odlicno stanje za knjigu ovog tipa retko u ponudi Sarajevo 1921 Mihailo Miron je bio srpski pjesnik i dramski pisac. Rođen je u Pješivci, Stolac, 25. novembar 1879. Umro je u Sarajevu 1964. Biografija Potiče iz familije Pičeta. Ime je sam kasnije promijenio u Miron. Gimnaziju pohađa i završava u Mostaru. Na Bečkom univerzitetu od 1905, studira filozofiju i klasičnu filologiju gdje brani doktorsku tezu Platon i Šopenhauer (1910). Poslije Prvog svjetskog rata objavljuje dvije zbirke pjesama `Zaratustrin rat`, 1921. i `Romanija`, 1923. Napisao je raspravu Platon i Šopenhauer, 1923, kojom je i doktorirao na Bečkom univerzitetu. Sarađuje u Gajretu, urednika A. Hifzi Bjelevca, Narodu Pere Slijepčevića, te je saradnik SPKD Prosvjeta. Mironovo djelo Starina Novak izvedeno je u Narodnom pozorištu u Sarajevu 27.11.1927. godine. 27.11.1930. izveden je Mironov Herceg Stjepan, a tragikomedija Lovci, igrana je na sceni Sarajevskog pozorišta 12.12.1935. godine. Radio je kao profesor u Tuzli i Sarajevu do 1941, kada je penzionisan. Književni rad Književnim radom počeo se baviti veoma rano. Kao učenik objavljuje pjesme od 1902. u Bosanskoj vili, Srđu, Srpskom književnom glasniku, zatim u Književnoj kritici, na čelu s Borivojem Jevtićem, časopisu koji je na izvjestan način nastavljao tradicije Mlade Bosne. Bio je član Grupe sarajevskih književnika, sa Isakom Samokovlijom, Jovanom Palavestrom, Borivojem Jevtićem, Markom Markovićem, Hamidom Dizdarom i drugima. Dramska djela Starina Novak Herceg Stjepan Arslan-beg (1925) Stjepan Tomašević, posljednji kralj bosanski Sokrat Lovci (tragikomedija) tags: moderna poezija modernizam simbolizam predratna sarajevska izdanja avangarda simbolizam tako je govorio zaratustra fridrih niče ...