Iz recenzije : ’’On je voli toliko da će se odreći svega, pa makar to značilo poniranje u bezdan i vječno prokletstvo, no ona voli drugog i tako u nekoliko inkarnacija, kratak je rezime romana “Stanzia Grande’ kontroverznog redatelja Damira Zlatara Freya. Nakon velikog uspjeha prvijenca “Kristalni kardinal”, Frey se odvažio na nešto sasvim drukčije: napetu ljubavnu sagu prepunu uzbudljivih dijaloga, strasti i magije smještenu u temeljito istražen povijesni kontekst koji slavi negdašnju moć Trsta i Istre krajem 19. stoljeća. “Istra je oda životu kojom je sam Bog opjevao svoje umijeće i sretan je onaj koji tu pjesmu čuje”, piše o Istri u “Stanziji”. Frey je čarobnu pjesmu istarske crvene zemlje, izgleda, itekako dobro čuo. Kako je u Terri magici sve moguće, protagonisti njegova romana čine najneobičniji ljubavni trokut hrvatske književnosti. U trokutu su crvenokosa ljepotica, Židov i jedan zaljubljeni goecijski demon, zapovjednik 79 paklenih legija. Njihova međusobna ljubav, mržnja i požuda, između ostalog, rezultirat će jednom od najbizarnijih erotskih scena ikad zabilježenih u hrvatskom romanu (spoiler: u analni seks mladog para umiješa se i demon). “Stanzia Grande” ispričana je u prvom licu kroz glas Asmodeja, nekad visoko tangiranog anđela koji se zbog ljubavi prema smrtnici odrekao svog božanskog statusa pa je prognan iz anđeoske hijerarhije i bačen u najdublji ponor bezdana. Predmet njegove ljubavi je Francesca, prelijepa kći tršćanskog brodovlasnika koja s njime komunicira od ranog djetinjstva. Međutim, ona se zaljubi u Marija Morpurga de Nilmu, bogatog trgovca židovskog podrijetla. Otac joj zabranjuje brak sa Židovom, pa njena veza s demonom jača, sve dok je Mario ne istrgne iz njegova zagrljaja. Nakon početnog žara, demon se ponovno umiješa u njihove živote pa njihov ljubavni zanos završi u vatrometu ljubomore, osvete i kletve, koja od tada progoni luksuznu vilu Stanzia Grande, koju su, na bogatstvu stečenom proizvodnjom svile, ponad Savudrije sagradili Francesca i Mario kao zavjet svoje ljubavi. Roman završava u Zagrebu 2016., kad nova Francesca s dečkom odlazi na studij glume u Zagreb, a demon Asmodej tamo ima pune ruke posla... Osim povijesnoga konteksta i veoma maštovite ljubavne priče koja propituje je li ljubav potekla od Boga ili vraga, Frey donosi jasnu, necenzuriranu kritiku trenutnog stanja u Lijepoj Našoj. Na tapetu su tako došle ideološke podjele, pljačkanje i uništavanje kulturnih dobara kroz sve sisteme, stanje u hrvatskom glumištu i poseljačivanje Zagreba, za koji piše da je “grad koji jede tuđe mladosti”. “Stanzia Grande” pisana je stilom kao da su se jednog sunčanog popodneva na pikniku u Istri slučajno sreli Jane Austen i dobro raspoloženi Nick Cave te zajedno odlučili napisati roman. Rezultat je romantična, fantazmagorična avantura na od sunca sprženoj istarskoj crvenici dostojna animirane ekranizacije Hayaoa Myazakija ili nekog drugog majstora japanske anime (jer u Hrvatskoj ne postoji redatelj koji bi znao ekranizirati ovako maštovit predložak). Iako se Frey potpuno uživio u stil pisanja karakterističan za velike romane 19. stoljeća, pa obiluje beskrajnim opisima interijera luksuznih kuća u kojima se radnja događa te povremeno davi nepotrebnom trivijom o povijesti Istre i Trsta poput kakva dosadnog turističkog vodiča, “Stanzia Grande” je duhom nevjerojatno bogato štivo pažljivo ispisano poetskim rečenicama i zapažanjima koja tjeraju na razmišljanje što ga čini, za hrvatske prilike, začudno kvalitetnim romanom vrijednim čitanja.’’ Mia Mitrović