Naslov Antologija poljske pripovijetke XX stoljeća / priredio i preveo Zdravko Malić Omotni naslov Antologija poljske pripovijetke Vrsta građe kratka proza Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik hrvatski, srpski Godina 1984 Izdavanje i proizvodnja Sarajevo : `Veselin Masleša`, 1984 Fizički opis 431 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba Malić, Zdravko, 1933-1997 = Malić, Zdravko, 1933-1997 Zbirka ǂBiblioteka ǂAntologije ; ǂknj. ǂ1 ISBN (Karton s omotom) Napomene Kor. i hrpt. nasl.: Antologija poljske pripovijetke Str. 5-23: Između života i svijeta / Zdravko Malić Bilješke o piscima: str. 419-431. Predmetne odrednice Poljska pripovetka -- 20v SADRŽAJ Zdravko Malić: Između života i svijeta (Uvod u čitanje poljske proze 20. stoljeća) 5 Wladislaw Stanislaw Reymont: Kob 27 Zofia Nalkowska: Negdašnji značajevi 33 Maria Dabrowska: Sat s kukavicom 49 Jan Parändowski: Aspazija 67 Stefan Flukowski: Miris mjeseca 81 Bruno Schulz: Dvije jeseni 93 Zbigniew Unilowski: Regrutov dan 103 Witold Gombrowicz: Na kuhinjskom stubištu 125 Adolf Rudnicki: Konj 141 Jaroslaw Iwaszkiewicz : Bitka na ravnici Sedgemoor 157 Jerzy Andrzejewski : Krivotvorena supruga 181 Tadeusz Borowski: Gospodo, izvolite u plinsku komoru 199 Jerzy Putrament: Nezgoda u Krasnystawu 217 Marek Hlasko: Križ 237 Kazimierz Truchanowski : U knjigama stoji napisano 243 Tadeusz Rozewicz: More 253 Bohdan Czeszko: Tri četvrti do smrti 263 Józef Hen: Nevolja sa psom 273 Stanislaw Grochowiak: Komandantovica 281 Wilhelm Mach: Za četvrt proljeća 293 Julian Kawalec: Posjeta roditeljskom domu 327 Jan Stoberski: Rvači 335 Marek Nowakowski: Porodica 343 Stanislaw Dygat: Karneval 355 Janusz Glowacki: Materijal 379 Slawomir Mrozek: Taj koji pada 387 Bogdan Wojdowski: Vreća 395 Miron Bialoszewski : Ključ 403 Edward Stachura: Zavoljet ću je snagom volje 409 Bilješke o piscima 419 MG50

Autor: Mihajlo Pantić Br. strana: 236 Povez: broširan Format: 13x20,5 U knjizi priča Ovoga puta o bolu Mihajlo Pantić otvara novu značajnu temu svog pripovedačkog opusa - bol kao jedini neprekidan osećaj u Ijudskom životu. U srpskom jeziku imenica bol je i ženskog i muškog roda, i Mihajlo Pantić kreće upravo od te jezičke sveobuhvatnosti bola, podjednako preispitujući i mušku i žensku perspektivu njenog/njegovog doživljaja, uokvirenu početnim i završnim, autobiografski intoniranim pričama. Posle zbirke priče Ako je to ljubav, koja je objavljena u više izdaja i za koju je autor dobio Andrićevu nagradu, evo zbirke priča koja predstavlja Mihajla Pantića u novom, drugačijem, molskom, ponegde plinskom svetlu. Ovoga puta o bolu pripada najređoj vrsti priča - onoj koja čitaoca ostavlja bez daha i ne dozvoljava mu da prekine sa čitanjem. Borhes je rekao da se romani pišu o «onome o čemu je moguće ispričati sve, a priče o onome o čemu nije moguće ispričati sve i do kraja». No, Pantić, poštujući alhemijsku magiju koju u sebi nosi pričanje priča, čak i kada ostavlja pojedine priče otvorenima na planu saznajnog (da li su se junaci ponovo sreli, šta se dogodilo potom), na planu senzitivnog, on otkriva sve - svu dubinu čovekovog usuda, sve nijanse fatuma ljudske sudbine i sva naličja slučaja komedijanta koji, gle, ponekad ima i rogove. Ovoga puta o bolu po svemu je retka i dragocena knjiga, koja se nije skoro pojavila u srpskoj književnosti. Ove priče su male simfonije u bojama zime, (kjaroskuro), u njima su zatvorene junakinje i junaci - koji, gle, imaju lica i tela naših nadanja, bolova, strahovanja, žudnji, strepnji... Ovoga puta o bolu od onih je knjiga koje svetle u knjižarskim izlozima. Zato što su - žive. Zato što su sa tajnom.