Filteri
close
Tip rezultata
Svi rezultati uključeni
keyboard_arrow_down
Kategorija
Književnost
keyboard_arrow_down
Opseg cena (RSD)
Prikaži sve
keyboard_arrow_down
Od
RSD
Do
RSD
Sortiraj po
keyboard_arrow_down
Objavljeno u proteklih
keyboard_arrow_down
Sajtovi uključeni u pretragu
1 sajt isključen
keyboard_arrow_down

Pratite promene cene putem maila

  • Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-3 od 3 rezultata

Broj oglasa

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream
1-3 od 3
1-3 od 3 rezultata

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream

Režim promene aktivan!

Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje

Aktivni filteri

  • Izbačen Sajt

    bg.company3g.com

Opis O autoru Dodatne informacije Saznaj više Pregledni rečnik komparatističke terminologije u književnosti i kulturi nastao je na osnovu zajedničkog interfakultetskog istraživanja teorijsko-istorijskih terminoloških pretpostavki komparativne književnosti. Prilikom izrade ovog rečnika, koji umnogome predstavlja pionirski poduhvat, izbegnute su jednostranosti i ograničenja u pristupu ovoj problematici. Njime su postavljene sasvim solidne osnove za proces standardizacije komparatističke terminologije kod nas, koji se, dakle, vrši prema jedinstvenim metodološkim i naučnim standardima, koji su jasno definisani, ali i dovoljno široko postavljeni. Rečnik je primer fleksibilnog osavremenjivanja i standardizacije stručne terminologije u jednoj naučnoj disciplini, koja ima bogatu tradiciju i nesumnjive perspektive. Termini koji su obuhvaćeni ovim Rečnikom obrađeni su u složenijoj leksikografskoj deskripciji, tako da svaka odrednica sadrži neophodnu meru informativnosti i pouzdanosti. (Iz recenzije Stojana Đorđića) Bojana Stojanović Pantović rođena je 1960. godine u Beogradu. Profesor je na Odseku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Piše književnoistorijske i komparativne studije, kritike, eseje, poeziju i prozu. Prevodi sa slovenačkog i engleskog jezika. Priredila je i prevela više knjiga srpskih i slovenačkih pisaca, kao i tematske brojeve časopisa i naučnih zbornika. Predavala je honorarno na Filološkom fakultetu u Beogradu (1995–2001). Od 1998. do 2008. godinebila je stalna kritičarka lista Politika za savremenu srpsku poeziju. Objavila je sledeće knjige: Poetika Mirana Jarca (na slovenačkom), Dolenjski muzej, NovoMesto 1987. Linija dodira (studije i ogledi iz srpske i južnoslovenskih književnosti), Dečje novine, Gornji Milanovac 1995. Nasleđe sumatraizma – poetičke figure u srpskom pesništvu devedesetih, Rad, Beograd 1998. Srpski ekspresionizam, Matica srpska, Novi Sad 1998. Srpske prozaide – antologija pesama u prozi, Nolit, Beograd 2001. Kritička pisma, Rad, Beograd 2002. Morfologija ekspresionističke proze, Artist, Beograd 2003. Raskršća metafore (eseji i kritike o srpskom pesništvu 20. veka), Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani“, Kraljevo 2004. Beskrajna (pesnička zbirka), KD Sveti Sava – Beogradska manufaktura snova, Beograd 2005. Nebolomstvo – Panorama srpskog pesništva kraja XX veka, HDP i Durieux, Zagreb 2006. Pobuna protiv središta (novi prilozi o modernoj srpskoj književnosti), Mali Nemo, Pančevo 2006. Oštar ugao (eseji, kritike, polemike), Agora, Zrenjanin 2008. Zaručnici vatre (lirska proza), Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani“, Kraljevo 2008. Isijavanje, pesnička zbirka, Arka, Smederevo 2009. Naučni radovi, kritika i poezija prevođeni su na engleski, francuski, nemački, španski, slovenački, grčki, makedonski, poljski i švedski jezik. Dobitnica je nagrada : ”Milan Bogdanović” (2000), ”Isidorijana” (2000), ”Gordana Todorović” (2005) i Zlatne značke kulturno-prosvetne zajednice Srbije za izuzetan doprinos kulturi (2006). Živi u Beogradu. Miodrag Radović rođen je 1945. godine u Kamenjači kod Trstenika. Osmogodišnju školu završio je u Trsteniku, a gimnaziju u Kruševcu. Na Filološkom fakultetu u Beogradu (grupa za Opštu književnost sa teorijom) diplomirao je 1968. Magistrirao je sa temom „Funkcija snova u romanu Zločin i kazna F. M. Dostojevskoga” (1976), a doktorirao sa temom „Poetika Laze Kostića i njeni izvori u zapadnoevropskim književnostima” (1980). Kao stipendista francuske vlade završio je postdiplomske studije u Evropskom univerzitetskom centru u Nansiju (1969–1970). Bio je i stipendista Humboltove fondacije u Minhenu i Hajdelbergu. Kao bibliotekar radio je u Biblioteci Matice srpske (1970–1972). Kao lektor, predavač i profesor radio je na univerzitetima u Lionu, Renu, Banjaluci, Nikšiću, Frankfurtu na Majni i Novom Sadu. Realizator je ideje o osnivanju Katedre za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Autor je više knjiga, priređivač zbornika i antologija i prevodilac sa francuskog i nemačkog jezika. Objavljene knjige: Poetika snova Dostojevskoga, Vrnjačka Banja, 1978; Luj Vensan Toma, Antropologija smrti (prevod sa francuskog u saradnji sa Zoranom Stojanovićem), Beograd 1980; Laza Kostić i svetska književnost, Beograd, 1983; Umetnost tumačenja poezije (zbornik), priređen u saradnji sa Draganom Nedeljkovićem, Beograd, 1979; Književna aksiologija, Novi Sad, 1987; Vilhelm Jensen, Gradiva (prevod sa nemačkog), Sremski Karlovci, 1992; Oslovljeni svet ili čarobna reč Raška Dimitrijevića, Novi Sad, 1998; Liber amicorum (zbornik u počast ak. Radomiru Ivanoviću), Novi Sad, 2001; Pčela i med u cvetniku svetske i srpske poezije (antologija, u saradnji sa Nikolom Strajnićem), Banja Luka, 2002; Lijepo li ova knjiga čita (studije i ogledi), Novi Sad, 2001; Književna retorika danas (zbornik), Beograd, 2008; David I. Goldstejn, Dostojevski i Jevreji (prev. M. Radović), Novi Sad, 2010; Pregledni rečnik komparatističke terminologije u književnosti i kulturi (uredio u saradnji sa Bojanom Stojanović Pantović i Vladimirom Gvozdenom), Novi Sad, 2011. Vladimir Gvozden Akademska karijera ◦ 2011. godine – Izbor u zvanje – docent, Filozofski fakultet, Novi Sad ◦ 2010. godine – doktorat, Filozofski fakultet, Novi Sad („Hronotop susreta u srpskom putopisu 1914-1939.“) ◦ 2004. godine - Izbor u zvanje - asistent, Filozofski fakultet, Novi Sad, Oblast: Nauka o književnosti ◦ 2003. godine - Magistratura, Filozofski fakultet, Novi Sad, Oblast: Nauka o književnosti ◦ 1998. godine – Izbor u zvanje – asistent-pripravnik, Filozofski fakultet, Novi Sad ◦ 1996. godine - Diploma, Filozofski fakultet, Novi Sad, Oblast: Nauka o književnosti Oblasti interesovanja i istraživanja ◦ komparativna književnost ◦ teorija književnosti Monografije: Jovan Dučić putopisac: ogled iz imagologije, Novi Sad: Svetovi, 2003. Чинови присвајања: Од теорије ка прагматици текста, Нови Сад: Светови, 2005. Književnost, kultura, utopija, Novi Sad: Adresa, 2011. Српска путописна култура 1914-1940: студија о хронотопичности сусрета, Службени гласник, Београд, 2011. Прегледни речник компаратистичке терминологије у књижевности и култури, ур. Бојана Стојановић Пантовић, Миодраг Радовић, Владимир Гвозден, Академска књига, Нови Сад, 2011. Nine Serbian Poets: Anthology of Contemporary Serbian Poetry / Девет српских песника: Антологија новије српске поезија, edited and with an Afterword by Vladimir Gvozden, састављач и писац поговора Владимир Гвозден, Нови Сад: Адреса, 2012. Gordost (grupa autora), Adresa, Novi Sad, 2014. Poglavlja u monografijama: Na stranim jezicima: Sebastian Donat, Vladimir Gvozden, Martin Sexl, „Osteuropa“, Handbuch Komparatistik: Theorien, Arbeitsfelder, Wissenpraxis, Hrs. Rüdiger Zymner, Achim Hölter, Stuttgart, Weimar: J. B. Metzler, 2013, str. 39-44. „Akte des Reifens, Figuren des Gegenwärtigen und die symbolische Stellung des Vaters in der zeitgenössischen serbischen Literatur“, Kind und Jugendlicher in der Literatur und im Film Bosniens, Serbiens, Renate Hansen-Kokoruš, Elena Popovska (Hrsg.), Verlag dr. Kovač, Hamburg, 2013 (Grazer Studien zur Slawistik, Band 1), str. 93-109. Vladimir Gvozden, Alexander Wöll, Matija Bećković Biogramm, Milorad Pavić „Hazarski rečnik“, Dobrica Ćosić Biogramm,, Milorad Pavić Biogramm, Laza Kostić Biogramm, Laza Kostić Das lyrische Werk, Laza Kostić „Maksim Crnojević“, Laza Kostić „Pera Segedinac“,Petar Petrović Njegoš „Luča mikrokozma“, Sima Pandurović Biogramm, Sima Pandurović Das lyrische Werk, Rastko Petrović „Otkrovenje“, Borislav Pekić Das erzählerische Werk, Branko Radičević Biogramm, Miodrag Bulatović „Ljudi sa četiri prsta“, Svetozar Ćorović Biogramm, Jovan Jovanović Zmaj „Đulići“, Kindlers Literatur Lexicon, 3, Hrsg. Von Heinz Ludwig Arnold, Stuttgart/Weimar, Verlag J. B. Metzler, 2009. (leksikografske odrednice) „Writing Difference/Claiming General Validity: Jovan Dučić's Cities and Chimaeras and the West“. Balcan Departures: Travel Writing from Southeastern Europe, ed. Wendy Bracewell, Alex Drace-Francis, New York, Oxford, Berghahn Books, 2009, 75-86. „Some Remarks on the Relationship between European Identity and the European Union“,EU=Europe? Euroskepticism and European Identity, Kenneth Hanshew (Hrsg.), Forost Arbeitspapier, München, Nr. 45, Juni 2008, 9-18. Vladimir Gvozden, Jelena Novaković, „Introduction“, Modern Canada: Prejudices, Stereotypes, Authenticity/La Canada Moderne: Préjugés, Stéréotypes, Authenticité, ur. Jelena Novaković, Vladimir Gvozden, Belgrade: Megatrend University, Serbian Association of Canadian Studies, 2013, str. 7-21. „Introduction“, (Re)connecting through Diversity: Canadian Perspectives, ed. Jelena Novaković, Vladimir Gvozden, Slobodan Pajović, Megatrend University, Serbian Association for Canadian Studies, Belgrade, 2011, 9-21. ISBN 978-86-7747-429-4 „Comparative literature in Canada and the context of Multiculturalism“. Images of Canada: Interiors and Exteriors. Ur. Jelena Novaković, Radojka Vukčević. Beograd: Filozofski fakultet u Nišu; Jugoslovenska asocijacija za kanadske studije, 2007, 137-150. “Tensions of Travel Writing”. Serta Musarum: Essays in Honor of István Fried. Ed. Thomas Bremer, Katalin Kürtösi, Szeged, 2006., pp. 29-38. "Images of Canada in the Contemporary Serbian Novel: David Albahari's The Man of Snow and Vladimir Tasic's Farewell Gift". Other Language - Otherness in Canadian Culture / L'Autre Langue / L'Alterite dans la Culture Canadienne. Prir. Vesna Lopičić, Jelena Novaković. (Zbornik radova sa prve medjunarodne konferencije iz oblasti kanadskih studija sa temom Drugi jezik - Drugost u kanadskoj kulturi. Nis: Tibet, 2005, pp. 123-132. “Comparative Literature and Visual Culture”, Littérature et Média, Ed. Pavle Sekeruš, Département d’études romanes de la Faculté des lettres de Novi Sad, Novi Sad, 2003, 85-97. "Danilo Kiš jako pisarz środkowoeuropejski: przyczinek do pisania i czytania tożsamości", u: Narodowy i ponadnarodowy model kultury: Europa Środkowa i Połwysep Bałkański , ur. Bogusław Zieliński, Wydawnictvo naukowe Uniwersytetu im. Adama Mickiewicza, Poznań, 2002 (Seria Filologia Słowiańska nr 7), 83-94. Na srpskom: „Два савремена Bildungsroman-a и традиција путовања у Италију: Венеција Владимира Пиштала и Ултрамарин Милете Продановића“, Acqua Alta: медитерански пејзажи у модерној српској и италијанској књижевности (Међународни зборник радова) / Acqua Alta: Paesaggi Mediterranei nelle literature italiana e serba del novecento. Ур. Светлана Шеатовић Димитријевић, Марија Рита Лето, Персида Лазаревић ди Ђакомо. Институт за књижевности и уметност, Београд, 2013, стр. 779-794. „Бранко Радичевић и заједница растанка“, Бранко Радићевић: зборник радова, ур. Јован Зивлак, Нови Сад: Друштво књижевника Војводине, 2013, стр. 51-67. „Поетика, естетика и политика романтизма у схватањима Драгише Живковића“, Српска књижевна критика друге половине XX века, ур. Милан Радуловић, Институт за књижевност и уметност, Београд, 2013 (Институт за књижевност и уметност, годишњак XXV; Серија Ц: Теоријска истраживања, књ. 15), стр. 145-161. „Српска књижевна мисао и 'укрштаји' Лазе Костића“, Српска књижевна критика и културна политика у другој половини XX века: теоријско-проблемски зборник радова, ур. Милан Радуловић, Институт за књижевност и уметност, Београд, 2013 (Институт за књижевност и уметност, годишњак XXVI; Серија Ц: Теоријска истраживања, књ. 16), стр. 15-45. „Ћутање разлика: напомена о лирској ситуацији у песми Santa Maria della Salute“, Век песме Santa Maria della Salute, прир. Хаџи Зоран Лазин, Академска књига, Нови Сад, 2009, 180-186. „Љубав и патња“, поговор у Вилијам Шекспир, „Ромео и Јулија“, прев. Живојин Симић, Сима Пандуровић, прир. Владимир Гвозден, Београд, Драганић, 2012, стр. 123-142. „Школарац и луда Франсоа Вијон“, поглавље у: Сретен Марић, О Вијону и Хелдерлину, Службени гласник, Београд, 2009, стр. 137-167. Владимир Гвозден, Зорица Хаџић, „Дневничке белешке Милана Шевића о путовању у Италију“, Аспекти идентитета и њихово обликовање у српској књижевности, ур. Горана Раичевић, Филозофски факултет, Нови Сад, 2014, стр. 169-182. „Милан Дединац и генеза чисте лирике“, Поезија и поетика Милана Дединца: зборник радова, ур. Слађана Јаћимовић и Светлана Шеатовић Димитријевић, Институт за књижевност и уметност, Београд, 2014, стр. 135-148. „Дискурзивно и епифанијско у поезији Јована Дучића“, Поезија и поетика Јована Дучића, ур. Јован Делић, Београд : Институт за књижевност и уметност, Учитељски факултет; Требиње : Дучићеве вечери поезије, 2009. (Наука о књижевности. Поетичка истраживања, књ. 9), стр. 95-116. „Путовање и лагање: неколико напомена о путописним дискурсима у античкој Грчкој“, Зборник у част Марији Клеут, ур. Светлана Томин, Љиљана Пешикан-Љуштановић, Наташа Половина, Филозофски факултет, Нови Сад, 2013, стр. 299-318. УДК: 82-992.09 (38) ISBN 978-86-6065-186-2 „Катманду или кабинет чудеса Стевана Пешића“, Стеван Пешић – Живот и дело: зборник радова, ур. Драган Којић,Градска библиотека, Нови Сад, 2013, стр. 17-24. „Путописне репортаже Иве Андрића“, Научни састанак слависта у Вукове дане (Иво Андрић у српској и европској књижевности), 41/2, Београд, 2012, стр. 249-256 „Поверење у трансценденцију“, Хелиотропна мисао: рецепција стваралаштва Драгана Стојановића, прир. Зорица Бечановић-Николић, Биљана Дојчиновић-Нешић, Јован Попов, Досије – Катедра за општу књижевност и теорију књижевности Филолошког факултета Универзитета у Београду, Београд, 2011 „Књига питања, слика пораза (белешка о новом горком стилу)“, поговор у Фрања Петриновић, Граматика поремећаја, Културни центар Новог Сада, Нови Сад, 2013, стр. 217-226. „Хронотоп – седамдесет година касније“, Теорија - естетика – поетика, ур. Гојко Тешић, Београд, Институт за књижевност и уметност, 2008, 169-183. „Неколико напомена о паратекстовима у Новом Јерусалиму Борислава Пекића“, Научни састанак слависта у Вукове дане, 37/2, Београд, 2008, 415-426. „Компаратистика и култура“. Теоријско-историјски преглед компаратистичке терминологије код Срба. Ур. Бојана Стојановић-Пантовић. Београд: Књижевно друштво „Свети Сава“, 2007, стр. 7-31. „О границама добре књиге“. Шта чини добру књигу? Прир. Светлана Гавриловић. Београд: Народна библиотека Србије, 2007, стр. 83-94. “Компаратистика и култура“. Теоријско-историјски преглед компаратистичке терминологије код Срба. Ур. Бојана Стојановић-Пантовић. Београд, 2007, стр. 7-31. (ISBN 978-86-86143-80-8) „Постмодерни хронотоп у роману Киша и хартија Владимира Тасића“. Књижевност и стварност. 36. научни састанак слависта у Вукове дане. Међународни славистички центар, Београд, 2007, sтр. 475-483. UDK 80; ISSN 0351-9066. “Књижевна путовања, књижевни посредници и компаративна књижевност», Теоријско-историјски преглед компаратистичке терминологије код Срба, ур. Бојана Стојановић-Пантовић, Књижевност друштво «Свети Сава», Београд, 2006, стр. 119-136. „Hronotop susreta u putopisima Miloša Crnjanskog.“ Slika drugog u balkanskim i srednjoevropskim književnostima / uredio Miodrag Maticki. - Beograd : Institut za književnost i umetnost, 2006. - (Posebna izdanja; #knj. #30). Str. 189-197. „Чињеница, траума и фикција: ars memorativa у Гробници за Бориса Давидовича Данила Киша“, Жанрови српске књижевности бр 3, ур. Зоја Карановић, Нови Сад, Филозофски факултет, 2006, 426-441. “Kako čitati putopis”. Kako čitati: o strategijama čitanja tragova kulture. Prir. Saša Ilić. Beograd: Narodna biblioteka Srbije, 2005, str. 43-63. “Opšta književnost i uopštavanje književnih fenomena”, Proučavanje opšte književnosti danas, ur. Adrijana Marčetić, Tanja Popović, Katedra za opštu književnost, Filološki fakultet, Beograd, 2005, str. 237-250. “Tišmina književnost rascepa”. Povratak miru Aleksandra Tišme: zbornik radova. Ur. Jovan Delić, Svetozar Koljević, Ivan Negrišorac. Novi Sad, SANU (ogranak u Novom Sadu), Matica srpska, 2005, str. 74-92. “Tenzije putopisa (Ka poetici srpskog modernističkog putopisa)”. Žanrovi srpske knji`evnosti: poreklo i poetika oblika, br. 2. Ur. Zoja Karanović. Novi Sad: Filozofski fakultet, Orfeus, 2005, str. 277-295. "Slike balkanskih kultura u putopisnoj prozi Jovana Dučića". Naučni sastanak slavista u Vukove dane. Beograd-Novi Sad, 11-15.09.2002. 32/2. Beograd, 2004, str. 167-180 (separat). "Putopis o Italiji u srpskoj književnosti između dva rata: primer žanrovskog prožimanja". Nau~ni sastanak slavista u Vukove dane. Beograd, 10-14.09.2003. 33/2. Beograd, 2004, str. 179-191 (separat). "Izazovi savremenih književnih teorija: nove mogućnosti ili opasan nihilizam", Književne teorije XX veka, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 2004, 93-106. “Mukotrpno oživljavanje istine”, Predgovor, Aleksandar Tišma, Knjiga o Blamu, Akademska knjiga, Novi Sad, 2011 (Celokupna dela Aleksandra Tišme), str. 5-19. „Стреле и обреди“, у: Драго Кекановић, Вепрово срце, Београд: Српска књижевна задруга, Инвеј, 2013,стр. 194-198. (добитник награде Златни сунцокрет за 2012. годину). „Bez razloga za strah“, pogovor u Slobodan Vladušić, Forward, Beograd, Stubovi kulture; Vrbas, Vital; Beograd, Invej, 2010, 397-400 (Vitalova knjiga godine). „Украдено братско писмо“, поговор у Угљеша Шајтинац, Сасвим скромни дарови, Архипелаг – Београд, Витал – Врбас, Инвеј – Београд, 2012, стр. 152-156 (добитник 16. награде Златни сунцокрет). „Сан о обичном животу“ (поговор), Драгослав Михајловић, Преживљавање, Завод за издавање уџбеника, Београд; Витал, Врбас; Инвеј, Београд, 2011 (Награда Златни сунцокрет за 2010. годину), 219-224. „Књижевност и уметност преживљавања“, Поговор у Давид Албахари, Сваке ноћи у другом граду (Виталова књига године), Српска књижевна задруга, Београд, 2009, стр. 249-252. ISBN 978-86-379-1056-5 UDK 821.163.41-32 Radovi u časopisima (izbor): „Џојсово књижевност лукавство“, Поља, бр. 485, јануар-фебруар 2014, стр. 37-49 (темат „Уликс“, прир. Владимир Гвозден). „Ослушкивање говора робе: историзовање вредности“ (коаутор Алпар Лошонц), Златна греда, бр. 147-148, 2014, стр. 12-16 „Савремени универзитет. Фрагменти критичког речника“, Летопис Матице српске, књ. 493, св. 5, мај 2014, стр. 628-649 (темат: „Идеја универзитета“, прир. Слободан Владушић и Зоран Димић). „Ово није крај (један поглед на српски роман у 2012. години)“, Поља, бр. 479, 2013, стр. 49-63. Владимир Гвозден, Слободан Владушић, „Песнички субјект, обогаћивање, путовање: савременост Растка Петровића“, Зборник Матице српске за књижевност и језик, књ. 61. св. 2, 2013, стр. 447-457. „Уметност бодљикаве мисли – савршена пукотина Томаса Бернхарда“, Поља, бр. 482, 2013, стр. 146-152 (темат „Томас Бернхард“) „Новосадски роман и урбана нелагодност (Седам напомена и једна „опомена“)“, Летопис Матице српске, год. 189, књ. 491, св. 1-2, 2013, стр. 101-117. „O bičevima, točkovima, razninama i drugim (ne)bitnim stvarima: postkolonijalizam, kultura, politika“, Stvar: časopis za teorijske prakse, Gerusia, Novi Sad, br. 5, 2013, str. 201-215 (temat „Uvod u radikalne teorije“) „Тајни приручник, скривени бог“ (Роберт Јанг, Постколонијализам: сасвим кратак увод),Летопис Матице српске, књ. 493, св. ½, 2013, стр. 203-206. „'Sve ono što je materijalno': uvod u politiku putopisa“, Pravo i društvo: časopis za pravnu i političku teoriju, br. 1, Beograd, 2012, str. 89-101. „Кант као Јорик“, Књижевни живот: часопис за књижевност Срба у Румунији, Темишвар, бр. 1, год. 56, јануар-јун, 2012, стр. 20-23. „Има ли путопис своју теорију?“, Путопис: часопис за путописну књижевност, Београд, год. 1, бр. 1-2, 2012, стр. 183-194. “Zebaldova politika književnosti”, Polja, god. LVI, br. 469, maj-jun 2011, str. 86-98 (temat o Zebaldu, ur. Alen Bešić, Vladimir Gvozden). „Ostrva pobednog umetničkog smisla? Međuratni putopisi i estetska ideologija (o jednom toku srpskog modernizma), Treći program, Beograd, god. 42, br. 148, 2010 (obj. 2011), str. 211-225. “'Две размакнуте тачке': српски међуратни путопис и модерна култура времена и простора“, ЛМС, год. 186, новембар 2010, књ. 486, св. 5, 830-847. „Критичко стихотворение“, Словото, Друштво књижевника Бугарске, Софија, август 2010, 70-73 (ISBN 978-954-443-836-4) (тематски број „Савремена српска књижевност“). „Литература и изкуството да оцелееш“, Словото, Друштво књижевника Бугарске, Софија, август 2010, 81-82 (ISBN 978-954-443-836-4) (тематски број „Савремена српска књижевност“). “The Critical Poem”, Golden Beam/Zlatna greda, no. 95-96, vol. IX, september-october 2009, 67-69. ISSN 1451-0715 “Literature and the art of survival”, Golden Beam/Zlatna greda, no. 95-96, vol. IX, september-october 2009, 75. ISSN 1451-0715 „Текстови, огледала, оквири и херменеутичка етика“ (Зорица Бечановић-Николић, Шекспир иза огледала), Зборник Матице српске за књижевност и језик, књ. 56, св. 3, 2008, 704-707. „Књижевност и неизвесности“ (Јован Попов, Читање неизвесности: огледи из компаратистике, Нови Сад, Светови, 2006). Филолошки преглед, XXXIV, 2007, 2 (2008). ISSN 0015-1807; UDK 80+82(05), 152-154. Приказ књиге Гвозден Ерор, Књижевне студије и домен компаратистике, Београд, Институт за књижевност и уметност, 2007. Прилози за књижевност, језик, историју и фолклор, књ. 73, св. 1-4, 2007 (штампано мај 2008), стр. 220-227. “A szerb irodalom ma – egy nézöpont (tunulmány)”, prev. Csernik Elöd, Hid, Novi Sad (Forum), 3. mart, 2006, str. 49-57. “O knjigama razmišljanja i razgovora (Blago cara Radovana i Jutra sa Leutara Jovana Dučića), Letopis Matice srpske, knj. 477, sv. 1-2, 2006, str. 87-97. "Aleksandar Tišma és a Holocaust-effektus", Tiszatáj, Szeged, 1/59, 2005, 82-97 (prev. Orcsik Roland). “Književna imagologija u perspektivi”, Ostrvo: časopis za knji`evnost i umjetnost, Tuzla, br. 4, april 2005, str. 3-21. “Odre|enje i klasifikacija figure antiklimaksa” (Sr|an Bogosavljevi}, Antiklimaks, Beograd, 2003), Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, Novi Sad, knj. 52, sv. 3, 2004 (št. 2005), str. 643-648. “Odmrzavanje stranosti i mogućnost poetike” (Mladen Šukalo, Odmrzavanje jezika: poetika stranosti u djelu Miodraga Bulatovića), Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, knj. LII, sv. 2/2004, str. 460-464. "La poesia serbia del siglo XX", Quimera (temat La literatura Serbia), 248, Septiembre 2004, Barselona, 22-28. “Gradovi i himere” Jovana Dučića i tradicija evropskog putopisanja: Ka poetici srpskog putopisa, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, knj. LI, sv. 3, 2003, str. 649-663. "Podsticaji i usmerenja: Uz osamdeseti rođendan Zorana Konstantinovića", Zbornik MS za književnost i jezik, N. Sad, XLIX, sv. 1-2/2001, 310-312. "Teme i sadržaji međunarodnog skupa Književne teorije XX veka", Zbornik MS za književnost i jezik, Novi Sad, XLIX, sv. 1-2/2001, 313-315. "Polazišta i ciljevi imagološkog proučavanja književnosti", Zbornik MS za književnost i jezik, Novi Sad, knj. XLIX, sv. 1-2/2001, 211-224. (Knjiga je objavljena u junu 2002). "Марвин Пери и пишувањето на интелектуална Европа“, Наше писмо, прев. Сузана В. Спасовска, Скопје, 2000, br. 36, januar-februar, str. 31-2, 2001. „Теме и содржини на мегународниот собир „Књижевни теории на 20. век (Белград, Југославија, 27-29, ноември 2000.)", Spektar: Spisanie na Institutot za makedonska literatura, god. 18, br. 35-36, Skopje, 2000, str. 289-292. "Hamlet kao čitalac i pisac", Polja, 407/408, 1997/98, str. 47-51. Prevedene knjige: Linda Hačion, Poetika postmodernizma, Svetovi, Novi Sad, 1996. Sajmon Blekburn, Filozofski rečnik (oksfordski), prev. Vladimir Gvozden et al, Svetovi, Novi Sad, 1999. Rečnik razvoja: vodič kroz znanje kao moć, prir. Volfgang Zaks, Svetovi, Novi Sad, 2001. Vil Kimlika, Multikulturalno građanstvo: liberalna teorija manjinskih prava, Cantar za multikulturalizam, Novi Sad, 2002. Džin H. Bel-Viljada, Umetnost radi umetnosti i književni život: Kako su politika i tržište doprineli uobličavanju ideologije i kulture esteticizma, 1790-1990. Novi Sad: Svetovi, 2004. Alberto Mangel, Istorija čitanje. Novi Sad: Svetovi, 2005. Težina 1 кг Dimenzije 166 × 240 × 3 cm Godina izdanja 2011 Pismo ćirilica Povez tvrd Broj stranica 484 ISBN 978-86-86611-85-7 Dimenzije 166x240 Đorđe Pisarev, ,,Knjiga kao palimpsest", Blic, br. 177, god. IV, 08. april 2012. Stojan Đorđić, ,,Pionirski poduhvat srpske komparatistike", Književne novine, januar–februar 2012.

Prikaži sve...
2,475RSD
forward
forward
Detaljnije

Donji deo zadnje korice kao na fotografiji, unutra odlično očuvano. Autor - osoba Hemingvej, Ernest Naslov Pripovetke / Ernest Hemingvej ; [s engleskog prevela Vera Ilić] Jedinstveni naslov ǂThe ǂShort Stories of Ernest Hemingway. srp Vrsta građe kratka proza Jezik srpski Godina 1985 Izdanje 8. izd. Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Matica srpska, 1985 (Novi Sad : Budućnost) Fizički opis 612 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba Ilić, Vera Zbirka Odabrana dela : u šest knjiga / Ernest Hemingvej ; ǂknj. ǂ6 Sadržaj S a d r ž a j: Kratki srećni život Fransisa Makombera (7-52); Prestonica sveta (53-69); Snegovi Kilimandžara (70-103); Starac kraj mosta (104-107); Gore u Mičigenu (108-115); Na pristaništu u Smirni (116-118); Glava I, Indijanski logor (119-125); Glava II, Lekar i lekareva žena (126-132); Glava III, Nešto se završilo (133-139); Glava IV, Trodnevni vetar (140-155); Glava V, Bokser (156-169); Glava VI, Veoma kratka priča (170-173); Glava VII, Vojnikov dom (174-185); Glava VIII, Revolucionar (186-188); Glava IX, Gospodin i gospođa Eliot (189-194); Glava X, Mačka na kiši (195-200); Glava XI, Van sezone (201-210); Glava XII, Cela zemlja pod snegom (211-219); Glava XIII, Moj stari (220-241); Glava XIV, Velika reka sa dva srca : deo I (242-255). Glava XV, Velika reka sa dva srca : deo II (256-272); L`envoi (273); Nepobeđeni (274-317); U drugoj zemlji (318-325); Bregovi kao beli slonovi (326-332); Ubice (333-346); Che ti dice la patria? (347-360); Pedeset hiljadarki (361-395); Jednostavno ispitivanje (396-399); Deset Indijanaca (400-407); Kanarinac za nekoga (408-414); Jedna alpijska idila (415-423); Brzinska trka (424-430); Danas je petak (431-436); Banalna priča (437-440); Sad ja ležem (441-451); Posle oluje (452-461); Čisto, dobro osvetljeno mesto (462-467); Svetlost sveta (468-477); Gospod vam podario radost i veselje, gospodo (478-484); Posle letovanja na moru (485-490); Takav ti nikada nećeš biti (491-507); Majka jedne `veličine` (508-514); Jedna čitateljka piše (515-516); Priznanje Švajcarskoj (517-534); Dan čekanja (535-539); Prirodopis smrti (540-552); Vino iz Vajominga (553-577); Kockar, kaluđerica i radio (578-603); Očevi i sinovi (604-609). (Plast.) Napomene Prevod dela: The short stories of Ernest Hemingway Tumačenje stranih i manje poznatih reči uz tekst Tiraž 15.000. Ernest Miler Hemingvej (engl. Ernest Miller Hemingway; Ouk Park, 21. jul 1899 – Kečum, 2. jul 1961) bio je američki pisac i novinar. Bio je pripadnik pariskog udruženja izgnanika dvadesetih godina dvadesetog veka i jedan od veterana Prvog svetskog rata, koji su kasnije bili poznati kao „izgubljena generacija“. Dobio je Pulicerovu nagradu 1953. godine za svoj roman Starac i more, kao i Nobelovu nagradu za književnost 1954. godine. Svojim posebnim načinom pisanja koji karakteriše škrtost na rečima, nasuprot stilu njegovog književnog suparnika Vilijama Foknera, Hemingvej je značajno uticao na razvoj lepe književnosti dvadesetog veka. Mnogi njegovi romani se danas smatraju klasičnim delima američke književnosti. Hemingvej je od oca nasledio avanturistički duh i nemiran temperament što je vrlo rano odredilo njegov životni put. Nije hteo da troši vreme na sticanje univerzitetskog obrazovanja. Počeo je da radi kao novinar, otkrio je svoj spisateljski dar i pisanje mu je postalo životni poziv. Ribolov i lov su mu bili omiljeni hobi. Kad god je putovao, a bio je strastveni putnik, obavezno je nosio tri stvari: udice, pušku i pisaću mašinu. Fizički snažan, radoznao i žedan života, obišao je Evropu, Ameriku, Kinu, Afriku, a živeo je u Parizu, Ki Vestu i Havani. Aktivno je učestvovao u Prvom svetskom, grčko-turskom, Španskom građanskom i Drugom svetskom ratu. Bio je ratni dopisnik, ali i borac, što mu je omogućilo da stekne ogromno iskustvo i skupi solidnu građu za svoje pisanje. Hemingvej je voleo intenzivno življenje koje je podrazumevalo putovanja, lov, koridu. Istovremeno je putovao, ratovao, uživao u lepotama života i neprekidno pisao. Hemingvej se oglasio kao pisac u Parizu. Kada se iz rata vratio u Ameriku, fizički i psihički ranjen na italijanskom ratištu, nije mogao da se smiri. Ugovorio je dopisnički rad za jedan američki list, oženio se i vratio se u Pariz, koji je u to vreme bio središte književnog i kulturnog života starog kontinenta. Tu je ušao u krug Gertrude Stajn i Ezre Paunda, koji su podržali Hemingvejeve književne ambicije. Objavio je Tri priče i deset pisama (1923), U naše vreme (1924) i Prolećne bujice (1926). Ove knjige skrenule su pažnju na novo književno ime, a ono je odjednom blesnulo 1926. godine kada je izašao jedan od njegovih najboljih romana Sunce se ponovo rađa. To je bio roman o ljudima „izgubljene generacije“ – izraz Gertrude Stajn, kojim je označena generacija mladih koja je preživela strahote svetskog rata i iz njega ponela ne samo fizičke nego i duševne ožiljke, ali i duboko razočaranje zbog izneverenih ideala i pomerenih vrednosti u posleratnoj stvarnosti. Hemingvej je u tom periodu putovao i napisao: Zbogom oružje (1929), Snegovi Kilimandžara (1935), Imati i nemati (1937). Iskustvo iz Španskog građanskog rata pretočio je u roman Za kim zvona zvone (1940), još jedan roman koji je osvojio veliki broj čitalaca i još više učvrstio reputaciju Ernesta Hemingveja kao velikog pisca. Popularnosti ovog romana doprinela je njegova filmska verzija sa Gari Kuperom i Ingrid Bergman u ulogama Roberta Džordana i Marije. Posle toga nastala je velika pauza ćutanja, ali intenzivnog života i putovanja. Godine 1950. izašao je roman Preko reke pa u šumu, koga je kritika proglasila najslabijim delom Ernesta Hemingveja. To je pogodilo pisca koji je 1952. godine objavio roman Starac i more i njime zadobio nepodeljena priznanja kritike, Pulicerovu nagradu za književnost, a 1954. godine i Nobelovu nagradu. Kada je osetio da mu zdravlje popušta i onemogućava život kakav je želeo da živi, izvršio je samoubistvo lovačkom puškom 1961. godine, završivši kao i njegov otac 1928. godine. Posthumno je 1964. godine objavljena memoarska proza Pokretni praznik – o životu u Parizu i „izgubljenoj generaciji“. Posle njegove smrti ostalo je neobjavljeno više priča od kojih su dve planirane za objavljivanje 2019. godine. Postoji međunarodna konferencija o životu i delu Ernesta Hemingveja koja je 17. put održana 2016. godine u Čikagu... MG155 (N)

Prikaži sve...
599RSD
forward
forward
Detaljnije

Kao novo Autor - osoba Milutinović-Sarajlija, Sima, 1791-1847 Naslov Srbijanka / Sima Milutinović Sarajlija ; priredio Nikola Strajnić Ostali naslovi Serbianka Vrsta građe poezija Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik srpski Godina 2008 Izdavanje i proizvodnja Bačka Palanka : Društvo za nauku i stvaralaštvo Logos, 2008 (Čelarevo : Grafoofset) Fizički opis 578 str. : ilustr. ; 22 cm Drugi autori - osoba Strajnić, Nikola, 1945-2023 = Strajnić, Nikola, 1945-2023 Zbirka Sabrana dela Sime Milutinovića Sarajlije ǂBiblioteka ǂSrpska kulturna baština Sadržaj S a d r ž a j: Hristofor (9-12); Blagorazumni čitatelju! (13-14); Sret (17-20); Priziv (21); Pobud (22-23); Neprekid (24-26); Dokazi noviji (27-33); Velikačka malešnost (34-50); Obzor istorije Slavjan` (51-61); Čestitost (62-67); Polza frajkorstva (68-69); Podstrek (70-73); Načalo ustanka Serbov` (74-80); Puškaranja (81-84); Prvi važni boj (85-86); Prvi pohod na Užice (87-89); Uzetje Poreča i Ključa (90); Boj na Čučugam` (91-92); Rasprostran k Nišu (93); Pohod na Kruševac (94-95); Boj na Dživdži - bari (96-97); Predšestva Mišarskog boja (98-111); Boj na Mišaru polju (112-121); Prva opsada Deligrada (125-128); Rođenje i neke čerte Voždova nrava (129-145); Spasenije istoga (146-150); Narodnji vožda izbor (151-153); Pomazanje vožda (154-155); Sopernik vožda (156-161); Istreb sopernika (162-167); Pospjesi uzet Beograd (168-173); Priziv Gušanca (174-176); Turak` u Beogradu stanje (177-179); Ravnodušje Turstva (180-188); Pokušenija Gušanca (189-190); Veličestvenovidnost (191-194); Postavak sovjetstva (195-196); Slavotaštnost (197-199); Doček muhasila (200); Konde pribjeg (201-202); Juriš na Beograd (203-207); Stališ Turak` u tvrdinji (208-209); Uzetje Beograda konečno (210-215); Radovan (216-217); Uzetje Šapca (218-220); Uzetje Užica (221-222); Spasenije Ička (223-225); Serpski arsenal (226-228); Intrige u Beogradu (229-231); Blagonamjernost (232-233); Nečuvenost (234-239); Uzeće Kladova (240-242); Najvećost (243-244); Nazovost (245-249); Prosvit (250-257); Krivoslavje (258-260); Narodoljubje (261-263); Divotnik (267-281); Božestvenomoćije (282-284); Rudokopnja (285-287); Jedincatost (288-290); Ciganstvo (291-293); Kačestva Petra Ičkoglije (294-295); Poziv Moraita (296-297); Selačinost (298); Rumun (299-302); Vožda barjaktar (303-306); Sraženje malajničko (307-310); Niskodušje (311-316); Besmrtnik (317-319); Dika slijepaca (320-322); Samostalnost (323-329); Neoprostnost (330-336); Opažnost (337-339); Osnovanje učišta (340-343); To gore (344-355); Blagorazumija sila (356-361); Najusuđenost (362-368); Istoželanije (369-372); Primjernost istorodija (373-375); Nadobičnost (376-377); Boj suhodolski (378-380); Juriš na Novi Pazar (381-388); Otpobjedije (389-392); Vtorična opsada Deligrada (395-398); Pohod na Srebrnicu (399-401); Oslobod Loznice (402-405); Boj na Runjan`ma (406-409); Slavni boj na polju Tičaru (410-417); Nes`otvjetna sljedstvija (418-422); Pustošnost je štetnost (423-426); Srpska vječitost (427-436); Odaja Loznice (437-439); Razbitije Zasavice (440-443); Naročni sunovrat (444-446); Izgub Šapca (447-452); Provid (453-455); Pritjeha (456-458); Serpskost (459-468); Vraždebnosti otreba (469-475); Strašnosudja nepremjenost (476-480); Otnošnja k Srbam` Austrije (481-483); Nesreće ščednost (484-486); Raspjev slavom otečestva ushićena Srpčića (487-488); Mrtca vaskrs (489-492); Bitka na Dublju (493-495); Sodjejstva postranska (496-498); Vid mira (499-502); Srpska najvažnost (503-504); Povratak nesrećan (505-514); Najveća žertva (515-517); Otpjev (518-520); Dodatak (523-526). Rječnik manje poznatih riječi (527-560). Mamutsko jezičko čudo / Nikola Strajnić (561-577); Napomena / N. S. (578). (karton) Napomene Autorova slika Tiraž 1.000. Rječnik manje poznatih riječi: str. 527-560 Str. 561-577: Mamutsko jezičko čudo / Nikola Strajnić Str. 578: Napomena / N. S. Predmetne odrednice Milutinović-Sarajlija, Sima, 1791-1847 -- `Srbijanka` Simeon Sima Milutinović Sarajlija (Sarajevo, 3. oktobar 1791 — Beograd, 30. decembar 1847) bio je srpski pesnik i učitelj.[1] U društvu beogradskih književnih ljudi u početku druge polovine 19. veka Sima je bio pretpostavljan Ivanu Gunduliću, dok je Johan Volfgang Gete o njemu napisao dve stranice pohvala. Bio je privatni učitelj Petra II Petrovića Njegoša. Biografija[uredi | uredi izvor] Rođen je 1791. godine u pravoslavnoj trgovačkoj porodici u Sarajevu, gde su mu roditelji došli iz Srbije. Simin otac Milutin, rodom je iz sela Rožanstva, u užičkom okrugu, a starinom iz sela Komarnica u plemenu Drobnjak.[2] Zbog kuge je prebegao u Sarajevo, gde se oženio Anđelijom Srdanovićevom, čuvenom sarajevskom lepoticom, o čijoj su lepoti narodni pevači sačuvali spomen za punu stotinu godina.[3][4] Kad je izbila nova epidemija kuge, mali Sima je imao nepune dve godine. Begunci su tražili sklonište na dva mesta u Bosni, a zatim su otišli u Brod i na kraju u Zemun. U Zemunu, on je počeo da pohađa školu, ali je nije završio. Zatim je u Karlovcima započeo gimnaziju, a završio u Segedinu.[5] Nemirnog i nesređenog duha, Sima je prošao kroz mnoga zanimanja, a obišao je i mnoge krajeve od Vidina do Lajpciga, od Besarabije do Crne Gore. Otac i sin Simo učestvovali su u Prvom srpskom ustanku. Sima je bio pisar u Pravitelstvujuščem sovjetu, u manastiru Blagoveštenju i kod ustaničkih vojvoda (1806—1813)[6]. U Beogradskom Liceju je zamenio Dositeja Obradovića kao učitelj. Učestvuje u ustanku protiv Osmanlija u četi „golaća” i biva zatočen zbog veze sa grčkom Heterijom u Vidinu. Bio je u izgnanstvu u Vidinu, radeći kao baštovan (bostandžija) i učitelj osnovne škole. Odlazi u Besarabiju da vidi izbegle roditelje, a potom u Saksoniju u Lajpcig 1825. godine, gde sluša filozofiju, čini poznanstva sa uglednim nemačkim književnicima, s Geteom na primer, i tom prilikom štampa svoj ep Serbijanku. Po povratku postaje prvi vaspitač Njegošev na Cetinju, a docnije carinik, policajac, sekretar ministarstva prosvete i član apelacije. Bavio se pisanjem stihova, politikom, istoriografijom, lingvistikom, osnivanjem pivare i „vodolečilišta”. Dopisivao se sa Vukom. [7] Umro je u Beogradu. Sahranjen je na groblju koje je nekad bilo na Tašmajdanu, kod današnje crkve Svetog Marka. Godine 1891. je skromno obeležena njegova stogodišnjica rođenja. Sarajevski odbor se spremao da mu postavi dostojan spomenik. Međutim, grob mu je bio zapušten i ubrzo zaboravljen. Mnogo godina kasnije na osnovu nekih skica i položaja njegovog groba u odnosu na Vozarovićev koji je imao nadgrobni spomenik do 1927. kada je staro beogradsko groblje prekopano, pronađeno je telo Sime Milutinovića i položeno u porodičnu grobnicu Milutinovića na Novom groblju. Njegove kosti su nedvosmisleno raspoznate na osnovu telesnih osobenosti (visina, oblik donje vilice) ali i predmeta koji su uz njegovo telo bili položeni (ikona svetog Srđa koju je doneo iz Moskve i koja mu je po njegovoj želji položena na grudi).[8] Oženio se 1838. godine Marijom rođenom Popović (1810—1875). Njihov sin je Dragutin Dragiša Milutinović, inženjer, arhitekt i istoričar srpske umetnosti.[9] Bio je blizak sa mlađom srpskom slikarkom Katarinom Ivanović koja ga je portretisala i posećivala u Beogradu. Delo[uredi | uredi izvor] Najbolje i najveće njegovo delo je epski spev Serbijanka. Druga važnija dela su: Trojebratstvo i Trojesestarstvo, epske pesme; Dika crnogorska, drama iz istorije Crne Gore, tragedija Obilić, jedna zbirka lirskih pesama i dva istorijska spisa: Istorija Srbije, koja obuhvata samo vreme od 1813—1815, i Istorija Crne Gore od davnih do novijeg vremena. Njegova knjiga Istorija Srbije 1813—1815 je bila zabranjena 1837. godine.[10] Kao obožavalac grčke kulture i Homera, a uz to i odličan poznavalac narodne poezije, Milutinović je hteo da svojom Serbijankom napiše Ilijadu Prvog i Drugog srpskog ustanka. On je lično učestvovao u oba ustanka, poznavao skoro sve narodne vođe i kasnije u Besarabiji mnogo štošta beležio po kazivanju izbeglica, više hroničarski i bez neke logičke veze. Celu tu građu on je prelio u veliki niz epskih pesama o važnijim događajima i ljudima iz oba ustanka. Njegove kraće pesme većinom su političke i prigodne: ustavo-braniteljske pesme, dinastičke ode i stihovane brošure, koje su mogle zadovoljiti potrebe svoga doba, ali koje nemaju naročite književne vrednosti. Objavio je četrdesetih godina 19. veka mnogo pesama u Pavlovićevom „Srbskom narodnom listu”, potpisujući se sa pseudonimom Srb Milutin.[11] Tragedija Obilić je jedan od najranijih pokušaja da se dramatizuje kosovska tragedija, a Dika crnogorska je niz dramatisanih epizoda iz crnogorske istorije od Kosova do vladike Danila. Za složenu dramsku kompoziciju imao je manje smisla nego za ep, a uz to nije imao uzora u našoj književnosti, niti je poznavao dovoljno stranu dramu. Kao istoričar, Sima Milutinović nije strogo naučan i kritički duh, već piše na osnovi predanja, narodne pesme i ličnog iskustva. Sima Milutinović Sarajlija na poštanskoj markici Srbije iz 2016 Milutinović je najplodniji i najraznovrsniji srpski pisac svoje generacije, podstrekač Njegoševog talenta i posle Vuka najbolji poznavalac naše narodne poezije. On je bio snažan i intuitivan duh. Sam Njegoš mu je priznao „silni polet”. U njegovim delima ima, mestimično, snažnog i iskrenog lirizma, smelih i uzvišenih misli, ali ima i nameštenog patosa, nastranih i nerazumljivih ideja. U doba književnog diletantizma, kada je srpska književnost tek pošla za velikim klasičnim uzorima i kada se književni jezik tek počeo da uobličava, Milutinović pokušava da piše istorijski ep i dramu i daje nekoliko dobrih istorijskih dela. Ali on je bio nesređen duh i sujetan talent, jedan od onih „divljih genija“ koji nemaju upornosti i vedrine da u mučnoj borbi za izraz dođu do jasnosti i jednostavnosti. Za tako veliki pothvat: da kroz bitne istorijske ličnosti, Obilića i Karađorđa, pesnički uobliči čežnje i ideale nacije, njegov talent nije bio u svemu dorastao, niti je izražaj bio savladan. Svojim velikim rodoljubljem, snažnim temperamentom i originalnošću, Milutinović je svojim savremenicima davao iluziju „bogom datog pesnika“. On nije zaslužio pohvale koje su mu romantičari činili, ali nije zaslužio ni odveć oštro potcenjivanje od strane realističke škole, koja je o njemu pisala sa potcenjivanjem. Milutinović je po Evropi sretao znamenite ljude i pesnike, a zna se da se u Saksoniju upoznao sa Krugom, Gerhardom, Jakovom Grimom, Ulandom, čak i sa Geteom. I Gete, osetivši da se pojavljuje jedna drukčija književnost i jedan zaboravljen narod napisao je čitave dve stranice pohvala Simi Milutinoviću-Sarajliji, malom pesniku iz velike narodne poezije i ne manje bune. A to znači mnogo: Sarajlija kao Njegošev učitelj okreće mu pogled i u svetsku poeziju i svetsku misao. Po njegovom književnom pseudonimu `Čubro Čojković`, u Beogradu se jedna ulica zove Čubrina ulica.[5]

Prikaži sve...
2,190RSD
forward
forward
Detaljnije
Nazad
Sačuvaj