Jako lepo očuvana. Sifra adp25.3

Gitare morte Aladin Lukac Gradjanski forum, Novi Pazar, 2004. Meki povez. Format: 11,5x17, 161 strana, cirilica. Korice kao na slikama. Unutra odlicna. Nema tragova pisanja. Kompaktna. 260823 ktj-66

MOĆ GITARE, FEDERIKO GARSIJA LORKA PESME: 1. PROLETNJA PESMA 2. VRT U MARTU 3. PESMA DANU KOJI ODLAZI 4. NA NEBU 5. PUŽ 6. SAMOUBISTVO 7. PEJZAŽ 8. PRELUDIJUM 9. USPAVANKA 10. ČEŽNJA KIPA 11. VEĆ DOLAZI NOĆ 12. NA UHO JEDNOJ DEVOJČICI 13. SERENADA 14. LAŽNO OGLEDALO 15. IRENI GARSIJI 16.POMOLIO SAM GLAVU... 17. LUNA JE MRTVA, MRTVA 18. BALADA MORSKE VODE 19. PESMA PRVOG POLJUPCA 20. BALADA TRIJU REKA 21. PEJZAŽ 22. GITARA 22. JAUK 23. POSLE PROLASKA 24. ZEMLJA SUVA 25. SELO 26. KAMA 27. RASKRSNICA 28. OH ! 29. IZNENAĐENJE 30. SOLEA 31. SUSRET 32. SVITANJE 33. ZVONO 34. PUT 35. ŠEST ŽICA 36. PETENERINA SMRT 37. DE PROFUNDIS 38. LOLA 39. HUAN BREVA 40. KAFE ŠANTAN 41. MALAGENJA 42. IGRA 43. MOĆ GITARE 44. ROMANSA LUNE, LUNE 45. LEPOJKA I VETAR 46. ROMANSA MESEČARKA 47. KAD IZAĐE MESEC 48. POGLEDAH TI OČI 49. GORE PLOVI MESEC 50. UMRO U SVITANJE 51. VODO, KUDA ĆEŠ ? 63 STRANE,19 CM, MEK POVEZ, LATINICA IZDAVAČ: Ringier Axel Springer doo, Beograd BLIC BIBLIOTEKA

m10 Manuet za gitaru - Vitomil Župan

FEDERIKO GARSIJA LORKA MOĆ GITARE Meki povez

Menuet za gitaru-Vitomil Zupan.Izdavac Globus-Zagreb,1985 godine.Tvrd povez,435 str.Veoma dobro ocuvana.

Tvrd povez sa zaštitnim omotom. Izdanje Svjetlost, Sarajevo, 1988. godine. Menuet za gitaru u dvadeset i pet pucnjeva. Odlično očuvana knjiga, 439. strana. Posveta na predstrani.

Tvrd povez sa zaštitnim omotom. Izdanje Svjetlost, Sarajevo, 1988. godine. Menuet za gitaru u dvadeset i pet pucnjeva. Veoma dobro očuvana knjiga, rekao bih nečitana, 439. strana. anđelka, luke ivanovića, 2023.

FEDERIKO GARSIJA LORKA MOĆ GITARE Prevod - Miodrag Gardić Izdavač - Draganić, Beograd Godina - 2006 Edicija - Plavi krug 158 strana 22 cm Povez - Mek OCUVANA POGLEDAJTE I OSTALE MNOGOBROJNE KNJIGE KOJE PRODAJEM KLIKNITE DA LINK http://www.kupindo.com/pretraga.php?Prodavac=mikce024&Grupa=1 OG

Odlično očuvano. Autor - osoba Zupan, Vitomil Naslov Menuet za gitaru / Vitomil Zupan ; [prevela Mirjana Hećimović] Vrsta građe roman Jezik hrvatski Godina 1985 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Globus, 1985 (Ljubljana : Delo) Fizički opis 435,[1] str. ; 21 cm Drugi autori - osoba Hećimović, Mirjana Kermauner, Taras Zbirka Izabrana djela Vitomila Zupana Svjetski pisci ISBN (Karton sa omotom) Napomene Prevod dela: Menuet za kitaro Ustvarjati, unatoč svemu / Taras Kermauner: str. 423-435. Predmetne odrednice Zupan, Vitomil, 1914- Ratnim romanom „Menuet za gitaru“ Zupan je, bez sumnje, postigao vrhunac svog umjetničkog stvaranja. Na prvi pogled „Menuet“ je vrlo jednostavan – to je autobiografsko sjećanje na narodnooslobodilački rat, posebno na njemačku ofenzivu u jesen 1943. godine. Pred čitaocem se niže obilje napetih događaja, juriša, bježanja, dugih i mučnih hodanja, putovanja, ali svi su ti događaji isprepleteni raznolikim razmišljanjima. Iz tih razmišljanja, koja su utemeljena na nekim općim istinama, izvodi Zupan složenost i tih na prvi pogled jednostavnih i jasnih čina i postupaka. Glavni junak Berk želi postići neki vrhunac ljudskih težnji, ali u tome ne uspijeva. Uvijek želi postići nešto novo. U oružani rat vodi ga romantično nadahnuće. Njegova želja za pobjedom pretvara se u želju za ženama. U Berku se sukobljavaju opći i individualni interesi. Berk je zapravo biće s dvjema dušama – raskidan u sebi. Županov partizan je zbog tih oznaka zapravo pralik čovjeka kakav je poznat u suvremenom životu i književnosti, a ne onakav kako je općenito do sada prikazivan naš borac. I strukturalno i tematski ovaj roman sigurno predstavlja najveći domet u jugoslavenskim književnostima posljednjeg desetljeća. Miljeko Jergović VITOMIL ZUPAN: PČELE I LJUDI U prijevodu na hrvatski „Levitan” je izašao 1983, godinu dana nakon slovenske premijere. Izdavač je bio Globus, tada OOUR („osnovna organizacija udruženog rada”) ljubljanskome Delu. Prevoditeljica Rada Vikić, urednica Livia Kroflin, recenzenti Ivan Cesar i Predrag Matvejević, naklada 10.000 kopija… Roman koji i nije bio roman, memoari s blago fikcionaliziranim protagonistom, pripovijedali su od početka do kraja, na najizravniji način do tada, o jugoslavenskim kaznionicama i o tretmanu političkih zatvorenika u Titovoj komunističkoj državi, i to u ono najosjetljivije i najbrutalnije, rano poslijeratno vrijeme. „Levitan” je, također, bio jedna od kultnih knjiga punkerske i novovalne mladeži, kojoj je imponirala Zupanova ludo hrabra oporba sistemu, piščev antikomunizam. Valja objasniti da je u ono vrijeme sadržaj tog pojma bio ponešto drukčiji nego danas, i obuhvaćao je sve ono što bi skandaliziralo Partiju, bilo izgovaranjem zabranjenih istina, bilo širenjem prostora slobode i pomicanjem horizonata prema Zapadu, ali i prema istoku. Antikomunistički su bili Azra i Pankrti, Mladina, Tribuna i Katedra, Student, Književna reč, Danilo Kiš i Karlo Štajner… Budući nacionalisti još uvijek su slatko hrkali po centralnim komitetima, Franjo Tuđman se, kako čitamo u njegovim dnevnicima iz tog vremena, lomio između oduševljenja ustašijom koja je klala Srbe („Mentalitet, koji se toliko puta, zapravo neprestano, očitovao u srpsko-hrvatskim odnosima – na koji se s hrvatske strane odgovorilo na odgovarajući način jedino u nesretno doba NDH.” U nadnevku za 18. listopada 1979.) i oduševljenja Gustavom Husakom i praksom marksizma-lenjinizma, kao što su i u drugim dijelovima Jugoslavije budući nacionalisti i očevi nacija još uvijek zadovoljno hrkali nakon nedjeljnog ručka, i ne samo da nisu pomišljali na antikomunizam, nego bi se grozili te neodgojene, pijane i drogirane mladeži, čak i ako bi načuli nešto o njezinim aktivnostima. A Zupana sasvim sigurno nisu čitali. Vitomil Zupan šest je godina proveo u tamnici. Prethodno je bio ilegalac Osvobodilne fronte, internirac u fašističkim logorima, partizan. A još prije, u predratna vremena, mornar na britanskim brodovima, fizički radnik, profesionalni boksač i učitelj skijanja po bosanskim planinama. Problematičan i nasilan tip, seksualni sadist, sklon skandalima raznih vrsta, koji će važniji dio života provesti eksperimentirajući na vlastitoj sudbini i provjeravajući koliko se živ čovjek može inatiti s moćnicima i što sve u svom inaćenju može istrpiti. Studirao je, a nakon rata i diplomirao građevinu, ali nikada ništa nije gradio. Bio je svestrano obrazovan, znao je jezike, učio arapski, zanimao se za filozofiju i kojekakva ezoterična učenja, pabirčio je različita znanja i umijeća, u zatvoru se obučavao za profesionalnog provalnika, i bio je pravi pisac. Prije rata, sklon eksperimentima u pripovijedanju, desetljećima ispred svoga vremena. U ratu i malo zatim, pristaša plakativnog i propagandog pisanja, osviještenog socrealizma. Ali knjige su mu često objavljivane i po dvadesetak-trideset godina nakon što bi ih završavao, tako da nisu mogle izvršiti utjecaj na druge pisce ili čitatelje. Recimo, roman „Klement”, na slovenskom je tiskan 1974, skoro četrdeset godina nakon što je napisan, i djelovao je živo, svježe i divlje, kao da je upravo izniknuo. Nakon što sam 1983. pročitao „Levitana”, sjeo sam u vlak i otputovao u Ljubljanu. Bio sam sedamnaestogodišnjak, namjeren da upoznam pisca. I kao za nevolju, ugledao sam ga dok sam s dvojicom prijatelja sjedio ispred Figovca. Prošao je i lagano se uspravno vozeći se na poni biciklu, ali ja se nisam usudio… Tako da samo mogu reći kako sam Vitomila Zupana vidio uživo, i ništa više. Kasnije će, krajem osamdesetih, pa u devedesetima i sve do danas, izlaziti tomovi i tomovi zatvorske literature i disidentskih svjedočenja, dobrih i loših romana, iz kojih ćemo, često u nekom svečanom tonu, kao da pribivamo misi, saznavati o mučeništvima pisaca, intelektualaca ili običnih ljudi, radnika i činovnika, koji bi zaglavili po komunističkim zatvorima i logorima. Sentimentalni prema vlastitim patnjama i proćerdanim godinama života, solženjicinovski fanatici svjedočenja, katkad krivotvoritelji i maštari, mudraci naknadne pameti, pisali su kako su znali i umjeli, ali bi sasvim rijetko njihovo pisanje bilo važno ili vrijedno izvan i mimo vlastitoga strašnog povoda. „Levitan” je bio nešto drugo, neusporedivo. Nimalo Zupan nema sentimenta prema sebi i svom stradanju. On je satir, a ne mučenik, i više je seksa u njegovu romanu, nego što je zatvorskoga zlostavljanja. Osim toga, nije on nevinašce, niti sebe tako predstavlja. U zatvoru je završio jer se napio i tako pijan nekome iz slovenskoga političkog vrha dojavio da je Tito, kako je izvijestio švicarski radio, upravo podnio ostavku. Godina je bila 1948, malo nakon Rezolucije Informbiroa. Ujutro je pred nosom ugledao četiri revolverske cijevi, mamuran. Optužnici je još štošta pridodano: od navođenja na samoubojstvo jedne mlade žene, preko pokušaja ubojstva, izazivanja nereda i nasilja. I sve je, uglavnom, bilo izmišljeno, ali ništa nije bilo sasvim bez osnova i uporišta u stvarnosti. Jakob Levitan, alijas Zupan, zabavlja se tako što istražitelju nadugo prepričava svoje doživljaje i koješta nadodaje svojoj krivnji, sve ne bi li ga skandalizirao. Zupan pripovijeda, esejizira, niže anegdote, ali izbjegava kronologiju svojih zatvorskih godina. To je dosadno, to ne treba. On, recimo, priča što je u zatvoru pročitao. Zabilježi neki lijep citat: „Pčele su kao ljudi. Dugotrajna nesreća i očaj pomute im pamet i iskvare karakter.” Pasaži o stjenicama, i o razlici između stjenica i ostale gamadi, ušiju ili buha, o bliskosti i sličnosti stjenica i ljudi, pripadaju najljepšim, zanosnim prozno-esejističkim stranicama južnoslavenskih književnosti, koje će i najciničniji, iskusan čitatelj poželjeti da prepiše u neku svoju bilježničicu. Ali ni to nije ono što čovjeka u Zupanovom tekstu najsnažnije obuzme. Taj pisac piše tako da se u njegov tekst zanesete tako da se pomalo pretvorite u onu djevojku, koju je Levitan iz čista zadovoljstva zlostavljao, pa se ona ubila. Pripovjedač je lud, ali je njegovo ludilo slatko, što me je pred ovo čitanje, tridesetak godina kasnije, pomalo i brinulo, jer nisam bio siguran koliko će ono što je sasvim pomračilo pamet jednome sedamnaestogodišnjaku i u koječemu ga u životu odredilo i svrnulo na krive i teže životne putove, djelovati na jednoga uveliko poraženog četrdesetšestogodišnjaka. Uslijedio je ushit: sve ono što je prije tridesetak godina bilo dobro u Zupanovom romanu, danas je bolje, dublje i – što je najneobičnije – intenzivnije. Umjesto da se s protokom vremena i pretvaranjem aktualne teme u više ne tako blisku prošlost izgubi intenzitet, da se izgubi napon teksta, Levitan je snažniji nego što je bio. Moguća snaga je u čitateljevoj biološkoj zrelosti, ali nije samo u tome. Depatetizirajući svoju sudbinu, Zupan je pustio priči da teče mimo romaneskne strukture i fabule, da se račva i dijeli, da raste kao roman-delta, kao delta Mississippija, u knjigu čija je moć iznad svakoga ideološkoga i vjerskoga partikulariteta. Antikomunizam Vitomila Zupana, kojem nas je, djecu sretnoga doba, učio u vrijeme izlaska „Levitana”, bio je činjenica čovjekova karaktera, temperamenta i zvanja. Bio je pisac po nuždi, jer je pisac morao biti, a kakav bi to bio pisac da je dopustio da mu drug Edvard Kardelj – primjerice, prekroji um i odredi vjeru. Antikomunizam kojem je svoje zaprepaštene i erotizirane čitatelje učio Zupan, bio je antikomunizam slobode. Upravo one slobode koje se biskup Srakić najviše boji i koja je po njegovu pastvu opasnija od svake kuge. Pa i kuge komunizma. Vitomil Zupan umro je od posljedica zatvorske tuberkuloze, sredinom svibnja, prije tačno dvadeset pet godina. Osim proze, pisao je pjesme i dramske tekstove. Po Zupanovom „Menuetu za gitaru” i po zajedničkom scenariju Živojin Pavlović snimio je film „Nasvidenje v naslednji vojni” ili „Doviđenja u sledećem ratu”. Bilo je to 1980, film je prikazan u Cannesu, a zahvaljujući i Pavloviću, nastupajuće desetljeće pripalo je Zupanu i njegovoj potpunoj političkoj rehabilitaciji. Stvar je bila olakšana time što se u Partiji, prilično pogrešno, na Zupanov slučaj gledalo kao na ispad jednoga ekshibicionista i ludaka, ali bezopasnog po sistem. Sloboda, zna to i naš biskup, nije bezopasna. Ovako je Jakob Levitan govorio o Isusu: „Nisam religiozan, ali taj mi je čovjek bio – kad sam sazreo i razmislio o stvarima – bez obzira na to je li uistinu živio ili nije – nekako bratski blizak. Da nisam bio razuzdan čovjek, huligan i svadljivac – volio bih biti kao on. Srednje me mogućnosti nisu zanimale.” MG135 (N)

Nečitano, praktično novo. Nema posvete. Životi pesnika (s gitarom) - Ray Robertson Broj strana: 243 „Trinaest pesnika s gitarom o kojima govorim mogu se uklopiti u određeni profil – svaki od njih se stilski oslanjao na tradicionalnu američku muziku (bluz, kantri, sirovi rokenrol); uglavnom su svi za života (a često i dan danas) bili potcenjivani, i to ne samo kad je reč o njihovim vrhunskim pesmama i sviranju već i o njihovom antižanrovskom ikonoborstvu; njihove životne priče su upečatljive poput najboljih romana i, baš kao i svaki drugi život, protkane stalnim moralnim dilemama – samo što je njihov spisak krajnje ličan. Ipak postoje dobra i loša umetnost, ali čim napravite tu nužnu distinkciju, dolazite do onoga što nazivamo ukusom. Životi pesnika (s gitarom) je ukus mog ukusa.“Ray RobertsonEseje u „Životima pesnika (s gitarom)“, koji govore o žanrovski raznorodnim, više ili manje poznatim muzičarima različitih sudbina i karaktera, objedinjuju piščeva jasna vokacija, suverena narativna ekonomija, duhovita i inteligenta poentiranja, hitre i jezgrovite rečenice koje dosadi ne ostavljaju nimalo prostora. Ali ih pre svega objedinjuju vatrena ljubav i strast prema muzici, i umetnosti uopšte, bez čega bi ovo delo, i pored neupitnog stilskog umeća iskusnog pisca, bilo samo pošteno napisana zbirka kratkih i zanimljivih biografija. – Biografija ljudi koji retko umiru prirodnom smrću, uzimaju previše nečega (i to najčešće u kombinaciji sa flašom koječega), koji donose pogrešne odluke i iščezavaju iz vidokruga javnosti, uz visok rizik da im dela završe na beskrajnom groblju muzičkih komada. Ray Robertson ih i pored toga voli i ako možda i ne uspeva da svakoga zarazi svojom strašću prema njihovom stvaralaštvu, svakako mu uspeva da za svakog od njih izazove interesovanje.

Federiko Garsija Lorka Moć gitareMeki povezIzdavač DraginićBiblioteka Plavi krugFederiko Garsija Lorka ubraja se među najveće pesnike španskog jezika, ali njegovo pesništvo sasvim lepo živi i u drugim jezicima.Kao ni španski, ni sprski jezik nije samo stvar uma, već i srca. A to je dovoljno da i na njemu lepo zavruji gitarski zvuk Lorkine pesme.6/5

Tvrd povez bez omota, 5- Globus - Biblioteka Svjetski pisci 1985 Pogledajte sve moje predmete na: https://www.kupindo.com/Clan/mi09149/SpisakPredmeta/cena_ASC

Izdavač:Svjetlost, Sarajevo God.izdanja: 1988 Pismo: latinica Povez:tvrda Stanje: kao novo Stanje proverite na slikama! U svakom slučaju, pitajte preko poruka, tražite dodatne slike na mail, proverite dali vam odgovara stanje, i dajte ponudu.. Ko je hrabar, neka ga samo posmatra. :) Uštedite na poštarini i kupite što više knjiga! SRETNO! Kliknite na ovaj link ispod i pogledajte sve knjige što prodajem: http://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=knjiga&CeleReci=1&UNaslovu=0&Prodavac=palesztin&Grad=&CenaOd=&CenaDo=&submit=tra%C5%BEi ----- NOW -----

vrlo dobro stanje , 20 x 13 , 430 strana

Sa slike.

Odlicna 96

Dobro očuvana!

Knjiga je necitana, kupljena nova i stajala u vitrini. Nema posvete. Životi pesnika (s gitarom) – trinaest autsajdera koji su promenili savremenu muziku - Ray Robertson Izdavač: Karpos Godina izdanja: 2018 Broj strana: 243 Format: 21 cm Povez: Broširani „Trinaest pesnika s gitarom o kojima govorim mogu se uklopiti u određeni profil – svaki od njih se stilski oslanjao na tradicionalnu američku muziku (bluz, kantri, sirovi rokenrol); uglavnom su svi za života (a često i dan danas) bili potcenjivani, i to ne samo kad je reč o njihovim vrhunskim pesmama i sviranju već i o njihovom antižanrovskom ikonoborstvu; njihove životne priče su upečatljive poput najboljih romana i, baš kao i svaki drugi život, protkane stalnim moralnim dilemama – samo što je njihov spisak krajnje ličan. Ipak postoje dobra i loša umetnost, ali čim napravite tu nužnu distinkciju, dolazite do onoga što nazivamo ukusom. Životi pesnika (s gitarom) je ukus mog ukusa.“ Ray Robertson Eseje u „Životima pesnika (s gitarom)“, koji govore o žanrovski raznorodnim, više ili manje poznatim muzičarima različitih sudbina i karaktera, objedinjuju piščeva jasna vokacija, suverena narativna ekonomija, duhovita i inteligenta poentiranja, hitre i jezgrovite rečenice koje dosadi ne ostavljaju nimalo prostora. Ali ih pre svega objedinjuju vatrena ljubav i strast prema muzici, i umetnosti uopšte, bez čega bi ovo delo, i pored neupitnog stilskog umeća iskusnog pisca, bilo samo pošteno napisana zbirka kratkih i zanimljivih biografija. – Biografija ljudi koji retko umiru prirodnom smrću, uzimaju previše nečega (i to najčešće u kombinaciji sa flašom koječega), koji donose pogrešne odluke i iščezavaju iz vidokruga javnosti, uz visok rizik da im dela završe na beskrajnom groblju muzičkih komada. Ray Robertson ih i pored toga voli i ako možda i ne uspeva da svakoga zarazi svojom strašću prema njihovom stvaralaštvu, svakako mu uspeva da za svakog od njih izazove interesovanje.

Žice - Srđan Marjanović 144 strane nekorišćena, posveta autora, trag savijanja na samom ćošku zadnje korice i par poslednjih listova „Gitara ima šest žica. Da li gitarista ima šest života ili šest lica? Svaka žica krije odgovor na ovo pitanje, i na mnoga druga pitanja. Koliko muzike, sudbine i magije ima u priči o počecima roka u Beogradu i Jugoslavijiji? I da li vreme bunta i osvajanja slobode, dugih kosa, urbanih legendi i pesama, bez kojih mnoge ljubavi ne bi postojale, može da pomuti kraj dvadesetog veka, godine srama i nepredvidiv život? Srđan Marjanović, pevač, kompozitor i gitarista, jedan od najznačajnijih predstavnika Beogradske akustičarske škole, piše o svom životu kao nerazlučivom delu legende o velikom zemlji, velikoj muzici i ljudima koji su stvarali urbanu istoriju i drugačije emocije.“ Petar V. Arbutina Broj strana:152 Povez: mek Format:13,5x20 cm God. izdanja 2013.

PONEKAD SE PROBUDIŠU BEOGRADU - Vladimir Skočajić Poezija Pismo: Latinica Broj strana: 116 Povez: Mek Format: 20 cm Godina izdanja: 2023. Svet je divno i odvratno mesto. U danima kada je divan, vreme provodimo s ljudima koje volimo, na mestima koje volimo, radeći ono što volimo. A kada dođu oni drugi dani, tada nastaju ovakve pesme. One pokušavaju na pukotini u asfaltu pronaći detelinu sa četiri lista. One su dokument vremena u kom je pakovanje važnije od sadržaja i u kom se pesimizam meša s realizmom. Neke od njih slave ljude s kojima provodimo dane kada se ne pišu pesme, neke su svetlo lampe u pola četiri ujutru, neke udobna fotelja na terasi, neke su gitara Vudija Gatrija koja ubija fašiste, a neke ljubavnik koji se po ko zna koji put slupao u istom autu, u kišnoj noći. Ove pesme ne postavljaju pitanja, a još manje daju odgovore. One samo postoje da vreme u kom čekamo da svet opet bude divno mesto prođe što pre. K.D.S.2.2.

Menuet za gitaru Igra s đavolovim repom Klement tvrd povez dobro ocuvano 99

DAMIR AVDIĆ KUDA SESTRO Pogovor - Faruk Šehić Izdavač - Algoritam media, Beograd Godina - 2011 92 strana 19 cm ISBN - 978-86-6123-018-9 Povez - Broširan Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja SADRŽAJ: JA SAM STO GODINA NIUŠTA, MRTVOROĐENČE ASFALTA Diplomatz Lucifer Dobro došli Po asfaltu i betonu Bratstvo i jedinstvo Komunist vs Nju Bosniše Kultural Revolušn Neka neka London zove BUDI MIRAN KAO MINA Utopijom dojim Kakvo lijepo cvijeće raste Baš Revolucija je prošla Miran kao mina Kome U novom mileniju Demokratija Umreži se Kuda sestro SJETIŠ LI SE ŽIVIH Grana u vatri Brate Moj drug Abdulah Imam dvadeset i dvije Boljeće Lijeni spori mrtvi Život je raj Mrtvi su mrtvi Rahatluk DJECA SU TI OSTALA U MENI Svetac možda Tepaj mi Reci zlato Dođi dušo Sjećaću se tebe ja Ljubavi Bejbe Budi žena vrijeme ti je Napustiću te O ALBUMU BEZ KORICA Osjećam se slobodnim Gdje si majko Sine Pogovor `Diplomatz, Bosanski psiho, pesnik sa električnom gitarom-upoznajte Damira Avdića. Pogrešno bi bilo reći one man band, jer u pitanju je muzičko--poetski fenomen(alac) kome, reklo bi se, bend i nije potreban, bar ne za ovo što je sada naumio da vam ulije u svest, podsvest i atrofirano sećanje. Pogrešno je reći, hard-core gitarista/vokal koji se bavi društvenom problematikom - em je pleonazam, em je do-zla-boga banalizovano i uprošćeno. Pogrešno bi bilo i poređenje sa teksaškim trubadurima, jer njegovi performativni stihovi jednostavno nemaju tradiciju na koju bi se naslonili da predahnu, ali bi njegova gitara svakako mogla da ponese najveći od svih napisa koji jedna poštena gitara može da nosi: ova mašina ubija fašiste. Ako de facto nije pogrešno, a ono je neprimereno reći i kantautor, biće dovoljno samo AUTOR. Kakav AUTOR, AUTOR čega? Pa, nećete moći da odlučite šta vas tu više žulja, bode, kida i ujeda, heronejski usamljeni gitarski rifovi ili stihovi kojima čovek reži, laje i zapomaže prema vama. Kad odslušate tri Damirova solo albuma, ili još bolje - živi nastup, kad vam pred očima prsne kako je Bosna prsla i zašto je još uvek tamo, a sa njom i svi mi ostali nevini i neumešani, otvorite ovu knjigu da vam u tihom afterpartiju luciferovske lucidnosti stihovi na miru i natenane ospore ukus, savest i dobar san. Kad vam rifovima istera vosak iz ušiju, lakše ćete čuti i pročitati ono što ne želite da slušate i čitate. Damir Avdić, pesnik sa električnom gitarom, stvara poeziju onako kako je to u datom vremenu i prostoru jedino i moguće činiti - poezija se laje, kroz distorziju.` Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

Preći ćemo sve moje talente po azbučnom redu", reče Margareta. Otišla je do police po akustičnu gitaru. pogledala je u moje ruke pa u žice. Vratila je gitaru. "Pokidaćeš ih", rekla je. Onda mi je pružila palice. Koje sam ispustila. "Baratanje palica otpada." "Šta je sa tvojim cimbalom?", upitala sam. Margareta je odmahnula glavom. "Otisci prstiju." "D kao dramska sekcija", rekla mi je. "Pravi se da si upravo čula neku iznenađujuću vest". Zviznula sam se dlanovima po obrazima i usne isturila u slovo O. "I gluma otpada." Čitaj dalje

-Federiko Garsija Lorka / Moć gitare -Šarl Bodler / iz `Cvećazla` -Đovani Bokačo / Ljubavne priče kao nove JUN.21/10