Mnogi od sportskih junaka tvrde da su šampioni običnih ljudi, no Maradona je poseban slučaj jer je njegov populizam podcrtan njegovom sudbinom, još od proleterskih korijena u Buenos Airesu, preko Napulja pa sve do Havane danas (Kuba je uistinu savršena za njega jer može ujedno biti i narodni ljubimac i ljubimac predsjednika Fidela Castra). Zovem se el Diego je poseban tip iznimno živopisne autobiografije, profinjene osjećajnosti. Ako se već radi o osjećajima, Maradona na svakoj drugoj stranici isplaće rijeke suza! Osobito su dirljive pjesme u prozi što ih je pisao svojoj ženi i obitelji, pogotovo kad znamo da je danas rastavljen i da se sasvim udaljio od braće. Ljubav, dakle, nije bila dovoljna da ga zadrži u njegovom svijetu.