je dostupna u prodaji kao plavuša i brineta. U prvoj godini je ukupno prodato 300.000 Barbi lutaka, a početna cena je iznosila tri dolara.

Stanje kao na fotoggrafijama Redje u ponudi! 49cm x 69cm Dog eat Dog (objavljen kao Einer frisst den anderen u Njemačkoj) njemački je krimi-dramski film iz 1964. godine u kojem su glumili Jayne Mansfield, Cameron Mitchell, Dodie Heath, Ivor Salter, Isa Miranda, Elisabeth Flickenschildt, Werner Peters i Pinkas Braun. Snimanje se dogodilo krajem 1963. u Jugoslaviji. [1] Mansfield je bila trudna s Mariskom Hargitay tijekom snimanja. Directed by Richard Cunha Gustav Gavrin Written by Robert Bloomfield Michael Elkins Robert Hill Produced by Carl Szokoll Starring Jayne Mansfield Cameron Mitchell Dodie Heath Ivor Salter Isa Miranda Elisabeth Flickenschildt Werner Peters Pinkas Braun Release date 26 June 1964 (Germany) 17 December 1964 (Italy) 13 June 1965 (UK) 13 July 1966 (US) Running time 86 minutes Countries Germany Italy Liechtenstein Languages German English Jayne Mansfield - Darlene/Mrs. Smithopolis (Voiced by Carolyn De Fonseca) Cameron Mitchell - Lylle Corbett (Voiced by Dan Sturkie) Dodie Heath - Sandra Morelli (billed as: `Dody Heath`) Ivor Salter - Dolph Kostis/Mr. Smithopolis Isa Miranda - Madame Benoit Elisabeth Flickenschildt - Lady Xenia Werner Peters - Jannis, Xenia`s butler Pinkas Braun - Livio Morelli Robert Gardett - Police Detective Gino Ines Taddio - Hotel Singer Siegfried Lowitz - Bank Guard (scenes deleted) Aldo Camarda - Hotel Barman Originalan filmski plakat Kinematografi Zagreb

Stara figura / statua dečaka koji piški - Maneken Pis iz 1950-1960-te god. prošlog veka. Izuzetno kvalitetno izrađena od livene bronze sa dubokom 24.K. pozlatom izuzetne fine završne obrade. Vrlo lepo izgleda. Nova, očuvana bez ikakvih oštećenja ili tragove korišćenja. Dimenzije: Visina 15 cm. Širina 5 cm. Težina: 485 gr. dosta teška, čisto bronze nema tega. Uživo neuporedivo lepša i bolja nego na fotografijama. Teško je fotografisati verovatno zbog reflesije svetla. Možete, na licu mesta da razgledate predmet i to pre kupovine bez ikakvih obaveza, dovoljno je samo Kupindo-Limudo porukom da me obavestite da želite pogledati predmet. Figure Maneken pis su vrlo cenjene i skupo cene, o tome možete dosta da čitate na internetu . Cene dostiže i preko 100$ i to za korišćeni obični metalni primerak od aluminjuma i ofarban braon bojom rekoh bi čista kopija - pogledati petu sliku. Dok ova figura koju nudim je originalna, stara izrađena od bronze, nova i 6 puta jeftinije, Pogledajte fotografije i pitajte me pre kupovine ukoliko imate bilo kakvih pitanja. Moje ostale oglase možete pogledati preko sledećeg linka: http://www.kupindo.com/Clan/dragov/SpisakPredmeta Pročitajte još i odeljak *uslovi prodaje* imate mnoge pogodnosti. F.6 ----------------------------O * Maneken Pis * -u ------------------------- jedan od najpoznatijih simbola Brisela nije fantastični most, niti toranj, niti katedrala, već mala statua dečaka koji veselo piški? ! Maneken Pis, dečak koji piški u fontanu, je najpoznatija atrakcija Brisela, koju posete stonine turista svakog dana. Ali malo njih zna da Pis nije sam. On ima porodicu koju čine sestra i pas, i koji imaju isti problem – piške na javnim mestima. Poznata statua Manekena Pisa se nalazi na raskršću sve ulice u blizini Grand palasa. Na tom mestu se nalazi od 1619. godine, a napravio ju je skulptor Ijeronimus Dukesnoj. Jedan od razloga zašto je Maneken Pis toliko popularan kod turista je što malo-malo pa promeni kostim. Nekoliko puta nedeljno statua se presvlači, a javnost je obeveštena raasporedom koji se ističe po okolnim ulicama. Ormar Manekena Pisa sadrži nekoliko stotina različitih kostima. Tako, dana 15.02.2016.g. je bio obučen u srpsku narodnu nošnju, povodom Dana državnosti. Bronzanu statuu povremeno oblače u razne kostime, o čemu brine posebna gradska služba. Maneken, što na lokalnom narečju znači `mali čovek`, prvi put je poneo srpsku nošnju 2011. godine. Dečak visok 61 centimetar povremeno umesto vode piški pivo, što se, na radost prolaznika, dogodilo i danas u podne ( 15.2.2016.g. ). Postoje dve legende o poreklu ove statue iz 17. veka, koja je u prošlosti ukradena čak sedam puta. Prema prvoj legendi, Brisel je u 14. veku bio pod opsadom. Neprijatelji su planirali da eksplozivom raznesu njegove zidine, ali je jedan dečak razotkrio njihov plan i popiškio se na fitilj. Druga legenda kaže da je fontanu sagradio bogati trgovac, u znak zahvalnosti sugrađanima koji su mu pomogli da pronađe nestalog sina. I ove godine, dana 15.02.2022 Simbol grada Brisela, Maneken Pis, statua dečaka koji piški, je u znak obeležavanja Dana državnosti Srbije, obučen u srpsku narodnu nošnju – opanke, jelek i šajkaču. Pogledati četvrtu sliku. Detalnije možete pogledati na link: vesti-rs.com/2022/02/15/simbol-grada-osvanuo-u-opancima-sa-sajkacom-na-glavi/

Detalji predmeta Stanje Nekorišćeno Detaljno stanje Odlično Materijal Livena bronza sa pozlatom Originalnost Original Kulturno dobro Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine Stara figura / statua dečaka koji piški - Maneken Pis iz 1950-1960-te god. prošlog veka. Izuzetno kvalitetno izrađena od livene bronze sa dubokom 24.K. pozlatom izuzetne fine završne obrade. Vrlo lepo izgleda. Nova, očuvana bez ikakvih oštećenja ili tragove korišćenja. Dimenzije: Visina 15 cm. Širina 5 cm. Težina: 485 gr. dosta teška, čisto bronze nema tega. Uživo neuporedivo lepša i bolja nego na fotografijama. Teško je fotografisati verovatno zbog reflesije svetla. Možete, na licu mesta da razgledate predmet i to pre kupovine bez ikakvih obaveza, dovoljno je samo Kupindo-Limudo porukom da me obavestite da želite pogledati predmet. Figure Maneken pis su vrlo cenjene i skupo cene, o tome možete dosta da čitate na internetu . Cene dostiže i preko 100$ i to za korišćeni obični metalni primerak od aluminjuma i ofarban braon bojom rekoh bi čista kopija - pogledati šestu sliku. Dok ova figura koju nudim je originalna, stara izrađena od bronze, nova i 6 puta jeftinije. Pogledajte fotografije i pitajte me pre kupovine ukoliko imate bilo kakvih pitanja. Moje ostale oglase možete pogledati preko sledećeg linka: http://www.kupindo.com/Clan/dragov/SpisakPredmeta Pročitajte još i odeljak *uslovi prodaje* imate mnoge pogodnosti. F.6 ----------------------------O * Maneken Pis * -u ------------------------- jedan od najpoznatijih simbola Brisela nije fantastični most, niti toranj, niti katedrala, već mala statua dečaka koji veselo piški? ! Maneken Pis, dečak koji piški u fontanu, je najpoznatija atrakcija Brisela, koju posete stonine turista svakog dana. Ali malo njih zna da Pis nije sam. On ima porodicu koju čine sestra i pas, i koji imaju isti problem – piške na javnim mestima. Poznata statua Manekena Pisa se nalazi na raskršću sve ulice u blizini Grand palasa. Na tom mestu se nalazi od 1619. godine, a napravio ju je skulptor Ijeronimus Dukesnoj. Jedan od razloga zašto je Maneken Pis toliko popularan kod turista je što malo-malo pa promeni kostim. Nekoliko puta nedeljno statua se presvlači, a javnost je obeveštena raasporedom koji se ističe po okolnim ulicama. Ormar Manekena Pisa sadrži nekoliko stotina različitih kostima. Tako, dana 15.02.2016.g. je bio obučen u srpsku narodnu nošnju, povodom Dana državnosti. Bronzanu statuu povremeno oblače u razne kostime, o čemu brine posebna gradska služba. Maneken, što na lokalnom narečju znači `mali čovek`, prvi put je poneo srpsku nošnju 2011. godine. Dečak visok 61 centimetar povremeno umesto vode piški pivo, što se, na radost prolaznika, dogodilo i danas u podne ( 15.2.2016.g. ). Postoje dve legende o poreklu ove statue iz 17. veka, koja je u prošlosti ukradena čak sedam puta. Prema prvoj legendi, Brisel je u 14. veku bio pod opsadom. Neprijatelji su planirali da eksplozivom raznesu njegove zidine, ali je jedan dečak razotkrio njihov plan i popiškio se na fitilj. Druga legenda kaže da je fontanu sagradio bogati trgovac, u znak zahvalnosti sugrađanima koji su mu pomogli da pronađe nestalog sina. I ove godine, dana 15.02.2022 Simbol grada Brisela, Maneken Pis, statua dečaka koji piški, je u znak obeležavanja Dana državnosti Srbije, obučen u srpsku narodnu nošnju – opanke, jelek i šajkaču. Pogledati petu sliku. Detalnije možete pogledati na link: vesti-rs.com/2022/02/15/simbol-grada-osvanuo-u-opancima-sa-sajkacom-na-glavi/

Sekira najveceg strip junaka Zagora. Napravljena od prirodnog kamena, sa drvenom drskom. Retko , kolekcionarsko Zagor je stripski junak autora Serđa Bonelija (scenario) i Galijena Ferija (crtež) koji je nastao 1961. godine u Italiji. Na prostorima bivše SFRJ prvi put se pojavio 1968. godine, u stripu pod naslovom „Nasilje u Darkvudu“. Puno ime Zagora je Zagor Te-Nej, što na jeziku Algonkin Indijanaca znači „duh sa sekirom“. Pravo ime ovog strip heroja je Patrik Vajlding. Prvobitno, Zagoru je bilo nadenuto ime Ajaks, ali se Boneli predomislio kad je čuo da postoji deterdžent istog imena. Radnja stripa se dešava u Darkvudskoj šumi u Severnoj Americi. Zagor je predstavljen kao lik atletske građe sa prepoznatljivim kostimom čiji je osnovni deo crvena majica sa žutim krugom u sredini, u kojem je nacrtana slika orla raširenih krila. Njegov verni pomoćnik i saputnik u brojnim avanturama je simpatični debeli Meksikanac Čiko. Tu su još i Tonka, poglavica Mohavka i Zagorov krvni brat, Dok Lester, indijanski vrač Mnogooki itd. Jedan od njegovih legendarnih neprijatelja je ludi naučnik po imenu Helingen. Zagorovo pravo ime je Patrik Vajlding, a rođen je u kolibi kod Klir Votera (Darkvud). Roditelju su mu se zvali Beti i Majk Vajlding i bili su irskog porekla. Kada je bio dečak, roditelje su mu ubili Indijanci Abenake koje je predvodio belac Solomon Kinski. Zagora je spasao otac bacivši ga u reku pre nego što je zajedno sa njegovom majkom nastradao u zapaljenoj kući koju su zapalili Indijanci. Nakon toga ga iz reke spašava lutalica Fici, čovek koji je bio bogati trgovac u Bostonu i koji se toga odrekao da bi došao da živi u divljini. Fici ga je naučio da rukuje kamenom sekirom. Tokom odrastanja, Patrik traži Solomona Kinskog da mu se osveti zbog smrti svojih roditelja. Jednog dana saznaje gde se on nalazi i sprema osvetu. Dolazi u selo Indijanaca Abenaka kojima je Kinski bio neka vrsta poglavice i ubija nekoliko Indijanaca iz zasede. Nakon toga Indijance hvata panika i većina napušta selo, dok manji broj ostaje uz Kinskog. Nakon toga ulazi u selo i ubija ostatak Indijanaca i bori se sa Kinskim i savlada ga. Tada mu Kinski govori da je njegov otac bio bivši vojni oficir koji je izvršio zločin nad indijancima i da je to razlog zašto su ubili njegove roditelje. Patrik ne može da veruje, ali kada vidi članak u novinama da je njegov otac proglašen krivim za taj zločin, pada na kolena i očajava. Tada Kinski uzima pištolj i nišani u Patrika. U tom trenutku se pojavljuje Fici i pogađa Kinskog sekirom i ubija ga. Ipak i Kinski je stigao da puca i pogađa Ficija, koji nakon nekoliko trenutaka umire na Patrikovim rukama. Posle tih događaja, Patrik odlazi razočaran, tužan i tada donosi odluku: „Ubuduće ću raditi samo na miru! Pokušaću izmiriti Indijance i belce, uneti više razumevanja za njih. Pomagaću onima koje ocenim pravednima, bez razmišljanja o tome ko kojoj rasi pripada“. Tako je počeo svoj put borbe protiv nepravde. Jednog dana je naišao na grupu Indijanaca koji su napali grupu glumaca sa kočijama. Savladao ih je i ubio njihovog poglavicu. Glumci koje je spasao su bili porodica Salivan koji će kasnije postati njegovi veliki prijatelji. Tokom upoznavanja sa njima, ispričao im je svoju tužnu priču i oni mu prave crveni kostim sa orlom na grudima, a Patrik daje sebi ime „Duh sa sekirom“ (indijanski naziv Za-gor Te-Nej). Kasnije tokom skupa indijanskih poglavica Darkvuda pojavljuje se u plamenom krugu na jednom proplanku. Indijanci videvši to pomisliše da je to duh i da ga je Manitu poslao. Tada Zagor govori: „Izbacite strah iz srca sinovi Manitua! Veliki Duh me nije poslao na zemlju da bih vas kaznio, nego da bih vam pokazao pravi put, kako bih vam ukazao na mudre odluke. Za-gor Te-Nej je moje ime, a ova sekira je moj znak! Ne zaboravite to“. Sve poglavice su prihvatile Zagora za svog zaštitnika, osim jednog koje se zvao Oga-Ito i koji je mrzeo belce. On Zagora izaziva na dvoboj u kojem ga Zagor pobeđuje i ubija.

Stanje kao na fotografijma, iskrzan po ivicam i ponegde zaceplpjen, nije puno 100 cm x 70 cm Gigi je mjuzikl snimljen 1958. u režiji Vincentea Minnellija. Scenarij je napisao Alan Jay Lerner koji se temelji na istoimenom romanu iz 1944. autorice Colette. Film ima pjesme sa stihovima koje je napisao sam Lerner; muziku je komponirao Frederick Loewe, a aranžer i dirigent bio je André Previn. Godine 1991. Gigi je odabran na čuvanje u Nacionalnom filmskom registru Sjedinjenih Američkih Država pri Kongresnoj biblioteci kao `kulturno, historijski i estetski značajan.` Američki filmski institut ga je rangirao na 35. mjestu u kategoriji `100 godina... 100 strasti`. Film se smatra posljednjim velikim muzičkim ostvarenjem MGM-a i konačnim velikim dostignućem Freed Unita, na čijem je čelu bio producent Arthur Freed, iako će on kasnije proizvesti još nekoliko filmova, uključujući mjuzikl Zvona zvone 1960. Film je bio temelj za neuspjeli pozornišni mjuzikl na Broadwayu 1973. Radnja se dešava u Parizu na prelasku iz 19. u 20. vijek i počinje s Honoréom Lachailleom (Maurice Chevalier) među visokim društvom u Bulonjskoj šumi. Šarmantni stari raskalašnik, on cinično primjećuje: `Kao i svuda, većina ljudi u Parizu se vjenčavaju, ali ne svi. Postoje i neki koji neće da se žene i neki koji nisu oženjeni. Godine 1900. u Parizu Honoré Lachaille, iskusni poznavalac ljepote i mode, šeta se kroz Bulonjsku šumu, diveći se sjaju mladosti utjelovljenom u duhovitoj školarki Gigi Alvarez. Kasnije, Honoré se susreće sa svojim elegantnim nećakom Gastonom, bogatim nasljednikom carstva šećera, koji kaže da je umoran da bude u centru pažnje pariskog društva. Na Honoréovo iznenađenje, Gaston priznaje da jedino mjesto gdje se može opustiti je u skromnom stanu Honoréove bivše ljubavnice, madam Alvarez, Gigijeve bake i starateljke. U međuvremenu, na njenim sedmičnim lekcijama o bontonu sa svojom kraljevskom tutorkom Alicijom, Gigi se bori da obuzda svoj prirodni nagon, dok uči o pravilima za vrijeme večere. Kada se Gigi žali da ona nikad ne smije prihvatiti ničije pozive i da nema prijatelja, Alicia joj objašnjava da se ne smije miješati s običnim ljudima koji žive običnim životom. Gigi priznaje da je svjesna da su žene u njenoj familiji malo neobične po tome što se nikada ne udaju, ali je zbunjena zbog toga. Alicia onda savjetuje Gigi o važnosti prepoznavanja skupog nakita i upozorava je da nikada ne prihvata drugorazredne poklone ili muškarce. Nakon što pokazuje Gigi kako razlikovati fine cigare, Alicia podsjeća svoju nećakinju da sve što ona uči ima svrhu i savjetuje joj da ne zaboravi da je ljubav umjetnost. Zbunjena o tome šta jedenje, nakit i duhan imaju veze s umjetnošću, Gigi odlazi kući i nailazi na Gastona, koji je bio u posjeti kod madam Alvarez. Oduševljen Gigijevom bezazlenom prirodom, Gaston je poziva na klizalište, gdje njegova trenutna ljubavnica, Liane d`Exelmans, uzima lekcije iz klizanja. Gigi iznenađuje Gastona kada mu izjavljuje da ona smatra Liane običnom i grubom. Te večeri, dok je večerao sa Liane i Honoré u restoranu Maxim, Gaston shvaća da su misli Liane negdje drugdje. Sljedećeg jutra Gaston govori Honoreu da je duboko uvrijeđen kada je saznao od privatnih detektiva da se Liane potajno viđa sa njenim instruktorom klizanja. Kad Gaston nagovještava da će okončati svoj ​​odnos s Liane preko pisma, Honoré insistira da raskid mora biti u skladu sa Gastonovim stilskim ugledom. Sjedajući u Gastonov potpuno novi automobil, dvojica muškaraca slijede Liane do Honfleura gdje Gaston plaća instruktoru klizanja da napusti Liane, a zatim je kritikuje u restoranu i izjavljuje joj da raskida vezu. Honoré zatim ohrabruje Gastona da prisustvuje svim nadolazećim modernim zabavama kako bi se pokazalo da raskid nije imao nikakav utjecaj na njega. Gigi i baka naknadno prate Gastonove avanture kroz novinske kolumne i nekoliko sedmica prolazi prije nego što ih on ponovo posjećuje. Dolazi jedne večere i donosi čokolade i šampanjac, te otkriva da će uskoro ići za Trouville. Nakon što madam Alvarez uvjerava Gastona da odustane od zabave sa dvije stotine gostiju kod Eiffelovog tornja, Gigi mu nudi da se karta s njim i kladi se da će, ako izgubi morati povesti nju i njezinu baku za Trouville. Kad Gigi pobjeđuje u igri, Gaston galantno pristaje ispuniti svoj ​​dio opklade, unatoč protivljenjima madam Alvarez, i priznaje da on ima više zabave sa Gigi nego sa bilo kim drugim. Kod Trouvillea, Gaston prati raskošnu Gigi na plaži, igra tenis i jaši magarca. Honoré, koji je također došao na more, začudio se kada je sreo madam Alvarez i njih dvoje zatim prepričavaju uspomene o njihovoj romantičnoj prošlosti. Po povratku u Pariz, madam Alvarez je pozvana od strane Alicie, koja je kritikuje što je prihvatila Gastonov poziv za Trouville zato što Gigi nije bila dobro pripremljena. Zaprepaštena sugestijom da je Gigi dovoljno zrela da otpočne romantičnu vezu sa Gastonom, madam Alvarez ipak nevoljko prihvaća sestrin savjet. Dok se Gaston odmara u Monte Carlu, Gigi posjećuje Aliciu svaki dan, ali njena tetka je obeshrabrena time da je Gigi i dalje nezrela i da ne cijeni njene lekcije. Iako se Gigi osjeća nelagodno u lepršavim haljinama kupljenim za nju od strane Alicie, kada se Gaston vraća ona oblači jednu za njega. Gaston je tako ogorčen Gigijevom neočekivanom transformacijom u odraslu osobu tako da poput oluje izlazi iz stana, da bi se nekoliko trenutaka kasnije vratio i pitao Gigi da idu na čaj u Swank Reservoir klub. Madam Alvarez to zabranjuje, ali u privatnom razgovoru kaže Gastonu da ako želi da se Gigi viđa sa njim u društvu, oni moraju imati formalno razumijevanje. Razbješnjen idejom, Gaston odlazi, te ljutito šeta ulicama smatrajući Gigi samo kao dijete dok on najednom shvaća da ona zaista postaje mlada dama. Gaston se vraća u stan i predstavlja svoju ponudu madam Alvarez, koja opet traži odobrenje od Alicie. Nakon što Alicia pristaje na uslove da Gaston službeno preuzima Gigi, žene se slažu da za sada neće ništa reći Gigi o aranžmanu. Kasnije, Gaston svraća u stan sa cvijećem za Gigi i poziva je na večeru. Kad Gaston pokušava objasniti promjene u njihovom odnosu, bio je zapanjen kako ga je glatko odbila. Gigi otkriva da je ona shvatila da je ona sada njegova ljubavnica i također otkriva da kada on postane umoran od nje onda će se očekivati ​​od nje da ode drugom čovjeku. Gigi zaključuje da to nije u njezinoj prirodi da živi na takav način. Šokiran njenom iskrenošću, Gastonu je neugodno, ali Gigi ističe da mu nimalo nije bilo neugodno napraviti aranžmane za nju sa madam Alvarez da ona postane njegova ljubavnica. Gigi zatim otkriva svoju želju da ona i Gaston mogu biti prijatelji kao i prije, ali Gaston izjavljuje da ne mogu, jer on je voli. Zapanjena, Gigi ga kritikuje da on nju želi samo kao ljubavnicu, i da on zaista ne brine za nju i onda bježi u svoju sobu. Zbunjen i ljutit, Gaston galami na madam Alvarez što je odgojila Gigi nepropisno i odlazi. Dok se Gaston sastaje sa Honoréom da mu se požali o situaciji, madam Alvarez telefonira Aliciu i saopštava joj vijesti. Užasnuta, Alicia napušta svoj ​​stan i po prvi put dolazi u sestrin stan. One su iznenađene kada Gaston stiže, nakon što je dobio poruku od Gigi. Na Alicijino olakšanje, Gigi Gaston priznaje da bi bila sretnija s njim nego bez njega, a i pristaje na dogovor. Iako nesigurna o svemu, Gigi, lijepo obučena, prati Gastona da bi se pridružili društvu u Maximu. Koristeći sve Alicijine savjete, Gigi je savršena pratilja, što dodtano uznemiruje Gastona, ali ipak joj poklanja prekrasnu smaragdnu narukvicu. Kad Honoré čestita Gastonu na uspjehu sa tako mladom pratiljom koja će ga uveseljavati tokom nekoliko mjeseci, Gaston naglo odvodi Gigi kući bez riječi. Zatim onda šeće ulicama Pariza u stanju zbunjenosti sve dok mu najednom nešto pade na um i, po povratku u stan, pita madam Alvarez da mu dopusti tu čast da oženi Gigi.[2] Uloge Leslie Caron - Gigi Maurice Chevalier - Honoré Lachaille Louis Jourdan - Gaston Lachaille Hermione Gingold - Madame Alvarez Eva Gabor - Liane d`Exelmans Jacques Bergerac - Sandomir Isabel Jeans - tetka Alicia John Abbott - Manuel [3] Nagrade Oscari Oskar za najbolji film William A. Horning, E. Preston Ames, Henry Grace - Oscar za najbolju scenografiju Joseph Rottenberg - Oscar za najbolju fotografiju Cecil Beaton - Oscar za najbolji kostim Vincente Minnelli - Oscar za najbolju režiju Adrienne Fazan - Oscar za najbolju montažu Andre Previn - Oscar za najbolju originalnu muziku Frederick Loewe - Oscar za najbolju pjesmu Alan Jay Lerner - Oscar za najbolji adaptirani scenarij BAFTA Film nije osvojio nijednu BAFTA-u ali je imao nominaciju za najbolji film Zlatni globus Zlatni globus za najbolji film - komedija ili mjuzikl Vincente Minnelli - Zlatni globus za najboljeg režisera Hermione Gingold - Zlatni globus za najbolju sporednu glumicu Ostale nagrade Najbolji strani film - nagrada `David di Donatello` Vincente Minnelli - najbolji režiser - nagrada Udruženja američkih režisera Andre Previn - najbolja muzika - nagrada `Grammy` Najbolji mjuzikl - nagrada `Laurel` Leslie Caron - najbolja glumica - nagrada `Laurel` Alan Jay Lerner - najbolji scenarista - nagrada Udruženja američkih pisaca [3] Zanimljivosti Tokom Gastonove šetnje kroz Pariz gdje pjeva pjesmu `Gigi`, koristili su se kamerni trikovi da bi dijelovi Pariza koji su bili kilometrima daleko izgledali sastavljeni. Ova tehnika, pod nazivom `kreativna geografija`, nastala je i dobila ime po francuskom režiseru Jeanu Cocteau. Pisci Colette i Alan Jay Lerner izabrali su Audrey Hepburn za glavnu ulogu, koja je nastupala na pozornici 1952. Nažalost, 1958. Hepburn je bila zauzeta s drugim filmovima i nije mogla prihvatiti ulogu. Broadwayska pozorišna predstava `Gigi` koju je producirala Anita Loos, otvorena je u pozorištu Fulton 24. novembra 1951. i imala je ukupno 219 nastupa, a zatvorena je 31. maja 1952. Naslovna uloga bila je povjerena tada nepoznatoj Audrey Hepburn koja je 1952 osvojila Svjetsku pozorišnu nagradu za svoju izvedbu. Kad je snimanje filma bilo završeno, Alan Jay Lerner i Frederick Loewe su bili nezadovoljni u početku; Lerner je smatrao da je radnja spora i da je bila dvadeset minuta preduga. On je predložio promjene koje će koštati Arthura Freeda dodatnih 300,000 dolara, ali je Arthur bio protiv dodatnih troškova. Muzički tim ponudio je da kupi 10% od prava filma za 300,000 dolara, a zatim su ponudili 3 miliona dolara za štampanje. Impresionirani sa njihovom vjerom u film, vlasnici MGM-a su se složili s promjenama, što je uključivalo dodatnih jedanaest dana snimanja, te je odvelo projekat 400,000 dolara preko proračuna. Međutim, test projekcije filma imao je povoljnu reakciju (prije izmjene) te odličnu (nakon promjene), a Lerner je shvatio da je film konačno završen. Nakon što su Alan Jay Lerner i Frederick Loewe komponirali nekoliko pjesama, odnijeli su ih Mauriceu Chevalieru, koje su mu svidjele i odmah je pristao glumiti u filmu. Naslovna pjesma je bila Alan Jay Lernerova omiljena od svih njegovih kompozicija. Također, u svojoj biografiji, `Na ulici gdje živim`, Lerner je naveo da u pjesmi `Ona ne razmišlja o meni` stih `Ona je tako ooo-la-la-la, tako nestvarno-la-la-la` je jedina linija u njegovoj karijeri gdje mu je trebalo najduže vremena za komponiranje. Cecil Beaton je naručio više od 150 kostima za scenu u Bois i 20 okićenih haljina za scenu u Maxim. Beaton je imao poteškoća sa nabavkom tako velikog broja kostima u Parizu, ali kada se snimanje preselilo u Hollywood, on je pronašao skladište krcato kostimima.[3] Kritike ... Ako ste dovoljno stari, ili dovoljno zainteresirani za mjuzikle, možda ćete se sjetiti tih vremena, sredinom dvadesetog vijeka kada su Broadway i Hollywood ispunjavali svoje mjuzikle sa privlačnim pričama i nezaboravnim pjesama. `Texas`, `Pjevanje na kiši`, `Moja lijepa gospođice`, `The Music Man`, `Camelot`, `Cabaret`, i još nekoliko drugih ostavljali su publiku da pjevuši melodije dok su napuštali kino dvorane. Danas imamo uglavnom manje vrijedne mjuzikle sa samo jednom dobrom kompozicijom skovanom sa beskrajnim varijacijama. Nije ni čudo da filmski mjuzikli više nisu popularni. MGM koji je producirao `Gigi` 1958, na vrhuncu popularnosti ovog žanra, koji ne samo da je osvojio pohvale publike već i devet Oscara. Gigi je prekrasan, zabavan, romantičan i, što je najvažnije od svega, prepun je šarmantnih likova i iznimno dobre muzike. Čak i ako niste već upoznati s muzikom, vi ćete početi da pjevušite i sami sve dok ne završite gledanje filma. Gigi drži čvrsto mjesto u srcima mnogih posjetilaca kina kao jedan od najslavnijih holivudskih klasika iz doba kada su studiji još uvijek pravili pedantne, pjesmama ispunjene mjuzikle. John J. Puccio, Movie Metropolis [4] Gigi odražava tehničke moći visokog sjaja Hollywooda, zbir klasične ere. Ipak, to je napravljeno u atmosferi sumnjičavosti i pesimizma, isprva potkopavano prijetnjama cenzurom, slabim budžetom, i skepsom. Kao i mnogi drugi Minnellijevi mjuzikli, Gigi je imao dobitnu kombinaciju sastavljenu od: originalne muzike, istančanih likova, gorke ljubavne priče koja balansira sentiment i ironiju. Radnja filma se odvijala u Minnellijevom omiljenom gradu, Parizu, u njegovom omiljenom razdoblju, na prelazu vijeka. Od svih Minnellijevih filmova, Gigi snažno dokazuje da je stil filozofija, način života. Umjetnost je prava tema Gigija, a Minnelli pokazuje gotovo perverzno poštivanje sve te glamurozne gluposti. Nijedan režiser ne zna bolje od Minnellija da su naporan rad, sposobnost i predanost potrebni za stvaranje takve nonšalantnosti. Ali nijedan drugi režiser ne osjeća takvu radost i užitak u postavljanju takvog stila na ekran. Mješavina francuske i anglo-američke književnosti, stari Broadway i tradicije Hollywooda ograničavali su Minnellijeve inače slobodne instinkte. To je jedan od rijetkih Minnellijevih filmova za koji se ponekad osjeća da je ilustriran i pretjerano proučavan mjuzikl. Imajući to u vidu, Gigi se šepuri posebnom ljepotom neusporedivom s bilo kojim drugim holivudskim mjuziklom i ostaje najdraže holivudsko sanjarenje o dobu poznatom uglavnom iz francuskog slikarstva. – Emanuel Levy Directed by Vincente Minnelli Screenplay by Alan Jay Lerner Based on Gigi by Colette Produced by Arthur Freed Starring Leslie Caron Maurice Chevalier Louis Jourdan Hermione Gingold Eva Gabor Jacques Bergerac Isabel Jeans Cinematography Joseph Ruttenberg Edited by Adrienne Fazan Music by Frederick Loewe Music adapted and conducted by André Previn Distributed by Metro-Goldwyn-Mayer Release date May 15, 1958 Running time 115 minutes[1] Country United States Language English Budget $3.3 million[2][3] Box office $13.2 million[ Originalan filmski plakat Zeta Film