Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! 1938 g. Prvo izdanje !!! Majer, Vjekoslav, hrvatski književnik (Zagreb, 27. IV. 1900 – Zagreb, 4. XII. 1975). U Zagrebu pohađao trgovačku akademiju i studirao glazbu. Radio kao profesionalni pisac. God. 1928–37. živio je u Beču. Pokrenuo je i uređivao nekoliko kratkotrajnih časopisa (Ozon, 1923; Literatura, 1924; Antena, 1926), a u Beču je bio i jedan od urednika časopisa Blaues Heft, u kojem je austrijsku javnost izvješćivao o hrvatskoj književnosti. Prvu pjesničku zbirku Lirika objavio je 1924., a nakon druge, Pjesme zabrinutog Evropejca (1934), počeo je objavljivati i prozu – romane, novele i feljtone. Majer pripada naraštaju hrvatskih pisaca koji se pojavio nakon I. svjetskog rata, na razmeđu moderne i ekspresionizma. Njegovu senzibilitetu bila je bliža matoševska linija, s Matošem ga je vezivao i Zagreb, kojemu je posvetio mnoge stihove, opjevao gornjogradske ulice, plinske svjetiljke, parkove, kavane i periferiju, pa i Matoša (Plinska laterna na Griču). Pjesnik grada, »najradoznaliji šetač Zagreba«, svoje je dojmove izricao jednostavnom sintaksom i svakidašnjim leksikom. I u prozi se kretao unutar istoga tematskoga kruga, ali s pogledom »odozdo«, iz puževe perspektive, koja mu je omogućivala da na poseban način sagleda svijet društvenih marginalaca (Pepić u vremenu i prostoru, I–II, 1935–38; Život puža, 1938; Dnevnik Očenašeka, 1938). Galeriju malih ljudi iz gradskog ambijenta sivih (zagrebačkih) prostora Majer je s pomoću svojega infantilnoga pripovjedača sveo na svakodnevne, priproste i dobroćudne, čak i simpatične antijunake koje je život toliko degradirao da postaju zapravo nevidljivi. Njima je prilagođen i izražajni repertoar, sastavljen od banalnih riječi i često otrcanih fraza s elementima gradskog jezika. Feljtonistička nepreuzetnost, konciznost i ležernost te nenametljiva agramerska kvaziinfantilna ironija i humor znatno su izraženiji u Majerovoj novelistici (Iz dnevnika malog Perice, 1935; Osamljen čovjek u Tingl-tanglu, 1940), odn. feljtonima, u kojima je kulminiralo Majerovo autorsko zanimanje za život, za njegove stereotipe i ekscentričnosti. Kao što je obogatio skromnu tradiciju animalističko-humorističnoga tipa romana, tako je i kratkim satiričnim romanom U utrobi Zagrebačke gore (1956) obogatio tradiciju domaće humoristično-fantastične proze. Osim humorne konstante, svi njegovi romani imaju i onu zajedničku odliku koja ga, zbog literarnoga zagrebocentrizma, svrstava među najistaknutije predstavnike hrvatske urbane proze, a zbog eksperimentalnih pokušaja unutar žanrovske slike hrvatskog romana 1930-ih, bez obzira na objektivno skromne estetske domete, Majeru pripada izdvojeno mjesto unutar književnosti hrvatskoga socijalnog realizma. Ostala djela: Svirač i svijet (1938), Pjesme (1953), Breze kanarinci kiša (1954), Zagrebački feljtoni (1956), Otvaram prozor (1957). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1969.

Pravila igre u svetskoj privredi su se promenila. Organski rast nije više dovoljan za uspešno jačanje u procesu koncentracije. Svetska ekonomska kriza je zaoštrila pritisak i u većini privrednih grana pokrenula talas aktivnosti preuzimanja. Autor knjige, A. Vizjak u knjizi iznosi statističku analizu finansijskih podataka 8000 preduzeća iz najrazličitijih privrednih grana i država sveta u poslednjih deset godina. Među njima je sproveo istraživanje i odabrao uzorak od 600 preduzeća koja uspešno pobeđuju sadašnju ekonomsku krizu, pa ih je imenovao pobednicima decenije. Statističke analize prilikom istraživanja potkrepio je konkretnim poslovnim primerima iz sedam privrednih grana kroz sedam segmenata: telekomunikacijsku privrednu granu sa primerom Deutsche Telekom-a industriju motornih vozila sa primerom AutoZubak-a proizvođače hrane i pića s primerom Farm Ihan naftnu i plinsku industriju s primerima PKN-Orlen-a i Petrol-a trgovinu sa primerom METRO Group-a i Mercator-a industriju robe široke potrošnje sa primerima Gorenja i Elana medijsku privrednu granu sa primerom Bertelsmann-a Četiri vrste pobednika su: Lokalni eksperti, Regionalni heroj, Međunarodni pobednik, Globalista privredne grane. Gubitnici budućnosti će biti sva ostala preduzeća, koja u koncentraciji svoje privredne grane neće oblikovati jasan profil nekog od četiri profila pobednika. Čitaj dalje

Opis: Ljudske vibracije, Darko Tuševljaković Zbirka Darka Tuševljakovića "Ljudske vibracije" nalazila se najužem izboru za 18. Vitalovu nagradu. Ovo je druga knjiga mladog i nadarenog beogradskog pisca, a predstavlja zbirku horor priča. Devet žanrovski sličnih a tematski veoma različitih priča pokazuje težnju autora da oslika našu stvarnost živopisnim nijansama sive i crne boje. On svoj veoma poseban stil i humor crpe iz samog života, pretapajući to iskustvo u fantazijske bravure – sad već možemo reći – velikog iluzioniste. Zbog jedinstva stila, teme i tona, ove priče o ljubavima pre smaka sveta i posle njega čitaju se poput romana. Bolno, setno i začudno, skoro kao život u 21. veku. – Oto Oltvanji Glas Darka Tuševljakovića u srpskoj književnosti 21. veka zapravo je šapat od koga vas podilazi jeza, cvokoću vam zubi, a vrata se zatvaraju uz škripu koja može da znači samo jedno. Nakon što pročitate njegove priče, teško da ćete više ikome ikada poželeti da poželite laku noć. Ali ovo nije knjiga koja će načisto da utronja samo čitaoca. Tuševljaković hrabro diše za vrat upravo onome ko je za sobom, uz škripu, malopre pritvorio vrata sobe u kojoj, uz plinsku svetlost, okrećete poslednji list ove knjige. – Vule Žurić

62426) KUĆNI MAJSTOR , Vjekoslav Bosnar , Anton Marlot , Nakladni zavod Znanje Zagreb 1988 , uradi sam priručnik , Građevinarstvo, vodovod, kanalizacija, metal, elektrika, grijanje, drvo, unutrašnje uređenje. * Znate li odabrati odgovarajuće građevinske materijale? * Pravilno izmiješati beton - vrlo je važno! Znate li da betonirati možete i sami kako? - važno je znati * Temelji koje sami napravite, mogu biti bolji od majstorovih! * Zidovi vlaže? U podrumu, stanu, nusprostorijama? - Ima za to lijeka - valja samo znati koji lijek treba primijeniti, kada i kako? * Od opeka i drugih materijala možete i sami svašta sazidati! * Znate li kako možete smanjiti gubitke topline? * Mnogo zahvata na vodovodnim instalacijama možete učiniti i sami. Ako vam i radi majstor, dobro je da znate kako bi to valjalo uraditi! * Neke osnovne stvari o plinu i plinskim instalacijama, o centralnom grijanju, o elektrici i električnim instalacijama, treba znati i muškarac i žena. * Kako popločiti prilazne puteve, kako izraditi vrtnu ogradu, kako napraviti nadstrešnicu ili garažu? * Želite li kuću, stan, urediti iznutra, ali nemate iskustva? * Biste li voljeli napraviti nešto od drva ili metala? Da, ali drvo puca i kida se, s metalom nemate iskustva? tvrd povez, format 17 x 24 cm , ilustrovano, latinica, 416 strana,

Zmajski most Gorazd Humar SLO NOVO RETKO Zmajski most je cestni most čez Ljubljanico, ki se nahaja severovzhodno od Vodnikovega trga v Ljubljani. Zgrajen je bil za časa županovanja Ivana Hribarja kot nadomestilo za leseni Mesarski most, ki je stal prej na tistem mestu in je bil poškodovan v ljubljanskem potresu leta 1895. Zgradba je bila za tisti čas inovativna, iz armiranega betona po tehniki avstrijskega inženirja Josefa Melana. Namesto železnih palic, vgrajenih v betonsko strukturo, je bil zgrajen na oboku iz železnih tramov, kar je omogočilo gradnjo brez začasne podporne strukture.  Most je oblikoval arhitekt Jurij Zaninović (1876–1946). Izšel je iz dunajske arhitekturne šole prof. Wagnerja (tudi Plečnik je bil njegov učenec). V projekt se je zelo poglobil in nastala je ena najlepših stvaritev secesijske arhitekture na evropskih tleh. Na obeh bočnih fasadah so napisi in relief, ki posnemajo patiniran bron. Zaradi previsokih cen brona so mostne odprtine nad glavnim lokom naredili iz betonskih fasadnih plošč z listjem v obliki reliefa. Betonski so tudi balustradni stebrički mostne ograje. Da bi dosegel videz kamna, je Zaninovich predvidel površinsko obdelavo betona v načinu štokanja. Najpomembnejši okras mostu so štirje zmaji, ki stojijo na podstavkih na štirih vogalih (poleg številnih manjših - skupaj je na njem 20 kipov zmajev). Namesto zmajev so bili prvotno predvideni kipi krilatih levov, ki so bili kasneje zamenjani s simbolom Ljubljane. Narejeni so iz bakrene pločevine, saj je bil bron predrag. Izdelali so jih v dunajski tovarni dekorativnih predmetov A. M. Beschorner. Bronaste kandelabre so odlili na Dunaju in jim dodali steklene krogle. Ob otvoritvi 1901 še niso bile izdelane plinske luči, ampak so bile postavljene kasneje. Sama voziščna površina je bila narejena iz asfalta in nalepljena na betonsko podlago. Gre za prvo asfaltno površino v Sloveniji. Asfaltni so bili tudi pločniki. Sodobno je bilo tudi to, da so bile izvedene kinete za dovod plinskih cevi za razsvetljavo pod pločniki.  Celotni stroški gradnje so znašali 158.500 kron (v tej ceni ni zmajev in kandelabrov).  Ob otvoritvi leta 1901 je bil most posvečen štiridesetletnici vladavine cesarja Franca Jožefa I. in poimenovan Jubilejni most (nemško Jubiläumsbrücke). Na stranicah so v ta namen izpisane letnice 1848 - 1888, obletnico pa sta obeleževali tudi spominski plošči v slovenščini in nemščini. Takrat je bil eden prvih železobetonskih mostov v Evropi in prva železobetonska konstrukcija v mestu. S 33,34 m premera je imel tretji najdaljši lok med tedanjimi evropskimi mostovi.  Kmalu je raba uradnega imena zamrla in most je zaradi svojega okrasja postal znan kot »Zmajski most«. Med letom 1983 in 1984 je bil temeljito prenovljen. Danes se šteje za enega najlepših primerov secesijske arhitekture mostov na svetu in je zaščiten kot tehniški spomenik, predstavlja tudi eno od znamenitosti mesta Ljubljane.  164 str. Format 24 x 29 cm. Novo idealno za poklon

Iz recenzije: ’’Knjiga Ive Goldsteina Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas minuciozan je prikaz jednog od najbizarnijih, a po posljedicama nedvojbeno najstrašnijeg, oblika etničke i vjerske mržnje. Stjecajem povijesnih okolnosti Židovima je već od davnina nametnuta stigma arhetipskog Drugog i Drugačijeg. Takva stigma omogućila je nastanak svojevrsnog moralnog azila u kojem je bilo slobodno mrziti i, u pervertiranom nadahnuću mašte, kreirati predrasude, zablude i teorije zavjere o djecoubojicama i pohlepnim bankarima. Od drevnog kršćanskog antijudaizma, preko zlokobnih Protokola sionskih mudraca, do nacističke pornografije mržnje i smrti, put do žutih zvijezda i plinskih komora bio je dug i neumitan, put do najstrašnije i nezacijeljene rane na tkivu ljudske civilizacije, put do Holokausta kao logične konzekvencije nesposobnosti da se slavi Različitost pojedinaca i skupina, kako god te skupine definirali. Svojom knjigom Ivo Goldstein upozorava da ni Hrvatska nije bila pošteđena toga procesa. Njegov Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas enciklopedija je beščašća, katalog gluposti i mržnje, od kojih nisu bila imuna ni neka slavna imena hrvatske politike i kulture. Dokazi se nalaze u arhivama i najraznolikijim tiskovinama – scripta manent – koje je Goldstein pronašao mukotrpnim, strpljivim radom. Ovo je knjiga o strahu pred činjenicom da su mržnja i ubojstva bili mogući, ali i knjiga nade da se neće ponoviti.’’

Herbert Grun Proces u Jerusalimu 1961Izdavač: NaprijedPrevod: Zvonko SkandaliGodina: 1962Broj strana: 246, 8 strana s tablama : ilustrovanoFormat: 20x14Povez: tvrdHerbert GrunPROCES U JERUZALEMUHerbert Grun, književni kritičar, dramski pisac i prevodilac, jedna od najaktivnijih ličnosti u slovenskom kulturnom životu posljednjih desetak godina (rođen u Ljubljani g. 1925, tragično poginuo u automobilskoj nesreći u Celju 20. XII 1961), bio je izvjestilac ljubljanskog dnevnika »Delo« na Eichmannovu procesu u Jeruzalemu. Međutim, njegova knjiga >Proces u Jeruzalemu« nije samo niz novinskih izvještaja, nije novinarska reportaža ili publicistički prikaz toka jednog procesa koji je uzbudio svijet i mjesecima punio stupce cjelokupne svjetske Štampe, Griin je u svojoj knjizi opisao čitavu tu sudsku proceduru kao dramatični eho onog Hitlerovog fašističkog pandemonijuma|^B vladavine što je štvorila ne samo nov pojam zločina, genocid, nego i nov tip zločinca, zločinca u bijelom ovratniku, birokrata, ubicu za pisaćim stolom. A jedan od tih nečovječnih ubojica birokrata bio je i Adolf Eichmann, čovjek koji je mime savjesti poslao u smrt šest milijuna nevinih ljudi, a na procesu na petnaest tačaka optužnice, na petnaest postavljenih pitanja osjeća li se krivim, odgovara činovnički i birokratski mirno: »U smislu optužnice ne osjećam se krivim.«Ali Eichmann —kako to Griin na nekoliko mjesta izvrsno primjećuje --i nije bio prisutan na tom procesu. »Knjigovođa smrti« bio je samo statist koji više nema nikakve uloge i nema Što da kaže u svoju obranu. Sve kontroverze između branitelja i tužioca vodile su se oko pitanja nadležnosti, a ne oko pitanja krivnje — jer nju i nije trebalo dokazivati. Ali on je u svom »staklenom kavezu« ipak i nešto više nego samo statist — on nas podsjeća do kakvih se potpuno nevjerojatnih sablasnih strahota stupnjevao taj Hitlerov pakao u kome je Adolf Eichmann — kako to on sam hoće da prikaže — bio samo jedan kotačić, samo »sastavljač voznih redova« za one hiljade i hiljade transporta ljudi otpremljenih u plinske komore po desecima koncentracionih logora. Iako je ovo proces protiv Eichmanna, tu se ne radi o osobama (pa ni o Eichmannovoj), nego o sistemu, o političkom i historijskom fenomenu fašizma, o legaliziranom zločinu. Gledajući iz tog aspekta, Herbert Grlin nam je u svojoj potresnoj knjizi prikazao proces u Jeruzalemu u jednoj dimenziji koju šturi Jiovinski izvještaji ne mogu obuhvatiti, i zato nas ta knjiga ponovo uzbuđuje, i nakon toliko pročitanih izvještaja sa samog suđenja, i zaokuplja nas svojom humanošću evocirajući u nama u cjelini tu strašnu dramu onih stravičnih evropskih dana što su započeli »kristalnom noći« u Berlinu, tim prvim velikim pogromom Židova u Njemačkoj, a završili u onim travanjskim danima godine 1945, kad je Eichmann izdavao posljednje naredbe i — prema njegovim riječima — posljednje »vozne redove« za odlazak u plinske komore.Herbert Grun (1925-1961) bio je izveštač lјublјanskog dnevnika `Delo` koji je pratio suđenje Adolfu Ajhmanu. Ovo je njegova reportaža sa tog suđenja. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći decembra 1961.Adolf Eichmann, izrael, jerusalim, suđenje nacističkim zločincima5/33

U dobrom stanju Izdavač: Naprijed Prevod: Zvonko Skandali Godina: 1962 Broj strana: 246, 8 strana s tablama : ilustrovano Format: 20x14 Povez: tvrd Herbert Grun PROCES U JERUZALEMU Herbert Grun, književni kritičar, dramski pisac i prevodilac, jedna od najaktivnijih ličnosti u slovenskom kulturnom životu posljednjih desetak godina (rođen u Ljubljani g. 1925, tragično poginuo u automobilskoj nesreći u Celju 20. XII 1961), bio je izvjestilac ljubljanskog dnevnika »Delo« na Eichmannovu procesu u Jeruzalemu. Međutim, njegova knjiga >Proces u Jeruzalemu« nije samo niz novinskih izvještaja, nije novinarska reportaža ili publicistički prikaz toka jednog procesa koji je uzbudio svijet i mjesecima punio stupce cjelokupne svjetske Štampe, Griin je u svojoj knjizi opisao čitavu tu sudsku proceduru kao dramatični eho onog Hitlerovog fašističkog pandemonijuma|^B vladavine što je štvorila ne samo nov pojam zločina, genocid, nego i nov tip zločinca, zločinca u bijelom ovratniku, birokrata, ubicu za pisaćim stolom. A jedan od tih nečovječnih ubojica birokrata bio je i Adolf Eichmann, čovjek koji je mime savjesti poslao u smrt šest milijuna nevinih ljudi, a na procesu na petnaest tačaka optužnice, na petnaest postavljenih pitanja osjeća li se krivim, odgovara činovnički i birokratski mirno: »U smislu optužnice ne osjećam se krivim.« Ali Eichmann —kako to Griin na nekoliko mjesta izvrsno primjećuje --i nije bio prisutan na tom procesu. »Knjigovođa smrti« bio je samo statist koji više nema nikakve uloge i nema Što da kaže u svoju obranu. Sve kontroverze između branitelja i tužioca vodile su se oko pitanja nadležnosti, a ne oko pitanja krivnje — jer nju i nije trebalo dokazivati. Ali on je u svom »staklenom kavezu« ipak i nešto više nego samo statist — on nas podsjeća do kakvih se potpuno nevjerojatnih sablasnih strahota stupnjevao taj Hitlerov pakao u kome je Adolf Eichmann — kako to on sam hoće da prikaže — bio samo jedan kotačić, samo »sastavljač voznih redova« za one hiljade i hiljade transporta ljudi otpremljenih u plinske komore po desecima koncentracionih logora. Iako je ovo proces protiv Eichmanna, tu se ne radi o osobama (pa ni o Eichmannovoj), nego o sistemu, o političkom i historijskom fenomenu fašizma, o legaliziranom zločinu. Gledajući iz tog aspekta, Herbert Grlin nam je u svojoj potresnoj knjizi prikazao proces u Jeruzalemu u jednoj dimenziji koju šturi Jiovinski izvještaji ne mogu obuhvatiti, i zato nas ta knjiga ponovo uzbuđuje, i nakon toliko pročitanih izvještaja sa samog suđenja, i zaokuplja nas svojom humanošću evocirajući u nama u cjelini tu strašnu dramu onih stravičnih evropskih dana što su započeli »kristalnom noći« u Berlinu, tim prvim velikim pogromom Židova u Njemačkoj, a završili u onim travanjskim danima godine 1945, kad je Eichmann izdavao posljednje naredbe i — prema njegovim riječima — posljednje »vozne redove« za odlazak u plinske komore. Herbert Grun (1925-1961) bio je izveštač lјublјanskog dnevnika `Delo` koji je pratio suđenje Adolfu Ajhmanu. Ovo je njegova reportaža sa tog suđenja. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći decembra 1961. Adolf Eichmann, izrael, jerusalim, suđenje nacističkim zločincima

Na ledeno božićno jutro, tela prelepe mlade plesačice Marisse Lewis pronađeno je sa presečenim vratom i natopljeno krvlju. Iako je Marissa vodila uzbudljiv život, ovako surovo ubistvo postavlja pitanje: ko bi mogao biti odgovoran za ovakav okrutan čin? Detektivka Erika Foster, još uvek oporavljajući se od poslednjeg teškog slučaja, ne može da si priušti predah. Brzo okuplja svoj tim istražitelja i otkriva da su u predgrađu južnog Londona, gde je Marissa ubijena, napadnute i druge osobe koje su se vraćale kući kasno noću. Jedin detalj povezuje ove napade sa Marissinim ubistvom – napadač je nosio crno i imao plinsku masku. Dok Erika pokušava povezati tragove, suočava se s mrežom tajni koje okružuju smrt mlade žene. Svaki korak prema istini otkriva više složenih veza, a Erika shvata da će otkrivanje ubice biti izazovno i opasno. Pritom se suočava sa svojom prošlošću i bolnim sjećanjima koje je dugo potiskivala. Vreme je ključno, jer je na ulozi ne samo njen život, već i životi njenih bližnjih. “Smrtonosne Tajne” je triler koji vas vodi kroz lavirinte misterije i opasnosti, dok pratite Erikino odlučno traganje za pravdom. Robert Bryndza vešto gradi napetost i atmosferu tajanstvenosti, vodeći vas kroz labirinte tajni i neočekivanih preokreta. Ova knjiga će vas držati prikovanim uz svaku stranicu dok se suočavate sa zamršenim vezama i borite zajedno sa detektivkom da razotkrijete tajne koje prete ne samo prošlošću, već i budućnosti.

Savremena tehnika, časopis za popularizaciju nauke 3/1965 U ovom broju donosimo: Nafta-jučer, danas, sutra Pokretni pločnici Bioelektricitet Sportski avion V-55 u serijskoj proizvodnji Elektronika omogućuje ogroman napredak telefonije Deveterokatni hotel bit će brodom poslan u Gibraltar Nauka u 1965. Najbolji automobili 1964. Historija je počela prije Sumera `Robotni` umjetni bubreg Nova antena za istraživanje Zemljine atmosfere Posljednja provjera za Einsteina Određivanje krvnih grupa pomoću automatskog tipkača Uređaj `Romalka` Zanimljivosti u riječi i slici Paradoksi u mjerenju temperature XB-70 avion brži od puščanog taneta Građanin X u 1979. godini Dvije neobične građevine u Tokiju Prilog za škole Kako brzo zbrajati, odbijati, množiti i dijeliti? Röntgen i Becquerel: otkrivači nevidljivih zraka Plinske `leće` za laserske kabele Mjerenje beskrajno sitnog Zanimljivosti Zvijezde i zvjezdana svjetlost Najmanji televizor na svijetu Prvi dvoboj izmedu aviona i podmornice Uradi sam Stalak za knjige Štitnik za vješalicu Humor razonoda Ocena: 4. Vidi slike. Skladište: Magazini 47/2 Težina: 120 grama NOVI CENOVNIK pošte za preporučenu tiskovinu od 01.04.2023. godine. 21-100 gr-137 dinara 101-250 gr - 138 dinara 251-500 gr – 169 dinara 501-1000gr - 180 dinara 1001-2000 gr - 211 dinara U SLUČAJU KUPOVINE VIŠE ARTIKLA MOGUĆ POPUST OD 10 DO 20 POSTO. DOGOVOR PUTEM PORUKE NA KUPINDO. Pogledajte ostale moje aukcije na Kupindo http://www.kupindo.com/Clan/Ljubab/SpisakPredmeta Pogledajte ostale moje aukcije na Limundo http://www.limundo.com/Clan/Ljubab/SpisakAukcija

Fraktura Zaprešić, 2022. 24 cm, 632 str. tvrdi povez, latinica ISBN: 9789533584003 Knjiga Ive Goldsteina Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas minuciozan je prikaz jednog od najbizarnijih, a po posljedicama nedvojbeno najstrašnijeg, oblika etničke i vjerske mržnje. Stjecajem povijesnih okolnosti Židovima je već od davnina nametnuta stigma arhetipskog Drugog i Drugačijeg. Takva stigma omogućila je nastanak svojevrsnog moralnog azila u kojem je bilo slobodno mrziti i, u pervertiranom nadahnuću mašte, kreirati predrasude, zablude i teorije zavjere o djecoubojicama i pohlepnim bankarima. Od drevnog kršćanskog antijudaizma, preko zlokobnih Protokola sionskih mudraca, do nacističke pornografije mržnje i smrti, put do žutih zvijezda i plinskih komora bio je dug i neumitan, put do najstrašnije i nezacijeljene rane na tkivu ljudske civilizacije, put do Holokausta kao logične konzekvencije nesposobnosti da se slavi Različitost pojedinaca i skupina, kako god te skupine definirali. Svojom knjigom Ivo Goldstein upozorava da ni Hrvatska nije bila pošteđena toga procesa. Njegov Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas enciklopedija je beščašća, katalog gluposti i mržnje, od kojih nisu bila imuna ni neka slavna imena hrvatske politike i kulture. Dokazi se nalaze u arhivama i najraznolikijim tiskovinama – scripta manent – koje je Goldstein pronašao mukotrpnim, strpljivim radom. Ovo je knjiga o strahu pred činjenicom da su mržnja i ubojstva bili mogući, ali i knjiga nade da se neće ponoviti.

Odlična očuvanost !!! Izuzetno očuvano !!! 1366 grama oko 1100 strana Povijesni roman Život i sudbina mnogi s pravom smatraju Ratom i mirom dvadesetog stoljeća. U ovom remek-djelu Grossman prikazuje svijet koji razdiru ideološke tiranije i rat, oslikavajući život svoje zemlje u dramatičnome povijesnom razdoblju kroz paralelne priče pojedinih članova jedne obitelji te ljudi koji su s njima na razne načine sudbinski povezani. Središnja je tema romana Staljingradska bitka, no uz ratnu epopeju iznimno su zorno i krajnje potresno prikazane i druge strahote rata, poput smrti u plinskim komorama i progona, u kojima se radi pukog preživljavanja žrtvuje čak i vlastito dijete. Ne negirajući herojstvo naroda u obrani zemlje od nacističkog osvajača, Grossman realno iznosi sve mane sovjetskog režima i pritom ne štedi tadašnju političku elitu sa Staljinom na čelu. Stoga je ovo djelo, dovršeno 1960., zaplijenio KGB te je objavljeno tek dvadeset godina poslije, nakon što je prokrijumčareno iz SSSR-a. Život i sudbina jedan je od najboljih prikaza strahota jednoumlja ne samo nacizma nego i staljinizma. Kao epska priča o Drugome svjetskom ratu i ujedno obračun s mračnim silama koje su dominirale 20. stoljećem ovaj je roman bespoštedno realističan, što ga, uz moralnu čvrstinu, čini jednim od najboljih ostvarenja moderne ruske književnosti. New York Review Books Classics Život i sudbina knjiga je koja zahtijeva da se o njoj govori. Guardian Jedno od najvažnijih remek-djela 20. stol

U traganju za minulim vremenom knjiga I! "Nije tada ni bio svestan koliko je bilo istine u onome što joj je rekao, kada se treći put video sa njom, a ona mu je ponavljala: "Ali zašto me ne pustate da češće dodjem?" a on, smejući se, odgovorio udvarački: "Iz straha da ne patim". I sada se još, avaj, dešavalo katkad da mu ona piše iz kakvog restorana ili hotela, na hartiji sa štampanim zaglavljem; ali ta pisma kao da su bila od plamena, pekla su ga. "Ovo je pisano u hotelu Vujmon? Zašto li je tamo otišla? I sa kim? Šta se tamo odigralo?". Setio se kako su gasili plinske svetiljke na Italijanskom bulevaru kad ju je ono sreo izgubivši već svaku nadu, medju senkama što su se šunjale, u onome mraku što mu se činio gotovo natprirodan, a ta je noć – ta noć kad nije morao čak ni da se pita neće li joj biti krivo što je on traži, niti kad je nadje, toliko je bio siguran da nema za nju veće radosti nego da se sretne sa njim i zajedno sa njim vrati kući – ta je noć odista pripadala jednome tajanstvenom svetu u koji se nikad više ne možemo vratiti kad mu se vrata jednom sklope. I Svan ugleda, nepomičnog, suočenog sa tako ponovo proživljenom srećom, nesrećnika, na koga se sažali, jer nije ga odmah prepoznao, tako da je morao da obori oči da svet ne bi video da su mu oči pune suza. To beše on sam." - 0dlomak Čitaj dalje

Naslov Antologija poljske pripovijetke XX stoljeća / priredio i preveo Zdravko Malić Omotni naslov Antologija poljske pripovijetke Vrsta građe kratka proza Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik hrvatski, srpski Godina 1984 Izdavanje i proizvodnja Sarajevo : `Veselin Masleša`, 1984 Fizički opis 431 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba Malić, Zdravko, 1933-1997 = Malić, Zdravko, 1933-1997 Zbirka ǂBiblioteka ǂAntologije ; ǂknj. ǂ1 ISBN (Karton s omotom) Napomene Kor. i hrpt. nasl.: Antologija poljske pripovijetke Str. 5-23: Između života i svijeta / Zdravko Malić Bilješke o piscima: str. 419-431. Predmetne odrednice Poljska pripovetka -- 20v SADRŽAJ Zdravko Malić: Između života i svijeta (Uvod u čitanje poljske proze 20. stoljeća) 5 Wladislaw Stanislaw Reymont: Kob 27 Zofia Nalkowska: Negdašnji značajevi 33 Maria Dabrowska: Sat s kukavicom 49 Jan Parändowski: Aspazija 67 Stefan Flukowski: Miris mjeseca 81 Bruno Schulz: Dvije jeseni 93 Zbigniew Unilowski: Regrutov dan 103 Witold Gombrowicz: Na kuhinjskom stubištu 125 Adolf Rudnicki: Konj 141 Jaroslaw Iwaszkiewicz : Bitka na ravnici Sedgemoor 157 Jerzy Andrzejewski : Krivotvorena supruga 181 Tadeusz Borowski: Gospodo, izvolite u plinsku komoru 199 Jerzy Putrament: Nezgoda u Krasnystawu 217 Marek Hlasko: Križ 237 Kazimierz Truchanowski : U knjigama stoji napisano 243 Tadeusz Rozewicz: More 253 Bohdan Czeszko: Tri četvrti do smrti 263 Józef Hen: Nevolja sa psom 273 Stanislaw Grochowiak: Komandantovica 281 Wilhelm Mach: Za četvrt proljeća 293 Julian Kawalec: Posjeta roditeljskom domu 327 Jan Stoberski: Rvači 335 Marek Nowakowski: Porodica 343 Stanislaw Dygat: Karneval 355 Janusz Glowacki: Materijal 379 Slawomir Mrozek: Taj koji pada 387 Bogdan Wojdowski: Vreća 395 Miron Bialoszewski : Ključ 403 Edward Stachura: Zavoljet ću je snagom volje 409 Bilješke o piscima 419 MG50

Autor - osoba Majer, Vjekoslav, 1900-1975 Naslov Život puža ; Dnevnik Očenašeka : romani / Vjekoslav Majer Vrsta građe roman Jezik hrvatski Godina 1963 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Zora, 1963 Fizički opis 263 str. ; 20 cm Zbirka Jugoslavenski pisci (Pl.) Vjekoslav Majer zauzima posebno mjesto u našoj književnosti, obrađujući u svojim proznim djelima život takozvanih malih ljudi u razdoblju između dva rata. „Junaci romana Vjekoslava Majera su mali svijet velikoga grada, njegovih predgrađa gdje se selo pretače u grad, gdje je svaki život robinsonska pustolovina. To je svijet njegovoga junaka Očenašeka, koji se hrani u mljekarnama i malim iskuhavaonama, stanuje u kraju zagrebačkih „divljih kuća“ ili negdje na starom Potoku, čita novine u izlozima i te kako jezivo, duboko osjeća sve virove struje vremena. I Majerov „puž“ kojega je udes doveo u grad prije svoga tragičnog skončanja proživljuje seriju epizoda naše svagdašnjice, upoznaje pijance, pometače, usidjelice, tamburaše i babe Maltarićke i u dokonim slobodnim časovima sniva о prošlosti, prirodi, slobodnom suncu, zvijezdama i hladnim rosnim jutrima – kao i toliki gradski ljudi, kojima se u snima u velikom gradu javljaju dojmovi sa sela“. U ovim knjigama zapanjuje čitatelja bogatstvo autorovih zapažanja; kao u starim bakrorezima ili u genre-slikama holandeskih slikara njegova svaka kompozicija puna je živih detalja, i ljudi i prostora. To su zaista dokumenti našega vremena. Ova dva Majerova romana su veoma zanimljiva po svojoj neposrednosti, sugestivnoj izražajnosti i duboko humanim kvalitetama kojima su prožeta“. Majer, Vjekoslav, hrvatski književnik (Zagreb, 27. IV 1900 – Zagreb, 4. XII 1975). U Zagrebu pohađao trgovačku akademiju i studirao glazbu. Radio kao profesionalni pisac. God. 1928–37. živio je u Beču. Pokrenuo je i uređivao nekoliko kratkotrajnih časopisa (Ozon, 1923; Literatura, 1924; Antena, 1926), a u Beču je bio i jedan od urednika časopisa Blaues Heft, u kojem je austrijsku javnost izvješćivao o hrvatskoj književnosti. Prvu pjesničku zbirku Lirika objavio je 1924, a nakon druge, Pjesme zabrinutog Evropejca (1934), počeo je objavljivati i prozu – romane, novele i feljtone. Majer pripada naraštaju hrvatskih pisaca koji se pojavio nakon Prvog svjetskog rata, na razmeđu moderne i ekspresionizma. Njegovu senzibilitetu bila je bliža matoševska linija, s Matošem ga je vezivao i Zagreb, kojemu je posvetio mnoge stihove, opjevao gornjogradske ulice, plinske svjetiljke, parkove, kavane i periferiju, pa i Matoša (Plinska laterna na Griču). Pjesnik grada, „najradoznaliji šetač Zagreba“, svoje je dojmove izricao jednostavnom sintaksom i svakidašnjim leksikom. I u prozi se kretao unutar istoga tematskoga kruga, ali s pogledom „odozdo“, iz puževe perspektive, koja mu je omogućivala da na poseban način sagleda svijet društvenih marginalaca (Pepić u vremenu i prostoru, I–II, 1935–38; Život puža, 1938; Dnevnik Očenašeka, 1938). Galeriju malih ljudi iz gradskog ambijenta sivih (zagrebačkih) prostora Majer je s pomoću svojega infantilnoga pripovjedača sveo na svakodnevne, priproste i dobroćudne, čak i simpatične antijunake koje je život toliko degradirao da postaju zapravo nevidljivi. Njima je prilagođen i izražajni repertoar, sastavljen od banalnih riječi i često otrcanih fraza s elementima gradskog jezika. Feljtonistička nepreuzetnost, konciznost i ležernost te nenametljiva agramerska kvaziinfantilna ironija i humor znatno su izraženiji u Majerovoj novelistici (Iz dnevnika malog Perice, 1935; Osamljen čovjek u Tingl-tanglu, 1940), odn. feljtonima, u kojima je kulminiralo Majerovo autorsko zanimanje za život, za njegove stereotipe i ekscentričnosti. Kao što je obogatio skromnu tradiciju animalističko-humorističnoga tipa romana, tako je i kratkim satiričnim romanom U utrobi Zagrebačke gore (1956) obogatio tradiciju domaće humoristično-fantastične proze. Osim humorne konstante, svi njegovi romani imaju i onu zajedničku odliku koja ga, zbog literarnoga zagrebocentrizma, svrstava među najistaknutije predstavnike hrvatske urbane proze, a zbog eksperimentalnih pokušaja unutar žanrovske slike hrvatskog romana 1930-ih, bez obzira na objektivno skromne estetske domete, Majeru pripada izdvojeno mjesto unutar književnosti hrvatskoga socijalnog realizma. Ostala djela: Svirač i svijet (1938), Pjesme (1953), Breze kanarinci kiša (1954), Zagrebački feljtoni (1956), Otvaram prozor (1957). Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1969. MG139 (N)

Autor: Mihajlo Pantić Br. strana: 236 Povez: broširan Format: 13x20,5 U knjizi priča Ovoga puta o bolu Mihajlo Pantić otvara novu značajnu temu svog pripovedačkog opusa - bol kao jedini neprekidan osećaj u Ijudskom životu. U srpskom jeziku imenica bol je i ženskog i muškog roda, i Mihajlo Pantić kreće upravo od te jezičke sveobuhvatnosti bola, podjednako preispitujući i mušku i žensku perspektivu njenog/njegovog doživljaja, uokvirenu početnim i završnim, autobiografski intoniranim pričama. Posle zbirke priče Ako je to ljubav, koja je objavljena u više izdaja i za koju je autor dobio Andrićevu nagradu, evo zbirke priča koja predstavlja Mihajla Pantića u novom, drugačijem, molskom, ponegde plinskom svetlu. Ovoga puta o bolu pripada najređoj vrsti priča - onoj koja čitaoca ostavlja bez daha i ne dozvoljava mu da prekine sa čitanjem. Borhes je rekao da se romani pišu o «onome o čemu je moguće ispričati sve, a priče o onome o čemu nije moguće ispričati sve i do kraja». No, Pantić, poštujući alhemijsku magiju koju u sebi nosi pričanje priča, čak i kada ostavlja pojedine priče otvorenima na planu saznajnog (da li su se junaci ponovo sreli, šta se dogodilo potom), na planu senzitivnog, on otkriva sve - svu dubinu čovekovog usuda, sve nijanse fatuma ljudske sudbine i sva naličja slučaja komedijanta koji, gle, ponekad ima i rogove. Ovoga puta o bolu po svemu je retka i dragocena knjiga, koja se nije skoro pojavila u srpskoj književnosti. Ove priče su male simfonije u bojama zime, (kjaroskuro), u njima su zatvorene junakinje i junaci - koji, gle, imaju lica i tela naših nadanja, bolova, strahovanja, žudnji, strepnji... Ovoga puta o bolu od onih je knjiga koje svetle u knjižarskim izlozima. Zato što su - žive. Zato što su sa tajnom.

Odlična očuvanost !!! Izuzetno očuvano !!! 1366 grama oko 1100 strana Povijesni roman Život i sudbina mnogi s pravom smatraju Ratom i mirom dvadesetog stoljeća. U ovom remek-djelu Grossman prikazuje svijet koji razdiru ideološke tiranije i rat, oslikavajući život svoje zemlje u dramatičnome povijesnom razdoblju kroz paralelne priče pojedinih članova jedne obitelji te ljudi koji su s njima na razne načine sudbinski povezani. Središnja je tema romana Staljingradska bitka, no uz ratnu epopeju iznimno su zorno i krajnje potresno prikazane i druge strahote rata, poput smrti u plinskim komorama i progona, u kojima se radi pukog preživljavanja žrtvuje čak i vlastito dijete. Ne negirajući herojstvo naroda u obrani zemlje od nacističkog osvajača, Grossman realno iznosi sve mane sovjetskog režima i pritom ne štedi tadašnju političku elitu sa Staljinom na čelu. Stoga je ovo djelo, dovršeno 1960., zaplijenio KGB te je objavljeno tek dvadeset godina poslije, nakon što je prokrijumčareno iz SSSR-a. Život i sudbina jedan je od najboljih prikaza strahota jednoumlja ne samo nacizma nego i staljinizma. Kao epska priča o Drugome svjetskom ratu i ujedno obračun s mračnim silama koje su dominirale 20. stoljećem ovaj je roman bespoštedno realističan, što ga, uz moralnu čvrstinu, čini jednim od najboljih ostvarenja moderne ruske književnosti. New York Review Books Classics Život i sudbina knjiga je koja zahtijeva da se o njoj govori. Guardian Jedno od najvažnijih remek-djela 20. stoljeća. Times Literary Supplement Grossmanov Život i sudbina više govori o ljudskoj slobodi nego bilo koje drugo djelo ruskih pisaca u 20. stoljeću. Zato je vjerojatno i ostao toliko dugo pod ključem. Foreign Policy Remek-djelo Vasilija Grossmana Život i sudbina fascinira zbog mnogih razloga... Istodobno je majstorski splet sudbina i snažna deklaracija osobnog stava. Grossman svjesno i hladnokrvno pokušava iznijeti sve što zna o Velikome domovinskom ratu, nastojeći ponovno napisati Rat i mir. London Review of Books Na poprištu Staljingradske bitke ovaj snažni i duboko potresni roman oslikava svijet razdiran ratom i ideološkom tiranijom. George Steiner Ponajbolji roman nadahnut Drugim svjetskim ratom. The Guardian

Život i sudbina Povijesni roman Život i sudbina mnogi s pravom smatraju Ratom i mirom dvadesetog stoljeća. U ovom remek-djelu Grossman prikazuje svijet koji razdiru ideološke tiranije i rat, oslikavajući život svoje zemlje u dramatičnome povijesnom razdoblju kroz paralelne priče pojedinih članova jedne obitelji te ljudi koji su s njima na razne načine sudbinski povezani. Središnja je tema romana Staljingradska bitka, no uz ratnu epopeju iznimno su zorno i krajnje potresno prikazane i druge strahote rata, poput smrti u plinskim komorama i progona, u kojima se radi pukog preživljavanja žrtvuje čak i vlastito dijete. Ne negirajući herojstvo naroda u obrani zemlje od nacističkog osvajača, Grossman realno iznosi sve mane sovjetskog režima i pritom ne štedi tadašnju političku elitu sa Staljinom na čelu. Stoga je ovo djelo, dovršeno 1960., zaplijenio KGB te je objavljeno tek dvadeset godina poslije, nakon što je prokrijumčareno iz SSSR-a. Život i sudbina jedan je od najboljih prikaza strahota jednoumlja ne samo nacizma nego i staljinizma. Kao epska priča o Drugome svjetskom ratu i ujedno obračun s mračnim silama koje su dominirale 20. stoljećem ovaj je roman bespoštedno realističan, što ga, uz moralnu čvrstinu, čini jednim od najboljih ostvarenja moderne ruske književnosti. New York Review Books Classics Život i sudbina knjiga je koja zahtijeva da se o njoj govori. Guardian Jedno od najvažnijih remek-djela 20. stoljeća. Times Literary Supplement Grossmanov Život i sudbina više govori o ljudskoj slobodi nego bilo koje drugo djelo ruskih pisaca u 20. stoljeću. Zato je vjerojatno i ostao toliko dugo pod ključem. Foreign Policy Remek-djelo Vasilija Grossmana Život i sudbina fascinira zbog mnogih razloga... Istodobno je majstorski splet sudbina i snažna deklaracija osobnog stava. Grossman svjesno i hladnokrvno pokušava iznijeti sve što zna o Velikome domovinskom ratu, nastojeći ponovno napisati Rat i mir. London Review of Books Na poprištu Staljingradske bitke ovaj snažni i duboko potresni roman oslikava svijet razdiran ratom i ideološkom tiranijom. George Steiner Ponajbolji roman nadahnut Drugim svjetskim ratom. The Guardian Prikaži više

Zivot i sudbina Vasilij Grosman RUS roman veci format 501 str. NECITANA knjiga ima posvetu Život i sudbina mnogi s pravom smatraju Ratom i mirom dvadesetog stoljeća. U ovom remek-djelu Grossman prikazuje svijet koji razdiru ideološke tiranije i rat, oslikavajući život svoje zemlje u dramatičnome povijesnom razdoblju kroz paralelne priče pojedinih članova jedne obitelji te ljudi koji su s njima na razne načine sudbinski povezani. Središnja je tema romana Staljingradska bitka, no uz ratnu epopeju iznimno su zorno i krajnje potresno prikazane i druge strahote rata, poput smrti u plinskim komorama i progona, u kojima se radi pukog preživljavanja žrtvuje čak i vlastito dijete. Ne negirajući herojstvo naroda u obrani zemlje od nacističkog osvajača, Grossman realno iznosi sve mane sovjetskog režima i pritom ne štedi tadašnju političku elitu sa Staljinom na čelu. Stoga je ovo djelo, dovršeno 1960., zaplijenio KGB te je objavljeno tek dvadeset godina poslije, nakon što je prokrijumčareno iz SSSR-a. Život i sudbina jedan je od najboljih prikaza strahota jednoumlja ne samo nacizma nego i staljinizma. Kao epska priča o Drugome svjetskom ratu i ujedno obračun s mračnim silama koje su dominirale 20. stoljećem ovaj je roman bespoštedno realističan, što ga, uz moralnu čvrstinu, čini jednim od najboljih ostvarenja moderne ruske književnosti. New York Review Books Classics Život i sudbina knjiga je koja zahtijeva da se o njoj govori. Guardian Jedno od najvažnijih remek-djela 20. stoljeća. Times Literary Supplement Grossmanov Život i sudbina više govori o ljudskoj slobodi nego bilo koje drugo djelo ruskih pisaca u 20. stoljeću. Zato je vjerojatno i ostao toliko dugo pod ključem. Foreign Policy Remek-djelo Vasilija Grossmana Život i sudbina fascinira zbog mnogih razloga... Istodobno je majstorski splet sudbina i snažna deklaracija osobnog stava. Grossman svjesno i hladnokrvno pokušava iznijeti sve što zna o Velikome domovinskom ratu, nastojeći ponovno napisati Rat i mir. London Review of Books Na poprištu Staljingradske bitke ovaj snažni i duboko potresni roman oslikava svijet razdiran ratom i ideološkom tiranijom. George Steiner Ponajbolji roman nadahnut Drugim svjetskim ratom. The Guardian

Gaslajtera poznajete. To je vaš šarmantni, samouvereni, duhoviti tip sa kojim izlazite i koji vas kontroliše. To je koleginica koja uvek uspeva da pobere sve zasluge na poslu za vaš zajednički trud. To je političar koji nikad ne priznaje greške… Gaslajteri su majstori kontrole i manipulacije, koji često dovode u pitanje i vaš osećaj šta je stvarno, šta nije, i zbog kojih počinjete da preispitujete sopstvena osećanja, instinkte i zdrav razum. Gaslajteri koriste efikasan i perfidan oblik prikrivenog psihičkog i emotivnog zlostavljanja sa željom za manipulacijom, posedovanjem iili upravljanjem tuđim životom, a manipulacija je osnovni način njihovog ponašanja. Takve ljude možemo sresti bilo gde – u porodici, braku, prijateljstvu, komšiluku, na poslu, na društvenim mrežama, politici, sektama… Kako prepoznati gaslajtere? Zašto su toksični i kako da se na zdrav način zaštitite od njih? Zašto vas neko uverava u sve suprotno od onoga što osećate i znate? Zašto gaslajteri u početku izgledaju „normalno“ i koje su upozoravajuće „crvene lampice“? Šta da radite kada ste vi gaslajter? Koje su praktične strategije za prevazilaženje i suočavanje sa gaslajtingom? O terapiji, savetovanju i drugim načinima da dođete do pomoći. Inače, prva upotreba termina gaslajting (engl. gaslighting) je zabeležena još 1954. godine a postao je popularan zahvaljujući filmu Plinsko svetlo (Gaslight) u kojem glavni junak pokušava da uveri svoju suprugu da počinje da ludi. MANIPULACIJA – JEDINI ODNOS GASLAJTERA PREMA SVETU ● Kako gaslajteri jačaju svoju moć i kontrolu, a vašu zavisnost od njih? ● Neverstvo i gaslajteri – kako izaći iz veze sa gaslajterom? ● Šta navodi gaslajtera da baš vas izabere? ● Gaslajteri političari – bez empatije, izvrću stvarnost, pokušavaju ponovo da ispišu istoriju, dodeljuju sebi titule, opsednuti su simbolima, traže stalnu pažnju… ● Zašto su diktatori uvek gaslajteri i opstaju hraneći se tuđim strahom? Iako ova knjiga može žrtvama gaslajtinga biti bolna za čitanje, ipak će ih izvesti iz tame na svetlost dana i pomoći im da se oporave. New York Journal of Books Čitaj dalje

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Zavarivanje i srodni postupci - Milenko Rakin Tehnička knjiga, Beograd, 1971. 267 str. ilustrovano, tabele Zavarivanje je proces spajanja dva ili više metalna dela istog ili približno istog hemijskog sastava. Spajanjem se dobija nerazdvojiva veza. Zavarivanje se izvodi pod dejstvom toplote, uz dodavanje ili ponekad bez dodavanja dodatnog materijala i uz primenu pritiska ili bez njega. Pri zavarivanju vrši se lokalno zagrevanje ivice metalnih delova koje treba spojiti (zavariti). Zagrevanje se vrši do temperature pri kojoj metal prelazi iz čvrstog u testasto ili tečno stanje, što zavisi od vrste i načina zavarivanja. Postoje dve vrste zavarivanja: zavarivanje topljenjem i zavarivanje pritiskom. Različiti izvori energije se mogu koristiti za zavarivanje, kao što je mlaz vrućih plinova (plinski plamen ili mlaz plazme), električni luk, tok nelektrisanih čestica (mlaz elektrona ili jona u vakuumu), tokovi zračenja (laser), električna struja (elektrootporno zavarivanje), trenje, ultrazvuk i sl. Zavarivanje se može obavljati u radionici, na otvorenom prostoru, u vodi ili u svemiru. Sve do kraja 19. veka, jedino je bilo poznato kovačko zavarivanje, s kojim su kovači vekovima spajali željezo i čelik grejanjem i udaranjem čekića. Elektrolučno zavarivanje i gasno zavarivanje kiseonikom su bili među prvim postupcima koji su se razvili u 20. veku. Nakon toga su se razvili mnogi procesi, ali među najzastupljenijim je postalo ručno elektrolučno zavarivanje.[1] Istorija zavarivanja Istorija spajanja metala je započela pre nekoliko hiljada godina, u bronzano doba i u željezno doba, na prostorima današnje Evrope i Bliskog istoka. Razvilo se kao sastavni deo veština kovača, zlatara i livača pri izradi oruđa za rad, oružja, posuda, nakita i građevina. U srednjem veku se razvilo kovačko zavarivanje, gde su se dva dela koja su se spajala, na kovačkoj vatri, dovela do belog usijanja i ako je bilo potrebno, posipali bi se određenim prahom ili peskom za „čišćenje”. Čekićanjem spoja istiskivali bi se s dodirnih površina rastopljeni oksidi ili troska, te se sučeljavaju čiste metalne površine, kada počinju delovati međuatomske sile dva dela i dolazi do čvrstog spoja. Najbolji mačevi od čelika u srednjem veku bili su rađeni iz niskougljeničnog čelika (do 0,4% ugljenika), a na njihove rubove su kovački zavarivane (udarcima čekića u toplom stanju) trake od visokougljeničnog čelika (od 1,0 do 2,1% C), koje su uz određenu toplotnu obradu davale tvrde i oštre bridove. Mačevi, vrhovi strela i koplja, noževi i drugo, kod kojih su primenjivali kovačko zavarivanje, bili su poznati u Grčkoj, Franačkoj državi, Kini, Japanu, Indoneziji, te u Siriji. Poznata je bila tehnika spajanja traka iz različitih vrsta željeznih materijala kovanjem kao “damaskiranje” (od Damask, Sirija), a u cilju postizanja posebnih dobrih svojstava za mačeve i puške. Godine 1802. ruski naučnik Vasilij Petrov istražuje električni luk za opštu namenu i predlaže primenu za zavarivanje. Godine 1882. ruski naučnik Nikolaj Benardos prvi koristi električni luk između ugljene elektrode i metala, uz dodavanje žice u metalnu kupku. Godine 1888. ruski naučnik Nikolaj Slavjanov je predložio postupak elektrolučnog zavarivanja metalnom elektrodom. Godine 1895. počinje se koristiti aluminotermijsko zavarivanje koloseka i za popravku odlivaka. U isto vreme prvi put se zavaruje gasnim plamenikom, koji je koristio kiseonik i vodonik. Kasnije se razvija gasno zavarivanje kiseonik-acetilenskim (O2 + C2H2) plamenom. Godine 1907. švedski naučnik prvi patentira i primenjuje obloženu elektrodu. Obložena elektroda se proizvodila uranjanjem gole žice u rastvor minerala, a od 1936. obloga se nanosi ispresivanjem ili ekstrudiranjem. Od 1925. počinje zavarivanje u zaštitnoj atmosferi vodonika, a kasnije se prešlo na argon i helijum. Od 1930. primenjuje se automatsko zavarivanje pod praškom u brodogradnji SAD. Pred, a posebno nakon Drugog svetskog rata, počinje razvoj i primena zavarivanja u zaštitnom gasu - zavarivanje TIG postupkom. Zavarivanje MIG postupkom se počinje primenjivati 1948, a od 1953. u Sovjetskom Savezu se prvi put primenjuje zavarivanje MAG postupkom s CO2 zaštitnim aktivnim plinom. Hladno zavarivanje pod pritiskom se primenjuje od 1948. Nakon 1950. godine se razvijaju mnogi novi postupci kao što su: zavarivanje pod troskom (1951), zavarivanje trenjem (1956), zavarivanje snopom elektrona (1957), zavarivanje ultrazvukom (1960), zavarivanje laserom (1960), zavarivanje plazmom (1961) i drugi. Prvo zavarivanje i toplotno rezanje u svemiru izvedeno je 1969. na sovjetskom svemirskom brodu Sojuz 6. Godine 1932. u Rusiji, Konstantin Hrenov je prvi uspešno primenio podvodno elektrolučno zavarivanje....

AUTOMOBIL , Ing. Dušan Lukić , Tehnička knjiga Beograd 1949 , šta šofer-mehaničar treba da zna o automobilu , IV prerađeno i dopunjeno izdanje , PREDGOVOR Prva tri izdanja ove knjige, postepeno poboljšavana i usavršavana, pretstavljala su na prvom mestu udžbenik za osposobljavanje novih šofera-mehaničara. Ukazala se, međutim, potreba da se masa već osposobljenih šofera-mehaničara dalje usavršava, da im se pored osnovnih dadu još i šira poznavanja, sa više tehničkih detalja o novim i složenijim uredajima koji se pojavljuju, sa više podrobnosti o reglaži pojedinih uredaja na automobilu, sa praktičnim uputstvima za radove koje samostalno treba da obavljaju, a što nije moguće očekivati od početnika. To je učinjeno ovom knjigom, koja je pozvana ne samo da i dalje ostane zbir osnovnih znanja, nego, ovako razrađena i dopunjena, da posluži i kao korisni udžbenik za usavršavanje šofera-mehaničara u njihovoj struci, i kao svakodnevni priručnik koji će im služiti u praksi upotrebe mehaničkih vozila. Unete su detaljno partije o novim uređajima koji počinju masovno da se primenjuju na novim vozilima, kao: električne benzinske pumpe, automatska i hidraulična kvačila, selektivne i automatske menjačke kutije , vakuum- i vazdušne kočnice itd. Naročita pažnja je posvećena razradi poglavlja o dizel-motorima, o plinskom napajanju i o gas generatorskom pogonu, što za zemlje, koje nemaju dovoljno sopstvenog benzina, ima naročitu važnost. Isto tako dopunjen je deo o električnim uređajima, a poglavlje o karburaciji prerađeno je i dopunjeno vrlo korisnim praktičnim podacima za reglažu tipova karburatora koji su najviše u upotrebi na našim vozilima. Deo o sistematskom istraživanju kvarova dopunjen je i razrađen tako da pretstavlja najbolji vodić šoferu-mehaničaru za smišljeno i brzo iznalaženje neispravnosti i kvarova na pojedinim uređajima na vozilu, i njihovo otklanjanje. Najzad, što treba naročito podvući, dodata su nova poglavlja o alatu i o detaljnim praktičnim uputstvima za radove oko motora koje šofer-mehaničar sa izvesnom praksom može i treba sam da obavlja u garaži. Nadamo se da će knjiga u sadašnjem obimu i obliku uspešna poslužiti svrsi kojoj je namenjena. Beograd, marta 1949 godine. TEHNIČKA KNJIGA tvrd povez, format 16,5 x 22,5 cm , ilustrovano, latinica, 528 strana

Prepoznajte manipulaciju i emotivno zlostavljanje. Gaslajtera poznajete. To je vaš šarmantni, samouvereni, duhoviti tip sa kojim izlazite i koji vas kontroliše. To je koleginica koja uvek uspeva da pobere sve zasluge na poslu za vaš zajednički trud. To je političar koji nikad ne priznaje greške… Gaslajteri su majstori kontrole i manipulacije, koji često dovode u pitanje i vaš osećaj šta je stvarno, šta nije, i zbog kojih počinjete da preispitujete sopstvena osećanja, instinkte i zdrav razum. Gaslajteri koriste efikasan i perfidan oblik prikrivenog psihičkog i emotivnog zlostavljanja sa željom za manipulacijom, posedovanjem iili upravljanjem tuđim životom, a manipulacija je osnovni način njihovog ponašanja. Takve ljude možemo sresti bilo gde – u porodici, braku, prijateljstvu, komšiluku, na poslu, na društvenim mrežama, politici, sektama… Kako prepoznati gaslajtere? Zašto su toksični i kako da se na zdrav način zaštitite od njih? Zašto vas neko uverava u sve suprotno od onoga što osećate i znate? Zašto gaslajteri u početku izgledaju „normalno“ i koje su upozoravajuće „crvene lampice“? Šta da radite kada ste vi gaslajter? Koje su praktične strategije za prevazilaženje i suočavanje sa gaslajtingom? O terapiji, savetovanju i drugim načinima da dođete do pomoći. Inače, prva upotreba termina gaslajting (engl. gaslighting) je zabeležena još 1954. godine a postao je popularan zahvaljujući filmu Plinsko svetlo (Gaslight) u kojem glavni junak pokušava da uveri svoju suprugu da počinje da ludi. MANIPULACIJA – JEDINI ODNOS GASLAJTERA PREMA SVETU ● Kako gaslajteri jačaju svoju moć i kontrolu, a vašu zavisnost od njih? ● Neverstvo i gaslajteri – kako izaći iz veze sa gaslajterom? ● Šta navodi gaslajtera da baš vas izabere? ● Gaslajteri političari – bez empatije, izvrću stvarnost, pokušavaju ponovo da ispišu istoriju, dodeljuju sebi titule, opsednuti su simbolima, traže stalnu pažnju… ● Zašto su diktatori uvek gaslajteri i opstaju hraneći se tuđim strahom? Stefani Molton Sarkis (Stephanie Moulton Sarkis, PhD) je autorka bestselera i terapeutkinja specijalizovana za gaslajting. Ima diplomu iz kliničkog mentalnog zdravlja i specijalista je za savetovanje dece i mladih pri Američkom društvu savetnika za mentalno zdravlje. Takođe je i licencirani savetnik za mentalno zdravlje i medijator pri Vrhovnom sudu Floride. Osnovala je “Sarkis” institut i blogerka za časopise “Psihologija danas” (Psychology Today) i “Hafington Post” (Huffington Post). Takođe je i stručnjak za poremećaj hiperaktivnosti i nedostatka pažnje, hroničnog bola i poremećajâ u vezi sa anksioznošću. Radi u privatnoj praksi u Tampi, na Floridi.

Obuhvatajući razdoblje od neolitske ere do naših dana, autor u ovoj knjizi proučava narode, društva i kulture u području između Jadranskog mora na zapadu i Crnog mora na istoku, između alpske regije i podunavskog basena na severu i Egejskog mora na jugu. Ovo nije konvencionalna istorija Balkana. Oslanjajući se na arheologiju, antropologiju, ekonomiju, psihologiju i lingvistiku isto kao i na istoriju, autor je pokušao da ostvari totalnu istoriju koja objedinjuje mnoga područja balkanskog iskustva. Knjiga Balkanski svetovi: Prva i poslednja Evropa , koju je naša publika dobila tako brzo i u tako otmenom ruhu (izvorno je objavljena pod naslovom Balkan Worlds: The First and Last Europe u Njujorku 1994. a s engleskog ju je prevela Ivana Đordević) predstavlja, bez preterivanja, jedno od najambicioznijih i metodološki radikalnih ostvarenja istorijske »škole Anala«, u kojoj je profesor Stojanovic dovršio svoje usavršavanje u zanatu istoricara. Ova knjiga o Balkanu u svim stolećima nema onu svima poznatu artikulaciju koja prati smenjivanje velikih epoha (antika, srednji vek, novi vek), vec jednu sasvim drugačiju, u kojoj su osnovni kompleksi: Kultura zemlje, Biotehnika i društvena biologija, Tehnika, Društvo, Privreda, Licčost i kultura, Slobode i prinude kulture i Uzajamni odnos populacionih sistema. Ova knjiga izborom dimenzija koje nastoji da osvetli, perspektivom i razmerom izlaganja, pojmovnim aparatom čitavog niza nauka o čoveku i društvu, usmerava duhovne oči čitalaca prema onome što je opšte, što je dugog trajanja, što se kao morska struja kreće sporo u dubini noseći na sebi sve ono što se brzo kreće i talasa. Takav pristup autoru omogućuje da razabere najvažnije promene, one koje se ne daju razabrati usredsređivanjem na uobičajeni niz “istorijskih zbivanja”. Stojanović npr., istražuje stvari kao što su klima, odnos izmedu vida i sluha kod balkanskog čoveka, te upotrebu plinskog osvetljenja u balkanskim gradovima – da pomenemo samo neke od tema – kako bi razumeo najdublje promene koje su se tokom milenijuma dogodile na Balkanu. Takav pristup on zasniva na neverovatno dobrom poznavanju istorijskih izvora i procesa, ne samo u datoj oblasti vec i šire, i neminovno ukazuje na opsežnije procese koji su se odvijali u većim oblastima, a svakako u dobrom delu Evroazije. Svejedno da li je posmatramo kao svetsku ili balkansku istoriju, ovu knjigu je pravo uživanje čitati. Gotovo na svakoj stranici, zadivljeni smo Stojanovićevim temama, primerima, vezama koje iznalazi – rečju, kako širokim rasponom pitanja kojima se bavi tako i bogatstvom dokaznog materijala. Ovo je jedna od onih knjiga koje raspaljuju um i opčinjavaju srce. Knjigu je s engleskog prevela Ivana Đorđević, dobitnica nagrade “Miloš Đurić” za prevodilaštvo.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! LZ 129 Hindenburg (registracija: D-LZ 129) bio je veliki njemački komercijalni putnički cepelin, vodeći zračni brod u klasi Hindenburg. Bio je najduži u klasi letećih naprava i najveći zrakoplov po obujmu te širini i visini.[1] Projektiran je i izgrađen u tvrtci Zeppelin (Luftschiffbau Zeppelin GmbH) na obali Bodenseea u Friedrichshafenu. Zrakoplov je letio od ožujka 1936. godine do 6. svibnja 1937. kada je pri slijetanju u Mornaričku zrakoplovnu bazu Lakehurst (Manchester Township, New Jersey), nakon svog prvog transatlantskog putovanja za Sjevernu Ameriku, potpuno izgorio. U nesreći je poginulo trideset i šest osoba. Hindenburg je dobio ime po feldmaršalu Paulu von Hindenburgu (1847. – 1934.), predsjedniku Njemačke od 1925. do 1934. godine. Dizajn i razvoj Konstrukcija Hindenburga Blagovaonica Karta svijeta na zidu u dnevnom boravku Hindenburg je imao duraluminijsku konstrukciju koja uključuje uzduž poredanih 15 pregrada u obliku velikih obruča između kojih se nalazilo 16 pamučnih vreća ispunjenih plinom. Pregrade su bile međusobno ojačane uzdužnicama postavljene u krug uzduž pregrada. Oplata cepelina bila je od pamuka impregniranog s mješavinom reflektirajućih materijala kako bi se plinske vreće zaštitile od ultraljubičastog zračenja koje bi ih oštetilo i infracrvenog zračenja koje bi moglo izazvati pregrijavanje. Godine 1931. tvrtka Zeppelin kupila je u listopadu 1930. godine 5000 kg duraluminija koji su spašeni nakon pada britanskog cepelina R101 te su ga nakon recikliranja koristili u gradnji Hindenburga.[2] Za unutrašnji dizajn Hindenburga bio je zadužen Fritz August Breuhaus čije je dizajnersko iskustvo bilo uključeno u vagone Pullman Coachesa, prekooceanske linijske brodove kao i ratne brodove za Njemačku ratnu mornaricu.[3] U sredini gornje `A` palube nalazile su se velike javne prostorije: blagovaonica s lijeve i dnevni boravak s prostorijom za pisanje na desnoj strani (gledajući prema nosnom dijelu zrakoplova). Male putničke kabine protezale su se oko ovih prostorija. Slike na zidovima blagovaonice prikazivale su putovanja Graf Zeppelina u Južnu Ameriku. Stilizirana karta svijeta prekrivala je zid u dnevnom boravku. Dugi kosi prozori nalazili su se uzduž obje palube. Od putnika se očekivalo kako će većinu svog vremena provesti u javnim prostorima, a ne svojim skučenim kabinama.[4] Na donjoj `B` palubi nalazile su se praonice, blagovaonica za posadu te prostorija za pušenje. Harold G. Dick, američki predstavnik iz tvrtke Goodyear Zeppelin se prisjeća[5]: `Jedini ulaz u prostoriju za pušenje (koja je bila pod tlakom kako bi se spriječio ulazak vodika ako bi negdje propuštao) bio je preko bara koji je imao nepropusna vrata sa zakretnim zaključavanjem, a svi putnici koji su htjeli ući bili su pomno pretraženi od upravitelja bara kako bi bili sigurni da ne nose upaljenu cigaretu ili lulu.[6][7]` Upotreba vodika umjesto helija Kao plin za podizanje prvobitno je bio odabran helij jer je radi svoje nezapaljivosti najsigurniji za zračne brodove.[8] Međutim, u to vrijeme je helij bio relativno rijedak i iznimno skup. Dostupan je bio samo kao popratni proizvod izvornog prirodnog plina koje su se nalazili u SAD-u. Vodik se, u usporedbi, mogao jeftino proizvesti od strane bilo koje industrijalizirane nacije, lakši je od helija i postiže veći uzgon. Zbog svoje rijetkosti i troška, američki zračni brodovi koji koriste helij bili su prisiljeni očuvati plin po svaku cijenu što je otežavalo njihov rad.[9] Unatoč zabrani američkog izvoza helija (prema zakonu koji je taj plin odredio kao materijal s `vojnom vrijednosti`), Nijemci su osmislili cepelin za korištenje daleko sigurnijeg plina u uvjerenju kako će uvjeriti američku vladu za odobrenje izvoza. Kada su dizajneri doznali kako Amerika ne će odustati od zabrane izvoza bili su prisiljeni prilagoditi Hindenburg za korištenje vodika kao plina za uzgon.[8] Unatoč opasnosti korištenja zapaljivog vodika nijedan alternativni plin koji može pružiti dovoljno uzgona nije mogao biti proizveden u odgovarajućim količinama. Jedina korisna strana je bila mogućnost ugradnje više putničkih kabina. Njemačka duga povijest letenja vodikom ispunjenih putničkih zračnih brodova bez ijedne ozljede ili nezgode izazvalo je općeprihvaćeno vjerovanje kako su ovladali sigurnim korištenjem vodika. Hindenburgova prva sezona letenja to je i demonstrirala...