Detalji predmeta Stanje Polovno U dobrom stanju. Na prednjoj korici trag od solje

Detalji predmeta Stanje Polovno Hrbat ostecen, zadnja korica ostecena. Na zadnja dva lista tragovi solje

Miloš Spasić: PRVA ZDRAVICA - PRIČA O BADENSKIM ŠOLJAMA IZ MUZEJA GRADA BEOGRADA - THE FIRST TOAST - THE STORY OF BADEN CULTURE CUPS FROM THE BELGRADE MUSEUM, dvojezično: Srpsko-englesko izdanje Tvrd povez - udžbenički format, 177strana, ćirilica, ilustrovano, izdavač: Muzej grada Beograda

Miloš Spasić: PRVA ZDRAVICA - PRIČA O BADENSKIM ŠOLJAMA IZ MUZEJA GRADA BEOGRADA - THE FIRST TOAST - THE STORY OF BADEN CULTURE CUPS FROM THE BELGRADE MUSEUM, dvojezično: Srpsko-englesko izdanje Tvrd povez - udžbenički format, 177strana, ćirilica, ilustrovano, izdavač: Muzej grada Beograda

Autor: Džef Grin Povez: meki Format: 12,5 x 20 cm Strana: 151 Pismo: latinica Priručnik za preživljavanje Šta se dešava kada ona dva najnekompatibiljnija stvorenja - ljudski mužjak i ljudska ženka - sviju svoje gnezdo u zajedničkom životu i raspravama oko daske za WC šolju? Više puta nagrađivani komičar Džef Grin se otiskuje da sazna istinu. Zašto se `Uuu, ti super čistiš`, ne smatra komplimentom? I šta je to sa ženama i svećama...? Možete biti i beznadežno upareni ili blaženo sami, Od A-Ž živeti zajedno sadržo sve odgovore koji su vam potrebni. Jer, nisu samo muškarci nepristojni...

Detalji predmeta Stanje Polovno LUNOV MAGNUS STRIP broj 424 - VELIKI BLEK Epizoda: RODIJEVI PODVIZI Izdavač: DNEVNIK Novi Sad Godina izdanja : 1980 Pismo: latinica Povez: meki - broširani Broj stranica: 96 Boja: crno bela štampa Datum postavljanja aukcije: 30.09.2023. Smeštaj: staklena vitrina - KOV TROŠKOVI SLANJA. preporučena tiskovina (138) + deo troškova pakovanja (5 dinara) = 143 dinara Opšte stanje : strip kockast, hrbat stripa ravan, čvrst, kompaktan, bez pečata, povez odličan, Nedostaci: tri godine (kada je jedan od bivših vlasnika stripa čitao ovaj strip), upisane uz gornju ivicu prednje korice, minimalna šara ucrtana levo od desne Blekove ruke na prednjoj korici, manje oštećenje boje u gornjem desnom uglu prednje korice, kružna svetla flekica na gornjem delu prednje korice - otisak od šolje , unutrašnjoj strani prednje korice, najavnom listu i prvom listu stripa, minimalni trag presavijanja u gornjem i donjem desnom uglu prednje korice, manji tragovi presavijanja u gornjem i donjem levom uglu zadnje korice i nekoliko zasdnjih listova stripa, manja nečistoća u gornjem desnom uglu na nekoliko listova stripa

`Je li vam ikad telefon zazvonio u trenutku kad ste seli na WC šolju? Je li se ikad autobus koji ste čekali pojavio u trenutku kad ste pripalili cigaretu? Je li ikada onog dana kada ste oprali automobil počela padati kiša, odnosno je li prestal padati čim ste kupili kišobran? Možda ste tada osetili da se nešto zbiva, da vam je na dohvatu neki univerzalni princip, koji samo čeka da ga imenujete. Ili ste možda, nakon što ste čuli za Marfijev zakon, Peterovo načelo ili Zakon selektivne gravitacije, poželeli da prizovete neki od njih, ali ste istog trenutka shvatili da ste zaboravili kako on tačno glasi. Ovde se, u obliku knjige, nalazi prva kompilacija pameti i mudrosti naših prekrasno ludih tehnologa, birokrata, humanista i antidruštvenih posmatrača, priređena i predstavljena s ciljem da nam svima pribavi malo karmičkog olakšanja.` Murphyjev zakon i ostali razlozi zašto stvari idu naopako, Arthur Bloch Izdavač: Globus, Zagreb. Godina izdanja: 1987. Povez: trvdi, sa omotom, šiveno. Pismo: latinica. Broj strana: 103. Ilustracije: crnobeli crteži. Prevod: Nenad Burcara. Pogovor: Nenad Prelog. Knjiga je starije izdanje, ali je potpuno očuvana.

Stanje: Kao novo - Nekorišćeno Naslov: Narodni običaji, verovanja i poslovice kod Srba Autor: Milan T. Vuković Izdavač: SAZVEZĐA mek povez, ćirilica, 20 cm, 340str. _____ Narodni običaji i verovanja potuču iz pradavnih vremena, kada je čovek živeo veoma primitivno „okružen mrakom i nečistim silama“, kada ljudska misao nije mogla, niti je smela, da istražuje odakle su sve one pojave koje ga okružuju i ispunjuju njegov život. Narodne običaje i verovanja skoro uvek prate razne tajanstvene i mistične radnje, koje narod čini u raznim prilikama i iz različitih pobuda. Namena narodnih običaja je različita – da se zaštiti zdravlje ukućana, da se sačuva i poveća porod i imovina, da pada kiša i natopi žedna polja, da se suzbiju i razbiju gradonosni oblaci, da se pridobije osoba koja se voli itd. GRATIS: Veliki večiti kalendar,2003god Večiti ili stogodišnji kalendar, Radomir M.Vuković 15. dopunjeno izdanje Povez: broširan Broj strana: 338 Stanje: odlično Sadrži: Sanovnik Horoskop života Planetar Ljubavni susreti Roždanik Trepetnik Gledanje u šolju Bacanje karata Gatanja o sudbini iz dlana, plećke, kobilice, slezine, pasulja... Srećni brojevi i dani Predskazivanje događaja Znameniti istorijski događaji Predskazivanje vremena Narodno lečenje po Vasi Pelagiću Kalendarske tablice

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Dubrovnik (latinski: Ragusa — Raguza) je grad smješten na Jadranskom moru, u južnoj Hrvatskoj. Ime je dobio po hrastovoj šumi, dubravi. Ubraja se u jedan od najznačajnijih kulturnih i turističkih centara u cijeloj Jugoistočnoj Evropi. Poznat je po svojoj staroj gradskoj jezgri sa brojnim kulturnim i sakralnim spomenicima. Grad je 1991. godine imao 49.728 stanovnika, a prema popisu iz 2011. godine 42.615. Smješten je na 42°39′N, 18°04′E. Popularni naziv za Grad pod brdom Srđ je i `biser Jadrana`. Dubrovnik je i upravni centar Dubrovačko-neretvanske županije. Grad Dubrovnik osnovan je na pomorskoj trgovini i trgovini sa Osmanskim Carstvom i svim drugim zemljama svijeta od Amerika do Indije tokom ranog srednjeg vijeka i dosta vremena bio je jedini protivnik Mletačke republike Venecije na istočnom dijelu Jadranu. Zbog bogatstva i vještih diplomatskih odnosa, grad Dubrovnik se znatno razvio posebice u XV. i XVI vijeku. Dubrovnik je bio centar razvoja hrvatskog jezika i hrvatske književnosti, te rodni grad mnogih značajnih pjesnika, pisaca, filologa, slikara, matematičara i fizičara. Počeci grada Pretpostavlja se da je Dubrovnik nastao u VII vijeku, ali prema nekim novim nalazima i spoznajama čak i znatno ranije. Te nove spoznaje baziraju se na pronalasku ostataka ruševina katedrale koja se je nalazila na mjestu današnje katedrale. Stari osnivači Dubrovnika su, bježeći pred Avarima iz razorenog Epidaurusa (današnji Cavtat) dosli na otočnu hrid Laus podno brda Srđ i tu su se odlučili nastaniti. Vremenom su otočnu hrid povezali sa kopnenim dijelom današnjeg Dubrovnika, u to vrijeme pod imenom Dubrava. Dubrovnik je u početku bio u sastavu Dalmatinskog temata i priznaje vlast Bizanta. Prvi se put u historijskim dokumentima spominje 850. Opsada Saracena 866. zaustavljena je zahvaljujući pomoći Bizanta. Oko 992. g. spalio ga je makedonski car Samuilo. Krajem 10. st. osniva se dubrovačka nadbiskupija i metropolija. Tada postaje crkveno nezavisan od Splita. Od 1205. g. priznaje vlast Venecije, što traje do 1358. g. U vrijeme mletačke vlasti Dubrovčani dižu tri bune, ali se nisu mogli osloboditi mletačkog gospodstva. Razvoj buduće republike Iako je priznavao vlast Venecije, Dubrovnik je uspio sačuvati autonomiju, jer je birao Malo i Veliko vijeće, Senat, te ostale organe gradske samouprave. Grad je 1272. g. dobio statut. U Dubrovniku se vrlo rano razvija trgovina, posebno sa zaleđem i to ponajprije s Bosnom u doba Kulina bana. U vrijeme uspona Raške Dubrovnik se uspješno branio od njenih napadaja. U 13. st. vlast Dubrovnika raste na šire gradsko područje i susjedne teritorije. Tako se Lastovo dobrovoljno priključuje Dubrovniku, a od 1333. g. u sastavu Dubrovačke Republike je i Stonski rat sa Stonom. 1345. g. i Mljet ulazi u sastav Republike. Ston je imao veliko strateško značenje za Dubrovnik, jer je tako mogao kontrolirati plovidbu oko ušća rijeke Neretve i u Mljetskom kanalu. Prostor od Stona do Zatona Dubrovačka Republika je osigurala kada je krajem 14. st. od Bosne kupila Konavle. Tada su utvrđene granice Republike, koju od kraja 14. st. priznaju svi dubrovački susjedi. Zadarskim mirom 1358. g. posjedi Venecije na našoj obali pripali su hrvatsko-ugarskoj državi, pa je Dubrovnik kao dio Dalmacije došao pod vlast vladara. Dubrovnik je prihvatio kraljevo vrhovništvo (Ludovik I) i plaćao danak od 500 dukata, čime se osigurao i od nasrtaja Venecije. Od tog vremena Dubrovnik sve više izgrađuje svoju samostalnost i nezavisnost. Kneza biraju sami Dubrovčani, a nakon smrti Ludovika I 1380. g. razvija se u samostalnu državu. Procvat Dubrovačke Republike U Dubrovačkoj Republici, koja je bila organizirana kao patricijska republika, vlast je imala vlastela sakupljena u Velikom vijeću. Veliko vijeće je biralo gradsko činovništvo - Vijeće umoljenih (vlada), koje se još zvala i Malo vijeće. Knez se birao na mjesec dana. Dubrovnik nije imao stalnu vojsku, već samo redare i stražu, a ako je bilo potrebno, uzimao je plaćenike. U 15. st. imao je oko 40.000 stanovnika. Dubrovnik doživljava svoj procvat u 16. st., kada Dubrovčani uspješno uspostavljaju trgovačke veze s Osmanlijama, kojima plaćaju danak u novcu i robi. Istovremeno zadržavaju slobodu, nezavisnost i povlastice slobodne trgovine na cijelom području Osmanskog carstva. Dubrovčani su već od ranije imali svoja uporišta na Balkanu i uspješno razvijaju trgovinu sa Portom, ali i Italijom i Španskom. Trguje se rudarskim, poljodjelskim i stočarskim proizvodima, manufakturnom robom, solju i dr. U 16. st. Dubrovnik je imao jaku mornaricu, sa oko 180 brodova. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalama Mediterana i stizali sve do Engleske. Temelj privrednog razvoja Dubrovnika činili su pomorstvo i trgovina sa okolnim područjima (pogotovo srednjovjekovnom Bosnom), ali i zanat. U 15. st. organiziraju se prve radionice za proizvodnju sukna, stakla i sapuna. U to vrijeme Dubrovnik je imao i prosvjetne, socijalne, komunalne i gospodarske ustanove. U 16. st. zahvaljujući trgovini i pomorstvu, u Dubrovniku se akumuliraju znatna financijska sredstva. Osnivaju se jača trgovačka i pomorska poduzeća, ali se produbljuju socijalne razlike između pučana, pa se bogatiji izjednačuju s vlastelom. Grad Dubrovnik se izgrađuje prihodima od obrta i trgovine. U Dubrovniku je najviše na cijeni bila sloboda. Republika je imala svoju zastavu, grb i vojsku. Uspostavila je razgranatu mrežu diplomatskih i trgovačkih predstavništava u mnogim evropskim zemljama. Njihove interese na dvorovima evropskih vladara zastupaju poklisari, dok konzulati štite interese dubrovačkih pomoraca širom civiliziranog svijeta. Važan zaštitnik dubrovačke slobode bila je Španija, a najveći neprijatelj njenoj nezavisnosti i slobodi vječiti konkurent - Venecija. U drugoj polovini 16. st. opada moć Dubrovnika. Uzroci su u velikim geografskim otkrićima i revoluciji cijena koja obezvrjeđuje novac. Dubrovački bankari manje ulažu u brodarstvo i obrt, jer nedostaje kapitala, a konkurencija francuskih, engleskih i holandskih pomoraca je sve veća. Opadanje Grada i Republike Godine 1667. Dubrovnik je uništio snažan potres, u kojem je stradao velik broj Dubrovčana, dok je mnogo zgrada porušeno. Potres 1667. nije bio jedini događaj koji je uzrokovao opadanje moći Dubrovačke Republike. Naime otkrićem Amerike trgovački su se putevi premjestili na Atlantik, izgradnja splitske skele od strane Mlečana, te činjenica da više nisu imali monopol na trgovinu s Osmanlijama neki su od glavnih uzročnika. Potres, a nedugo zatim i požar, samo su kruna svih nedaća koje su u to doba zadesile Dubrovnik. Nakon višestoljetnog uspješnog balansiranja između dviju velesila u svom okružju - Mletačke republike i Osmanskog carstva, opća evropska ofenziva protiv Osmanlija (poraz pod Bečom 1683., kod Mohača 1687.) odrazila se i na Dubrovnik, jer su Mlečani iskoristili slabost Osmanlija i uzimanjem trebinjskog kotara posve odrezali Dubrovnik od Osmanskog carstva i bosanskog zaleđa, te grad doveli u vrlo tešku situaciju. Međutim, mirom u Sremskim Karlovcima 1699. morala se Venecija povući iz Popova polja i vratiti ga u osmanske ruke, a tom je prilikom provedeno i prvo sistematsko razgraničenje Osmanskog carstva i Venecije u Dalmaciji. Dubrovčani su se još jednom, ponajprije vještom diplomacijom, oslobodili opasnosti, da ih Venecija okruži i odvoji od zaleđa....