Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
1-25 od 33 rezultata
1-25 od 33 rezultata
Prati pretragu "solzenjicin dva veka zajedno"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Aleksandar SolΕΎenjicin (ruski: ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Ρ ΠΡΠ°Π΅Π²ΠΈΡ Π‘ΠΎΠ»ΠΆΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ½, Kislovodsk, 11. decembar 1918-Moskva, 3. avgust 2008.) je bio ruski pisac, dramaturg i istoriΔar, dobitnik Nobelove nagrade za knjiΕΎevnost 1970. godine. Bio je Δlan Ruske akademije nauka (od 1997. godine) i Srpske akademije nauka i umetnosti (od 1994. godine). Studirao na FiziΔko-matematiΔkom fakultetu u Rostovu na Donu, vanredno i u Institutu za istoriju, filozofiju i knjiΕΎevnost u Moskvi. Nakon napada nacistiΔke NemaΔke na Sovjetski Savez dobrovoljno se prijavio u vojsku, gde je napredovao od obiΔnoga vojnika do zapovednika artiljerijske brigade. Godine 1945. je, zbog pisama u kojima je indirektno kritikovao Staljina, uhapΕ‘en kao oficir sovjetske vojske u IstoΔnoj Prusiji, te osuΔen i zatoΔen u sibirskom logoru, od 1953. u progonstvu u srednjoj Aziji. Nakon rehabilitacije 1956. uΔitelj u Rjazanu. Dobitnik je Nobelove nagrade za knjiΕΎevnost 1970., Δija je literatura obeleΕΎena iskustvom iz sibirskih logora u kojima je proveo devet godina. Na robiju je odveden 1945. pravo s fronta, na kojem se u OtadΕΎbinskom ratu istakao kao vrhunski oficir sovjetskih inΕΎenjerijskih jedinica. Proganjan je i kasnije, Δak mu je oduzeto i drΕΎavljanstvo, pa je emigrirao 1974., vrativΕ‘i se u otadΕΎbinu posle dve decenije. U decembru 1998. odbio je najviΕ‘u drΕΎavnu nagradu, Orden svetog apostola Andreja Prvozvanog, kojim ga je odlikovao predsednik Boris Jeljcin, rekavΕ‘i: `Ne mogu da primim nagradu od vrhovne vlasti, koja je dovela Rusiju do sadaΕ‘njeg pogubnog stanja`. Pripovetkom `Jedan dan Ivana DenisoviΔa` u knjiΕΎevnost je uveo temu Staljinovih logora, ostavΕ‘i joj veran u najveΔem delu opusa. Na osnovu emigrantskog iskustva u zapadnoj Evropi i u SAD, ispoljio je javni prezir prema vulgarnom materijalizmu Zapada. Ostala dela: pripovetka `Matrjonini dani`, romani `U krugu prvom`, `OnkoloΕ‘ka klinika`, `Avgust Δetrnaeste`, `Crveni toΔak`, `Rusija u provaliji`, kritiΔka autobiografija `Borio se Ε‘ut s rogatim`, drame `Gozba pobednika`, `Zarobljenici`, `Republika Rada`, `Svetlost koja je u tebi`, publicistiΔka dela `Lenjin u Cirihu`, `Dva vek zajedno I-II`, scenariji `Tenkovi znaju istinu`, `Parazit`. Delo SolΕΎenjicin je najistaknutije ime knjiΕΎevnog otpora sovjetskom totalitarizmu. Poznatim ga je uΔinila pripovetka `Jedan dan Ivana DenisoviΔa`, 1962, koja se temelji na opisu `obiΔnog` dana `obiΔnog` Rusa u logorskom zatoΔeniΕ‘tvu. Tema je do tada bila tabuizirana, ali je priΔa pokazala i stilsko umeΔe pisca koji se oslonio na tradiciju ruske klasiΔne proze (Lav Tolstoj, Fjodor Dostojevski). UmeΔe fabuliranja oΔitovalo se zatim u `DogaΔaju na stanici KreΔetovka ` (1963.), a orijentacija na `seosku prozu` u stilu i ideologiji u noveli `Matrjonini dani` (1963), crtici o napaΔenoj seoskoj ΕΎeni koja i u pozamaΕ‘noj bedi zna oΔuvati visoke moralne kvalitete. Vrhunac prvoga razdoblja su romani `Odeljenje za rak` (1968), i `Prvi krug` (1968), koji su kruΕΎili u prepisima, a objavljeni su prvi put u inostranstvu. `Odeljenje za rak` je poluautobiografski (bivΕ‘i zatvorenik, iskustvo u odeljenju za tumore u taΕ‘kentskoj bolnici) roman koji uz srediΕ‘nji lik Kostogutova daje niz portreta sovjetskih birokrata, lekara i medicinskog osoblja i raznih pacijenata. Istovremeno dirljiv ljubavni roman (ili β roman o nerealizovanoj ljubavi), satira na poststaljinistiΔku epohu i studija o ljudskom ponaΕ‘anju u ekstremnoj situaciji smrtonosne bolesti, taj veliki roman je u najboljim tradicijama ruske klasike koja ljudskoΕ‘Δu i ΕΎivotnoΕ‘Δu prevazilazi savremena joj ostvarenja zapadnoevropske i ameriΔke pripovedne umetnosti. `Prvi krug` (asocijacija na prvi, `privilegovani` krug Danteovoga pakla) rekreira piΕ‘Δevo iskustvo prvih godina zatvora, kada je radio u Ε araΕ‘ki, nauΔno-tehniΔkoj ustanovi za logoraΕ‘e nauΔnike. Glavni lik, Gljeb NerΕΎin, opet je utelotvorenje samog autora, a prikazane su i neke druge osobe koje su igrale vaΕΎnu ulogu u SolΕΎenjicinovom ΕΎivotu (njegova prva ΕΎena, prijatelj Lev Kopeljev, rusko-ΕΎidovski komunistiΔki `vernik`, po struci germanista, dan u liku Leva Rubina). Mnogobrojne niti ovoga dela imaju tematsku srodnost s prethodnim delom: satira je prisutna na svim nivoima, a posebno u sarkastiΔnom portretu Staljina, moralna kuΕ‘nja u meΕ‘avini pretnji i zavodljivih ponuda zatvorskih vlasti. RealistiΔki je prikazan ΕΎivot izvan logora za nauΔnike i u njemu. No, kao i prethodni roman, i ovo SolΕΎenjicinovo delo uspeva da ponovi Δudo ruske klasiΔne proze koju je Tomas Man ne bez razloga prozvao `svetom`: veru u pobedu hrabrosti i veliΔinu ljudskosti, koja je ukorenjena u hriΕ‘Δanskom poimanju bitno spiritualnog dostojanstva ljudskog biΔa. Nakon romanesknih ostvarenja, usledila je dokumentarna, ali i duboko liΔna optuΕΎba sovjetskog sistema koncentracionih logora, `Arhipelag Gulag`, (1973-75.), veliko trotomno delo temeljeno na preplitanju liΔnih iskustava i mnoΕ‘tva pisama, beleΕ‘ki i ostalih dokumenata koje je pisac dobijao od bivΕ‘ih sapatnika, a koja su skupljena i obraΔena u okolnostima krajnje konspirativnosti. Ta je uniΕ‘tavajuΔa optuΕΎba sovjetskoga sistema za propast i smrt miliona ljudi slomila i poslednje komunistiΔke apologete na Zapadu. BreΕΎnjevljev SSSR nije mogao podneti ni ideju da se o tabuizovanoj temi piΕ‘e, pa je SolΕΎenjicin uhapΕ‘en i proteran iz SSSR-a. Najpre je ΕΎiveo u Ε vajcarskoj, zatim u SAD-u (Vermont), da bi se u 1990-im vratio u Rusiju, gde je doΔekan i kao ideolog ruske nacije. U egzilu je nastao niz romana koji slede u ruskoj knjiΕΎevnoj svesti opstali uzor, Tolstojev `Rat i mir`, i revidiraju istorijski model kakav su nametnuli boljΕ‘evici, s glediΕ‘ta ruske nacije, i to od `Avgusta Δetrnaeste`, 1971., proΕ‘ireno 1983, preko `Oktobra Ε‘esnaeste`, 1984 i `Marta sedamnaeste `, 1986 do `Aprila sedamnaeste`, 1991. ZajedniΔki im je naslov: `Crveni toΔak `. I dok u koncepciji `istorijske epopeje` SolΕΎenjicin sledi Tolstoja, dotle njenu strukturu nastoji modernizovati: sam svoja dela naziva `polifoniΔnim` (Bahtinov pojam za romane Dostojevskog), Δemu odgovara razliΔitost fragmenata od kojih se u Δvor (uzel) celine vezuju fabule o ljudskim sudbinama (preteΕΎno ruskih oficira; ratni protivnici, Nemci, ostaju uglavnom izvan teksta), dokumentarni umeci, lirske digresije. Jezik je arhaiΔan i korespondira s namerama oΔiglednim u njegovom `Ruskom reΔniku jeziΔnog proΕ‘irivanja` (1995) β u smeru staroruskog leksika. SolΕΎenjicin je na taj naΔin istovremeno modernizovao prozu (meΕ‘avina dokumentarnosti, prikaza istorijskih osoba, iseΔaka iz Ε‘tampe sliΔna je postupcima u delu Johna Dos Passosa, dok je upotreba vremenskih skokova i preplitanje stilova i ΕΎanrova podseΔa na Foknera), a jeziΔnom arhaizacijom je ostvario posebnu patinu koja ne ide za modelom jeziΔnih igara karakteristiΔnih za sterilnost postmodernizma, nego joj je svrha regeneracija ruskog nacionalnoga biΔa u ogledalu piΕ‘Δevog dela. VaΕΎnija su mu publicistiΔka dela: `Kako da preuredimo Rusiju` (1991.), `Rusko pitanje krajem XX veka`, (1994.), `Dva veka zajedno`, (2003). Kako u inostranstvu, tako po povratku u Rusiju nakon sloma komunistiΔkoga sistema, SolΕΎenjicin je Δesto donekle povrΕ‘no etiketiran kao ruski pravoslavni nacionalista, antisemita, antikatoliΔki bigot, mrzitelj Zapada, apologet carizma i slavjanofilski ksenofob. Iako su te optuΕΎbe besmislene, sam autor snosi delimiΔnu `krivicu` nekim svojim nezgrapnim izjavama i povrΕ‘nim generalizacijama. No, snaga je SolΕΎenjicinove kritike u njegovim jasnim opaΕΎanjima duhovne praznine i kukaviΔluka koji leΕΎe u srcu ispraznog sekularnog hedonizma koji dominira zapadnjaΔkim druΕ‘tvima. Po sveukupnom delu SolΕΎenjicin je jedan od najznaΔajnijih prozaista 20. veka, pisac koji je istovremeno nastavio tradicije klasiΔne ruske pripovedne proze, najpre Tolstoja, no inoviravΕ‘i je nizom postupaka karakteristiΔnih za evropski modernizam. Ironija koja prati njegovo delo je i posledica razliΔitog ΕΎivotnoga iskustva i pogleda na svet u odnosu na veΔinu savremenika koji su ΕΎiveli ili ΕΎive u normalnijim i lagodnijim ΕΎivotnim uslovima: u doba kada je stvarao svoj najopseΕΎniji i najambiciozniji prozni ciklus, `Crveni toΔak`, svetskom knjiΕΎevnoΕ‘Δu je dominirao (i joΕ‘ dominira) poneΕ‘to trivijalniji pristup umetniΔkom delu, uozbiljen u postmodernistiΔkim fikcijama Umberta Eka, Tomasa PInΔona ili Salmana RuΕΎdija. Pisac kao prorok je anahronizam, i veΔina nesporazuma izmeΔu SolΕΎenjicina i njegovih kritiΔara proistiΔe iz sukoba nepomirljivih pogleda na svet o Δovekovom ΕΎivotu i sudbini.
PriΔa o βhispanoameriΔkom bumuβ pre svega je priΔa o dva velika pisca, Markesu i Ljosi, koji su svoje blisko prijateljstvo okonΔali pesnicama i do kraja ΕΎivota se nisu pomirili. Oko njih se okupljala Δitava plejada najtalentovanijih juΕΎnoameriΔkih i Ε‘panskih autora tog doba β Kortasar, Fuentes, Karpentijer, Donoso, braΔa Gojtisolo, i svi oni su protagonisti ove uzbudljive knjige. Zajedno su slavili ΕΎivot i literaturu, pisali neke od najuzbudljivijih dela proteklog veka, menjali knjiΕΎevnu istoriju, dobijali najveΔe nagrade, potpisivali milionske ugovore, zajedno poseΔivali knjiΕΎevne festivale, konferencije i proslave, igrali karte u Δasovima dokolice, ali i vodili ΕΎuΔne intelektualne (i one druge) rasprave, pre svega o politici, Kastru i Kubanskoj revoluciji, koja je u jednom trenutku postala njihova jabuka razdora. Sve to Δe uskoro biti poznato kao βhispanoameriΔki bumβ, eksplozija stvaralaΔke energije kakva nije viΔena u istoriji Servantesovog jezika, Δak ni u njegovom βzlatnom dobuβ. Prevod sa Ε‘panskog: Jasmina MilenkoviΔ Povez knjige : mek Strana : 311 Format knjige : 21 cm Pismo : latinica
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Description Sestre Bronte Δesto su sedele zajedno u trpezariji, pisale i razgovarale o onome Ε‘to su napisale. Ε½ene to prosto nisu radile u XIX veku. Od ΕΎena se tada oΔekivalo da budu ukras, a ne da piΕ‘u romane o opsesivnoj ljubavi i vresiΕ‘tima (Emilini Orkanski visovi), ili suprugama koje beΕΎe od pijanih i nasilnih muΕΎeva (Enina Stanarka napuΕ‘tenog zamka) ili o tvrdoglavoj guvernanti koja objavljuje da se udala (Ε arlotina DΕΎejn Ejr). Ambicija i maΕ‘ta Ε arlot Bronte oΔaravaju nas veΔ dva veka, pa su tako i neke od najboljih autorki danaΕ‘njice u njenim legendarnim reΔenicama pronaΕ‘le inspiraciju da ispiΕ‘u nove romanse i ljubavne priΔe. Tako Δe neobiΔno venΔanje doneti neoΔekivan obrt nevesti i njenoj kΔerki, porodiΔno putovanje podstaΔi Δe odluke koje menjaju ΕΎivot, a novopeΔena majka sreΕ‘Δe staru ljubav u ovim priΔama koje slave snagu romana Ε arlot Bronte i njihovu vaΕΎnost za sve ΕΎene ovog sveta.
Izdaje - Agora Beograd POSLEDNJI DEO TRILOGIJE O DOJRANSKOM βSvetla buduΔnost poΔinje sutra, najkasnije preksutraβ jedan je u nizu romana DuΕ‘ka Rodeva koji pripovedaju o sudbini mladiΔa po imenu Dojranski. Radnja je smeΕ‘tena u period izgradnje drΕΎave Jugoslavije, u jednu od njenih saveznih republika, Makedoniju. Zajedno s romanima βRazgovori s Dojranskimβ i βU oΔekivanju Nobelove nagradeβ (sa kojima je srpska ΔitalaΔka publika veΔ upoznata) ovaj roman Δini trilogiju o dva prijatelja koja su svoje gimnazijske dane proΕΎivljavali tokom Δetrdesetih godina dvadesetog veka, nakon Drugog svetskog rata. Kontekst posleratne Jugoslavije ovde je prikazan iz ugla tinejdΕΎera koji istovremeno prolaze kroz ozbiljne druΕ‘tvene ali i fizioloΕ‘ke promene. Ε kolski dani zaljubljivanja, Ε‘etnji korzom i popravljanja slabih ocena, prepleteni su sa politiΔkim govorima druga Aceta, gimnazijskog voΔe, random akcijom i paradama. Raskid Jugoslavije s a Informbiroom 1948. godine ironiΔno je prikazan kroz brojne novinske naslove i Δlanke, gde provejavaju imena Staljina, Molotova, Ε½danova i drugih, kao i Ε‘aljiva ali i logiΔna razmatranja Dojranskog koja se na samom kraju romana pokazuju ne tako bezazlenim. Momak zavrΕ‘ava na sudu i dobija pet godina robije, a njegov izobliΔen lik moΕΎe se videti joΕ‘ jedino kroz prozor ameriΔkog dΕΎemsa Ε‘to ga odvodi u dugu, tamnu noΔ. s makedonskog preveo autor. Stanje knjige kao na slikama Tvrd povez 127.strana
Autor: DΕΎejms Boldvin Ε½anrovi: Sociologija, Publicistika, Autobiografije i biografije Pismo: Latinica Broj strana: 58 Povez: Mek Format: 20 cm Godina izdanja: 2019. SledeΔi put β vatra, esej iz dva dela napisan sredinom 60-ih godina, jeste autobiografsko-polemiΔki tekst o poloΕΎaju Afroamerikanaca u modernom ameriΔkom druΕ‘tvu. Objavljen u periodu prvih uspeha Pokreta za graΔanska prava, esej razmatra osnovna naΔela crnaΔke borbe protiv rasizma i nejednakosti β ujedno problematizujuΔi koncepte afroameriΔkog identiteta i religije. OpisujuΔi svoje odrastanje u siromaΕ‘noj harlemskoj Δetvrti i svoje razoΔaranje u propovedniΔku profesiju, Boldvin daje autentiΔno iskustvo ΕΎivota ameriΔkog crnca β njegove potrage za dostojanstvom i identitetom nasuprot izboru izmeΔu kriminala, otupljujuΔeg rada i crkve. Za razliku od militantnosti Islamske nacije i Crnih pantera, Boldvin posmatra odnose izmeΔu rasa sa pozicije opΕ‘teg pomirenja i humanosti, odbacujuΔi religiozni fanatizam i anatemisanje belaca kao sredstvo crnaΔke borbe za ravnopravnost. SmatrajuΔi strah i teΕΎnju ka superiornosti za osnovne uzroke rasistiΔkog karaktera zapadne civilizacije, on poziva crnce da prevaziΔu bes i uske predstave o sebi koje su im nametnute, ali i da istovremeno prihvate svoje sloΕΎeno poreklo i svoju neminovnu pripadnost ameriΔkoj naciji. Zbog autentiΔnosti prikaza socijalnih problema svog vremena i ideoloΕ‘ke nepotkupljivosti svojih pogleda na afroameriΔku borbu za slobodu, Boldvin se smatra jednim od najistaknutijih ameriΔkih esejista i javnih figura Amerike iz druge polovine 20. veka. βOno Ε‘to sam video svuda oko sebe tog leta u Harlemu nije se razlikovalo od onoga Ε‘to sam tu oduvek viΔao β niΕ‘ta se nije promenilo. Ali odjednom su, bez ikakve najave, kurve i makroi, kao i ucenjivaΔi na Aveniji, za mene postali liΔna pretnja. Ranije mi nikada nije palo na pamet da bih i ja mogao postati jedan od njih, ali sam tog trenutka shvatio da smo svi zajedno proizvod istih okolnosti.β
Nadija Vasif pripada jednoj posebnoj grupi ΕΎena poniklih iz smene minulog i sadaΕ‘njeg veka: uspeΕ‘nim poslovnim ΕΎenama Bliskog istoka koje su svoju viziju zapoΔele u mrtvilu diktatorskih reΕΎima, odrΕΎale je u burnim godinama politiΔkih previranja i obnove radikalnih verskih ideologija, te je ostvarile kao trajnu vrednost koja je sve to nadΕΎivela. RoΔena 1974. godine u Kairu, Nadija Vasif je kao Δerka dobrostojeΔih roditelja imala tu sreΔu da pohaΔa najbolje strane Ε‘kole i stekne obrazovanje ne baΕ‘ svojstveno proseΔnoj EgipΔanki. βU dva Egipta koja su se meΔusobno nadmetala, naporedo su egzistirale dve suparniΔke stvarnostiβ, piΕ‘e ona. U jednoj stvarnosti su bile strane valute, imuΔne Δetvrti, Ε‘kole na evropskim jezicima i knjige. U drugoj stvarnosti β zamiΕ‘ljenoj kao βjednakost za sveβ β tavorila su divlja naselja puna neΕ‘kolovanih i siromaΕ‘nih, pod budnim okom drΕΎavnih monolita koji su nad svime time odrΕΎavali vlast β i nisu preduzimali niΕ‘ta. Svesna znaΔaja kulture za ΕΎivot svake drΕΎave, i takoΔe svesna da kultura njene zemlje zamire, Nadija Vasif se zajedno sa svojom sestrom i joΕ‘ troje prijatelja odluΔila na smeo korak: osnivanje nezavisne moderne knjiΕΎare. IzmeΔu ustajalih drΕΎavnih knjiΕΎara u Δijim su skladiΕ‘tima knjige βtrunuleβ i divljih pijaca polovnih knjiga, Divan je iznikao poput egzotiΔnog ali i sumnjivog cveta: to nije biblioteka? on ima i kafe?! on ima i ΕΎenski toalet ?!!! NagaΔajuΔi i pogaΔajuΔi ΕΎelje i potrebe svojih klijenata, vlasnice knjiΕΎare otisnule su se u hrabar zadatak da svojim sunarodnicima pruΕΎe neΕ‘to Ε‘to im je odavno bilo potrebno i ujedno ih naviknu na jedan novi kvalitet za koji nisu ni znali da im je neophodan. KnjiΕΎara Divan postoji i sada, i uskoro puni dve decenije. Nadija Vasif opisuje prvih petnaest godina Divanovog ΕΎivota, kada ga je aktivno oblikovala, razvijala i spasavala. Duhovito ali mudro i sa dubokim znanjem, ona istovremeno opisuje ΕΎivot knjiΕΎare i svoje zemlje i beleΕΎi sopstvene memoare. To trojstvo β knjiΕΎara, Egipat i Nadija β neminovno prolazi kroz ista iskuΕ‘enja i suoΔava se sa istim izazovima. Kroz sve te periode β doba birokratije, doba revolucije, doba komercijalizacije β Nadiju vodi njena duboka ljubav prema knjigama. No ona je pre svega sposobna poslovna ΕΎena. Njeni Letopisi jedne knjiΕΎarke iz Kaira stoga je svojevrstan priruΔnik o intuitivnom rukovoΔenju, uΔenju u hodu i inovativnom savlaΔivanju specifiΔnih problema koje zapadni svet ne poznaje. Zabrinuta za buduΔnost svoje dece i umorna od razapetosti izmeΔu bezbroj obaveza, pa i od mnogobrojnih borbi s vetrenjaΔama, Nadija Vasif na kraju Δe se povuΔi iz ΕΎivota Divana i preseliti se u Englesku, ali Divan ostaje njen trajni peΔat koji je promenio kulturno lice Kaira.
SAMA - Isidora Bjelica IzdavaΔ: Laguna, Beograd Godina izdanja: 2015 Format: 20 X 13 cm. Povez: Meki Pismo: Latinica Broj strana: 192 O knjizi: Na ovoj planeti smo samo iz jednog razloga: da naucimo da volimo. Obuze me straΕ‘na, jeziva panika, koja ide do dubine kostiju, da sve ovo zajedno nema nikakvog smisla i da ga ja necu nikada otkriti. Da cu ceo ΕΎivot provesti pogreΕ‘noβ¦ Uzbudljiva ispovest Isidore Bjelice o delu njenog ΕΎivota o kojem dosad niko nije znao niΕ‘ta. Ovaj autobiografski roman istovremeno je i filozofska pripovest o traganju za ljubavlju i smislom. Junakinja romana Sama luta po svetu, odlazi u Meksiko u potrazi za kljucem razumevanja naΕ‘ega bica i smisla, ne znajuci da se odgovor zapravo nalazi u njenom srcu... I kada se mnogo godina kasnije suoci sa krajnjim beznadem, kada pomisli da su je svi napustili i da je ostala sama, shvatice da put do srca voljenog vodi kroz sopstveno srce. O autoru: Rodena u Sarajevu. Diplomirala i magistrirala dramaturgiju na FDU. Jedno vreme radila kao asistent na predmetu Scenario. Kao kolumnista i filmski kriticar pisala je za gotovo sve vece novine sa eks-jugoslovenskog prostora. NajduΕΎe se zadrΕΎala u Kuriru, gde je pisala kolumnu od 2003. do 2007. godine, pod nazivom Blek sabat. ZapaΕΎene kolumne imala je i u Dugi, Studentu, Blicu nedelje, Pravdi, Ekspresu, Lisi, Tini, Ona, Storiju, Objektivu, Tabloidu, Srpskoj reci, Pogledimaβ¦ Feljtone, putopise i reportaΕΎe godinama je pisala za Profil i Damu. Objavila preko Ε‘ezdeset knjiga, pedeset pod svojim imenom, petnaest pod pseudonimom. Skoro sve njene knjige su bestseleri koji su doΕΎiveli i po deset, petnaest izdanja. Najpopularniji su: Spas, Spas 2, Sama, Voleti i umreti na Karibima, Ljubav u Tunisu, Moj deda Luj Viton, Tajni ΕΎivot slavnih Srpkinja, Princeze di Montenegro, Dama iz Monaka, Srpkinja β prodate su desetine hiljada primeraka. Svoju prvu knjigu Prvi probudeni objavila je u ediciji βPegazβ joΕ‘ sa 18 godina i dugo vremena je bila najmladi clan UKS. Njen magistarski rad objavljen je pod nazivom Tehnotriler kao savremeni oblik tragedije. Kao pozoriΕ‘ni pisac i reditelj najveci uspeh doΕΎivela je sa dramom Sarajka u Beogradu, koja je deset godina punila hale. Veoma uspeΕ‘ni komadi bili su i OzloglaΕ‘ena, Psovaci, Tako je govorio Brozβ¦ Za dramu Skadarlijka dobija i prestiΕΎnu nagradu za najbolji tekst i reΕΎiju na internacionalnom festivalu u Sarajevu. Kao TV autor radila je nekoliko projekata, od toga KlotβFrket na BK televiziji i BN televiziji, i Isidorin ljubavni vodic na televiziji Metropolis. Kao scenarista i reditelj potpisuje 2000. godine prvi srpski nezavisni film DorcolβMenhetn. Kao modni dizajner Ε‘eΕ‘ira imala je preko deset revija, za koje je dobila niz internacionalnih priznanja. Autor je nagradivanih radio-drama, od kojih je najveci uspeh doΕΎivela drama o Isidori Sekulic. Tvorac je niza performansa i umetnickog projekta Politart, koji je doΕΎiveo veliku internacionalnu promociju, a posebno je zapaΕΎena njena izloΕΎba sa N. Pajkicem u Muzeju savremene umetnosti βEgzibicija nacionalnog pomirenjaβ. Isidora je dobitnik i dva Beogradska pobednika za knjiΕΎevnost, dva Zlatna bestselera, Samsungove nagrade za kulturu, nagrada Gala pisac TV Politike 2002, Najvoljenije ΕΎene 21. veka, Karic nagrade za publicistiku i nagrade βDragiΕ‘a KaΕ‘ikovicβ za publicistiku, nagrade za knjiΕΎevnost studenata Sorbone i mnogihdrugih nagrada za brojne humanitarne angaΕΎmane. Za roman Spas dodeljena joj je nagrada βZlatni Hit liberβ 2014. godine. Kao glavni urednik potpisala je nekoliko projekata: Isidorine ΕΎenske strane, Hepi-end, Trag istine. Vec tri godine je glavni urednik diplomatskog magazina Vip Trip Diplomaticβ¦ Clanica je udruΕΎenja Klub prvih ΕΎena. Isidora govori pet jezika, globtroterka je koja je dva puta obiΕ‘la celu zemaljsku kuglu, pasionirani tviteraΕ‘, udata za N. Pajkica i mama dvoje dece, Vile i Lava. Od otkrivanja da boluje od opake bolesti posvecena je alternativnim nacinima lecenja i saznanjima iz te oblasti. Njena dela prevodena su na engleski, ruski, francuski, slovenacki, makedonski i Ε‘panski jezik. Komentari citalaca: `Knjiga je fantasticna, kao i ostale knjige moje najdraze autorke drage Isi.Veoma je poucna, svim ljudima je toplo preporucujem!` `Apsolutno savrΕ‘ena.Divna ispovest dela ΕΎivota.Emotivna,duhovita,satiricna i pre svega,opcinjujuca.Maksimalne preporuke za ovu knjigu.Jedna od najboljih laguninih knjiga koje sam ikada citao.` `Veoma lepa ispovest. Iskrena i topla prica koja sadrΕΎi i iste takve poruke. Prvi put da citam neΕ‘to Ε‘to je Isidora napisala, i zaista sam prijatno iznenaden, jer me je na momente podsecala na najbolja dela Paola Koelja - isto tako jednostavna a bogata u onome Ε‘to ostavlja nakon citanja.` `Izuzetna knjiga. Dodiruje najtananije niti ljudskog srca, tera vas da se zapitate sta je suΕ‘tina vaΕ‘eg bitisanja na ovom svetu. Da li je to ljubav?` ***NekoriΕ‘Δeno***
IzdavaΔ: Jesenski i Turk, Zagreb Godina: 2003 Broj strana: 368 Povez: mek Format: 21 x 14 SadrΕΎaj: Zrnce besmrtnosti Pluskvamperfekt Pjesnici, pjesnici Blok i Ruski dandy MeΔupoglavlje i meΔukraljevstvo Ruski dandyi ProljeΔe s Gumiljovom Epilog Petrograd napuΕ‘tamo zauvijek Fuga krleΕΎiana Pogovor Ispovijest djeteta srebrnog vijeka (Irena LukΕ‘iΔ) Iz prve ruke Susret s Irinom Aleksander (Irina SubotiΔ) Odjeci, kritike Irina Aleksander njom samom Drugi o njoj Ulomci iz kritiΔkih tekstova Mali leksikon VaΕΎnije osobe koje se spominju u svijetu Irine Aleksander Ljudi i dogaΔaji: XX stoljeΔe (Jadranka PintariΔ) Irina u obitelji Aleksander (Boris ZakoΕ‘ek) Arhiv BoΕΎidara i Irine Aleksander (Boris ZakoΕ‘ek) Bibliografija (Sanja Slukan) Kazalo imena `Neki ljudi jednostavno nose legendu. I premda svi znamo Ε‘to bi se pod tim pojmom trebalo podrazumijevati, ipak svaki put na drugaΔiji naΔin ostajemo zbunjeni neuhvatljivoΕ‘Δu biti, jer nam u pomnoj raΕ‘Δlambi iscuri poput zagrabljena pijeska kroz prste, a od preostalih nekoliko sitnih zrnaca ne moΕΎemo sloΕΎiti smislenu cjelinu. Naime, ljudi s legendom jesu ta legenda i u tome je njihova privlaΔnost. Tako nam izmiΔe i rusko-hrvatska knjiΕΎevnica Irina Aleksander. Dokumenti govore da je roΔena 15. lipnja 1900. godine u Peterburgu kao Iraida Kunina. U rodnome je gradu zavrΕ‘ila gimnaziju i 1919. poΔela studirati na Filozofskom fakultetu, a godinu poslije na Pravnom fakultetu. U vrijeme graΔanskog rata zajedno s malenim sinom i muΕΎem, pukovnikom carske vojske, emigrira iz Rusije. Obitelj je, navodno preko Poljske, stigla u Hrvatsku i nastanila se u Zagrebu. MeΔutim, brak s pukovnikom ubrzo se raspao, a sin Aleksandar umro je od tajanstvene bolesti. Irina je, kako navode neki izvori, upisala Pravni fakultet 1923. Potom je, pod posve nejasnim okolnostima, otiΕ‘la natrag roditeljima u Lenjingrad, gdje je osim studija, bila angaΕΎirana i na raznim kulturnim projektima, od toga da je npr. pisala osvrte na filmove za lenjingradsku βPravduβ, do toga da je glumila u filmovima. ZagrepΔanina BoΕΎidara Aleksandera, kako navodi u svojim memoarima, upoznala je 1921. godine. VjenΔali su se 1926. u BeΔu. Od tada Irina poΔinje postajati `pravom kulturnom institucijom`, kako kaΕΎe povjesniΔar Ivan Mirnik. U kuΔi u ΔorΔiΔevoj 7 drΕΎi salon u kojem se okuplja onodobna kulturna elita `lijevoga` svjetonazora. U salon su zalazili npr. slavni slikar Antun Motika te joΕ‘ slavniji knjiΕΎevnik Miroslav KrleΕΎa. Bogat i velikoduΕ‘an, BoΕΎidar je pomagao umjetnicima. Osim toga, Irina je i sama pisala beletristiΔke i literarno-kritiΔke tekstove. SuraΔivala je, izmeΔu ostaloga, i u Δasopisu βKnjiΕΎevnikβ. Objavila je autobiografski roman Samo Δinjenice, Sir! i zbirku priΔa Crveni fes. Prevodila je s ruskog, ponajviΕ‘e djeΔju knjiΕΎevnost. Na KrleΕΎinu preporuku 1937. izvedena je njezina drama o PuΕ‘kinu, i to uz suradnju najuglednijih ljudi: s ruskoga je dramu preveo Branko Gavella, inscenirao je Ljubo BabiΔ, reΕΎirao Tito Strozzi, naslovnu ulogu igrao Vjekoslav AfriΔ No usprkos tome, drama je doΕΎivjela fijasko. Godine 1941. Irina i BoΕΎidar bjeΕΎe iz Zagreba i do 1955. ΕΎive u New Yorku. Potom u Parizu, a od 1960. u Genevi. Sve do 13. prosinca 2002, kada je umrla u snu, Irina je ΕΎivjela u stanu u srediΕ‘tu Geneve te, usprkos poodmakloj dobi, kako je sama tvrdila, sreΔivala svoje memoare o prijateljstvu s mnogim slavnim osobama 20. stoljeΔa i tako zapravo ispisivala kroniku jednoga neobiΔnoga vremena. Ulomci iz njezina βrukopisa ΕΎivotaβ, kao Ε‘to je poznato, veΔ su bili objavljivani u domaΔoj periodici, osobito dijelovi koji se odnose na Hrvatsku i kulturni ΕΎivot izmeΔu dva svjetska rata. Pritom je, Ε‘to je i bilo za oΔekivati, posebnu pozornost javnosti privukao Irinin odnos (poslovni i prijateljski) s Miroslavom KrleΕΎom.`
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! GRADAC: Δasopis za knjiΕΎevnost, umetnost i kulturu broj 92β93β94 Januar β Juni 1990. Tema broja: Ernst Jinger Povez: Meki Broj stranica: 228 Ovaj trobroj je priredio Frano CetiniΔ SADRΕ½AJ: Branko KukiΔ β Ernst Jinger β ratnik i anarh Frano CetiniΔ Ernst Jinger β ΕΎivot, dela Ε½an Luj Fonsin β Razgovor sa Ernstom Jingerom Ε½ilijen Ervije β Razgovor sa Ernstom Jingerom Frederik de Tovarnicki β Planetarni Radnik (Razgovor sa Ernstom Jingerom) Andrea Miler β To su individualizacije (Intervju za βCajt`) Ernst Jinger: ratnik duha (Intervju za βFigaro literer`) Ernst Jinger β Tehnika kao mobilizacija sveta kroz lik Radnika Ernst Jinger β Gozba Ernst Jinger β Boravak u Dalmaciji Ernst Jinger β Kavkaski zapisi Ernst Jinger β Gordijev Δvor Ε½ilijen Grak β Uzorno delo naΕ‘eg vremena Ε½ilijen Ervije β Predgovor francuskom prevodu βRadnikaβ Frederik de Tovarnicki β Povodom βMermernih litica` Vintila Horia β Ernst Jinger ili suΔeljavanje Julijus Evola β Istok i Zapad: Gordijev Δvor Gi Dipre β Jinger, naΕ‘ otac Marsel Ε najder β Jinger, vreme i smrt Banin β Jinger i bol Ernst Jinger (nem. Ernst JΓΌnger; Hajdelberg, 29. mart 1895 β Ridlingen, 17. februar 1998) bio je nemaΔki knjiΕΎevnik, filozof i vojno lice. Smatra se jednom od kontroverznijih figura evropske misli 20. veka i jednim od vaΕΎnijih ideologa politiΔke desnice. RoΔen je u dobrostojeΔoj graΔanskoj porodici. Sa osamnaest godina postao je vojni dobrovoljac u Prvom svetskom ratu, gde se istakao hrabroΕ‘Δu i postao najmlaΔi dobitnik Ordena za zasluge, najviΕ‘eg nemaΔkog vojnog odlikovanja. Nakon rata stekao je slavu memoarima ΔeliΔna oluja (1920), kratkim romanom Oluja (1923) i esejima Rat kao unutraΕ‘nje iskustvo (1922), Δestar 125, (1924) i Vatra i krv (1925). U njima je rat i ratno iskustvo uzdigao u mitske dimenzije, istaknuvΕ‘i da se sve ΕΎivotne suprotnosti, ukljuΔujuΔi i one izmeΔu kulture i varvarstva, prevazilaze u krvavoj i vatrenoj inicijaciji u ratnim rovovima. Iako je u njegovim spisima prisutan uticaj razliΔitih ideologija, Jinger se na politiΔkoj shemi odreΔuje kao konzervativni nacionalista. Njegovo politiΔko delovanje je povezivano sa pokretom Konzervativna revolucija, zajedno sa filozofskim delanjem Martina Hajdegera, Karla Ε mita, Osvalda Ε penglera i mnogih drugih. Sa druge strane, njegova ideologija se Δesto opisivala kao direktna spona i najava faΕ‘istiΔke ideologije NemaΔke. Sam Jinger nije gajio simpatije prema Hitleru i nacizmu i viΕ‘e puta je od nje pravio otklon, smatrajuΔi nacistiΔke rasne teorije i eugeniku vulgarnim i provincijskim naΔinom razmiΕ‘ljanja. Ipak, Hitler je prema njemu gajio duboko poΕ‘tovanje, i odbacio je Gebelsov predlog za njegovo hapΕ‘enje, nakon izlaska knjige Na mermernim liticama, u kojoj su mnogi videli negativnu kritiku samog firera i njegove ideologije. Uprkos snaΕΎnim kritikama sa kojima se suoΔio u svom stodvogodiΕ‘njem ΕΎivotu, pogotovo onih od intelektualaca leve politiΔke orijentacije, Jinger, po sopstvenom priznanju, nikada nije zaΕΎalio ni zbog Δega Ε‘to je napisao. Njegovo knjiΕΎevno stvaralaΕ‘tvo je raznovrsno. Pisao je romane, eseje, memoare i pripovetke. StvaralaΕ‘tvo mu je obojeno avangardnim nihilizmom, nacionalistiΔkom mitologijom i ekspresionistiΔkim izraΕΎajnim sredstvima. TakoΔe je primetan u pojednim delima uticaj nadrealizma i magijskog realizma. Vremenom je razvio hladni i precizni stil, ili, kako ga je sam Jinger nazivao, stil izbruΕ‘ene tame. TeΕΎnja ka stilskoj perfekciji vidi se i u Δinjenici da je svoje memoare iz Prvog svetskog rata ΔeliΔna oluja, prepravljao, u periodu od prvog izdanja 1920. do konaΔnog izdanja u Sabranim delima 1952, ukupno 8 puta. Detinjstvo Ernst Jinger je roΔen 29. marta 1895. u Hajdelbergu, kao najstarije dete hemijskog inΕΎenjera Ernesta Georga Jingera (1868β1943) i Karoline Lampl (1873β1950). Njegov otac je stekao bogatstvo na rudnicima kalijuma. Bio je veoma blizak sa dve godine mlaΔim bratom Fridrihom Georgom (1898β1977), koji Δe postati znaΔajni nemaΔki pesnik. Ε kolovao se u Hanoveru i BraunΕ‘vajgu od 1901. do 1907, a zatim u Vunstorfu od 1907. do 1912. Sklon sanjarenju, nikada nije zablistao sa ocenama. Tokom Ε‘kolovanja razvio je strast prema avanturistiΔkim romanima i entomologiji. Zajedno sa bratom Fridrihom Georgom prikljuΔio se omladinskom pokretu Vandervogel 1911. U novembru iste godine objavljene su njegove prve pesme. U ovom periodu ΕΎiveo je kao mladi pesnik boem. Dok je bio uΔenik gimnazije u Hamelnu, osamnaestogodiΕ‘nji Jingler je novembra 1913. pobegao u AlΕΎir, ne bi li se prikljuΔio Legiji stranaca. Njegova romantiΔna vizija Afrike i Legije, izgraΔena na osnovu avanturistiΔkih romana, uskoro je bila uruΕ‘ena pod udarom stvarnosti, kada se suoΔio sa gruboΕ‘Δu vojnika, izbegavΕ‘i za dlaku grupno silovanje. Ε est nedelja kasnije nemaΔko ministarstvo spoljnih poslova je na nagovor Jingerovog oca urgiralo da se osamnaestogodiΕ‘nji mladiΔ oslobodi sluΕΎbe.[2] Nakon otpuΕ‘tanja iz Legije, Jinger je poslat u Ε‘kolu u Hanoveru, gde je jedno vreme sedeo u klupi sa buduΔim komunistiΔkim liderom Vernerom Ε olemom. Prvi svetski rat UΔestvovao je u Prvom svetskom ratu kao dobrovoljac. DevetnaestogodiΕ‘nji mladiΔ je bez vojne pripreme poslat u rovove na zapadni front. Pokazao se kao veΕ‘t, hrabar i inteligentan vojnik te je 1915. unapreΔen u poruΔnika. Postao je poznat po pokazanom spokojstvu, Δak i pred neprijateljskom vatrom. U ratu je video neku vrstu spiritualnosti. Tokom Δetiri godine rata ranjen je ukupno 14 puta.[4] U periodima prekida vatre, vodio je dnevnik, koji Δe postati osnova za njegove memoare. TakoΔe je dosta Δitao. O tome je napisao: ...u ratovima se mnogo Δita ili u svakom sluΔaju postoji moguΔnost za to za one koji prednost daju knjigama ispred kartanja i beskrajnih razgovora. Spektakularni deo rata, koji igra glavnu ulogu u izveΕ‘tajima, veoma je mali u poreΔenju sa njegovim sivim spletovima, dosadom i iΕ‘Δekivanjem. Mesecima se nestrpljivo Δekaju stvari koje bi trebalo da doΔu β u skloniΕ‘tu, u bunkeru, na odmoriΕ‘tu ili rezervnom poloΕΎaju, u stanovima, na telefonu. Za lektiru je pogodno ako ste stariji vodnik ili kapetan, u svakom sluΔaju onaj koji daje straΕΎu. Na zapadnom zidu morao sam po pola noΔi da ostanem pod oruΕΎjem, a da ne doΔe nijedan izveΕ‘taj. Imao sam ipak dobro druΕ‘tvo: celokupnog Tolstoja.[5] Pored Tolstoja Δitao je NiΔea, Ε openhauera, Ariosta, Kubina, Mopasana kao i entomoloΕ‘ke dnevnike. Tokom 1917, dok je bio u rovovima i na patroli, skupljao je insekte. 149 vrsta tvrdokrilaca, koje je ulovio u periodu izmeΔu 2. januara i 27. jula 1917, opisao je i datirao pod nazivom Fauna coleopterologica douchyensis (Fauna tvrdokrilaca u regiji DuΕ‘i le Men). Tokom ProleΔne ofanzive bio je deo elitnih trupa iznenaΔenja, koje su testirale novu strategiju. Za vreme jednog od brzih napada Jinger je zadobio metak u grlo, i samim Δudom preΕΎiveo. Za svoje vojne zasluge odlikovan je mnogobrojnim ordenjem, dobivΕ‘i i Orden za zasluge, najviΕ‘e prusko odlikovanje koje se dodeljivalo do kraja Prvog svetskog rata. Ovaj orden, koji je poznat i po neformalnim nazivom Plavi Maks, tokom rata je dodeljen 700 puta, ali je mahom dodeljivan vojnim licima sa najviΕ‘im Δinovima. Jinger je bio jedan od jedanaestorice sa niΕΎim vojnim Δinom kojem je dodeljena ova Δast. Ujedno je bio i njen najmlaΔi dobitnik. MeΔuratne godine Nakon Prvog svetskog rata nastavio je da sluΕΎi kao poruΔnik u armiji Vajmarske repblike, dok nije demobilisan 1923. Studirao je zoologiju, botaniku i filozofiju. Slavu je stekao 1920, kada je svoja ratna iskustva pretoΔio u memoare pod naslovom ΔeliΔna oluja (In Stahlgewittern) 1920. U njima je predstavio rat kao mistiΔno iskustvo koje razotkriva prirodu postojanja. OΕΎenio se 1925. Gretom fon Jajnen (1906β60). Imali su dva sina, Ernsta mlaΔeg (1926β44) i Aleksandra (1934β93). Jinger je objavljivao Δlanke u nekoliko desniΔarskih Δasopisa, a njegova politiΔka stanoviΕ‘ta izmeΔu dva rata su opisivana kao radikalni nacionalizam. Bio je kritiΔan prema demokratiji kao politiΔkom modelu, izjavivΕ‘i: Mrzim demokratiju poput kuge.[8] U tekstu Nacionalizam i jevrejsko pitanje (Γber Nationalismus und Judenfrage 1930) predlagao je asimilaciju Jevreja sa nemaΔkim narodom ili njihovu emigraciju u Palestinu. SadrΕΎaj ovog eseja spada u Jingerove najkontroverznije tekstove, zbog kojeg je nakon Holokausta viΕ‘e puta optuΕΎen za antisemitizam, posebno zbog toga Ε‘to je NemaΔki narod nazvao Δistom vodom a Jevreje crnim uljem. U Jingerovu odbranu se isticalo da taj tekst nije objavljen u nekom faΕ‘istiΔkom Δasopisu, veΔ u JuΕΎnonemaΔkom meseΔniku (SΓΌddeutsche Monatshefte), u broju koji je bio posveΔen jevrejskom pitanju i u kome su tekstove objavili i mnogi jevrejski autori, i Δiji je tadaΕ‘nji urednik, Paul Nikolaus Kosman, takoΔe bio Jevrejin.[9] Posle rata Jinger je ovaj esej nazivao grehom iz mladosti, istiΔuΔi da ga je napisao pre nego Ε‘to je genocid nad Jevrejima zapoΔet.[10] Objavio je knjigu Radnik (Der Arbeiter) 1932. U eseju βO boluβ, napisanom i objavljenom 1934, odbacio je liberalne vrednosti slobode, sigurnosti, lakoΔe i komfora, i za meru Δoveka uzeo njegovu sposobnost da izdrΕΎi bol i podnese ΕΎrtvu. U ovo vreme skovao je aforizam: Ono Ε‘to me ne ubije ojaΔa me, a ono Ε‘to me ubije to me uΔini joΕ‘ jaΔim. TreΔi rajh PoΕ‘to je bio poznati ratni heroj i ugledni nacionalistiΔki kritiΔar Vajmarske republike, Hitlerova NacionalsocijalistiΔka nemaΔka radniΔka partija je u njemu videla svog prirodnog saveznika. MeΔutim, Jinger je viΕ‘e puta odbio da postane Δlan nacistiΔke partije. Kada se preselio za Berlin 1927, odbio je ponudu da bude njihov poslanik u Rajshadu. U otvorenom pismu iz 1930. javno je osudio Hitlerovo guΕ‘enje SeljaΔkog pokreta (Landvolkbewegung). U nacistiΔkom Δasopisu FelkiΕ‘er beobahter (VΓΆlkischer Beobachter), za koji je u prethodnim godinama napisao dva teksta, izaΕ‘ao je Δlanak 22. oktobra 1932, u kome su ga napali zbog odbijanja politike Krvi i tla, nazivajuΔi ga inteligentom i liberalom. Jinger im je odgovorio zabranom Ε‘tampanja njegovih tekstova. SledeΔe godine ponovo je odbio da bude njihov poslanik. Iste godine odbio je Δlanstvo u NemaΔkoj akademiji knjiΕΎevnosti. TakoΔe je odbio da govori na Gebelsovom radiju. Bio je jedan od nekolicine nacionalistiΔkih autora Δije se ime nikada nije pojavilo ni na jednom pisanom proglasu podrΕ‘ke Hitleru. Zajedno sa bratom Fridrihom Georgom napustio je Traditionsverein der 73er, organizaciju hanoverskih, vojnih veterana iz Prvog svetskog rata, kada su iz nje iskljuΔeni jevrejski Δlanovi. NapustivΕ‘i Berlin 1933. njegovu kuΔu je pretraΕΎio Gestapo. Kratki roman Na mermernim liticama (Auf den Marmorklippen) izaΕ‘ao je 1939. Mnogi Δitaoci su knjigu interpretirali kao kritiku nacizma i karikaturu nemaΔkih voΔa. Gebels ju je zabranio 1941, predloΕΎivΕ‘i Hitleru da Jingera zatvore u koncentracioni kamp, ali je Hitler to odbio. Kada je izbio Drugi svetski rat, mobilisan je, dobivΕ‘i Δin vojnog kapetana. Nije uΔestvovao u borbi, veΔ je preuzeo rukovoΔenje administrativnih poslova u okupiranom Parizu. TakoΔe je bio zaduΕΎen za sprovoΔenje smrtne kazne nad nemaΔkim vojnim dezerterima. U Parizu se druΕΎio sa umetnicima poput Pabla Pikasa i Ε½ana Koktoa. Prve ratne godine opisao je u dnevniku βBaΕ‘te i uliceβ (GΓ€rten und StraΓen) 1942. TakoΔe je u francuskoj prestonici bio deo krugova visokih oficira koji su planirali zbacivanje Hitlera sa vlasti. U ovoj organizaciji je uΔestvovao sa oboda, tako da posle Julske zavere, to jest neuspeΕ‘nog atentata na nacistiΔkog voΔu, Jinger nije streljan, jer nacistiΔke vlasti nisu mogle da dokaΕΎu njegovu umeΕ‘anost. Ipak zbog dovoljnih sumnji udaljen je iz nemaΔke vojske. Njegov stariji sin, Ernst mlaΔi, koji je bio vojni kadet, uhapΕ‘en je zbog navodnih subverzivnih razgovara i iskazanih sumnji u nemaΔku pobedu. Na intervenciju njegovog oca puΕ‘ten je na slobodu, ali je 29. novembra iste godine upucan na bojnom polju. Jinger je Δitavog ΕΎivota opravdano sumnjao da su ga ubili sami nacisti po naredbi viΕ‘ih vlasti. Nakon Drugog svetskog rata PoΕ‘to je odbio da uΔestvuje u procesima denacifikacije nakon Drugog svetskog rata, njegove knjige bile su zabranjene Δetiri godine u NemaΔkoj pod britanskom okupacijom. Njegovo delo Mir (Der Friede), napisano 1943, a objavljeno 1947, oznaΔilo je kraj njegovog politiΔkog angaΕΎmana. Nastavio je da ΕΎivi povuΔeno u izolaciji, redovno objavljujuΔi knjige. ZapadnonemaΔki izdavaΔ Klet objavio je Jingerova sabrana dela u deset tomova 1965. Druga edicija sabranih dela, ovog puta u 18 tomova, objavljena je u periodu od 1978 do 1983. Na ovaj naΔin postao je, pored Getea, KlopΕ‘toka i Vilanda, Δetvrti nemaΔki knjiΕΎevnik koji je za ΕΎivota doΕΎiveo dva izdanja sabranih dela. Njegovi dnevnici pisani od 1939. do 1949, objavljeni su 1948. pod nazivom Refleksije (Strahlungen). Roman Staklene pΔele (GlΓ€serne Bienen) izlazi 1957. U pitanju je jedno od pionirskih dela magiΔnog realizma, u kojem se predstavlja buduΔnost gde automatske maΕ‘ine prete ljudskoj individualnosti. Tokom pedesetih i Ε‘ezdesetih putovao je po svetu. Njegova prva ΕΎena, Greta, umrla je 1960. Nakon dve godine samaΔkog ΕΎivota oΕΎenio se Lizeloteom Lorer. Tokom ΕΎivota eksperimentisao je sa razliΔitim drogama i psihoaktivnim supstancama. U mladosti sa eterom, kokainom i haΕ‘iΕ‘om a u starosti sa meskalinom, halucogenim peΔurkama i LSD-ijem. Ova iskustva je opisao u knjizi βDroga i opijenost: pribliΕΎavanjaβ (AnnΓ€herungen - Drogen und Rausch). LSD je probao nekoliko puta druΕΎeΔi se sa Albertom Hofmanom, nauΔnikom koji je otkrio njegove psihoaktivne supstance. Jedna od vaΕΎnijih zasluga Jingerove kasnije knjiΕΎevne karijere je njegova koncepcija metaistorijske figure Anarha, idealne figure suverenog pojedinca, zaΔeta u romanu Eumeswil (1977). Jinger anarha opisuje reΔima: SuΕ‘tinska razlika je u tome Ε‘to je odmetnika odbacilo druΕ‘tvo, dok je anarh taj koji odbacuje druΕ‘tvo. To su dva razliΔita pristupa pred opasnostima sveta. Anarh nikada ne gubi iz vida svoju omiljenu temu: slobodu. U odnosu na vlast, anarhist je njen smrtni neprijatelj. Anarh joj ne priznaje legitimitet. On ne teΕΎi da je osvoji. Anarh moΕΎe biti bilo ko. Dok sam sedeo u svojoj kancelariji u MaΕΎestiku 1941. godine, drΕΎao sam se, Ε‘to sam viΕ‘e mogao, po strani od svakog politiΔkog problema. Anarh je u neku ruku suveren, ali i kameleon. On je kralj Ε‘ahovske partije, u igri Δija svrha nije u tome da evoluira, veΔ da postoji. Anarh se oslanja na svoj sopstveni ΕΎivot. Jinger se prikljuΔio nemaΔkom kancelaru Helmutu Kolu i francuskom predsedniku Fransoi Miteranu 1984. u zajedniΔkom obeleΕΎavanju godiΕ‘njice bitke za Verden, gde je ideologiju rata u NemaΔkoj pre i posle Prvog svetskog rata nazvao kobnom greΕ‘kom. Njegov mlaΔi sin Aleksandar, fiziΔar, izvrΕ‘io je samoubistvo 1993. Jingerov stoti roΔendan proslavljen je 29. marta 1995. sa velikom paΕΎnjom javnosti. Godinu dana pred smrt preΕ‘ao je u rimokatoliΔanstvo, primivΕ‘i priΔest. Umro je 17. februara u Ridlingenu u 102. godini ΕΎivota.
Autor - osoba PopoviΔ, Radovan, 1938- = PopoviΔ, Radovan, 1938- Naslov Aristokrat duha : ΕΎivotopis Milana KaΕ‘anina / Radovan PopoviΔ Vrsta graΔe knjiga Jezik srpski Godina 2016 Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Matica srpska, 2016 (Novi Sad : Sajnos) FiziΔki opis 224 str. : ilustr. ; 20 cm Zbirka ΗBiblioteka ΗDokument (broΕ‘.) Napomene Slike M. KaΕ‘anina TiraΕΎ 500 BeleΕ‘ka o autoru: str. 221. Posveta: Dragom MiΕ‘i, sa vazdaΕ‘njim prijateljstvom - Radovan: NBS: MJ II 2900 Predmetne odrednice KaΕ‘anin, Milan, 1895-1981 Nova, nekoriΕ‘Δena 2016; BroΕ‘irani povez; Δirilica; 20 cm; 224 str.; 978-86-7946-175-9; Aristokrat duha - ΕΎivotopis Milana KaΕ‘anina Radovan PopoviΔ IzdavaΔ: Matica srpska Knjige o jednom od najveΔih srpskih intelektualaca 20. veka Milanu KaΕ‘aninu, knjiΕΎevniku i istoriΔaru umetnosti. Radovan PopoviΔ jedan je od najplodotvornijih srpskih publicista. Tokom svog viΕ‘edecenijskog rada napisao je nenadmaΕ‘ne biografske knjige, izmeΔu ostalih o Isidori SekuliΔ, Jovanu DuΔiΔu, Ivu AndriΔu, MiloΕ‘u Crnjanskom, Desanki MaksimoviΔ, MeΕ‘i SelimoviΔu, Rastku PetroviΔu, Branku ΔopiΔu, Borislavu MihailoviΔu Mihizu. Knjigom o Milanu KaΕ‘aninu, PopoviΔ je ostavio trajan beleg o liΔnosti koja je po mnogo Δemu zaduΕΎila svoj narod. kljuΔne reΔi: Srpska knjiΕΎevnost Memoari, biografije, dnevnici, pisma milan kaΕ‘anin Dr. Milan KaΕ‘anin (PelmonoΕ‘tor, Austro-Ugarska, danas Beli Manastir, Hrvatska, 21. II. 1895. po starom kalendaru - Beograd, 21. XI. 1981), pripovjedaΔ, romansijer, esejist, knjiΕΎevni kritiΔar, historiΔar knjiΕΎevnosti, likovni kritiΔar, historiΔar likovnih umjetnosti, kustos i direktor galerija i muzeja u Beogradu. Njegovi preci s prezimenom PopoviΔ preΕ‘li su u 18. st. iz Hercegovine u Baranju. PotiΔe iz siromaΕ‘ne seljaΔke porodice. RoΔen je u ubogoj kuΔi u danaΕ‘njoj Ulici Vladana Desnice (ranije Vuka StefanoviΔa KaradΕΎiΔa), Belomanastircima poznatoj kao Srpska ulica. Njegov otac Nikola PopoviΔ i majka Anka KaΕ‘anin nisu bili vjenΔani pa su on i stariji brat Radivoj KaΕ‘anin bili uvedeni u matiΔne knjige roΔenih pod majΔinim prezimenom KaΕ‘anin. Ε kolske godine 1901/1902. upisao se u prvi razred Srpske narodne osnovne Ε‘kole. U prvom, drugom i treΔem razredu uΔiteljica mu je bila Katica MaΕ‘ireviΔ iz Sombora. U Δetvrtom razredu doΕ‘ao je novi uΔitelj Jovan SlavkoviΔ, takoΔer iz Sombora. On ga je vodio i kroz peti razred jer je 1905. godine izaΕ‘ao zakon da se ΔetverogodiΕ‘nje osnovne Ε‘kole produΕΎavaju na joΕ‘ dvije godine i time postaju Ε‘estogodiΕ‘nje. Peti razred je zavrΕ‘io 1906. godine, a od tada pa do 1914. pohaΔao je Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu, koju je veΔ pohaΔao i njegov brat Radivoj. Kao i bratu, pri upisu u gimnaziju pomogao mu je uΔitelj SlavkoviΔ, dok ga je direktor gimnazije Vasa PuΕ‘ibrk, opet kao i brata, kao odliΔnog uΔenika prihvatio kao svoje dijete i izradio mu stipendiju. Kad je imao 5 godina, a njegov brat Radivoj bio na kraju drugog razreda gimnazije u Osijeku, razboljela mu se majka od upale pluΔa, koja je preΕ‘la u tuberkulozu. Umrla je kad je Radivoj poΕ‘ao u treΔi razred. Otad se o njima brinula starija majΔina sestra Latinka, koja se nije udavala. Prvi svjetski rat Zbog uΔeΕ‘Δa u demonstracijama u Kosovskoj Mitrovici povodom umorstva Franje Ferdinanda bio je na vojnom sudu u Segedinu, ali nije osuΔen. Namjeravao je da sa svojim prijateljem Svetislavom MariΔem studira filozofiju u Zagrebu, ali se nije mogao upisati zbog βnepodobnostiβ (bio je pod policijskom istragom), pa je 1915. godine u BudimpeΕ‘ti poΔeo studirati romansku i slavensku filologiju. Poslije prvog semestra mobiliziran je u 28. osjeΔku domobransku regimentu, da bi se poslije suΔenja vratio u vojarnu, u PriΔuvnoj ΔasniΔkoj Ε‘koli u Zagrebu kao kadet-aspirant. Kako bi izbjegao odlazak na front, pribavio je izmiΕ‘ljene lijeΔniΔke dijagnoze te se tri godine povlaΔio po bolnicama Novog Sada, Slavonske PoΕΎege, Sarajeva i Zagreba. U Zagrebu je naΕ‘ao utoΔiΕ‘te u Bolnici milosrdnih sestara zajedno s drugim intelektualcima (Ivo AndriΔ, Ivo VojnoviΔ, Vladimir ΔoroviΔ, Niko BartuloviΔ). Studij U Zagrebu je nastavio studij. Upisao je filozofiju kod prof. Alberta Bazale (1877-1947), koji ga je htio uzeti za svog asistenta, ali je tada propala Austro-Ugarska pa se vratio u Novi Sad. Tu je postavljen za pomoΔnika Ε‘efa Presbiroa Narodne uprave za Banat, BaΔku i Baranju, a s Jankom PeriΔem radio je u redakciji βSrpskog listaβ, glasila SNO (Srpskog narodnog odbora). Kad je kompozitor i politiΔar Petar KonjoviΔ (1883β1970) pokrenuo u Novom Sadu 20. IV 1919. novi dnevni list βJedinstvoβ kao organ Demokratske stranke, KaΕ‘anin mu se naΕ‘ao pri ruci, ali je ubrzo, joΕ‘ istog mjeseca, otiΕ‘ao u Pariz da na Sorboni studira historiju umjetnosti, uporednu historiju knjiΕΎevnosti i ruski jezik s knjiΕΎevnoΕ‘Δu. Kao dopisnik βJedinstvaβ iz Pariza viΕ‘e je naginjao dopisima knjiΕΎevne i umjetniΔke sadrΕΎine. I pored mnogih obeΔanja, dugo nije dobijao stipendiju za studij u Parizu, ni honorare za dopise objavljene u βJedinstvuβ. Stipendiju je dobio tek krajem 1920, kad se i oΕΎenio studentkinjom Katarinom MartinoviΔ Ljaljom, kΔerkom ruskom emigranta crnogorskog porijekla. SljedeΔe jeseni rodio mu se sin Mirko. Tada se podvrgao akademskoj disciplini, odloΕΎio pisanje i, sistematski uΔeΔi i polaΕΎuΔi ispite, u proljeΔe 1923. godine diplomirao estetiku i historiju umjetnosti i vratio se u Beograd. Historija umjetnosti Godine 1924. zaposlio se kao pisar u UmetniΔkom odeljenju Ministarstva prosvete. Dvije godine kasnije, 1926. doktorirao je s tezom Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivopis. U vrijeme priprema za 100-godiΕ‘njicu Matice srpske, primio se obaveze da - skupa s Veljkom PetroviΔem (1888β1967) β proputuje Vojvodinu i istraΕΎi njenu staru umjetnost. Tada je napisao prvi dio MatiΔine knjige βSrpska umetnost u Vojvodiniβ, objavljene 1927, u kojoj je obradio arhitekturu, slikarstvo do prve polovine XVIII. vijeka, minijature, graverske radove i primijenjenu umjetnost. Za tu monografiju dobio je nagradu Matice srpske (1928). Tek 1927. godine dobio je pravo radno mjesto. Postao je kustos, a sljedeΔe godine i upravnik beogradskog Muzeja savremene umetnosti (1928-1936). Kraljevski namjesnik knez Pavle povjerio mu je 1936. godine direktorsko mjesto u muzeju koji je nosio njegovo ime (Muzej kneza Pavla, danas Narodni muzej u Beogradu). Na toj duΕΎnosti organizirao je prve velike evropske izloΕΎbe u Beogradu: Italijanski portret kroz vekove (1938) i Francusko slikarstvo XIX veka (1939). Pokrenuo je i ureΔivao Δasopis βUmetniΔki pregledβ (1937β1941). Objavljivao je likovne kritike u Politiciβ, βVremenuβ, Δasopisu βReΔ i slikaβ i dr. Predavao je historiju umjetnosti u UmetniΔkoj Ε‘koli u Beogradu. Penzioniran je 1945, a reaktiviran 1953. kad je postavljen za direktora Galerije fresaka, gdje je i poslije isteka mandata 1961. ostao do 1963. kao savjetnik. Organizirao je izloΕΎbe srpskih fresaka u Londonu, Edinburghu, Amsterdamu, Bruxellesu, Stockholmu, Helsinkiju, MΓΌnchenu i u JuΕΎnoj Americi. Pozivan je da drΕΎi predavanja o umjetnosti na Sorboni u Parizu, na SveuΔiliΕ‘tu u Nancyju, u Institutu za historiju umjetnosti u BeΔu, na sveuΔiliΕ‘tima u Montrealu, Quebecu i Otavi. Objavljivao je eseje iz historije umjetnosti, u kojima je naroΔito izraΕΎena estetska analiza. Bavio se uglavnom srednjim vijekom i srpskim slikarstvom u Vojvodini. KnjiΕΎevnost Pisanjem se poΔeo baviti joΕ‘ kao uΔenik gimnazije. Na konkursu somborskog lista βSlogaβ dobio je nagradu za rad o Zmajevom nacionalizmu. U Zagrebu je suraΔivao u dnevnom listu βObzorβ, u βKnjiΕΎevnom juguβ i u tada najuglednijem knjiΕΎevnom Δasopisu βSavremenikβ. SuraΔivao je u mnogim Δasopisima i listovima. Vremenom je stvorio takvu knjiΕΎevnu kritiku koja je βanalitiΔko-nauΔna i umetniΔka u isti mahβ. Pisao je pripovijetke o VojvoΔanima i romane iz beogradskog ΕΎivota, unoseΔi u svoju realistiΔku prozu izvjesne stilske i ritmiΔke obrte. Njegove prve pripovijetke, koje mu je 1921. godine objavio βSrpski knjiΕΎevni glasnikβ, otkrivale su pisca koji je ovladao zanatom i uspijevao upeΔatljivo kroz svoje likove oslikati i njihova unutraΕ‘nja preΕΎivljavanja, a i vanjsko okruΕΎenje tipiΔne preΔanske sredine. U dvotomnom romanu βPijana zemljaβ, za koji je dobio nagradu Cvijeta ZuzoriΔ (1932), nastojao je βda iz sfere svakodnevnog ΕΎivota dopre do duhovnog horizonta vremenaβ i kritiΔki progovori o temama koje su zaokupljale njegovu generaciju. Veliki doprinos dao je osvjetljavanju srpske knjiΕΎevnosti u srednjem vijeku. Srpska akademija nauka nagradila ga je za zbirke pripovijedaka βJutrenja i bdenjaβ (1926) i βZaljubljeniciβ (1929), a KolarΔeva zaduΕΎbina za prvi roman βTrokoΕ‘uljnikβ (1930). Nosilac je Oktobarske nagrade za knjiΕΎevnost. ZnaΔajan je njegov rad iz domena knjiΕΎevno-historijske esejistike nastao nakon II. svjetskog rata. U briljantnoj zbirci eseja βSudbine i ljudiβ (1968) o nekim najznaΔajnijim srpskim pjesnicima, pripovjedaΔima i kritiΔarima 19. i 20. vijeka (Branko RadiΔeviΔ, Jovan JovanoviΔ Zmaj, Laza KostiΔ, Jakov IgnjatoviΔ, Stevan Sremac, Simo Matavulj, Jovan SkerliΔ, Jovan DuΔiΔ i dr.), oΕ‘trinom zapaΕΎanja, upeΔatljivim liΔnim izrazom, polemiΔkim tonom, novim idejama i nekonvencionalnim shvatanjima, proΕΎetim donekle i konzervativnom tendencioznoΕ‘Δu, dao je jedno od najznaΔajnijih esejistiΔkih djela svoga vremena. Privatni ΕΎivot Sa suprugom Katarinom (1898β1985) imao je Δetvoro djece: Mirko, arhitekt (1921β1993), dr Ratomir Ratko, pravnik (1923), Pavle, pravnik (1935) i Marina, udata BojiΔ, koja je zavrΕ‘ila knjiΕΎevnost (1937). U Beogradu je stanovao u Hilandarskoj ulici broj 30. Imao je sedmero unuΔadi. Unuka Zoja BojiΔ takoΔer je historiΔar umjetnosti. Bibliografija Knjige βJutrenja i bdenjaβ, pripovijetke, Beograd, 1925, 1926. (s Veljkom PetroviΔem) βSrpska umetnost u Vojvodiniβ, Novi Sad, 1927. βZaljubljeniciβ, pripovijetke, Beograd, 1928. βBela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivotopisβ, Beograd, 1928. βSabrana dela I-IIβ, Beograd, 1929-1932. βTrokoΕ‘uljnikβ, roman, Beograd, 1930. βPijana zemlja I, IIβ, roman, Beograd, 1932. βJugoslavische hedengasche beldenge kunstβ, Amsterdam, 1935. βSrpska umetnost u Vojvodini do velike seobeβ, Novi Sad, 1939. βLβ art yougoslave des nos origines a nos joursβ, Beograd, 1939. βDva veka srpskog slikarstvaβ, Beograd, 1942. βUmetnost i umetniciβ, Beograd, 1943. βSavremeni beogradski umetnici. Reprodukcijeβ, Beograd, 1953. βU senci slaveβ, Novi Sad, 1961. βPronaΔene stvariβ, eseji, Beograd, 1961. βUmetniΔke kritikeβ, Beograd, 1968. βSudbine i ljudiβ, ogledi, Beograd, 1968. βSusreti i pismaβ, eseji, Novi Sad, 1974. (Anica SaviΔ Rebac, Isidora SekuliΔ, Mileta JakΕ‘iΔ, Jovan DuΔiΔ, Pero SlijepΔeviΔ, Ivan MeΕ‘troviΔ, Toma RosandiΔ, Petar KonjoviΔ, Milan MilovanoviΔ, Sava Ε umanoviΔ) βSrpska knjiΕΎevnost u srednjem vekuβ, Beograd, 1975. βSluΔajna otkriΔaβ, eseji, Novi Sad, 1977. βIzabrani esejiβ, Beograd, 1977. (Branko RadiΔeviΔ, Jovan JovanoviΔ Zmaj, Laza KostiΔ, Jakov IgnjatoviΔ, Bogdan PopoviΔ, Jovan DuΔiΔ) βPogledi i misliβ, eseji, Novi Sad, 1978. βKamena otkriΔaβ, studije o umetnosti, Beograd, 1978. βPriviΔenjaβ I, Novi Sad, 1981. Milan KaΕ‘anin, Svetislav MariΔ: βPrepiska dvojice mladiΔaβ, Novi Sad, 1991. βSudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscimaβ, Zagreb, 2001. (Branko RadiΔeviΔ, Δura JakΕ‘iΔ, Jovan JovanoviΔ Zmaj, Laza KostiΔ, Jakov IgnjatoviΔ, Laza LazareviΔ, Simo Matavulj, Stevan Sremac, Ljubomir NediΔ, Bogdan PopoviΔ, Jovan SkerliΔ, Jovan DuΔiΔ) βIzabrana dela Milana KaΕ‘aninaβ * 1. βSrpska knjiΕΎevnost u srednjem vekuβ, Beograd, 2002. * 2. βZaljubljenici ; U senci slave : pripovetkeβ, Beograd, 2003. * βZaljubljeniciβ: βPoruΕ‘eni domβ, βPreobraΕΎenjeβ, βΕ½enihβ, βGreΕ‘niciβ * βU senci slaveβ: βMravβ, βUdovicaβ, βUoΔi praznikaβ, βZaljubljenikβ, βParbenik boΕΎjiβ, βVestalkaβ, βNa meseΔiniβ, βBraΔa pravoslavnaβ, βNa pijaciβ, βViΔenjeβ, βSeljaciβ, βUsamljenikβ, βNemoΔβ, βU senci slaveβ * 3. βPijana zemlja ; TrokoΕ‘uljnikβ, Beograd, 2003. * 4. βPriviΔenjaβ, Beograd, 2003. * 5. βSudbine i ljudiβ, Beograd, 2004. * 6. βSusreti i pisma ; PronaΔene stvari ; Misliβ, Beograd, 2004. * 7. βUmetnost i umetniciβ, Beograd, 2004. * 8. βKamena otkriΔa ; SluΔajna otkriΔa ; Sa Milanom KaΕ‘aninom ; O Milanu KaΕ‘aninuβ, Beograd, 2004. MG84
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Posveta Jovana Delica Ivo AndriΔ. MOST I Ε½RTVA. Jovan DeliΔ Kapitalno izdanje posveΔeno naΕ‘em jedinom nobelovcu. Izdato povodom pedesetogodiΕ‘njice otkako je Ivo AndriΔ dobio Nobelovu nagradu bogato ilustrovano, luksuzno izdanje zaista retkost u ponudi knjiga Ε½anrovi:: Antologije i monografije IzdavaΔ:: Pravoslavna reΔ i Muzej grada Beograda, Beograd , 2011. Broj strana: 324 Pismo: Δirilica Povez: Tvrd sa zaΕ‘titnm omotom Format: 28 x 26 cm , baΕ‘ velik format odliΔno oΔuvana knjiga, kao nova, na predlistu zalepljena pozivnica za promociju knjige... Autor monografije je dr Jovan DeliΔ, profesor Srpske knjiΕΎevnosti XX veka na FiloloΕ‘kom fakultetu u Beogradu. Monografija je prireΔena povodom poluvekovnog jubileja od prve i za sad jedine Nobelove nagrade dospele u srpsku knjiΕΎevnost. Monografija je Ε‘tamnapa dvojeziΔno: na srpskom i engleskom jeziku, sa preko 150 fotografija i reprodukcija umetniΔkog dela. Ukratko, reΔ je o svemu Ε‘to obrazovanom Δitaocu, ali i prouΔavaocu poΔetniku moΕΎe biti od pomoΔi za dalji put kroz razruΔenu AndriΔevu prozu. Knjiga βIVO ANDRIΔ β MOST I Ε½RTVAβ ucrtala je nove koordinate u kojma Δe se, nema sumnje, realizovati nova i obuhvatna knjiga o neumrlom AndriΔevom delu u kome se jedinstveno, klasiΔno i nenadmaΕ‘no smirila i harmonizovala celokupna Vukova i vukovska srpska tradicija i knjiΕΎevnost. Ivo AndriΔ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 β Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ.[5] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeΔu dva svetska rata proveo je u sluΕΎbi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureΕ‘tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ε½enevi i Berlinu.[6] Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Δuprija i TravniΔka hronika, Prokleta avlija, GospoΔica i Jelena, ΕΎena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem ΕΎivota u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina saΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriΔ je roΔen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaΕ‘njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriΔa (1863β1896)[10], Ε‘kolskog posluΕΎitelja, i majke Katarine AndriΔ (roΔena PejiΔ). BuduΔi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriΔ je kao dvogodiΕ‘nji deΔak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavΕ‘i bez muΕΎa i suoΔavajuΔi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preΕ‘la da ΕΎivi kod svojih roditelja u ViΕ‘egrad gde je mladi AndriΔ proveo detinjstvo i zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu.[11][12][13][14] AndriΔ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaΔku srednju Ε‘kolu. Za gimnazijskih dana, AndriΔ poΔinje da piΕ‘e poeziju i 1911. godine u βBosanskoj viliβ objavljuje svoju prvu pesmu βU sumrakβ.[15] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiΔkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivΕ‘i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druΕ‘tva βNapredakβ, AndriΔ oktobra meseca 1912. godine zapoΔinje studije slovenske knjiΕΎevnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeΔki univerzitet ali mu beΔka klima ne prija i on, nasledno optereΔen osetljivim pluΔima, Δesto boluje od upala. ObraΔa se za pomoΔ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviΔu, i veΔ sledeΔe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Δija je Δerka Jelena IΕΎikovska mogla da bude prototip za βJelenu, ΕΎenu koje nemaβ.... Jovan DeliΔ (BorkoviΔi, Piva, Crna Gora, 4. oktobar 1949) glavni je urednik Zbornika Matice srpske za knjiΕΎevnost i jezik od 2000. godine, redovni profesor FiloloΕ‘kog fakulteta Univerziteta u Beogradu i upravnik katedre za srpsku knjiΕΎevnost sa juΕΎnoslovenskim knjiΕΎevnosti. Osnovnu Ε‘kolu uΔio je u pivskim selima (BojkoviΔi, Goransko, PluΕΎine i Milkovac), a gimnaziju zavrΕ‘io u NikΕ‘iΔu. Studirao je na FiloloΕ‘kom fakultetu u Beogradu, na grupi za opΕ‘tu knjiΕΎevnost (1967β1971) gde je magistrirao (1983), a potom i doktorirao (1996). Kao profesor po pozivu, drΕΎao je predavanja na slavistiΔkim katedrama u Hamburgu, Berlinu, Manhajmu, Jeni, Hajdelbergu, Frankfurtu, Grajfsvaldu, Haleu i Segedinu. Studije, tekstove i Δlanke objavljivao je na ruskom, ukrajinskom, njemaΔkom i francuskom jeziku. Od decembra 1972. do juna 1998. radio je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a od 1998. predaje savremenu srpsku knjiΕΎevnost na FiloloΕ‘kom fakultetu u Beogradu. Od 1986. do 1991. radio je kao lektor na Univerzitetu `Georg August` u Getingenu. [1] Δlan je Matice srpske od 1985, stalni Δlan saradnik od 1995, Δlan Upravnog odbora od 1999, a za glavnog urednika `Zbornika Matice srpske za knjiΕΎevnost i jezik` postavljen je 2000. godine. Aktivno se zalagao za oΔuvanje drΕΎavnog zajedniΕ‘tva Srbije i Crne Gore u okviru nekadaΕ‘nje Savezne Republike Jugoslavije (1992-2003), a potom i u okviru DrΕΎavne zajednice Srbije i Crne Gore (2003-2006). PoΔetkom 2005. godine, postao je jedan od osnivaΔa Pokreta za evropsku drΕΎavnu zajednicu Srbije i Crne Gore u Srbiji.[2] Za dopisnog Δlana SANU izabran je 2018. godine....
DVE KNJIGE PO CENI JEDNE, NE PROPUSTITE! `FRIDINE FIJESTE` FRIDA KAHLO autori Gvadalupe Rivera i Kole Mari-Pjer - NOVO i `DA VINΔIJEVA KUHINJA` - autor Dejv Devit - NOVO OBE KNJIGE SE PRODAJU U KOMPLETU + POKLON DVD FRIDA `DA VINΔIJEVA KUHINJA` moΕΎe iΔi zasebno jer ih imam viΕ‘e komada. Ako ΕΎelite samo ovu knjigu, ona se nalazi na posebnoj aukciji i sledeΔem linku https://www.kupindo.com/Biografija/60594841_-DA-VINCIJEVA-KUHINJA-DEJV-DEVIT-NOVO, pa moΕΎete pogledati slike i opis knjige. Ε½anrovi: Biografija / Hrana i piΔe / Kuvar IzdavaΔ: SluΕΎbeni glasnik Broj strana: 325 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 24 cm Godina izdanja: 2017. godine Autori: Gvadalupe Rivera i Kole Mari-Pjer LUKSUZNO Izdanje, BOGATO ILUSTROVANA - Divna seΔanja na ΕΎivot Fride Kalo i Dijega Rivere u Plavoj kuΔi. U knjizi se nalaze stare crno-bele porodiΔne fotografije, viΕ‘e od 100 recepata za jela koja je Frida volela da priprema, ilustracije tih recepata, kao i fotografije mrtvih priroda koje su inspirisane Fridinim slikama, Ε‘to sve zajedno Δini ovu knjigu snaΕΎnom, uzbudljivom i inspirativnom, kakva je bila i Frida. Kako se meksiΔka umetnica zaljubila u kuvanje FRIDA KALO U KUHINJI VeΔina ljudi dobro zna kako izgleda umetnost Fride Kalo, ali malo je poznato da je Frida bila strastvena kuvarica, koliko i slikarka. PiΕ‘e: M. KrtiniΔ U domaΔim knjiΕΎarama nedavno se naΕ‘la neobiΔna knjiga βFridine fijesteβ Gvadalupe Rivera i Mari-Pjer Kole u prevodu Nikole KrznariΔa, koja baca posebno svetlo na ovaj segment Fridinog ΕΎivota. Ovo kolaΕΎno izdanje, koje je objavio SluΕΎbeni glasnik, daje jedinstveni uvid u svet Fride Kalo, buduΔi da je koautorka knjige Δerka Dijega Rivere iz njegovog prethodnog braka, odnosno neko ko je odrastao u Fridinom domu. Gvadalupe Rivera deli sa Δitaocima svoja seΔanja na ΕΎivot sa Fridom, ali i recepte koja je slavna umetnica spremala svojim gostima i svom muΕΎu. Ovo izdanje sadrΕΎi viΕ‘e od sto recepata za tradicionalna meksiΔka jela koja je Frida volela da priprema, kao i ilustracije tih jela. Tu su i dragocene porodiΔne fotografije, kao i fotografije mrtve prirode inspirisane Fridinim slikama. βStavila sam na hartiju neke od najznaΔajnijih i najuzbudljivijih trenutaka u ΕΎivotu Fride Kalo, one koji su ostavili neizbrisiv trag u mom seΔanju. TakoΔe govorim i o Fridinom svakodnevnom ΕΎivotu, njenim navikama i njenoj liΔnosti, i umetniΔkom talentu, koji je toliko vidljiv u delima koja je stvorila izmeΔu 1940. i 1943. godine. PiΕ‘em o njenom oduΕ‘evljenju hranom i o pripremanju jela, koja su Dijegu bila omiljena. Sve te dogaΔaje sam nazvala βFridine fijesteβ, iako moram priznati, da smo moj otac, svi koji smo poznavali Fridu i ja, uΔestvovali u proslavama zajedno s njomβ, piΕ‘e u knjizi Rivera. Iz ovog izdanja saznajemo da je Fridi bilo vaΕΎno da zna dobro da kuva. To je bio deo njene meksiΔke tradicije koliko i njena odeΔa iz Oahake. Ali ljubav prema kuvanja nastala je i iz ΕΎelje da zadovolji svog muΕΎa, koji je bez sumnje imao dobar apetit. βOd venΔanja pa nadalje Frida je shvatila da Δe kuvarska veΕ‘tina biti vaΕΎan deo njenog ΕΎivota. LoΕ‘e raspoloΕΎenje majstora Rivere nestajalo je pred ukusnim jelima koja su se tradicionalno pripremala u meksiΔkim kuΔama, poput belog pirinΔa ili pirinΔa sa Ε‘afranomβ¦β, piΕ‘e u knjizi. Rivera naglaΕ‘ava da je Frida bila entuzijasta koja je iz svega izvlaΔila najviΕ‘e Ε‘to moΕΎe. Tako je oko nje stalno bilo razloga za radovanje. Slavila je sve svece, roΔendane, krΕ‘tenja i veΔinu verskih i svetovnih praznika. Autorke su knjigu podelile u cikluse od 12 fijesti, nazvane po mesecima. PriΔa poΔinje sa avgustom, mesecom Fridinog i Dijegovog venΔanja, da bi usledili i obeleΕΎavanje Posada (za BoΕΎiΔ), Dana mrtvih, meksiΔkih nacionalnih praznika i gala proslave βObrok na veznim stolnjacimaβ. Zanimljivo je posmatrati koliko njen stil kuvanja i zabavljanja gostiju podseΔa na njene slike prepune jakih boja. Frida je provodila sate u kupovini i spremanju hrane. UΕΎivala je dok je pripremala dekoracije za trpezarijski sto, gde su jeli Dijego i ona i njihova proΕ‘irena porodica. Riverina seΔanja tiΔu se i odnosa Dijega i Fride. Njena majka bila je Lupe Marin, jedna od Dijegovih modela, sa kojom se slavni slikar oΕΎenio 1923. godine (Gvadalupe je roΔena godinu dana kasnije). Iako je razvod nekoliko godina kasnije bio obostran, Lupe je ostala deo Dijegovog ΕΎivota. U poΔetku je njen odnos sa Fridom bio haotiΔan, da bi vremenom ljubomora i zavist potpuno nestala izmeΔu dve ΕΎene. Lupe je zapravo nauΔila Fridu kako da kuva za Dijega. Jedno vreme dva para su Δak i ΕΎivela zajedno, ali su se na kraju Frida i Dijego preselili u Δuvenu Plavu kuΔu. Ovde je porodica ugostila mnoge zanimljive i poznate ljude, i tu je procvetao Fridin umetniΔki talenat, ali i njena ljubav prema kuvanju. AmeriΔko izdanje objavljeno je 2002. godine, a zanimljivo je da je tokom snimanja filma βFridaβ sa Salmom Hajek u glavnoj ulozi hrana za glumce spremana upravo prema receptima iz βFridinih fijestiβ. Iz poznate Glasnikove `kuhinje`, ovog putΠ° i doslovno iz kuhinje, stigla je uzbudljiva knjiga `Fridine fijeste`. To je intrigantna i raskoΕ‘na knjiga o gastronomskom ΕΎivotu slavne slikarke Fride Kalo. Autori Gvadalupe Rivera i Kole Mari-Pjer priredili su bogato dokumentovanu prezentaciju kulinarskih navika velike Fride. U knjizi su na zanimljiv i originalan naΔin ispriΔana seΔanja Fridinih najbliΕΎih i izloΕΎene dragocene porodiΔne fotografije. Knjiga sadrΕΎi viΕ‘e od 100 recepata za jela koja je Frida volela da priprema, kao i izuzetne ilustracije tih jela. Tu su i maestralne fotografije mrtve prirode, inspirisane Fridinim slikama. Fridino ime priziva tajanstvenost, Δaroliju i Meksiko. Ova lepa knjiga baca novo svetlo na veΔ poznatu legendu. Frida je bila veliki entuzijasta i svaka prilika je bila razlog za radovanje. Slavila je roΔendane i praznike posveΔene svecima, krΕ‘tenja i sve nacionalne svetkovine. Tih dana Frida je volela da sprema tradicionalna meksiΔka jela, omiljena njenom voljenom suprugu Dijegu Riveri. Ljubiteljima Fridinog dela ova knjiga biΔe dobrodoΕ‘la i neprocenjiva u biblioteci, a onima koji ne poznaju njen ΕΎivot β biΔe odliΔan i zanimljiv uvod u upoznavanje. Bodljikave kruΕ‘ke u zelenom pipijan sosu, supa od Ε‘kampa, piletina u marinadi, pa Ε‘kampi u marinadi, ljuti voΔni paprikaΕ‘, salate i sosovi u ogromnim Δinijama, avokado, pasulj, rotkvice... meksiΔka hrana sva u slikama koje prosto mame iz knjige βFridine fijeste, Recepti i seΔanja na ΕΎivot sa Fridom Kaloβ, autorki Gvadalupe Rivere i Mari-Pjer Kole. Ova jela Frida Kalo spremala je za svoj roΔendan u julu, a prireΔivala je velike veΔernje zabave na koje je pozivala βpola Meksikaβ, marijaΔe, ΕΎene u ΕΎivopisnim noΕ‘njama, ljude iz Pariza, Londona i Njujorka. U Δuvenoj Plavoj kuΔi, koju su Frida i Dijego uredili u vatrometu boja i ukrasili velikim slikarskim platnima, tada su se pili tekila, pivo u kriglama, svuda je bilo aranΕΎirano voΔe uklopljeno sa crvenim muΕ‘emama i Ε‘arenim salvetama. Kao slikarska mrtva priroda. Posebnu paΕΎnju Frida je poklanjala desertima, puslicama i nugat kockama i karamelama, zato Ε‘to su je podseΔali na detinjstvo. U pripremnim spiskovima gostiju i recepata, Fridi su pomagali porodica i prijatelji, pa i kΔerke njenog muΕΎa Dijega Rivere iz braka sa knjiΕΎevnicom Lupe Marin. Jedna od njih Gvadalupe Rivera napisala je ovu knjigu u saradnji sa novinarkom Mari-Pjer Kole, uz ΕΎivopisne fotografije Ignasija Urkisa, a kod nas je ovo delo objavljeno u βSluΕΎbenom glasnikuβ, u prevodu Nikole Z. KrznariΔa. Ovo je knjiga seΔanja nekadaΕ‘nje devojΔice, koja je uz Fridu Kalo i oca Dijega Riveru formirala svoj ukus, stavove i buduΔe pozive, postajuΔi profesorka prava, savezna poslanica u Kongresu, senatorka, ambasadorka Meksika u razliΔitim meΔunarodnim organizacijama, dobitnica Nacionalne nagrade za ekonomiju i vodeΔa Δlanica mnogih kulturnih organizacija. Napisala je nekoliko knjiga o ΕΎivotu svog oca, a ova posebno opisuje gozbe o nacionalnim i verskim praznicima. βNauΔila sam da posmatram svet kroz naΔin na koji su ΕΎiveli Frida i Dijegoβ, piΕ‘e Gvadalupe Rivera. Fridin kreativni pristup ΕΎivotu i umetnosti pripremanja jela opisan je u knjizi kroz dvanaest fijesta, karakteristiΔnih za svaki mesec, meΔu kojima su Posade za BoΕΎiΔ, Dan mrtvih, meksiΔki nacionalni praznici kada se Dijego druΕΎio sa bivΕ‘im revolucionarima i politiΔarima, proslava βObrok na vezenim stolnjacimaβ. ViΕ‘e od stotinu recepata tradicionalnih meksiΔkih jela iz bakinih beleΕΎnica, Δak i od bivΕ‘e Dijegove supruge Lupe, nalazi se u ovim seΔanjima. MnoΕ‘tvo ljudi prelazi preko stranica knjige, ispunjavajuΔi obede i proslave razgovorima o Frojdu, Lorki, komunizmu i melodijama meksiΔkih ljubavnih pesama: βTebi dolazim da pevam najlepΕ‘u pesmu svoju...β, dok Frida ponosno koraΔa u Ε‘irokim suknjama, sa cveΔem u kosi. Njen i Dijegov ΕΎivot, ispunjen radom, predavanjima, putovanjima i druΕΎenjem, obogaΔen je vatrometom boja, plodovima prirode i duha. Za septembarski nacionalni praznik Frida je pored ostalog na spisak jela dodala paprike u sosu od oraha. O poreklu ovog jela Gvadalupe Rivera pripoveda da su ΕΎene Puebla, poΔetkom 19. veka, prilikom posete jednog od prvih meksiΔkih predsednika, a neposredno posle zadobijanja nezavisnosti, ΕΎelele da naprave neΕ‘to nesvakidaΕ‘nje te su pripremile te paprike u sosu od oraha. To povrΔe punjeno je mlevenim mesom i umoΔeno u sos od sveΕΎe mlevenih oraha, pa garnirano semenkama nara. βU Δast predsednika Meksika u jelu su bile zelene paprike, beli samleveni plod oraha i crvene semenke naraβ, piΕ‘e Gvadalupe. Za nacionalni praznik Frida je spremala pirinaΔ u boji zastave, a sto je aranΕΎirala tako Ε‘to je pored cveΔa u raznobojne bodljikave kruΕ‘ke, nar i limete, pobola meksiΔke zastavice, stvarajuΔi mrtvu prirodu kao sa slike. Devet dana pred BoΕΎiΔ odrΕΎavane su sveΔanosti Posade kada su lomljene pinjate, igraΔke od papira, keramike ili platna, napunjene igraΔkama i bombonama. Frida je volela ove BoΕΎiΔne svetkovine, kao i Bogojavljenje kada je kupovala Bogojavljenski kolaΔ sa figurom deteta Hrista u unutraΕ‘njosti. Plava kuΔa je sve do februara primala decu iz susedstva, porodicu i prijatelje. MoΕΎe se reΔi da je Δitav njen ΕΎivot bio svetkovina, uprkos bolesti i ΕΎivotnim udarcima. Pustolovina u zlu. Ukusna bodljikava kruΕ‘ka. KNJIGU Ε ALJEM KAO PREPORUΔENU TISKOVINU UZ PRETHODNU DOPLATU POΕ TARINE
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Ser Lorens Ker Olivije, Baron Olivije (engl. Ser Laurence Kerr Olivier, Baron Olivier; Dorking, 22. maj 1907 β Stening, 11. jul 1989) bio je engleski pozoriΕ‘ni, filmski i televizijski glumac, reΕΎiser i producent. U karijeri dugoj preko Ε‘ezdeset godina tumaΔio je najrazliΔitije uloge β od likova iz grΔkih i Ε ekspirovih tragedija, preko ekscentriΔnih i grotesknih negativaca, do junaka romantiΔnih komedija. Smatra se najboljim tumaΔem likova iz Ε ekspirovih drama.[1][2] Najpoznatiji je po ulogama u filmovima Orkanski visovi, Rebeka, Bani Lejk je nestala, Princ i igraΔica, Otelo i Maratonac. Dobio je dva poΔasna Oskara za ΕΎivotno delo i veliki doprinos filmskoj umetnosti, kao i Oskara za najboljeg glavnog glumca za ulogu u Hamletu. Olivije je bio nominovan za trinaest Oskara (osvojio tri); za devet Emija (osvojio pet); jedanaest nagrada BAFTA (osvojio tri) i Ε‘est Zlatnih globusa (osvojio tri). Dobitnik je Srebrnog medveda na Berlinskom filmskom festivalu i Zlatnog lava na Festivalu u Veneciji, a dobio je i zvezdu na Holivudskoj stazi slavnih. Prvi je glumac u istoriji filma koji je dobio plemiΔku titulu. AmeriΔki filmski institut ga je uvrstio meΔu dvadeset najveΔih glumaca svih vremena. Smatra se najboljim britanskim glumcem 20. veka.[3] Detinjstvo Lorens Ker Olivije je roΔen 1907. u Dorkingu (Engleska). Njegov otac, DΕΎerard Olivije, bio je sveΕ‘tenik, pa je Lorens odrastao u smernoj i religioznoj porodici. BeΕΎeΔi od strogosti i religioznosti svog oca, Lorens se veoma zbliΕΎio sa majkom, Agnes Luiz. MeΔutim, Agnes je umrla rano, u svojoj Δetrdesetoj godini i njena iznenadna smrt je jako pogodila dvanaestogodiΕ‘njeg Lorensa. Ostao je sa bratom RiΔardom i sestrom Sibil u Old Rektoriju (delu Ε‘kole Sveti Kristofer), a njegov otac se 1918, zbog premeΕ‘tenja, preselio u HartfordΕ‘ir. Sa svega devet godina, dobio je ulogu Bruta u Ε‘kolskoj predstavi Julije Cezar. IΕ‘ao je i na Δasove horskog pevanja u Ε‘koli Svi sveti u Londonu.[4] ZavrΕ‘io je Ε‘kolu Sveti Edvard u Oksfordu. Nastupao je u Ε‘kolskim predstavama, a 1924. radio je kao zamenik i pomoΔnik reditelja u lokalnom pozoriΕ‘tu. SledeΔe godine dobio je ulogu Lenoksa u Ε ekspirovom Magbetu i mesto asistenta direktora pozoriΕ‘ta.[5] Nakon Ε‘to je RiΔard Olivije otiΕ‘ao u Indiju, otac je shvatio da Lorens (koga su u porodici zvali Kim) zaista treba da bude glumac.[5] Karijera Tokom Ε‘ezdesetogodiΕ‘nje karijere, Lorens Olivije je igrao u oko 130 predstava, 63 filma i u 26 TV serijala.[6] Prve glumaΔke korake Olivije je naΔinio 1930. godine, u Engleskoj. Desetak godina kasnije, zahvaljujuΔi ulogama u holivudskim hitovima Orkanski visovi i Rebeka, njegovo ime je postalo poznato i u svetu filma. ZnaΔajnije uloge na televiziji imao je tek osamdesetih godina 20. veka. PozoriΕ‘na karijera PozoriΕ‘ni poΔeci Nakon pohvala koje je dobio za UkroΔenu goropad, sedamnaestogodiΕ‘nji Olivije je upisao dramsku Ε‘kolu Central School of Speech and Drama, da bi se nakon zavrΕ‘etka 1927. pridruΕΎio glumaΔkoj druΕΎini Birmingham Repertory.[5] SledeΔe godine prihvatio je ulogu kapetana Stenhoupa u predstavi Kraj putovanja koju mu je ponudio Apolo teatar. Pohvale kritike dobio je 1930. za ulogu u Privatnim ΕΎivotima Noela Kauarda i 1935. za Romea i Juliju.[7] U Romeu i Juliji menjao je uloge Romea i Merkucija sa DΕΎonom Gilgudom. Olivijeu se nije dopadao naΔin Gilguldove glume Ε ekspirovih dela i smetalo mu je Ε‘to je Gilgud dobijao bolje kritike od njega.[7] Njegova netrpeljivost ka Gilgudu kulminirala je 1940, kada je Olivije predloΕΎio londonskom producentu Binkiju Bomontu (engl. Binkie Beaumont) da finansira Δetiri Ε ekspirove tragedije β Hamleta, Kralja Lira, Otela i Magbeta β u kojima bi on bio u glavnim ulogama, na Ε‘ta mu je Bomont odgovorio da bi pristao jedino pod uslovom da Olivije povremeno menja uloge sa Gilgudom, kao i da Gilgud reΕΎira barem jednu od njegovih produkcija, Ε‘to je Olivije glatko i bez razmiΕ‘ljanja odbio.[8] Nakon uloge u Romeu i Juliji pozvala ga je Lilijan Bejlis iz Old vik teatra da tumaΔi glavnu ulogu u njihovom Hamletu 1937. godine. Olivije je rado prihvatio ponudu, ali je njegova izvedba naiΕ‘la na loΕ‘ prijem kod gledalaca i kritike. Ni Magbet nije prolazio bolje, sve do Koriolana, Henrija Petog i Dvanaest noΔi sa kojima je trijumfovao kod kritiΔara i postao jedan od najpopularnijih glumaca iz Old vikove svite. Iako je u meΔuvremenu debitovao na filmu i Δak snimio deset filmova, Olivije je nastavio da izbegava ponude te vrste i govorio da mu je mesto na daskama.[9] 1940β1959: Vivijen Li i rat Lorens Olivije je upoznao Vivijen Li 1937. Iste godine su poΔeli da se zabavljaju. Uspeo je da je dovede u Old vik gde je igrala Ofeliju. Dve godine kasnije njih dvoje sele se u Njujork β on da bi snimao Orkanske visove, a ona jer se nadala ulozi Skarlet OβHare u obeΔavajuΔem Prohujalo sa vihorom. Tamo su zajedno nastupali u predstavi Romeo i Julija u koju su uloΕΎili gotovo svu svoju uΕ‘teΔevinu. Iako raskoΕ‘na, predstava je bila poslovni promaΕ‘aj.[8] Kada je izbio Drugi svetski rat, Olivije je ΕΎeleo da se pridruΕΎi kraljevskom vazduhoplovstvu. Uzeo je dvesta Δasova letenja i dobio Δin poruΔnika, ali nikada nije uΔestvovao u pravom ratu.[5] On i Ralf RiΔardson su 1944. bili otpuΕ‘teni iz vojske kako bi formirali novu postavu Old vik teatra.[10] NoΔni repertoar su Δinile predstave Δovek i oruΕΎje od DΕΎordΕΎa Bernarda Ε oa, Per Gint Henrika Ibzena i Ε ekspirov Henri TreΔi. Probe koje su trajale deset meseci uz zvuke nemaΔkog bombardovanja, isplatile su se u obliku pet uspeΕ‘nih sezona.[5] Godine 1948. RiΔardson, Olivije i Vivijen Li krenuli su na turneju po Australiji i Novom Zelandu.[11] Njih dvojica su igrali u pomenutim predstavama, a Lorens i Vivijen u RiΔardu TreΔem, Ε koli skandala kao i u The Skin of Our Teeth. Turneja je trajala Ε‘est meseci i bila je veoma uspeΕ‘na, meΔutim brak poznatog para jedva je izdrΕΎao viΕ‘egodiΕ‘nju krizu. Olivije je kasnije rekao da je Vivijen izgubio u Australiji.[12] Druga sezona novog Old vik teatra poΔela je po njihovom povratku iz Australije i ona se danas smatra jednim od najblistavijih perioda britanskog pozoriΕ‘ta.[13] Olivije i RiΔardson nizali su uspehe sa svojim proverenim predstavama.[13] Lorens je jedne veΔeri odigrao Sofokleovog Edipa i Ε eridanovog KritiΔara. Ta tranzicija iz grΔke tragedije u klasiΔnu komediju postala je legendarna.[14] Ovu sezonu zavrΕ‘io je ulogom Astrova u Ujka Vanji Antona Δehova. Za vreme rata, Lorens Olivije i Ralf RiΔardson bili su pozvani u Pariz, da svoje popularne predstave odigraju u Δuvenom pozoriΕ‘tu Komedi franses (franc. ComΓ©die-FranΓ§aise). Bili su ushiΔeni i poΔastvovani pozivom. To im je bio prvi nastup u Francuskoj, i bio je uspeΕ‘an.[10] PoΔetkom pedesetih Olivije i njegova supruga su igrali u Njujorku. Na njihovom repertoaru bili su Antonije i Kleopatra od Ε ekspira, Cezar i Kleopatra od Bernarda Ε oa, i na zahtev Lijeve, - Antigona. Godine 1953. psihiΔko zdravlje Vivijen Li naglo se pogorΕ‘alo, meΔutim vrlo brzo se oporavila za predstave koje je Lorens spremao za Stratford na Ejvonu (Engleska). Osim Dvanaest noΔi i Magbeta, Lorens je pripremao i Tita Andronika. Za predstave je vladalo veliko interesovanje i bile su veoma dobro poseΔene. BraΔni par je tada sa Titom Andronikom krenuo na evropsku turneju. Komad je naiΕ‘ao na izuzetne pohvale kritiΔara, i bio je komercijalni trijumf, ali njihov brak je joΕ‘ jednom prolazio kroz krizu koju ovaj put nije izdrΕΎao. Iako je njihova veza okonΔana po povratku u London, razveli su se u decembru 1960. godine. Poslednje predstave Olivije je bio jedan od osnivaΔa Britanskog nacionalnog teatra. Postao je njegov direktor joΕ‘ dok je bio u Old viku.[15] Tokom posleratnih godina, a i kasnije, svoju glumaΔku karijeru posvetio je uglavnom filmskoj industriji. U pozoriΕ‘tu je uglavnom radio kao reditelj, a reΔe je prihvatao uloge.[15] Ipak, od malobrojnih predstava u kojima je igrao u to vreme, izdvajaju se Ujka Vanja, MletaΔki trgovac, MaΔka na usijanom limenom krovu, The Recruting Officer i izuzetno uspeΕ‘na Dugo putovanje u noΔ, koja je kasnije ekranizovana i emitovana u SAD i Ujedinjenom Kraljevstvu. Filmska karijera Glumac koji ne voli film Olivije je debitovao na platnu 1930. sa filmom Privremena udovica. Iste godine imao je manju ulogu u PreviΕ‘e varalica, a veΔ sledeΔe prvu glavnu u drami Ε½uta karta. Uprkos ponudama koje su stizale, u potpunosti se posvetio pozoriΕ‘tu i Ε ekspirovim dramama koje su mu donosile popularnost. Godine 1936. dobio je priliku da igra u filmskoj adaptaciji Ε ekspirove drame Kako vam drago. Iako je to bila prva uloga za koju je bio istinski zainteresovan, konaΔan proizvod mu se nije dopao i smatrao je da Ε ekspir jednostavno nije dobar na filmu.[16] Te godine je prvi put video veΔ tada popularnu Vivijen Li, a sledeΔe godine snimali su ljubavnu dramu PoΕΎar nad Engleskom. Tada su poΔeli da se pojavljuju zajedno u javnosti, iako su oboje bili u braku.[12] Dve godine kasnije otputovali su u SAD, gde je Olivije snimao Orkanske visove. Bio je prvi put nominovan za Oskara za ulogu Hitklifa u Orkanskim visovima. Vivijen je pak osvojila Oskara za najbolju glavnu glumicu za ulogu u epskom Prohujalo sa vihorom, pa su dvoje mladih glumaca krajem Δetrdesetih bili najpoznatiji holivudski braΔni par .[17][18] 1940β1959: Filmska zvezda Uspon u Lorensovoj karijeri nastavio se HiΔkokovim hit-filmom Rebeka iz 1940. godine, u kom je Olivije tumaΔio lik zgodnog i bogatog udovca koji se ΕΎeni mladom devojkom ne rekavΕ‘i joj da je indirektno odgovoran za smrt svoje supruge. Za ovu ulogu opet je bio nominovan za Oskara. SledeΔe godine igrao je sa svojom suprugom u romantiΔnoj drami Ledi Hamilton koja je bila veliki bioskopski hit. PoΕ‘to se pokazao kao podjednako dobar i na filmu i u pozoriΕ‘tu, dvojica producenata su mu predloΕΎili da reΕΎira neke od Ε ekspirovih drama u kojima je uspeΕ‘no igrao. Olivije je u poΔetku mislio da nije dorastao zadatku, pa je nagovarao Vilijama Vajlera i Terensa Janga da preuzmu ulogu reditelja. PoΕ‘to su obojica odbili predlog[19] jer filmovi snimljeni po Ε ekspirovim dramama nisu bili popularni, Lorens je na kraju ipak odluΔio da pokuΕ‘a. Prvi film koji je poΔeo da snima bio je Henri Peti iz 1944. Tokom snimanja jedne scene u Irskoj, konj je udario u kameru koju je drΕΎao Olivije, te je ovaj zaradio veliku posekotinu na usni i povredu oka, ostavivΕ‘i mu oΕΎiljak koji Δe kasnije postati njegov zaΕ‘titni znak.[19] KritiΔari su pohvalili film, koji je ujedno bio i komercijalni uspeh. JoΕ‘ je bio nominovan i za Oskara za najbolji film, a Olivije za najboljeg glumca. MeΔutim, Akademija mu je dodelila poΔasnog Oskara, za izuzetan rad na filmu Henri Peti. Olivije je odbio nagradu nazivajuΔi je prevarom, i smatrajuΔi da Akademija jednostavno nije bila spremna da Oskare uruΔi jednom strancu.[20] SledeΔih nekoliko godina radio je kao zabavljaΔ na frontu, zajedno sa Ralfom RiΔardsonom. Godine 1948. snimio je Hamleta i glumio glavnu ulogu. Film je morao biti kraΔi od 153 minuta pa je Olivije bio prinuΔen da iseΔe dobar deo teksta. Sa Hamletom je ponovo bio nominovan za Oskara u istim kategorijama kao i za Henrija, s tim Ε‘to je ovaj put i dobio nagrade, i to u obe kategorije. Tako je Olivijeov Hamlet postao prvi britanski film koji je osvojio Oskara, a Olivije prva osoba koja je iste godine reΕΎirala film za koji je dobila Oskara za najboljeg glavnog glumca. Ostao je jedino bez Oskara za najboljeg reΕΎisera, Ε‘to glumicu Etel Barimur, koja mu je uruΔila Oskara, nije iznenadilo jer je smatrala da filmska adaptacija Hamleta nije ni pribliΕΎno verna drami.[21] Poslednji Ε‘ekspirovski film koji je bio dogovoren joΕ‘ Δetrdesetih, Olivije je snimio tek 1955. godine. U meΔuvremenu, njegova pozoriΕ‘na karijera bila je na vrhuncu, te je do 1955. iΕ‘ao na turneje Ε‘irom sveta. Film koji je tada snimio bio je RiΔard TreΔi. Na snimanju filma, jedan od strelaca ga je pogodio u nogu, zbog Δega je Olivije hramao nekoliko dana.[22] PoΕ‘to je u filmu Olivije trebalo da bude hrom, ova nezgoda nije se odrazila negativno na snimanje filma. MeΔutim, ovaj raskoΕ‘ni epski spektakl bio je komercijalni neuspeh, pa je Olivije bio prinuΔen da odustane od planiranog snimanja Magbeta, koji je trebalo da bude poslednji u nizu dogovorenih filmova. Poslednji film u kome je Olivije igrao pedesetih, bila je romantiΔna komedija Princ i igraΔica, gde se prvi put sreo sa Merilin Monro, tada najpopularnijom glumicom na svetu. Nakon zavrΕ‘etka snimanja Olivije je strogo kritikovao Merilinino ponaΕ‘anje i glumu,[23] Ε‘to je tada privuklo veliku paΕΎnju medija. MeΔutim, posle njene tragiΔne smrti rekao je: βNe mogu da verujem da tako glamurozan film nije postao hit. Ja sam bio dobar, ali Merilin... Merilin je bila zadivljujuΔa!β[24] 1960β1989: Doktor Zel Godine 1960. Olivije je snimio Spartaka i ZabavljaΔa, dva filma koja su postigla veliki komercijalni uspeh. ZabavljaΔ je takoΔe dobio i pohvale kritike i doneo mu joΕ‘ jednu nominaciju za Oskara. Usledili su Otelo sa Megi Smit u ulozi Dezdemone, koji je bio njegov poslednji film snimljen po nekom Ε ekspirovom komadu, zatim triler Bani Lejk je nestala i tri ratna filma: O, kakav divan rat, Bitka za Britaniju i NedostiΕΎni most. Poslednja dva filma za koje je bio nominovan za Oskara bili su Momci iz Brazila i Maratonac. Uloga u Maratoncu mu je dobila odliΔne kritike i donela mu prvi Zlatni globus. AmeriΔki filmski institut je ovaj film proglasio za jedan od sto najuzbudljivijih filmova svih vremena,[25] a Olivijeovog sadistiΔkog doktora Zela svrstao meΔu pedeset najveΔih filmskih negativaca.[26] Kada je 1967. godine saznao da boluje od raka, ΕΎeleΔi da obezbedi svoju porodicu nakon smrti, Lorens je prestao da bude izbirljiv u izboru uloga i poΔeo je da prihvata skoro sve Ε‘to mu se nudilo, pa je tako poΔeo da prihvata i uloge u televizijskim serijalima.[9] Δak je izjavio: βPitaju me zaΕ‘to glumim u nekom filmu. Odgovor je jednostavan β novac, dragi moj... OseΔam da kraj dolazi. Nemam niΕ‘ta da ostavim porodici osim novca koji zaraΔujem od filmova. NiΕ‘ta mi nije ispod Δasti ako je dobro plaΔeno. Zaradio sam pravo da zgrabim sve Ε‘to mi se ukaΕΎe za ovo malo vremena koje mi je preostalo.β[27] Do kraja ΕΎivota pojavio se u brojnim filmovima, a za uloge u InΔonu i DΕΎez pevaΔu nagraΔen je Zlatnom malinom za najgoreg glumca. Umro je 1989, dok je snimao Ratni rekvijem. Olivije je i petnaest godina posle smrti glumio negativca u filmu Nebeski kapetan i svet sutraΕ‘njice. Naime, materijal sa njim iz mlaΔih dana je uz pomoΔ kompjuterske grafike uklopljen u film, te je Olivije bio zloΔesti dr Totenkof.[28] Televizijska karijera Lorens Olivije je poΔeo karijeru televizijskog glumca kada je veΔ iza sebe imao ostvarenu karijeru u pozoriΕ‘tu, i kada je bio jedan od najtraΕΎenijih filmskih glumaca. MeΔutim, od poΔetka osamdesetih pa do smrti, uglavnom je igrao u TVβserijama ili mini-filmovima. Olivije se prvi put pojavio na televiziji ulogom u seriji John Gabriel Borkman 1958. Glumio je i u Dejvidu Koperfildu sa Idit Evans, kao i u mini-filmovima MaΔka na usijanom limenom krovu i Vrati se, mala Ε ibo. Neke od poslednjih televizijskih uloga bile su mu u Poslednjim danima Pompeje, Izgubljenim kraljevstvima (sa Kolinom Fertom) i Vagneru. Najpoznatije TV serije u kojima je igrao i za koje je dobio nagradu Emi za najboljeg glumca jesu Kralj Lir, Dugo putovanje u noΔ i Ljubav kad joj vreme nije gde je glumio zajedno sa Ketrin Hepbern. Olivije je bio nominovan za devet, a osvojio je pet nagrada Emi.[29] Privatni ΕΎivot Propali brakovi Olivije se 25. jula 1930. oΕΎenio glumicom DΕΎil Ezmond koja mu je Ε‘est godina kasnije rodila sina Tarkvina. MeΔutim, brak je na samom poΔetku bio osuΔen na propast. Naime, kako Lorens piΕ‘e u svojoj autobiografiji, prva braΔna noΔ bila je neuspeΕ‘na, a ni kasnije nije bilo niΕ‘ta bolje, tako da je na kraju Olivije postao impotentan.[30] Olivije je mislio da su za to bila kriva neka njegova religiozna shvatanja, pa je odbacio religiju i deklarisao se kao ateista.[30] Ali njegov odnos sa DΕΎil sasvim je zahladneo, tako da su se razveli 1940. godine, kada se on oΕΎenio sa Vivijen Li. Njih dvoje su bili u vezi joΕ‘ od 1937. kad su snimali PoΕΎar nad Engleskom, ali je DΕΎil odbijala da mu da razvod. Ipak, ostali su dobri prijatelji i Lorens je bio sa njom na Tarkvinovom venΔanju 1965. godine.[9] Lijeva je ubrzo potom dobila ulogu Ofelije, u Olivijeovom Hamletu, u Old viku. Tu se Olivije prvi put susreo sa njenim naglim promenama ponaΕ‘anja. Pred izlazak na scenu iznenada je poΔela da vriΕ‘ti i viΔe na njega, a onda je odjednom uΔutala, besciljno zureΔi u daljinu.[24] Ulogu je odigrala savrΕ‘eno, i nikad nije pomenula incident. Nakon venΔanja, mladi par se odselio u Njujork, gde su prvi put nastupili s predstavom Romeo i Julija. Zbog izuzetno loΕ‘eg prijema kod publike, umalo nisu bankrotirali jer su svu uΕ‘teΔevinu uloΕΎili u produkciju ove predstave.[31] Godine 1944. Vivijen je obolela od tuberkuloze, pa je nekoliko dana morala da provede u bolnici. Na snimanju Cezara i Kleopatre otkrila je da je u drugom stanju, ali je veoma brzo pobacila. Pala je u duboku depresiju, koja je doΕΎivela vrhunac njenim fiziΔkim napadom na Olivijea.[11] To je bio njen prvi poznati nervni slom povezan sa maniΔnom depresijom. Olivije je posle toga shvatio da njeni napadi dolaze posle dana sa velikom aktivnoΕ‘Δu, kao i nakon depresije. Problemi su se nastavili na turneji po Australiji, a vrhunac ovog stanja bila je medijski propraΔena svaΔa u KrajstΔerΔu, koja je nastala kada je Lijeva odbila da izaΔe na scenu. Lorens je oΕ‘amario, a ona mu uzvratila i opsovala ga, pa izaΕ‘la na pozornicu kao da se niΕ‘ta nije dogodilo.[32] Pedesetih su produkciju preselili u Njujork, gde je Lorensova filmska karijera bila u ekspanziji. Godine 1953. Vivijen je opet pobacila, nakon Δega je pala u viΕ‘emeseΔnu depresiju. Tada je priznala suprugu da je zaljubljena u Pitera FinΔa.[32] Kada se oporavila, krenula je sa Lorensom na evropsku turneju, igrajuΔi u Titu Androniku. Jedan od najblistavijih trenutaka njegove karijere, bio je pomraΔen njenim Δestim izlivima besa na ostale glumce.[32] Po povratku sa turneje, zapoΔela je vezu sa glumcem DΕΎekom Merivejlom, Δime je njen i Lorensov brak bio praktiΔno okonΔan. Razveli su se u decembru 1960. godine. Godinu dana kasnije upoznao je glumicu DΕΎoun Plourajt, s kojom se odmah oΕΎenio. Ovaj brak, u kom su se rodila tri sina, bio je mirniji i skladniji od prva dva.[33] MeΔutim, Olivijeovi prijatelji kaΕΎu da iako se oΕΎenio sa DΕΎoun, Lorens se do kraja ΕΎivota kajao Ε‘to nije znao da zadrΕΎi Vivijen Li.[34] Seksualno opredeljenje Posle Lorensove smrti, pojavile su se glasine da je on u stvari bio biseksualac, koje su potkrepili brojni Olivijeovi biografi. Jedan od njih, Donald Spoto, napisao je u svojoj knjizi da je Olivijeov ljubavnik bio glumac Deni Kej.[35] Lorens Olivije 1940. godine Olivijeovi dugogodiΕ‘nji prijatelji Noel Kauard i Majkl Tornton su na pitanje o Lorensovoj seksualnosti samo rekli: βVoleo je da stiΔe nova iskustva.β[36] JoΕ‘ jedan njegov biograf, Teri Kolman, dovodio je u vezu Olivijea i starijeg glumca Henrija Ejnlija.[24] Olivijeov sin, Tarkvin, pokuΕ‘ao je da spreΔi izlazak te biografije.[37] Veliku paΕΎnju javnosti privukla je izjava Dejvida Nivena, koji je sa Lijevom snimao Tramvaj zvani ΕΎelja. Naime, glumac je rekao da je jednom, za vreme snimanja tog filma, video kako se Lorens i Marlon Brando ljube u bazenu Olivijeovih.[38] βOkrenuo sam im leΔa i poΕ‘ao kod Vivijen. Ona je znala Ε‘ta se dogaΔa ali je Δutala. Kao i ja.β[39] Posle Lorensove smrti, njegova poslednja supruga, DΕΎoun Plourajt, potvrdila je glasine o njegovoj biseksualnosti.[40] Krajem 2006, u jednoj radioβemisiji, na pitanje o Lorensovom seksualnom opredeljenju, ona je rekla: βAko je Δovek genije, onda nije obiΔna osoba i ne vodi obiΔan ΕΎivot, veΔ ima ekstreme u ponaΕ‘anju...β[40] Bolest i smrt Godine 1967, Lorens je saznao da boluje od raka prostate, a takoΔe je morao da provede izvesno vreme u bolnici zbog upale pluΔa.[41] Ubrzo je dobio bronhitis i upalu porebrice, kao i prve simptome amnezije. Sedam godina kasnije oboleo je od distrofije miΕ‘iΔa koja ga je zamalo koΕ‘tala ΕΎivota.[42] Umro je 1989. godine u Steningu (Engleska), od bubreΕΎne insuficijencije.[43] Nakon smrti bio je kremiran, a njegov pepeo poloΕΎen u Vestminstersku opatiju, pored kralja Henrija Petog, koji je obeleΕΎio njegovu karijeru.[44] Sahrani je prisustvovalo viΕ‘e od dve hiljade ljudi....
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! En torno a Pasolini: Hombre, escritor, poeta, cineasta, poliΜtico... Oko Pazolinija: Δovek, pisac, pesnik, filmski stvaralac, politiΔar Pjer Paolo Pazolini (ital. Pier Paolo Pasolini; Bolonja, 5. mart 1922 β Rim, 2. novembar 1975) je bio italijanski filmski reΕΎiser, pisac, pesnik, scenarista, dramaturg, lingvista, glumac, slikar, politiΔar, novinar i kolumnista, jedan od najveΔih intelektualaca Italije 20. veka. Njegovo stvaralaΕ‘tvo izaziva brojne kontroverze i danβdanas, naroΔito krvavi erotski triler SalΓ² ili stodvadeset dana Sodome. Biografija Detinjstvo i mladost Pazolini je roΔen u Bolonji (Emilija-Romanja), u porodici koja je pripadala srednjoj klasi. Otac mu je bio poruΔnik Karlo Alberto, koji se proslavio tako Ε‘to je predupredio atentat na Musolinija 1926. godine, te uhapsio petnaestogodiΕ‘njeg anarhistu Antea Cambonija. Pjerova majka, Suzana Kolusi, radila je kao uΔiteljica u jednoj osnovnoj Ε‘koli u Bolonji, a 1921. udala se Karla Albertija. Godinu dana posle Pazolinijevog roΔenja, porodica se preselila u Koneljano (Veneto), godine 1925, kada je roΔen Pjerov mlaΔi brat Gvidalberto, u Beluno (Veneto), a naredne godine su se vratili u majΔinu porodiΔnu kuΔu, u mestaΕ‘cu Kazarsa dela Delicija (Furlanija-Julijska krajina). Naime, Karlo Alberto je te godine uhapΕ‘en zbog kockarskih dugova, te je Suzana sa decom otiΕ‘la kod roditelja. Godine 1931. Alberta premeΕ‘taju u Idriju (Slovenija), a dve godine kasnije Pazolinijevi se sele u Kremonu (Lombardija), pa potom u Skandijano i ReΔo Emiliju, gde Pjer upisuje srednju Ε‘kolu i stiΔe prvog dobrog prijatelja β LuΔana Seru, sa kojim igra fudbal i Δita Tolstoja, Dostojevskog, Remboa, KolridΕΎa, Novalisa, Ε ekspira i druge. Prijateljstvo su nastavili i kasnije, kada je Pazolini upisao knjiΕΎevnost na Univerzitetu u Bolonji. Ubrzo pokazuje zanimanje za filologiju i estetiku figurativnih umetnosti, a redovno odlazi u jedan od lokalnih bioskopa. Godine 1941. Pjer, zajedno sa prijateljima FranΔeskom Leonetijem i Robertom Roversijem, pokuΕ‘ava da pokrene jedan pesniΔki list, ali njihov pokuΕ‘aj propada usled nestaΕ‘ice papira. Pazolini je kasnije rekao da mu se tada javila i prva ΕΎelja da snimi film, ali zbog dogaΔaja koji su usledili, ona je dugo bila skrajnuta. Umesto toga, on rado uΔestvuje na svim kulturnim manifestacijama i sportskim takmiΔenjima koje su organizovali faΕ‘isti, a Δiji je simpatizer on polako postajao. Veza sa KomunistiΔkom partijom Iako je poticao iz vojniΔko protivfaΕ‘istiΔki orijentisane sredine sam se ukljuΔio u komunistiΔku partiju krajem 40-ih godina. U 50-im godinama imao je teΕ‘koΔe sa svojom homoseksualnom orijentacijom, ka kojoj se javio otvoreno, sa italijanskom administracijom i izdanje njegove knjige βMangupiβ (Ragazzi di vita) iz godine 1955. izazvalo je skandal i komunistiΔka partija ga je iskljuΔila iz svojih redova. On sam nije prestao da se predstavlja kao marksista. 60-ih godina 20. poΔinje Pazolinijeva rediteljska karijera i tek tada ga italijanska javnost poΔinje ceniti, bez obzira na njegovu seksualnu i politiΔku orijentaciju. Pozne godine Ubistvo Pazolini je ubijen 2. novembra 1975. godine, dan nakon povratka iz Stokholma, gde se susreo sa Ingmarom Bergmanom.[1] Za njegovo ubistvo bio je osuΔan Δuzepe Peloci koji je sve negirao i nagovestio da se iza Pazolinijevog ubistva kriju politiΔki motivi. [2] Susret Pazolinija sa Pezolijem desio se kod ΕΎelezniΔke stanice Roma Termini 1. novembra 1975. oko 22.30h. Pelozi je bio seksualni radnik; Pazolini mu je ponudio 20.000 lira za seksualne usluge. VeΔerali su u restoranu βBiondo Tevereβ. Pelozi je jeo Ε‘pagete sa uljem i lukom, Pazolini je pio pivo. Oko 23.30h odvezli su se do Ostije, gde mu je, kako Pelozi kaΕΎe, Pazolini traΕΎio neΕ‘to Ε‘to on nije hteo β da ga sodomizuje drvenim Ε‘tapom. Pelozi je odbio, a Pazolini ga je, navodno, napao. NaΕ‘ao je drvo (nogaru od baΔenog stola na ΔubriΕ‘tu) i njime pretukao Pazolinija na smrt, a onda i pregazio nekoliko puta njegovim autom. Tri sata nakon susreta, italijanska policija je zaustavila βalfa romeoβ. VozaΔ Δuzepe Pelozi poΔeo je da beΕΎi. UhapΕ‘en je zbog kraΔe automobila. Dva sata kasnije, pretuΔeno i krvavo telo Pazolinija pronaΔeno je na plaΕΎi. βUbio sam Pazolinijaβ, priznao je policiji.[1] Pelozi je osuΔen za ubistvo Pjera Paola Pazolinija 1976. godine. Maja 2005. godine, 29 godina nakon izricanja presude, Pelozi povlaΔi svoje priznanje i tvrdi da ga je naΔinio pod pretnjom smrti svoje porodice. Po novom iskazu, Pazolinija su ubila trojica muΕ‘karaca sa βjuΕΎnjaΔkim akcentomβ, viΔuΔi da je βprljavi komunistaβ.[1] Okolnosti njegovog ubistva su ostale nerazjaΕ‘njene. ZvaniΔna verzija govori o seksualnoj aferi, ali prijatelji i poznavaoci rada Pazolinija govore o politiΔki motivisanom ubistvu. Niz neregularnosti pojaΔalo je takve sumnje. Postavljana su pitanja: da li se moglo poverovati da je atletski graΔenog muΕ‘karca, kakav je bio Pazolini, mogao da pretuΔe mrΕ‘av i nejak sedamnaestogiΕ‘nji mladiΔ? Kako je Pelozi imao samo par sitnih tragova krvi po odeΔi, kada su forenziΔki struΔnjaci utvrdili da je doΕ‘lo do ΕΎuΔne borbe po blatu? TakoΔe, krv je pronaΔena na krovu automobila sa suvozaΔeve strane, koja je sugerisala ili da je Pelozi imao saputnika sa sobom, ili da je neko drugi vozio auto. Uz to, zeleni dΕΎemper, koji nije pripadao ni Pazoliniju ni Peloziju, pronaΔen je na zadnjem sediΕ‘tu. Pazolinijev roΔak je rekao da dΕΎemper nije bio tamo dan ranije kada je Δistio auto. Sa druge strane, policija je sluΔaju pristupila vrlo traljavo: propustili su da uzmu otiske prstiju sa mesta zloΔina; ostavili su automobil po kiΕ‘i koja je uniΕ‘tila sve dokaze; Δak su uspeli i kola da udare o stub na putu do istraΕΎnog sudije koji je traΕΎio da ga pogleda. Kao rezultat svega, forenziΔki nalazi su bili bezvredni u ovom sluΔaju.[1] SerΔo Δiti, italijanski reditelj i scenarista koji je saraΔivao sa Pazolinijem na pisanju scenarija za film Salo ili 120 dana Sodome, dao je drugaΔiju verziju. U intervjuu za La Republika rekao je da su Pazolinija ubila petorica muΕ‘karaca. βPino Pelozi je bio deΔak. On je bio mamac za ovu petoricu. Iskoristili su ga, bio im je potreban neko koga Δe okriviti za zloΔin.β TakoΔe, Δiti tvrdi da je Pazolini ubijen na drugom mestu, pa je njegovo telo baΔeno kod plaΕΎe, gde su ga pronaΕ‘li. UbeΔen je da je njegovo ubistvo bilo politiΔko: βNjegova smrt je bila pogodna svima koji su se plaΕ‘ili njegovog uma i slobodnog duhaβ...
TOMAS MAN MALI GOSPODIN FRIDMAN Meki povez ΠΠ°ΡΠ» Π’ΠΎΠΌΠ°Ρ ΠΠ°Π½ (Π½Π΅ΠΌ. Paul Thomas Mann; ΠΠΈΠ±Π΅ΠΊ, 6. ΡΡΠ½ 1875 β Π¦ΠΈΡΠΈΡ , 12. Π°Π²Π³ΡΡΡ 1955) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ 1929. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ°Π½ΠΎΠ² ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π°ΡΡΠΎΡΠ΅, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ Π₯Π°ΡΠ½ΡΠΈΡ Π° ΠΠ΅Π»Π°, ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ° Π₯Π΅Π»Π΅ΡΠ°, ΠΡΠΊΠΈΠ° ΠΠΈΡΠΈΠΌΡ, ΠΈ ΠΡΡ Π°Π½Π° ΠΠ°ΠΌΡΠΊΠ°.[1][2] ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠΈΠ±Π΅ΠΊΡ 6.ΡΡΠ½Π°, Ρ ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΈ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΎΡ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠ° Π’ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡ Π°Π½Π° Π₯Π°ΡΠ½ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΡΠ»ΠΈΡΠ΅ Π΄Π΅ Π‘ΠΈΠ»Π²Π° ΠΡΡΠ½Ρ, ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎΠΌ ΠΡΠΆΠ½ΠΎΠ°ΠΌΠ΅ΡΠΈΠΊΠ°Π½ΠΊΠ΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π±ΡΠ°Ρ Π₯Π°ΡΠ½ΡΠΈΡ , ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΡΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 1871. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π²Π° ΠΌΠ»Π°ΡΠ° Π±ΡΠ°ΡΠ°, ΠΠ°ΡΠ»Π° ΠΈ ΠΠΈΠΊΡΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΡ ΠΡΠ»ΠΈΡΡ.[3] ΠΠΎΡ Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ `Katherineum` Ρ ΠΠΈΠ±Π΅ΠΊΡ, Π°Π»ΠΈ ΡΡ Π³Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΌΡΠ·ΠΈΠΊΠ°, ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅. ΠΡΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Ρ Π½Π° Π₯Π°ΡΠ½Π΅Π° Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ» Π’ΠΎΠΌΠ°Ρ, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ Der FrΓΌhlingssturm (ΠΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ½Π° ΠΎΠ»ΡΡΠ°) ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌ ΡΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ.[4] Π£ ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²Ρ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ Ρ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠΌΡΡΠΈ 1891. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π»ΠΈ Ρ ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ Π’ΠΎΠΌΠ°Ρ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° Π·Π°Π²ΡΡΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Ρ ΠΠΈΠ±Π΅ΠΊΡ. ΠΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½Ρ, ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1894. ΠΈ 1895. Π½Π° ΠΠΈΡΠΎΠΊΠΎΡ ΡΠ΅Ρ Π½ΠΈΡΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ Ρ ΡΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ»ΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΈΠ· ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅.[5] Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ²Ρ Π·Π°ΠΏΠ°ΠΆΠ΅Π½Ρ Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Ρ Ρ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΠ²Π°Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π²Π΅ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π±ΡΠ°Ρ Π₯Π°ΡΠ½ΡΠΈΡ .[3] ΠΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1905. ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠ°ΡΡΠΎΠΌ ΠΡΠΈΠ½Π³ΡΡ Π°ΡΠΌ, ΠΊΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠΈΠ½Ρ Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ΅.[6] ΠΠ°ΡΡΠ° ΠΈ Π’ΠΎΠΌΠ°Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎΡΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅, ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠ»Π°ΡΡ, ΠΊΡΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΡΡΠΎΠΏΠ°ΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΠ»Π°ΡΡΠ°, ΠΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΈΠΊΡ, ΠΠΎΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΈ ΠΠ»ΠΈΠ·Π°Π±Π΅ΡΡ, ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π΅ ΠΠΎΡΡΡΠΈΠ΄Π° ΠΈ ΠΠΈΡ Π°Π΅Π»Π°. ΠΠ΄Π»Π°Π·Π°ΠΊ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Π’ΠΎΠΌΠ°Ρ ΠΠ°Π½ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ°Π²ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ Ρ ΡΡΠΊΠΎΠ± ΡΠ° Π±ΡΠ°ΡΠΎΠΌ Π₯Π°ΡΠ½ΡΠΈΡ ΠΎΠΌ. ΠΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ Π·Π° Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ° Π€ΡΠΈΠ΄ΡΠΈΡ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΠ°Π»ΠΈΡΠΈΡΠ° (Friedrisch und die grosse Koalition) Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΡ. ΠΠΏΠ°ΠΊ, Π΄Π²Π΅ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΡΠΏΠΎΠ½Π° Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΠ°, ΠΠ°Π½ ΡΠ²ΠΈΡΠ° ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΡΠΆΠΈ 1929. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ 1930. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΠ°Π·ΡΠΌΡ (Ein Appell an die Vernunft). ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΏΠΎ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈ ΠΈ Π΄ΡΠΆΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ°, ΡΠΈΠ½ ΠΠ»Π°ΡΡ ΠΈ ΠΊΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΈΠΊΠ° ΠΌΡ ΡΠ°ΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ Π½Π΅ Π²ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΡΠ° ΠΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π°; ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΡΠ° ΠΎΠ΄Π»ΡΠΊΠ° ΠΎ Π΄Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡ ΠΠ°Ρ Π°Ρ.[3] ΠΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΡ, Ρ ΠΌΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ Π±Π»ΠΈΠ·Ρ Π¦ΠΈΡΠΈΡ Π°. ΠΠ΄ 1934. ΠΠ°Π½ ΠΏΡΡΡΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° Ρ ΠΠΌΠ΅ΡΠΈΠΊΡ Π³Π΄Π΅ Π΄ΡΠΆΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ°, Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ Π½Π° ΠΡΠΈΠ½ΡΡΠΎΠ½Ρ 1938. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠ°ΠΊ Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΡ Π£ ΠΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΠ°Π½ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈ Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΈ Π΅ΠΌΠΈΠ³ΡΠ°Π½Ρ. Π£Π±ΡΠ·ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π»Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΠ»Π° Ρ ΠΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠ»Π° ΠΈ ΠΠΎΡ ΠΠ½ΡΠ΅Π»Π΅Ρ. ΠΠ²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΈ Π΄ΡΠΆΠ°Π²ΡΠ°Π½ΠΈΠ½ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 40-ΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π½Π°ΡΠΈΠ·ΠΌΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ°ΡΠ°, Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1952, ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ. ΠΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΏΡΡΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠΆΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ°. ΠΠ° ΠΏΡΡΡ Π·Π° Π₯ΠΎΠ»Π°Π½Π΄ΠΈΡΡ 1955. ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π±ΠΎΠ»Π΅ΠΎ, ΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠ΅Π½ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ Ρ Π¦ΠΈΡΠΈΡ Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ 12. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ°. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΠ΅ (ΠΠΈΠ·ΠΈΡΠ°), Π° 1893. ΠΈ 1894. ΠΏΡΠ²Π΅ Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π΅: ΠΠΎΡΡΠ½ΡΠ»Π° (Die Gefallene) ΠΈ ΠΠΎΡΠ° Π·Π° ΡΡΠ΅ΡΡ (Der Wille zum GlΓΌck). Π£Π±ΡΠ·ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ (1898) ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠ²Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π° ΠΠ°Π»ΠΈ Π³ΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ½ Π€ΡΠΈΠ΄Π΅ΠΌΠ°Π½ (Der kleine herr Friedemann). `ΠΡΠ½Π°ΡΠΈ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈ Π½Π°ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΈΠ· Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π±Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΌΡΠ΅Π½ΠΎΡΡ (...)` [4] ΠΠ° ΡΠ°Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½ ΠΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π½Π°ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠ²Ρ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π°: ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Ρ Π΄ΡΡΡΡΠ²Ρ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΈ Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π΅ ΠΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ Π½Π° ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π±Π°Π»ΠΎ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π° - ΠΡΠ΄Π΅Π½Π±ΡΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈ (Buddenbrooks, 1901) ΠΠΏΠ°ΠΊ, Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠ»ΠΎ Ρ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π°ΡΡΠΎΠ±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΎΠ· Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ°ΡΠΈ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π»ΠΈΠ±Π΅ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ 1929. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΎ Π½Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΈ, Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π·Π° ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΠΎΠΌΠ°Π½.[7] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1903. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΠ°Π½ΠΎΠ²Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π° ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ Π’ΡΠΈΡΡΠ°Π½ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° ΠΈ Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π° Π’ΠΎΠ½ΠΈΠΎ ΠΡΠ΅Π³Π΅Ρ. Π’Π΅ΠΌΠ° Π’ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Π°Π½ΡΠ°Π³ΠΎΠ½ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π° ΠΈΡΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ² Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π΅ Π’ΠΎΠ½ΠΈΠΎ ΠΡΠ΅Π³Π΅Ρ: `ΠΠΎΠΊ ΡΠ΅ Ρ Π’ΡΠΈΡΡΠ°Π½Ρ ΡΠ°Ρ Π°Π½ΡΠ°Π³ΠΎΠ½ΠΈΠ·Π°ΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ-ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅, ΠΎΠ²Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ Π»ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠΌΠΎΡΠ½ΠΎ (...) Π£ Π’ΠΎΠ½ΠΈΡΡ ΠΡΠ΅Π³Π΅ΡΡ ΠΠ°Π½ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎ ΠΈΡΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ ΠΌΡΠ·ΠΈΠΊΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ°, ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅Ρ Π½ΠΈΠΊΡ `Π»Π°ΡΡΠΌΠΎΡΠΈΠ²Π°`, ΡΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠΈΡΠ°ΡΠ°.`[8] ΠΠ°Π½ΠΎΠ² ΡΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½ ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π³Π° Π½ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ, Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ Π‘ΠΌΡΡ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΈ `ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½Π° ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°`.[8] ΠΡΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ° ΡΠ²Π°ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π§Π°ΡΠΎΠ±Π½ΠΈ Π±ΡΠ΅Π³ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½Ρ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π·Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ°Π½ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠΏΡΡΠ³Ρ ΠΠ°ΡΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π»Π΅ΡΠΈΠ»Π° Ρ ΡΠ°Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΌΡ Ρ ΠΠ°Π²ΠΎΡΡ. ΠΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠΌ Π»Π΅ΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ²Ρ ΠΠ°Π½ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΠΊΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° Π₯Π°Π½ΡΠ° ΠΠ°ΡΡΠΎΡΠΏΠ°, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π³ΡΠ°Π΄Π΅ΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Ρ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ Π±ΡΠ΅Π³ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ» ΡΠ΅Π»ΠΎΠΊΡΠΏΠ½Π΅ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°: `Π§Π°ΡΠΎΠ±Π½ΠΈ Π±ΡΠ΅Π³ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ° Π΅ΠΏΠΎΡ Π΅, Π²Π°ΡΠΏΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°.`[9] ΠΠ°Π½ ΠΈ ΠΠ½ΠΈΡΠ° Π‘Π°Π²ΠΈΡ Π Π΅Π±Π°Ρ Π£ Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΡΠΈ `Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ·Π°Ρ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ` Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΡΠ²Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π΄ΡΠ°Π³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠΏΠΎΠ½Π΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π’ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΠ½ΠΈΡΠ΅ Π‘Π°Π²ΠΈΡ Π Π΅Π±Π°Ρ, ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³Π°, ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎΡΠ° ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠ΅. ΠΠ°ΠΈΠΌΠ΅, ΠΠ½ΠΈΡΠ° Π‘Π°Π²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π°ΡΡΠΎΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π΅ Π’ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΎΠ΄Π»ΠΎΠΌΠ°ΠΊ Π§Π°ΡΠΎΠ±Π½ΠΎΠ³ Π±ΡΠ΅Π³Π°. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ³Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ Π»ΡΡΠΈΠ΄Π½ΠΈΡ Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°, ΠΏΡΠΈΠ±Π»ΠΈΠΆΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Ρ. ΠΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½Π΅ ΡΠ΅ Π²Π°ΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½ΠΈΡΠ° Π‘Π°Π²ΠΈΡ Π΄ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°Π»Π° ΡΠ° ΠΠ°Π½ΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΎ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1929. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ°Π½ ΡΠΏΡΡΠΈΠΎ ΠΠ½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»Π° Ρ Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΡ. Π£ ΠΏΠΈΡΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΠ°Π½ Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Π° Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π° Π’ΠΎΠ½ΠΈΠΎ ΠΡΠ΅Π³Π΅Ρ, Π’ΡΠΈΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π‘ΠΌΡΡ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠΈΡ ΠΎΠ²Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠΏΠΎΠ½Π΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΡΠΎΠ±Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΈΠΌΠ΅, ΠΠ°Π½ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ½ΠΈΡΠΈΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ° `Kallistos` Π·Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΈΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π±ΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΠ΅ΠΊΡΡ Ρ Wiener Studien, ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ 1937. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π»Π° ΡΠ΅ΠΏΠ°ΡΠ°Ρ ΠΠ°Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΆΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΈΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π° ΠΌΠ°ΡΠ³ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°.[10]
Autor - osoba Man, Tomas Naslov Pripovetke. IβII / Tomas Man ; [s nemaΔkog preveli MiloΕ‘ ΔorΔeviΔ ... et al.] Jedinstveni naslov ErzΓ€hlungen. scc Vrsta graΔe kratka proza Jezik srpski Godina 1980 Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Matica srpska, 1980 FiziΔki opis 465, 442 str.; 20 cm Drugi autori - osoba ΔorΔeviΔ, MiloΕ‘ Zbirka Odabrana dela Tomasa Mana Napomene Prevod dela: Die ErzΓ€hlungen. Tomas Man (nem. Paul Thomas Mann; Libek, 6. jun 1875 β Cirih, 12. avgust 1955), bio je nemaΔki romanopisac i pripovedaΔ, dobitnik Nobelove nagrade za knjiΕΎevnost 1929. godine. Detinjstvo i Ε‘kolovanje RoΔen je u nemaΔkom gradu Libeku 6.juna, u staroj i uglednoj trgovaΔkoj porodici. Bio je drugo od petoro dece trgovca Tomasa Johana Hajnrifa Mana i Julije de Silva Bruns, poreklom JuΕΎnoamerikanke. Njegov stariji brat Hajnrih, koji Δe i sam postati pisac, roΔen je 1871. godine. Imao je i dva mlaΔa brata, Karla i Viktora i sestru Juliju. PohaΔao je gimnaziju βKatherineumβ u Libeku, ali su ga mnogo viΕ‘e od Ε‘kole interesovali muzika, Δitanje i pisanje. Prve knjiΕΎevne pokuΕ‘aje, po ugledu na Hajnea na kojima se potpisao sa Paul Tomas, objavio je u gimnazijskom Δasopisu Der FrΓΌhlingssturm (ProleΔna oluja) koji je sam ureΔivao. U ranom detinjstvu ΕΎiveo u dobrostojeΔoj porodici, ali se to menja posle oΔeve smrti 1891. godine. Porodica se seli u Minhen, dok je Tomas ostao da zavrΕ‘i Ε‘kolu u Libeku. PoΕ‘to se pridruΕΎio porodici u Minhenu, tokom 1894. i 1895. na Visokoj tehniΔkoj Ε‘koli u tom gradu sluΕ‘a predavanja iz istorije umetnosti, istorije knjiΕΎevnosti i ekonomije. U tom periodu objavljuje i prvu zapaΕΎenu novelu u Δasopisu Dvadeseti vek koji je ureΔivao njegov brat Hajnrih. Porodica Godine 1905. oΕΎenio se sa Katjom Pringshajm, kΔerkom minhenskog profesora matematike. Katja i Tomas Δe imati Ε‘estoro dece, od kojih Δe neka, kao Klaus, krenuti oΔevim stopama i poslati knjiΕΎevnici. Pored Klausa, Manovi su imali i kΔerke Eriku, Moniku i Elizabetu, i sinove Gotfrida i Mihaela. Odlazak iz NemaΔke Tokom Prvog svetskog rata Tomas Man je zbog politiΔkih stavova doΕ‘ao u sukob sa bratom Hajnrihom. Neposredan povod za netrpeljivost bilo je objavljivanje Manovog teksta Fridrih i velika koalicija (Friedrisch und die grosse Koalition) u kojem je branio nemaΔku politiku. Ipak, dve decenije kasnije, u vreme uspona Hitlera, Man uviΔa opasnost od nacizma i drΕΎi 1929. godine govor koji je 1930. godine objavljen pod nazivom Apel razumu (Ein Appell an die Vernunft). Kada je tokom 1933. godine, zajedno sa suprugom putovao po Evropi i drΕΎao predavanja, sin Klaus i kΔerka Erika mu Ε‘alju upozorenje da se viΕ‘e ne vraΔa. KuΔa Manovih je konfiskovana; tada je i doneta odluka o deportaciji Manovih u logor Dahau. Manovi se zadrΕΎavaju u Ε vajcarskoj, u malom mestu blizu Ciriha. Od 1934. Man putuje viΕ‘e puta u Ameriku gde drΕΎi predavanja, da bi konaΔno postao profesor na Prinstonu 1938. godine. U Americi je Man prihvaΔen kao slavni evropski emigrant. Ubrzo se cela porodica okupila u Americi i potom preselila i Los AnΔeles. ZvaniΔno Man postaje ameriΔki drΕΎavljanin 1944. godine. Tokom 40-ih drΕΎi viΕ‘e govora protiv nacizma, koji su objavljeni 1944. godine. Posle rata, godine 1952, prelazi ponovo u Ε vajcarsku. Do kraja ΕΎivota putuje i drΕΎi predavanja. Na putu za Holandiju 1955. se razboleo, te je hitno prebaΔen u bolnicu u Cirihu, gde je umro 12. avgusta. PoΔeci Man je u gimnaziji objavio svoje knjiΕΎevne prvence (Vizija), a 1893. i 1894. prve novele: Posrnula (Die Gefallene) i Volja za sreΔu (Der Wille zum GlΓΌck). Ubrzo potom (1898) objavljena je i njegova prva zbirka novela Mali gospodin Frideman (Der kleine herr Friedemann). `Junaci ovih kratkih priΔa obiΔno su ljudi nastranih Δudi, ljudi izdvojeni iz druΕ‘tva, zatvoreni u sebe i u svoju usamljenost (...)` Na taj naΔin Man je u svojim prvim radovima najavio i prvu veliku temu koja Δe obeleΕΎiti njegova najznaΔajnija dela: poloΕΎaj umetnika u druΕ‘tvu. Romani i novele VeΔ u ranoj mladosti zapoΔeo je rad na prvom zahtevnijem delu koje je u poΔetku trebalo da bude obimnija novela - Budenbrokovi (Buddenbrooks, 1901) Ipak, delo je naraslo u veliki porodiΔni roman autobiografskog karaktera, koji kroz nekoliko generacija prati sudbinu jedne libeΔke graΔanske porodice. Nobelova nagrada koju je dobio 1929. godine, kako je navedeno na povelji, dodeljena mu je upravo za ovaj roman. Godine 1903. objavljena je druga Manova zbirka novela pod nazivom Tristan u kojoj se pojavila i novela Tonio Kreger. Tema Tristana je antagonizam izmeΔu umetnosti i ΕΎivota, a ista problematika Δe Δiniti osnov novele Tonio Kreger: `Dok je u Tristanu taj antagonizam dobio komiΔno-satiriΔno reΕ‘enje, ovde je ono lirski sumorno (...) U Toniju Kregeru Man je prvi put svesno iskoristio muziku kao sredsvo jeziΔkog uobliΔavanja, primenio tehniku `lajtmotiva`, stilskog ponavljanja i variranja.` Manov rani stvaralaΔki period, obeleΕΎen pre svega novelistiΔkim radom, zavrΕ‘ava se delom Smrt u Veneciji koje je objavljeno 1912. godine. U ovoj noveli ponovo se prikazuje odnos umetnosti i ΕΎivota, ali i `problematiΔna priroda umetnikova`. Zrelim periodom Manovog stvaralaΕ‘tva dominira svakako veliki roman Δarobni breg koji je zavrΕ‘en 1924. godine. Neposrednu inspiraciju za nastanak romana Man je doΕΎiveo kada je 1912. godine posetio svoju suprugu Katju koja se leΔila u sanatrijumu u Davosu. LiΔno i intenzivno iskustvo boravka u izolovanom leΔiliΕ‘tvu Man je inkorporao u svog junaka Hansa Kastorpa, tako gradeΔi sloΕΎenu celinu u kojoj breg postaje simbol celokupne sudbine Δoveka: `Δarobni breg predstavlja veliku kompoziciju ljudskih odnosa i ideja epohe, vaspitni roman vremena.` Man i Anica SaviΔ Rebac U Univerzitetskoj biblioteci βSvetozar MarkoviΔβ u Beogradu Δuva se jedno dragoceno svedoΔanstvo o korespondenciji izmeΔu Tomasa Mana i Anice SaviΔ Rebac, klasiΔnog filologa, prevodioca i esejiste. Naime, Anica SaviΔ je intenzivno prevodila dela modernih nemaΔkih autora, kao i znaΔajne novele Tomasa Mana i odlomak Δarobnog brega. Pored toga objavila je viΕ‘e lucidnih eseja i kritiΔkih prikaza, pribliΕΎivΕ‘i tako nemaΔkog romansijera srpskom ΔitalaΕ‘tvu. Od posebne je vaΕΎnosti Δinjenica da se Anica SaviΔ dopisivala sa Manom, ali je saΔuvano svega jedno pismo iz 1929. godine koje je Man uputio Anici dok je ΕΎivela u Skoplju. U pismu se Man zahvaljuje na primercima njenih prevoda novela βTonio Kregerβ, βTristanβ i βSmrt u Venecijiβ. Njihova korespondencija dovela je i do saradnje i meΔusobnog uticaja. Naime, Man je koristio neke teme iz AniΔinog teksta βKallistosβ za roman βJosif i njegova braΔaβ. ObjavivΕ‘i ovaj tekst u Wiener Studien, ona je 1937. godine poslala separat Manu koji ga je paΕΎljivo iΕ‘Δitao, beleΕΎeΔi svoje komentare na marginama. MG145 (N)
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Jovan DuΔiΔ (Trebinje, 15. februar 1874 β Geri, Indijana, SAD, 7. april 1943) bio je srpski i jugoslovenski pesnik, pisac, diplomata i akademik. Jedan je od najznaΔajnijih pesnika srpskog modernizma i najznaΔajniji liriΔar.[1] Bio je i jedan od osnivaΔa Narodne odbrane, nacionalne nevladine organizacije u Kraljevini Srbiji.[2] Prvu zbirku pesama DuΔiΔ je objavio u Mostaru 1901. godine u izdanju mostarske βZoreβ, zatim drugu u Beogradu 1908. godine u izdanju Srpske knjiΕΎevne zadruge. Pisao je dosta i u prozi: nekoliko literarnih eseja i studija o piscima, Blago cara Radovana i pesniΔka pisma iz Ε vajcarske, GrΔke i Ε panije. Biran je za dopisnog Δlana Srpske kraljevske akademije, a za redovnog Δlana izabran je 1931. godine. O godini roΔenja postoje sporovi i nejasnoΔe. Pero SlijepΔeviΔ navodi da je DuΔiΔ roΔen, najverovatnije, 1872. godine u Trebinju. VeΔi broj istraΕΎivaΔa tvrdi da je roΔen 1874. Svetozar ΔoroviΔ u svojim seΔanjima navodi (prema M. MiloΕ‘eviΔu, Rani DuΔiΔ) da je DuΔiΔeva godina roΔenja 1872. godine. Datum roΔenja bi mogao da bude 15. jun ili 15. jul. SANU kao datum roΔenja navodi 5/17. februar 1871. Prema skorije pronaΔenim dokumentima smatra se da je roΔen 15. februara 1874.[4] DuΔiΔev otac Andrija bio je trgovac. Poginuo je u HercegovaΔkom ustanku 1875. godine, a sahranjen u Dubrovniku. Majka Jovanka je umrla 1900. godine.[5] Pored Jovana i Milene imala je dvoje dece iz prvog braka sa Ε Δepanom Glogovcem (Ristu i Soku). Osnovnu Ε‘kolu uΔio je u mestu roΔenja. Kada se porodica preselila u Mostar, upisuje trgovaΔku Ε‘kolu. UΔiteljsku Ε‘kolu pohaΔa u Sarajevu 1890β1891. godine i Somboru gde maturira 1893. UΔiteljevao je kratko vreme po raznim mestima, izmeΔu ostalog u Bijeljini, odakle su ga austrougarske vlasti proterale zbog patriotskih pesama βOtadΕΎbinaβ (βNe trza te uΕΎas bβjede, nitβ te trza uΕΎas rana/Mirno spavaΕ‘, mila majko, teΕ‘kim sankom uspavanaβ) i βOj Bosnoβ.[6] Zbog njih DuΔiΔ biva stavljen pod istragu, a zatim, u maju 1894. godine, vlasti ga proteruju iz grada. Odmah nakon progonstva, DuΔiΔ je imao problema da ostvari novu uΔiteljsku sluΕΎbu, pa se zapoΕ‘ljava u manastirskoj Ε‘koli u Ε½itomisliΔu.[7] DuΔiΔev prvobitni grob u manastiru Svetog Save u Libertivilu (levo) i njegov sadaΕ‘nji grob u HercegovaΔkoj GraΔanici (desno) Kao uΔitelj radi u Mostaru od 1895. do 1899. Δlan je druΕ‘tva Gusle. U druΕ‘tvu sa Ε antiΔem stvorio je knjiΕΎevni krug i pokrenuo Δasopis Zora. Poslednje godine boravka u Mostaru, zajedno sa prijateljem i piscem Svetozarom ΔoroviΔem, uhapΕ‘en je i otpuΕ‘ten sa posla. Iste godine odlazi na studije u Ε½enevu, na Filozofsko-socioloΕ‘ki fakultet. Proveo je skoro deset godina na strani, najviΕ‘e u Ε½enevi i Parizu. Za to vreme odrΕΎava veze sa prijateljima piscima iz Mostara, upoznaje SkerliΔa u Parizu, saraΔuje sa mnogim listovima i Δasopisima (Letopis, Zora, Srpski knjiΕΎevni glasnik). Na ΕΎenevskom univerzitetu je svrΕ‘io prava i potom se vratio u Srbiju. Godine 1907. u Ministarstvu inostranih dela Srbije dobija sluΕΎbu pisara. Od 1910. je u diplomatskoj sluΕΎbi. Te godine postavljen je za ataΕ‘ea u poslanstvu u Carigradu, a iste godine prelazi na isti poloΕΎaj u Sofiji. Od 1912. do 1927. sluΕΎbuje kao sekretar, ataΕ‘e, a potom kao otpravnik poslova u poslanstvima u Rimu, Atini, Madridu i Kairu (1926β1927), kao i delegat u Ε½enevi u DruΕ‘tvu naroda. Potom je privremeno penzionisan. Dve godine kasnije vraΔen je na mesto otpravnika poslova poslanstva u Kairu. Biran je za dopisnog Δlana Srpske kraljevske akademije, a za redovnog Δlana izabran je 1931. SledeΔe godine postavljen je za poslanika u BudimpeΕ‘ti. Od 1933. do 1941. prvo je poslanik u Rimu, potom u BukureΕ‘tu, gde je 1939.[8][9] godine postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora, a do raspada Jugoslavije poslanik je u Madridu. U doba invazije i kasnije okupacije Jugoslavije 1941. godine Jovan DuΔiΔ je bio opunomoΔeni poslanik kraljevine Jugoslavije u Madridu. PoΕ‘to je Ε panija priznala NDH, time prekinuvΕ‘i diplomatske odnose s Jugoslavijom, u junu 1941. DuΔiΔ se povukao u neutralnu Portugaliju, u Lisabon odakle je, u avgustu iste godine otiΕ‘ao u SAD u grad Geri, Indijana, gde je ΕΎiveo njegov roΔak Mihajlo. Od tada do svoje smrti dve godine kasnije, vodio je organizaciju u Ilinois , koja je predstavljala srpsku dijasporu u Americi. Za to vreme pisao je pesme, politiΔke broΕ‘ure i novinske Δlanke pogoΔen razvojem situacije u Jugoslaviji i stradanjem srpskog naroda, osuΔivao je genocid nad Srbima koji je vrΕ‘ila hrvatska ustaΕ‘ka vlada. SveΔano ambasadorsko odelo Jovana DuΔiΔa, Muzej Hercegovine u Trebinju Umro je 7. aprila 1943. u Geriju. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iste godine u portu srpskog pravoslavnog manastira Svetog Save u Libertivilu, SAD. Njegova ΕΎelja je bila da ga sahrane u njegovom rodnom Trebinju. Ova poslednja ΕΎelja Jovana DuΔiΔa ispunjena je 22. oktobra 2000 kada je ponovo sahranjen u HercegovaΔkoj GraΔanici. Prvu zbirku pesama objavio je u Mostaru 1901. u izdanju mostarske Zore, zatim drugu u Beogradu 1908. u izdanju Srpske knjiΕΎevne zadruge, kao i dve knjige u sopstvenom izdanju, stihovi i pesme u prozi β Plave legende i Pesme. Pisao je dosta i u prozi: nekoliko literarnih eseja i studija o piscima, Blago cara Radovana i pesniΔka pisma iz Ε vajcarske, GrΔke, Ε panije itd. O DuΔiΔevoj poeziji Kao i Ε antiΔ, DuΔiΔ je u poΔetku svoga pesniΔkog stvaranja bio pod uticajem Vojislava IliΔa; ali kad je otiΕ‘ao na stranu, on se toga uticaja sasvim oslobodio i izgradio svoju individualnu liriku prema uzorima francuskih parnasovaca, dekadenata i naroΔito simbolista. U doba opΕ‘teg kulta prema modi sa Zapada, njegova je poezija odista znaΔila novinu i osveΕΎenje, i u motivima i u izraΕΎaju. Mesto snova, patnji, ΔeΕΎnji i draΕΎi na svom tlu, u idealima svoje rase, on Δudnom i sjajnom gipkoΕ‘Δu uzima tuΔi, zapadni i latinski ideal lepote i ΕΎivota, zapadni estetizam, otmen i virtuozan ali hladan, liΕ‘en dubokih zanosa i uzviΕ‘ene etike. On otkriva sasvim nove motive u naΕ‘oj poeziji, dotle nesluΔene, retka oseΔanja, bizarna, prefinjena. Δak i liΔna raspoloΕΎenja, svoju erotiku na primer, on neΔe reΔi jednostavno niti Δe dozvoliti da izgleda obiΔna. On ima dvostruki strah: od vulgarnosti misli i oseΔanja i vulgarnosti izraza. Snaga i lepota njegove poezije je u izraΕΎaju. On je pesnika shvatio kao βkabinetskog radnika i uΔenog zanatliju na teΕ‘kom poslu rime i ritmaβ. NaΔi najsavrΕ‘eniji izraΕΎaj, to je vrhovno naΔelo njegove poezije. U obradi, on je odista nadmaΕ‘io sve Ε‘to je do njega stvarano u naΕ‘oj lirici, toliko je on jak u izrazu, otmen, diskretan, duhovit i ljubak. Njegova poezija bleΕ‘ti slikovitoΕ‘Δu i melodiΔnim ritmom. Ona je toliko neodoljiva svojim oblikom i toliko je suvereno vladala, da su se najmlaΔi pesnici poΔeli buniti protiv nje, oseΔajuΔi i sami njen Δar i njen pritisak ujedno. Osnovni ton cele poezije Jovana DuΔiΔa ima neΔega maglovitog, mutnog, dalekog. Ljubav koju on peva ista ona koju je Lamartini pevao, koja se zbiva neznano gde, neznano kad, negde daleko, u plavoj zemlji snova. Ima u njima neΔega fluidnog, talasavog, one karakteristicne neodreΔenosti najnovije moderne poezije, neΕ‘to Ε‘to podseΔa na Berlenove Romanse bez reΔi. Vidite samo koje su njegove omiljene reΔi, one koje se svaki Δas ponavljaju: mutan, mraΔan, bled, siv, sumoran, pust, mrtav, Ε‘um, tama, osama. U muzici i asocijaciji ovih reΔi nalazi se veΔi deo DuΔiΔevih pesama ZaduΕΎbinarstvo DuΔiΔ je imao viziju da od Trebinja uΔini grad-muzej na otvorenom.[10] Tokom 1934. i 1935. DuΔiΔ je poslao nekoliko sanduka sa artefaktima i umetninama za gradski muzej u Trebinju. NajveΔi deo zbirke Δine sarkofazi i skulpture.[10] Biblioteci grada Trebinja poklonio je 5000 knjiga, od kojih mnoge imaju posvete znaΔajnih srpskih knjiΕΎevnika koje je DuΔiΔ poznavao.[10] Celog ΕΎivota je sakupljao umetniΔke slike. U svom testamentu sve slike i nameΕ‘taj je zaveΕ‘tao Muzeju grada Trebinje.[10] Nakon njegove smrti organizovana je aukcija na kojoj je glavnica zbirke rasprodana na aukcijama sa ciljem da se sakupe sredstva za izgradnju grobne crkve u Trebinju i prenoΕ‘enje posmrtnih ostataka. Od Δitave kolekcije tek dve slike iz 16. i 17. veka se danas nalaze u trebinjskom muzeju.[10] Privatni ΕΎivot Spomenik Jovanu DuΔiΔu u rodnom Trebinju U jesen 1893. godine, na balu u tek sagraΔenom hotelu βDrinaβ u Bijeljini, mladi i ambiciozni uΔitelj DuΔiΔ susreΔe tek svrΕ‘enu uΔenicu TrgovaΔke Ε‘kole Magdalenu NikoliΔ. S njom se tajno verio 5. novembra 1893. godine, a njihova prepiska Δe se nastaviti i nakon DuΔiΔevog odlaska iz Bijeljine i prelaska u Mostar na uΔiteljovanje od 1895. do 1899. godine. Jedan deo te korespondencije je saΔuvan, kao i pismo koje je DuΔiΔev prijatelj i pesnik Aleksa Ε antiΔ uputio Magdaleni 6. aprila 1901. godine moleΔi je da pomogne u prikupljanju pretplate za svoje βPesmeβ. Ljiljana LukiΔ, profesorka u penziji, Δuva u liΔnom vlasniΕ‘tvu prepisku izmeΔu DuΔiΔa i Magdalene. Profesorka Ljiljana LukiΔ navodi da je DuΔiΔ kratko stanovao u kuΔi Magdalene NikoliΔ koja je ΕΎivela sa sestrom. Posle raskida sa DuΔiΔem, Magdalena se zarekla da nikada viΕ‘e neΔe izaΔi iz kuΔe. βKao kakva romaneskna heroina, ΕΎivela je od uspomena i jedine sreΔne trenutke nalazila je u Δitanju pisama i pesama Δoveka koga je volelaβ, zakljuΔuje profesorka LukiΔ. DuΔiΔeva tajna verenica u amanet je ostavila da joj nakon smrti na spomenik ukleΕ‘u sledeΔe reΔi, koje se i dan danas Δitaju na bijeljinskom groblju: βMaga NikoliΔ-Ε½ivanoviΔ, 1874-1957, sama pesnik i pesnika Jove DuΔiΔa prvo nadahnuΔeβ. Dvadeset godina pre Magdalenine smrti, DuΔiΔu je, dok je bio opunomoΔeni ministar Kraljevine Jugoslavije, stigla molba koja svedoΔi o dubokom tragu koji je DuΔiΔ ostavio u Bijeljini. PevaΔko druΕ‘tvo βSrbadijaβ traΕΎila je od ministra pomoΔ za izgradnju doma za potrebe druΕ‘tva. βNa prvom mestu, u ovome idealnom poslu, druΕ‘tvo je slobodno da Vam saopΕ‘ti da bi ΕΎelelo i da bi bilo sreΔno, ako vidi da vaΕ‘ dom βSrbadijeβ bude sazidan i nazvan ZaduΕΎbina pesnika Jovana DuΔiΔa-Srbadijaβ, stoji izmeΔu ostalog u pismu poslatom 1937. upuΔenog ministru DuΔiΔu. Na margini pisma stoji DuΔiΔev rukopis: βPoslao 6. decembra 1937. godine prilog od 1000 din. Molio da neizostavno nazovu svoj dom imenom velikog pesnika Filipa ViΕ‘njiΔa, njihovog najbliΕΎeg zemljakaβ. Ambasada Srbije u MaΔarskoj nalazi se u kuΔi koju je Jovan DuΔiΔ dobio na poklon od jedne MaΔarice, a potom je poklonio drΕΎavi.[11] Iz ljubavne veze sa glumicom Jovankom JovanoviΔ imao je vanbraΔnog sina Jovicu koji se kao mlad ubio.[12] U Ε½enevi je proveo sedam godina ΕΎivota i tu mu je podignuta spomen ploΔa 2018. godine.[13] Za rodno Trebinje je pisao da je posle Beograda moΕΎda najistaknutiji grad koji imamo.[10] Nagrade Orden Svetog Save[14] Orden jugoslovenske krune[14] Orden Spasitelja, GrΔka[14] Orden italijanske krune, Kraljevina Italija[14] Orden Nila, Egipat[14] Orden rumunske zvezde, Rumunija[14] Orden belog lava, ΔehoslovaΔka[14] Orden za zasluge Kraljevina MaΔarske[14] Δlan knjiΕΎevnog druΕ‘tva Parnasos, GrΔka[15] PoΔasni Δlan druΕ‘tva engleskih knjiΕΎevnika u Londonu[10] Nagrada βJovan DuΔiΔβ Nagrada `Jovan DuΔiΔ` je nagrada za pesniΕ‘tvo. Dodeljuje se svake godine tokom manifestacije `DuΔiΔeve veΔeri` u Trebinju.[16] Bibliografija Spomenik Jovanu DuΔiΔu ispred PedagoΕ‘kog fakulteta u Somboru Odlikovanja Jovana DuΔiΔa u Muzeju Hercegovine u Trebinju Pjesme, knjiga prva, izdanje uredniΕ‘tva Zore u Mostaru, 1901. Pesme, Srpska knjiΕΎevna zadruga, Kolo XVII, knj. 113. Beograd, 1908. Pesme u prozi, Plave legende, pisano u Ε½enevi 1905. Beograd, 1908. Pesme (Ε‘tampa βDavidoviΔβ), Beograd, 1908. Pesme, izdanje S. B. CvijanoviΔa, Beograd, 1911. Sabrana dela, Knj. I-V. Biblioteka savremenih jugoslovenskih pisaca, Beograd, IzdavaΔko preduzeΔe βNarodna prosvetaβ (1929β1930). Knj. I Pesme sunca (1929) Knj. II Pesme ljubavi i smrti (1929) Knj. III Carski soneti (1930) Knj. IV Plave legende (1930) Knj. V Gradovi i himere (1930) Knj. VI Blago cara Radovana: knjiga o sudbini, Beograd, izdanje piΕ‘Δevo, 1932. (tj. okt. 1931[17]) Gradovi i himere, (PutniΔka pisma), Srpska knjiΕΎevna zadruga, Kolo XLII, Knj. 294. Beograd, 1940. Federalizam ili centralizam: Istina o βspornom pitanjuβ u bivΕ‘oj Jugoslaviji, Centralni odbor Srpske narodne odbrane u Americi, Δikago, 1942. Jugoslovenska ideologija: istina o βjugoslavizmuβ, Centralni odbor Srpske narodne odbrane u Americi, Δikago, 1942. Lirika, izdanje piΕ‘Δevo, Pitsburg, 1943. Sabrana dela, Knj. X Jedan Srbin diplomat na dvoru Petra Velikog i Katarine I β Grof Sava VladislaviΔ β Raguzinski, Pitsburg, 1943. Sabrana dela, Knj. VII-IX (Odabrane strane). Rukopise odabrali J. ΔonoviΔ i P. BubreΕ‘ko. Izdanje Srpske narodne odbrane u Americi, Δikago, 1951. Sabrana dela, (uredili MeΕ‘a SelimoviΔ i Ε½ivorad StojkoviΔ), Svjetlost, Sarajevo, 1969. Sabrana dela, (uredili MeΕ‘a SelimoviΔ i Ε½ivorad StojkoviΔ. Pregledao i dopunio Ε½ivorad StojkoviΔ), BIGZ, Svjetlost, Prosveta, Beograd-Sarajevo, 1989. Sava VladislaviΔ Raguzinski ili βgrof Raguzinski ili Ilirskiβ (rus. Π‘Π°Π²Π²Π° ΠΡΠΊΠΈΡ Π Π°Π³ΡΠ·ΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΠΉ-ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ, Π³ΡΠ°Ρ Π Π°Π³ΡΠ·ΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΠΉ; Jasenik, 16. januar 1669 β Sankt Peterburg, 17. jun 1738) bio je ruski i srpski politiΔar, savetnik ruskog cara Petra Velikog, diplomata u sluΕΎbi Ruske Imperije, obaveΕ‘tajac, putopisac, veliki dobrotvor i darodavac manastira Sveta Trojica kod Pljevalja. Biografija Savin otac, Luka VladislaviΔ, bio je knez u Hercegovini. Sveti Vasilije OstroΕ‘ki je od Luke praΔen u PeΔ i nazad, kada je i ostroΕ‘ki manastir bogato darivao.[1] VladislaviΔ je roΔen na vlastelinskom imanju VladislaviΔa u Jaseniku, blizu Gacka, u Hercegovini. PoΔetkom 18. veka, pod pritiskom begova ΔengiΔa na vlastelinske posede, Sava VladislaviΔ je sa ocem preΕ‘ao u Dubrovnik, dok se deo njih nastanio u Crnoj Gori, Boki kotorskoj, a njegov roΔeni brat Duka ostaje u Trebinju. Iz tog dela porodiΔne loze navodno nastaju DuΔiΔi, Δiji je potomak knjiΕΎevnik Jovan DuΔiΔ, mada je teza o tome da je DuΔiΔ VladislaviΔev roΔak demantovana.[2] Nakon Ε‘to se Luka VladislaviΔ preselio u Dubrovnik u meΔudrΕΎavnoj korespondenciji toga vremena ustalio se nadimak Raguzinski. Naime, Dubrovnik je u meΔunarodnim odnosima zvan Raguza (ital. Ragusa), Ε‘to je bio italijanski naziv za ovaj primorski grad. Mladi Sava je, kao mnogi DubrovΔani, nauΔio mornarstvo. U dubrovaΔkim katoliΔkim jezuitskim Ε‘kolama, VladislaviΔ je stekao visoko obrazovanje, koje je upotpunio znanjem iz ekonomije u Ε paniji i Francuskoj. Otuda se i u Rusiji svuda potpisivao latinicom sa titulom Conte, ali pored ilirskog oteΔestva spominje i serbskuju zemlju.[3] Slao je knjige na poklon manastirima Svete Trojice (Pljevlja), Ε½itomisliΔu, TvrdoΕ‘u, itd. Odlazi zatim u Carigrad da kao trgovac Ε‘iri trgovaΔke veze. Jerusalimski patrijarh Dositej, stub Ruske pravoslavne crkve na Bliskom istoku, preporuΔio je ministre inostranih poslova Rusije Jemeljanu Ukrajincevu i Vasiliju Galicinu, za koje je preuzimao isto razne tajne misije. VladislaviΔ je uspeo da pribavi tekst ugovora Porte sa Francuskom, Venecijom, Engleskom i Austrijom. Ti ugovori su doprineli sklapanju i rusko-turskog mira, a VladislaviΔu bio je otvoren put do dvora cara Petra Velikog, koga je upoznao u Azovu, jula 1702. godine.[4] Na Savin nagovor, car Petar Veliki, poΔetkom 18. veka, poslao je u Sremske Karlovce prvu gramatiku i bukvar, koji je u buduΔi centar srpske duhovnosti doneo uΔitelj Maksim Suvorov. To je oznaΔilo nastanak prve srpske Ε‘kole u Sremskim Karlovcima. Kao trgovac ide za Moskvu, ali se, dobivΕ‘i privilegije, brzo vraΔa u Carigrad kao trgovaΔki i diplomatski predstavnik Rusije, zajedno sa grofom Petrom Tolstojem (rodonaΔelnik porodice Tolstoj, iz koje su potekli poznati pisci Lav Tolstoj i Aleksej Tolstoj). Sava VladislaviΔ je na joΕ‘ jedan naΔin povezan sa ruskom literaturom: u Carigradu otkupio je mladog etiopskog roba Ibrahima Hanibala i njega poslao Petru Velikom u Rusiji;[5][6] Ibrahim Hanibal bio je pradeda Aleksandra PuΕ‘kina. Grof Sava VladislaviΔ zakljuΔio je vojni savez sa knezom Moldavije u JaΕ‘iju, mir sa sultanom na Prutu. 1708. vraΔa se u Moskvu i od Petra Velikog dobija posede u danaΕ‘njoj Ukrajini, gde u gradu NeΕΎin nastaje trgovaΔko srediΕ‘te oblasti. Grof Sava VladislaviΔ bio je osnivaΔ ruske obaveΕ‘tajne sluΕΎbe, za crnomorski obaveΕ‘tajni rad dobijao je apanaΕΎu od 325 rubalja godiΕ‘nje. Petar Veliki poklonio mu je dvorac u Moskvi, na reci Pokrivna, i pravo slobodne trgovine na deset godina. Povelja je, nedugo zatim, produΕΎena na neograniΔeno vreme. Ilirski grof, kako Sava VladislaviΔ sebe u to vreme naziva, po Ilirima koji su tad bili sinonim za JuΕΎne Slovene, neguje kontakte sa Srbima i sa kneΕΎevinama VlaΕ‘kom i Moldavijom, pomaΕΎe srpskim ustancima u danaΕ‘njoj Crnoj Gori, i u Rusiju dovodi Mihaila MiloradoviΔa, predaka kasnije poznatog grofa i generala peΕ‘adije Mihaila MiloradoviΔa. Godine 1711. Petar Veliki Ε‘alje Savu VladislaviΔa za VlaΕ‘ku i Crnu Goru radi pripreme jednog ustanka uoΔi ruskog napada na Osmanlije. Od 1716. do 1722. godine VladislaviΔ je predstavnik Rusije u Rimu, gde priprema konkordat izmeΔu Rusije i Vatikana, stara se o ruskim plemiΔima u Rimu (meΔu njima Ivan Nikitin) i nabavlja umetniΔka dela za letnji dvorac Petra Velikog u Sankt Peterburgu. Opere βΔetiri godiΕ‘nja dobaβ[7] i βIstina u iskuΕ‘enjuβ (La veritΓ in cimento, 1720) posvetio mu je Antonio Vivaldi, kojem je bio mecena.[8] Od carice Katarine I je dobio titulu grofa, 24. februara 1725. godine.[9] Iste godine krenuo je u misiju za Kinu, gde njegovim angaΕΎovanjem dolazi do Kjahtinskog sporazuma, 1727. godine, najvaΕΎnijeg meΔunarodnog sporazuma Rusije i Kine do sredine 19. veka o, i danas vaΕΎeΔem, razgraniΔenju sa Kinom u Pekingu. RazgraniΔenje je potpisano 5. aprila 1728. na reci Buri.[9] Njegovim posredstvom nastala je i prva pravoslavna crkva u Pekingu. Savin odgovor na kritiΔare u vezi sporazuma sa Kinom, poΕ‘to je Kina u to vreme vodila strogu politiku izolacije, na Ε‘ta su kritiΔari govorili da je bavljenje Kinom bacanje novca na ulicu, danas je poznata izreka u Rusiji: βKo ne baca novac na ulicu, neΔe ga i nikad naΔiβ. VladislaviΔ je zbog uspostavljenja odnosa sa Kinom odlikovan ordenom Svetog Aleksandra Nevskog i unapreΔen u graΔanski Δin aktivnog graΔanskog savetnika.[10] Prema raspoloΕΎivim podacima, ΕΎenio se dva puta. Iz prvog braka je imao jednog sina, koji je umro pre njega. Bio je oΕΎenjen i trideset godina mlaΔom Venecijankom, Vergilijom Trevizani, iz venecijanske porodice Trevizani, sa kojom je imao tri Δerke. Poslednjih godina ΕΎivota, slomljen smrΔu svoje tri mlade kΔeri i ΕΎenom koja ga je napustila i vratila u Veneciju, VladislaviΔ je u Sibiru dobio pravo da osnuje grad Troickosavsk (danas Kjahta). Tamo je podigao hram, nazvavΕ‘i ga crkva Svetog Save srpskog NemanjiΔa. Do kraja ΕΎivota je ΕΎiveo povuΔeno i usamljeno. Umro je 17. juna 1738. godine u Sankt Peterburgu. Novac koji je zaradio i imovinu koja mu je preostala testamentom je ostavio roΔacima, ali ga nije ravnomerno raspodelio; najveΔi deo imetka pripao je sinovcu Mojsiju IvanoviΔu VladislaviΔu.[11] Sahranjen je u Carskoj grobnici, u kripti BlagovjeΕ‘tenske crkve.[12] O njemu je Nikola MoravΔeviΔ napisao 2015. godine istorijski roman βGrof Sava VladislaviΔβ.[2] Velimir IvanoviΔ napisao je roman βDurbin grofa Save VladislaviΔaβ.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Jovan DuΔiΔ (Trebinje, 15. februar 1874 β Geri, Indijana, SAD, 7. april 1943) bio je srpski i jugoslovenski pesnik, pisac, diplomata i akademik. Jedan je od najznaΔajnijih pesnika srpskog modernizma i najznaΔajniji liriΔar.[1] Bio je i jedan od osnivaΔa Narodne odbrane, nacionalne nevladine organizacije u Kraljevini Srbiji.[2] Prvu zbirku pesama DuΔiΔ je objavio u Mostaru 1901. godine u izdanju mostarske βZoreβ, zatim drugu u Beogradu 1908. godine u izdanju Srpske knjiΕΎevne zadruge. Pisao je dosta i u prozi: nekoliko literarnih eseja i studija o piscima, Blago cara Radovana i pesniΔka pisma iz Ε vajcarske, GrΔke i Ε panije. Biran je za dopisnog Δlana Srpske kraljevske akademije, a za redovnog Δlana izabran je 1931. godine. O godini roΔenja postoje sporovi i nejasnoΔe. Pero SlijepΔeviΔ navodi da je DuΔiΔ roΔen, najverovatnije, 1872. godine u Trebinju. VeΔi broj istraΕΎivaΔa tvrdi da je roΔen 1874. Svetozar ΔoroviΔ u svojim seΔanjima navodi (prema M. MiloΕ‘eviΔu, Rani DuΔiΔ) da je DuΔiΔeva godina roΔenja 1872. godine. Datum roΔenja bi mogao da bude 15. jun ili 15. jul. SANU kao datum roΔenja navodi 5/17. februar 1871. Prema skorije pronaΔenim dokumentima smatra se da je roΔen 15. februara 1874.[4] DuΔiΔev otac Andrija bio je trgovac. Poginuo je u HercegovaΔkom ustanku 1875. godine, a sahranjen u Dubrovniku. Majka Jovanka je umrla 1900. godine.[5] Pored Jovana i Milene imala je dvoje dece iz prvog braka sa Ε Δepanom Glogovcem (Ristu i Soku). Osnovnu Ε‘kolu uΔio je u mestu roΔenja. Kada se porodica preselila u Mostar, upisuje trgovaΔku Ε‘kolu. UΔiteljsku Ε‘kolu pohaΔa u Sarajevu 1890β1891. godine i Somboru gde maturira 1893. UΔiteljevao je kratko vreme po raznim mestima, izmeΔu ostalog u Bijeljini, odakle su ga austrougarske vlasti proterale zbog patriotskih pesama βOtadΕΎbinaβ (βNe trza te uΕΎas bβjede, nitβ te trza uΕΎas rana/Mirno spavaΕ‘, mila majko, teΕ‘kim sankom uspavanaβ) i βOj Bosnoβ.[6] Zbog njih DuΔiΔ biva stavljen pod istragu, a zatim, u maju 1894. godine, vlasti ga proteruju iz grada. Odmah nakon progonstva, DuΔiΔ je imao problema da ostvari novu uΔiteljsku sluΕΎbu, pa se zapoΕ‘ljava u manastirskoj Ε‘koli u Ε½itomisliΔu.[7] DuΔiΔev prvobitni grob u manastiru Svetog Save u Libertivilu (levo) i njegov sadaΕ‘nji grob u HercegovaΔkoj GraΔanici (desno) Kao uΔitelj radi u Mostaru od 1895. do 1899. Δlan je druΕ‘tva Gusle. U druΕ‘tvu sa Ε antiΔem stvorio je knjiΕΎevni krug i pokrenuo Δasopis Zora. Poslednje godine boravka u Mostaru, zajedno sa prijateljem i piscem Svetozarom ΔoroviΔem, uhapΕ‘en je i otpuΕ‘ten sa posla. Iste godine odlazi na studije u Ε½enevu, na Filozofsko-socioloΕ‘ki fakultet. Proveo je skoro deset godina na strani, najviΕ‘e u Ε½enevi i Parizu. Za to vreme odrΕΎava veze sa prijateljima piscima iz Mostara, upoznaje SkerliΔa u Parizu, saraΔuje sa mnogim listovima i Δasopisima (Letopis, Zora, Srpski knjiΕΎevni glasnik). Na ΕΎenevskom univerzitetu je svrΕ‘io prava i potom se vratio u Srbiju. Godine 1907. u Ministarstvu inostranih dela Srbije dobija sluΕΎbu pisara. Od 1910. je u diplomatskoj sluΕΎbi. Te godine postavljen je za ataΕ‘ea u poslanstvu u Carigradu, a iste godine prelazi na isti poloΕΎaj u Sofiji. Od 1912. do 1927. sluΕΎbuje kao sekretar, ataΕ‘e, a potom kao otpravnik poslova u poslanstvima u Rimu, Atini, Madridu i Kairu (1926β1927), kao i delegat u Ε½enevi u DruΕ‘tvu naroda. Potom je privremeno penzionisan. Dve godine kasnije vraΔen je na mesto otpravnika poslova poslanstva u Kairu. Biran je za dopisnog Δlana Srpske kraljevske akademije, a za redovnog Δlana izabran je 1931. SledeΔe godine postavljen je za poslanika u BudimpeΕ‘ti. Od 1933. do 1941. prvo je poslanik u Rimu, potom u BukureΕ‘tu, gde je 1939.[8][9] godine postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora, a do raspada Jugoslavije poslanik je u Madridu. U doba invazije i kasnije okupacije Jugoslavije 1941. godine Jovan DuΔiΔ je bio opunomoΔeni poslanik kraljevine Jugoslavije u Madridu. PoΕ‘to je Ε panija priznala NDH, time prekinuvΕ‘i diplomatske odnose s Jugoslavijom, u junu 1941. DuΔiΔ se povukao u neutralnu Portugaliju, u Lisabon odakle je, u avgustu iste godine otiΕ‘ao u SAD u grad Geri, Indijana, gde je ΕΎiveo njegov roΔak Mihajlo. Od tada do svoje smrti dve godine kasnije, vodio je organizaciju u Ilinois , koja je predstavljala srpsku dijasporu u Americi. Za to vreme pisao je pesme, politiΔke broΕ‘ure i novinske Δlanke pogoΔen razvojem situacije u Jugoslaviji i stradanjem srpskog naroda, osuΔivao je genocid nad Srbima koji je vrΕ‘ila hrvatska ustaΕ‘ka vlada. SveΔano ambasadorsko odelo Jovana DuΔiΔa, Muzej Hercegovine u Trebinju Umro je 7. aprila 1943. u Geriju. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iste godine u portu srpskog pravoslavnog manastira Svetog Save u Libertivilu, SAD. Njegova ΕΎelja je bila da ga sahrane u njegovom rodnom Trebinju. Ova poslednja ΕΎelja Jovana DuΔiΔa ispunjena je 22. oktobra 2000 kada je ponovo sahranjen u HercegovaΔkoj GraΔanici. Prvu zbirku pesama objavio je u Mostaru 1901. u izdanju mostarske Zore, zatim drugu u Beogradu 1908. u izdanju Srpske knjiΕΎevne zadruge, kao i dve knjige u sopstvenom izdanju, stihovi i pesme u prozi β Plave legende i Pesme. Pisao je dosta i u prozi: nekoliko literarnih eseja i studija o piscima, Blago cara Radovana i pesniΔka pisma iz Ε vajcarske, GrΔke, Ε panije itd. O DuΔiΔevoj poeziji Kao i Ε antiΔ, DuΔiΔ je u poΔetku svoga pesniΔkog stvaranja bio pod uticajem Vojislava IliΔa; ali kad je otiΕ‘ao na stranu, on se toga uticaja sasvim oslobodio i izgradio svoju individualnu liriku prema uzorima francuskih parnasovaca, dekadenata i naroΔito simbolista. U doba opΕ‘teg kulta prema modi sa Zapada, njegova je poezija odista znaΔila novinu i osveΕΎenje, i u motivima i u izraΕΎaju. Mesto snova, patnji, ΔeΕΎnji i draΕΎi na svom tlu, u idealima svoje rase, on Δudnom i sjajnom gipkoΕ‘Δu uzima tuΔi, zapadni i latinski ideal lepote i ΕΎivota, zapadni estetizam, otmen i virtuozan ali hladan, liΕ‘en dubokih zanosa i uzviΕ‘ene etike. On otkriva sasvim nove motive u naΕ‘oj poeziji, dotle nesluΔene, retka oseΔanja, bizarna, prefinjena. Δak i liΔna raspoloΕΎenja, svoju erotiku na primer, on neΔe reΔi jednostavno niti Δe dozvoliti da izgleda obiΔna. On ima dvostruki strah: od vulgarnosti misli i oseΔanja i vulgarnosti izraza. Snaga i lepota njegove poezije je u izraΕΎaju. On je pesnika shvatio kao βkabinetskog radnika i uΔenog zanatliju na teΕ‘kom poslu rime i ritmaβ. NaΔi najsavrΕ‘eniji izraΕΎaj, to je vrhovno naΔelo njegove poezije. U obradi, on je odista nadmaΕ‘io sve Ε‘to je do njega stvarano u naΕ‘oj lirici, toliko je on jak u izrazu, otmen, diskretan, duhovit i ljubak. Njegova poezija bleΕ‘ti slikovitoΕ‘Δu i melodiΔnim ritmom. Ona je toliko neodoljiva svojim oblikom i toliko je suvereno vladala, da su se najmlaΔi pesnici poΔeli buniti protiv nje, oseΔajuΔi i sami njen Δar i njen pritisak ujedno. Osnovni ton cele poezije Jovana DuΔiΔa ima neΔega maglovitog, mutnog, dalekog. Ljubav koju on peva ista ona koju je Lamartini pevao, koja se zbiva neznano gde, neznano kad, negde daleko, u plavoj zemlji snova. Ima u njima neΔega fluidnog, talasavog, one karakteristicne neodreΔenosti najnovije moderne poezije, neΕ‘to Ε‘to podseΔa na Berlenove Romanse bez reΔi. Vidite samo koje su njegove omiljene reΔi, one koje se svaki Δas ponavljaju: mutan, mraΔan, bled, siv, sumoran, pust, mrtav, Ε‘um, tama, osama. U muzici i asocijaciji ovih reΔi nalazi se veΔi deo DuΔiΔevih pesama ZaduΕΎbinarstvo DuΔiΔ je imao viziju da od Trebinja uΔini grad-muzej na otvorenom.[10] Tokom 1934. i 1935. DuΔiΔ je poslao nekoliko sanduka sa artefaktima i umetninama za gradski muzej u Trebinju. NajveΔi deo zbirke Δine sarkofazi i skulpture.[10] Biblioteci grada Trebinja poklonio je 5000 knjiga, od kojih mnoge imaju posvete znaΔajnih srpskih knjiΕΎevnika koje je DuΔiΔ poznavao.[10] Celog ΕΎivota je sakupljao umetniΔke slike. U svom testamentu sve slike i nameΕ‘taj je zaveΕ‘tao Muzeju grada Trebinje.[10] Nakon njegove smrti organizovana je aukcija na kojoj je glavnica zbirke rasprodana na aukcijama sa ciljem da se sakupe sredstva za izgradnju grobne crkve u Trebinju i prenoΕ‘enje posmrtnih ostataka. Od Δitave kolekcije tek dve slike iz 16. i 17. veka se danas nalaze u trebinjskom muzeju.[10] Privatni ΕΎivot Spomenik Jovanu DuΔiΔu u rodnom Trebinju U jesen 1893. godine, na balu u tek sagraΔenom hotelu βDrinaβ u Bijeljini, mladi i ambiciozni uΔitelj DuΔiΔ susreΔe tek svrΕ‘enu uΔenicu TrgovaΔke Ε‘kole Magdalenu NikoliΔ. S njom se tajno verio 5. novembra 1893. godine, a njihova prepiska Δe se nastaviti i nakon DuΔiΔevog odlaska iz Bijeljine i prelaska u Mostar na uΔiteljovanje od 1895. do 1899. godine. Jedan deo te korespondencije je saΔuvan, kao i pismo koje je DuΔiΔev prijatelj i pesnik Aleksa Ε antiΔ uputio Magdaleni 6. aprila 1901. godine moleΔi je da pomogne u prikupljanju pretplate za svoje βPesmeβ. Ljiljana LukiΔ, profesorka u penziji, Δuva u liΔnom vlasniΕ‘tvu prepisku izmeΔu DuΔiΔa i Magdalene. Profesorka Ljiljana LukiΔ navodi da je DuΔiΔ kratko stanovao u kuΔi Magdalene NikoliΔ koja je ΕΎivela sa sestrom. Posle raskida sa DuΔiΔem, Magdalena se zarekla da nikada viΕ‘e neΔe izaΔi iz kuΔe. βKao kakva romaneskna heroina, ΕΎivela je od uspomena i jedine sreΔne trenutke nalazila je u Δitanju pisama i pesama Δoveka koga je volelaβ, zakljuΔuje profesorka LukiΔ. DuΔiΔeva tajna verenica u amanet je ostavila da joj nakon smrti na spomenik ukleΕ‘u sledeΔe reΔi, koje se i dan danas Δitaju na bijeljinskom groblju: βMaga NikoliΔ-Ε½ivanoviΔ, 1874-1957, sama pesnik i pesnika Jove DuΔiΔa prvo nadahnuΔeβ. Dvadeset godina pre Magdalenine smrti, DuΔiΔu je, dok je bio opunomoΔeni ministar Kraljevine Jugoslavije, stigla molba koja svedoΔi o dubokom tragu koji je DuΔiΔ ostavio u Bijeljini. PevaΔko druΕ‘tvo βSrbadijaβ traΕΎila je od ministra pomoΔ za izgradnju doma za potrebe druΕ‘tva. βNa prvom mestu, u ovome idealnom poslu, druΕ‘tvo je slobodno da Vam saopΕ‘ti da bi ΕΎelelo i da bi bilo sreΔno, ako vidi da vaΕ‘ dom βSrbadijeβ bude sazidan i nazvan ZaduΕΎbina pesnika Jovana DuΔiΔa-Srbadijaβ, stoji izmeΔu ostalog u pismu poslatom 1937. upuΔenog ministru DuΔiΔu. Na margini pisma stoji DuΔiΔev rukopis: βPoslao 6. decembra 1937. godine prilog od 1000 din. Molio da neizostavno nazovu svoj dom imenom velikog pesnika Filipa ViΕ‘njiΔa, njihovog najbliΕΎeg zemljakaβ. Ambasada Srbije u MaΔarskoj nalazi se u kuΔi koju je Jovan DuΔiΔ dobio na poklon od jedne MaΔarice, a potom je poklonio drΕΎavi.[11] Iz ljubavne veze sa glumicom Jovankom JovanoviΔ imao je vanbraΔnog sina Jovicu koji se kao mlad ubio.[12] U Ε½enevi je proveo sedam godina ΕΎivota i tu mu je podignuta spomen ploΔa 2018. godine.[13] Za rodno Trebinje je pisao da je posle Beograda moΕΎda najistaknutiji grad koji imamo.[10] Nagrade Orden Svetog Save[14] Orden jugoslovenske krune[14] Orden Spasitelja, GrΔka[14] Orden italijanske krune, Kraljevina Italija[14] Orden Nila, Egipat[14] Orden rumunske zvezde, Rumunija[14] Orden belog lava, ΔehoslovaΔka[14] Orden za zasluge Kraljevina MaΔarske[14] Δlan knjiΕΎevnog druΕ‘tva Parnasos, GrΔka[15] PoΔasni Δlan druΕ‘tva engleskih knjiΕΎevnika u Londonu[10] Nagrada βJovan DuΔiΔβ Nagrada `Jovan DuΔiΔ` je nagrada za pesniΕ‘tvo. Dodeljuje se svake godine tokom manifestacije `DuΔiΔeve veΔeri` u Trebinju.[16] Bibliografija Spomenik Jovanu DuΔiΔu ispred PedagoΕ‘kog fakulteta u Somboru Odlikovanja Jovana DuΔiΔa u Muzeju Hercegovine u Trebinju Pjesme, knjiga prva, izdanje uredniΕ‘tva Zore u Mostaru, 1901. Pesme, Srpska knjiΕΎevna zadruga, Kolo XVII, knj. 113. Beograd, 1908. Pesme u prozi, Plave legende, pisano u Ε½enevi 1905. Beograd, 1908. Pesme (Ε‘tampa βDavidoviΔβ), Beograd, 1908. Pesme, izdanje S. B. CvijanoviΔa, Beograd, 1911. Sabrana dela, Knj. I-V. Biblioteka savremenih jugoslovenskih pisaca, Beograd, IzdavaΔko preduzeΔe βNarodna prosvetaβ (1929β1930). Knj. I Pesme sunca (1929) Knj. II Pesme ljubavi i smrti (1929) Knj. III Carski soneti (1930) Knj. IV Plave legende (1930) Knj. V Gradovi i himere (1930) Knj. VI Blago cara Radovana: knjiga o sudbini, Beograd, izdanje piΕ‘Δevo, 1932. (tj. okt. 1931[17]) Gradovi i himere, (PutniΔka pisma), Srpska knjiΕΎevna zadruga, Kolo XLII, Knj. 294. Beograd, 1940. Federalizam ili centralizam: Istina o βspornom pitanjuβ u bivΕ‘oj Jugoslaviji, Centralni odbor Srpske narodne odbrane u Americi, Δikago, 1942. Jugoslovenska ideologija: istina o βjugoslavizmuβ, Centralni odbor Srpske narodne odbrane u Americi, Δikago, 1942. Lirika, izdanje piΕ‘Δevo, Pitsburg, 1943. Sabrana dela, Knj. X Jedan Srbin diplomat na dvoru Petra Velikog i Katarine I β Grof Sava VladislaviΔ β Raguzinski, Pitsburg, 1943. Sabrana dela, Knj. VII-IX (Odabrane strane). Rukopise odabrali J. ΔonoviΔ i P. BubreΕ‘ko. Izdanje Srpske narodne odbrane u Americi, Δikago, 1951. Sabrana dela, (uredili MeΕ‘a SelimoviΔ i Ε½ivorad StojkoviΔ), Svjetlost, Sarajevo, 1969. Sabrana dela, (uredili MeΕ‘a SelimoviΔ i Ε½ivorad StojkoviΔ. Pregledao i dopunio Ε½ivorad StojkoviΔ), BIGZ, Svjetlost, Prosveta, Beograd-Sarajevo, 1989. Sava VladislaviΔ Raguzinski ili βgrof Raguzinski ili Ilirskiβ (rus. Π‘Π°Π²Π²Π° ΠΡΠΊΠΈΡ Π Π°Π³ΡΠ·ΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΠΉ-ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ, Π³ΡΠ°Ρ Π Π°Π³ΡΠ·ΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΠΉ; Jasenik, 16. januar 1669 β Sankt Peterburg, 17. jun 1738) bio je ruski i srpski politiΔar, savetnik ruskog cara Petra Velikog, diplomata u sluΕΎbi Ruske Imperije, obaveΕ‘tajac, putopisac, veliki dobrotvor i darodavac manastira Sveta Trojica kod Pljevalja. Biografija Savin otac, Luka VladislaviΔ, bio je knez u Hercegovini. Sveti Vasilije OstroΕ‘ki je od Luke praΔen u PeΔ i nazad, kada je i ostroΕ‘ki manastir bogato darivao.[1] VladislaviΔ je roΔen na vlastelinskom imanju VladislaviΔa u Jaseniku, blizu Gacka, u Hercegovini. PoΔetkom 18. veka, pod pritiskom begova ΔengiΔa na vlastelinske posede, Sava VladislaviΔ je sa ocem preΕ‘ao u Dubrovnik, dok se deo njih nastanio u Crnoj Gori, Boki kotorskoj, a njegov roΔeni brat Duka ostaje u Trebinju. Iz tog dela porodiΔne loze navodno nastaju DuΔiΔi, Δiji je potomak knjiΕΎevnik Jovan DuΔiΔ, mada je teza o tome da je DuΔiΔ VladislaviΔev roΔak demantovana.[2] Nakon Ε‘to se Luka VladislaviΔ preselio u Dubrovnik u meΔudrΕΎavnoj korespondenciji toga vremena ustalio se nadimak Raguzinski. Naime, Dubrovnik je u meΔunarodnim odnosima zvan Raguza (ital. Ragusa), Ε‘to je bio italijanski naziv za ovaj primorski grad. Mladi Sava je, kao mnogi DubrovΔani, nauΔio mornarstvo. U dubrovaΔkim katoliΔkim jezuitskim Ε‘kolama, VladislaviΔ je stekao visoko obrazovanje, koje je upotpunio znanjem iz ekonomije u Ε paniji i Francuskoj. Otuda se i u Rusiji svuda potpisivao latinicom sa titulom Conte, ali pored ilirskog oteΔestva spominje i serbskuju zemlju.[3] Slao je knjige na poklon manastirima Svete Trojice (Pljevlja), Ε½itomisliΔu, TvrdoΕ‘u, itd. Odlazi zatim u Carigrad da kao trgovac Ε‘iri trgovaΔke veze. Jerusalimski patrijarh Dositej, stub Ruske pravoslavne crkve na Bliskom istoku, preporuΔio je ministre inostranih poslova Rusije Jemeljanu Ukrajincevu i Vasiliju Galicinu, za koje je preuzimao isto razne tajne misije. VladislaviΔ je uspeo da pribavi tekst ugovora Porte sa Francuskom, Venecijom, Engleskom i Austrijom. Ti ugovori su doprineli sklapanju i rusko-turskog mira, a VladislaviΔu bio je otvoren put do dvora cara Petra Velikog, koga je upoznao u Azovu, jula 1702. godine.[4] Na Savin nagovor, car Petar Veliki, poΔetkom 18. veka, poslao je u Sremske Karlovce prvu gramatiku i bukvar, koji je u buduΔi centar srpske duhovnosti doneo uΔitelj Maksim Suvorov. To je oznaΔilo nastanak prve srpske Ε‘kole u Sremskim Karlovcima. Kao trgovac ide za Moskvu, ali se, dobivΕ‘i privilegije, brzo vraΔa u Carigrad kao trgovaΔki i diplomatski predstavnik Rusije, zajedno sa grofom Petrom Tolstojem (rodonaΔelnik porodice Tolstoj, iz koje su potekli poznati pisci Lav Tolstoj i Aleksej Tolstoj). Sava VladislaviΔ je na joΕ‘ jedan naΔin povezan sa ruskom literaturom: u Carigradu otkupio je mladog etiopskog roba Ibrahima Hanibala i njega poslao Petru Velikom u Rusiji;[5][6] Ibrahim Hanibal bio je pradeda Aleksandra PuΕ‘kina. Grof Sava VladislaviΔ zakljuΔio je vojni savez sa knezom Moldavije u JaΕ‘iju, mir sa sultanom na Prutu. 1708. vraΔa se u Moskvu i od Petra Velikog dobija posede u danaΕ‘njoj Ukrajini, gde u gradu NeΕΎin nastaje trgovaΔko srediΕ‘te oblasti. Grof Sava VladislaviΔ bio je osnivaΔ ruske obaveΕ‘tajne sluΕΎbe, za crnomorski obaveΕ‘tajni rad dobijao je apanaΕΎu od 325 rubalja godiΕ‘nje. Petar Veliki poklonio mu je dvorac u Moskvi, na reci Pokrivna, i pravo slobodne trgovine na deset godina. Povelja je, nedugo zatim, produΕΎena na neograniΔeno vreme. Ilirski grof, kako Sava VladislaviΔ sebe u to vreme naziva, po Ilirima koji su tad bili sinonim za JuΕΎne Slovene, neguje kontakte sa Srbima i sa kneΕΎevinama VlaΕ‘kom i Moldavijom, pomaΕΎe srpskim ustancima u danaΕ‘njoj Crnoj Gori, i u Rusiju dovodi Mihaila MiloradoviΔa, predaka kasnije poznatog grofa i generala peΕ‘adije Mihaila MiloradoviΔa. Godine 1711. Petar Veliki Ε‘alje Savu VladislaviΔa za VlaΕ‘ku i Crnu Goru radi pripreme jednog ustanka uoΔi ruskog napada na Osmanlije. Od 1716. do 1722. godine VladislaviΔ je predstavnik Rusije u Rimu, gde priprema konkordat izmeΔu Rusije i Vatikana, stara se o ruskim plemiΔima u Rimu (meΔu njima Ivan Nikitin) i nabavlja umetniΔka dela za letnji dvorac Petra Velikog u Sankt Peterburgu. Opere βΔetiri godiΕ‘nja dobaβ[7] i βIstina u iskuΕ‘enjuβ (La veritΓ in cimento, 1720) posvetio mu je Antonio Vivaldi, kojem je bio mecena.[8] Od carice Katarine I je dobio titulu grofa, 24. februara 1725. godine.[9] Iste godine krenuo je u misiju za Kinu, gde njegovim angaΕΎovanjem dolazi do Kjahtinskog sporazuma, 1727. godine, najvaΕΎnijeg meΔunarodnog sporazuma Rusije i Kine do sredine 19. veka o, i danas vaΕΎeΔem, razgraniΔenju sa Kinom u Pekingu. RazgraniΔenje je potpisano 5. aprila 1728. na reci Buri.[9] Njegovim posredstvom nastala je i prva pravoslavna crkva u Pekingu. Savin odgovor na kritiΔare u vezi sporazuma sa Kinom, poΕ‘to je Kina u to vreme vodila strogu politiku izolacije, na Ε‘ta su kritiΔari govorili da je bavljenje Kinom bacanje novca na ulicu, danas je poznata izreka u Rusiji: βKo ne baca novac na ulicu, neΔe ga i nikad naΔiβ. VladislaviΔ je zbog uspostavljenja odnosa sa Kinom odlikovan ordenom Svetog Aleksandra Nevskog i unapreΔen u graΔanski Δin aktivnog graΔanskog savetnika.[10] Prema raspoloΕΎivim podacima, ΕΎenio se dva puta. Iz prvog braka je imao jednog sina, koji je umro pre njega. Bio je oΕΎenjen i trideset godina mlaΔom Venecijankom, Vergilijom Trevizani, iz venecijanske porodice Trevizani, sa kojom je imao tri Δerke. Poslednjih godina ΕΎivota, slomljen smrΔu svoje tri mlade kΔeri i ΕΎenom koja ga je napustila i vratila u Veneciju, VladislaviΔ je u Sibiru dobio pravo da osnuje grad Troickosavsk (danas Kjahta). Tamo je podigao hram, nazvavΕ‘i ga crkva Svetog Save srpskog NemanjiΔa. Do kraja ΕΎivota je ΕΎiveo povuΔeno i usamljeno. Umro je 17. juna 1738. godine u Sankt Peterburgu. Novac koji je zaradio i imovinu koja mu je preostala testamentom je ostavio roΔacima, ali ga nije ravnomerno raspodelio; najveΔi deo imetka pripao je sinovcu Mojsiju IvanoviΔu VladislaviΔu.[11] Sahranjen je u Carskoj grobnici, u kripti BlagovjeΕ‘tenske crkve.[12] O njemu je Nikola MoravΔeviΔ napisao 2015. godine istorijski roman βGrof Sava VladislaviΔβ.[2] Velimir IvanoviΔ napisao je roman βDurbin grofa Save VladislaviΔaβ.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Rene Karl Vilhelm Johan Jozef Marija Rilke (nem. RenΓ© Karl Wilhelm Johann Josef Maria Rilke; Prag, 4. decembar 1875 β Valmont, 29. decembar 1926), poznatiji kao Rajner Marija Rilke (nem. Rainer Maria Rilke), bio je austrijski pesnik. Ε iroko je prepoznat kao jedan od lirski najintenzivnijih pesnika na nemaΔkom jeziku.[1] On je pisao stihove i veoma lirsku prozu.[2] Nekoliko kritiΔara je Rilkeovo delo opisalo kao svojstveno βmistiΔnoβ.[3][4] Njegovi spisi obuhvataju jedan roman, nekoliko zbirki poezije i nekoliko tomova korespondencije. RoΔen je u Pragu 4. decembara 1875. godine. Smatra se jednim od najveΔih nemaΔkih poeta. Nakon 1884. godine roditelji su mu ΕΎiveli odvojeno i on se s majkom odselio u BeΔ. U prvom deΔaΕ‘tvu, majka ga je odgajala i odevala kao devojΔicu, verovatno ne mogavΕ‘i da preboli gubitak rano umrle Δerke. Od 1886. godine, na oΔev zahtev, poΔeo je da pohaΔa niΕΎu vojnu realku u St. Peltenu. Te godine Ε‘kolovanja kasnije je nazvao `poΔetkom odvratnosti`. PlaΕ‘ljiv, povuΔen i tih, nije uspevao da se prilagodi pitomaΔkom vojniΔkom ΕΎivotu, premda su mu u zavodu dopuΕ‘tali da se bavi i knjiΕΎevnoΕ‘Δu. IΕ‘ao u trgovaΔku akademiju u Lincu. PoΕ‘to je privatno poloΕΎio maturu, studirao je istoriju umetnosti, knjiΕΎevnost i filozofiju u Pragu, Minhenu i Berlinu. Njegova poezija predstavlja zavrΕ‘etak evropske dekadencije i poΔetak poezije biti. Rilkeova lirika je morbidna i setna, puna sumraΔnih i samrtniΔkih ugoΔaja. Izraz je doba na prelomu svetova izmeΔu Istoka i Zapada i posebne meΕ‘avine slovenskog i germanskog. Drevni Bogovi kao Apolon i Hermes su Δesto spominjani u njegovim delima, kao i anΔeli, ruΕΎe... Osim lirike, pisao je i pripovetke, roman βZapisi Maltea Lauridsa Brigeaβ i veliki broj pisama. Prevodio je s francuskog (Valeri, Malarme, Bodler, Ε½id), engleskog (E. Baret Brauning) i italijanskog (MikelanΔelo) jezika. Od 1897. do 1899. godine ΕΎiveo u Minhenu i Berlinu; putovao je u Italiju i Rusiju. Zatim je ΕΎiveo u Vorpsvedeu blizu Bremena. 1901. godine se oΕΎenio vajarkom Klarom Vesthof, ali se taj brak brzo raspao. Posle toga je duΕΎe ΕΎiveo u Parizu, putovao u Italiju, Dansku, Ε vedsku, Severnu Afriku, Egipat i Ε paniju. Od 1911β1912. godine ΕΎiveo je u zamku Devin blizu Trsta. Rat je proveo u Minhenu, jedno vreme sluΕΎeΔi kao vojnik u Ratnom arhivu. Posle rata je uglavnom boravio u Ε vajcarskoj, gde se 1922. nastanio u malom zamku Mizot u Valeu. Umro je u Valmontu, Ε vajcarska, 29. decembara 1926. godine od leukemije. 1910β1919 Godine 1911, nakon meΔupostaje u Napulju, nastavlja s putovanjem prema Kairu, pa uz Nil: Memfis i Teba, Luksor, Karnak, sve do Asuana. U februaru se razboleo u Kairu, a u martu se preko Venecije tratio u Pariz. Prevodi Gerenovog βKentauraβ. Klara traΕΎi rastavu, do koje ipak ne dolazi. ZahvaljujuΔi Kipenbergovima, u Rilkeu se budi zanimanje za nemaΔku klasiku, poΔinje se diviti KlopΕ‘toku, Geteu, Klajstu. U novembru zapoΔinje drugi boravak u Devinu, koji Δe potrajati punih sedam meseci. Krajem januara 1912. piΕ‘e Prvu i Drugu Devinsku elegiju. Nastaje ciklus pesama βΕ½ivot Marijinβ, posveΔen slikaru Hajnrihu Fogeleru. Za nekoliko pesama iz tog ciklusa Paul Hindemit je napisao muziku 1923. godine. U maju odlazi u Veneciju, u stan kneginje Turn i Taksis. Sprijateljuje se sa Eleonorom Duze, koju uzalud nagovara na povratak pozornici. U novembru preko Minhena putuje u Ε paniju, podstaknut El Grekovim Toledom. PoseΔuje Toledo, Kordobu, Sevilju, Rondu, pa Madrid. U Rondi piΕ‘e fragmenat kasnije Ε este devinske elegije. Od februara 1913. opet je u Parizu. Jedan je od prvih koji upoznaju i ukazuju na Prustovu veliΔinu. Podupire Norberta fon Helingrata u radu na izdavanju Helderlinovih dela, koja su ga oduΕ‘evila i uputila u metafiziΔku istoriju. Upoznaje mladog Verfela. U novembru u Parizu piΕ‘e TreΔu devinsku elegiju. Stupa u intimnu vezu s pijaniskinjom Magdom fon Hatingberg, βBenvenutomβ. Godine 1914. prevodi Gideov βPovratak izgubljenog sinaβ. Krajem februara zajedno s Magdom fon Hatingberg putuje u Berlin, ali se veza raskida. RazoΔaran i iscrpljen, Rilke u julu napuΕ‘ta svoj stan u Parizu. U ratnim godinama, njegov posed je prodat na aukciji: knjige, slike, pisma, neΕ‘to pokuΔstva i garderobe. Spise uspeva da spase Andre Ε½id, pa mu ih uruΔuje nakon rata. Prolazi kroz βhelderlinskuβ fazu iznadpolitiΔkog nacionalizma. U ratu padaju njegovi znanci Helingrat, slikari Gece fon Sekendorf i Franc Mark. U avgustu i septembru leΔi se u leΔiliΕ‘tu Iking. Od 1915. ΕΎivi u Minhenu po hotelskim sobama i pansionima. Duboko ispaΕ‘ta zbog rata. U februaru se ponovno leΔi na Isaru. U decembru ga, posve neoΔekivano, pozivaju u austrijsku vojnu sluΕΎbu. Prolazi tri nedelje peΕ‘adijske obuke, potom sledi prekomanda u Ratni arhiv u BeΔu. ZahvaljujuΔi prijateljskim intervencijama, otpuΕ‘taju ga u junu. Uveliko mu pomaΕΎe prijateljskim gestama Hofmanstal, nastanjen u blizini. U julu se vraΔa se u Minhen. U 1917. i 1918. uΔestvuje u priredbama pacifistiΔke ustanove βForumβ. Ponovno pokuΕ‘ava da studira: pod uticajem je grupe βkosmiΔaraβ` iz DΕΎordΕΎovog kruga. Posebno ga privlaΔi arheologija antike i Rima te istraΕΎivanje misterija Alfreda Ε ulera, uΔenika istraΕΎivaΔa mitova J. J. Bahofena. DruΕΎi se s knjiΕΎevnicom Hertom Kenig. Otkriva Pikasa i Klea. Minhenska revolucija, koja ga vrlo zanima, produΕΎava njegov nemir, ali se ipak pokuΕ‘ava vratiti knjiΕΎevnom radu. 1919β1926 U NemaΔkoj viΕ‘e nije mogao da ostane, jer nove vlasti nisu izdavale dozvole boravka useljenicima nakon 1. avgusta 1914. Imao je poteΕ‘koΔe s putnim ispravama, austrijske mu viΕ‘e nisu vaΕΎile, i teΕ‘kom mukom je dobio ΔehoslovaΔke, prema mestu roΔenja. U junu zauvek napuΕ‘ta Minhen. Seli se u Ε vajcarsku, boravi u Ε½enevi i Nionu. Tokom oktobra i novembra odrΕΎava knjiΕΎevne veΔeri u Cirihu, Sankt Galenu, Lucernu, Bernu, pa na kraju u Vinterturu. Za pesnika se poΔinje zanimati i bazelska aristokratija, pa on u Lokarnu prima poziv iz porodice Karla Jakoba Burkhardta, istoriΔara i kasnijeg ministra, te biva ugoΕ‘Δen najpre u Bazelu, a potom na njihovom porodiΔnom imanju. Od juna do sredine jula ponovno je u Veneciji, kod kneginje Turn i Taksis. U novembru provodi osam dana u Parizu. Po povratku u Ε vajcarsku Nani Vanderli-Volkart, sestriΔina Vernera Rajnharta, Ε‘vajcarskog industrijalca, posreduje njegov boravak u dvorcu Berg am Irhel, na pola puta izmeΔu Ciriha. Tu ostaje Ε‘est meseci. OduΕ‘evljen Valerijevim pesniΕ‘tvom prevodi 1921. βGroblje pored moraβ. To je bio poΔetak jednog velikog prijateljstva i uzajamnog poΕ‘tovanja. U maju mora napustiti Berg am Irhel. Seli u Etoj na Ε½enevskom jezeru, gde se predaje novoj ljubavi: Baladini Klosovskoj, slikarki za Δija se dva sina brine Rilke, naroΔito za mlaΔeg Baltusa. LutajuΔi s Baladinom kantonom Vale, otkriva pored gradiΔa Sijer dvorac iz 13. veka, Muzot, nad dolinom reke Rone. Dvorac otkupljuje mecena Verner Rajnhart, adaptira ga, te ga daje Rilkeu na raspolaganje. Nakon viΕ‘egodiΕ‘njih unutraΕ‘njih i spoljnih priprema, u zaista Δudnom nadahnuΔu, Rilke za samo tri nedelje, 1922. godine, dovrΕ‘ava βDevinske elegijeβ, od kojih su samo prve Δetiri ranije bile definitivne, te niz od 56 βSoneta Orfejuβ. Od 1923. poΔinje oseΔati ozbiljne zdravstvene tegobe. U leto i jesen putuje po Ε vajcarskoj. Krajem godine odlazi u sanatorijum Valmont na Ε½enevskom jezeru. Do kraja ΕΎivota piΕ‘e pesme na francuskom jeziku, Δitava Δetiri velika ciklusa. PiΕ‘e i niz pesama na nemaΔkom, od velikog znaΔaja za nov obrat u pesniΕ‘tvu. Dana 20. januara 1924. vraΔa se iz sanatorija u Muzotu. U aprilu ga poseΔuje Valeri. U Parizu 1925. doΕΎivljava velike knjiΕΎevniΔke poΔasti. Putuje s Baladinom Klosowskom po Francuskoj, Ε vajcarskoj i Italiji, a koncem septembra opet je na leΔenju u Ragazu. Potom se nakratko vraΔa u svoj usamljeni dvorac, a krajem decembra ponovno je u sanatorijumu. U novembru piΕ‘e oporuku. U njoj odreΔuje i mesto vlastite sahrane. Do kraja maja 1926. je u sanatorijumu, po vlastitom oseΔanju neΕ‘to poboljΕ‘ana zdravlja. Velik deo leta provodi u Ragazu, gde se poslednji put susreΔe s kneginjom, a 13. septembra i s Valerijem na Ε½enevskom jezeru. VraΔa se u Siere, ali ne ide u svoj dvorac, nego u hotel Belevju. Tek poΕ‘to je 30. novembra ponovno smeΕ‘ten u Valmont, dijagnozirana je njegovu bolest kao akutnu leukemija. Dana 29. decembra u 3,30 umire ispaΔen i osamljen. Sahranjen je 2. januara 1927. na malom groblju u Raronu, prema vlastitoj ΕΎelji i prema vlastitim estetskim nazorima. Dela βΕ½ivot i pesmeβ (Leben und Lieder), 1894. βΕ½rtva Larimaβ (Larenopfer), 1896. βKrunisan snomβ (Traumgekront), 1897. βAdventβ 1898. βMeni u slavuβ (Mir zur Feier), 1899. βKnjiga slikaβ ( Das Buch der Bilder), 1902. βΔaslovacβ (Das Stunden-Buch), 1905. βNove pesme I-IIβ (Neue Gedichte), 1907-1908. βRane pesmeβ (Die frilhen Gedichte), 1909. βRekvijemβ (Requiem), 1909. βΕ½ivot Marijinβ (Das Marien-Leben), 1913. βDevinske elegijeβ (Duineser Elegien), 1923. βSoneti Orfejuβ (Die Sonette an Orpheus), 1923. βVoΔnjaci i Valeski katreniβ (Vergers suivi des Quatrains Valaisans), 1926. βProzoriβ (Les Fenetres), 1927. βRuΕΎeβ (Les Roses), 1927. βStihovi i proza iz zaostavΕ‘tineβ (Verse und Prosa aus dem Nachlass), 1929. βPozne pesmeβ (Spate Gedichte), 1934. βSabrana delaβ (Gesammelte Werke)
Novo Format: 13x20 cm Broj strana: 400 Pismo: Δirilica Povez: Mek Godina izdanja: 29. mart 2016. Pre viΕ‘e od trideset godina Ljubivoje RΕ‘umoviΔ napisao je sonetni venac KuΔa sa ΕΎeljom da se oduΕΎi zaviΔaju, roditeljima i svom detinjstvu jer je odatle potekao i njegov knjiΕΎevni svet, jezik kojim se s lakoΔom igra i kojim nas poduΔava, ali i ΕΎivotne mudrosti i vrednosti koje su temelj njegovog stvaralaΕ‘tva. Kada je doΕ‘lo vreme da svoje znanje i iskustvo prenese novoj generaciji na temeljima sonetnog venca, RΕ‘umoviΔ je sazidao KuΔu sa okuΔnicom, zbirku priΔa ili, taΔnije reΔeno, jeziΔkih bravura koje nas nekad sa setom, nekad veoma duhovito poduΔavaju dobroti i iskrenosti, podseΔaju koliko je blago sam naΕ‘ jezik i, viΕ‘e od svega, koje nam prenose generacijama sticanu mudrost. βRekonstruiΕ‘uΔi svoje istinsko detinjstvo, slikajuΔi svoj domaΔi patrijarhalni zaviΔaj i ΕΎivot na Zlatiboru polovinom dvadesetog veka, RΕ‘umoviΔ na moderan naΔin formuliΕ‘e srpsku narodnu filozofiju, sa peΔatom sopstvenog ΕΎivota i talenta.β Dragan LakiΔeviΔ βKuΔa sa okuΔnicom je apoteoza detinjstva, ljubavi, etiΔkog kodeksa, protkana narodnom i univerzalnom mudroΕ‘Δu.β Marko NediΔ ΠΡΠ±ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ (ΠΡΠ±ΠΈΡ, 3. ΡΡΠ» 1939) ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ, ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π°ΡΡΠΎΡ ΠΊΡΠ»ΡΠ½ΠΈΡ Π΄Π΅ΡΡΠΈΡ Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ° βΠ€Π°Π·ΠΎΠ½ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΡΠ΅β, βΠΠ²ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄β, βΠ₯ΠΈΡΠ°Π΄Ρ Π·Π°ΡΡΠΎβ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ . ΠΠ°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ 90 ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ, Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π·Π° Π·Π°ΡΡΠΈΡΡ ΠΏΡΠ°Π²Π° Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠΈ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅.[1] ΠΡΠ±ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ Fondacija RΕ‘um - Saradnici Sunca2020 5.jpg ΠΡΠ±ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ 2020. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° 3. ΡΡΠ» 1939.β(82 Π³ΠΎΠ΄.) ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ±ΠΈΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ° ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ βΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠΌΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π΄Π΅ΡΡΠΈΡ ΠΈΠ³Π°ΡΠ°β βΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°β βΠΠ»Π°ΡΠ½ΠΈ ΠΊΡΡΡΠΈΡβ ΠΠ΅Π±-ΡΠ°ΡΡ www.ljubarsum.com ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² Π»Π΅Π³Π°Ρ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΡ Π·Π° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡ βΠΠ΄Π»ΠΈΠ³Π°Ρβ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ.[2] Π‘Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°ΠΎ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ½Ρ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ Π€ΠΎΠ½Π΄Π°ΡΠΈΡΠ° Π ΡΡΠΌ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π Π΅ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ΅Π»Π° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΠΈΠ³Π΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ 90 ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ: Π’Π°Π½Π΄Π°ΡΠ° - ΠΌΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ° ΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠ±Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1966, ΡΠΈΡ. ΠΡΠΈΡΠ°Π½ΠΊΠ°, ΠΠ»Π°Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1968, ΡΠΈΡ. ΠΠ° ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅, ΠΠΌΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ ΠΈΠ³ΡΠ΅, 1970. ΠΠΎΡ Π½Π°ΠΌ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π°Π»Π΅ ΡΠ°Π»Π΅, ΠΠΠΠ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1974, ΡΠΈΡ. ΠΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ Π±ΡΠ°Π½ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, Π£ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π° ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΠΏΠ°ΡΠΊ, ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²Π°Ρ, 1974, ΡΠΈΡ. ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, Π Π°Π΄ΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΈΡΠΏΠ°Π½ΠΎΠ², 1976, Π»Π°Ρ. ΠΠΎΡ, Ρ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΠΈ ΡΠ° ΠΡΠ±ΠΎΠ΄ΡΠ°Π³ΠΎΠΌ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΠΎΠ»ΠΈΡ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1975, ΡΠΈΡ. ΠΠ΅Π²ΠΈΠ΄ΡΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°, ΠΠΠΠ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1975, ΡΠΈΡ. ΠΠ΅ΡΡΠΈ ΠΈΠ· Π½Π΅ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈ, ΠΠΠΠ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1976, ΡΠΈΡ. ΠΠΎΠ² ΡΠ΅ΡΡΠ΅Π±Π°, ΠΠ½Π°ΡΠ΅, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, 1977, 1978, 1981. ΠΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ, Π§Π°ΠΊΠΎΠ²Π΅Ρ ΠΈ Π¦ΡΠ²Π΅Π½Π° Π·Π²Π΅Π·Π΄Π° - Π°Π³Π΅Π½ΡΠΈΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1988, Π»Π°Ρ. Π£ΡΠΏΠΎΠ½ Π²ΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ° ΡΡΠΈΠ½Π°Π΅ΡΡ Π³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²Π° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π»ΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΠΈΡΠΊΡΠΏΠΈΡ, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, 1977, Π»Π°Ρ. Π₯Π°ΡΠ΄Π΅ Π΄Π° ΡΠ°ΡΡΠ΅ΠΌΠΎ, ΠΠΎΠ»ΠΈΡ, ΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ° ΠΈ ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄ Π·Π° ΡΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½Π° ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ²Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1978, 1979, 1979, 1980, 1980, 1981, 1982, 1983, 1984, 1986, 1987, 1988, 1989, 1990, 1991, ΡΠΈΡ. Π ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Π°Π½ΡΠ΅ΠΎ, ΠΠ½Π°ΡΠ΅, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, 1979, Π»Π°Ρ. Π£ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π±Π΅Π· ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅, ΠΠΎΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π²Π΅Ρ Π·Π° Π±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΡΠ°ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1979, ΡΠΈΡ. 1980 Π½Π° ΠΌΠ°ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ, ΡΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈ ΡΡΠΌΡΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ. ΠΠ°Π³Π½Π΅Ρ, ΠΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²ΠΎ, ΠΡΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, 1980, ΡΠΈΡ. Π£ΡΠΎΡΠ°ΠΊ Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΌΠ° ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅, ΠΡΠ°ΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°Π²ΠΎΠ΄ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, 1980, Π»Π°Ρ. ΠΠ°ΡΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈ Π·Π½Π°Π½ΡΠΈ - ΡΠ°ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠΈ, ΠΠΏΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ ΡΠ΅Ρ Π½ΠΈΠΊΠ΅, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1980, ΡΠΈΡ. ΠΠΎΠΏΡΠ° Π½Π΅ Π·Π½Π° ΡΠ°ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π·Π½Π°ΠΊΠ΅, ΠΠΎΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π²Π΅Ρ Π·Π° Π±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΡΠ°ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1981, ΡΠΈΡ. ΠΡΠΈΡΠ°Π½ΠΊΠ°, ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΊΠΎ ΠΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΠ½, ΠΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΠ½, 1981, Π»Π°Ρ. ΠΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΈ, Π‘Π²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ, ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²Π°Ρ, 1982, ΡΠΈΡ. Π‘ΡΠ°Ρ Π½Π° ΠΏΡΠ°Π³Ρ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π°, 1982, ΡΠΈΡ. ΠΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎ, ΡΠ° Π. ΠΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1982, ΡΠΈΡ. ΠΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΠ»ΠΈΡΠ°ΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π°ΡΠ΅, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, 1983, Π»Π°Ρ. ΠΠΌΠ°ΡΠ΅ Π»ΠΈ ΡΡΡΠΌΠ°, ΠΠ½Π°ΡΠ΅, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, 1983, Π»Π°Ρ. Π‘Π»Π°Π²ΠΎΡΡΠ±ΠΎΠ²Π° Π·Π²Π΅Π·Π΄Π°, ΠΠ°Π΄ΡΡΠ³Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1984, ΡΠΈΡ. Π‘Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΌΠΈΠ»Π°, ΡΠ° ΠΠ²Π΅Π·Π΄Π°Π½ΠΎΠΌ ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ, Π°ΡΡΠΎΡΡΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅, ΡΠ° Π. ΠΡΠ°ΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠ½, 1985, ΡΠΈΡ. ΠΠ΅ΡΠ΅Ρ ΡΡΡΠΈΡ Π³ΡΡΠ°ΡΠ°, ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄ Π·Π° ΡΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½Π° ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ²Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1985, 1985, ΡΠΈΡ. ΠΠ΅Π²Π°Π½ΠΊΠ°, ΡΠ° Π½ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΊΠΎ ΠΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΠ½, ΠΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΠ½, 1985, 1986, 1986, 1986, 1986, 1990, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠΌ, 1994, Π»Π°Ρ. Π¦ΡΠ²Π΅Π½Π° Π·Π²Π΅Π·Π΄Π°, ΠΠ³Π΅Π½ΡΠΈΡΠ° ΡΡΠ²Π΅Π½Π° Π·Π²Π΅Π·Π΄Π°, 1986, ΡΠΈΡ. Π‘ΠΎΠ½Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ½Π³ΠΎΠ²ΠΈ, Π½Π° ΠΌΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ, ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠ΅Π² ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΡΡΠΈΠΌ ΠΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ², ΠΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡ, Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΠ΅, 1987. ΠΡΠ²Π°ΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° ΠΊΠΎΠΌΡΠ½Π°, ΠΠΎΡΡΠ°Ρ, 1987, Π»Π°Ρ. ΠΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ, Π Π°Π΄, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1988, ΡΠΈΡ. ΠΠ±Π°Π΄, ΠΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ, Π§Π°ΠΊΠΎΠ²Π΅Ρ ΠΈ Π¦ΡΠ²Π΅Π½Π° Π·Π²Π΅Π·Π΄Π° - Π°Π³Π΅Π½ΡΠΈΡΠ°, 1988, Π»Π°Ρ. Π£ΡΠΏΠ°Π²Π°Π½Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°, ΠΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°Ρ, 1990, ΡΠΈΡ. ΠΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠ΅ Π·Π°ΡΡΠΎ ΡΡΡΡΠΈΠΌ, ΠΠ½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊ, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1990, ΡΠΈΡ. ΠΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°, Π Π°Π΄, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1990, 1991, ΡΠΈΡ. Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠΎΠ·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΊΠΎΠ΄ΠΈΠ», ΠΠ°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, Π‘Π°ΡΠ°ΠΎΡΡΠΈ, 1991, ΡΠΈΡ. ΠΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ±Π°Π²Π½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΠΠ°ΡΡΠ½Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1991, ΡΠΈΡ. Π€Π°Π·ΠΎΠ½ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΡΠ΅, Π ΡΡΠΌ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1991, 1992, 1993, ΡΠΈΡ. ΠΠ΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΠΏΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅, ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄ Π·Π° ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1991, 1994, 1996, 1998, ΡΠΈΡ. ΠΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΡΠΊΡΠ°Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠ°, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1992, ΡΠΈΡ. ΠΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ΅Ρ, ΡΠ° ΠΡΡΠΊΠΎΠΌ Π’ΡΠΈΡΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠ΄Π°Π»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΡΠ°Π³Π°Π½ΠΎΠΌ Π Π°Π΄ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΠ - Π ΡΡΠΌ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1994, ΡΠΈΡ. ΠΡΠΊΠ²Π°Ρ Π΄Π΅ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΠ°Π²Π°, Π½Π° Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΎΠΌ, Π ΡΡΠΌ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1995,. ΠΡΠΊΠ²Π°Ρ Π΄Π΅ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΠ°Π²Π°, 1995, 1996, 1997, 1998, ΡΠΈΡ. Π’Π°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ, ΡΠ° ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΠ - Π ΡΡΠΌ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1995, ΡΠΈΡ. ΠΠΎΡΡΠ° ΡΠ΅ Π³Π»ΡΠΏΠΎΡΠ΅, Π‘ΠΌΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ° ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΡΠ°Π΄ Π‘ΠΌΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΈ Π‘Π°Π½Π±Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1995, ΡΠΈΡ. ΠΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ, ΠΡΠΊΠ»Π΅Π½Π΄, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1995, ΡΠΈΡ. ΠΠΏΠ°ΡΠ°Π½ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΠΊ, ΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1995, ΡΠΈΡ. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΡΠ΄Π°, ΠΠΠ - ΠΠΎΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1996, 1997, ΡΠΈΡ. ΠΡΠ»ΠΈ ΡΠΌΠΎ Ρ ΠΡΡΠΈΠΊΡ, ΠΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1996, ΡΠΈΡ. ΠΠ·Π±ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ, ΠΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1996, ΡΠΈΡ. ΠΠ΅ Π²ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ°, Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ°Π΄, 1997, ΡΠΈΡ. Π‘ΠΌΠ΅ΡΠ½Π° ΠΏΡΠ°ΡΡΠΌΠ°, Π¨ΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1997, ΡΠΈΡ. ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΠΌΠ΅Π½Π΅, Ρ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΠΈ ΡΠ° Π΄. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΠΠ‘ ΠΡΠ³ΠΎΠΏΠ΅ΡΡΠΎΠ», ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1997, ΡΠΈΡ. ΠΡΠΊΡΠ΄ ΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΠΎΠ²Π° ΡΠ½Π°Π³Π°, ΠΠΏΠΎΡ Π°, ΠΠΎΠΆΠ΅Π³Π°, 1997,. ΠΠ΄Π°ΠΊΠ»Π΅ ΡΡ Π΄Π΅Π»ΠΈΡΠ΅, ΠΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°Ρ, 1998, ΡΠΈΡ. ΠΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΡΠΊΡΠ°Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠ°, ΠΡΠ°Π³Π°Π½ΠΈΡ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1999, ΡΠΈΡ. ΠΠ΅ΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³, ΡΠ° Π. Π’ΡΠΈΡΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π. ΠΡΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π. ΠΠ΄Π°Π»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π. Π Π°Π΄ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΡΠ°Π³Π°Π½ΠΈΡ ΠΈ Π ΡΡΠΌ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1999, ΡΠΈΡ. Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° Ρ ΠΏΠ΅Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Π°: ΠΌΠ° ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅, ΠΏΡΠΈΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅Π²Π°Π½ΠΊΠ°, ΡΠΎΡ Π½Π°ΠΌ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π°Π»Π΅ ΡΠ°Π»Π΅, Π²Π΅ΡΡΠΈ ΠΈy Π½Π΅ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈ, ΡΡΠΏΠ°Π²Π°Π½Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅Ρ, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 2000, ΡΠΈΡ. Was die drachen ales machen, edition j-punkt, karlsruhe, 2005. Π»Π°Ρ. Π ΡΡΠΌΠ΄Π°Π½ΠΈ, ΠΡΠ²ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2007. Π»ΠΈΡ. Π’ΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ° Π½Π° ΡΡΠ΅ΠΏΠ°Π²ΠΈΡΠΈ, Π’Π΅Π½ 2002, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2007. ΠΠΈΡ. Π§ΠΈΠ½ΠΈ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄ Π·Π° ΡΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊΠ΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2009. ΡΠΈΡ. Π‘ΡΠ½ΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½ΠΈ, ΠΠ°Π³ΡΠ½Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2009, ΡΠΈΡ. Π£ΡΠ΄ΡΡΠΌΠ΅ ΠΈ Π·Π²ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈΠ· Π°Π½ΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ°Π³ΡΠ½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2010. ΡΠΈΡ. ΠΠ°ΡΠ²Π°ΡΠΈ, ΠΠ°Π³ΡΠ½Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2011. ΡΠΈΡ. Π¨ΡΠΎ Π½Π° ΡΠΌΡ ΡΠΎ Π½Π° Π΄ΡΡΠΌΡ, ΠΡΠ΅Π»ΠΈΡΠ°, Π§Π°ΡΠ°ΠΊ, 2012. ΡΠΈΡ. ΠΡΠΎΠ²Π°Π»Π΅ ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ΅, ΠΡΠ΅Π»ΠΈΡΠ°, Π§Π°ΡΠ°ΠΊ, 2013. ΡΠΈΡ. ΠΠ·Π²ΠΎΠ»ΡΠ΅ Ρ Π±Π°ΡΠΊΡ ΡΠ° ΡΠΈΠΊΠ° Π ΡΡΠΌΠΎΠΌ, ΠΡΠ΅Π»ΠΈΡΠ°, Π§Π°ΡΠ°ΠΊ, 2019. ΡΠΈΡ. Π Π°Π΄ΠΎΡΡ Π΄Π΅ΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ»Π° Π΄Π°ΡΠ΅, ΠΡΠ΅Π»ΠΈΡΠ°, Π§Π°ΡΠ°ΠΊ, 2019. ΠΠ΅Π»Π° ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ βΠ¨ΡΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ° Ρ ΠΎΠ΄Π°`, βΠΠ΅Π²ΠΈΠ΄ΡΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°`, βΠΠ°Π±Π° ΡΠΎΠ³Π°`, βΠ ΠΎΠΊΠ΅Π½ΡΠΎΠ» Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ`, βΠ£ΡΠΏΠ°Π²Π°Π½Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°`, βΠΡ, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π° Π·Π³ΠΎΠ΄Π½Π°`, βΠ£ ΡΠ°ΡΠ° Π’ΡΠΎΡΠ°Π½Π° ΠΊΠΎΠ·ΡΠ΅ ΡΡΠΈ`, βΠ‘Π½Π΅ΠΆΠ°Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌ ΠΏΠ°ΡΡΡΠ°ΠΊΠ°` ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ. ΠΠ΅ΡΠΌΠ΅ Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π²Π° Π΄Π΅ΡΡΠΈ Ρ ΠΎΡ βΠΠΎΠ»ΠΈΠ±ΡΠΈβ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΡΡ ΠΠΈΡ ΠΡΡΠ΅, Π²ΡΡΠ΅, Π±ΡΠ±ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° ΠΠ΅ΠΌΠ° Π·Π΅ΠΌΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΌΠ±Π΅Π»ΠΈΡΠ΅ Π‘Π²Π°ΠΊΠΈ Π΄Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΡΠ½ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΡ Π½Π΅ Π΄ΠΎΠ½ΠΎΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄Π΅ ΠΠΎΠ· Π·Π° Π§Π°ΡΠ°ΠΊ ΠΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄ ΠΡΡΠ½Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΡΠ±Π°Π² ΡΠ΅ ΡΠΎ ΠΠΎΠ°ΡΡΠΎΡ, ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ, ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄ΠΈΡ: ΠΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π° ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° Ρ ΡΡΠ°ΠΊΠ»Ρ. ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° `Π‘Π΅Π±Π°ΡΡΠΈΡΠ°Π½`, ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ, 1978. Π€ΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅: Π. ΠΠ°ΠΆΠΈΡ, Π. Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ. ΠΡΡΠ°Π½ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡ: Π‘Π°Π»ΠΎΠ½ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 27. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1978-15. ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1979. ΠΠ°ΡΠ°Π»ΠΎΠ³. Π€ΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π. Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ. ΠΡΠ΅Π΄ΡΠ°Π³ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ: Π‘Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΡΠΈ... Π€ΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π. ΠΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡ, Π. Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ. - ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±. ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° `Π€ΠΎΡΡΠΌ` 1980. ΠΡΠ±ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ - ΠΡΡΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΡ: ΠΠ ΠΠ ΠΠΠ? ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. `ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅`, 1982. Π‘Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π. Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. Π’ΠΈΡΠΎ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΈΡΡΠΈ Π’ΠΈΡΡ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠ»ΠΈ: Π . ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, Π. Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. `ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅`, 1982. ΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠ Π’ΠΠ’Π£. ΠΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠ»ΠΈ Π . ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈ Π. Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ. ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄ Π·Π° ΡΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½Π° ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ²Π°, 1982. ΠΡΠ±ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ - Π Π°Π΄ΠΎΠΌΠΈΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ: ΠΠΠΠΠ‘ΠΠ’ ΠΠΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠ§ΠΠ ΠΠΠΠ Π£ΠΠ ΠΠ£ΠΠΠ¨ 1933 - 1983. Π€ΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅: ΠΡΠ±ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ. ΠΠΠ Π `ΠΠ°Π΄ΡΡΠ³Π°`, 1983. ΠΠΎΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° `Π¦ΡΠ²Π΅Π½Π° ΠΠ²Π΅Π·Π΄Π°`. ΠΡΡΠΎΡΠΈ: ΠΡΠ±ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΠΈΠ»Π°Π½ Π’ΠΎΠΌΠΈΡ. - ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. `ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°`, /1986/. Π¦Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ, ΠΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, Π. ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°Ρ, 1989. ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ ΠΠΎΠΏΠΈΡ: ΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ ΠΠΠ’ΠΡΠ‘Π’ΠΠ. ΠΠ·Π±ΠΎΡ. ΠΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ Π. Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ. - ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ°, 1990. ΠΠΎΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ°Ρ, ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ ΠΡΡΠ°Π½Π° Π Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠ»ΠΈ Π. ΠΠ°ΠΊΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ, Π. Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈ Π. ΠΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΡ. ΠΠ `Π Π°Π΄`, 1990. (ΠΠ΅ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΡΠ½ΠΎ, ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»Π°Π³Π°ΡΠ°). Π§Π»Π°Π½ΡΠΈ, ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ΅, ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΠΈ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ°, ΠΠΎΡΠ°, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, ΠΠΏΡΠΈΠ» 1965. Π¨ΡΠ° ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈ ΡΠ΅Π»Π΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°, Π Π°Π΄ΠΈΠΎ Π’Π ΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, 17.05.1968. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΠΎΡΠ°Π½ - Π·Π±ΠΈΡΠ° Π½Π΅ΡΠΌΠΎΡΠ°Π½, ΠΠΎΡΠ±Π°, 05.08.1972. ΠΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΎΡΠ»Π°ΡΠ° - Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ Π½Π° Π΄Π΅ΡΠ΅, ΠΠΎΡΠ±Π°, 18.11.1972. ΠΠ»ΠΎΠ²ΠΊΠ° ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Ρ ΠΎΠ½ΠΎΡΠ°Ρ, ΠΠ°Π·Π°Ρ, 03.02.1977. ΠΠ΅ΠΌΡΠ° Ρ ΠΎΠ΄Π° Π·Π΅ΠΌΡΠΎΠΌ, ΠΠ»ΡΡΡΡΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 11.04.1978. ΠΠΎΡ ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌ Π±ΡΠ΄Π°, ΠΠ»ΡΡΡΡΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 10.02.1985. ΠΠΎΡΡΡΠ° Π½Π΅Π±ΡΠ»ΠΎΠ·Π°, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 20.01.1979. ΠΠ΄Π΅ ΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ° Π₯ΠΎΠ»ΠΌΠΈΡΠ°, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 27.01.1979. ΠΠ΅ΠΏΠΎΠΊΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΡΠΊ, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 3.02.1979. Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ°, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 10.02.1979, ΠΠΎΡΠΈ ΠΠ΅ΠΎΡΠ³ΠΈΡΠ΅, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 07.02.1979, ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 24.02.1979, ΠΠ»Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 03.03.1979, ΠΠ³ΡΡ ΡΠ°ΠΌ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ, 21.01.1988, Π£ΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΡΡΠ°Π½ Π Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π’Π Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ, Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1984, ΠΠ΄Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 21.11.1987, ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅ Π·Π»Π°ΡΠ½Π΅ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ΅, `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 21.12.1991, Π£ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π½Π° ΠΠ°ΡΠ½Π° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°. - Π Π°ΡΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ, III/1970, Π±Ρ. 7 (ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅) ΠΠ³ΡΠ° ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠΎΡΠΎΡ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ²ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠ΅Π³ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ Π·Π°ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΡΠ΅, ΠΠΎΠ±ΡΠ΅Π΄Π°, ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ°, 10. VIII 1972. ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΈΠ³ΡΠ°, ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π°. - ΠΠΈΠ»Π°Π½ ΠΡΡΡΠΈΡ: ΠΠΈΠ²ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΠΎΠ»ΠΈΡ 1975, ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ. ΠΡΠ½ΡΠ°ΠΊΡ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΠ΅. ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ³Π°, Π‘ΠΏΠΎΡΡΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π°. 1979. Π Π΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ°. ΠΡΠΈΠ³Π° ΠΎ ΡΠΏΠΎΡΡΡ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π°. - ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ³Π° - ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΠΎΡΠ³Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. `Π‘ΠΏΠΎΡΡΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π°`, 1980, Π Π΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ°. Π‘Π²Π΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, IV/1980, Π±Ρ. 4-5. ΠΡΠ²Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ΅ Π·Π±ΠΎΡΠΈ. Π. Π Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΡ - Π. ΠΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΡ: Π’Π ΠΊΡΠ²Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. `ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π°`, 1982; ΡΡΡ. /3-4/ ΠΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ. Π£ΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊ Π·Π° ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΠ΅, - ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ³Π° - ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΠΎΡΠ³Π°...: ΠΡΠ½ΡΠ°ΠΊΡ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΠ΅. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. `Π‘ΠΏΠΎΡΡΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π°`, 1982; Π Π΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠΆΠΈΠ½Π° ΠΠ»Π°, Π Π°Π΄Π΅ ΠΠ°ΡΠΈΡ. ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, `ΠΠ½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊ` ΠΈ Π Π£ `Π Π°Π΄ΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΠΈΡΠΏΠ°Π½ΠΎΠ²`, 1983. Π Π΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ°. Π’Π΅ΠΊΠΈ ΠΈ ΠΠ½ΠΏΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°, ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ³Π°. `Π‘ΠΏΠΎΡΡΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π°`, 1984. Π ΠΠΌΠ°ΡΡ ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π»Π°Π²Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° ΡΠ΅Ρ, 25. VI, 1985. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΠΈ Π·Π° ΠΏΠΈΡΡΠ°. ΠΠ΅ΡΠ°Ρ, VI /1986, Π±Ρ. 9-10. ΠΠ°ΡΠ°ΡΠ° Π»ΠΈΡΡΠΊΠ°- ΠΠ΅ΡΠ°Ρ, VI/1986. ΠΡΡ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅. ΠΠ»ΠΈ ΠΎ `ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ` ΠΡΡΠ°Π½Π° Π Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 31.05. 1986. ΠΡΠΈΠ΄Π΅Π²ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠ΅ΡΠ°Π½ΠΊΠ΅. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 14.05.1986. Π£ ΡΠΏΠΈΡΡΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΠ΅ΡΡ Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½Π΅ Π³ΡΠ±ΠΈ. ΠΠΈΠ»Π°Π½ Π’ΡΠ΅ΡΡΠΈΡ: Π¨ΠΏΠΈΡΡΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ΅Ρ, ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ°. 1986. ΠΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΈ ΠΡΡΠΊΠΎ, ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΠΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠ ΠΠ£ΠΠΠΠ, Π. Π Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΊΡΡΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅,1988. Π ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Π Π°Π΄ΠΌΠΈΠ»Π΅ ΠΡΠ΄ΡΠΈΠ½ΠΈΡ. - Π Π°Π΄ΠΌΠΈΠ»Π° ΠΡΠ΄ΡΠΈΠ½ΠΈΡ: Π‘ΡΡΠ΅ Π½Π° Π΄Π»Π°Π½Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. `ΠΡΠ°ΡΠΎΡ`, 1989; Π Π΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ°. ΠΠ°Π΄ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠΎΠΌ `ΠΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΡΠ°` ΠΠΎΠΌΡΠΈΠ»Π° ΠΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈΡΠ°, ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ°, Π‘ΠΌΠΎΡΡΠ°Π»Π½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π΄ΡΠ° ΠΡΠ°Π³Π°Π½ ΠΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡ, 1990. ΠΠ²ΠΎΠ·Π΄Π΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π¨ΡΡΠΈΡ ΠΠ°Π²ΠΎΡΠΊΠ°: ΠΠΠΠ ΠΠΠ¨Π. ΠΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΡΡΠΎΡΠ°, ΠΡΡΡΠ΅Π²Π°Ρ, 1991. ΠΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ. ΠΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠ»ΠΈΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π°Ρ, `ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, Π³ΠΎΠ΄. 21, Π±Ρ. 2, ΡΡΡ. 16-20. 1990. Π¨Π°Ρ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° ΡΠ΅Ρ, 10.11.1992. Π¨ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Ρ ΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΡΡΡΠ°- ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, 15.9. 1994. Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ·Π°Ρ Π Π°Π΄ΠΎΡΠΈΡ Π ΠΠ‘: ΠΠΠΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠ’Π. Π£ΠΆΠΈΡΠ΅ - ΠΡΠ΅Π²ΡΠ°, ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ, Π±Ρ. 133-134, 1994. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠΈΡ Π Π°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΠ΅ΠΌΡΠ°, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 10.06.1995. ΠΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, Π±ΡΠΎΡ 937-938, 1996. Π₯ΠΈΡΠ°Π΄Ρ Π·Π°ΡΡΠΎ Π ΡΡΠΌΡ, ΠΠ½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊ, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 06.05.1968. ΠΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ, ΠΠ°Ρ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 01.11.1972. ΠΠΎ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊ Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΆΠΈ ΠΊΡΠΈΠ²ΡΠ΅, ΠΠ»ΡΡΡΡΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 16,10.1973. ΠΠ΅ΡΠΈ ΡΡΠ΅Π±Π° ΡΠ²Π΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ, `Π¨ΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅`, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Π±Ρ.40, 1975. Π‘ΠΊΠΈΠ΄Π°ΠΌ ΠΊΠ°ΠΏΡ ΠΆΠ΅Π½Π°ΠΌΠ°, ΠΠ°Π΄Π°, 01.01.1976. Π§Π΅ΠΊΠ°ΠΌ Π΄Π° ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° ΡΠ·ΡΠΈ, Π‘Π΅Π»ΠΎ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΠ° 1979. Π ΠΊΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅, Π’Π Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ, 22.02.1980. ΠΠ΅ Π²ΠΎΠ»ΠΈΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ°ΠΌ, Π Π°Π΄, 30.10.1981. ΠΠΎΡΠ΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΠ³ΡΠ°, Π·Π° `Π€ΠΎΡΠΎ ΠΊΠΈΠ½ΠΎ ΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°`,ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1982. Π‘Π²Π΅ ΠΎ Π ΡΡΠΌΡ - Π ΡΡΠΌ ΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΌΡ. Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΠΠΈΠ»ΠΎΡ ΠΠ΅Π²ΡΠΈΡ, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ Π£ΠΆΠΈΡΠ΅, 1997. Π ΡΠ°Π΄ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ ΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅, ΠΠΊΡΠΏΡΠ΅Ρ - Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ½Π° ΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, 01.12.1988. ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ Π±ΡΠ°Π½ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ Π Π’ΠΠ‘, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1989. Π£ ΠΈΠΌΠ΅ Π΄Π΅ΡΡΠ΅Π³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, ΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 06.11.1990. ΠΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΠΌ Π°Π»Π΅ Π½Π΅ ΡΠ°Π»Π΅, ΠΠ»Π°Ρ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 05.07.1999. ΠΡΠΈΡΠ° ΠΈΡΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π΅Π²ΠΈΠ΄ΡΠΈΠ²Π°, Π’Π°ΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°Ρ, 15.08.1999. ΠΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΈ, ΠΠ°ΡΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 25.09.1987. Π‘ΡΠ΅ΡΡ ΡΡΠ΅Π±Π° ΡΠ·Π΅ΡΠΈ Π·Π° ΡΡΠΊΡ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 19.02.1986. ΠΠ΅ΡΠ΅ΠΎΠ²ΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ ΠΏΠΎ ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. Π£Π½Π°, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, 04.04.1988. Scrivere per lβinfanzia. Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ Π Π°Π΄ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈ ΠΡΠ°Π³Π°Π½ ΠΡΠ°ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° `La vallisa`, quadrimestrale di letteratura ed altro, anno IX, N. 27, Bari, Italia, dicembre 1990, ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ `ΠΡΡΠ°` Π·Π° ΡΠ΅Π»ΠΎΠΊΡΠΏΠ½ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ. Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΡΡΠ°Π½Π°Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΈΠΆΠ½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ. Π£Π· ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ°ΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠ΅Π²Ρ Π. ΠΡΠ°ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΡΠΊΡΠ°Ρ - ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅, ΠΠΎΡΠ±Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1991. Π§Π΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ, ΠΠ»Π°Ρ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΈΡΠ°, Π¨Π°Π±Π°Ρ, 20.06.1991. ΠΠ°ΡΠ° ΠΈΠ³ΡΠ°, ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ°, Π±Ρ. 4, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 01-15/ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1992. Π¨ΡΠ³Π°Π²Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π·Π° ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ, ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ Π»ΠΈΡΡ, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, 6 ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ° 1990. Π‘Π²Π΅Π΄ΠΎΠΊ Π΄Π΅ΡΡΠ΅Π³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 01.04.1995. ΠΡΠΊΠ²Π°Ρ Π·Π° ΡΠ΅ΠΎ ΡΠ²Π΅Ρ, ΠΠΎΡΠ±Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 17.04.1997. ΠΠ°ΠΆΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΌΡΠΊΡ, ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠ½, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 22.04.1997. ΠΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΡ Π·Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ΅Π½ΠΈ, ΠΠΈΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, 18.05.1995. ΠΠ°Π»Π°Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π°Ρ, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° Π±Π°Π·Π°Ρ, 28.07.1995. Π‘ΡΠΈΠ³Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ²Π΅Ρ, Π‘Π²ΠΈΡΠΈ, 22.06.1995. Π ΡΡΠΌ ΠΈ ΡΡΠΏΠ°Π²Π°Π½Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°, ΠΠ½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊ, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 11.11.1990. ΠΡΠΈΡΠ΅ ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈ ΠΈ ΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ°, ΠΠΠ, Π±Ρ. 1655, 19.09.1982. ΠΠ΅ΡΡ Π³Π°ΡΠΈ Π²Π΅Π΄ΡΠΈΠ½Π°, Π’Π Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ, 15. 12. 1989. Π¨ΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ΅, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ, 02.02.1989. Π‘Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ»Π΅ΠΌΠΎΠ²Π΅, ΠΠΠ, 23.04.1993. ΠΠ°Π΄ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠΎΠΌ `ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΊΠ΅` ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠΊΠ° Π. ΠΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. Π Π΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ°. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ Π Π°Π·Π²ΠΈΠ³ΠΎΡ, ΠΠΎΠΆΠ΅Π³Π°, 1995. Π¦ΡΡΠ΅ΠΆΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ· ΡΡΡΠ΅ΠΆΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ `ΠΡΠ΄ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΌΠΎ` ΠΡΡΠΊΠ° Π’ΡΠΈΡΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, `Π‘Π»ΠΎΠ²ΠΎ`, ΠΡΠ±Π°Ρ, 1996. ΠΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ `ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ Π²Π΅ΡΠ°Ρ` ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΠΈΠ½ΠΈΡ, `ΠΡΠ°ΡΠΎΡ`, Π¦Π΅ΡΠΈΡΠ΅, 1996. Π Π΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ-Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ `Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅`, ΠΠ»Π°Π΄Π΅Π½ΠΎΠ²Π°Ρ, ΠΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎ Π΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΡΠΊΠΎΡ, 1992. ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ° Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ. Π Π΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ `Π£ ΡΡΠ½ΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠ»Ρ` ΠΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΠΈΠ²ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π‘Π°Π½Π±Π°, 1996. ΠΠ°Π΄ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠΎΠΌ `ΠΡΠΏΠ΅Π²Π°Π½Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°`. Π Π΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΠΠΎΡΠ°Π½Π° Π . ΠΠΎΠ²Π°ΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π Π°Π΄, 1996. ΠΡΠ±ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΡΡΠ±ΡΠΈΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ `ΠΠ°ΡΡΠ±ΡΠΈΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅` ΠΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΠΈΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΎΡΡΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°Ρ, 1996. ΠΠ°Π΄ ΠΊΡΠΈΠ³ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° `ΠΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡ` Π Π°Π΄ΠΎΡΠ°Π²Π° Π‘Π°Π²ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΠΊΠ΅, ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π°ΡΡΠΎΡΡΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅, 1996. ΠΠΎΠ΅ΡΡΠΊΠΎ ΠΌΠΈΡΠ΅. Π Π΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ `ΠΠ°Π·Π°Π»ΠΈΡΠ°` ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ° ΠΠ°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠ΄Π΅, ΠΠΎΠΆΠ°ΡΠ΅Π²Π°Ρ, ΠΠ΅Π΄ΠΈΠ° Π‘Π²Π°ΡΠΎΠ²Π°Ρ, 1998. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠΈΡ: Π Π°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΠ°, ΠΡΠΈΠΊΠ°Π·, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, 10.06.1995. Π‘Π»Π°Π²Π½Π° ΠΏΠ»Π΅ΡΠ°Π΄Π° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΠ΅ΡΡΠΎΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠ΅ΡΠ°Ρ, Π£ΠΆΠΈΡΠ΅, Π±Ρ. 42. 1998. ΠΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π΅ Ρ Π°Π½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡ, ΠΠΎΡΠ°: ΠΠΠ§ΠΠ ΠΠΠΠΠΠΠ Π‘Π ΠΠ‘ΠΠ. ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π°, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄ - ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1965. ΠΠ΅ΡΠΌΠ΅ Π. Π ΡΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ°: Π£ΡΠΎΡΠ°ΠΊ Π²Π΅ΡΠ΅ - ΠΌΠ° ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅, Π’Π΅Π»Π΅ΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π΄Π°, ΠΈ ΠΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π΅ΡΠ° Π·ΠΈΠΌΠΈ ΡΠ°ΡΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Π° Ρ ΠΎ - ΡΡΠΊΠΈΡΠ°Π΄Π°. ΠΠΠ ΠΠΠ. ΠΠ· ΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΈ Π·Π°ΡΡΠ±Π΅ΠΆΠ½ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΈ Π΄ΡΠ° Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ. ΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎ Od istog autora ma Ε‘ta mi reΔe laguna knjige Ma Ε‘ta mi reΔe Ljubivoje RΕ‘umoviΔ joΕ‘ nam samo ale fale laguna knjige JoΕ‘ nam samo ale fale Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ nevidljiva ptica laguna knjige Nevidljiva ptica Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ clairvoyant tales laguna knjige Clairvoyant Tales Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ vidovite priΔe laguna knjige Vidovite priΔe Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ planiranje proΕ‘losti laguna knjige Planiranje proΕ‘losti Ljubivoje RΕ‘umoviΔ zauvari laguna knjige Zauvari Ljubivoje RΕ‘umoviΔ ujdurme i zvrΔke iz antiΔke grΔke laguna knjige Ujdurme i zvrΔke iz antiΔke GrΔke Ljubivoje RΕ‘umoviΔ sunΔanje na meseΔini laguna knjige SunΔanje na meseΔini Ljubivoje RΕ‘umoviΔ dva jaja na oko laguna knjige Dva JaJa na oko Ljubivoje RΕ‘umoviΔ fazoni i fore 3 laguna knjige Fazoni i fore 3 Ljubivoje RΕ‘umoviΔ fazoni i fore 2 laguna knjige Fazoni i fore 2 Ljubivoje RΕ‘umoviΔ fazoni i fore laguna knjige Fazoni i fore Ljubivoje RΕ‘umoviΔ Ε‘umkula u Ε‘kripcu basnoslovno bajkovanje laguna knjige Ε umkula u Ε‘kripcu - Basnoslovno bajkovanje Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ imate li rΕ‘uma laguna knjige Imate li RΕ‘uma Ljubivoje RΕ‘umoviΔ tri Δvora na trepavici laguna knjige Tri Δvora na trepavici Ljubivoje RΕ‘umoviΔ vid iz talambasa laguna knjige Vid iz Talambasa Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ ma Ε‘ta mi reΔe laguna knjige Ma Ε‘ta mi reΔe Ljubivoje RΕ‘umoviΔ joΕ‘ nam samo ale fale laguna knjige JoΕ‘ nam samo ale fale Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ nevidljiva ptica laguna knjige Nevidljiva ptica Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ clairvoyant tales laguna knjige Clairvoyant Tales Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ vidovite priΔe laguna knjige Vidovite priΔe Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ planiranje proΕ‘losti laguna knjige Planiranje proΕ‘losti Ljubivoje RΕ‘umoviΔ zauvari laguna knjige Zauvari Ljubivoje RΕ‘umoviΔ ujdurme i zvrΔke iz antiΔke grΔke laguna knjige Ujdurme i zvrΔke iz antiΔke GrΔke Ljubivoje RΕ‘umoviΔ sunΔanje na meseΔini laguna knjige SunΔanje na meseΔini Ljubivoje RΕ‘umoviΔ dva jaja na oko laguna knjige Dva JaJa na oko Ljubivoje RΕ‘umoviΔ fazoni i fore 3 laguna knjige Fazoni i fore 3 Ljubivoje RΕ‘umoviΔ fazoni i fore 2 laguna knjige Fazoni i fore 2 Ljubivoje RΕ‘umoviΔ fazoni i fore laguna knjige Fazoni i fore Ljubivoje RΕ‘umoviΔ Ε‘umkula u Ε‘kripcu basnoslovno bajkovanje laguna knjige Ε umkula u Ε‘kripcu - Basnoslovno bajkovanje Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ imate li rΕ‘uma laguna knjige Imate li RΕ‘uma Ljubivoje RΕ‘umoviΔ tri Δvora na trepavici laguna knjige Tri Δvora na trepavici Ljubivoje RΕ‘umoviΔ vid iz talambasa laguna knjige Vid iz Talambasa Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ ma Ε‘ta mi reΔe laguna knjige Ma Ε‘ta mi reΔe Ljubivoje RΕ‘umoviΔ Iz istog ΕΎanra zov daljine laguna knjige Zov daljine Grupa autora ΕΎivot za poneti laguna knjige Ε½ivot za poneti Jelica GreganoviΔ pre vremena Δuda laguna knjige Pre vremena Δuda Grupa autora klopka i druge priΔe laguna knjige Klopka i druge priΔe Goran Skrobonja priΔe o reΔima laguna knjige PriΔe o reΔima Vuk StefanoviΔ KaradΕΎiΔ forenzika itake laguna knjige Forenzika Itake Vule Ε½uriΔ atlas opisan nebom laguna knjige Atlas opisan nebom Goran PetroviΔ sve u svemu laguna knjige Sve u svemu Ivana DimiΔ tamo je ovde laguna knjige Tamo je ovde Maja LaleviΔ PiΕ‘ΔeviΔ odabrane pripovetke laguna knjige Odabrane pripovetke Branislav NuΕ‘iΔ anΔeli neΔe siΔi sa nebesa laguna knjige AnΔeli neΔe siΔi sa nebesa ΔorΔe LeboviΔ zanimljiva istorija srba u 147 priΔa laguna knjige Zanimljiva istorija Srba u 147 priΔa MomΔilo PetroviΔ priΔi nikad kraja laguna knjige PriΔi nikad kraja Jelica GreganoviΔ Gorica NeΕ‘oviΔ lanjski snegovi laguna knjige Lanjski snegovi Momo Kapor kovid 19 laguna knjige Kovid 19+ Marko VidojkoviΔ priΔe iz beogradskog ΕΎivota laguna knjige PriΔe iz beogradskog ΕΎivota Simo Matavulj dum dum laguna knjige Dum-dum Pavle ZeliΔ rupe u glavi laguna knjige Rupe u glavi Vanja BuliΔ nemiri izmeΔu Δetiri zida laguna knjige Nemiri izmeΔu Δetiri zida Grupa autora neonski bluz laguna knjige Neonski bluz Dejan StojiljkoviΔ zov daljine laguna knjige Zov daljine Grupa autora ΕΎivot za poneti laguna knjige Ε½ivot za poneti Jelica GreganoviΔ pre vremena Δuda laguna knjige Pre vremena Δuda Grupa autora klopka i druge priΔe laguna knjige Klopka i druge priΔe Goran Skrobonja priΔe o reΔima laguna knjige PriΔe o reΔima Vuk StefanoviΔ KaradΕΎiΔ forenzika itake laguna knjige Forenzika Itake Vule Ε½uriΔ atlas opisan nebom laguna knjige Atlas opisan nebom Goran PetroviΔ sve u svemu laguna knjige Sve u svemu Ivana DimiΔ tamo je ovde laguna knjige Tamo je ovde Maja LaleviΔ PiΕ‘ΔeviΔ odabrane pripovetke laguna knjige Odabrane pripovetke Branislav NuΕ‘iΔ anΔeli neΔe siΔi sa nebesa laguna knjige AnΔeli neΔe siΔi sa nebesa ΔorΔe LeboviΔ zanimljiva istorija srba u 147 priΔa laguna knjige Zanimljiva istorija Srba u 147 priΔa MomΔilo PetroviΔ priΔi nikad kraja laguna knjige PriΔi nikad kraja Jelica GreganoviΔ Gorica NeΕ‘oviΔ lanjski snegovi laguna knjige Lanjski snegovi Momo Kapor kovid 19 laguna knjige Kovid 19+ Marko VidojkoviΔ priΔe iz beogradskog ΕΎivota laguna knjige PriΔe iz beogradskog ΕΎivota Simo Matavulj dum dum laguna knjige Dum-dum Pavle ZeliΔ rupe u glavi laguna knjige Rupe u glavi Vanja BuliΔ nemiri izmeΔu Δetiri zida laguna knjige Nemiri izmeΔu Δetiri zida Grupa autora neonski bluz laguna knjige Neonski bluz Dejan StojiljkoviΔ Kupci ove knjige kupili su i avanture Ε‘erloka holmsa the adventures of sherlock holmes laguna knjige Avanture Ε erloka Holmsa β The Adventures of Sherlock Holmes Artur Konan Dojl mali princ laguna knjige Mali Princ Antoan de Sent Egziperi vidovite priΔe laguna knjige Vidovite priΔe Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ srpske narodne bajke laguna knjige Srpske narodne bajke Grupa autora pradevojΔica laguna knjige PradevojΔica Desanka MaksimoviΔ arijadna protiv minotaura laguna knjige Arijadna protiv Minotaura Mari-Odil Artman 20 000 milja pod morem 20 000 leagues under the sea laguna knjige 20.000 milja pod morem β 20.000 Leagues Under the Sea Ε½il Vern ma Ε‘ta mi reΔe laguna knjige Ma Ε‘ta mi reΔe Ljubivoje RΕ‘umoviΔ karavan Δudesa laguna knjige Karavan Δudesa UroΕ‘ PetroviΔ olujni bedem posebno izdanje, sa autorovim dodatkom laguna knjige Olujni bedem β posebno izdanje, sa autorovim dodatkom Dejan StojiljkoviΔ sunΔanje na meseΔini laguna knjige SunΔanje na meseΔini Ljubivoje RΕ‘umoviΔ tri Δvora na trepavici laguna knjige Tri Δvora na trepavici Ljubivoje RΕ‘umoviΔ despot stefan lazareviΔ laguna knjige Despot Stefan LazareviΔ Luka MiΔeta fazoni i fore laguna knjige Fazoni i fore Ljubivoje RΕ‘umoviΔ slovenska mitologija Δirilica laguna knjige Slovenska mitologija - Δirilica Nenad GajiΔ seobe laguna knjige Seobe MiloΕ‘ Crnjanski imate li rΕ‘uma laguna knjige Imate li RΕ‘uma Ljubivoje RΕ‘umoviΔ ujdurme i zvrΔke iz antiΔke grΔke laguna knjige Ujdurme i zvrΔke iz antiΔke GrΔke Ljubivoje RΕ‘umoviΔ oliver tvist oliver twist laguna knjige Oliver Tvist β Oliver Twist Δarls Dikens plavi Δuperak laguna knjige Plavi Δuperak Miroslav AntiΔ avanture Ε‘erloka holmsa the adventures of sherlock holmes laguna knjige Avanture Ε erloka Holmsa β The Adventures of Sherlock Holmes Artur Konan Dojl mali princ laguna knjige Mali Princ Antoan de Sent Egziperi vidovite priΔe laguna knjige Vidovite priΔe Ljubivoje RΕ‘umoviΔ DuΕ‘an PetriΔiΔ srpske narodne bajke laguna knjige Srpske narodne bajke Grupa autora pradevojΔica laguna knjige PradevojΔica Desanka MaksimoviΔ arijadna protiv minotaura laguna knjige Arijadna protiv Minotaura Mari-Odil Artman 20 000 milja pod morem 20 000 leagues under the sea laguna knjige 20.000 milja pod morem β 20.000 Leagues Under the Sea Ε½il Vern ma Ε‘ta mi reΔe laguna knjige Ma Ε‘ta mi reΔe Ljubivoje RΕ‘umoviΔ karavan Δudesa laguna knjige Karavan Δudesa UroΕ‘ PetroviΔ olujni bedem posebno izdanje, sa autorovim dodatkom laguna knjige Olujni bedem β posebno izdanje, sa autorovim dodatkom Dejan StojiljkoviΔ sunΔanje na meseΔini laguna knjige SunΔanje na meseΔini Ljubivoje RΕ‘umoviΔ tri Δvora na trepavici laguna knjige Tri Δvora na trepavici Ljubivoje RΕ‘umoviΔ despot stefan lazareviΔ laguna knjige Despot Stefan LazareviΔ Luka MiΔeta fazoni i fore laguna knjige Fazoni i fore Ljubivoje RΕ‘umoviΔ slovenska mitologija Δirilica laguna knjige Slovenska mitologija - Δirilica Nenad GajiΔ seobe laguna knjige Seobe MiloΕ‘ Crnjanski imate li rΕ‘uma laguna knjige Imate li RΕ‘uma Ljubivoje RΕ‘umoviΔ ujdurme i zvrΔke iz antiΔke grΔke laguna knjige Ujdurme i zvrΔke iz antiΔke GrΔke Ljubivoje RΕ‘umoviΔ oliver tvist oliver twist laguna knjige Oliver Tvist β Oliver Twist Δarls Dikens plavi Δuperak laguna knjige Plavi Δuperak Miroslav AntiΔ Poslednje pogledano tatarska pustinja laguna knjige Tatarska pustinja Dino Bucati ja sam skroz okej pomagajte laguna knjige Ja sam skroz okej! Pomagajte! Anabel Rivkin Emili Makmikan povratak kuma laguna knjige Povratak kuma Mark Vajngardner u poteri za svetlom laguna knjige U poteri za svetlom Oliver Stoun tajne religije laguna knjige Tajne religije Klaus-Ridiger Maj Naslovna Knjige U pripremi #Bukmarker Akcije Mala Laguna Vesti Klub Δitalaca Kalendar Nagrade Lagunin knjiΕΎevni klub Top-liste GodiΕ‘nja top-lista Cenovnik Uslovi koriΕ‘Δenja O nama Kontakt Newsletter β prijava Newsletter β odjava DMCA.com Protection Status Seal Laguna d.o.o. Resavska 33, Beograd MatiΔni broj: 17414844 Copyright Β© Laguna 1999 - 2021
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Ima podvucenih recenica obicnom olovkom, na par mesta ima i hem. ali ne puno, sve ostalo uredno. Josip Broz Tito (Kumrovec, 7. maja 1892. β Ljubljana, 4. maja 1980.), jugoslavenski revolucionar, vojskovoΔa i drΕΎavnik. Smatra se jednom od najvaΕΎnijih liΔnosti 20. vijeka i uopΔe historije na prostorima bivΕ‘e Jugoslavije. Bio je lider KomunistiΔke partije Jugoslavije od 1937. do 1980, voΔa NarodnooslobodilaΔke borbe naroda Jugoslavije od 1941. do 1945, te doΕΎivotni predsjednik SocijalistiΔke federativne republike Jugoslavije od 1953. do 1980. godine. Jedan je od osnivaΔa Pokreta nesvrstanih. Njegova sahrana okupila je velik broj tadaΕ‘njih drΕΎavnika. Josip Broz je roΔen u malom selu Kumrovcu na Sutli, u najzapadnijem dijelu Hrvatskog zagorja 7. maja 1892. godine kao sedmo od petnaestero djece roditelja Franje (Franceka) i Marije Broz, roΔene JaverΕ‘ek. Mali `nesporazum` oko toga biografskog podatka, s obzirom da se Titov roΔendan slavi na dan 25. maja, objasnili su njegovi biografi Δinjenicom da je Josip Broz za vrijeme svoga dugogodiΕ‘njeg revolucionarnog rada bio prisiljen da se sluΕΎi laΕΎnim papirima i dokumentima, pa je tako i u jednom vojniΔkom dokumentu austro-ugarske vojske zabiljeΕΎeno da je roΔen 25. maja. A upravo na taj dan (25. V 1944) izvrΕ‘en je i desant na Drvar. RoΔendan je ostao, pa ni sam Tito nije ΕΎelio da se taj datum mijenja kad ga je narod veΔ prihvatio. Sin oca Hrvata i majke Slovenke, Josip Broz nije osjeΔao nikakvih nelagoda zbog te okolnosti, jer izmeΔu dvije susjedne zemlje nije bilo antagonizma ni netrpeljivosti. Josip Broz je mnoge dane djetinjstva proveo kod djeda Martina preko Sutle, te nauΔio odliΔno slovenski, zbog Δega je imao poteΕ‘koΔa kada je poΕ‘ao u hrvatsku osnovnu Ε‘kolu. Kada se rodio Josip Broz, ΕΎivot u kumrovaΔkoj dolini je bio teΕΎak i naporan, oskudan i jednoliΔan. Iako je kmetstvo odavno bilo ukinuto, seljaΕ‘tvo su pritiskali teΕ‘ki nameti, porezi i opΔa oskudica, jer su im posjedi bili mali, rasparΔani, a zemlja slabe kvalitete. Godina 1903. i 1904. bile su veoma burne u tim krajevima, u znaku opΔeg narodnog pokreta protiv madΕΎarizacije s jedne strane, i u znaku pobune siromaΕ‘nih seljaka protiv svih vrsta eksploatacije s druge strane. Osnovnu Ε‘kolu Josip Broz je pohaΔao u Kumrovcu od 1900. do 1905. Po svrΕ‘etku osnovne Ε‘kole Josip Broz je, zbog teΕ‘kog stanja u obitelji, morao odloΕΎiti svoj odlazak na zanat, pa je neko vrijeme morao raditi kod svog ujaka u Sloveniji. Nakon toga je radio u jednoj sisaΔkoj kantini. Godine 1907. je postao Ε‘egrt mehaniΔarske radionice u Sisku. Po zavrΕ‘etku Ε‘egrtske Ε‘kole 1910. prvi put stiΕΎe u Zagreb gdje postaje Δlan Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije i uΔestvuje u radniΔkim demonstracijama. Nakon `izleta` u Trst, gdje nije naΕ‘ao posao, vraΔa se u Zagreb gdje 1911. sudjeluje u velikim demonstracijama. Nakon toga je radio u Kamniku u Sloveniji, Δenkovu u ΔeΕ‘koj, u MΓΌnchenu, u tvornici automobila `Benz` u Mannheimu, u NjemaΔkom Ruhru, BeΔu, BeΔkom Novom Mjestu gdje je radio u tvornici automobila `Daimler` kao probni vozaΔ. NauΔio je njemaΔki i ΔeΕ‘ki jezik, usavrΕ‘io svoj i izuΔio nove zanate. Prvi svjetski rat i oktobarska revolucija Glavni Δlanak: Jugosloveni u Oktobarskoj revoluciji Prva Titova supruga Pelagija Belousova, kojom se oΕΎenio tokom boravka u Rusiji. Godine 1913. odlazi u austro-ugarsku vojsku. Tamo je relativno brzo napredovao i stekao podoficirski Δin. TakoΔer je otkrio i talent za maΔevanje te je dobio srebrnu medalju na prvenstvu austro-ugarske vojske u toj disciplini. PoΔetkom prvog svjetskog rata 1914 shvatio je da to nije njegov rat i da nema za Ε‘ta da ratuje, pa je u to uvjeravao i svoje drugove u kasarni. Odveden je u Petrovaradinsku tvrΔavu i tu je proveo neko vrijeme, ali nije osuΔen nego je poslan na frontu u Galiciju pa zatim na Karpate. Na fronti je bio do 25. maja 1915. kada je ranjen i zarobljen. U ruskoj bolnici provodi trinaest mjeseci gdje mnogo Δita i uΔi ruski jezik. Nakon izljeΔenja, Tito je kao zarobljenik poslan na rad u selo Kalasijevo. Pored posla nalazi vremena za Δitanje a u razgovorima sa seljacima sve se ΔeΕ‘Δe spominje ime Lenjin. Krajem 1916. premjeΕ‘ten je u Kungur gdje radi na odrΕΎavanju ΕΎeljezniΔke pruge. U junu 1917. napuΕ‘ta Kungur i odlazi u Petrograd gdje sudjeluje u demonstracijama. Zatim bjeΕΎi u Finsku. Tamo je uhapΕ‘en i poslan u zatvor u Petropavlovskoj tvrΔavi, iz koje je transportiran natrag u Kungur. Iz transporta je pobjegao i dospio u Omsk, gdje se, poslije pobjede oktobarske revolucije, prijavio u odred Crvene internacionalne garde. Na proljeΔe 1918. zatraΕΎio je da bude primljen u Rusku komunistiΔku partiju (boljΕ‘evika). U ljeto iste godine umaknuo je pred KolΔakovom vojskom meΔu Kirgize, gdje je radio kao strojar u jednome mlinu. Po povratku boljΕ‘evika u Omsk vratio se u taj grad i tamo postao Δlan jugoslavenske sekcije Ruske komunistiΔke partije. Partijski rad Glavni Δlanci: KomunistiΔka partija Jugoslavije i Osma zagrebaΔka mjesna konferencija KPJ U jesen 1920. vraΔa se u Zagreb gdje stupa u redove KomunistiΔke partije Jugoslavije. Iste godine partija je zabranjena. Kada 1921. ostaje bez posla zapoΕ‘ljava se u mlinu u mjestu Velikom Trojstvu gdje je sa svojom suprugom Pelagijom ΕΎivio do kasnog proljeΔa 1925. godine. Tu mu se rodilo troje djece. Prvo dijete umrlo mu je u Zagrebu, a u Trojstvu su mu sahranjeni sinΔiΔ Hinko, koji je umro osam dana nakon roΔenja kΔerkice Zlatice, Δiji se ΕΎivot ugasio nakon 17 mjeseci. Godinu dana prije nego Ε‘to napuΕ‘ta Veliko Trojstvo, roΔen je sin Ε½arko, koji je jedini ostao ΕΎiv od Δetvoro njegove djece iz prvog braka. NapuΕ‘ta mlin u Velikom Trojstvu i u kasno proljeΔe 1925. godine dolazi u Zagreb. Po partijskim zadacima odlazi u Kraljevicu, Beograd i u Smederevsku Palanku. U aprilu 1927. opet se vraΔa u Zagreb. Od suda u Ogulinu osuΔen je na sedam mjeseci robije, uvjetno na Δetiri mjeseca, zbog komunistiΔke propagande. Nakon izlaska iz zatvora Tito ujedinjuje Partiju koja je bila podijeljena na razliΔit frakcije. Robija Tito u zatvoru u Lepoglavi 1928. godine. Wikiquote βJ. Broz je uhapΕ‘en 4. VIII. Osim sindikalnih funkcija, od Nove godine bio je zamjenik, a poslije osme konferencije sekretar mjesne partijske organizacije u Zagrebu. Njegov gubitak teΕ‘ko Δe osjetiti i mjesne partijske organizacije, kao i partijski aparat. Zbog istog sluΔaja uhapΕ‘ena je njegova ΕΎena, jedan student, jedan emigrant, i vlasnici stana (nepartijci). Njihova imena objavila je Β»BorbaΒ«. Stan je sluΕΎio kao partijsko skladiΕ‘te za literaturu, no zbog finansijskih nemoguΔnosti da se za ostalo nabavi joΕ‘ jedan partijski stan, to je ovaj bio upotrebljavan i za drugo (umnoΕΎavanje letaka itd.). O materijalu, koji je pronaΔen, i o drΕΎanju uhapΕ‘enih drugova govori priloΕΎeno originalno pismo Broza, koji je iz policijskog zatvora prokrijumΔareno. Svi uhapΕ‘eni predati su poslije nedelju dana sudu, gdje se i sada nalaze.[1]β (Pismo Josipu ΔiΕΎinskom o hapΕ‘enju Broza, po nalogu BoΕ‘koviΔa MariΔ) Kada su u junu 1928. godine organizovane demonstracije, na letku kojim se radnici pozivaju na demonstracije stajao je potpis Josipa Broza.[traΕΎi se izvor] Velika potjera policije raspisana je 20. juna 1928. UhapΕ‘en je 4. augusta 1928. godine, pred kuΔom u Vinogradskoj cesti, zatvoren i muΔen.[2] Iz zatvora je poslao pismo Filipu FilipoviΔu o teΕ‘kim uvjetima zatvorenika, koje je objavljeno u inozemstvu u komunistiΔkim listovima pod naslovom Β»Krik iz paklaΒ«.[2] OsuΔen je na pet godina robije. PoΔetkom 1929. doveden je na izdrΕΎavanje kazne u Lepoglavu. Godinu dana poslije njega u Lepoglavu dolazi MoΕ‘a Pijade, tada stari i iskusni komunist. Njih dvojica su poΔeli zajedno raditi na organiziranju partijskih jedinica u kaznionici. Iz toga vremena saΔuvan je i jedan od dva portreta Tita Ε‘to ih je izradio MoΕ‘a Pijade, koji je inaΔe bio poznati slikar. PoΔetkom 1931. Josip Broza su iznenada premjestili u kaznionicu u Mariboru, koja je bila na glasu kao najgora u Jugoslaviji. Tu je izdrΕΎao kaznu ali ipak nije odmah puΕ‘ten na slobodu. Odveden je u Ogulin, gdje je trebao da odleΕΎi joΕ‘ tri i pol mjeseca one kazne na koju je bio uvjetno osuΔen. Tek potkraj marta 1934. izlazi iz zatvora, ali mu je odreΔeno da mora boraviti u rodnom Kumrovcu i da iz njega ne smije nigdje otiΔi. Britanska profesorka Phyllis Auty ocenjuje da je Tito boravkom u zatvoru izbegao krvave obraΔune sa komunistima od strane Jugoslovenske Vlade u periodu od 1929. do 1932....
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Autori: Ratko PekoviΔ, Slobodan KljakiΔ Ε½anr: Autobiografije i biografije Pismo: Δirilica Broj strana: 300 Povez: Tvrd Format: 17x24 cm Godina izdanja: 2012 Biografi i kritiΔari Ive AndriΔa do sada su posveΔivali vrlo malo paΕΎnje, ili su sasvim zaobilazili, temu druΕ‘tvenog angaΕΎmana velikog pisca, i to u jednom od najplodnijih perioda njegovog literarnog stvaralaΕ‘tva.U vremenu omeΔenom 1944. i 1954, AndriΔ je ulagao veliku energiju i savesno ispunjavao duΕΎnosti Δlana Uprave UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije, predsednika Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije, narodnog poslanika, pot-Βpredsednika DruΕ‘tva za kulturnu saradnju JugoΒsla-ΒvijaβSSSR, Δlana Upravnog odbora DruΕ‘tva za kulturnu saradnju JugoslavijaβFrancuska, Savezne komisije za upis narodnog zajma, Komiteta intelektualaca za odbranu mira, Odbora za inostrane poslove, UmetniΔkog saveta za kineΒmaΒtografiju, Nacionalne komisije FNRJ za UNESKOβ¦ da nabrojimo samo neke od njegovih druΕ‘tvenih obaveza.AndriΔev angaΕΎman autori su sagledavali iz Ε‘ireg politiΔkog, ideoloΕ‘kog, kulturnog i socioloΕ‘kog ugla, kroz prizmu burnih zbivanja na jugoslovenskom knjiΕΎevnom i kulturnom popriΕ‘tu tokom prve poratne decenije. Kao jedan od retkih tzv. graΔanskih pisaca voljno integrisanih u izgradnju novog poretka, za sobom je ostavio duboke, veoma osobene tragove druΕ‘tvenog angaΕΎmana, u kojima se prepoznaju i niti vrhunski odnegovane diplomatske veΕ‘tine.Pesak zaborava je tokom proteklih decenija prekrio mnoge AndriΔeve ,,angaΕΎovaneβ priloge, rasute u bezmalo svim znaΔajnijim dnevnim i nedeljnim listovima, u knjiΕΎevnim glasilima i Δasopisima, u omladinskim, studentskim, vojnim, frontovskim, ΕΎenskim, zadrΒu-ΒΕΎnim i sindikalnim novinama onog vremena.Posebnu dragocenost ovog istraΕΎivanja predstavlja otkriΔe brojnih AndriΔevih tekstova, do sada nepoznatih javnosti β beleΕΎaka, skica, zapisa, govora, referata, predavanja i diskusija, kao i dokumenata koji se Δuvaju u njegovoj liΔnoj zaostavΕ‘tini u Arhivu SANU, Dokumentacionom centru ZaduΕΎbine Ive AndriΔa, Arhivu Jugoslavije i Istorijskom arhivu Beograda.Ovom knjigom autori su piΕ‘Δev ΕΎivot i delo osvetlili i izvan literarnog polja na jedan nov, polemiΔan i izazovan naΔin, Ε‘to Δe svakako podstaΔi nova istraΕΎivanja. Ivo AndriΔ (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 β Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.[a] Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ.[5] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme izmeΔu dva svetska rata proveo je u sluΕΎbi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, BukureΕ‘tu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ε½enevi i Berlinu.[6] Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini Δuprija i TravniΔka hronika, Prokleta avlija, GospoΔica i Jelena, ΕΎena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem ΕΎivota u Bosni za vreme osmanske vlasti. U Beogradu je osnovana ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina saΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebe. Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, svake godine dodeljuje se AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku Ivo AndriΔ je roΔen 9. oktobra ili 10. oktobra 1892. godine[7][8][9] u Docu pored Travnika u tadaΕ‘njoj Austrougarskoj od oca Antuna AndriΔa (1863β1896)[10], Ε‘kolskog posluΕΎitelja, i majke Katarine AndriΔ (roΔena PejiΔ). BuduΔi veliki pisac se rodio u Docu sticajem okolnosti, dok mu je majka boravila u gostima kod rodbine. AndriΔ je kao dvogodiΕ‘nji deΔak ostao bez oca koji je umro od posledica tuberkuloze. OstavΕ‘i bez muΕΎa i suoΔavajuΔi se sa besparicom, Ivina majka je zajedno sa sinom preΕ‘la da ΕΎivi kod svojih roditelja u ViΕ‘egrad gde je mladi AndriΔ proveo detinjstvo i zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu.[11][12][13][14] AndriΔ je 1903. godine upisao sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaΔku srednju Ε‘kolu. Za gimnazijskih dana, AndriΔ poΔinje da piΕ‘e poeziju i 1911. godine u βBosanskoj viliβ objavljuje svoju prvu pesmu βU sumrakβ.[15] Kao gimnazijalac, AndriΔ je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik naprednog nacionalistiΔkog pokreta Mlada Bosna i strastveni borac za osloboΔenje juΕΎnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.[16] DobivΕ‘i stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog druΕ‘tva βNapredakβ, AndriΔ oktobra meseca 1912. godine zapoΔinje studije slovenske knjiΕΎevnosti i istorije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveuΔiliΕ‘ta u Zagrebu. Naredne godine prelazi na BeΔki univerzitet ali mu beΔka klima ne prija i on, nasledno optereΔen osetljivim pluΔima, Δesto boluje od upala. ObraΔa se za pomoΔ svom gimnazijskom profesoru, Tugomiru AlaupoviΔu, i veΔ sledeΔe godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu. U Krakovu je stanovao kod porodice Δija je Δerka Jelena IΕΎikovska mogla da bude prototip za βJelenu, ΕΎenu koje nemaβ.[17] Prvi svetski rat Godine 1914, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franca Ferdinanda, AndriΔ pakuje svoje studentske kofere, napuΕ‘ta Krakov i dolazi u Split. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u Ε‘ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj Δe, kao politiΔki zatvorenik i pripadnik Mlade Bosne, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, AndriΔ je intenzivno pisao pesme u prozi.[18] Po izlasku iz zatvora, AndriΔu je bio odreΔen kuΔni pritvor u OvΔarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine, kada je objavljena opΕ‘ta amnestija, posle Δega se vratio u ViΕ‘egrad. IzmeΔu dva rata Nakon izlaska iz kuΔnog pritvora zbog ponovljene bolesti pluΔa, odlazi na leΔenje u Zagreb, u Bolnicu Milosrdnih sestara gde dovrΕ‘ava knjigu stihova u prozi koja Δe pod nazivom βEx Pontoβ biti objavljena u Zagrebu 1918. godine. Nezadovoljan posleratnom atmosferom u Zagrebu, AndriΔ ponovo moli pomoΔ Tugomira AlaupoviΔa, i veΔ poΔetkom oktobra 1919. godine poΔinje da radi kao Δinovnik u Ministarstvu vera u Beogradu. Beograd ga je srdaΔno prihvatio i on intenzivno uΔestvuje u knjiΕΎevnom ΕΎivotu prestonice, druΕΎeΔi se sa MiloΕ‘em Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom PanduroviΔem, Sibetom MiliΔiΔem i drugim piscima koji se okupljaju oko kafane βMoskvaβ. Ivo AndriΔ u svom domu u Beogradu koji je pretvoren u Spomen-muzej Ive AndriΔa. AndriΔ je imao veoma uspeΕ‘nu diplomatsku karijeru: godine 1920. bio je postavljen za Δinovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u BukureΕ‘tu, Trstu i Gracu.[19] U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi βNemiriβ, pripovetke βΔorkan i Ε vabicaβ, βMustafa MadΕΎarβ, βLjubav u kasabiβ, βU musafirhaniβ i ciklus pesama βΕ ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔaβ. U junu 1924. godine je na Univerzitetu u Gracu odbranio doktorsku tezu βRazvoj duhovnog ΕΎivota u Bosni pod uticajem turske vladavineβ (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). Na predlog Bogdana PopoviΔa i Slobodana JovanoviΔa, 1926. godine, Ivo AndriΔ biva primljen za Δlana Srpske kraljevske akademije, a iste godine u Srpskom knjiΕΎevnom glasniku objavljuje pripovetku βMara milosnicaβ. Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marselju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovetka βMost na Ε½epiβ. Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri DruΕ‘tvu naroda u Ε½enevi. 1934. godine postaje urednik Srpskog knjiΕΎevnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke βOlujaciβ, βΕ½eΔβ i prvi deo triptiha βJelena, ΕΎena koje nemaβ. Po dolasku Milana StojadinoviΔa na mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova, jula 1935. je postavljen za vrΕ‘ioca duΕΎnosti naΔelnika PolitiΔkog odeljenja Ministarstva unutraΕ‘njih poslova.[20] U vladi Milana StojadinoviΔa viΕ‘e od dve godine, od 1937. do 1939, obavljao je duΕΎnost zamenika ministra inostranih poslova.[21] Ivo je 16. februara 1939. na godiΕ‘njoj skupΕ‘tini Srpske kraljevske akademije, na predlog profesora Bogdana PopoviΔa, slikara UroΕ‘a PrediΔa i vajara ΔorΔa JovanoviΔa, izabran jednoglasno u zvanje redovnog Δlana Akademije.[22] Diplomatska karijera Ive AndriΔa tokom 1939. godine doΕΎivljava vrhunac: prvog aprila izdato je saopΕ‘tenje da je Ivo AndriΔ postavljen za opunomoΔenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.[23] AndriΔ stiΕΎe u Berlin 12. aprila, a 19. aprila predaje akreditive kancelaru Rajha β Adolfu Hitleru.[24] Drugi svetski rat U jesen, poΕ‘to su Nemci okupirali Poljsku i mnoge nauΔnike i umetnike odveli u logore, AndriΔ interveniΕ‘e kod nemaΔkih vlasti da se zarobljeniΕ‘tva spasu mnogi od njih. Zbog neslaganja sa politikom vlade u rano proleΔe 1941. godine AndriΔ nadleΕΎnima u Beogradu podnosi ostavku na mesto ambasadora, ali njegov predlog nije prihvaΔen i 25. marta u BeΔu, kao zvaniΔni predstavnik Jugoslavije prisustvuje potpisivanju Trojnog pakta. Dan posle bombardovanja Beograda, 7. aprila, AndriΔ sa osobljem napuΕ‘ta Berlin. Naredna dva meseca su proveli na Bodenskom jezeru. Odbio je da se skloni u Ε vajcarsku,[25] i sa osobljem i Δlanovima njihovih porodica, 1. juna 1941. je specijalnim vozom doputovao u Beograd, Δime se zavrΕ‘ila njegova diplomatska karijera. Novembra 1941. je penzionisan na sopstveni zahtev, mada je odbio da prima penziju.[26] Rat provodi u Beogradu u izolaciji. Odbija da potpiΕ‘e Apel srpskom narodu kojim se osuΔuje otpor okupatoru.[27] Iz moralnih razloga je odbio poziv kulturnih radnika, da se njegove pripovetke ukljuΔe u βAntologiju savremene srpske pripovetkeβ za vreme dok βnarod pati i stradaβ: βKao srpski pripovedaΔ, kao dugogodiΕ‘nji saradnik Srpske knjiΕΎevne zadruge i Δlan njenog bivΕ‘eg KnjiΕΎevnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao ovom pozivu. Danas mi to nije moguΔe, jer u sadaΕ‘njim izuzetnim prilikama, ne ΕΎelim i ne mogu da uΔestvujem u ni u kakvim publikacijama, ni sa novim, ni sa ranije veΔ objavljenim svojim radovima.β U tiΕ‘ini svoje iznajmljene sobe u Prizrenskoj ulici, piΕ‘e prvo roman TravniΔka hronika, a krajem 1944. godine okonΔava i roman Na Drini Δuprija. Oba romana objaviΔe u Beogradu nekoliko meseci po zavrΕ‘etku rata. Krajem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman GospoΔica.[28] Nakon rata AndriΔev grob u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju. Godine 1946. postaje predsednik Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije.[26] Tokom 1946. godine objavljuje βPismo iz 1920. godineβ. IzmeΔu 1947. i 1953. godine objavljuje pripovetke βPriΔa o vezirovom slonuβ, nekoliko tekstova o Vuku KaradΕΎiΔu i NjegoΕ‘u, βPriΔa o kmetu Simanuβ, βBife Titanikβ, βZnakoviβ, βNa sunΔanoj straniβ, βNa obaliβ, βPod GrabiΔemβ, βZekoβ, βAska i vukβ, βNemirna godinaβ i βLicaβ. Godine 1954, postao je Δlan KomunistiΔke partije Jugoslavije. Potpisao je Novosadski dogovor o srpskohrvatskom knjiΕΎevnom jeziku. Roman βProkleta avlijaβ je Ε‘tampao u Matici srpskoj 1954. godine. OΕΎenio se 1958. godine kostimografom Narodnog pozoriΕ‘ta iz Beograda, Milicom BabiΔ, udovicom AndriΔevog prijatelja, Nenada JovanoviΔa.[29] Nobelov komitet 1961. godine dodeljuje AndriΔu Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost βza epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemljeβ. Besedom βO priΔi i priΔanjuβ se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju. AndriΔ je novΔanu nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.[30] Dana 16. marta 1968. AndriΔeva supruga Milica umire u porodiΔnoj kuΔi u Herceg Novom. SledeΔih nekoliko godina AndriΔ nastoji da svoje druΕ‘tvene aktivnosti svede na najmanju moguΔu meru, mnogo Δita i malo piΕ‘e. Zdravlje ga polako izdaje i on Δesto boravi u bolnicama i banjama na leΔenju. Bio je Δlan Upravnog odbora Srpske knjiΕΎevne zadruge od 1936. do 1939. i od 1945. do smrti 1975. godine.[31] AndriΔ umire 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zasluΕΎnih graΔana. KnjiΕΎevni rad AndriΔ je u knjiΕΎevnost uΕ‘ao pesmama u prozi βU sumrakβ i βBlaga i dobra meseΔinaβ objavljenim u βBosanskoj viliβ 1911. godine.[32] Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je Ε‘est AndriΔevih pesama u prozi (βLanjska pjesmaβ, βStrofe u noΔiβ, βTamaβ, βPotonuloβ, βJadni nemirβ i βNoΔ crvenih zvijezdaβ).[32] Prvu knjigu stihova u prozi - βEx Pontoβ - AndriΔ je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku βNemiriβ Ε‘tampao je u Beogradu 1920. godine.[33] Spomenik Ivi AndriΔu u Beogradu AndriΔevo delo moΕΎemo podeliti u nekoliko tematsko-ΕΎanrovskih celina. U prvoj fazi, koju obeleΕΎavaju lirika i pesme u prozi (Ex Ponto, Nemiri), AndriΔev iskaz o svetu obojen je liΔnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem koje je delimiΔno bilo podstaknuto i lektirom koju je u to vreme Δitao (Kirkegor na primer). MiΕ‘ljenja kritike o umetniΔkim dosezima tih ranih radova podeljena su: dok srpski kritiΔar Nikola MirkoviΔ u njima gleda vrhunsko AndriΔevo stvaralaΕ‘tvo, hrvatski knjiΕΎevni istoriΔar Tomislav Ladan smatra da se radi o nevaΕΎnim adolescentskim nemirima koji odraΕΎavaju piΕ‘Δevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrednosti. Druga faza, koja traje do Drugog svetskog rata, obeleΕΎena je AndriΔevim okretanjem pripovedaΔkoj prozi i, na jeziΔkom planu, definitivnim prelaskom na srpsku ekavicu. Po opΕ‘tem priznanju, u veΔini pripovedaka AndriΔ je naΕ‘ao sebe, pa ta zrela faza spada u umetniΔki najproduktivnije, s veΔinom AndriΔevih najcenjenijih priΔa. Pisac nije bio sklon knjiΕΎevnim eksperimentima koji su dominirali u to doba, nego je u klasiΔnoj tradiciji realizma 19. veka, plastiΔnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeΔa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama. LiΔnosti su pripadnici sve Δetiri etniΔko-konfesionalne zajednice (Muslimani, Jevreji, Hrvati, Srbi β uglavnom prozvani po konfesionalnim, Δesto pejorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Jevreji, strani Δinovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20. TreΔa faza obeleΕΎena je obimnijim delima, romanima Na Drini Δuprija, TravniΔka hronika, GospoΔica i nedovrΕ‘enim delom OmerpaΕ‘a Latas, kao i pripovetkom Prokleta avlija. Radnja veΔine ovih dela je uglavnom smeΕ‘tena u Bosni, u njenu proΕ‘lost ili u narativni spoj proΕ‘losti i sadaΕ‘njosti gde je pisac, na zasadama franjevaΔkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upeΔatljiv svet βOrijenta u Evropiβ. PiΕ‘Δevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje uverljivo doΔaranom atmosferom, upeΔatljivim opisima okoline i ponaΕ‘anja i psiholoΕ‘kim poniranjem. Osim tih dela, autor je u ovom periodu objavio i niz pripovedaka, putopisne i esejistiΔke proze i poznato i Δesto citirano delo, zbirku aforistiΔkih zapisa Znakovi pored puta (posthumno izdato), nesumnjivo jedno od AndriΔevih najvrednijih dela. AndriΔ o umetnosti Ivo AndriΔ 1922. godine Svoje shvatanje smisla i suΕ‘tine umetnosti AndriΔ je izlagao, bilo u posebnim napisima bilo implicitno, u pojedinim pasaΕΎima svog umetniΔkog dela. U tom pogledu posebno se istiΔe njegov esej Razgovor sa Gojom, pripovetka Aska i vuk, beseda povodom dobijanja Nobelove nagrade, βO priΔi i priΔanjuβ i zbirka aforistiΔkih zapisa βZnakovi pored putaβ. UmetniΔko stvaranje je po AndriΔu sloΕΎen i naporan Δin koji se vrΕ‘i po diktatu Δovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, Δovekova potreba za lepotom odbrana je od umiranja i zaborava; ona je dijalektiΔka suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke Aska i vuk simbolizovan je umetniΔki nagon Δovekov kao βinstinktivan otpor protiv smrti i nestajanjaβ koji βu svojim najviΕ‘im oblicima i dometima poprima oblik samog ΕΎivotaβ. Umetnost i volja za otporom, kazuje AndriΔ na kraju ove pripovetke, pobeΔuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetniΔko delo Δovekova je pobeda nad prolaznoΕ‘Δu i troΕ‘noΕ‘Δu ΕΎivota. Ε½ivot je AndriΔevom delu divno Δudo koje se neprestano troΕ‘i i osipa, dok umetniΔka dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje. StvaralaΔki akt, po AndriΔevom shvatanju, nije prost reproduktivan Δin kojim se gola fotografije unosi u umetniΔko dela. Umetnost, istina, mora da ima dubokih veza sa ΕΎivotom, ali umetnik od materijala koji mu pruΕΎa ΕΎivot stvara nova dela koja imaju trajnu lepotu i neprolazan znaΔaj. Fenomen stvaralaΕ‘tva ogleda se u tome Ε‘to umetnici izdvajaju iz ΕΎivota samo one pojave koje imaju opΕ‘tije i dublje znaΔenje. DajuΔi takvim pojavama umetniΔki oblik, umetnici ih pojaΔavaju βjedva primetno za jednu liniju ili jednu nijansu u bojiβ, stvarajuΔi umetniΔku lepotu koja otada sama nastavlja svoju slobodnu sudbinu. Sve Ε‘to u ΕΎivotu postoji kao lepota β delo je Δovekovih ruku i njegova duha. Sastavni je deo βΕΎivota i autentiΔan oblik ljudskog ispoljavanjaβ, stvoren za jedan lepΕ‘i i trajniji ΕΎivot. Mostovi i arhitektonske graΔevine najbolje ilustruju AndriΔevo shvatanje trajnosti lepote koju Δovek stvara. Anonimni neimar iz Mosta na Ε½epi spasava se od zaborava time Ε‘to svoju stvaralaΔku viziju prenosi u kamenu lepotu luka razapetog nad obalama pod kojima kao prolaznost protiΔu huΔne vode Ε½epe. Funkcija umetnosti je i u naporu umetnika da svoje delo ukljuΔi u trajne tokove ΕΎivota, da Δoveka izvede iz βuskog kruga ... samoΔe i uvede ga u prostran i veliΔanstven svet ljudske zajedniceβ. Postojanje zla u Δoveku i ΕΎivotu ne sme da zaplaΕ‘i umetnika niti da ga odvede u beznaΔe. I zlo i dobro, kao dijalektiΔke autonomne sile, samo su latentnost ΕΎivota i ljudske prirode. DuΕΎnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo, ali, istovremeno, i da svojim delom utire put spoznaji da je moguΔe pobediti zlo i stvoriti ΕΎivot zasnovan na dobroti i pravdi. Umetnost je duΕΎna da Δoveku otkriva lepotu napora podviΕΎnika koji koraΔaju ispred savremenika i predoseΔaju buduΔe tokove ΕΎivota. Tako umetnost stalno otvara perspektive ΕΎivotu pojedinaca, naroda i ΔoveΔanstva, u podvizima i porazima onih koji su prethodili umetnost nalazi nataloΕΎena iskustva ΔoveΔanstva. Prohujala stoleΔa sublimiΕ‘u Δovekovo iskustvo oko nekolikih legendi, koje potom inspiriΕ‘u umetnika. Smisao savremenosti je u stvaralaΔkom prenoΕ‘enju iskustva proΕ‘losti u one vrednosti savremenog stvaranja koje Δe, nadΕΎivljavajuΔi nas, korisno posluΕΎiti potomcima. βSamo neuki, nerazumni ljudi β kaΕΎe AndriΔ β mogu da smatraju i da je proΕ‘lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sadaΕ‘njice. Istina je, naprotiv, da je sve ono Ε‘to je Δovek mislio i oseΔao i radio neraskidivo utkao u ono Ε‘to mi danas mislimo, oseΔamo i radimo. Unositi svetlost nauΔne istine u dogaΔaje proΕ‘losti, znaΔi sluΕΎiti sadaΕ‘njostiβ. Svrha umetnosti je u povezivanju proΕ‘losti, sadaΕ‘njosti i buduΔnosti, u povezivanju βsuprotnih obala ΕΎivota, u prostoru, u vremenu, u duhuβ. Po AndriΔevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje sloΕΎena stvarnost ljudske istorije. On je βjedan od bezbrojnih neimara koji rade na sloΕΎenom zadatku ΕΎivljenja, otkrivanja i izgraΔivanja ΕΎivotaβ. OpisujuΔi svoje stvaralaΔke trenutke, AndriΔ kazuje: βNi traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u sluΕΎbi ljudske slabosti i veliΔine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije ΕΎivota ...β GovoreΔi o opasnostima koje vrebaju umetnika, AndriΔ posebno upozorava na formalizam reΔi i dela: βBeskrajno nagomilavanje velikih reΔi sve nam manje kazuje Ε‘to se viΕ‘e ponavlja i pod njim izdiΕ‘u istina i lepota kao robinjeβ. Najdublji poraz doΕΎivljuje onaj umetnik koji smatra da βprasak reΔi i vitlanje slika mogu biti umetniΔka lepota. Istina, svakom pravom umetniΔkom delu potreban je i estetski sjaj, ali on se ostvaruje samo u jednostavnosti. βSavrΕ‘enstvo izraΕΎavanja forme β kaΕΎe AndriΔ β sluΕΎba je sadrΕΎiniβ. PruΕΎajuΔi βzadovoljstvo bez patnje i dobro bez zlaβ, umetniΔko delo Δe pruΕΎiti Δoveku najviΕ‘i vid ΕΎivota β Δesta je poruka AndriΔevog dela. AndriΔeva vizija harmoniΔnog ΕΎivota buduΔeg ΔoveΔanstva zasnovana je upravo na uverenju da Δe umetniΔka lepota uniΕ‘titi zlo i izmiriti protivreΔnosti Δovekovog bitisanja. Napomena: Tekst ovog Δlanka je delom, ili u potpunosti, prvobitno bio preuzet sa prezentacije Znanje.org uz odobrenje. UmetniΔki postupak PoΕ‘tanska marka s likom Ive AndriΔa, deo serije maraka pod imenom βVelikani srpske knjiΕΎevnostiβ koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine U naΔinu izgraΔivanja likova i umetniΔkom postupku pri oblikovanju svojih misli o ΕΎivotu i ljudima, AndriΔ se ne odvaja od najlepΕ‘ih tradicija Ε‘kole realistiΔke knjiΕΎevnosti, iako takav njegov postupak ne znaΔi i ponavljanje tradicionalnih realistiΔkih manira.[34] Njegove slike ΕΎivota nisu samo realistiΔki izraz odreΔene ΕΎivotne i istorijske stvarnosti, jer on u njih utkiva i znatno Ε‘ira uopΕ‘tavanja i opΕ‘tija, gotovo trajna ΕΎivotna znaΔenja. Legendarni bosanski junak Alija Δerzelez nije samo tip osmanlijskog pustolova i avanturiste, veΔ i veΔiti Δovek pred veΔitim problemom ΕΎene. Tamnica iz pripovetke Prokleta avlija ima znatno Ε‘ire znaΔenje: ona je izvan vremena i mesta kojima ih je pisac lokalizovao. Iako se u AndriΔevom knjiΕΎevnom delu najΔeΕ‘Δe javlja Bosna, gotovo svi njeni likovi se izdiΕΎu izvan ΕΎivotnog kruga u kome ih pisac nalazi. AndriΔ, prirodno, nikada ne izneverava tipiΔnost sredine i vremena, ali on pri tom tako kompleksne liΔnosti ume da dogradi i u njima podvuΔe ono Ε‘to je opΕ‘tije i ΕΎivotno Ε‘ire od osobenosti odreΔenih konkretnom sredinom i vremenom. Ono po Δemu se AndriΔ naroΔito istiΔe u srpskoj savremenoj knjiΕΎevnosti, to su vanredne analize i psiholoΕ‘ka sagledavanja onih Δovekovih stanja koja su u srpskoj knjiΕΎevnosti, do njega, bila izvan znaΔajnih literarnih interesovanja. Njega najviΕ‘e zanima onaj tamni i neizrecivi nagon u Δoveku, koji je izvan domaΕ‘aja njegove svesti i volje. PolazeΔi od nekih savremenih postavki psiholoΕ‘ke nauke, AndriΔ je prikazao kako ti tajanstveni unutraΕ‘nji impulsi fatalno truju i optereΔuju Δoveka. Osim toga, on je sa posebnom sugestivnoΕ‘Δu slikao dejstvo seksualnih nagona i Δulnih percepcija na duΕ‘evni ΕΎivot Δoveka. Zbog svega toga AndriΔ se prvenstveno pokazuje kao moderni psihoanalitiΔar u naΕ‘oj savremenoj knjiΕΎevnosti. U sudbini svake liΔnosti ovog naΕ‘eg pripovedaΔa je i neka opΕ‘tija ideja, izvesna misao o ΕΎivotu, Δoveku i njegovoj sreΔi. Zato se za njegovu prozu s pravom kaΕΎe da nosi u sebi obeleΕΎja filozofskog realizma. AndriΔ je i majstor i reΔi i stila. Njegova proza je saΔuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traΕΎi stilski efekat u neobiΔnoj metafori ili u naglaΕ‘enom izrazu. Skladna i jednostavna reΔenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedaΔkih slika Δine da AndriΔevo delo predstavlja najsuptilniju umetniΔku vrednost koju srpska knjiΕΎevnost poseduje. AndriΔevo delo je postalo ponos srpske kulture, a sa visokim meΔunarodnim priznanjem, oliΔenim u Nobelovoj nagradi, ono danas ΕΎivi i kao trajna svojina svetske literature. ZaduΕΎbina Ive AndriΔa Ivo AndriΔ iz profila Glavni Δlanak: ZaduΕΎbina Ive AndriΔa ZaduΕΎbina Ive AndriΔa je poΔela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje Ive AndriΔa.[35] Prva i najvaΕΎnija odredba piΕ‘Δeve oporuke bila je da se njegova zaostavΕ‘tina βsaΔuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zaduΕΎbina, nameni za opΕ‘te kulturne i humanitarne potrebeβ. OrganizujuΔi nauΔne skupove o AndriΔevom delu i o razliΔitim aspektima savremene srpske knjiΕΎevnosti, ZaduΕΎbina sluΕΎi najdubljim intersima srpske knjiΕΎevnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju AndriΔeve zaduΕΎbine za radove iz oblasti knjiΕΎevnosti, a takoΔe su kao gosti i stipendisti, u piΕ‘Δevoj ZaduΕΎbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta. AndriΔeva nagrada Glavni Δlanak: AndriΔeva nagrada Na osnovu piΕ‘Δeve testamentarne volje, poΔev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje AndriΔeva nagrada za priΔu ili zbirku priΔa napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav MihailoviΔ za delo Petrijin venac.[36] Spomen-muzej Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Spomen-muzej Ive AndriΔa U okviru ZaduΕΎbine Ive AndriΔa spada i Spomen-muzej Ive AndriΔa se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na AndriΔevom vencu 8, u kome je pisac ΕΎiveo sa suprugom Milicom BabiΔ od 1958. godine. SaΔuvani su autentiΔni raspored i izgled ulaznog hola, salona i AndriΔeve radne sobe, a nekadaΕ‘nje dve spavaΔe sobe preureΔene su u izloΕΎbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja AndriΔev ΕΎivotni put i markantne taΔke njegove stvaralaΔke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoΕ‘i, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, poΔasni doktorati) i fotografija, u izloΕΎbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi AndriΔevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piΕ‘Δevi liΔni predmeti. Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Glavni Δlanak: Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa Od 1982. godine ZaduΕΎbina izdaje Δasopis Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa koje izlaze jednom godiΕ‘nje. Ova publikacija objavljuje nepoznate i nepublikovane AndriΔeve rukopise, prepisku, nauΔne i kritiΔke studije o AndriΔevom slojevitom delu i njegovom ΕΎivotu, njegovom duhovnom prostoru kao i o vremenu i svetu u kojem je ΕΎiveo.[37] AndriΔgrad Glavni Δlanak: AndriΔgrad AndriΔgrad ili Kamengrad je grad, kulturni centar i vrsta etno-sela, koji se nalazi na lokaciji UΕ‘Δe na samom uΕ‘Δu reka Drina i Rzav u ViΕ‘egradu Δiji je idejni tvorac reΕΎiser Emir Kusturica. Za posetioce je otvoren 5. jula 2012.[38] Grad je izgraΔen od kamena i u njemu se nalazi pedesetak objekata.[39] U gradu Δe postojati gradsko pozoriΕ‘te, moderni bioskop, gradska uprava, akademija lijepih umjetnosti, zgrada AndriΔeve gimnazije, rijeΔna marina i pristaniΕ‘te, hoteli, trgovi, crkva, stari han, duΔani i spomen kuΔa Ive AndriΔa.[39] U okviru akademije lepih umetnosti koja Δe postojati u Kamengradu, radiΔe Fakultet za reΕΎiju.[39] OΔekuje se i da Srbija, a moΕΎda i neke druge zemlje, otvore svoje konzulate i poΔasne konzulate u AndriΔevom gradu.[39] Dana 28. juna 2013. godine otvoren je AndriΔev institut.[40] Ivo, Srbin i srpski pisac Ivo se izravno i nedvosmisleno izjaΕ‘njavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaΕΎe, u `njegovim zrelim godinama i ne od juΔe`. U svom pismu komesaru Srpske knjiΕΎevne zadruge (1942) istiΔe da je srpski pisac.[41] dok u svojim liΔnim dokumentima, liΔnoj karti (1951), vojnoj knjiΕΎici (1951), partijskoj knjiΕΎici (1954), izvodima iz matiΔne knjige roΔenih i venΔanih, u rubrici `narodnost`, Ivo unosi `srpska`. S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pesme uΔu u Antologiju hrvatske lirike [42], a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porekla[43] Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-ameriΔkog istoriΔara MekNila (William H. McNeil) koji piΕ‘e da su roditelji Ivine majke bili Srbi[44] te VojnoviΔevo pismo svom bratu Luji u kome kaΕΎe: βΕ aljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katoliΔki Srbin iz Bosne, idealan mladiΔ, 26 god.`.[45] Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaΕΎe da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac[46], te stalnog sekretara Ε vedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Γsterling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, istiΔe da se je Ivo, kao mlad srpski student, prikljuΔio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na poΔetku Prvog svetskog rata. Srpska knjiΕΎevna kritika vidi AndriΔa kao srpskog knjiΕΎevnika srpske avangarde i meΔuratnog modernizma 20. veka[47] i knjiΕΎevnika koji je izrastao iz srpske knjiΕΎevne tradicije [48] Bibliografija Ivo AndriΔ sa suprugom Milicom na vest o Nobelovoj nagradi (1961) Autor je brojnih eseja, zapisa i kritiΔkih osvrta o srpskim piscima, kao Ε‘to su Simo Matavulj, Bora StankoviΔ, Branko RadiΔeviΔ, Petar KoΔiΔ, koji se odlikuju dokumentarnoΕ‘Δu, bogatstvom podataka i racionalnom analizom istorijskih i aktuelnih problema.[49] Ex Ponto, stihovi u prozi, 1918. Nemiri, stihovi u prozi, 1920. Put Alije Δerzeleza, 1920. Most na Ε½epi, 1925. Anikina vremena, 1931. Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931. Ε panska stvarnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934. Razgovor sa Gojom, esej, 1936. Na Drini Δuprija, roman, 1945. Deca, zbirka pripovedaka GospoΔica, roman, 1945. TravniΔka hronika, roman, 1945. Na Nevskom prospektu, 1946. Na kamenu, u PoΔitelju PriΔa o vezirovom slonu, 1948. Prokleta avlija, roman, 1954. Igra, 1956. O priΔi i priΔanju, beseda povodom dodele Nobelove nagrade, 1961. Jelena, ΕΎena koje nema, pripovetka, 1963. Ε ta sanjam i Ε‘ta mi se dogaΔa, lirske pesme, objavljene posthumno 1977. OmerpaΕ‘a Latas, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno 1977. Na sunΔanoj strani, nedovrΕ‘en roman, objavljen posthumno Znakovi pored puta, knjiga, objavljena posthumno Sveske, knjiga, objavljena posthumno Dela Ive AndriΔa su prevoΔena na viΕ‘e od 50 jezika...
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Franc Kafka (nem. Franz Kafka, ΔeΕ‘. FrantiΕ‘ek Kafka; Prag, 3. jul 1883 β Kirling, pored BeΔa, 3. jun 1924) jedan je od najznaΔajnijih ΔeΕ‘kih pisaca jevrejskog porekla, kojeg kritika danas smatra jednim od najveΔih autora XX veka. Kafka je govorio i svoja dela pisao na nemaΔkom jeziku.[1] Dobro je znao i ΔeΕ‘ki jezik. Stilom pisanja, Kafka je pripadao avangardi, pravcu iz srednje faze modernizma, ali je svojim delovanjem uveliko uticao na brojne stilove kasnog modernizma, ukljuΔujuΔi i egzistencijalizam. Njegova najznaΔajnija dela, pripovetka PreobraΕΎaj, te romani Proces i Dvorac prepuni su tematike koja predstavlja arhetipove otuΔenosti, psihofiziΔke brutalnosti, sukoba na relaciji roditelji-deca, likova na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔnih transformacija. Kafka je roΔen u jevrejskoj porodici srednje klase u Pragu, tada u Austrougarskoj monarhiji, koja je govorila nemaΔki jezik, a Ε‘kolovao se za pravnika. Po zavrΕ‘etku pravnih studija, Kafka se zaposlio u osiguravajuΔem druΕ‘tvu. U slobodno vreme je poΔeo pisati kratke priΔe te je ostatak ΕΎivota proveo ΕΎaleΔi se kako nema dovoljno vremena da se posveti onome Ε‘to je smatrao svojim pravim pozivom. TakoΔe je ΕΎalio Ε‘to je toliko vremena morao posvetiti svom Brotberufu (nem.: `Posao koji donosi hleb`; dnevni posao). Zbog nedostatka slobodnog vremena i druΕ‘tvenog ΕΎivota, Kafka je preferirao komunikaciju preko pisama, ostavivΕ‘i iza sebe stotine pisama meΔu kojima su i ona pisana ocu, zaruΔnici Felisi Bauer te najmlaΔoj sestri, Otli. Kafka je imao problematiΔan odnos sa svojim autoritativnim ocem koji Δe uveliko uticati na njegovo pisanje, kao i interni konflikt s vlastitim jevrejstvom, za koje je smatrao kako nema velike poveznice s njim. Tokom njegovog ΕΎivota, samo je mali broj Kafkinih dela izaΕ‘ao iz Ε‘tampe: zbirke kraktih priΔa Razmatranje i Seoski lekar, te neke individualne pripovetke (PreobraΕΎaj) izdavane u Δasopisima. Iako je zbirku Umetnik gladovanja pripremio za Ε‘tampu, ona nije odΕ‘ampana do nakon njegove smrti. Kafkina nedovrΕ‘ena dela, ukljuΔujuΔi i romane Proces, Dvorac i Amerika, nisu Ε‘tampana do nakon njegove smrti, a veΔinu ih je izdao njegov prijatelj Maks Brod, ignoriΕ‘uΔi tako Kafiknu ΕΎelju da mu se dela uniΕ‘te nakon smrti. Alber Kami i Ε½an Pol Sartr predvode listu pisaca na koje je uticalo Kafkino delo, a termin βKafkijanska atmosferaβ uΕ‘ao je u teoriju knjiΕΎevnosti kako bi se opisale nadrealne situacije kao u Kafkinim delima. Franc Kafka roΔen je 3. jula 1883. u jevrejskoj porodici srednje klase, koja je govorila nemaΔkim jezikom, u Pragu, tada delu Austrougarske. Njegovog oca, Hermana Kafku (1852β1931.), biograf Stanli Korngold opisao je kao `glomaznog, sebiΔnog i oholog biznismena`,[2] a samog Kafku kao `pravog Kafku, snaΕΎnog, zdravog, gladnog, glasnog, elokventnog, samodostatnog, dominantnog, izdrΕΎljivog, koncentrisanog i izvsrnog poznavatelja ljudske naravi.`[3] Herman je bio Δetvrto dete Jakoba Kafke,[4][5] obrednog dΕΎelata (hebrejski: shochet) koji je u Prag doΕ‘ao iz Oseka, ΔeΕ‘kog sela u blizini mesta Strakonice s velikom jevrejskom populacijom.[6] Nakon Ε‘to je radio kao trgovaΔki putnik, s vremenom je postao trgovac neobiΔnim dobrima i odeΔom, koji je zapoΕ‘ljavao i do 15 radnika, a kao logo svog posla koristio je sliku Δavke, koja se na ΔeΕ‘kom zove kavka.[7] Kafkina majka, Julija (1856β1934.), bila je kΔerka Jakoba Lovija, bogatog trgovca biljkama iz Podjebradija,[8] koja je bila bolje obrazovana od svog supruga.[4] Kafkini su roditelji verojatno govorili varijantom nemaΔkog pod uticajem jidiΕ‘a koji se, ponekad, pejorativno naziva Mauscheldeutsch, ali kako se nemaΔki smatrao osnovnim sredstvom druΕ‘tvenog uspona, verojatno su decu podsticali da govore knjiΕΎevnim nemaΔkim.[9] Kafkina rodna kuΔa nalazi se u blizini Starog gradskog trga u Pragu, a u porodici sa Ε‘estoro dece, Franc je bio najstariji.[10] Njegova braΔa, Georg i Heinrih, umrli su kao deca, joΕ‘ pre Francove sedme godine; sestre su mu se zvale Gabriele (`Eli`) (1889β1944), Valeri (`Vali`) (1890β1944) i Otili (`Otla`) (1892β1943). Tokom radnih dana, oba roditelja nisu bila kod kuΔe. Majka Julija je radila i do 12 sati dnevno kako bi pomogla u voΔenju Hermanovog posla. Kao rezultat toga, Kafkino je detinjstvo bilo priliΔno samotno,[11] a decu su mahom odgajale brojne guvernante i sluΕ‘kinje. Kafkin problematiΔan odnos s ocem pomno je dokumentovan u njegovom pismu ocu (Brief an den Vater), na preko 100 stranica na kojima piΕ‘e kako je oΔev autoritativan stav uveliko uticao na njega.[12] S druge strane, majka mu je bila tiha i srameΕΎljiva.[13] Upravo je oΔeva dominantna liΔnost uveliko uticala na njegovo pisanje.[14] Obrazovanje Palata Kinski, gde je Kafka iΕ‘ao u gimnaziju, na Starom gradskom trgu u Pragu. U razdoblju od 1889. do 1893., Kafka se Ε‘kolovao u Deutsche Knabenschule (NemaΔka osnovna Ε‘kola za deΔake) u danaΕ‘njoj Ulici Masna (tada MasnΓ½ trh/Fleischmarkt). Mada je govorio ΔeΕ‘ki, Kafka je Ε‘kolovan u nemaΔkim Ε‘kolama na insistiranje njegovog autoritativnog oca. Njegovo jevrejsko obrazovanje zavrΕ‘eno je s njegovom bar micvom u uzrastu od 13 godina. Sam Kafka nije uΕΎivao u odlascima u sinagogu te je iΕ‘ao samo praznicima, s ocem, Δetiri puta godiΕ‘nje.[3][15][16] Po zavrΕ‘etku osnovne Ε‘kole 1893., Kafka je primljen u strogu, klasiΔno-orjentisanu nemaΔku gimnaziju AltstΓ€dter Deutsches Gymnasium, na Starom gradskom trgu, u sklopu palate Kinski. I ovde se nastava odvijala na nemaΔkom, ali Kafka je znao i pisati i govoriti ΔeΕ‘ki;[17][18] potonji je uΔio u gimnaziji punih osam godina, postigavΕ‘i dobar uspeh.[19] Mada je dobijao samo komplimente za svoj ΔeΕ‘ki, nikada se nije smatrao fluentnim.[20] Maturske ispite poloΕΎio je 1901. godine.[21] Nakon maturiranja, Kafka je upisao Karl-Ferdinands-UniversitΓ€t u Pragu, ali se nakon samo dve nedelje studiranja hemije prebacio na pravo.[22] Mada ova struka nije previΕ‘e zanimala Kafku, otvarala mu je Ε‘iroku lepezu poslova koji su zadovoljavali njegovog oca. Uz sve to, studije prava su trajale je znatno duΕΎe Ε‘to je Kafki omoguΔilo da istovremeno pohaΔa predavanja iz nemaΔkih studija i istorije umetnosti.[23] TakoΔe se pridruΕΎio i studenskom klubu, Lese- und Redehalle der Deutschen Studenten (nem. ΔitalaΔki i nastavni klub nemaΔkih studenata), koji je organizovao knjiΕΎevna dogaΔanja, Δitanja i sliΔne aktivnosti.[24] MeΔu Kafkinim prijateljima bili su novinar Feliks VeltΕ‘, koji je studirao filozofiju, glumac Yitzchak Lowy, koji je dolazio iz varΕ‘avske hasidistiΔke porodice, te pisci Oskar Baum i Franc Verfel.[25] Pred kraj prve godine, Kafka je upoznao kolegu Maksa Broda, koji Δe mu ubrzo postati doΕΎivotni prijatelj.[24] Brod je ubrzo primetio da su, iako je Kafka bio srameΕΎljiv i retko je priΔao, stvari koje je rekao izrazito duboke.[26] Kafka je tokom celog ΕΎivota bio strastven Δitalac;[27] zajedno s Brodom, proΔitao je Platonovog Protagoru na izvornom grΔkom, na Brodovu inicijativu, te Floberova dela Sentimentalni odgoj i IskuΕ‘enje svetoga Antona na francuskom, na Kafkin predlog.[28] Kafka je Fjodora Dostojevskog, Gistava Flobera, Franca Grilparzera i Hajnriha fon Klajsta smatrao `istinskom braΔom po krvi`.[29] Uz navedene, Kafka je bio zainteresiran i za ΔeΕ‘ku knjiΕΎevnost[17][18] te dela Johana Volfganga Getea.[30] Kafka je 18. jula 1906. godine[a] stekao titulu doktora pravnih nauka te je odradio godinu dana besplatnog staΕΎiranja kao sudski pripravnik na graΔanskim i kaznenim sudovima.[32][33] Posao Dana 1. novembra 1907., Franc Kafka je dobio posao u kompaniji Assicurazioni Generali, italijanskoj osiguravajuΔoj kuΔi za koju je radio gotovo godinu dana. Njegova pisma iz tog razdoblja upuΔuju kako je bio nezadovoljan radnim vremenom - od 08:00 do 18:00[34][35] - koje mu je onemoguΔavalo da se posveti pisanju, koje mu je postajalo sve vaΕΎnije. U tom je razdoblju mogao pisati iskljuΔivo noΔu, a noΔno pisanje bilo je izrazito iscrpno s obzirom na radno vreme. Dana 15. jula 1908. dao je otkaz, a za dve nedelje je naΕ‘ao posao u Institutu za radniΔko osiguranje od ozleda Kraljevine ΔeΕ‘ke koji mu je omoguΔio viΕ‘e vremena za pisanje. Opis posla bilo mu je istraΕΎivanje i procena kompenzacija za osobne ozlede industrijskih radnika; incidenti kao izgubljeni prsti ili udovi bili su Δesti u to vreme. Profesor menadΕΎmenta Peter Druker kreditira Kafku kao tvorca prve civilne zaΕ‘titne kacige, ali to ne potvrΔuje nijedan dokument Kafkinog poslodavca.[36][37] Njegov je otac Δesto njegov posao u osiguravajuΔem druΕ‘tvu nazivao Brotberuf, posao koji radi samo kako bi plaΔao raΔune; sam Kafka je nekoliko puta izjavio kako ga prezire. Kafka je jako brzo napredovao te su njegovi zadaci ukljuΔivali procesovanje i istraΕΎivanje zahteva za naknadom, pisanje izvjeΕ‘taja i reΕ‘avanje apela raznih biznismena koji su smatrali kako im je kompanija stavljena u kategoriju previsokog rizika, Ε‘to im je poveΔavalo premije za osiguranje.[38] TakoΔe, tokom nekoliko godina rada u druΕ‘tvu, zadatak mu je bio sastavljanje godiΕ‘njeg izvjeΕ‘taja o osiguranju. Njegovi nadreΔeni su jako dobro primali te izvjeΕ‘taje.[39] Radno vreme uglavnom mu je zavrΕ‘avalo oko 14:00, Ε‘to mu je davalo dovoljno vremena za pisanje, kojemu je bio posveΔen.[40] U kasnijim godinama, bolest ga je Δesto spreΔavala u odlasku na posao, ali i pisanju. Mnogo godina kasnije, Brod je skovao termin Der enge Prager Kreis (nem. Uski praΕ‘ki krug), kako bi objedinio grupu pisaca kojima su pripadali Kafka, Feliks VeltΕ‘ i on.[41][42] Krajem 1911., Kafka i Karl Herman, suprug njegove sestre Eli, postaju partneri u prvoj fabrici azbesta u Pragu, znanoj kao Prager Asbestwerke Hermann & Co., otvorenoj uz pomoΔ miraznog novca koji je dao Hermann Kafka. Iako je isprva pokazivao entuzijazam i velik deo slobodnog vremena posveΔivao poslu, Kafka je ubrzo zamrzo i fabriku jer mu je oduzimala previΕ‘e vremena za pisanje.[43] U ovom razdoblju se zainteresovao za ΕΎidovsko pozoriΕ‘te, uprkos bojazni prijatelja kao Ε‘to je Brod, koji su ga svejedno podrΕΎavali u njegovim zanimacijama. Nakon Ε‘to je u novembru 1911. prisustvovao predstavi teatra, Kafka je sledeΔih Ε‘est mjeseci proveo intenzivno se baveΔi jidiΕ‘om i ΕΎidovskom knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[44] Ta je zanimacija sluΕΎila i kao temelj za njegovu rastuΔu povezanost sa ΕΎidovstvom.[45] Otprilike u ovom razdoblju postao je i vegetarijanac.[46] Negde tokom 1915. godine, Kafka je dobio poziv za vojsku kako bi sluΕΎio u Prvom svetskom ratu, ali su njegovi poslodavci sredili otpust jer se njegov posao smatrao esencijalnim za drΕΎavu. Kasnije se ipak pokuΕ‘ao pridruΕΎiti vojsci, ali u tom su ga spreΔili zdravstveni problemu povezani s tuberkulozom,[47] koja mu je dijagnozirana 1917. godine.[48] Privatni ΕΎivot Berlin je odigrao veliku ulogu u Kafkinom privatnom ΕΎivotu. Iz Berlina su dolazile i Felisa Bauer i Margareta Bloh, a sam Kafka je tamo krako i ΕΎiveo dok je bio u vezi s Dorom Dijamant. Na slici je poznati bulevar Unter den Linden, prikaz iz 1900. godine. Prema Brodu, Kafku je konstantno `muΔila` seksualna poΕΎuda.[49] Kao odrasla osoba, Δesto je posveΔivao bordele,[50][51][52] a zanimala ga je i pornografija.[49] Uz sve to, tokom ΕΎivota je spavao s mnogo ΕΎena. Dana 13. avgusta 1912., Kafka je upoznao Felis Bauer, Brodovu roΔaku, koja je radila u Berlinu kao predstavnica jedne diktafonske kompanije. Nedelju dana nakon upoznavanja u domu Brodovih, Kafka je napisao u svoj dnevnik: βGospoΔica FB. Kod Broda sam stigao 13. avgusta, ona je sedela za stolom. Nisam uopΕ‘te bio ΕΎeljan saznati ko je ona, veΔ sam je odmah uzeo zdravo za gotovo. KoΕ‘Δato, prazno lice koje je otvoreno pokazivalo svoju praznoΔu. Goli vrat. NabaΔena bluza. Izgledala je jako domicilno u svojoj haljini iako, kako se ispostavilo, uopΕ‘te nije bila takva. (PocmatrajuΔi je ovako detaljno, pomalo se otuΔujem od nje ...) Skoro slomljen nos. Plava, nekako ravna, neatraktivna kosa, snaΕΎna brada. Kada sam sedao, dobro sam je pogledao po prvi put, dok sam seo, veΔ sam imao nesalomljivo miΕ‘ljenje o njoj.[53][54] β Nedugo nakon ovoga, Kafka je u samo jednoj noΔi napisao priΔu `ΠΡΠ΅ΡΡΠ΄Π°`, a u plodnom periodu je radio na svom romanu Amerika i na pripovetci `PreobraΕΎaj`. Kafka i Felice Bauer su, tokom sledeΔih pet godina, komunicirali uglavnom preko pisama, povremeno su se viΔali i dva su se puta zaruΔili.[55] Druge zaruke, Kafka je prekinuo 1917. kada je oboleo od tuberkuloze. Kafkina opseΕΎna pisma izdata su kao zbirka Pisma Felisi; njezina pisma nisu preΕΎivela.[53][56][57] Biografi Rehner Stah i DΕΎejms Haves tvrde kako je Kafka, oko 1920., bio zaruΔen i treΔi put, za Juliju Vohrizek, siromaΕ‘nu i neobrazovanu hotelsku sobaricu.[55][58] Stah i Brod takoΔe navode kako je Kafka, dok je poznavao Felis Bauer, imao aferu s njenom prijateljicom, Margaretom `Gretom` Bloh,[59] Ε½idovkom iz Berlina. Brod takoΔe tvrdi kako je Blohova rodila Kafkinog sina, iako ovaj nikada nije saznao za dete. DeΔak, Δije je ime nepoznato, roΔen je ili 1914. ili 1915. te je umro u Minhenu 1921. godine.[60][61] Ipak, Kafkin biograf Peter-Andre Alt tvrdi da, iako Blohova jeste imala sina, Kafka nije otac jer par nikada nije bio intiman.[62][63] Stah takoΔe tvrdi kako Kafka nije imao dece.[64] U avgustu 1917., Kafki je dijagnostikovana tuberkuloza, nakon Δega je nekoliko meseci boravio u selu Zurau, gde je njegova sestra Otla radila na farmi sa svojim Ε‘urjakom Hermanom. Tamo mu je bilo jako ugodno te je kasnije to opisao kao verovatno najbolji period svoga ΕΎivota, verovatno zato Ε‘to nije imao nikakvih obaveza. Pisao je dnevnike i oktave. Iz tih je beleΕ‘ki Kafka uspeo izvuΔi 109 numerisanih komada teksta na Zetelu, komadu papira bez nekog reda. Oni su izdati kao zbirka RazmiΕ‘ljanja o Grehu, Nadi, Patnji i Pravom putu (na nemaΔkom izdato kao Die ZΓΌrauer Aphorismen oder Betrachtungen ΓΌber SΓΌnde, Hoffnung, Leid und den wahren Weg).[65] Godine 1920,, Kafka je zapoΔeo vezu s ΔeΕ‘kom novinarkom i knjiΕΎevnicom, Milenom Jesenskom. Kafkina pisma njoj kasnije su izdata kao Pisma Mileni.[66] Tokom odmora u julu 1923., koji je proveo u mestu Gral-Miric na Baltiku, Kafka je upoznao Doru Dijamant, dvadesetpetogodiΕ‘nju odgajateljicu iz ortodoksne ΕΎidovske porodice. Kafka se, nadajuΔi se da Δe se tako osloboditi porodiΔnog uticaja i moΔi pisati, nakratko preselio u Berlin, gde je ΕΎiveo s Dorom. Postala mu je ljubavnica i zainteresovala ga za Talmud.[67] U tom je periodu radio na Δetiri priΔe koje su trebale da budu Ε‘tampane pod naslovom Umetnik gladovanja.[66] Osobnost Kafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali (...) takoΔe su [ga] smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[68] Kafka se bojao da Δe ga ljudi smatrati fiziΔki i psihiΔki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali uvideli su kako je tih i staloΕΎen, kako poseduje oΔitu inteligenciju i suh smisao za humor; takoΔe su ga smatrali deΔaΔki zgodnim, ali mu je pojava bila oΕ‘tra.[68] Brod ga je uporedio s Hajnrihom fon Klajstom, primetivΕ‘i kako su oba pisca imala sposobnost jasnog i realistiΔkog opisivanja situacije do u detalje.[69] Kafaka je bio jedna od najzabavnijih osoba koje je Brod upoznao; uΕΎivao je u Ε‘alama i zabavljanju s prijateljima, ali im je i davao dobre savete u problematiΔnim situacijama.[70] TakoΔe, prema Brodu, Kafka je bio strastven recitator koji je mogao govoriti kao da peva.[71] Brod je smatrao kako su `apsolutna istinoljubivost` i `precizna savesnost` dve Kafkine najznaΔajnije osobine.[72][73] IstraΕΎivao bi detalj, ono neprimetno, temeljito s tolikom ljubavlju i preciznoΕ‘Δu da su se poΔele pojavljivati stvari koje su dotad bile neviΔene, ali su bile niΕ‘ta doli istinite.[74] Iako kao dete nije negovao veΕΎbanje, u kasnijem je dobu pokazivao interes za igre i fiziΔku aktivnost,[27] postavΕ‘i dobar biciklista, plivaΔ i ronilac.[72] Vikendima, Kafka bi s prijateljima iΕ‘ao na duge Ε‘etnje, koje bi najΔeΕ‘Δe predloΕΎio on sam.[75] MeΔu ostalim interesima bili su alternativna medicina, novi obrazovni sastavi kao metoda Montesori[72] te tehniΔki noviteti kao Ε‘to su avioni i film.[76] Samo pisanje bilo mu je toliko bitno da ga je smatrao `vrstom molitve`.[77] Bio je i jako osetljiv na zvuk tako da je volio tiΕ‘inu prilikom pisanja.[78] Autor Perez-Alvarez sugerirao je kako je Kafka moΕΎda bolovao od Ε‘izoidnog poremeΔaja liΔnosti.[79] Njegov stil, ne samo u `PreobraΕΎaju` veΔ i u drugim delima, sadrΕΎi odreΔene Ε‘izoidne karakteristike koje objaΕ‘njavaju dobar deo iznenaΔenja u njegovim delima.[80] Njegova muka vidljiva je u dnevniΔkom zapisu od 21. jula 1913.:[81] βVeliki je svet Ε‘to ga nosim u glavi. Ali kako osloboditi sebe i njih bez da se rastrgam. I hiljadu puta radije plaΔem u sebi. Radi toga sam tu, toliko mi je jasno.[82]β Kao i u ZΓΌrau Aphorism, broj 50: βΔovek ne moΕΎe ΕΎiveti bez permanentnog verovanja u neΕ‘to neuniΕ‘tivo u njemu samom, mada mu i to neΕ‘to neuniΕ‘tivo i vera u to mogu biti trajno skriveni.[83]β Mada se nikada nije ΕΎenio, Kafka je brak i decu izrazito cenio. Iako je imao nekoliko devojaka,[84] neki su autori spekulisali o njegovoj seksualnosti; drugi su, pak, sugerisali kako je imao nekakav poremeΔaj hranjenja. Doktor M. M. Fihter s Psihijatrijske klinike Univerziteta u Minhenu u svom radu iz 1988. predstavlja βdokaze za hipotezu da je pisac Franc Kafka bolovao od atipiΔnog oblika anoreksije nervoze.β[85] U svojoj knjizi Franc Kafka, jevrejski pacijent iz 1995., Sander Gilman je istraΕΎio `zaΕ‘to bi jednog Ε½idova smatrali `hipohonrdom` ili `homoseksualcem` te kako Kafka inkorporira aspekte tih naΔina shvaΔanja ΕΎidovskog muΕ‘karca u svoju vlastitu sliku i delo.`[86] Isto tako, Kafka je barem jednom razmiΕ‘ljao o samoubistru, pred kraj 1912. godine.[87] PolitiΔki stavovi Kako tvrdi njegov Ε‘kolski kolega Hugo Bergman, Kafka je u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kako bi pokazao svoje simpatije prema socijalizmu. Pre poΔetka Prvog svetskog rata,[88] Kafka je bio na nekoliko sastanaka Kluba Mladih, ΔeΕ‘ke anarhistiΔke, antimilitaristiΔke i anitikleriΔke organizacije.[89] Hugo Bergman, koji je pohaΔao istu osnovnu i srednju Ε‘kolu kao i Kafka, raziΕ‘ao se s Kafkom tokom njihove poslednje akademske godine (1900./1901.) jer su `[Kafkin] socijalizam i moj cionizam bili previΕ‘e stridentni`.[90][91] `Franc je postao socijalist, ja sam postao cionista 1898. Sinteza cionizma i socijalizma tada joΕ‘ nije postojala.`[91] Bergman tvrdi kako je Kafka u Ε‘kolu nosio crveni karanfil kao znak podrΕ‘ke socijalizmu.[91] U jednom dnevniΔkom zapisu, Kafka je referirao na poznatog anarhistiΔkog filozofa, Pjotra Kropotkina: `Ne zaboravi Kropotkina!`[92] Kasnije je, o ΔeΕ‘kim anarhistima, rekao: `Oni su svi bezhvalno hteli shvatiti ljudsku sreΔu. Ja sam ih razumio. Ali... nisam mogao predugo marΕ‘irati uz njih.`[93] Tokom komunistiΔkog razdoblja, ostavΕ‘tina Kafkinog dela za socijalizam IstoΔnog bloka je bila vruΔa tema. MiΕ‘ljenja su sezala od toga da je satirizirao birokratiju raspadajuΔe Austrougarske do toga da je utelovio uspon socijalizma.[94] JoΕ‘ jedna bitna taΔka bila je alijenacija; dok je konzervativno stajaliΕ‘te glasilo da Kafkini prikazi alijenacije viΕ‘e nisu relevantni za druΕ‘tvo koje je navodno eliminisalo alijenaciju, konferencija odrΕΎana u ΔehoslovaΔkom mestu Liblice 1963. godine, povodom autorovog osamdesetog roΔendana, naglasila je trajnu vaΕΎnost Kafkinog prikaza birokratskog druΕ‘tva.[95] Ipak, pitanje je li Kafka bio politiΔki autor ili nije je joΕ‘ uvek predmet debate.[96] Judaizam i cionizam OdrastajuΔi, Kafka je bio Ε½idov koji je govorio nemaΔki u Pragu, gradu u kojim je dominirao ΔeΕ‘ki jezik.[97] Bio je duboko fasciniran Ε½idovima iz istoΔne Evrope, za koje je smatrao da poseduju intenzitet duhovnog ΕΎivota koji je nedostajao Ε½idovima na Zapadu. Njegov dnevnik je pun referenci na ΕΎidovske pisce.[98] Ipak, neretko je bio otuΔen kako od Ε½idova tako i od judeizma: `Ε ta ja imam zajedniΔko sa Ε½idovima? Jedva da imam neΕ‘to zajedniΔko sa samim sobom i bolje mi je da stojim tiho u uglju, zadovoljan Ε‘to mogu disati.`[99] Hejvs sugerira da Kafka, makar izuzetno svjestan svog ΕΎidovstva, nije inkorporisao te elemente u svojim delima, kojima, prema Hejvsu, nedostaju ΕΎidovski likova, scena ili tema.[100][101][102] Prema miΕ‘ljenju knjiΕΎevnog kritiΔara Harolda Bluma, Kafka je, iako mu je vlastito ΕΎidovstvo bilo strano, bio suΕ‘tinski ΕΎidovski pisac.[103] Lotar Kan je jednako jasan: `Prisutnost ΕΎidovstva u Kafkinom delu sada je nesumnjiva.`[104] Pavel Ejsner, prvi prevodilac Kafkinih dela, tumaΔi Proces kao utelovljenje `trostruke dimenzije postojanja Ε½idova u Pragu... njegov protagonista, Josef K. je (simboliΔno) uviΔen od strane Nemca (Rabensteiner), Δeha (Kullich) i Ε½idova (Kaminer). On predstavlja `neskrivljenu krivnju` koja proΕΎima jednog Ε½idova u savremenom svetu, iako nema dokaza da je i on sam Ε½idov.`[105] U svom eseju Tuga u Palestini?!, izraelski pisac Dan Miron istraΕΎuje Kafkin odnos prema cionizmu: `Δini se da su i oni koji smatraju da takva veza postoji i da je cionizam odigrao centralnu ulogu u njegovom ΕΎivotu i delu, kao i oni koji negiraju takvu vezu u celosti ili joj ne pridaju vaΕΎnosti, svi u krivu. Istina se nalazi na vrlo nejasnom mestu koje se nalazi izmeΔu ova dva pojednostavljena pola.`[98] Kafka je razmiΕ‘ljao da se, prvo s Felis Bauer, a onda i s Dorom Dijamantr, preseli u Palestinu. Dok je boravio u Berlinu uΔio je hebrejski, unajmivΕ‘i Brodovog prijatelja iz Palestine, po imenu Pua Bat-Tovim, da ga poduΔava[98] i odlazivΕ‘i na Δasove rabina Julijusa Gutmana[b] na berlinskom Fakultetu za ΕΎidovske studije.[106] Livija Rotkirhen naziva Kafku `simboliΔnim figurom svoga vremena`.[105] Njegovi savremenici bili su mnogi ΕΎidovski pisci (nemaΔki, ΔeΕ‘ki i nacionalni Ε½idovi) koji su bili osetljivi na nemaΔku, austrijsku, ΔeΕ‘ku i ΕΎidovsku kulturu. Prema Rotkirhenovoj, `ta situacija dala je njihovim delima Ε‘irok, kozmopolitski izgled i kvalitet egzaltacije koja je graniΔila s transcedentnom metafiziΔkom kontemplacijom. Najbolji primer je Franc Kafka.`[105] Smrt Grob Franca Kafke i njegovih roditelja na groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov. Kafkina tuberkuloza grkljana pogorΕ‘ala se u martu 1924. godine te se morao vratiti iz Berlina u Prag,[55] gde su se za njega brinuli Δlanovi porodice, posebno sestra Otla. Dana 10. aprila 1924. otiΕ‘ao je u sanatorijum doktora Hofmana u Kierlingu, pokraj BeΔa,[66] gde je i umro 3. juna 1924. godine. Δini se kako je uzrok smrti bilo gladovanje - bol u grlu bila je, oΔito, toliko snaΕΎna da Kafka nije mogao jesti, a kako tada joΕ‘ uvek nisu postojale druge metode hranjenja, nije postojao naΔin da se nahrani.[107][108] Telo mu je preneΕ‘eno nazad u Prag, gde je sahraljen 11. juna 1924. na Novom ΕΎidovskom groblju u Δetvrti Ε½iΕΎkov.[51] Kafka je tokom ΕΎivota bio anoniman, i slavu je smatrao nebitnom. Ipak, stekao je slavu ubrzo nakon smrti.[77] Delo Prva stranica Pisma ocu. Sva izdana dela Franca Kafke, osim nekoliko pisama Δehinji Mileni Jasenskoj, pisana su na nemaΔkom jeziku. Ono malo Ε‘to je izdato tokom autorovog ΕΎivota, privuklo je oskudnu paΕΎnju, Ε‘to se ne moΕΎe reΔi za njegova posthumno izdata dela. Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% svega Ε‘to je napisao,[109][110] posebno dok je ΕΎiveo u Berlinu, gde mu je Dora Dijamant pomogla u paljenju skica za dela.[111] U ranoj stvaralaΔkoj fazi, uzor mu je bio nemaΔki pisac Hajnrih fon Klajst koga je, u jednom pismu Felisi Bauer, opisao zastraΕ‘ujuΔim i za koga je smatrao da mu je bliΕΎi nego vlastita porodica.[112] PriΔe Kafka je bio plodan pisac kratkih priΔa i pripovetki. Neke njegove izdate priΔe nazivane su ErzΓ€hlung (nemaΔki: priΔe), a neke Geschichte (nemaΔki: pripovijetke). Neke od njih su relativno duge (`PreobraΕΎaj`, `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, `Presuda`), dok su druge bile samo paragraf duge (gotovo kao aforizmi; na primer `Odustani!`, `Prometej`, `Mala basna` ili `Istina o SanΔu Panzi`). Najstarija saΔuvana Kafkina priΔa je |`Der Unredliche in seinem Herzen`. Ona nikada nije Ε‘tampana, ali je bila ddo pisma prijatelju Oskaru Polaku iz 1902. godine. Kafkina prva izdana dela su osam priΔa koje su se 1908. godine pojavile u prvom izdanju Δasopisa Hyperion pod zbirnim naslovom RazmiΕ‘ljanje. U razdoblju od 1904. do 1909. radio je na priΔi `Opis jedne borbe`. Kada ju je pokazao Brodu, ovaj ga je savetovao da nastavi raditi i poΕ‘alje je Hyperionu. Jedan odlomak priΔe izdao je 1908.,[113] a dva u proleΔe 1909., sve u Minhenu.[114] U kreativnom naletu u noΔi 22. septembra 1912., Kafka je napisao priΔu `Presuda`, koju je posvetio Felisi Bauer. Brod je uoΔio sliΔnost u imenima glavnog lika i njegove fiktivne zaruΔnice, Georga Bendemanna i Friede Brandenfeld, s imenima Franca Kafke i Felise Bauer.[115] Ova priΔa se uglavnom smatra za delo koje je stvorilo Kafku kao pisca. PriΔa se bavi problematiΔnim odnosom sina i njegovog dominantnog oca, koji dobija novu dimenziju nakon Ε‘to se sin zaruΔi.[116][117] Kafka je kasnije rekao kako je pisao s `potpunim otkrivanjem svoje duΕ‘e i tela`[118] tu priΔu koja se je `razvila kao pravo roΔenje, prekrivena prljavΕ‘tinom i muljem.`[119] Rukopis priΔe Kafka je poslao i Felisi (u pismu od 2. juna 1913.), dodavΕ‘i neobiΔnu tvrdnju: `NalaziΕ‘ li u Presudi ikakav smisao, hoΔu reΔi odreΔen, koherentno izraΕΎen, shvatljiv smisao? Ja ga ne nalazim i nisam u stanju iΕ‘ta tumaΔiti?`[120] PriΔa je prvi put Ε‘tampana u Lajpcigu 1912. godine uz posvetu `GospoΔici Felisi Bauer`, koja je u kasnijim izdanjima promenjena `za F`.[66] Naslovna strana prvog izdanja `PreobraΕΎaja`, Kafkine najpoznatije pripovetke. Kafkina prva dela uglavnom je izdao, danas zatvoreni, Kurt Wolff Verlag. Godine 1912,, Franc Kafka je napisao pripovetku `PreobraΕΎaj`,[121] izdanu 1915. godine u Lajpcigu. Radi se o neobiΔnoj, gotovo nadrealnoj priΔi koja je verojatno jedan od najboljih i najreprezentativnijih primera Kafkinog magijskog realizma. PriΔa zapoΔinje in medias res, kultnom prvom reΔenicom Kad se Gregor Samsa jednoga jutra probudio iz nemirnih snova, naΔe se u svom krevetu preobraΕΎen u golemog insekta. NemaΔki izvornik koristi termin ungeheuren Ungeziefer, koji se doslovno moΕΎe prevesti kao monstruozno ΔudoviΕ‘te, s tim da reΔ Ungeziefer generalno oznaΔava neΕΎeljene i prljave ΕΎivotinje. BubaΕ‘vaba, u koju se Gregor Samsa pretvorio, bio je upravo to. Pripovetka dalje prati ΕΎivot (ili ΕΎivotarenje) i propadanje bubaΕ‘vabe Gregora Samse i njegovu postepenu alijenaciju, prvo od vanjskog sveta, a onda i od porodice i vlastitog ΕΎivota. KritiΔari ovo djelo, koje je prepuno simbolike i metafora, smatraju jednim od temeljnih dela 20. veka.[122][123][124] PriΔa `U kaΕΎnjeniΔkoj koloniji`, koja govori o razraΔenom ureΔaju za muΔenje i smaknuΔe, napisana je u oktobru 1914.,[66] revizirana 1918. te izdata u Lajpcigu tokom oktobra 1919. godine. PriΔa `Umetnik gladovanja`, izdata u Δasopisu Die neue Rundschau` 1924. godine, opisuje glavni lik, ΕΎrtvu, koji doΕΎivljava pad razumevanja za njegovu Δudnu veΕ‘tinu izgladnjivanja samog sebe na odreΔene periode.[125] Njegova posljednja priΔa, `PevaΔica Ε½osefina, ili puk miΕ‘eva` takoΔe se bavi odnosom umetnika i njegove publike.[126] Romani Naslovne strane nemaΔkih izdanja Kafkina tri romana (od gore na dole): Proces (1925.), Dvorac (1926.), Amerika (1927.) Kafka nije dovrΕ‘io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% vlastitog opusa. Prvi roman poΔeo je pisati 1912. godine,[127] a prvo poglavlje istog danas je poznato kao kratka priΔa pod naslovom `LoΕΎaΔ`. Kafka je to delo, koje je ostalo nedovrΕ‘eno, nazvao Der Verschollene, ali kada ga je Brod posthumno Ε‘tampao, odabrao je naslov Amerika.[128] Iako osetno humoristiΔniji i realistiΔniji od ostalih Kafkinih dela, ovaj roman, koji prati lutanja evropskog emigranta Karla Rosmana po Americi, deli iste motive opresivnog i nedodirljivog sistema koji protagonistu stavlja u razne bizarne situacije.[129] Roman inkorporira mnoge detalje iz iskustava Kafkinih roΔaka koji su emigrirali u Ameriku[130] te ostaje jedino delo za koje Kafka nije odabrao optimistiΔan zavrΕ‘etak.[131] Tokom 1914., Kafka je zapoΔeo rad na romanu Proces,[114] svom verojatno najuticajnijem romanu.[c] Proces govori o Josefu K., bankovnom sluΕΎbeniku koji jedno jutro biva uhvaΔen i optuΕΎen od strane daleke i nepoznate vlasti zbog zloΔina koji je nepoznat kako njemu tako i Δitaocu. K. upada u niz bizarnih i nejasnih situacija, bori se protiv u potpunisti dehumanizirane birokracije i dobija pomoΔ od niza grotesknih likova koji su, u suΕ‘tini, potpuno beskorisni (uz izuzetak tajanstvenog zatvorskog kapelana) sve do samoga kraja, kada realizuje snagu tog birokratskog mehanizma te mu se ultimatno prepuΕ‘ta. Ipak, za razliku od Amerike, prozorsko svetlo na samom kraju romana ostavlja nadu, koja je jedan od kljuΔnih motiva u Kafkinim delima. No, roman je, uprkos toga Ε‘to je Kafka napisao poslednje poglavlje, ostao nedovrΕ‘en. Ipak, novija izdanja romana u sebi sadrΕΎe i nedovrΕ‘ena ili neuklopljena poglavlja (iako su ona izdvojena od glavnog romana). Prema nobelovcu Elijasu Kanetiju, Felisa je kljuΔna za radnju Procesa, a sam je Kafka rekao kako je to `njena priΔa`.[132][133] Kaneti je svoju knjigu o Kafkinim pismima Felisi nazvao Der andere Prozess (Kafkin drugi proces), u Δast vezi izmeΔu romana i pisama.[133] Mitiko Kakutani, u kritici Njujork tajmsa, piΕ‘e da Kafkina pisma sadrΕΎe `temeljne znakove njegove fikcije - onu istu nervoznu paΕΎnju posveΔenu minucioznim detaljima; onu istu paranoidnu svest o promenjivim balansima moΔi; istu atmosferu emocionalnog guΕ‘enja - kombinovanu, na opΕ‘te iznenaΔenje, s trenucima deΔaΔkog ΕΎara i oduΕ‘evljenosti.`[133] Prema vlastitom dnevniku, Kafka je veΔ do 11. juna 1914. godine planirao roman Dvorac, ali ga je poΔeo pisati tek 27. januara 1922.[114] Protagonista ovog romana je Landvermesser (nem. nadstojnik) po imenu K., koji se iz nepoznatih razloga bori kako bi dobio pristup misterioznim upraviteljima dvorca koji upravljaju selom. Kafkina namera bila je da vlasti u dvorcu obaveste K.-a na trenutku samrti kako njegova βzakonska osnova da ΕΎivi u selu nije vaΕΎeΔa, ali je, s obzirom na brojne sporedne Δinjenice, imao dozvolu da ΕΎivi i radi u selu.β[134] MraΔan i na momente nadrealan, roman se fokusira na alijenaciji, birokraciji, naizgled beskrajnim frustracijama ljudskih pokuΕ‘aja u borbi s vlaΕ‘Δu i beskorisnim i beznadnim traganjem za nedostiΕΎnim ciljem. Hartmut M. Rastalski je u svojoj disertaciji napisao sledeΔe: `Kao i snovi, njegova dela kombinuju precizne, `realistiΔne` detalje s apsurdnim, paΕΎljivo posmatranje i rezonovanje protagoniste s neobjaΕ‘njivom glupoΕ‘Δu i nemarom.`[135] Istorija izdavanja Kafkine priΔe su izvorno izlazile u knjiΕΎevnim Δasopisima. Prvih osam izdato je 1908. u prvom izdanju dvomeseΔnika Hyperion.[136] Franc Blej je 1914. izdao dva dijaloga koja Δe postati `Opis jedne borbe`.[136] Fragment priΔe `Avioni u Bresciji`, napisane za vrijeme puta za Italiju Brodom, izdan je 28. septembra 1909. u dnevniku Bohemija.[136][137] Dana 27. jula 1910., nekoliko priΔa koje Δe kasnije postati deo RazmiΕ‘ljanja, izdano je u uskrΕ‘njem izdanju dnevnika Bohemija.[136][138] U Lajpcigu, tokom 1913., Brod je s izdavaΔem Kurtom Volfom izdao priΔu `Das Urteil. Eine Geschichte von Franz Kafka` (nem. `Presuda, priΔa Franca Kafke`) u knjiΕΎevnom godiΕ‘njaku za umetniΔku poeziju Arkadija. PriΔa `Pred zakonom` izdata je 1915. u novogodiΕ‘njem izdanju nezavisnog ΕΎidovskog nedeljnika Selbstwehr; priΔa je ponovo izdata 1919. u sklopu zbirke Seoski lekar te je postala deo romana Proces. Ostale priΔe izlazile su po raznim Δasopisima, meΔu kojima su Brodov Der Jude, novine Prager Tagblatt te magazini Die neue Rundschau, Genius i Prager Presse.[136] Kafkina prva izdata knjiga bila je zbirka RazmiΕ‘ljanje, koja sadrΕΎi 18 priΔa napisanih od 1904. do 1912. Tokom ljetnjeg putovanja u Vajmar, Brod je inicirao susret izmeΔu Kafke i Kurta Volfa;[139] Volf je RazmiΕ‘ljanje izdao u kuΔi Rowohlt Verlag krajem 1912. godine (mada je godina izdanja navedena kao 1913.).[140] Kafka je zbirku posvetio Brodu (`FΓΌr M.B.`), da bi u liΔnoj kopiji koju je dao prijatelju dodao: βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.β (nem. βKako je ovdje veΔ napisano, za mog najdraΕΎeg Maksa - Franc. K.β).[141] Kafkina priΔa βPreobraΕΎajβ prvi put je odΕ‘tampana u oktobru 1915. u meseΔniku Die WeiΓen BlΓ€tter, ekspresionistiΔkom Δasopisu Δiji je urednik bio RenΓ© Schickele.[140] Drugu zbirku, s naslovom Seoski lekar, izdao je 1919. Kurt Volf,[140] a posveΔena je Kafkinom ocu.[142] Posljednju zbirku, od Δetiri priΔe, koju je Kafka pripremio za Ε‘tampanje, zbirku Umetnik glasovanja, izdala je avangardna izdavaΔka kuΔa Verlag Die Schmiede 1924. godine nakon autorove smrti. Dana 20. aprila 1924., Berliner BΓΆrsen-Courier ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΊΠΈΠ½ Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΎ ΠΏΠΈΡΡΡ ΠΠ΄Π°Π»Π±Π΅ΡΡΡ Π‘ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΡ.[143] ΠΠ°ΠΊΡ ΠΡΠΎΠ΄ βSo wie es hier schon gedruckt ist, fΓΌr meinen liebsten Max β Franz K.β Kafka je svoje delo, kako izdano tako i neizdano, ostavio svom najboljem prijatelju Maksu Brodu, s jasnim instrukcijama da ih ovaj uniΕ‘ti nakon piΕ‘Δeve smrti. Kafka mu je napisao: `NajdraΕΎi Maks, moj posljednji zahtev: Sve Ε‘to ostavim za sobom... u obliku dnevnika, rukopisa, pisama (mojih i tuΔih), skica i tako dalje, ima da bude spaljeno i neproΔitano.`[144][145] Brod je odluΔio da ignoriΕ‘e ovaj zahtev te je romane i zbirke izdao u razdoblju od 1925. do 1935. Mnoge papire, koji su ostali neizdani, poneo je sa sobom u Palestinu u jednom kovΔegu kada je tamo pobegao 1939.[146] Kafkina poslednja ljubav, Dora Dijamant (kasnije Dijaman-Lask), takoΔe je ignorirala njegove ΕΎelje, tajno saΔuvaΕ‘vi 20 notesa i 35 pisama. Njih je 1933. konfiskovao Gestapo, ali ih biografi i danas traΕΎe.[147] Kako je Brod izdao sve ono Ε‘to je bilo u njegovom posedu,[33] Kafkin je opus poΔeo privlaΔiti sve viΕ‘e paΕΎnje. Brodu je bilo teΕ‘ko da hronoloΕ‘ki poreΕ‘a Kafkine notese. Jedan od problema bio je u tome Ε‘to je Kafka Δesto poΔinjao pisati u razliΔitim delovima knjige - nekad u sredini, nekad poΔevΕ‘i od kraja prema poΔetku.[148][149] Ipak, Brod je dovrΕ‘io dobar deo Kafkinih nezavrΕ‘enih dela kako bi ih mogao predatin za Ε‘tampanje. Na primer, Kafka je Proces ostavio s nedovrΕ‘enim i nenumeriranim poglavljima, a Dvorac pun nedovrΕ‘enih reΔenica s dvojakim znaΔenjem [149]- Brod je sredio poglavlja, uredio tekst i dodao interpunkciju. Proces je izdat 1925. od strane kuΔe Verlag Die Schmiede. Kurt Volf je izdao druga dva romana, Dvorac 1926. i Ameriku 1927. godine. Godine 1931,, Brod je kao urednik izdao zbirku proze i nedovrΕ‘enih priΔa pod naslovom Veliki kineski zid, koja je ukljuΔivala i istoimenu priΔu. Knjigu je izdala izvavaΔka kuΔa Gustav Kiepenheuer Verlag. Savremena izdanja Godine 1961,, Malkom Pajsli uspeo je da dobije veΔinu Kafkinih originalnih rukopisa za zbirku oksfordske biblioteke Bodlejan.[150][151] Rukopis Procesa kasnije je prodan na aukciji te se danas nalazi u NemaΔkom knjiΕΎevnom arhivu u mestu Marbah na Nekaru.[151][152] Kasnije je Pejsli vodio tim (u kom su bili Gerhad Njuman, Jost Ε ilemejt i Jirgen Born) koji je rekonstruirao romane na nemaΔkom; reizdao ih je S. Fischer Verlag.[153] Pejsli je bio urednik Dvorca, izdatog 1982. godine, i Procesa, izdatog 1990. godine. Jost Ε ilemejt je bio urednik Amerike, izdane 1983. godine. Ova izdanja nazivaju se `KritiΔarska izdanja` ili `FiΕ‘erova izdanja`.[154] Neizdani papiri Kada je Brod umro 1968. godine, Kafkine je neizdane papire, kojih verovatno ima na hiljade, ostavio svojoj sekretarici Ester Hofe.[155] Deo je objavila i prodala, ali je veΔinu ostavila svojim kΔerima, Evi i Rut, koje su takoΔe odbile da objave papire. Godine 2008, zapoΔela je sudska bitka izmeΔu sestara i Nacionalne biblioteke Izraela, koja smatra da su ti papiri postali vlasniΕ‘tvo drΕΎave Izrael kada je Brod 1939. emigrirao u Palestinu. Ester Hofe je 1988. prodala originalni rukopis Procesa NemaΔkim knjiΕΎevnim arhivima za $2,000,000.[109][156] Godine 2012,, ΕΎiva je bila samo Eva.[157] Presuda PorodiΔnog suda u Tel Avivu iz 2010. obavezala je sestre Hof na izdavanje papira. Deo njih je izdat, ukljuΔujuΔi i dotad nepoznatu priΔu, ali pravna bitka se nastavila.[158] Hofeovi tvrde kako su papiri njihovo privatno vlasniΕ‘tvo, dok NBI tvrdi kako su to `kulturna dobra koja pripadaju ΕΎidovskom narodu`.[158] NBI takoΔe sugeriΕ‘e kako je Brod upravo njima ostavio papire u svojoj oporuci. U presudi iz oktobra 2012., PorodiΔni sud u Tel Avivu odluΔio je da su papiri vlasniΕ‘tvo Nacionalne biblioteke.[159] KritiΔka analiza Mnogi su kritiΔari hvalili Kafkina dela. Pesnik Vistan Hju Oden nazvao je Kafku βDanteom 20. vekaβ,[160] dok ga je pisac Vladimir Nabokov svrstao meΔu najbolje pisce XX veka.[161] Gabrijel Garsija Markes je rekao kako mu je upravo Δitanje Kafkinog `PreobraΕΎaja` pokazalo `da je moguΔe pisati na drugaΔiji naΔin`.[99][162] Alber Kami je u svom delu Nade i apsurd u delu Franca Kafke rekao kako `cela Kafkina umetnost leΕΎi u tome Ε‘to prisiljava Δitaoce da nanovo Δitaju njegova dela.`[163] KljuΔna tema Kafkinog dela, uspostavljena u priΔi βPresudaβ,[164] je konflikt na nivou otac-sin: krivnja indukovana u sinu je razreΕ‘ena preko patnje i pokajanja.[12][164] Ostale Δeste teme i arhetipovi su alijenacija, psihofiziΔka brutalnost, likovi na zastraΕ‘ujuΔim putovanjima i mistiΔna preobrazba.[165] Kafkin stil uporeΔen je s onim fon Klijesta joΕ‘ 1916. godine, u analizi `PreobraΕΎaja` i `Ε½araΔa` koju je za Berliner BeitrΓ€ge napravio Oscar Valzel.[166] Priroda Kafkine proze omoguΔava razliΔite interpretacije i kritiΔari su njegov opus svrstavali u razliΔite knjiΕΎevne pravce.[96] Marksisti su, na primer, bili veoma nesloΕΎni po pitanju interpretacije Kafkinih dela.[89][96] Jedni su ga optuΕΎili kako uniΕ‘tava realnost dok su drugi tvrdili kako kritikuje kapitalizam.[96] BeznaΔe i apsurd, koji su Δesti u njegovim delima, smatraju se znakovima egzistencijalizma.[167] Neka su Kafkina dela nastala pod uticajem ekspresionizma, dok veΔinu opusa ipak karakteriΕ‘e eksperimentalni modernistiΔki ΕΎanr. Kafka se takoΔe bavio temom ljudskog sukoba s birokracijom. Vilijam Barovs tvrdi kako su ta dela koncentrirana na koncepte borbe, bola, samoΔe i potrebe za vezama.[168] Drugi, meΔu kojima i Tomas Man, smatraju Kafkina dela alegorijama: potragom, metafiziΔke prirode, za Bogom.[169][170] Skulptura pred ulazom u Muzej Franca Kafke u Pragu. Ipak, Ε½il Delez i Feliks Gvatari, tvrde kako su teme alijenacije i progona, iako prisutne u Kafkinim delima, prenaglaΕ‘avane od strane kritiΔara. Tvrde kako su Kafkina dela znatno viΕ‘e namerna i subverzivna - Δak i vesela - nego Ε‘to se Δini na prvu ruku. IstiΔu kako Δitanje njegovih dela fokusirajuΔi se na beznaΔe borbi njegivih likova otkriva Kafkinu igru s humorom; on ne komentira nuΕΎno vlastite probleme, veΔ naglaΕ‘ava kako su ljudi skloni izmiΕ‘ljanju problema. U svojim delima, Kafka je Δesto stvarao zlokobne, apsurdne svetove.[171][172] Kafka je nacrte svojih dela Δitao svojim prijateljima, uglavnom se koncentrirajuΔi na svoju humoristiΔnu prozu. Pisac Milan Kundera sugeriΕ‘e kako bi Kafkin nadrealni humor mogao biti inverzija Dostojevskog, koji je pisao o likovima koji su kaΕΎnjeni zbog zloΔina. U Kafkinom delu, lik Δe biti kaΕΎnjen iako zloΔin nije poΔinjen. Kundera veruje kako je Kafka inspiracije za svoje karakteristiΔne situacije vukao iz odrastanja u partijarhalnom domu i u totalitarnoj drΕΎavi.[173] Teodor Adorno, u svom delu Aufzeichungen zu Kafka (1953.), upravo naglaΕ‘ava realno-nadrealno kontrast u Kafkinim delima. Naime, polazeΔi od toga da se Kafkina proza taΔno definiΕ‘e kao parabola, on tvrdi kako ona predstavlja plodno tlo za interpretaciju (Svaka nam reΔenica govori: tumaΔi me), ali je sam autor onemoguΔuje svojim stilom. NaglaΕ‘ava kako pokuΕ‘aj interpretacije stvara zaΔarani krug u kojem se Δitalac zapita odakle mu je situacija poznata, stvara se perpetualni dΓ©jΓ vu. Adorno takoΔe navodi kako Kafka napuΕ‘ta bilo kakvu estetsku distanciju prilikom tumaΔenja. On stvara takve likove i atmosferu koji ukidaju odnos izmeΔu Δitaoca i Δitanog, izmeΔu Δitaoca kao promatraΔa i likova kao ΕΎrtava sistema. Takva blizina nuΕΎno izaziva strah kod Δitaca, strah koji onemoguΔuje Δitaocu da se poistoveti s likovima romana, Ε‘to zbog same atmosfere Ε‘to zbog straha da Δitalac upravo jeste jedan takav lik. Adorno upravo to navodi kao glavni element nadrealnog u Kafkinom delu.[174] Viktor Ε½megaΔ navodi, izmeΔu ostalog, dve odlike u Kafkinom opusu. Mada Kafku danas poznajemo i po romanima i po kratkoj prozi, on bi, Δak i da nema tih romana, nesumnjivo bio svrstan meΔu majstore kratke proze, zajedno s Poem, Δehovim i Borhesom. Ipak, s obzirom da njegova kratka proza ne prelazi pedesetak stranica, Ε½megaΔ istiΔe kako je upravo ta lakonska, koncentrirana kratkoΔa izraza jedna od temeljnih odrednica njegovog stila. Drugu stvar Ε‘to Ε½megaΔ naglaΕ‘ava je Kafkina nesklonost kritiΔkoj prozi. Navodi Tomasa Mana, Roberta Muzila, Hermana Broha, Andrea Ε½ida, VirdΕΎiniju Vulf, DΕΎordΕΎa Bernarda Ε oa i LuiΔija Pirandela, kao i ekspresioniste i futuriste kao kontraprimere autora koji su, u istom razdoblju kao i Kafka, stvarali dela koja obiluju poetoloΕ‘kim programom ili esejistiΔkim komentarom, Ε‘to je Kafka svesrdno izbegavao. Upravo u tome leΕΎi joΕ‘ jedan element Kafkine zagonetnosti, s obzirom da on krΕ‘i napisano pravilno ranomodernistiΔke knjiΕΎevnosti - odsutnost kritiΔkoumetniΔkog tumaΔenja u njegovim delima upravo zbunjuje Δitaoca koji je navikao na te elemente u modernistiΔkoj knjiΕΎevnosti.[175] Bilo je i pokuΕ‘aja da se identifikuje uticaj Kafkine pravniΔke pozadine i uloga prava u njegovom delu.[176][177] VeΔina interpretacija smatra kako su pojmovi zakona i zakonitosti vaΕΎni za njegova dela,[178] u kojima je pravosudni sistem uglavnom opresivan.[179] Zakon se u Kafkinim delima ne smatra utelovljenjem nekog odreΔenog politiΔkog ili pravosudnog entiteta, veΔ skupom anonimnih i neshvatljivih sila. Te su sile skrivene od individualca, ali kontroliΕ‘u ΕΎivot ljudi, koji su neduΕΎne ΕΎrtve sistema izvan njihove kontrole.[178] KritiΔari koji podrΕΎavaju ovakvu apsurdnu koncepciju citiraju situacije u kojima je sam Kafka opisivao svoj konflikt s apsurdnim svemirom, kao Ε‘to je ova iz njegova dnevnika: βZatvoren u vlastita Δetiri zida, oseΔam se kao imigrant zatvoren u stranoj zemlji... Svoju sam porodicu video kao Δudne vanzemaljce sa stranim mi obiΔajima, posvetama i vrlo apsurdnom komunikacijom... iako to nisam hteo, prisilili su me da sudelujem u njihovim bizarnim obredima... nisam se mogao odupreti.[180]β Ipak, DΕΎejms Hejvs tvrdi kako je veΔina opisa sudskih postupaka u Procesu - koliko god oni bili metafiziΔki, apsurdni, konfuzni i koΕ‘marni - utemeljena na taΔnim opisima nemaΔkih i austrijskih kaznenih postupaka tog doba, koji su viΕ‘e bili inkvizitorni nego akuzatorni.[181] Iako je radio u osiguranju, kao Ε‘kolovani advokat, Kafka je bio `jako svestan pravnih debata svog doba`.[177][182] U jednoj poblikaciji s poΔetka XXI. veka, koja polazi od Kafkinih uredskih spisa,[183] Pothik GoΕ‘ tvrdi kako za Kafku, zakon `nije imao nikakvo znaΔenje izvan Δinjenice da on Δista sila dominacije i determinacije.`[184] OstavΕ‘tina Bronzana statua Franca Kafke u Pragu koju je izradio Jaroslav Rona. Ovaj kip se nalazi u Ulici DuΕ‘ni, u staroj ΕΎidovskoj Δetvrti, a inspirian je Kafkinom priΔom `Opis jedne borbe`. `Kafkijanska atmosfera` Kafkin opus uveo je, u teoriju knjiΕΎevnosti, termin `kafkijanska atmosfera`, kojim se oznaΔavaju neobiΔne situacije sliΔne onima iz njegovih dela, posebno Procesa i `PreobraΕΎaja`. Primeri takve atmosfere su situacije u kojima birokratija nadvlada pojedinca, Δesto u nadrealnom, koΕ‘marnim miljeu koji izaziva oseΔaje beznaΔa, bespomoΔnosti i izgubljenosti. Likovi u takvoj atmosferi najΔeΕ‘Δe nemaju jasnu viziju kako bi iz nje izaΕ‘li. Kafkijanski elementi Δesto se pojavljuju u egzistencijalistiΔkim delima, ali termin je nadiΕ‘ao Δisto knjiΕΎevnu interpretaciju te se danas koristi kako bi se oznaΔili svakodnevni dogaΔaji i situacije koje su neshvatljivo kompleksne, bizarne ili nelogiΔne.[185][186][187][188] Komemoracija Muzej Franca Kafke u Pragu posveΔen je autorovu ΕΎivotu i delu. VaΕΎna komponenta muzeja je izloΕΎba Grad K. Franc Kafka i Prag, koja je prvi put izloΕΎena u Barceloni 1999. godine, zatim se preselila u Ε½idovski muzej u Njujorku da bi 2005. postala stalni eksponat u Pragu, u Δetvrti Mala Strana, uz Vltavu. Muzej svoju zbirku originalnih fotografija i dokumenata naziva MΔsto K. Franz Kafka a Praha, a za cilj ima uvesti posetioca u svet u kojem je Kafka ΕΎiveo i o kojem je pisao.[189] Nagrada Franc Kafka je godiΕ‘nja knjiΕΎevna nagrada koju su 2001. utemeljili Grad Prag i DruΕ‘tvo Franca Kafke. Nagrada komemorira knjiΕΎevni trud kao `humanistiΔkog karaktera i doprinos kulturnoj, nacionalnoj, jeziΔnoj i verskoj toleranciji, njezin egzistencijalni, bezvremenski karakter, njenu generalnu, ljudsku vrednost i njenu sposobnost da bude svedok naΕ‘ih vremena.`[190] Izborni komitet i dobitnici dolaze iz celoga sveta, ali su ograniΔeni na ΕΎive autore Δije je barem jedno delo izdano na ΔeΕ‘kom jeziku.[190] Nagrada se sastoji od iznosa od 10,000, ameriΔkih dolara diplome i bronzanog kipa koji se dodeljuju u Pragu krajem oktobra.[190] San Dijego drΕΎavni univerzitet (SDSU) predvodi tzv. Kafkin projekat, zapoΔet 1998. s ciljem pronalaska Kafkinih posljednjih zapisa. ΔetveromeseΔna potraga vladinih arhiva u Berlinu 1998. rezultirala je otkriΔem Gestapove naredbe o konfiskaciji i nekoliko drugih vaΕΎnih dokumenata. Godine 2003,, u sklopu projekta su pronaΔena tri originalna Kafkina pisma, datirana 1923. godine. KnjiΕΎevni i kulturoloΕ‘ki uticaj Za razliku od drugih poznatih pisaca, Kafka nije Δesto citiran od strane drugih autora. Umesto toga, poΔast u se odaje zbog njegovih ideja i perspektiva.[191] Profesor i pisac Ε imon Sandbank smatra kako su Horhe Luis Borhes, Alber Kami, EΕΎen Jonesko i Ε½an Pol Sartr neki od pisaca na koje je Kafka uticao.[192] KnjiΕΎevni kritiΔar novina FajnenΕ‘l tajms smatra kako je Kafka uticao i na portugalskog nobelovca Ε½ozea Saramaga,[193] dok urednik Al Silverman tvrdi kako je i J. D. SelindΕΎer voleo da Δita Kafkina dela.[194] Godine 1999,, grupa od 99 pisaca, nauΔnika i kritiΔara proglasila je romane Proces i Dvorac drugim, odnosno devetim najznaΔajnijim romanom na nemaΔkom jeziku u XX veku.[195] KritiΔar Ε imon Sandbank smatra da, uprkos Kafkinoj sveprisutnosti, njegov enigmatiΔni stil joΕ‘ treba doseΔi.[192] Nil Pejges, profesor koji se posebno bavi Kafkom, smatra kako Kafkin uticaj nadilazi knjiΕΎevnost i nauku o knjiΕΎevnosti - on utiΔe na vizualnu umetnost, muziku i pop-kulturu.[196] Hari Steinhauer, profesor nemaΔke i ΕΎidovske knjiΕΎevnost, tvrdi da je Kafka `ostavio veΔi uticaj na pismeno druΕ‘tvo od bilo kojeg drugog pisca XX veka.`[185] Brod je jednom rekao da Δe 20. vek biti poznat kao βKafkin vekβ.[185] MiΕ‘el-Andre Bosi piΕ‘e kako je Kafka stvorio rigidno nefleksibilno i sterilno birokratsko druΕ‘tvo. Kafka je pisao na rezerviran naΔin pun pravne i nauΔne terminologije. Ipak, njegov je ozbiljni univerzum imao i humor, sve s ciljem isticanja βiracionalnosti u korenu navodno racionalnog svjetaβ.[165] Njegovi su likovi zarobljeni, zbunjeni, puno krivnje, frustrirani i ne mogu shvatiti svoj nadrealni svet. Jako puno post-kafkijanske knjiΕΎevnosti, posebno nauΔne fantastike, sljedi teme Kafkinih dela. UpeΔatljiv primer za to je podΕΎanr sajberpanka, koji kombinuje antiutopistiΔke elemente s tehniΔki superiornim, ali depersonalizovanim svetom. Neki od tih elemenata vidljivi su u delima DΕΎordΕΎa Orvela i Reja Bredberija.
Ivo AndriΔ Pripovetke u izboru samog pisca Tvrdi povez IzdavaΔ Srpska knjiΕΎevna zadruga ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΠΠΎΠ»Π°Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1892 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 13. ΠΌΠ°ΡΡ 1975) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[Π±] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β.[10] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. Π£ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ, ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[11] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ½ΡΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (1863β1896)[15], ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΄ΡΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡΠΆΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±Π΅ΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ.[16][17][18][19] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ.[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅.[21] ΠΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊβ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π½Π° ΠΡΠ΄ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ Π±Π΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ½, Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡ, Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ. Π£ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π·Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Ρ, ΠΆΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.[22][23] Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°β. ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° Π€Π΅ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π°, Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π³Π° Ρ Π°ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ.[24] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ»ΡΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Ρ ΠΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΡΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βEx Pontoβ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π°Π²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°Π½Π΄ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅ βΠΠΎΡΠΊΠ²Π°β. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, Π’ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°ΡΡ.[25] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠΎΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ Π¨Π²Π°Π±ΠΈΡΠ°β, βΠΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρβ, βΠΡΠ±Π°Π² Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π±ΠΈβ, βΠ£ ΠΌΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π°Π½ΠΈβ ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠ¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°β. Π£ ΡΡΠ½Ρ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ΅Π·Ρ βΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅β (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°β. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° βΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈβ. ΠΠ΄ 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ»ΡΡΠ°ΡΠΈβ, βΠΠ΅Ρβ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠΈΠΏΡΠΈΡ Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β. ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°, 8. ΡΡΠ»Π° 1935. ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° Π²ΡΡΠΈΠΎΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[27][28] ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1939. Π½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π£ΡΠΎΡΠ° ΠΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅.[29] ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²ΡΡ ΡΠ½Π°Ρ: ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠΏΡΠ½ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[30] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΡ Π Π°ΡΡ Π° β ΠΠ΄ΠΎΠ»ΡΡ Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΡ.[31][32] ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡΠ°. ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΅ΡΡ. ΠΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ,[33] ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, 1. ΡΡΠ½Π° 1941. ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1941. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ.[34] Π Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡ.[35] ΠΠ· ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅β Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°β: ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΡΠ° Π±ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅ Ρ ΠΡΠΈΠ·ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ±Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°.[36] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ (Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, 1961) ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ βΠΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρβ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΠΎ ΠΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΡ, βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ°Π½Ρβ, βΠΠΈΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΊβ, βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ, βΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈβ, βΠΠ° ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈβ, βΠΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌβ, βΠΠ΅ΠΊΠΎβ, βΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊβ, βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°β ΠΈ βΠΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅Π½Π°Π΄Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[37] ΠΡΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ.[38] ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β. ΠΠ΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΡΠ΅ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π²ΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΡΠ»Π΅ΠΆΠΈ. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΎΠ³ΡΠ΅Π½, Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ.[40] ΠΠ°Π½Π° 16. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° Π½Π°ΡΠΌΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π±Π°ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΌΠΈΡΠ΅ 13. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ ΠΈ βΠΠ»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Ρ ΡΡΠ½Ρ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (βΠΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΌΠ°β, βΠ‘ΡΡΠΎΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΈβ, βΠ’Π°ΠΌΠ°β, βΠΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΎβ, βΠΠ°Π΄Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡβ ΠΈ βΠΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π΄Π°β).[42] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ β βEx Pontoβ β ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎ-ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ), ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΡΠΊΠ°Π· ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ (ΠΠΈΡΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ). ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΡ: Π΄ΠΎΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°Π΄Π°Π½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π·Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ, Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΏΠ° ΡΠ° Π·ΡΠ΅Π»Π° ΡΠ°Π·Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΡΡ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°ΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Ρ ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π‘ΡΠ±ΠΈ β ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ»Π°ΡΠΈ, Π’ΡΡΡΠΈ)), ΡΠ· ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° (ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ), Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20. Π’ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°. Π Π°Π΄ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈΡ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅Π½ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅Ρ βΠΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈβ. ΠΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ° (ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ), Π½Π΅ΡΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ, Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅ΡΠ΅Ρ Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ°, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΠΈΠ³ΡΠΈ ΡΠ°Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ βΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β ΠΊΠΎΡΠΈ βΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠΌΡΡ, Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΏΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΡ Π·Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ, ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΡΡΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ βΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΈΡΠ°Π½ΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠΈβ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° β Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ Π°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΎ βΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ°β, ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ»ΡΡΡΡΡΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΠΏΠ΅. Π€ΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠΎΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· βΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° ... ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β. ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π»Π° Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π·Π°ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅. Π Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ Π»Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π΄ΠΈ. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½Π° Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°ΡΠ°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° ΡΡΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π½Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ°. βΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠ΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌΠΎ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Π£Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈβ. Π‘Π²ΡΡ Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρβ. ΠΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΡ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅: βΠΠΈ ΡΡΠ°Π³Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π±ΠΈ. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π», Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π²ΡΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ...β ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π±Π°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: βΠΠ΅ΡΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° βΠΏΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. βΠ‘Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ΅ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½ΠΈβ. ΠΡΡΠΆΠ°ΡΡΡΠΈ βΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π±Π΅Π· Π·Π»Π°β, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°.
Ivo AndriΔ Pripovetke u izboru samog pisca Tvrdi povez IzdavaΔ Srpska knjiΕΎevna zadruga ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΠΠΎΠ»Π°Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1892 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 13. ΠΌΠ°ΡΡ 1975) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[Π±] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β.[10] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. Π£ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ, ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[11] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ½ΡΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (1863β1896)[15], ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΄ΡΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡΠΆΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±Π΅ΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ.[16][17][18][19] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ.[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅.[21] ΠΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊβ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π½Π° ΠΡΠ΄ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ Π±Π΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ½, Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡ, Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ. Π£ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π·Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Ρ, ΠΆΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.[22][23] Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°β. ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° Π€Π΅ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π°, Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π³Π° Ρ Π°ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ.[24] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ»ΡΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Ρ ΠΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΡΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βEx Pontoβ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π°Π²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°Π½Π΄ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅ βΠΠΎΡΠΊΠ²Π°β. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, Π’ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°ΡΡ.[25] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠΎΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ Π¨Π²Π°Π±ΠΈΡΠ°β, βΠΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρβ, βΠΡΠ±Π°Π² Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π±ΠΈβ, βΠ£ ΠΌΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π°Π½ΠΈβ ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠ¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°β. Π£ ΡΡΠ½Ρ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ΅Π·Ρ βΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅β (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°β. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° βΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈβ. ΠΠ΄ 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ»ΡΡΠ°ΡΠΈβ, βΠΠ΅Ρβ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠΈΠΏΡΠΈΡ Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β. ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°, 8. ΡΡΠ»Π° 1935. ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° Π²ΡΡΠΈΠΎΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[27][28] ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1939. Π½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π£ΡΠΎΡΠ° ΠΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅.[29] ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²ΡΡ ΡΠ½Π°Ρ: ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠΏΡΠ½ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[30] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΡ Π Π°ΡΡ Π° β ΠΠ΄ΠΎΠ»ΡΡ Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΡ.[31][32] ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡΠ°. ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΅ΡΡ. ΠΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ,[33] ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, 1. ΡΡΠ½Π° 1941. ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1941. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ.[34] Π Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡ.[35] ΠΠ· ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅β Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°β: ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΡΠ° Π±ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅ Ρ ΠΡΠΈΠ·ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ±Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°.[36] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ (Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, 1961) ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ βΠΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρβ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΠΎ ΠΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΡ, βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ°Π½Ρβ, βΠΠΈΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΊβ, βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ, βΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈβ, βΠΠ° ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈβ, βΠΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌβ, βΠΠ΅ΠΊΠΎβ, βΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊβ, βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°β ΠΈ βΠΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅Π½Π°Π΄Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[37] ΠΡΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ.[38] ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β. ΠΠ΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΡΠ΅ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π²ΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΡΠ»Π΅ΠΆΠΈ. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΎΠ³ΡΠ΅Π½, Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ.[40] ΠΠ°Π½Π° 16. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° Π½Π°ΡΠΌΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π±Π°ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΌΠΈΡΠ΅ 13. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ ΠΈ βΠΠ»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Ρ ΡΡΠ½Ρ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (βΠΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΌΠ°β, βΠ‘ΡΡΠΎΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΈβ, βΠ’Π°ΠΌΠ°β, βΠΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΎβ, βΠΠ°Π΄Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡβ ΠΈ βΠΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π΄Π°β).[42] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ β βEx Pontoβ β ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎ-ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ), ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΡΠΊΠ°Π· ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ (ΠΠΈΡΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ). ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΡ: Π΄ΠΎΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°Π΄Π°Π½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π·Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ, Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΏΠ° ΡΠ° Π·ΡΠ΅Π»Π° ΡΠ°Π·Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΡΡ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°ΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Ρ ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π‘ΡΠ±ΠΈ β ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ»Π°ΡΠΈ, Π’ΡΡΡΠΈ)), ΡΠ· ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° (ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ), Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20. Π’ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°. Π Π°Π΄ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈΡ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅Π½ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅Ρ βΠΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈβ. ΠΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ° (ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ), Π½Π΅ΡΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ, Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅ΡΠ΅Ρ Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ°, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΠΈΠ³ΡΠΈ ΡΠ°Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ βΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β ΠΊΠΎΡΠΈ βΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠΌΡΡ, Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΏΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΡ Π·Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ, ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΡΡΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ βΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΈΡΠ°Π½ΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠΈβ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° β Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ Π°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΎ βΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ°β, ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ»ΡΡΡΡΡΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΠΏΠ΅. Π€ΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠΎΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· βΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° ... ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β. ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π»Π° Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π·Π°ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅. Π Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ Π»Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π΄ΠΈ. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½Π° Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°ΡΠ°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° ΡΡΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π½Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ°. βΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠ΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌΠΎ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Π£Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈβ. Π‘Π²ΡΡ Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρβ. ΠΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΡ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅: βΠΠΈ ΡΡΠ°Π³Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π±ΠΈ. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π», Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π²ΡΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ...β ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π±Π°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: βΠΠ΅ΡΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° βΠΏΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. βΠ‘Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ΅ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½ΠΈβ. ΠΡΡΠΆΠ°ΡΡΡΠΈ βΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π±Π΅Π· Π·Π»Π°β, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°.