Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-13 od 13 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-13 od 13
1-13 od 13 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "zeke"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Tag
Umetnost
dve notne knjige, tekst-note jednoglasne pesme za niže razrede / Titovo kolo, koračnica, u šumici, solčence zahaja, slavujak, kuca i maca, Zlatibore širi svoje grane, šuma, zima ... / spletovi dvoglasnih narodnih pesama / Pastirske pesme, pesme iz pomoravlja, pesme iz Gruže, makedonske pesme... / recitacije / Neposlušni Joca, hvalisavi Dača, svađalica Anđa... / muzički dramski prikazi / pevačko društvo, mečkari, deda zeka i vuk ... / Horske pesme / pionirski marš, dolazak proleća, uspavanka... / Rukoveti narodnih pesama/Partizanskesrpske, makedonske, slovenačke narodne pesme / Prikazi / republiko naša pod suncem slobode,mlada partizanka... / Dramski prikazi / Lovac Ćira, Prvi prijatelj, gošća... / POLItik
Dragan Teodorović Zeko EMIR KUSTURICA & THE NO SMOKING ORCHESTRA 10 godina Život je čudo M. Factory/ GMR Beograd, 2010. 350 ilustrovanih strana, tvrd povez, zaštitni omot, kvalitetan papir, veliki format + zaštitna kutija. srpski/ engleski/ francuski uporedo Ovo je ekskluzivno izdanje, fotomonografija jedne od najuspešnijih grupa sa prostora bivše Jugoslavije, benda `Zabranjeno pušenje`, koji već više od dve decenije uspešno nastupa na binama u Evropi i Svetu. Na više od 200 vrhunskih fotografija, ova monografija uspešno dočarava deo atmosfere sa njihovih mnogobrojnih koncerata. Zabranjeno pušenje Emir Kusturica & The No Smoking Orchestra EMIR KUSTURICA AND NO SMOKING ORCHESTRA
Dragan Teodorović Zeko EMIR KUSTURICA & THE NO SMOKING ORCHESTRA 10 godina Život je čudo M. Factory/ GMR Beograd, 2010. 350 ilustrovanih strana, tvrd povez, zaštitni omot, kvalitetan papir, veliki format + zaštitna kutija. srpski/ engleski/ francuski uporedo Ovo je ekskluzivno izdanje, fotomonografija jedne od najuspešnijih grupa sa prostora bivše Jugoslavije, benda `Zabranjeno pušenje`, koji već više od dve decenije uspešno nastupa na binama u Evropi i Svetu. Na više od 200 vrhunskih fotografija, ova monografija uspešno dočarava deo atmosfere sa njihovih mnogobrojnih koncerata. Zabranjeno pušenje Emir Kusturica & The No Smoking Orchestra EMIR KUSTURICA AND NO SMOKING ORCHESTRA
IZDAVAČ: DR STUDIO POVEZ: TVRDOKORIČENO sa omotom PISMO: Latinica BROJ STRANICA:160 DIMENZIJE: 34 x 25 cm GODINA IZDANJA:2007 Očuvana knjiga,unutra bez oštećenja,za očuvanost pogledajte slike u visokoj rezoluciji,na svako dodatno pitanje u vezi knjige rado ću vam odgovoriti ! Dragan Teodorović Zeko EMIR KUSTURICA & THE NO SMOKING ORCHESTRA Ovo je ekskluzivno izdanje, fotomonografija jedne od najuspešnijih grupa sa prostora bivše Jugoslavije, benda `Zabranjeno pušenje`, koji već više od dve decenije uspešno nastupa na binama u Evropi i Svetu. Na više od 200 vrhunskih fotografija, ova monografija uspešno dočarava deo atmosfere sa njihovih mnogobrojnih koncerata. Zabranjeno pušenje Emir Kusturica & The No Smoking Orchestra EMIR KUSTURICA AND NO SMOKING ORCHESTRA
Beogradsko proleće Pesme za decu (sa Beogradskog proleća 1972. i 1973. god.) Izdaju: DOM PIONIRA BEOGRADA I MIP `NOTA` KNJAŽEVAC Priprema i štampa: MIP `NOTA` KNJAŽEVAC Sadržaj: 1. Ženi se zeko ... str.4 2. Petlić ... 6 3. Vuče, vuče, bubo lenja ... 8 4. Izveštaj sa venčanja ... 10 5. Prvi proljetni dan ... 12 6. Svađalice ... 13 7. Horukijada ... 16 8. Mamin sin - Macadin ... 18 9. Devojčica i zvezda ... 21 10. Slonče ... 23 11. Gospodin Vidoje Stanić ... 26 12. Srebrna polja ... 28 13. U jednom polju jedan cvet ... 30 14. Imao sam jednog dana ... 32 15. Vreme prvih poljubaca ... 35 16. Prva ljubav ... 37 17. Šta je na kraju (Aviza festivala) ... 39 18. Ema - e -se - sa (Igra) 19. Mala zebra ... 43 20. Lako je prutu ... 45
Šahbaz Jusufović 1001 SEVDALINKA I PJESME ZA SVA VREMENA 1 i 2 tekstovi pjesama sa notnim zapisima i harmonijom Bosanski kulturni centar, Tuzla, 2016. 690 + 764 strane, tvrd povez, udžbenički format. Knjige su nove, nekorišćene. Zaštitna kutija je zadobila zanemarljivo oštećenje u uglu prilikom transporta. Sevdalinka pjesma duše i srca „Budućim pokoljenjima, ljubiteljima lijepe riječi i milozvučnih nota, za pamćenje i čuvanje od zaborava“, napisao je u uvodu svoje knjige „1001 sevdalinka i pjesme za sva vremena“ profesor Šahbaz Jusufović iz Tuzle. Zbirka pjesama je životno djelo profesora Jusufovića, koji je građu za ovu izuzetno vrijednu dvotomnu knjigu za sve Bosance i Hercegovce i brojne ljubitelje predivne sevdalinke počeo prikupljati davne 1966/67 godine, sa namjerom da pruži svoj doprinos u očuvanju kulturnog i istorijskog blaga Bosne i Hercegovine, pjesme sevdalinke, koja je u srcima i dušama svih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini, ali sve više i u zemljama regiona. Mirišljavi buket sevdaha u zbirci za sva vremena Zbirka “1001 sevdalinka i pjesme za sva vremena”sadrže zapisane i napisane sevdalinke i općeprihvaćene narodne pjesme bliske sevdalinci. One zapisane potiču od nepoznatih pjesnika sa melodijama ispjevanim od nepoznatih pjevača, čija su se poezija i melodije širile po pamćenju u narodu. Ali postoje napisane narodne pjesme veoma bliske sevdalinci, od poznatih autora, koje je izvodilo veliki broj pjevača. Opet kod nekih sevdalinki je poznat samo autor teksta ili samo autor melodije. Nažalost, do sada je vrlo mali broj onih koji su zapisivali melodiju sevdalinki, pa je veliki dio ovih bisera narodne muzike nestao i izgubljen je u vremenu. Šahbaz Jusufović kaže da se odlučio na obiman posao prikupljanja građe za knjige jer želi doprinjeti očuvanju sevdalinke i otrgnuti je od zaborava. Da knjige budu poklon budućim pokoljenjima, svim narodima u BiH i šire, da ubuduće baštine sevdalinku u izvornom obliku. U većem dijelu knjiga sadrži sevdalinke koje su zapisane, a manji je dio napisanih sevdalinki poznatih autora muzike i teksta, te neznatan broj pjesama čije su melodije i tekstovi slični sevdalinkama a koje narod voli i pjeva. Osobito se pazilo na to da pjesme budu sa kvalitenim tekstovima, razvijenim i interesantnim melodijama i bogatom harmonijom. Melodije, odnosno kajde, su zapisane uglavnom izvorno, po pjevanju najboljih pjevača poput: Zaima Imamovića, Safeta Isovića, Himze Polovine, Hamdije Šahinpašića, Zekerijaha Džezića, Huseina Kurtagića, Mustafe Ezića, Joze Krstića, Mileta Janjića, Nedžada Salkovića, Nedeljka Bilkića, Muhameda Mujkanovića, Seje Pitića, Hamida Ragipovića, Mehe Puzića, Rize Hamidovića, Mirka Rondovića, Ferida Avdića i ženskih interpretatora Zehre Deović, Nade Mamule, Bebe Selimović, Emine Zečaj, Nadežde Cmiljić, Ksenije Cicvarić, Radmile Jagodić, Zumre Mulalić, Zore Dubljević, Zekije Čuturić, Ljubice Berak, Kadire Čano, Zekije Suman, te sazlija Muhameda Mešanovića, Hašima Muharemovića, Behke i Ljuce, Avde Vrapca, Rajka Simeunovića i Avde Lemeša. Autor ističe da se na jednom mjestu nalazi veliki i mirišljavi buket najljepših pjesama koje su iznjedrili narodi Bosne i Hercegovine, sa tekstovima, melodijama i harmonijskim podlogama u izvornom obliku, onako kako su pjevane poslednjih 70 do 80 godina. Notni zapisi, melodija i tekstovi najljepših sevdalinki u „mirišljavom buketu“ dvotomne knjige profesora Šahbaza Jusufovića iz Tuzle
Dragan Teodorović Zeko TO JE BILO NEKO LEPŠE I SREĆNIJE VREME GMR, 2022. 141 strana, tvrd povez, poprečni skoro A4 format. U celofanu. Drale Janković - Zabranjeno pušenje, Emir Kusturica & TNSO Ivica Maksimović - Emir Kusturica & TNSO Faris Arapović - Zabranjeno pušenje Amir Bjelanović Tula - Merlin Aljoša Buha - Crvena jabuka Dražen Ričl - EJK, Crvena Jabuka Haris Hara Ovčina - Šareno kamenje Miroslav Miša Aleksić - Riblja čorba Boris Aranđelović - Smak Laza Ristovski - Smak, Osvajači Denis Kokanović - Mostarske kiše, Anda Edo Mulahalilović - Hari Mata Hari Emir Čolaković Emčika - Valentino Denis Čabrić - Regina Joško Gujinović -Tao Mikica Zdravković - ČBS, Vesele ‘80. Želimir Altarac Čičak Jadranka Stojaković Neno Jeleč - Bombaj Štampa, Valentino Mirsad Pašić Paja - DJ Ruždija Metanović - MMP, Divlje jagode Veso Đorem Bor Lalević Branislav Cole Kovačević Luka Bošković Mihailo Miša Blam Kemal Monteno Arsen Dedić Vladimir Savčić Čobi Dragan Stojnić Đorđe Balašević Miloš Petrović - Alhambra, Smak Dragan Markovski Šicko - Rambo Amadeus Dragoljub Đuričić - Leb i sol Margita Stefanović - EKV Milan Mladenović - EKV Dušan Dule Ercegovac - EKV Vojkan Borisavljević - dirigent, kompozitor Aleksandar Banjac - Novosadski big band Rajko Ignjatić Rale - tehničar Zoran Miladinović - tehničar Ilija Perić - tehničar Saša Kundačina - tehničar Boško Guduraš - tehničar Dalibor Keljević - tehničar Zvonko Branković - tehničar Željko Markotić Pinđo - tehničar Dominic Sonic - tehničar Laurence Ansel Mahaut - tehničar Jovan Maksimović Joco - tehničar Goran Čevajda Čavke - Električni orgazam Dragan Mitrovski - Tao Đorđe Čorić - Zemljotres Goran Jolta Jovanović - Most Dragan Stojković Fric - Mostarske kiše Adis Šukalić Šuka - Simfonijski orkestar Mostar Ristanović Rile Era - Crvena jabuka Slobodan Slobo Pecikoza - Crvena jabuka Nebojša Kepa Zulfikarpašić - Tap 011 Nenad Stefanović Japanac - Piloti
Artur Adamov (franc. Arthur Adamov; Kislovodsk, 23. avgust 1908 – Pariz, 15. mart 1970) bio je francuski književnik jermenskog porekla. Poticao je iz bogate porodice koja je posedovala naftne izvore u Kaspijskom jezeru, ali je bogatstvo ubrzo nestalo usled kockarskih dugova njegovog oca i nacionalizacije imovine nakon Oktobarske revolucije. Nakon Kislovodska, Bakua, Ženeve i Majnca nastanjuje se u Parizu, u kojem će ostati do kraja svog života. Bio je politički angažovan kao intelektualac leve političke orijentacije. Drame je počeo da piše posle Drugog svetskog rata. Napisao je komade: Parodija (1947), Invazija (1949), Veliki i mali Manevar (1950) Profesor Taran (1953), Ping-pong (1955), Paolo Paoli (1957), Proleće 71 (1960), Politika ostatka (1962), G. Umerenjak (1967), Kad bi se leto vratilo (1970). U svojim delima dramatizovao je neprekidnu, očajničku potragu čoveka za smislom. Zajedno sa Beketom i Joneskom smatra se utemeljivačem teatra apsurda. Za razliku od njih dvojice, Artur Adamov nije stekao svetsku slavu tokom života. Pored drama, napisao je nekolicinu pripovedaka, autobiografsku prozu, pozorišne članke i eseje. Adamov je bio i plodan prevodilac sa ruskog i nemačkog. Biografija Rođen je 23. avgusta 1908. u Kislovodsku u bogatoj jermenskoj porodici, koja je bila vlasnik petrolejskih izvora. U skladu sa tradicijom bogatih ruskih porodica, Adamov je obrazovan u francuskom duhu i na francuskom jeziku. Zajedno sa porodicom, kada mu je bilo četiri, preselili su se u Nemačku, a nakon izbijanja Prvog svetskog rata, prebegli su u Švajcarsku. Njegov otac, strastveni kockar, izgubio je gotovo čitavo bogatstvo u nemačkim i švajcarskim kockarnicama, a ono malo porodičnog imetka što je ostalo izgubili su usled nacionalizacije imovine posle Oktobarske revolucije. Adamov se 1924. preselio u Pariz. Siromašan i bez stalnog zaposlenja međuratne godine je proveo na margini pariskog književnog života. Sklon alkoholu i boemiji, družio se sa nadrealistima i drugim francuskim umetnicima. Posebno važna prijateljstva u ovom periodu sklopio je sa Antoninom Artoom i Martom Rober. Sa prijatljem Seržom Viktorom Aranovićem osniva časopis Discontinuité (izašao samo jedan broj) u kojem objavljuje stihove. Sa Seržom Viktorem i još nekolicinom prijatelja objavio je zbirku eseja Ispravljanje. Zbog govora upućenih protiv kolaboracionističke vlade uhapšen je 1941, da bi šest meseci proveo u koncentaracionom logoru u Arželeu. Posle oslobođenja sa Martom Rober pokrenuo je časopis L`Heure nouvelle (pojaviće se dva broja), objavio je autobiografiju Priznanje (1946) i završio svoju prvu dramu Parodija (1947), koja zbog nedostatka novca neće biti izvedena na sceni sve do 1951. U novembru 1950. Žan Mari Sero postavio je na scenu Adamovljev drugi komad Mali i veliki manevar, a samo pet dana kasnije Vilar je postavio njegov treći komad Invaziju. Adamovljeve drame su mahom imale polovičan uspeh, te je uvek imao problema da pronađe finansijska sredstva za njihovu realizaciju. Pedesetih i šezdesetih godina Adamov je napisao: Profesora Tarana, Sve protiv svih (obe drame su napisane 1951, izvedene 1953), Ping-pong (prva verzija napisana 1951, izvedena 1955), Paola Paolija (1957), Pesmu siromaha (započeta 1961, nikada nije završena), Proleće 71 (napisana 1960, izvedena 1963), Politiku ostatka (napisana 1962, izvedena 1967), G. Umerenjaka (1967) i Kad bi se leto vratilo (1968). Oženio se 1961. posle petnaestogodišnje veze sa Žeki T, poznatijom pod nadimku Bizon, a 1964. je proveo u Americi držeći predavanja o Floberu, Valeriju i modernom pozorištu. Artur Adamov je tokom čitavog života bio politički angažovan, suprostavio se saradnji sa nacistima, francuskoj represiji u Alžiru i ratu u Vijetnamu. Šezdesetih godina je sve dublje tonuo u alkoholizam i zavisnost od narkotika, te mu se zdravstvena situacija od 1965. drastično pogoršala. Umro je u Parizu 15. marta 1970, usled posledica slučajnog predoziranja Barbituratima. Poetika Dramsko stvaralaštvo Artura Adamova nastalo je pod snažnim uticajem ekspresionizma, nadrealizma, Kafkine proze i dramskog stvaralaštva Strindberga, Artoa i Brehta.[3] Njegove drame istražuju izolaciju, otuđenost i uzaludnost čoveka u potrazi za smislom.[4] On je dramatizovao ovu neprekidnu, očajničku potragu u vidu apsurdnih situacija, koje su neretko obojene crnim humorom. Ove poetičke osobenosti ga povezuju sa stvaralaštvom Beketa i Joneska. Zajedno sa njima smatra se utemeljivačem teatra apsurda. Adamovljevo stvaralaštvo se može podeliti u dve faze. U prvu fazu su uključene fatazmagorične i snolike drame, koje su pisane pod uticajem Strindberga i Artoa. Druga faza započinje dramom Ping-pong, u kojoj se, pod uticajem marksizma i Brehta, Adamov fokusirao na eksplicitnije iskazan socijalni komentar i prikazivanje društvenog zla. Prelazak iz prve faze u drugu bio je prelazak s jednog strogog frojdovskog plana individualnih košmara na socijalni plan, uz uverenje da patnja ima i socijalne uzroke i da su ti uzroci uklonjivi. Sa stanovišta stila i dramskih postupaka, taj se put mogao označiti kao put od Kafke (parabola) do Brehta (istorija). Dramski tekstovi Artura Adamova tesno su vezani za pozorišno izvođenje. Kako je sam izjavio „Pozorište, kako ga ja razumem, povezano je sasvim i apsolutno sa izvedbom. Zato se njegovi komadi bolje doživljavaju viđeni u pozorištu, nego kad se čitaju kao dramski tekstovi. U svojim dramama se često oslanjao na vizuelne i zvučne efekte koji funkcionišu kao doslovna reprezentacija nesvesnog i svesnog, poput lebdećih satova bez kazaljki iznad likova opterećenih vremenom u Parodiji ili flipera u Ping-pongu. Likovi su često sprečeni da kroz govor iskažu svoje strahove i želje. U Profesoru Taranu Adamov pokazuje kako jezik može biti oblik poništenja i samorazotkrivanja. Indirektan aluzivan jezik, sav u nedorečenostima u Ping-pongu igra posebnu važnu ulogu: postavljeni u objektivno lažne situacije – proistekle iz nesrazmere između beznačajnog zadatka i velike energije koja je u njega uložena – junaci nesvesno govore jednim lažnim, parodijskim jezikom. Taj jezik ih dodatno učvršćuje u njihovoj apsurdnosti, kompromituje ih svojom banalnošću i gura ih u situacije čija lažnost poprima sve tragičniji karakter. Kroz njegovo stvaralaštvo prisutna je komika, mada su komični elementi manje prisutni nego kod Beketa i Joneska. Njegovi junaci čeznu da budu shvaćeni ozbiljno, ali postaju predmet ismevanja. Pored drama Artur Adamov je pisao pripovetke, autobiografsku prozu i veliki broj članaka i eseja o pozorištu i dramskoj umetnosti, od kojih se posebno izdvaja esej o Strindbergu. Adamov je bio i plodni prevodilac sa nemačkog i ruskog na francuski jezik. Između ostalog, preveo je: Nesvesno i ja Junga, Čehovljeve drame, Rilkeovu Knjigu bede i smrti, Piskatorovo Političko pozorište, Bihnerovu Dantovu smrt, Zločin i kaznu Dostojevskog itd. Prevodi na srpski Srpska pozorišna publika imala je po prvi put priliku da se upozna sa nekim Adamovljevim komadom 1962, kada je postavljen Profesor Taran u režiji Jovana Putnika na sceni Ateljea 212. Njegovi tekstovi nisu mnogo prevođeni na srpski jezik. Preveden je Uvod u pozorište II, koji je objavljen u knjizi Rađanje moderne književnosti – Drama 1975. (str. 367–374) i Fragmenti o političkom pozorištu u Savremeniku, 1969. (str. 273–278). Adamovu je posvećen 112. broj časopisa Gradac iz 1994. (priredila Mirjana Miočinović), u kojem se nalazi prevod drame Profesor Taran, i reprezentativni odlomci iz njegove autobiografske proze, eseja, intervjua kao i nekoliko članaka kritičara o Adamovljevom pozorištu. Odabrana dela Drame Uredi Parodija (La Parodie) 1947. Invazija (L`Invasion) 1949. Veliki i mali manevar (La Grande et la Petite Manœuvre) 1950. Pravac marša (Le Sens de la marche) 1951. Svi protiv svih (Tous contre tous) 1952. Profesor Taran (Le Professeur Taranne) 1953. Ponovni susreti (Les Retrouvailles) 1953. Ping-pong (Ping-pong) 1955. Paolo Paoli (Paolo Paoli) 1957. Mrtve duše (Les Âmes mortes) 1960, pozorišna adaptacija Gogoljevog istoimenog romana Proleće 71 (Le Printemps 71) 1961. Politika ostataka (La Politique des restes) 1962. Sveta Evropa (La Sainte Europe) 1965. G. Umerenjak (M. le Modéré) 1967. Kad bi se leto vratilo (Si l`été revenait) 1970. Autobiografska proza Priznanje (L`Aveu 1946) Čovek i dete (L`Homme et l`Enfant 1968) Ja... oni... (Je... ils... 1969) Druge publikacije Pariska komuna 18. mart – 28. maj 1871 (La Commune de Paris, 18 mars – 28 mai 1871) 1959, urednik antologije Ovde i sada (Ici et Maintenant) 1964. Arto dnevno (Artaud vivant) 1980, posthumno Strindberg (Strindberg) 1982, posthumno Drugi (L`Autre) 1985, posthumno MG27 (K)