Potpuno novo, nečitano, kao iz knjižare. The Serbs Against the Wehrmacht - Miloslav Samardžić Godina izdanja: 2018 Broj strana: 256 Povez: Mek This book is a much needed addition to the historical record concerning Serbia and World War II. Meticulously researched and documented, it is a valuable resource for anyone seeking to understand this part of history.(Gregory A. Freeman, author of “The Forgotten 500“. Excerpt from the English edition.)“The Serbs vs. the Wehrmacht” by Miloslav Samardžić takes a complete U-turn in relation to conventional, directed historiography characteristic of socialist government systems. The author’s approach sends a clear message that the era when it was possible to use facts selectively is over. By applying the classical quantification method, he offers irrefutable data on the number of killed, wounded, and captured German soldiers. The documents clearly demonstrate the continuity, tenacity, and ubiquity of the Resistance and reflect the superiority of the general strategy and tactics pursued by the units of the Yugoslav Army (Chetniks under the command of General Draža Mihailović) over those of Josip Broz Tito’s Partisans (Communists). In the earlier, directed historiography, the latter had been depicted as the champions of the anti-Nazi struggle. In fact, as it is documented and shown in this book for the first time, in the fall of 1943 the Partisans disrupted the most massive anti-Axis offensive in the Balkans prior to the arrival of the Red Army. That anti-Nazi operation was undertaken by the Chetniks, who were attacked by the Partisans from the rear.(Col. Dragan Krsmanović, ret. Former Director of the Military Archive in Belgrade. Excerpt from the Serbian edition.)

Da li mislite da unosite previše šećera? Koji procenat stanovništva vaše zemlje čine imigranti? Koliko košta podizanje deteta? Koliki porez plaćaju bogati? Koliko seksualnih partnera u proseku imaju muškarci, a koliko žene? Izdvojte minut da odgovorite na ova pitanja. Bez obzira na to koliko ste obrazovani, ova knjiga će pokazati da zapravo grešite. Bobi Dafi u ovoj fascinantnoj knjizi ispituje jedan od najrasprostranjenijih savremenih problema: činjenicu da mislimo kako je sve oko nas mnogo gore nego što u stvari jeste. Kroz niz najrazličitijih socijalnih pitanja poput dnevnog unosa šećera, gojaznosti, migrantske krize, sreće, seksa i maloletničkih trudnoća, Dafi otkriva ogroman jaz koji postoji između naše percepcije i stvarnosti, kao i implikacije tog nesklada u svetu postistine. Zasnovana na istraživanju u preko četrdeset zemalja i sprovođenju brojnih anketa, knjiga Zamke percepcije istražuje kako je došlo do toga da ne znamo osnovne činjenice o svetu koji nas okružuje, postavlja pred nas izazov suočavanja s našim pretpostavkama i pomaže nam da izgradimo neophodan kritički aparat u proceni „činjenica” s kojima se svakodnevno susrećemo. Prevod sa engleskog: Ana Stefanović *** „Zanimljivo i dobro potkovano informacijama. Dafi nudi smireni glas razuma u jeku naše nervoze oko sveta postistine.“ Lord Dejvid Vilets, izvršni predsednik fondacije Resolution „Sjajno štivo koje će vam omogućiti da bolje sagledate stvarnost. Ova knjiga će vam pomoći da razumete zašto je većina stvari koje mislite verovatno pogrešna.“ Hetan Šah, izvršni direktor Kraljevskog statističkog udruženja „Fantastično: na svakoj stranici su šokantni i prosvetljujući statistički podaci. Zamke percepcije vas lako mogu naterati da preispitate svoja najukorenjenija stanovišta.“ Džejmi Bartlet, autor dela The People Vs Tech Povez knjige : mek Strana : 274 Format knjige : 21 cm Pismo : latinica

Nova knjiga, necitana, nema posvete. O još ponečem: Četiri eseja o preobilju - Gorazd Kocijančič Izdavač: Biblos Godina izdanja: 2022 Broj strana: 462 Format: 20 cm Povez: Broširani Sva četiri eseja o preobilju (a reč je o preobilju apofatičnog Ništa, Božije blagodati koja nam daruje sve, a ponajpre biće samo) sačinjena su iz dva dela: filosofsku raspravu prati teološki postskriptum ili coda, koja je pisana iz ugla hrišćanske vere, a ujedno je i poziv u tu veru. Gorazd Kocijančič se u najnovijoj knjizi, koja s Razbićem i Erotikom, politikom itd. čini filosofski sistem, usredsređuje na četiri teme: životinje, snove, jezik i ništa. Autorova izvođenja zasnivaju se na spoznanju da ja kao ipostas nisam sam svoj gospodar, da mi je vlastito biće darovano. A kao biće, koje niče iz apofatičnog Ništa, ne mogu dokraja prodreti u nedokučivost misaonih struktura koje su u osnovi svega bivajućeg. Iz te smerne ontološko-gnoseološke pozicije Kocijančič se poduhvata razmatranja savremene naučne dokse, uverenja da se stvari, kakve odista jesu, mogu pojmiti i izreći putem koji gradi nauka. Ali „štos nije u onome što govorim, nego u (samo)pozicioniranju govornika”. Moderna doksična pozicija nereflektovano upisuje ontologiju sveta u našu svakodnevnu svest. Otuda se prema životinjama i prirodi ophodimo kao da su nam sasvim na raspolaganju, snove smatramo nižim oblikom svesnosti, prouzrokovanim našim mozgom, odnosno mehanizmima nesvesnog. Povodom jezika krećemo na osi lažne dileme inatizam vs. konvencionalizam, dok Ništa, koje je temelj svega bivajućeg, neprestano negiramo. Smrt pretvaramo u događaj unutar samog sveta. Nasuprot takvom redukcionizmu novog doba Kocijančič postavlja (post)fenomenološku ipostatičku misao, koja se u odanosti totalitetu iskustva otvara za paradoks, za radikalnu Transcendenciju. Autor se pritom nadovezuje na misao Grka i svetih otaca, koji su znali da „putem askeze i molitve očišćeni noûs može ugledati logose sveta, pa čak i participirati u ‘dejstvima’ (enérgeiai) samog Boga”. – Iz pogovora U. Zabukovec Gorazd Kocijančič (1964) slovenacki filozof, pesnik, publicista i prevodilac. Od jevrejskih tekstova preveo je i komentarisao starozavetnu defterokanonsku knjigu Varuhovu i defterokanonske dodatke uz knjigu Danilovu, napisao je tekstualna objašnjenja za Knjige Makavejske u novom slovenackom standardnom prevodu Svetoga Pisma (Ljubljana 1996.), preveo je izabranu poeziju najslavnijeg srednjevekovnog jevrejskog pesnika Jehude Halevija (Ljubljana 1997) i spis Vrijeme i drugi modernog francuskogfilosofa Emanuela Levinasa (Ljubljana 1996).Plod njegovog bavljenja grčkom filosofijom je prevod i komentar Parmenidove poeme (Parmenid: Fragmenti, Maribor 1995) i Proklovih Osnova Bogoslovlja (Ljubljana 1999), a preveo je na slovenacki celokupna Platonova dela sa komentarima, zbog čega je 2005. godine po anketi Delaproglasen za licnost Slovenije.

Karakteristike proizvoda: Multimedijalni kurs - Flash MX - Macromedia Flash MX kroz 19 lekcija - Kreirajte atraktivne Web sadržaje - Kreirajte animacije i interaktivne kontrole - Uđite u svet igara i filmova Macromedia Flash MX je izuzetan alat koji vam omogućava da sa lakoćom kreirate atraktivne Web sadržaje. Ovaj kurs će vas naučiti kako se kreiraju animacije, interaktivne kontrole i sajtovi, igre i filmovi. Takođe ćete savladati upotrebu panela, unos grafike i zvuka i još mnogo toga. Sadržaj: 1.UVOD Dobrodošlica i sadržaj kursa Pregled Flash okruženja Šta je novo u Flash-u MX deo 1 Šta je novo u Flash-u MX deo 2 2.INTERFEJS I INSTALACIJA Pregled interfejsa Mreža Lenjiri i usmerivači Opcije Editing opcije 3. OSNOVE FLASH-A Vektorska vs. rasterska grafika Simboli i instance Deljene biblioteke ActionScript Pregled filmova Konvencije-zadavanja imena 4.TOOLBOX Pregled ToolBox-a Arrow Subselection Line Lasso Pen Text Tool Oval i Rectangle Pencil Brush Free Transform Fill Transform Tool Ink Bottle Paint Bucket i Eyedropper Eraser Hand i Zoom Color Selection 5.THE PANELS Pregled panela Toolbars Help paneli Library Common Libraryes Properties Align Color Mixer Color Swatches Info Scene Transform Action s Reference Debugger i Output Movie Explorer Accessibility Componen Parameters Sitespring 6.THE TIMELINE Podešavanje Timeline panela Layer-i Pregled frejmova i ključnih frejmova Rad sa frejmovima Pregled tviningovanja (Tweening) Povezivanje pokretom Povezivanje objektima Nagovestioci oblika Usmerivači kretanja Otisci objekta Labele frejma i komentari Akcije frejma Layer-i maski 7.KREIRANJE CRTEŽA Osnove crtanja i modifikovanja Modifikovanje simbola Modifikovanje instanci i gotovi objekti Transform meni Crtanje cveta 1.deo Crtanje cveta 2.deo 8.RAD SA BITMAPAMA Pregled bitmapa Modifikovanje bitmapa Iscrtavanje bitmapa 9.RAD SA VIDEOM Pregled videa Modifikovanje i kontrola 10.RAD SA TEKSTOM Pregled teksta Opcije teksta Modifikovanje teksta Tekst iz eksternih izvora 11.RAD SA ZVUKOM Importovanje i postavljanje zvuka Opcije zvuka Kompresija zvuka 12.PREGLED GRAFIKE Grafička interakcija Interakcija instanci i stekovanje Grupisanje i poravnanje 13.ARHITEKTURA FLASH-A Pregled arhitekture Flash-a Scene Video klipovi Nazivi instanci Hijerarhija u Flash-u Pristupanje Kontrola video klipova 14.INTERAKTIVNOST Dugmad (Buttons) Animirana dugmad Aktiviranje dugmadi Standradni kursori Povlačenje i otpuštanje Varijable 15.JEDNOSTAVAN FLASH SAJT Navigacioni panel Navigaciona dugmad Sadržaj - video klip Dupliciranje sadržaja Varijable i pozdravna poruka Labele frejmova Akcije prvog dugmeta Akcije dugmeta za dupliciranje Kontrola varijabli 16.JOŠ ACTIONSCRIPT-A Objekat Flash ActionScript funkcije 17.KOMPONENTE Pregled komponenti Ugrađene komponente Dodatne komponente Komponente u korisničkom formularu 18.PREDUČITAČI Pregled predučitača Jednostavan predučitač Pokazivač napretka Predučitač sa procentima 19.OPTIMIZOVANJE I PUBLIKOVANJE Dobra praksa Pregled protoka Formati za publikovanje Flash Publish Settings HTML Publish Settings HTML Code

Knjiga je potpuno nova, necitana, kao iz knjizare. Svoj među tuđima i tuđ među svojima : sudbina ruskog oficira i jugoslovenskog generala Fjodora Mahina - Andrej Vladimirovič Ganin Izdavač: Evoluta Godina izdanja: 2021 Broj strana: 464 Format: 22 cm Povez: Tvrdi Rođen je u tradicionalnoj kozačkoj oficirskoj porodici u Sibiru, napredovao je u činovima kao frontovski oficir u Prvom svetskom ratu. Po izbijanju revolucije je stupio u najcrveniju partiju – kod social-revolucionara odnosno „esera“. Posle Oktobarske revolucije je prišao boljševicima kod kojih je pravio karijeru „vojnog specijaliste“ – oficira pod komesarskom kontrolom. U novom naglom zaokretu prešao je na stranu „esera“, koji su se u tom trenutku već udružili sa belom gardom i predao je grad Ufu antiboljševičkim snagama. Bio je uspešan komandant antiboljševičkih snaga u Povolžju u leto i jesen 1918. Ipak nemirnog duha ponovo se uključio u zaveru – protiv lidera belogardejskog pokreta admirala A. V. Kolčaka i atamana A. I. Dutova, zbog čega je izgubio komandni položaj i morao je da beži iz Rusije u emigraciju. Pokušao je da se eksponuje u revolucionarnom duhu još jednom i bio je umešan u tajni rad esera na podršci Kronštatskom ustanku, pobune mornara u samom srcu boljševičke revolucije, u vojnoj luci kod Petrograda. U emigraciji skrasio se skrasio u Francuskoj ili Čehoslovačkoj – utočištima ruskih levih i „ružičastih“ emigranata, već je kao predstavnik organizacije Zemgor, koja se nalazila pod čvrstom kontrolom esera, stigao u Jugoslaviju, gde su se koncentrisali monarhistički orijentisani učesnici Građanskog rata i članovi njihovih porodica. U ovom neprijateljskom okruženju uspeo je da dobije simpatije birokrata iz centralnog aparata Ministarstva spoljnih poslova Jugoslavije, koji su mu pružali podršku dvadesetih i početkom tridesetih godina. Posle zavođenja šestojanuarske diktature sreća se ponovo okreće leđa F. J. Mahinu, koji je izgubio finansijsku podršku vlade jugoslovenskih diplomata. Utom u Beograd je stigao V. Pravdin – tajni agent sovjetske spoljnoobaveštajne službe, sa kojim je nemirni kozački pukovnik uspostavio veze, i od njega i bio vrbovan za rad u NKVD. Aktivno se bavio javnom komunističkom i prosovjetskom agitacijom sve do izbijanja Drugog svetskog rata. Okupio je oko sebe krug levičarski raspoloženih ruskih mladića, koji su postali okosnica ilegalne organizacije – Saveza Svojetskih Patriota tokom nemačke okupacije. Posle nemačke okupacije otišao je iz Beograda za Crnu Goru, i nakon toga nekoliko nedelja proveo je u štabu četničkog vođe Draže Mihailovića, Na kraju je prešao kod partizana i sve do kraja rata bio je u Vrhovnom štabu NOVJ. Napravio je vrsnu karjeru u Jugoslaviji, bio je osnivač istorijskog odeljenja VŠ NOVJ (budućeg istorijskog instituta Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije). Završio je rat sa zvanjem general-pukovnika NOVJ, bio je deo zvanične jugoslovenske delegacije u Moskvi 1945. Preminuo je u prvim mesecima posle rata. Sahranjen je u aleji narodnih heroja na Novom Groblju. Sve te ličnosti u sebi je spojio jedan čovek čiji je životni put rekonstruisan u ovoj knjizi na osnovu dokumenata ruskih i inostranih arhiva.

Knjiga je kao nova. Diana Budisavljević - Nataša Mataušić Izdavač: Laguna Godina izdanja: 2021 Broj strana: 399 Format: 25 cm Povez: Tvrdi Ko je bila, šta je uradila i zašto je osuđena na zaborav Austrijanka Diana Budisavljević, rođena Obekser (1891–1978), supruga uglednog zagrebačkog lekara Julija Budisavljevića, organizovala je tokom Drugog svetskog rata izuzetno uspešnu akciju kojom je od sigurne smrti iz ustaških logora izbavila najmanje 7000 srpske dece, organizovala njihov smeštaj i vodila detaljnu kartoteku kako bi roditelji nakon rata mogli da pronađu svoju decu. Akcija Diane Budisavljević je, po svom obimu, broju učesnika i broju spasene dece, predstavljala jednu od najsloženijih i nesumnjivo najhumanijih akcija takve vrste na području NDH i čitave okupirane Evrope. U nadasve teškim ratnim uslovima ova hrabra žena pronašla je snage da slobodno misli i pruža aktivan građanski otpor ustaškom režimu. Po postignutim rezultatima njen otpor je imao sva obeležja herojskog dela, koje je zaslužilo svoje mesto u pozitivnom istorijskom nasleđu. Ali desilo se upravo suprotno. Čim su na scenu stupile nove komunističke vlasti, toj heroini Drugog svetskog rata u potpunosti je onemogućen rad, oduzeta joj je kartoteka, a ona је potisnuta iz istorijskog sećanja. Potiskivanje zasluga Diane Budisavljević nije tipično samo za istoriografiju socijalističke Jugoslavije. U aktuelnom zamahu istorijskog revizionizma akcija spasavanja srpske dece postala je deo „humanitarne“ politike ustaškog režima, a ustaška država jedna civilizovana država koja je vodila brigu o svojim stanovnicima, pa tako i o srpskoj deci, koju je kao državne neprijatelje i „nepodobne“ elemente najpre strpala u logore, a onda ih „humano“ iz njih spasavala. Nasuprot ovom ideološkom lažiranju istorije, dugogodišnji istraživački rad istoričarke Nataše Mataušić, utemeljen na izvornoj arhivskoj građi, na dnevniku Diane Budisavljević i njenoj ostavštini, recentnoj literaturi i svedočenjima savremenika, izneo je na videlo mnoge dosad nepoznate činjenice, koje su ranije bile mistifikovane ili politizovane, i tako ispravio istorijsku nepravdu koja je učinjena ovoj velikoj humanitarki i heroini Drugog svetskog rata. Nataša Mataušić (1956, Beograd) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1983. završila je studije istorije i arheologije. Po završetku studija zapošljava se u Muzeju revolucije naroda Hrvatske kao kustoskinja u Zbirci fotografija, filmova i negativa. Stekla je 2005. stručno zvanje muzejske savetnice, a od 2016. na čelu je Sustava muzeja zadužena za sve kulturno-istorijske zbirke i istorijske zbirke. Autorika je tridesetak muzejskih izložbi, od kojih je izložba „El Shatt – zbjeg iz Hrvatske u pustinji Sinaja, 1944. – 1946.“, koju je organizatorski i stručno vodila, osvojila nagradu Hrvatskog muzejskog društva kao najbolji izložbeni projekat za 2008. godinu. Na temelju svog „Projekta transformacije Memorijalnog muzeja VŠ NOV i POJ i NKOJ u Zavičajni muzej otoka Visa“ realizovala je stalnu postavku pod nazivom „Ususret zavičajnom muzeju otoka Visa“. Koautorka je stalne postavke Memorijalnog muzeja u Jasenovcu i autorika Spomen-sobe posvećene Batinskoj bici u Batini. Predsednica je Upravnog vijeća Spomen-područja Jasenovac od 1997. i članica IHRA (Internacionalne organizacije za sjećanje na Holokaust) u MMWG-u (Radnoj grupi za memorijalne muzeje). Od 2011. članica je međunarodne ekspertske grupe za izradu nove zajedničke postavke bivših republika Jugoslavije u Državnom muzeju Aušvic-Birkenau. Aktivno je učestvovala na dvadesetak naučno-stručnih skupova koji se bave temama Drugog svetskog rata, kulturom sećanja, muzeologijom te fotografijom i filmom kao izvorima za proučavanje istorije. Autorka je više stručnih i naučnih radova te nekoliko knjiga i muzejskih kataloga, od kojih se mogu istaći: Jasenovac – radni logor i logor smrti, Zagreb, 2003, Jasenovac – Fotomonografija, Zagreb, 2008, Jasenovac – Brief History, Zagreb, 2011, Žene u logorima NDH, Zagreb, 2013, Fond filmske građe u Zbirci fotografija, filmova i negativa, Zagreb, 2004, El Shatt – zbjeg iz Hrvatske u pustinji Sinaja 1944. – 1946., Zagreb, 2008. Objavila je 2016. naučni recenzirani članak „Diana Budisavljević: The Silent Truth“ u Revolutionary Totalitarianism, Pragmatic Socialism, Transition. Volume one: Tito’s Yugoslavia, Stories Untold. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 3. februara 2020. odbranila je doktorsku disertaciju „Diana Budisavljević i građanska akcija spašavanja djece – žrtava ustaškog režima“.

K283 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ponos vragova Darko Macan (Zagreb, rujan 1966.) je hrvatski romanopisac i autor stripa. Diplomirao je povijest i arheologiju 1994. godine na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a pisanjem se profesionalno bavi od 1986. g. Stripom se počeo baviti u osnovnoj školi, a profesionalno za vrijeme studija: u siječnju 1988. objavljuje prve gegove `Bočka` i prve stranice licencnog `Toma i Jerrya`. Slijede, uz brojne kraće stripove, `Kolumbo` u Večernjem listu, `Salomon` u sarajevskoj Nedjelji, `Walter Egg` u Patku i Kvadratu, `Volim TV` u Glasu Slavonije, `Pirati` (prekrštavani u `Surfere` i `Hakere`) u nekoliko časopisa te, od 1992, `Borovnica` u Modroj lasti. Usporedo s crtanjem, počinje pisati strip scenarije za domaće i inozemne izdavače. Među potonjima ističu se za nagradu Eisner nominirani `Grendel Tales` (s crtežima Edvina Biukovića) te scenariji u okviru serija `Tarzan` (crteži Igora Kordeja), `Star Wars`, `Hellblazer`, `Sandman Presents`, `Captain America`, `Soldier X`, `Donald Duck` i `Mickey Mouse`. Od scenarija za hrvatsko tržište valja spomenuti serijale `Svebor i Plamena` (u Modroj lasti, crteži Gorana Sudžuke i Matije Pisačića), `Saša` (u Frci, crteži Gorana Sudžuke i Roberta Solanovića), `Komarac` (u Zvrku, crteži Štefa Bartolića), `Mister Mačak` (u Prvom izboru, crteži Roberta Solanovića) te `Dick Long` (U Playboyu, crteži Štefa Bartolića). Godine 1995. dobio je dvije nagrade vinkovačkog Salona stripa za scenarij, a 2001. g. je bio još jednom nominiran za Eisnera, za kratku priču `A Prayer to the Sun` (crteži Edvina Biukovića). Paralelno se baveći prozom, Macan je objavio četrdesetak priča (većinom žanra znanstvene fantastike), za koje je četiri puta nagrađen nagradom SFERA. S Tatjanom Jambrišak uredio je sedam zbirki hrvatske znanstvene fantastike. Piše romane za djecu od kojih je prvi, `Knjige lažu!` dobio državnu nagradu `Grigor Vitez` kao najbolja knjiga za djecu, a 2008. godine dobio je SFERU za roman `Dlakovuk`. Urednik je strip časopisa Q strip. Bibliografija Bočko Dlakovuk i nagrada SFERA Stripovi Scenarist i crtač Bočko (svezak; samizdat, 1992.) Čubi i Ćebe (mini; samizdat, 1997.) Borovnica (album; Školska knjiga, 1998.) Spiro Spermij (mini; samizdat, 1999.) Borovnica 2: Borovnica protiv Paje Pauka (Mentor, 2005.) Kolumbo (sabrano izdanje; Mentor, 2007.) Pirati: Cio svijet na internet! (sabrano izdanje; Mentor, 2007.) Borovnica 3: Borovnica predvodi čopor (Mentor, 2008.) Scenarist Citati (album s Edvinom Biukovićem; Stripagent, 1993., 2000.) Strossmayer (album s Radovanom Devlićem i Dušanom Gačićem; Glas koncila, 1993.) Grendel Tales: Devils and Deaths (album s Edvinom Biukovićem; Dark Horse, 1996. prevedeno 2003. kao Ponos vragova; Nacional, 2003.) X-Wing: The Phantom Affair (album s Mikeom Stackpoleom i Edvinom Biukovićem; Dark Horse, 1997.) Tarzan: Carson of Venus (album s Igorom Kordejem; Dark Horse, 1999.) Star Wars: Vader`s Quest (album s Daveom Gibbonsom; Dark Horse, 2000.) Star Wars: Chewbacca (album s desetak crtača; Dark Horse, 2001.) Komarac: Prop`o plan (album sa Štefom Bartolićem; Profil, 2001.) Star Wars: Jedi vs Sith (album s Ramonom Bachsom; Dark Horse, 2002.) La Bete Noire 1-5 (svesci s Milanom Jovanovićem; Drugi pogled, 2001/2.) Mister Mačak (album s Robertom Solanovićem i Tihomirom Tikulinom; Bookglobe, 2002.) Cable: The End (album s Igorom Kordejem, Davidom Tischmannom i Mikeom Huddlestoneom; Marvel, 2003.) Svebor i Plamena 1 i 2 (s Goranom Sudžukom i Matijom Pisačićem, sabrano i objavljeno u integralnoj verziji; Fibra, 2007.) Mali Guj i njegov Zmuj (s Franom Petrušom; Mentor, 2008.) Hrvatski velikani (s raznim crtačima; Astoria, 2007.-2008.) Proza Knjige lažu! (roman; Znanje, 1997.) Ona koju vole bogovi (roman s Tatjanom Jambrišak, Goranom Konvičnim i Damirom Starešinićem, u zbirci Zagreb 2014; SFERA, 1998.) Koža boje masline (kratki SF roman, u zbirci Dvije tisuće šarenih aliena; SFERA, 2000.) Pavo protiv Pave (roman, Mozaik knjiga, 2002.; nagrada Grigor Vitez) Teksas Kid (i još neka moja braća) (priče; Biblioteka Sfera, Mentor, 2003.) Žuta minuta (Rock `n` roll bajka; Autorska kuća, Zagreb, 2005.; nagrada Grigor Vitez) Stripocentrik (Kvintalove tjedne kartice) (esejistička proza; Mentor, 2005.) Dlakovuk (roman za djecu; Knjiga u centru, 2007.) Macan čita - Obdukcija SF žanra u Hrvata (kritike; Mentor, 2007.) Hrvatski strip 1945.-54. (Mentor, 2007.) Urednik izdanja Q strip Duboko i slano Biblioteka Sfera Biblioteka Q Stripovi za djecu XXI. stoljeća Fantastične priče za djecu XII. stoljeća Hrvatski velikani Edvin `Eddy` Biuković (Zagreb, 22. lipnja 1969. - Zagreb, 5. prosinca 1999.), hrvatski autor stripa. Životopis Prvi strip, `Dokaz`, objavio je na osamnaesti rođendan, 1987. u `Patku`, gdje je kasnije kreirao i popularog Salvatorea, strip o malom gubavcu koji stalno gubi dijelove tijela. Nakon odslužene vojske i kratkotrajnog rada za gornjemilanovačke `Dečje novine` (za koje je nacrtao dvadesetak stranica nikad dovršenog stripa `Glad`), Eddy je oko dvije godine povremeno radio za njemački časopis `Gespenster`. Priče koje je za taj časopis radio s Darkom Macanom, kao i druge njihove suradnje, sabrane su albumu `Citati`, objavljenom u dva izdanja, 1993. i 2000. godine. Od 1992. do 1994. g. u Modroj lasti crtao je strip `Koko` po popularnim romanima Ivana Kušana. Dvije epizode tog stripa, `Ljubav ili smrt` te `Koko u Parizu` sabrane su 2000. u album `Koko`. U isto vrijeme za fanzin `Endem` stvorio je novu geg-seriju `Funny Comix`, pod pseudonimom Pepe Orbito. Od 1993. radio je mahom za američke izdavače, crtajući serije `Grendel Tales`: Devils & Deaths te Grendel Tales:Devil`s Choices (scenarij Darka Macana, album objavljen 1996.), `X-Wing Rogue Squadron`: The Phantom Affair (scenarij Darka Macana, album 1997.), Star Wars: The Last Command (scenarij Mikea Barona po romanu Timothya Zahna, album 1999.) i Human Target (scenarij Petera Milligana, album 2000.), te niz kraćih stripova u izdanjima poput `Strange Adventures` i `Weird War Tales Special`. Bavio se i animacijom te ilustracijom. Kao najbolji mladi autor nagrađen je 1992. na vinkovačkom Salonu stripa, a 1995. je dobio nagradu `Russ Manning` kao crtač koji najviše obećava. Bio je jedan od najuspješnijih hrvatskih autora stripa, ali je preminuo mlad ne napunivši ni 30 godina. Umro je u Zagrebu, nakon kratke i teške bolesti.

K20 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Igor Kordej (Zagreb, 23. lipnja 1957.) hrvatski je crtač stripa, scenarist, ilustrator, grafički dizajner i scenograf. Pohađao je zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti, grafički odsjek (1972. – 1977.) i Akademiju likovnih umjetnosti, grafički odsjek (1977. – 1979.). Novi kvadrat Od svoje osamnaeste godine profesionalno se bavi grafičkim dizajnom, a od svoje devetnaeste godine stripom, postavši članom grupe crtača stripa Novi kvadrat (1976. – 1979.),[2] u okviru koje objavljuje stripove u mnogim omladinskim časopisima toga doba (Polet, Vidici, Studentski list, Pitanja). Grupa Novi kvadrat 1979. godine dobiva vrlo prestižnu jugoslavensku Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Studio SLS Početkom osamdesetih Kordej se ponovo udružuje s Mirkom Ilićem u studiju SLS (kratica za “Sporo, loše i skupo”) i usredotočuje se uglavnom na izradu omota za albume jugoslavenskih pop-izvođača. Nakon prekida suradnje nastavlja sa samostalnom karijerom u jugoslavenskim časopisima glavne struje (Start, Studio, Fokus, Arena) na polju ilustracije i grafičkog oblikovanja, kreirajući naslovnice, filmske[3] i kazališne plakate,[4] logotipe i omote za albume pop-glazbe.[5][6] Rad za inozemno tržište Od 1986. godine nadalje prisutan je na europskom tržištu stripa u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, a od 1989. i na američkom tržištu (Heavy Metal Magazine). Iz tog perioda najznačajnije je djelo album Les cinq saisons – Automne (scenarist je Nenad Mikalački Django), koji je 1990. objavio francuski izdavač Dargaud.[7] Taj album je u Francuskoj uredbom Ministarstva kulture uvršten u sve javne knjižnice kao djelo od iznimnog kulturološkog značaja, a 2011. uvršten je i u knjigu Paula Gravetta 1001 Comics You Must Read Before You Die.[8] Kordej 1988. godine seli se iz Zagreba u istarski gradić Grožnjan i tamo, s prekidima, provodi gotovo desetljeće. Prvih nekoliko godina kao crtač i supervizor u okviru lokalnog dizajnerskog studija predvodi grupu od preko 20 crtača i scenarista s prostora bivše Jugoslavije (među kojima su mladi Darko Macan, Edvin Biuković i Goran Sudžuka, ali i veterani Radovan Devlić i Dragan Filipović Fipa) u izradi stripova i dizajna za njemačko tržište. Rad u inozemstvu U ljeto 1991. na poziv kompanije Semic International odlazi u Dansku i tamo živi gotovo godinu dana radeći na produkciji strip-serijala Tarzan za američko tržište (izdavač Malibu Comics). Godine 1997. Kordej se seli u Kanadu na poziv tvrtke Digital Chameleon, u kojoj se zaposlio kao kreativni direktor. Zbog nesuglasica s upravom nakon osam mjeseci napušta Digital Chameleon te ponovo postaje slobodni umjetnik. Marvel Njegov rad za američkog izdavača Marvel dijeli se u dvije faze. Prva faza traje od 1994. do 1996. godine; u tom razdoblju Kordej proizvodi niz ručno slikanih stripova za serijal Tales of the Marvels. Glavni urednik serijala je Marcus McLaurin. U isto vrijeme Kordej paralelno radi stripove i za izdavačku kuću Dark Horse. Druga faza počinje 2001. godine, kad na poziv tadašnjeg glavnog urednika Joea Quesade Kordej počinje raditi na serijalima Cable i New X-Men. Ubrzo nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. unutar Marvela provedena je akcija u kojoj su brojni crtači ilustrirali tu temu. Ilustracije su ubrzo prodane na javnoj dražbi, a sav prilog išao je porodicama poginulih. Kordejevu ilustraciju Pennsylvania Plane kupila je Kongresna knjižnica u SAD-u.[9] Već sljedeće godine (2002.) potpisuje ekskluzivni ugovor s Marvelom. Ipak, poznat kao vrlo brz crtač, urednici mu daju veliku količinu posla i naposljetku uzrokuje razočaranje obožavatelja zbog sve površnije izvedbe.[10][11] Suradnja s Marvelom završava u travnju 2004., kad Kordej dobiva otkaz. Delcourt Taj čin, međutim, otvara novo poglavlje u njegovom stvaralaštvu jer već dva mjeseca kasnije potpisuje prve ugovore za Editions Delcourt i nastavlja plodnu suradnju s tim francuskim izdavačem do danas. U posljednjih petnaest godina, ritmom od 4–5 albuma godišnje (zaključno sa 2019.), objavio je sedamdesetak albuma na frankofonskom tržištu,[12] od kojih je samo serijal “Tajna povijest” prodan u preko 1,000.000 primjeraka. Ilustracija i grafički dizajn Svih godina, paralelno uz rad na stripu, Kordej se nastavlja baviti ilustracijom i grafičkim dizajnom. Domaćoj je publici poznat Kordejev rad za zagrebački Algoritam – u periodu od 1993. do 2013. godine izrađuje preko 150 naslovnica za Algoritmove knjige. Grafičkim se dizajnom bavi za tržište frankofonskih zemalja i regije bivše Jugoslavije, a povremeno se kao ilustrator pojavljuje i na američkom tržištu. Godine 2006. godine Kordej se vraća u Hrvatsku. Stil Kordejev je repertoar crtačkih i slikarskih tehnika vrlo raznolik. Stripove radi u tehnici olovke, tuša, akvarela i gvaša, a ilustracije u tehnikama tuša, akvarela, gvaša, akrilika, kolaža, airbrusha i digitalnog slikanja u Adobe Photoshopu. Recepcija Igor Kordej na Festivalu BD Buc 2017. godine Kordejevi stripovi do sada su prevedeni na francuski, engleski, njemački, španjolski, talijanski, srpski, mađarski i turski jezik. Njegovi radovi, između ostalih, nalaze se i u kolekcijama Kongresne knjižnice u SAD-u, Lucasfilmu (CA) i Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMa). Nagrade i priznanja 1986. najbolji strip, časopis Mladost, Beograd – Zvjezdana prašina 1987. SFERA za najbolji strip, Zagreb[13] 1995. SFERA za najbolju ilustraciju, Zagreb[14] 1996. SFERA za najbolju ilustraciju u boji, Zagreb[15] 2000. Nagrada Haxtur, najbolji crtač po glasanju publike, Gijón, Španolska – Batman/Tarzan – The Claws of the Catwoman[16] 2005. Nagrada Haxtur, najbolji crtač, Gijón, Španjolska – serijal X-treme X-Men – Storm: The Arena[17] 2006. nominacije za Eisner i Harvey, nagrade za najbolji kratki serijal, simultano u SAD i Kanadi – Smoke[18] 2007. nagrada publike za najboljeg crtača, Reims, Francuska 2009. nagrada za doprinos stripu, FraMaFu festival, Dani stripa u Virovitici[19] 2009. Glyph nagrada, za najbolju naslovnicu, Philadelphia, SAD – serijal Unknown soldier[20] 2010. nominacija za Eagle Award, za najbolji strani strip, Bristol, Engleska – serijal Tajna povijest[21] 2010. nagrada publike, Avilés, Španjolska – Persona mas nocturna 2011. nagrada Marulo, za najbolju kazališnu scenografiju (s Valentinom Crnković), 21. Marulićevi dani, Split – predstava Čudo u Poskokovoj dragi[22] 2013. Vitez reda umjetnosti i književnosti (Ordre des arts et des lettres), Ministarstvo kulture Francuske[23] 2013. počasni član ULUPUH-a, Zagreb[24] Djela Europsko tržište (prva izdanja) Albumi Del mismo lado (s Mirkom Ilićem; Toutain, 1987.) La Saga de Vam #1-3 (Les Humanoïdes Associés, 1987. – 1988.) Stranac (Kondor, 1990.) Zvijezde (Kondor, 1990.) Metro (Kondor, 1990.) Les cinq saisons – Automne (Dargaud, 1990.) Diosamante (Les Humanoïdes Associés, 2002.) L`Histoire Secrète #1-2 & 6-35 (Delcourt, 2005. – 2019; serija traje) Empire #1-4 (Delcourt, 2007. – 2016.) Taras Boulba #1-2 (Delcourt, 2008.) Le Cœur des Batailles #1-2 (Delcourt, 2008.) Keltos #1-2, (Delcourt 2007. – 2008.) L`Idole et le Fléau #1- 2 (12 bis, 2009.) Vam (crno/bijela kolekcija; Marketprint, 2010.) U zoni sumraka (kolekcija; Kvadrat, 2010.) Vam (definitivna kolor kolekcija; Fibra, 2011.) Zvijezde (definitivna kolekcija, Fibra, 2011.) Les 30 Deniers #1-5 (Delcourt, 2014. – 2016.) Nous, les morts #1-4 (Delcourt, 2015.) Tarzan / Reke krvi (System comics, 2015.) Déjà vu (Kvadrat, 2015.) Jour J #12, 15, 24, 29-31 (Delcourt, 2013. – 2017.) Marshal Bass #1-5 (Delcourt, 2017. – 2019.; serija traje) Colt & Pepper #1 (Delcourt, 2020.) Naslovnice Stripoteka (Marketprint, 1984.) Spunk novosti #36 (Marketprint, 1985.) Patak #3 (Vinkovci, 1986.) Hrvatski Velikani #1, 3 (Astoria, 2007.) Američko tržište (prva izdanja) (naslovi označeni zvjezdicama su se pojavili i na francuskom tržištu) Dark Horse Comics Edgar Rice Burroughs` Tarzan: A Tale of Mugambi (1995.) A Decade of Dark Horse (1996.) Predator: Kindred #1-4 (1996. – 1997.) Aliens: Havoc #1 (1997.) Star Wars: Droids – The Protocol Offensive (1997.) Edgar Rice Burroughs` Tarzan: Carson of Venus #1-4 (1998.) Star Wars Tales #1 (1999.)* Tarzan/Batman: Claws of the Catwoman #1-4 (1999.)* Edgar Rice Burroughs` Tarzan: The Rivers of Blood #1-4 (1999. – 2000.) Star Wars: Chewbacca #1 (2000.) IDW Publishing Smoke #1-3* (2005.) Heavy Metal magazine The Wall (1989.) Five seasons: Autumn (1992.) Wanderer (1994.) Tumbleweed (1994.) Marvel Comics Conspiracy #1-2 (1998.) Heroes #1 (2001.) Cable #97-105, 107 (2001. – 2002.)* New X-Men #119-120, 124-125, 128-130 (2001. – 2002.)* Moment of Silence #1 (2002.) Black Widow: Pale Little Spider #1-3 (2002.)* Captain America Vol. 3 #50 (2002.) Soldier X #1-8 (2002. – 2003.)* X-Treme X-Men #25-46 (2003. – 2004.)* Naslovnice The Real Adventures of Jonny Quest #3 (Dark Horse, 1996.) Predator: Kindred #1-4 (Dark Horse, 1996. – 1997.) Predator vs. Judge Dredd #3 (Dark Horse, 1997.) Classic Star Wars: Han Solo at Stars` End #1 (Dark Horse, 1997.) Star Wars: Tales of the Jedi — Redemption #1-5 (Dark Horse, 1998.) Star Wars Special #1 (Dark Horse, 1998.) Angel: The Curse #1, 3 (IDW Publishing, 2005.) Unknown Soldier Vol. 4 , #1-6 (Vertigo, 2008. – 2009.) Detective Comics #1018 (DC Comics, 2020.) Odabrane kolekcije/grafičke novele na američkom tržištu Batman/Tarzan: Claws of the Cat-woman (Dark Horse, 2000.) Star Trek: The Gorn Crisis (WildStorm, 2000.) X-Treme X-Men Vol. 5: God Loves, Man Kills (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 6: Intifada (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 7: Storm / The Arena (Marvel, 2004.) X-Treme X-Men Vol. 8: Prisoner of fire (Marvel, 2004.) Smoke (IDW, 2005.) New X-Men: New Worlds (Marvel, 2006.) The Secret History Omnibus #1-3 (Archaia, 2010. – 2014.) Marvels Companion (Marvel, 2014.) Cable: Soldier X (Marvel, 2018.)

K20 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Igor Kordej (Zagreb, 23. lipnja 1957.) hrvatski je crtač stripa, scenarist, ilustrator, grafički dizajner i scenograf. Pohađao je zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti, grafički odsjek (1972. – 1977.) i Akademiju likovnih umjetnosti, grafički odsjek (1977. – 1979.). Novi kvadrat Od svoje osamnaeste godine profesionalno se bavi grafičkim dizajnom, a od svoje devetnaeste godine stripom, postavši članom grupe crtača stripa Novi kvadrat (1976. – 1979.),[2] u okviru koje objavljuje stripove u mnogim omladinskim časopisima toga doba (Polet, Vidici, Studentski list, Pitanja). Grupa Novi kvadrat 1979. godine dobiva vrlo prestižnu jugoslavensku Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Studio SLS Početkom osamdesetih Kordej se ponovo udružuje s Mirkom Ilićem u studiju SLS (kratica za “Sporo, loše i skupo”) i usredotočuje se uglavnom na izradu omota za albume jugoslavenskih pop-izvođača. Nakon prekida suradnje nastavlja sa samostalnom karijerom u jugoslavenskim časopisima glavne struje (Start, Studio, Fokus, Arena) na polju ilustracije i grafičkog oblikovanja, kreirajući naslovnice, filmske[3] i kazališne plakate,[4] logotipe i omote za albume pop-glazbe.[5][6] Rad za inozemno tržište Od 1986. godine nadalje prisutan je na europskom tržištu stripa u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, a od 1989. i na američkom tržištu (Heavy Metal Magazine). Iz tog perioda najznačajnije je djelo album Les cinq saisons – Automne (scenarist je Nenad Mikalački Django), koji je 1990. objavio francuski izdavač Dargaud.[7] Taj album je u Francuskoj uredbom Ministarstva kulture uvršten u sve javne knjižnice kao djelo od iznimnog kulturološkog značaja, a 2011. uvršten je i u knjigu Paula Gravetta 1001 Comics You Must Read Before You Die.[8] Kordej 1988. godine seli se iz Zagreba u istarski gradić Grožnjan i tamo, s prekidima, provodi gotovo desetljeće. Prvih nekoliko godina kao crtač i supervizor u okviru lokalnog dizajnerskog studija predvodi grupu od preko 20 crtača i scenarista s prostora bivše Jugoslavije (među kojima su mladi Darko Macan, Edvin Biuković i Goran Sudžuka, ali i veterani Radovan Devlić i Dragan Filipović Fipa) u izradi stripova i dizajna za njemačko tržište. Rad u inozemstvu U ljeto 1991. na poziv kompanije Semic International odlazi u Dansku i tamo živi gotovo godinu dana radeći na produkciji strip-serijala Tarzan za američko tržište (izdavač Malibu Comics). Godine 1997. Kordej se seli u Kanadu na poziv tvrtke Digital Chameleon, u kojoj se zaposlio kao kreativni direktor. Zbog nesuglasica s upravom nakon osam mjeseci napušta Digital Chameleon te ponovo postaje slobodni umjetnik. Marvel Njegov rad za američkog izdavača Marvel dijeli se u dvije faze. Prva faza traje od 1994. do 1996. godine; u tom razdoblju Kordej proizvodi niz ručno slikanih stripova za serijal Tales of the Marvels. Glavni urednik serijala je Marcus McLaurin. U isto vrijeme Kordej paralelno radi stripove i za izdavačku kuću Dark Horse. Druga faza počinje 2001. godine, kad na poziv tadašnjeg glavnog urednika Joea Quesade Kordej počinje raditi na serijalima Cable i New X-Men. Ubrzo nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. unutar Marvela provedena je akcija u kojoj su brojni crtači ilustrirali tu temu. Ilustracije su ubrzo prodane na javnoj dražbi, a sav prilog išao je porodicama poginulih. Kordejevu ilustraciju Pennsylvania Plane kupila je Kongresna knjižnica u SAD-u.[9] Već sljedeće godine (2002.) potpisuje ekskluzivni ugovor s Marvelom. Ipak, poznat kao vrlo brz crtač, urednici mu daju veliku količinu posla i naposljetku uzrokuje razočaranje obožavatelja zbog sve površnije izvedbe.[10][11] Suradnja s Marvelom završava u travnju 2004., kad Kordej dobiva otkaz. Delcourt Taj čin, međutim, otvara novo poglavlje u njegovom stvaralaštvu jer već dva mjeseca kasnije potpisuje prve ugovore za Editions Delcourt i nastavlja plodnu suradnju s tim francuskim izdavačem do danas. U posljednjih petnaest godina, ritmom od 4–5 albuma godišnje (zaključno sa 2019.), objavio je sedamdesetak albuma na frankofonskom tržištu,[12] od kojih je samo serijal “Tajna povijest” prodan u preko 1,000.000 primjeraka. Ilustracija i grafički dizajn Svih godina, paralelno uz rad na stripu, Kordej se nastavlja baviti ilustracijom i grafičkim dizajnom. Domaćoj je publici poznat Kordejev rad za zagrebački Algoritam – u periodu od 1993. do 2013. godine izrađuje preko 150 naslovnica za Algoritmove knjige. Grafičkim se dizajnom bavi za tržište frankofonskih zemalja i regije bivše Jugoslavije, a povremeno se kao ilustrator pojavljuje i na američkom tržištu. Godine 2006. godine Kordej se vraća u Hrvatsku. Stil Kordejev je repertoar crtačkih i slikarskih tehnika vrlo raznolik. Stripove radi u tehnici olovke, tuša, akvarela i gvaša, a ilustracije u tehnikama tuša, akvarela, gvaša, akrilika, kolaža, airbrusha i digitalnog slikanja u Adobe Photoshopu. Recepcija Igor Kordej na Festivalu BD Buc 2017. godine Kordejevi stripovi do sada su prevedeni na francuski, engleski, njemački, španjolski, talijanski, srpski, mađarski i turski jezik. Njegovi radovi, između ostalih, nalaze se i u kolekcijama Kongresne knjižnice u SAD-u, Lucasfilmu (CA) i Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMa). Nagrade i priznanja 1986. najbolji strip, časopis Mladost, Beograd – Zvjezdana prašina 1987. SFERA za najbolji strip, Zagreb[13] 1995. SFERA za najbolju ilustraciju, Zagreb[14] 1996. SFERA za najbolju ilustraciju u boji, Zagreb[15] 2000. Nagrada Haxtur, najbolji crtač po glasanju publike, Gijón, Španolska – Batman/Tarzan – The Claws of the Catwoman[16] 2005. Nagrada Haxtur, najbolji crtač, Gijón, Španjolska – serijal X-treme X-Men – Storm: The Arena[17] 2006. nominacije za Eisner i Harvey, nagrade za najbolji kratki serijal, simultano u SAD i Kanadi – Smoke[18] 2007. nagrada publike za najboljeg crtača, Reims, Francuska 2009. nagrada za doprinos stripu, FraMaFu festival, Dani stripa u Virovitici[19] 2009. Glyph nagrada, za najbolju naslovnicu, Philadelphia, SAD – serijal Unknown soldier[20] 2010. nominacija za Eagle Award, za najbolji strani strip, Bristol, Engleska – serijal Tajna povijest[21] 2010. nagrada publike, Avilés, Španjolska – Persona mas nocturna 2011. nagrada Marulo, za najbolju kazališnu scenografiju (s Valentinom Crnković), 21. Marulićevi dani, Split – predstava Čudo u Poskokovoj dragi[22] 2013. Vitez reda umjetnosti i književnosti (Ordre des arts et des lettres), Ministarstvo kulture Francuske[23] 2013. počasni član ULUPUH-a, Zagreb[24] Djela Europsko tržište (prva izdanja) Albumi Del mismo lado (s Mirkom Ilićem; Toutain, 1987.) La Saga de Vam #1-3 (Les Humanoïdes Associés, 1987. – 1988.) Stranac (Kondor, 1990.) Zvijezde (Kondor, 1990.) Metro (Kondor, 1990.) Les cinq saisons – Automne (Dargaud, 1990.) Diosamante (Les Humanoïdes Associés, 2002.) L`Histoire Secrète #1-2 & 6-35 (Delcourt, 2005. – 2019; serija traje) Empire #1-4 (Delcourt, 2007. – 2016.) Taras Boulba #1-2 (Delcourt, 2008.) Le Cœur des Batailles #1-2 (Delcourt, 2008.) Keltos #1-2, (Delcourt 2007. – 2008.) L`Idole et le Fléau #1- 2 (12 bis, 2009.) Vam (crno/bijela kolekcija; Marketprint, 2010.) U zoni sumraka (kolekcija; Kvadrat, 2010.) Vam (definitivna kolor kolekcija; Fibra, 2011.) Zvijezde (definitivna kolekcija, Fibra, 2011.) Les 30 Deniers #1-5 (Delcourt, 2014. – 2016.) Nous, les morts #1-4 (Delcourt, 2015.) Tarzan / Reke krvi (System comics, 2015.) Déjà vu (Kvadrat, 2015.) Jour J #12, 15, 24, 29-31 (Delcourt, 2013. – 2017.) Marshal Bass #1-5 (Delcourt, 2017. – 2019.; serija traje) Colt & Pepper #1 (Delcourt, 2020.) Naslovnice Stripoteka (Marketprint, 1984.) Spunk novosti #36 (Marketprint, 1985.) Patak #3 (Vinkovci, 1986.) Hrvatski Velikani #1, 3 (Astoria, 2007.) Američko tržište (prva izdanja) (naslovi označeni zvjezdicama su se pojavili i na francuskom tržištu) Dark Horse Comics Edgar Rice Burroughs` Tarzan: A Tale of Mugambi (1995.) A Decade of Dark Horse (1996.) Predator: Kindred #1-4 (1996. – 1997.) Aliens: Havoc #1 (1997.) Star Wars: Droids – The Protocol Offensive (1997.) Edgar Rice Burroughs` Tarzan: Carson of Venus #1-4 (1998.) Star Wars Tales #1 (1999.)* Tarzan/Batman: Claws of the Catwoman #1-4 (1999.)* Edgar Rice Burroughs` Tarzan: The Rivers of Blood #1-4 (1999. – 2000.) Star Wars: Chewbacca #1 (2000.) IDW Publishing Smoke #1-3* (2005.) Heavy Metal magazine The Wall (1989.) Five seasons: Autumn (1992.) Wanderer (1994.) Tumbleweed (1994.) Marvel Comics Conspiracy #1-2 (1998.) Heroes #1 (2001.) Cable #97-105, 107 (2001. – 2002.)* New X-Men #119-120, 124-125, 128-130 (2001. – 2002.)* Moment of Silence #1 (2002.) Black Widow: Pale Little Spider #1-3 (2002.)* Captain America Vol. 3 #50 (2002.) Soldier X #1-8 (2002. – 2003.)* X-Treme X-Men #25-46 (2003. – 2004.)* Naslovnice The Real Adventures of Jonny Quest #3 (Dark Horse, 1996.) Predator: Kindred #1-4 (Dark Horse, 1996. – 1997.) Predator vs. Judge Dredd #3 (Dark Horse, 1997.) Classic Star Wars: Han Solo at Stars` End #1 (Dark Horse, 1997.) Star Wars: Tales of the Jedi — Redemption #1-5 (Dark Horse, 1998.) Star Wars Special #1 (Dark Horse, 1998.) Angel: The Curse #1, 3 (IDW Publishing, 2005.) Unknown Soldier Vol. 4 , #1-6 (Vertigo, 2008. – 2009.) Detective Comics #1018 (DC Comics, 2020.) Odabrane kolekcije/grafičke novele na američkom tržištu Batman/Tarzan: Claws of the Cat-woman (Dark Horse, 2000.) Star Trek: The Gorn Crisis (WildStorm, 2000.) X-Treme X-Men Vol. 5: God Loves, Man Kills (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 6: Intifada (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 7: Storm / The Arena (Marvel, 2004.) X-Treme X-Men Vol. 8: Prisoner of fire (Marvel, 2004.) Smoke (IDW, 2005.) New X-Men: New Worlds (Marvel, 2006.) The Secret History Omnibus #1-3 (Archaia, 2010. – 2014.) Marvels Companion (Marvel, 2014.) Cable: Soldier X (Marvel, 2018.) Mirko Ilić (Bijeljina, BiH, 1. siječnja 1956.),[1] hrvatski i američki grafički dizajner i politički ilustrator, crtač stripa, ilustrator plakata.[2] Životopis Rodio se u Bijeljini u BiH kao dijete vojne osobe, zbog čega je često mijenjao boravište. Prvo je s obitelji preselio u Sloveniju u Maribor, u kojem je završio prva dva razreda osnovne škole. U Zagrebu je pošao u treći razred osnovne, pa se opet vratio u Bijeljinu, a nakon petog razreda na duže je vrijeme u Zagrebu, gdje je proveo svoje formativne godine odrastanja. Završio zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti.[1] Radio je u Zagreb filmu, reklame za Podravku i Standard konfekciju, naslovnice časopisa, strip je objavio prvi put 1976. u Studentskom listu, poslije je bio urednik stripa i ilustracije u Poletu i dr. U Poletu je okupio svoje kolege strip-crtače Igora Kordeja, Emira Mesića i Krešimira Zimunića. Preko 30 godina živi u New Yorku živi u četvrti West Villageu omiljenoj među gay populacijom. U New Yorku je poslije otvorio svoj dizajnerski studio.[3] U Hrvatskoj s pojavom Mirka Ilića dizajner omota gramofonske ploče postao je važna karika u proizvodnji gramofonskih ploča kao umjetničkog iskaza. Vremenski to pada u vrijeme novog vala, koji je otvorio prostor slobodnim pristupima i novim imenima u dizajnu. Dotad je u najvećoj hrvatskoj izdavačkoj kući većinu dizajna pokrivao hrvatski dizajner i fotograf Ivan Ivezić. Ilić je iz ilustratora prerastao u vrsnog dizajnera, sposobnog i u neposlovno kratkom vremenu pružiti dobar proizvod naručitelju.[4] Oslikao je omote albuma Prljavog kazališta, Aerodroma, Bijelog dugmeta, Parnog valjka, Drage Mlinarca, Leba i soli, Novih fosila, Arsena Dedića, Josipe Lisac, Miše Kovača i dr. U karijeru dužoj od 40 godina već u ranijoj fazi djelovao je međunarodno i već 1986. je otišao u SAD u kojima je ostvario globalni uspjeh kao ilustrator. Radio je za New York Times, Time,[2] čiji je bio umjetnički direktor. Objavio je desetak knjiga, većinom u suautorstvu s umjetničkim direktorom, piscem i novinarom Stevenom Hellerom, svojim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom, koji mu je objavio prve radove u New York Timesu samo tjedan dana nakon što je došao u New York. Kontakte je uspostavio preko bivše supruge Slavenke Drakulić, koja ga je povezala s ljudima u SAD koji su ga uputili na prave osobe.[3] Djela su mu zastupljena u zbirkama ustanova kao što je Muzej Smithsonian i SFMOMA u San Franciscu. U newyorškom MoMA je njegovih 38 djela. Ilić je za rad dobio brojne nagrade.[5] Aktivist za prava gay populacije. Bio je vrlo aktivan na Festivalu židovskog filma – Festivala tolerancije u Zagrebu, s kojim više ne surađuje, ali je vrlo aktivan na Festivalu tolerancije u Ljubljani koji financira židovska gay zajednica.

K126 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Igor Kordej (Zagreb, 23. lipnja 1957.) hrvatski je crtač stripa, scenarist, ilustrator, grafički dizajner i scenograf. Pohađao je zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti, grafički odsjek (1972. – 1977.) i Akademiju likovnih umjetnosti, grafički odsjek (1977. – 1979.). Novi kvadrat Od svoje osamnaeste godine profesionalno se bavi grafičkim dizajnom, a od svoje devetnaeste godine stripom, postavši članom grupe crtača stripa Novi kvadrat (1976. – 1979.),[2] u okviru koje objavljuje stripove u mnogim omladinskim časopisima toga doba (Polet, Vidici, Studentski list, Pitanja). Grupa Novi kvadrat 1979. godine dobiva vrlo prestižnu jugoslavensku Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Studio SLS Početkom osamdesetih Kordej se ponovo udružuje s Mirkom Ilićem u studiju SLS (kratica za “Sporo, loše i skupo”) i usredotočuje se uglavnom na izradu omota za albume jugoslavenskih pop-izvođača. Nakon prekida suradnje nastavlja sa samostalnom karijerom u jugoslavenskim časopisima glavne struje (Start, Studio, Fokus, Arena) na polju ilustracije i grafičkog oblikovanja, kreirajući naslovnice, filmske[3] i kazališne plakate,[4] logotipe i omote za albume pop-glazbe.[5][6] Rad za inozemno tržište Od 1986. godine nadalje prisutan je na europskom tržištu stripa u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, a od 1989. i na američkom tržištu (Heavy Metal Magazine). Iz tog perioda najznačajnije je djelo album Les cinq saisons – Automne (scenarist je Nenad Mikalački Django), koji je 1990. objavio francuski izdavač Dargaud.[7] Taj album je u Francuskoj uredbom Ministarstva kulture uvršten u sve javne knjižnice kao djelo od iznimnog kulturološkog značaja, a 2011. uvršten je i u knjigu Paula Gravetta 1001 Comics You Must Read Before You Die.[8] Kordej 1988. godine seli se iz Zagreba u istarski gradić Grožnjan i tamo, s prekidima, provodi gotovo desetljeće. Prvih nekoliko godina kao crtač i supervizor u okviru lokalnog dizajnerskog studija predvodi grupu od preko 20 crtača i scenarista s prostora bivše Jugoslavije (među kojima su mladi Darko Macan, Edvin Biuković i Goran Sudžuka, ali i veterani Radovan Devlić i Dragan Filipović Fipa) u izradi stripova i dizajna za njemačko tržište. Rad u inozemstvu U ljeto 1991. na poziv kompanije Semic International odlazi u Dansku i tamo živi gotovo godinu dana radeći na produkciji strip-serijala Tarzan za američko tržište (izdavač Malibu Comics). Godine 1997. Kordej se seli u Kanadu na poziv tvrtke Digital Chameleon, u kojoj se zaposlio kao kreativni direktor. Zbog nesuglasica s upravom nakon osam mjeseci napušta Digital Chameleon te ponovo postaje slobodni umjetnik. Marvel Njegov rad za američkog izdavača Marvel dijeli se u dvije faze. Prva faza traje od 1994. do 1996. godine; u tom razdoblju Kordej proizvodi niz ručno slikanih stripova za serijal Tales of the Marvels. Glavni urednik serijala je Marcus McLaurin. U isto vrijeme Kordej paralelno radi stripove i za izdavačku kuću Dark Horse. Druga faza počinje 2001. godine, kad na poziv tadašnjeg glavnog urednika Joea Quesade Kordej počinje raditi na serijalima Cable i New X-Men. Ubrzo nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. unutar Marvela provedena je akcija u kojoj su brojni crtači ilustrirali tu temu. Ilustracije su ubrzo prodane na javnoj dražbi, a sav prilog išao je porodicama poginulih. Kordejevu ilustraciju Pennsylvania Plane kupila je Kongresna knjižnica u SAD-u.[9] Već sljedeće godine (2002.) potpisuje ekskluzivni ugovor s Marvelom. Ipak, poznat kao vrlo brz crtač, urednici mu daju veliku količinu posla i naposljetku uzrokuje razočaranje obožavatelja zbog sve površnije izvedbe.[10][11] Suradnja s Marvelom završava u travnju 2004., kad Kordej dobiva otkaz. Delcourt Taj čin, međutim, otvara novo poglavlje u njegovom stvaralaštvu jer već dva mjeseca kasnije potpisuje prve ugovore za Editions Delcourt i nastavlja plodnu suradnju s tim francuskim izdavačem do danas. U posljednjih petnaest godina, ritmom od 4–5 albuma godišnje (zaključno sa 2019.), objavio je sedamdesetak albuma na frankofonskom tržištu,[12] od kojih je samo serijal “Tajna povijest” prodan u preko 1,000.000 primjeraka. Ilustracija i grafički dizajn Svih godina, paralelno uz rad na stripu, Kordej se nastavlja baviti ilustracijom i grafičkim dizajnom. Domaćoj je publici poznat Kordejev rad za zagrebački Algoritam – u periodu od 1993. do 2013. godine izrađuje preko 150 naslovnica za Algoritmove knjige. Grafičkim se dizajnom bavi za tržište frankofonskih zemalja i regije bivše Jugoslavije, a povremeno se kao ilustrator pojavljuje i na američkom tržištu. Godine 2006. godine Kordej se vraća u Hrvatsku. Stil Kordejev je repertoar crtačkih i slikarskih tehnika vrlo raznolik. Stripove radi u tehnici olovke, tuša, akvarela i gvaša, a ilustracije u tehnikama tuša, akvarela, gvaša, akrilika, kolaža, airbrusha i digitalnog slikanja u Adobe Photoshopu. Recepcija Igor Kordej na Festivalu BD Buc 2017. godine Kordejevi stripovi do sada su prevedeni na francuski, engleski, njemački, španjolski, talijanski, srpski, mađarski i turski jezik. Njegovi radovi, između ostalih, nalaze se i u kolekcijama Kongresne knjižnice u SAD-u, Lucasfilmu (CA) i Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMa). Nagrade i priznanja 1986. najbolji strip, časopis Mladost, Beograd – Zvjezdana prašina 1987. SFERA za najbolji strip, Zagreb[13] 1995. SFERA za najbolju ilustraciju, Zagreb[14] 1996. SFERA za najbolju ilustraciju u boji, Zagreb[15] 2000. Nagrada Haxtur, najbolji crtač po glasanju publike, Gijón, Španolska – Batman/Tarzan – The Claws of the Catwoman[16] 2005. Nagrada Haxtur, najbolji crtač, Gijón, Španjolska – serijal X-treme X-Men – Storm: The Arena[17] 2006. nominacije za Eisner i Harvey, nagrade za najbolji kratki serijal, simultano u SAD i Kanadi – Smoke[18] 2007. nagrada publike za najboljeg crtača, Reims, Francuska 2009. nagrada za doprinos stripu, FraMaFu festival, Dani stripa u Virovitici[19] 2009. Glyph nagrada, za najbolju naslovnicu, Philadelphia, SAD – serijal Unknown soldier[20] 2010. nominacija za Eagle Award, za najbolji strani strip, Bristol, Engleska – serijal Tajna povijest[21] 2010. nagrada publike, Avilés, Španjolska – Persona mas nocturna 2011. nagrada Marulo, za najbolju kazališnu scenografiju (s Valentinom Crnković), 21. Marulićevi dani, Split – predstava Čudo u Poskokovoj dragi[22] 2013. Vitez reda umjetnosti i književnosti (Ordre des arts et des lettres), Ministarstvo kulture Francuske[23] 2013. počasni član ULUPUH-a, Zagreb[24] Djela Europsko tržište (prva izdanja) Albumi Del mismo lado (s Mirkom Ilićem; Toutain, 1987.) La Saga de Vam #1-3 (Les Humanoïdes Associés, 1987. – 1988.) Stranac (Kondor, 1990.) Zvijezde (Kondor, 1990.) Metro (Kondor, 1990.) Les cinq saisons – Automne (Dargaud, 1990.) Diosamante (Les Humanoïdes Associés, 2002.) L`Histoire Secrète #1-2 & 6-35 (Delcourt, 2005. – 2019; serija traje) Empire #1-4 (Delcourt, 2007. – 2016.) Taras Boulba #1-2 (Delcourt, 2008.) Le Cœur des Batailles #1-2 (Delcourt, 2008.) Keltos #1-2, (Delcourt 2007. – 2008.) L`Idole et le Fléau #1- 2 (12 bis, 2009.) Vam (crno/bijela kolekcija; Marketprint, 2010.) U zoni sumraka (kolekcija; Kvadrat, 2010.) Vam (definitivna kolor kolekcija; Fibra, 2011.) Zvijezde (definitivna kolekcija, Fibra, 2011.) Les 30 Deniers #1-5 (Delcourt, 2014. – 2016.) Nous, les morts #1-4 (Delcourt, 2015.) Tarzan / Reke krvi (System comics, 2015.) Déjà vu (Kvadrat, 2015.) Jour J #12, 15, 24, 29-31 (Delcourt, 2013. – 2017.) Marshal Bass #1-5 (Delcourt, 2017. – 2019.; serija traje) Colt & Pepper #1 (Delcourt, 2020.) Naslovnice Stripoteka (Marketprint, 1984.) Spunk novosti #36 (Marketprint, 1985.) Patak #3 (Vinkovci, 1986.) Hrvatski Velikani #1, 3 (Astoria, 2007.) Američko tržište (prva izdanja) (naslovi označeni zvjezdicama su se pojavili i na francuskom tržištu) Dark Horse Comics Edgar Rice Burroughs` Tarzan: A Tale of Mugambi (1995.) A Decade of Dark Horse (1996.) Predator: Kindred #1-4 (1996. – 1997.) Aliens: Havoc #1 (1997.) Star Wars: Droids – The Protocol Offensive (1997.) Edgar Rice Burroughs` Tarzan: Carson of Venus #1-4 (1998.) Star Wars Tales #1 (1999.)* Tarzan/Batman: Claws of the Catwoman #1-4 (1999.)* Edgar Rice Burroughs` Tarzan: The Rivers of Blood #1-4 (1999. – 2000.) Star Wars: Chewbacca #1 (2000.) IDW Publishing Smoke #1-3* (2005.) Heavy Metal magazine The Wall (1989.) Five seasons: Autumn (1992.) Wanderer (1994.) Tumbleweed (1994.) Marvel Comics Conspiracy #1-2 (1998.) Heroes #1 (2001.) Cable #97-105, 107 (2001. – 2002.)* New X-Men #119-120, 124-125, 128-130 (2001. – 2002.)* Moment of Silence #1 (2002.) Black Widow: Pale Little Spider #1-3 (2002.)* Captain America Vol. 3 #50 (2002.) Soldier X #1-8 (2002. – 2003.)* X-Treme X-Men #25-46 (2003. – 2004.)* Naslovnice The Real Adventures of Jonny Quest #3 (Dark Horse, 1996.) Predator: Kindred #1-4 (Dark Horse, 1996. – 1997.) Predator vs. Judge Dredd #3 (Dark Horse, 1997.) Classic Star Wars: Han Solo at Stars` End #1 (Dark Horse, 1997.) Star Wars: Tales of the Jedi — Redemption #1-5 (Dark Horse, 1998.) Star Wars Special #1 (Dark Horse, 1998.) Angel: The Curse #1, 3 (IDW Publishing, 2005.) Unknown Soldier Vol. 4 , #1-6 (Vertigo, 2008. – 2009.) Detective Comics #1018 (DC Comics, 2020.) Odabrane kolekcije/grafičke novele na američkom tržištu Batman/Tarzan: Claws of the Cat-woman (Dark Horse, 2000.) Star Trek: The Gorn Crisis (WildStorm, 2000.) X-Treme X-Men Vol. 5: God Loves, Man Kills (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 6: Intifada (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 7: Storm / The Arena (Marvel, 2004.) X-Treme X-Men Vol. 8: Prisoner of fire (Marvel, 2004.) Smoke (IDW, 2005.) New X-Men: New Worlds (Marvel, 2006.) The Secret History Omnibus #1-3 (Archaia, 2010. – 2014.) Marvels Companion (Marvel, 2014.) Cable: Soldier X (Marvel, 2018.) Mirko Ilić (Bijeljina, BiH, 1. siječnja 1956.),[1] hrvatski i američki grafički dizajner i politički ilustrator, crtač stripa, ilustrator plakata.[2] Životopis Rodio se u Bijeljini u BiH kao dijete vojne osobe, zbog čega je često mijenjao boravište. Prvo je s obitelji preselio u Sloveniju u Maribor, u kojem je završio prva dva razreda osnovne škole. U Zagrebu je pošao u treći razred osnovne, pa se opet vratio u Bijeljinu, a nakon petog razreda na duže je vrijeme u Zagrebu, gdje je proveo svoje formativne godine odrastanja. Završio zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti.[1] Radio je u Zagreb filmu, reklame za Podravku i Standard konfekciju, naslovnice časopisa, strip je objavio prvi put 1976. u Studentskom listu, poslije je bio urednik stripa i ilustracije u Poletu i dr. U Poletu je okupio svoje kolege strip-crtače Igora Kordeja, Emira Mesića i Krešimira Zimunića. Preko 30 godina živi u New Yorku živi u četvrti West Villageu omiljenoj među gay populacijom. U New Yorku je poslije otvorio svoj dizajnerski studio.[3] U Hrvatskoj s pojavom Mirka Ilića dizajner omota gramofonske ploče postao je važna karika u proizvodnji gramofonskih ploča kao umjetničkog iskaza. Vremenski to pada u vrijeme novog vala, koji je otvorio prostor slobodnim pristupima i novim imenima u dizajnu. Dotad je u najvećoj hrvatskoj izdavačkoj kući većinu dizajna pokrivao hrvatski dizajner i fotograf Ivan Ivezić. Ilić je iz ilustratora prerastao u vrsnog dizajnera, sposobnog i u neposlovno kratkom vremenu pružiti dobar proizvod naručitelju.[4] Oslikao je omote albuma Prljavog kazališta, Aerodroma, Bijelog dugmeta, Parnog valjka, Drage Mlinarca, Leba i soli, Novih fosila, Arsena Dedića, Josipe Lisac, Miše Kovača i dr. U karijeru dužoj od 40 godina već u ranijoj fazi djelovao je međunarodno i već 1986. je otišao u SAD u kojima je ostvario globalni uspjeh kao ilustrator. Radio je za New York Times, Time,[2] čiji je bio umjetnički direktor. Objavio je desetak knjiga, većinom u suautorstvu s umjetničkim direktorom, piscem i novinarom Stevenom Hellerom, svojim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom, koji mu je objavio prve radove u New York Timesu samo tjedan dana nakon što je došao u New York. Kontakte je uspostavio preko bivše supruge Slavenke Drakulić, koja ga je povezala s ljudima u SAD koji su ga uputili na prave osobe.[3] Djela su mu zastupljena u zbirkama ustanova kao što je Muzej Smithsonian i SFMOMA u San Franciscu. U newyorškom MoMA je njegovih 38 djela. Ilić je za rad dobio brojne nagrade.[5] Aktivist za prava gay populacije. Bio je vrlo aktivan na Festivalu židovskog filma – Festivala tolerancije u Zagrebu, s kojim više ne surađuje, ali je vrlo aktivan na Festivalu tolerancije u Ljubljani koji financira židovska gay zajednica.