IRINA ALEKSANDER SVI ŽIVOTI JEDNE LJUBAVI Prevod - Irena Lukšić Izdavač - Jesenski i Turk, Zagreb Godina - 2003 368 strana 21 cm Edicija - Biblioteka Književna smotra ISBN - 953-7067-13-0 Povez - Broširan Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja   SADRŽAJ: Zrnce besmrtnosti Pluskvamperfekt Pjesnici, pjesniciBlok i Ruski dandyMeđupoglavlje i međukraljevstvo Ruski dandyi Proljeće s Gumiljovom Epilog Petrograd napuštamo zauvijek Fuga krležiana PogovorIspovijest djeteta srebrnog vijeka (Irena Lukšić)Iz prve rukeSusret s Irinom Aleksander (Irina Subotić) Odjeci, kritikeIrina Aleksander njom samom Drugi o njojUlomci iz kritičkih tekstovaMali leksikonVažnije osobe koje se spominju u svijetu Irine Aleksander Ljudi i događaji: XX stoljeće (Jadranka Pintarić) Irina u obitelji Aleksander (Boris Zakošek)Arhiv Božidara i Irine Aleksander (Boris Zakošek)Bibliografija (Sanja Slukan)Kazalo imena "Neki ljudi jednostavno nose legendu. I premda svi znamo što bi se pod tim pojmom trebalo podrazumijevati, ipak svaki put na drugačiji način ostajemo zbunjeni neuhvatljivošću biti, jer nam u pomnoj raščlambi iscuri poput zagrabljena pijeska kroz prste, a od preostalih nekoliko sitnih zrnaca ne možemo složiti smislenu cjelinu. Naime, ljudi s legendom jesu ta legenda i u tome je njihova privlačnost. Tako nam izmiče i rusko-hrvatska književnica Irina Aleksander. Dokumenti govore da je rođena 15. lipnja 1900. godine u Peterburgu kao Iraida Kunina. U rodnome je gradu završila gimnaziju i 1919. počela studirati na Filozofskom fakultetu, a godinu poslije na Pravnom fakultetu. U vrijeme građanskog rata zajedno s malenim sinom i mužem, pukovnikom carske vojske, emigrira iz Rusije. Obitelj je, navodno preko Poljske, stigla u Hrvatsku i nastanila se u Zagrebu. Međutim, brak s pukovnikom ubrzo se raspao, a sin Aleksandar umro je od tajanstvene bolesti. Irina je, kako navode neki izvori, upisala Pravni fakultet 1923. Potom je, pod posve nejasnim okolnostima, otišla natrag roditeljima u Lenjingrad, gdje je osim studija, bila angažirana i na raznim kulturnim projektima, od toga da je npr. pisala osvrte na filmove za lenjingradsku “ Pravdu” , do toga da je glumila u filmovima. Zagrepčanina Božidara Aleksandera, kako navodi u svojim memoarima, upoznala je 1921. godine. Vjenčali su se 1926. u Beču. Od tada Irina počinje postajati `pravom kulturnom institucijom`, kako kaže povjesničar Ivan Mirnik. U kući u Đorđićevoj 7 drži salon u kojem se okuplja onodobna kulturna elita `lijevoga` svjetonazora. U salon su zalazili npr. slavni slikar Antun Motika te još slavniji književnik Miroslav Krleža. Bogat i velikodušan, Božidar je pomagao umjetnicima. Osim toga, Irina je i sama pisala beletrističke i literarno-kritičke tekstove. Surađivala je, između ostaloga, i u časopisu “ Književnik” . Objavila je autobiografski roman Samo činjenice, Sir! i zbirku priča Crveni fes. Prevodila je s ruskog, ponajviše dječju književnost. Na Krležinu preporuku 1937. izvedena je njezina drama o Puškinu, i to uz suradnju najuglednijih ljudi: s ruskoga je dramu preveo Branko Gavella, inscenirao je Ljubo Babić, režirao Tito Strozzi, naslovnu ulogu igrao Vjekoslav Afrić No usprkos tome, drama je doživjela fijasko. Godine 1941. Irina i Božidar bježe iz Zagreba i do 1955. žive u New Yorku. Potom u Parizu, a od 1960. u Genevi. Sve do 13. prosinca 2002, kada je umrla u snu, Irina je živjela u stanu u središtu Geneve te, usprkos poodmakloj dobi, kako je sama tvrdila, sređivala svoje memoare o prijateljstvu s mnogim slavnim osobama 20. stoljeća i tako zapravo ispisivala kroniku jednoga neobičnoga vremena. Ulomci iz njezina “ rukopisa života” , kao što je poznato, već su bili objavljivani u domaćoj periodici, osobito dijelovi koji se odnose na Hrvatsku i kulturni život između dva svjetska rata. Pritom je, što je i bilo za očekivati, posebnu pozornost javnosti privukao Irinin odnos (poslovni i prijateljski) s Miroslavom Krležom. "   Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku. Ana Ahmatova Božidar Aleksander Konstantin Baljmont Lelja Benua Aleksandar Blok George Byron Džordž Bajron Marina Cvetajeva Korne Čukovski Ana Druga Nikolaj Gumiljov Fjodor Kokoškin Bela Krleža Miroslav Vladimir Majakovski Osip Mandeljštam Boris Pasternak Leon Pierre Quint Aleksandar Puškin Marcel Proust Marsel Prust Fjodor Sologub Valentin Stenič Nikolaj Surin Andrej Šingarev Lav Tolstoj Nina Vladkin Azoja Volodja Maksimilijan Vološin Evgenij Zamjatin Mihail Zoščenko