Grafički zavod Hrvatske, 1983. Mrlja na koricim (vidi se na slici), unutrašnjost odlična. Zbirka priča za literarne sladokusce, prvi put objavljena 1983., na radikalan način propituje tezu da je svako pisanje samo recikliranje onoga što je već napisano. U ovoj knjizi autorica za svoje čitatelje oblikuje čitav jedan novi žanr: priče napisane prema drugim pričama, odnosno, prema poznatim književnim predlošcima - Gogoljevom `Nosu`, Tolstojevoj `Kreutzerovoj sonati`, Carrollovoj `Alici u zemlji čuda`. Najdalja točka do koje Dubravka Ugrešić odlazi u svom kontinuiranom propitivanju prirode samog pisanja i, istovremeno, njena najzaigranija i književno najsamosvjesnija knjiga. Dubravka Ugrešić rođena je u Jugoslaviji, u Republici Hrvatskoj. Završila je Filozofski fakultet u Zagrebu, a u Institutu za teoriju književnosti pri zagrebačkom Filozofskom fakultetu bila je zaposlena dvadesetak godina. Napisala je tri knjige za decu, studiju o savremenoj ruskoj prozi, brojne članke o ruskoj književnosti, prevela je sa ruskog Borisa Pilnjaka i Danila Harmsa i uredila, između ostalog, antologiju ruske alternativne književnosti. Objavila je knjige priča „Poza za prozu“ (1978) i „Život je bajka“ (1983), romane „Štefica Cvek u raljama života“ (1981), „Forsiranje romana-reke“ (1988), „Muzej bezuvjetne predaje“ (1997), „Ministarstvo boli“ (2004), „Baba Jaga je snijela jaje“ (2008) i „Lisica“ (2017), kao i zbirke eseja „Američki fikcionar“ (1993), „Kultura laži“ (1996), „Zabranjeno čitanje“ (2001), „Nikog nema doma“ (2005), „Napad na minibar“ (2010), „Europa u sepiji“ (2013), „Doba kože“ (2019), „Tu nema ničega!“ (2020), „Brnjica za vještice“ i „Crvena škola“ (2021). Dela su joj prevođena na gotovo sve evropske jezike. Predavala je na više američkih i evropskih univerziteta (pored ostalih, na univerzitetima Harvard, UCLA, Columbia, te na Slobodnom univerzitetu u Berlinu). Dobila je i više važnih književnih priznanja (Austrijsku državnu nagradu za evropsku književnost 1998; Nagradu za esej „Jean Améry“ za celokupno esejističko delo 2012). Bila je finalista za Man Booker International Prize 2009, a esej „Karaoke kultura“ bio je u najužem izboru za National Book Critics Circle Award for Criticism 2011. Godine 2016. dobila je „američkog Nobela za književnost“, Neustadt International Prize for Literature. Živi u Amsterdamu. Više o autorki na http://www.dubravkaugresic.com/.