U knjizi Stanka Lasića "Iz moje lektire – portreti", još jednog naslova biblioteke Kultura, pratimo četiri portreta, četiriju važnih figura iz teoretske panorame druge polovice dvadesetog stoljeća: američkog filozofa i antropologa koji je možda najvredniji kao književni teoretičar i analitičar – Rene Girarda; zatim judaističkog mislioca kojemu se etika nametnula kao "prva filozofija" – Emmanuela Levinasa; najsvestranijeg pisca i intelektualca našeg doba koji se kretao iz ekstrema u ekstrem tražeći Rješenje – Jean-Paul Sartrea; i na kraju, francuskog književnog kritičara bez kojeg bi se teško mogla procjeniti snaga koja je potrebna da čovjek ostane vjeran sebi – Maurice Nadeaua. Svaki je od njih drama za sebe, svi zajedno izražavaju političku, moralnu i estetsku dramu koju smo proživjeli i koja nas još prati. Oni nipošto ne iscrpljuju teoretsku raznolikost epohe, ali naznačuju glavne dileme. Vrijedno ih je čitati, jer pripadaju u nezaobilaznosti europske i svjetske intelektualne povijesti.