Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
1-25 od 30 rezultata
1-25 od 30 rezultata
Prati pretragu "crkveni kalendar"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Tag
Stručna literatura
Crkveni kalendari za 2011, 2015, 2016, 2017, 2018, 2020. i 2022. godinu. Dobro oΔuvani, kompaktni, bez podvlaΔenja, ΕΎvrljotina i fiziΔkih oΕ‘teΔenja. Izdanje Svetog Arhijerejskog Sinoda SPC. *************************************************************************************** TAGS: Srpska Pravoslavna Crkva, manastir, PatrijarΕ‘ija, Pravoslavlje, Srbija, kalendar
PRAVOSLAVNI KALENARI OD 13 KNJIGA MEKOG POVEZA 1. KALENDAR ZA PRESTUPNU 1980 2. NIKUATVANA BIGIRUDUCA SAPASE, SPASI NAS 3. KALENDAR ZA PROSTU 1999 4. KALENDAR ZA PROSTU 1999 5. KALENDAR ZA PROSTU 2001 6. KALENDAR ZA PROSTU 2002 7, KALENDAR ZA PROSTU 2004 8. KALENDAR ZA PROSTU 2005 9. KALENDAR ZA PROSTU 2005 10. CRKVENI KALENDAR PLANER 2009 11. CRKVENI KALENDAR I PLANER ZA PROSTU 2011 12. KALENDAR ZA PROSTU 2011 13. KALENDAR SVAKODNEVNI PODSETNIK 2012 TVRDOG POVEZA STANJE. OΔUVANE, KNJIGE KAO NA SLICI, OCENA. 2. 3+, OSTALE 4, 4... DOSTAVU PLAΔA KUPAC, MS RF 1/5 IZA
SRPSKI PRAVOSLVNI I OBIΔAJNI KALENDAR ZA PRESTUPNU 2008 Srpski pravoslavni i obiΔajni kalendar za prestupnu 2008. godinu sadrΕΎi ΕΎitije svetih za svaki dan u godini po crkvenom kalendaru, kao i srpske narodne obiΔaje vezane za velike crkvene praznike. Ε½itija svetih preuzeta su iz `Ohridskog priloga` Svetog vladike Nikolaja ohridskog i ΕΎiΔkog. Ε½itije Svetog vladike Nikolaja ohridskog i ΕΎiΔkog napisao je Episkop raΕ‘ko-prizrenski Artemije i nalazi se u ovoj knjizi. Srpski narodni obiΔaji opisani su samo u onoj meri i obimu u kome su u direktnoj vezi sa pravoslavnom tradicijom i crkvenim praznicima. U uvodnom delu nalazi se spisak najΔeΕ‘Δih Krsnih slava u Srba, kratka objaΕ‘njenja o pravoslavnom kalendaru i njegovim osnovama, popis pokretnih crkvenih praznika, kao i pravila posta. 16.x23.5 cm, meki povez, 302 str. L.. SAJ.D. O.1. . P. 6
ΠΠΠΠ Π ΠΠΠΠ Π±Ρ.1 Π§ΠΈΡΠ°Π½ΠΊΠ° Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ° ΠΈ Π²ΠΈΠ½Π°ΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈ: ΠΠ΅ΡΠ°Ρ Π‘Π°ΠΌΠ°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ±Π° ΠΡΠΊΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ: ΠΠΠΠ¦Π, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 2003.Π³ΠΎΠ΄. ΠΠ΅ΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·, 197 ΡΡΡΠ°Π½Π°, ΠΈΠ»ΡΡΡΡΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ, ΠΊΡΠ½ΡΡΠ΄ΡΡΠΊ, Π»Π°ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ°. ΠΠ΄Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΡΠ²Π°Π½ΠΎ- Π½Π΅ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ΅Π½ΠΎ. Crkveni kalendar Petar CindriΔ: Loze za naΕ‘a vinogorja SneΕΎana StankoviΔ, Jelena Ε½ivkoviΔ: Mediana i lucija u kutinskom vinogorju Svetozar SaviΔ: Crmnica β postojbina slavnog vranca Nada KoraΔ: Δokoti za okuΔnicu Ivan D. KuljanΔiΔ: Rezidba vinove loze Ratka BosanΔiΔ: Stubovi za Δokote ΔorΔe PapriΔ: Δime se Δokot hrani Vojislav MihajloviΔ, Sanja VasiljeviΔ: ZeleniΕ‘no Δubrivo Δura BoΕ‘njak: Voda za Δokot Vesna RobotiΔ: ZaΕ‘to loza ΕΎuti Miroslav Sidor: Brotomax protiv odumiranja Δokota Milutin StojanoviΔ: DomaΔa loza i filokserna zaraza Vladimir PuΕ‘kaΕ‘: Kako nastaju bela vina Zoran VasiljeviΔ: Mlada vina β ponos VrΕ‘Δana Slobodan MarinkoviΔ: Kako nastaju crna vina Petar SamardΕΎija: Ledeno vino β dragulj u ΔaΕ‘i Vladan Sarajlija: MleΔna fermentacija Zvonko PetroviΔ: Enzimi koriste vinu Radoslav PaunoviΔ: VoΔne rakije s manje nepoΕΎeljnih sastojaka Radoslav PaunoviΔ: Povratak muskatne komovice BoΕΎidar Δ. RankoviΔ: Alkoholni proizvodi Vinko PiliΔ: Protokol za ΔaΕ‘u i vino Vinko PiliΔ: Cvetanje u ΔaΕ‘i Marijan PoliΔ: Kalendar podrumara
Deo iz knjige: Ε TA JE TO VERA? Koren ovog pitanja se krije u hriΕ‘Δanskoj antropologiji. Ε ta je to Δovek? Po Δemu se on razlikuje od drugih biΔa? Ovde, na zemlji, sreΔemo raznovrsne oblike i ispoljavanja ΕΎivota, ali izmeΔu Δoveka i bilo kog drugog biΔa postoji neizmerna provalija. Δovek β kakva je to tajna? Vidimo da je Δovek po svom telesnom sastavu sliΔan drugim biΔima, i da je on istovremeno velika tajna. Δovek ne pripada samo zemlji, on pirpada i veΔnosti. I on sam je svestan te tajne. S jedne strane, Δovek je predmet ovog sveta, uslovljen je njegovim zakonima. S druge strane, Δovek oseΔa da je slobodno biΔe, liΔnost koja ima moguΔnost samoopredeljenja. Sveto Pismo nam otkriva ovu tajnu. Gospod stvara Δoveka od zemlje i istovremeno udahnjuje u njega neΕ‘to drugo, BoΕΎansko, nezemaljsko, Ε‘to se u Bibliji naziva βdahom ΕΎivotaβ. To je Δovekova duΕ‘a. U duΕ‘i se otiskuje obraz BoΕΎiji. On je kao senka Boga na zemlji. U samom stvaranju Δoveka, koji se nalazi na granici dva sveta β materijalnog i duhovnog, u samoj duΕ‘i Δoveka, koji je odraz i obraz Boga, krije se tajna njegove unutraΕ‘nje slobodeβ¦ SADRΕ½AJ Ε ta je to vera, 5 Poverenje u Boga, 11 KrΕ‘tenje, 23 Pokajanje, 36 Duhovni otac β duhovnik, 40 Molitva, 44 Post, 70 SveΕ‘tenstvo, 86 MonaΕ‘tvo, 92 Ikona, 110 PoΕ‘tovanje Svetih, 123 Poklonjenje Krstu Hristovom, 136 Nedelja β dan Vaskrsenja Gospodnjeg, 140 Demoni β nepriajtelji Δovekovog spasenja, 143 Prvorodni greh i izgnanje Adama iz Raja, 158 Sveti Praoci β starozavetni pravednici, 166 StraΕ‘ni sud BoΕΎiji, 172 Nebesa β jedini istinski zaviΔaj Δovekov, 178 SPSENjA NEMA VAN Ε½IVOTA U CRKVI Jedna, Sveta, Apostolska Crkva, 187 Crkveni obredi, 199 Crkveni jezik, 209 Crkveno pojanje, 212 Crkveni kalendar, 218 HRIΕ ΔANSKA BORBA ZA Ε½IVOT VEΔNI Oosam osnovnih strasti protiv kojih HriΕ‘Δanin mora da se bori, 229 O prelesti, 242 O grehu bluda, 246 O grehu laΕΎi i licemerja, 254 O grehu praznoslovlja i brbljivosti, 258 O fanatizmu, 266 O tome da ne treba verovati snovima, 272 O neosuΔivanju, 274 O ljubavi prema Boguu i prema ljudima, 280 O ljubavi prema neprijateljima, 287 Zbog Δega nas Gospod trpi, 294 HRIΕ ΔANSKI PUT β PUT BOGOΔOVEKA Hristov lik β spasenje sveta, 317 Krsna Stradanja Isusa Hrista, 323 Pokajanje β Put HriΕ‘Δaninov ka spasenju, 332
KNJIGE TRI ENOHA DΕΎozef Lampkin TRI KNJIGE ENOHA Dr Dzozef B. Lampkin Dobro poznato i hvaljeno delo dr DΕΎozefa Lampkina proΕ‘ireno je tako da ukljuΔuje nova istraΕΎivanja o Enohovim knjigama, palim anΔelima, Δuvarima i nefilima. Nakon Ε‘to predstavlja opseΕΎnu istorijsku pozadinu Prve, Druge i TreΔe knjige Enohove, Lampkin sastavlja istorijsku priΔu o palim anΔelima, Δuvarima i nefilima, koristeΔi svoje opseΕΎno poznavanje drevnih tekstova. Istorija palih anΔela Δvrsto je povezana uz pomoΔ drevnih knjiga kao Ε‘to su Enoh, JaΕ‘er, Jubileji, Knjiga divova, Ratni svici i mnoge druge. PriΔa Δe vas zaprepastiti. Nove informacije o Prvoj knjizi Enohovoj su znatno proΕ‘irene. Lampkin opisuje Enohov kalendar i njegovo kljuΔno mesto u Danilovom proroΔanstvu. On rastavlja Prvu Enohovu, deo po deo, da bi opisao njenu istoriju, vremenski okvir autorstva i njen sadrΕΎaj. U celom tekstu je obilje korisnih beleΕ‘ki. Ovaj tom sadrΕΎi Prvu Enohovu knjigu (Etiopsku Enohovu knjigu), Drugu Enohovu knjigu (Slovenske tajne Enoha), TreΔu Enohovu knjigu (Hebrejsku knjigu o Enohu) i Knjigu o Palim anΔelima, Δuvarima i poreklu zla. ProΕ‘iren komentar ukljuΔen je za tri Enohove knjige, kao i za odeljke o anΔelima, proroΔanstvima i enohijanskom kalendaru. Dr DΕΎozef Lampkin je autor preko dvadeset knjiga. Redovno se pojavljuje kao struΔni gost o temama religije, teologije i crkvene istorije. ---------------------- Opis SadrΕΎaj Uvodβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.5 1. Enohovaβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦..25 Kalendar Enohovih i Danilovih proroΔanstavaβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦157 ZakljuΔak 1. Enohoveβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦159 2. Enohovaβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦209 3. Enohovaβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦211 PriΔa o palim anΔelima, Δuvarima i nefilimaβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦217 Alfaβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦275 Uvodβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.277 Pali anΔeli, Δuvari i poreklo zlaβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.335 Omega β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦337 O drevnim tekstovimaβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦.351 Imena i poloΕΎaji anΔelaβ¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦β¦366 Obim: 367 str, format: A5 Knjiga je NOVA..... ----------------------------------- 0,0
IZDRΕ½IMO NA UZANOM PUTU - Jovan JanjiΔ Veliki duhovni otac patrijarh Pavle upokojio se pre viΕ‘e od jedne decenije, ali njegove poruke i pouke i danas zvuΔe sveΕΎe, aktuelno, ovdaΕ‘nje. One su β trajne i nezaboravne. To se uverljivo vidi u ovoj knjizi, pod naslovom βIzdrΕΎimo na uzanom putuβ. Veliki znalac patrijarhovog ΕΎivota dr Jovan JanjiΔ, u ovoj knjizi je sakupio oko 400 zlatoustih poruka joΕ‘ uvek neproglaΕ‘enog sveca, Δetrdeset Δetvrtog patrijarha srpskog. U poglavljima βNa putu vereβ, βSloboda β prvo lice Δovekaβ, βUvek i svuda ljudskiβ, βVeΔna borba dobra i zlaβ, odmotava se jedna neprekidna brojanica mudrosti, poruka, saveta, ukazivanja β neophodna svakom hriΕ‘Δaninu. Knjiga nije zbir crkvenih propovedi i beseda. ZahvaljujuΔi ogromnom ΕΎivotnom iskustvu i iskuΕ‘enjima kroz koja je proΕ‘ao, patrijarh Pavle govori i o slobodi, pravdi, ljubavi, toleranciji, poΕ‘tovanju, miruβ¦ O temama koje su i sada u naΕ‘em svakodnevnom kalendaru poslova i razmiΕ‘ljanja. k15+
U dobrom stanju! USPOMENE VOJEVANJA ZA NARODNO OSLOBOΔENJE 1876 SA 32 SLIKE ARSA PAJEVIΔ REPRINT IZDANJE NOVI SAD GRADSKA BIBLIOTEKA GIMNAZIJA J. J. ZMAJ 2001 STRANA 481 TVRDI POVEZ ILUSTROVANO Arsa PajeviΔ Novi Sad, (1840 β Novi Sad, 13. oktobar 1905) bio je izdavaΔ, knjiΕΎar i Ε‘tampar. PoΔeo od slovoslagaΔa i samouka, da bi tokom ΕΎivota stigao do vlasnika Ε‘tamparije i urednika novina i knjiΕΎevnika. RoΔen je 31. avgusta 1840. godine u Novom Sadu, u Temerinskoj ulici. PoΔeo je Arsenije kao deΔak siroΔe, da radi u Ε‘tampariji Ignjata Fuksa u Novom Sadu. Tako je 1858. godine kao Ε‘egrt raznosio listove `Sedmica` i `Srbski dnevnik` po kuΔama u Novom Sadu. Svratio je kod pesnika Zmaja, i zamolio ga da mu za Novu godinu spremi `peΔenicu`. Radilo se u stvari Zmajevoj novogodiΕ‘njoj pesmi, pod nazivom `Pozdrav na novo leto`. Ε egrt Arsa je tu pesmu (podpisanu svojim imenom), uzgred odΕ‘tampao u Fuksovoj Ε‘tampariji, kao `Δestitku`, i delio je uz novine. Zbog tog novogodiΕ‘njeg poklona, dobio je puno napojnica od Δitalaca. Od tog novca se siromaΕ‘ni Arsa `obuo i odenuo`, i na Zmajev imendan - o Sv. Jovanu 1859. godine posetio pesnika u njegovom stanu, uparaΔen i dao mu pun zahvalnosti, flaΕ‘u kvalitetnog vina `bermeta`.[1] IzmeΔu 1863-1871. godine radio je u Beogradu u DrΕΎavnoj Ε‘tampariji. Tu se druΕΎio sa naprednim mladim ljudima - visokoΕ‘kolcima. Po povratku iz srpske prestonice saraΔuje sa viΔenim Srbima NovosaΔanima na knjiΕΎevnom polju. Arsa se javlja 1873. godine kao delovoΔa `Srpske narodne zadruΕΎne Ε‘tamparije` u Novom Sadu.[2] Vremenom postaje najveΔi izdavaΔ, koji podrΕΎava knjiΕΎevna pregnuΔa mnogih autora. Veliki srpski narodni kalendar `Orao` urednika Steve PopoviΔa Vackog, izdavao je Arsa PajeviΔ pre 1875. godine. Radio je tada u novosadskoj `Srpskoj narodnoj zadruΕΎnoj Ε‘tampariji`.[3] Primio se da preuzme odgovornost pred vlastima, i za Zmajev humoristiΔki list `Starmali` 1879. godine. Godine 1880. poduhvatio se opet Arsa da bude izdavaΔ Zmajevog deΔjeg lista `Nevena`. Izdavao je crkveni list `Glas istine` 1884-1891. godine. TakoΔe crkveni `Srpski sion`, ali samo prve godine izlaΕΎenja - 1891. godine.[4] Imao je on uspeha naroΔito sa popularnim izdanjima za narod, a svojim izdanjima podizao je prosvetu u Srba. Glavna izdanja su mu listovi: `Ratna Hronika`, `Ilustrovane Novine`, `Starmali`, kalendar `Orao` i mnogi drugi. Osnovao je PajeviΔ izdavaΔku Ε‘tampariju 1876. godine, da bi 1891. godine otvorio vlastitu veliku, dobro snadbevenu izdavaΔku knjiΕΎaru i Ε‘tampariju u svojoj kuΔi, u Dunavskoj ulici u Novom Sadu. Godine 1906. po Arsinoj smrti, knjiΕΎaru je preuzeo jedan od saradnika Svetozar OgnjanoviΔ. PajeviΔ je bio prefinjeni gospodin ali i veliki avanturista, sklon putovanjima i putopisima. O svom troΕ‘ku je tako bio na srpsko-turskom ratiΕ‘tu 1876. godine, kao svedok ali i izveΕ‘taΔ novosadske `Zastave`. Objavio je na tu temu knjigu: `Uspomene iz Crne Gore i Hercegovine`. IzveΕ‘tavao je i sa Vidovdanske proslave (500-godiΕ‘njice Kosovske bitke) u KruΕ‘evcu. Opet je o svom troΕ‘ku putovao u Rusiju ne bi li pratio izbliza - uΔestvovao u velikim istorijskim dogaΔanjima. Iz Kijeva i Moskve gde se naΕ‘ao po najjaΔoj zimi, slao je upeΔatljive opise, pogreba ruskog cara Aleksandra III ali i krunisanja cara Nikole II. Od impresija sastavio je dvodelnu knjigu sa ilustracijama. Objavljavi je 1895. godine to delo pod naslovom: `Sa pogreba cara Aleksandra...` i `Utisci i slike iz Rusije`. Sav prihod od prodaje namenio je autor, Fondu ΔorΔa NatoΕ‘eviΔa koji je osnovan za pomaganje udova i siroΔadi uΔiteljskih.[5] Zbog svojih knjiΕΎevnih radova i doprinosa primila ga je Matica srpska, iako nedovoljno obrazovanog, za Δlana njenog knjiΕΎevnog odeljenja. JoΕ‘ 1890. godine govorilo se da je Arsa PajeviΔ najveΔi knjiΕΎevni i prosvetni dobrotvor, jer je poklonio do tada preko 4000 knjiga razne sadrΕΎine, pored 2000 primeraka ilustrovanog kalendara `Orla`.[6] Bio je poznat Ε‘irom srpstva, kao `Δika Arsa` veliki prijatelj i zaΕ‘titnik dece i omladine. Poklonio je tokom ΕΎivota veliki broj knjiga i slika siromaΕ‘nim srpskim Ε‘kolama i dobrim uΔenicima. TakoΔe omoguΔio je pretplatu na `Ε kolski list` mnogim srpskim Ε‘kolama.[7] Bio je Δlan podpomagaΔ Srpskog uΔiteljskog konvikta u Novom Sadu 1891. godine, sa prilogom od 50 f. Na tome nije stao veΔ je godinama dodavao dodatne iznose, kao 1895. - 350 f. Srpski litovi su Δesto pisali o njegovim dobroΔinstvima i izraΕΎavali zahvalnost na plemenitosti, kakva se retko sretala. Posle JaΕ‘inog ubistva, MiΕ‘e DimitrijeviΔa urednika i vlasnika `Branika`, PajeviΔ je raskinuo sve veze sa dotadaΕ‘njim prijateljima - srpskim radikalima, okupljenim oko konkurentske `Zastave`.[8] Principijelnost i poΕ‘tenje odbili su ga od JaΕ‘e TomiΔa i njegovog kruga, ali su mu i doneli mnogo gorΔine, jer je nailazio u svom okruΕΎenju na nezasluΕΎeno nerazumevanje i neprijateljstvo. Bio je oΕΎenjen Ankom, ΕΎiveo u skladnom braku, ali sa kojom nije imao dece. Zato su odgojili dvoje siroΔadi i izveli ih na ΕΎivotni put. Posinio je Arsa - dr Paju VujeviΔa za svrΕ‘enog filozofa i joΕ‘ mladog, Δuricu SubotiΔa gimnazistu.[9] Pored svih dobroΔinstava i nesebiΔne pomoΔi tokom ΕΎivota ostalo je da zablista na kraju ono najveΔe. SupruΕΎnici PajeviΔi su po svom testamentu (otvorenom 1905) ostavili u humanitarne svrhe svu svoju imovinu. Opredelili su za Fond Srpske ViΕ‘e devojaΔke Ε‘kole u Novom Sadu, svoju kuΔu u ΔurΔinskoj ulici kod `Tri kralja`, koja tada vredi 20.000 kruna. Za pomaganje sirotih uΔenica te Ε‘kole, u odelu i knjigama ostavili su joΕ‘ 14.000 kruna u gotovini. Svoj preostali veliki imetak, procenjen na preko 200.000 kruna zaveΕ‘tali su novosadskoj Velikoj srpskoj gimnaziji. Udova Anka je raspolagala sa tom imovinom do svoje smrti.
IZ CRNE GORE I HERCEGOVINE - Arsa PajeviΔ Prema knjizi iz 1891 Iz Crne Gore i Hercegovine : Uspomene vojevanja za narodno osloboΔenje 1876. : Arsa PajeviΔ Uspomene vojevanja za narodno osloboΔenje sa 32 slike 548 str STANJE KAO NOVO L. 1/2 Arsa PajeviΔ Novi Sad, (1840 β Novi Sad, 13. oktobar 1905) bio je izdavaΔ, knjiΕΎar i Ε‘tampar. PoΔeo od slovoslagaΔa i samouka, da bi tokom ΕΎivota stigao do vlasnika Ε‘tamparije i urednika novina i knjiΕΎevnika. RoΔen je 31. avgusta 1840. godine u Novom Sadu, u Temerinskoj ulici. PoΔeo je Arsenije kao deΔak siroΔe, da radi u Ε‘tampariji Ignjata Fuksa u Novom Sadu. Tako je 1858. godine kao Ε‘egrt raznosio listove `Sedmica` i `Srbski dnevnik` po kuΔama u Novom Sadu. Svratio je kod pesnika Zmaja, i zamolio ga da mu za Novu godinu spremi `peΔenicu`. Radilo se u stvari Zmajevoj novogodiΕ‘njoj pesmi, pod nazivom `Pozdrav na novo leto`. Ε egrt Arsa je tu pesmu (podpisanu svojim imenom), uzgred odΕ‘tampao u Fuksovoj Ε‘tampariji, kao `Δestitku`, i delio je uz novine. Zbog tog novogodiΕ‘njeg poklona, dobio je puno napojnica od Δitalaca. Od tog novca se siromaΕ‘ni Arsa `obuo i odenuo`, i na Zmajev imendan - o Sv. Jovanu 1859. godine posetio pesnika u njegovom stanu, uparaΔen i dao mu pun zahvalnosti, flaΕ‘u kvalitetnog vina `bermeta`.[1] IzmeΔu 1863-1871. godine radio je u Beogradu u DrΕΎavnoj Ε‘tampariji. Tu se druΕΎio sa naprednim mladim ljudima - visokoΕ‘kolcima. Po povratku iz srpske prestonice saraΔuje sa viΔenim Srbima NovosaΔanima na knjiΕΎevnom polju. Arsa se javlja 1873. godine kao delovoΔa `Srpske narodne zadruΕΎne Ε‘tamparije` u Novom Sadu.[2] Vremenom postaje najveΔi izdavaΔ, koji podrΕΎava knjiΕΎevna pregnuΔa mnogih autora. Veliki srpski narodni kalendar `Orao` urednika Steve PopoviΔa Vackog, izdavao je Arsa PajeviΔ pre 1875. godine. Radio je tada u novosadskoj `Srpskoj narodnoj zadruΕΎnoj Ε‘tampariji`.[3] Primio se da preuzme odgovornost pred vlastima, i za Zmajev humoristiΔki list `Starmali` 1879. godine. Godine 1880. poduhvatio se opet Arsa da bude izdavaΔ Zmajevog deΔjeg lista `Nevena`. Izdavao je crkveni list `Glas istine` 1884-1891. godine. TakoΔe crkveni `Srpski sion`, ali samo prve godine izlaΕΎenja - 1891. godine.[4] Imao je on uspeha naroΔito sa popularnim izdanjima za narod, a svojim izdanjima podizao je prosvetu u Srba. Glavna izdanja su mu listovi: `Ratna Hronika`, `Ilustrovane Novine`, `Starmali`, kalendar `Orao` i mnogi drugi. Osnovao je PajeviΔ izdavaΔku Ε‘tampariju 1876. godine, da bi 1891. godine otvorio vlastitu veliku, dobro snadbevenu izdavaΔku knjiΕΎaru i Ε‘tampariju u svojoj kuΔi, u Dunavskoj ulici u Novom Sadu. Godine 1906. po Arsinoj smrti, knjiΕΎaru je preuzeo jedan od saradnika Svetozar OgnjanoviΔ. PajeviΔ je bio prefinjeni gospodin ali i veliki avanturista, sklon putovanjima i putopisima. O svom troΕ‘ku je tako bio na srpsko-turskom ratiΕ‘tu 1876. godine, kao svedok ali i izveΕ‘taΔ novosadske `Zastave`. Objavio je na tu temu knjigu: `Uspomene iz Crne Gore i Hercegovine`. IzveΕ‘tavao je i sa Vidovdanske proslave (500-godiΕ‘njice Kosovske bitke) u KruΕ‘evcu. Opet je o svom troΕ‘ku putovao u Rusiju ne bi li pratio izbliza - uΔestvovao u velikim istorijskim dogaΔanjima. Iz Kijeva i Moskve gde se naΕ‘ao po najjaΔoj zimi, slao je upeΔatljive opise, pogreba ruskog cara Aleksandra III ali i krunisanja cara Nikole II. Od impresija sastavio je dvodelnu knjigu sa ilustracijama. Objavljavi je 1895. godine to delo pod naslovom: `Sa pogreba cara Aleksandra...` i `Utisci i slike iz Rusije`. Sav prihod od prodaje namenio je autor, Fondu ΔorΔa NatoΕ‘eviΔa koji je osnovan za pomaganje udova i siroΔadi uΔiteljskih.[5] Zbog svojih knjiΕΎevnih radova i doprinosa primila ga je Matica srpska, iako nedovoljno obrazovanog, za Δlana njenog knjiΕΎevnog odeljenja. JoΕ‘ 1890. godine govorilo se da je Arsa PajeviΔ najveΔi knjiΕΎevni i prosvetni dobrotvor, jer je poklonio do tada preko 4000 knjiga razne sadrΕΎine, pored 2000 primeraka ilustrovanog kalendara `Orla`.[6] Bio je poznat Ε‘irom srpstva, kao `Δika Arsa` veliki prijatelj i zaΕ‘titnik dece i omladine. Poklonio je tokom ΕΎivota veliki broj knjiga i slika siromaΕ‘nim srpskim Ε‘kolama i dobrim uΔenicima. TakoΔe omoguΔio je pretplatu na `Ε kolski list` mnogim srpskim Ε‘kolama.[7] Bio je Δlan podpomagaΔ Srpskog uΔiteljskog konvikta u Novom Sadu 1891. godine, sa prilogom od 50 f. Na tome nije stao veΔ je godinama dodavao dodatne iznose, kao 1895. - 350 f. Srpski litovi su Δesto pisali o njegovim dobroΔinstvima i izraΕΎavali zahvalnost na plemenitosti, kakva se retko sretala. Posle JaΕ‘inog ubistva, MiΕ‘e DimitrijeviΔa urednika i vlasnika `Branika`, PajeviΔ je raskinuo sve veze sa dotadaΕ‘njim prijateljima - srpskim radikalima, okupljenim oko konkurentske `Zastave`.[8] Principijelnost i poΕ‘tenje odbili su ga od JaΕ‘e TomiΔa i njegovog kruga, ali su mu i doneli mnogo gorΔine, jer je nailazio u svom okruΕΎenju na nezasluΕΎeno nerazumevanje i neprijateljstvo. Bio je oΕΎenjen Ankom, ΕΎiveo u skladnom braku, ali sa kojom nije imao dece. Zato su odgojili dvoje siroΔadi i izveli ih na ΕΎivotni put. Posinio je Arsa - dr Paju VujeviΔa za svrΕ‘enog filozofa i joΕ‘ mladog, Δuricu SubotiΔa gimnazistu.[9] Pored svih dobroΔinstava i nesebiΔne pomoΔi tokom ΕΎivota ostalo je da zablista na kraju ono najveΔe. SupruΕΎnici PajeviΔi su po svom testamentu (otvorenom 1905) ostavili u humanitarne svrhe svu svoju imovinu. Opredelili su za Fond Srpske ViΕ‘e devojaΔke Ε‘kole u Novom Sadu, svoju kuΔu u ΔurΔinskoj ulici kod `Tri kralja`, koja tada vredi 20.000 kruna. Za pomaganje sirotih uΔenica te Ε‘kole, u odelu i knjigama ostavili su joΕ‘ 14.000 kruna u gotovini. Svoj preostali veliki imetak, procenjen na preko 200.000 kruna zaveΕ‘tali su novosadskoj Velikoj srpskoj gimnaziji. Udova Anka je raspolagala sa tom imovinom do svoje smrti.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Mihovil BoloniΔ (Vrbnik, 3. sijeΔnja 1911. β Krk, 16. veljaΔe 1984.) je bio hrvatski povjesniΔar te aktivni druΕ‘tveni radnik. Ε½ivotopis Rodio se u Vrbniku 1911. Studirao je u Ljubljani gdje je diplomirao na Bogoslovnom fakultetu. Radio je kao tajnik KrΔke biskupije. ObnaΕ‘ao je duΕΎnost Stolnog kaptola na Krku i tajnog komornika (noseΔi naslov monsinjora). Iako je bio crkvenom osobom, IzvrΕ‘no vijeΔe Sabora SRH dodijelilo mu je `izuzetno priznatu mirovinu` zbog zasluga na kulturnom polju. Znanstvenim se radom bavi u kasnijoj dobi. Uglavnom se je bavio arhivskim materijalima na Krku. NajviΕ‘e ga je znanstveno zanimala srednjovjekovna i novija povijest Krka, glagoljaΕ‘ka proΕ‘lost Krka i okolice, a osobita mu je zasluga otkrivanje ekonomskog i socijalnog poloΕΎaja malog primorskog puka u proΕ‘losti. Kao druΕ‘tveni radnik djelovao je u okviru akcija KatoliΔke Crkve i SSRNH. BOLONIΔ, Mihovil, povijesni pisac (Vrbnik na Krku, 3. I 1911 β Krk, 16. II 1984). Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u Vrbniku, gimnaziju polazio u Krku (1921β27) i Splitu (1927β29), teologiju studirao u Splitu (1930β32) i Ljubljani (1932β36). Za sveΔenika je zareΔen 1934. Obavljao je sluΕΎbe kapelana (1934β36), biskupijskog arhivara (1936β54) i tajnika biskupske kancelarije (1954β79) u Krku. Istodobno je bio dijecezanski konzultor i prosinodalni ispitivaΔ. β B. istraΕΎuje kulturnu, socijalnu i crkvenu proΕ‘lost otoka Krka, kvarnerskih otoka i Hrvatskog primorja, napose djelovanje i ΕΎivot glagoljaΕ‘Γ’. Objavio je viΕ‘e priloga i povijesnih rasprava u Δasopisima i godiΕ‘njacima: KrΔki kalendar (1953β55), Bogoslovska smotra (1965β68, 1970, 1972, 1973, 1975β77), KrΔki zbornik (1970β72, 1975), Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu (1972, 1974), Senjski zbornik (1973β75, 1977), Istarska danica (1974), Croatica Christiana periodica (1980) i dr. U brojnim studijama i djelima B. obraΔuje dosad nedovoljno rasvijetljena pitanja iz krΔke povijesti, temeljeΔi ih na bogatoj faktografskoj graΔi i obilju izvornih podataka. DJELA: ParΔiΔeva tiskara u Glavotoku. Rijeka 1965. β KrΔki seoski kaptoli pioniri i nosioci liturgijskog ΕΎivota. Bogoslovska smotra, 38(1968) 2, str. 263β284. β O ΕΎivotu i radu Ivana FeretiΔa (1769β1839). KrΔki zbornik, 1970, 1, str. 285β349. β O ΕΎivotu i radu Dragutina A. ParΔiΔa. Bogoslovska smotra, 42(1972) 4, str. 413β433. β Crkveni patronat na podruΔju senjsko-modruΕ‘ke biskupije. Senjski zbornik, 5(1973) str. 219β318. β Kapari vrbniΔki. Zagreb 1973. β BratovΕ‘tina sv. Ivana Krstitelja β Kapari u Vrbniku (1323β1973) i druge bratovΕ‘tine na Krku. Zagreb 1975. β Stoljetne veze krΔkih i senjskih glagoljaΕ‘a. Senjski zbornik 6(1975) str. 81β139. β Ekonomsko-socijalno stanje krΔkih glagoljaΕ‘a. Bogoslovska smotra, 45(1975) 1, str. 97β116; 46(1976) 4, str. 475β500; 47(1977) 1, str. 101β123. β Otok Krk kroz vjekove (suautor I. Ε½ic Rokov). Zagreb 1977. β Otok Krk kolijevka glagoljice. Zagreb 1980. LIT.: N. MaruliΔ: O prvoj Ε‘tampariji na otoku Krku. KrΔki zbornik, 1972, 5, str. 408β409. β M. BogoviΔ: BratovΕ‘tine na otoku Krku. Zvona, 15(1976) 5, str. 5. β V. DorΔiΔ: Mihovil BoloniΔ i Ivan Ε½ic-Rokov, Otok Krk kroz vjekove. MaruliΔ, 11(1978) 2, str. 206β207. β S. KovaΔiΔ: Mihovil BoloniΔ i Ivan Ε½ic Rokov; Otok Krk kroz vjekove. Crkva u svijetu, 13(1978) str. 183β184. β Isti: Mihovil BoloniΔ, BratovΕ‘tina sv. Ivana Krstitelja Kapari u Vrbniku (1323β1973) i druge bratovΕ‘tine na Krku. Ibid., str. 184β185. β D. HorvatiΔ (D. H.): Mihovil BoloniΔ Β»Otok Krk, kolijevka glagoljiceΒ«. MaruliΔ, 14(1981) 4, str. 420β421. β F. E. HoΕ‘ko: Mihovil BoloniΔ β Ivan Ε½ic-Rokov: Otok Krk kroz vjekove. Croatica Christiana periodica, 5(1981) 7, str. 79β81. β Isti: Mihovil BoloniΔ: Otok Krk kolijevka glagoljice. Ibid., str. 81β83. β P. StrΔiΔ: Radovi Mihovila BoloniΔa o Krku i glagoljaΕ‘tvu. Jadranski zbornik, 12(1982β85) str. 555β563. β Isti: In memoriam mons. Mihovilu BoloniΔu. Vjesnik, 45(1984) 13 097, str. 5. β M. ValkoviΔ: In memoriam β Mihovil BoloniΔ 1911β1984 (s bibliografijom radova). Croatica Christiana periodica, 8(1984) 14, str. 225β229. β A. Benvin: In memoriam Mihovil BoloniΔ. Slovo, 35(1985) str. 155β156. Glagoljica (staroslovenski β sloven β `sloviti` β `govoriti`) je pismo koje su slovenski narodi koristili u drugoj polovini 9. veka. U danaΕ‘njoj nauci prevladava miΕ‘ljenje da ju je sastavio jedan od slovenskih misionara Δiril u drugoj polovini 9. veka (oko 863. godine), uz pomoc svog brata Metoda. On je tim pismom preveo Bibliju i to na staroslovenski jezik. Glagoljica je sastavljena, po jednoj hipotezi, prema grΔkom tajnopisu. Prvobitno je imala 40 slova, a posle 38 slova (svako slovo je imalo dvojaku vrednost β glasnovnu i brojnu). Od spomenika pisanih glagoljicom poznati su: Zografsko jevandjelje, Asemanovo jevandjelje, Sinajski psaltir, Marijinsko jevandjelje, BaΕ‘Δanska ploΔa i Kocev glagoljaΕ‘, BeΔki listiΔi, Hrvojev misal. Originalni tekstovi Kirila i Metoda nisu saΔuvani, vec samo prepisi tih tekstova s kraja 10. i poΔetka 11. veka. Prvobitna glagoljica je predstavljala tip oble glagoljice sa okruglim slovima. Ovom su glagoljicom pisane knjige koje koje su doneli ucenici slovenske brace iz Moravske u Bugarsku, Makedoniju, Rasku, i u primorsku Hrvatsku i Dalmaciju. U zapadnim predelima glagoljica je ostala vrlo dugo u upotrebi u crkvi, ali se promenila pod uticajem beneventane i gotice, postala ostrija, uglasta, sa izlomljenim linijama i zato se naziva uglasta glagoljica. U nekim mestima Dalmacije rimokatolicki svestenici i danas odrzavaju glagoljicu kao slovensko pismo za koje se u 10. veku borio Grgur Ninski. Glagoljicu su negovali i uporno cuvali narodni svestenici nazvani `glagoljasi`, iz otpora prema tudjinskom uticaju preko latinskog pisma u crkvi. Stare hrvatske glagoljske knjige liturgijskog karaktera pisane su svecanom glagoljicom, lepim, uspravnim slovima. Od kraja 14. veka, kada je usla u administraciju, glagoljica je brzopisna, sa mnogo ligatura i abrevijacija (vezanih slova i skracenica).
MIODRAG AL. PURKOVIΔ KNEZ DESPOT STEFAN LAZARE Predgovor - Sima M. ΔirkoviΔ Pogovor - Svetozar RadojΔiΔ IzdavaΔ - Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, Beograd Godina - 1978 164 strana 21 cm Povez - Tvrd Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlaΔenja SADRΕ½AJ: Predgovor Knez i despot Stefan LazareviΔ Dodatak I - Oko jedne minijature Minhenskog psaltira Dodatak II - Srbi i Sabor u Konstanci Pogovor SkraΔenice Imenik lica i mesta `Miodrag Al. PurkoviΔ (PoΕΎarevac, 29. jul 1907 β London, 12. decembar 1976) bio je srpski istoriΔar. Pripada grupi srpskih istoriΔara koje su posle Prvog svetskog rata pripremili naΕ‘i stariji poznati istoriΔari β profesor Univerziteta u Beogradu β Stanoje StanojeviΔ, Jovan RadoniΔ, Dragutin AnastasijeviΔ i Vladimir ΔoroviΔ. Toj grupi, zajedno sa PurkoviΔem, pripadaju Petar PopoviΔ, Jovan ToΕ‘koviΔ, ΔorΔe Sp. RadojiΔiΔ, Mihailo DiniΔ, Dragoslav StranjakoviΔ, Miodrag JugoviΔ i drugi. PurkoviΔ je roΔen 16. jula 1907. godine. (po starom kalendaru) u PoΕΎarevcu u trgovaΔkoj Ε‘koli od oca Alekse i majke Zorke, roΔ. JovanoviΔ. u PoΕΎarevcu je zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju 1924, uvek meΔu najboljima. Takav je bio i na filozofskom fakultetu u Beogradu, gde je od 1924. do 1928. studirao pod: a)opΕ‘tu istoriju, b)nacionalnu istoriju i istoriju Vizantije, v)jugoslovensku knjiΕΎevnost. Radi proΕ‘irenja svoga znanja odmah nakon studija odlazi u Pariz, gde je 1928. i 1929. radio u Narodnoj biblioteci, Biblioteci Sorbone, Slovenskom institutu itd. Posle ovoga je svu paΕΎnju posvetio izradi svoje doktorske teze βAvinjonske pape i srpske zemljeβ. Tezu je odbranio 1934. i odmah ju je Ε‘tampao u svom rodnom gradu. UspeΕ‘na teza i veΔ dosta objavljenih kraΔih i duΕΎih Δlanaka preporuΔili su ga za asistenta na katedri istorije na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Tu ga je 1941. kao tek izabranog docenta, zatekao i Drugi svetski rat, u kome je dopao nemaΔkog zarobljeniΕ‘tva. PoΕ‘avΕ‘i u NemaΔku kao rezervni oficir β zarobljenik, PurkoviΔ je zauvek napustio svoju zemlju. ZarobljeniΕ‘tvo je proveo u logoru Oflag VI S u Osnabriku, gde je Δesto zarobljenicima drΕΎao predavanja iz srpske istorije. Posle kapitulacije NemaΔke, neko vreme je ostao bez posla. Od januara 1947. do januara 1948. bio je zaposlen kao pripadnik GraΔanske sluΕΎbe bezbednosti u Osnabriku. PreΕ‘ao je u Englesku, od januara 1948. do januara 1949. predavao je istoriju Srpske crkve u Bogoslovskoj Ε‘koli za srpske Δake u DorΔester koledΕΎu kod Oksforda. Posle ovoga je dobio sluΕΎbu sekretara Srpske crkveno-Ε‘kolske opΕ‘tine βSv. Savaβ, u Londonu, u kome je zvanju i umro 12. decembra 1976, radeΔi na istoriji do poslednjeg Δasa. PurkoviΔ je ostavio nedovoljno podataka o Δemu je sve pisao i gde. NeΕ‘to je ostalo zabeleΕΎeno na engleskom, veΔi deo je objavio uz svoje delo βIstorija Srpske pravoslavne crkvene opΕ‘tine u Trstuβ, ali, najveΔi deo se mora pronaΔi po listovima, Δasopisima i zbornicima u kojima je saraΔivao, kako pre rata tako i posle. Dela Miodraga Al. PurkoviΔa: Avinjonske pape i srpske zemlje, Bugarsko srpsko zbliΕΎavanje kroz vekove, Da li se seΔate, Ε½ivotvorni sokovi Srpstva, Zagonetni grob u ravanici Istorija Srpske pravoslavne crkvene opΕ‘tine u Trstu, Jelena, ΕΎena cara DuΕ‘ana, JoΕ‘ nekoliko tablica za hronologiju, Knez i despot Stefan LazareviΔ, KΔeri kneza Lazara, Nekoliko tablica za izraΔunavanje uskrΕ‘njih datuma, PoΕΎarevac, Popis crkava u staroj srpskoj drΕΎavi, Princeze iz kuΔe NemanjiΔa, Rukosadi u TuΔini, Svetiteljski kultovi u staroj srpskoj drΕΎavi prema hramovnom posveΔivanju, Srpski vladari Srpski patrijarsi Srednjeg veka, Hilandarski igumani Srednjeg veka Pored svih ovih izdanja: knjiga, rasprava, objavio je preko dvesta Δlanaka i priloga u brojnim Δasopisima kako u zemlji tako u rasejanju od 1927. do 1976. (GraΔanin, Glasnik profesorskog druΕ‘tva, Vreme, NaΕ‘a riznica, PoΕΎarevaΔki graΔanin, Bogoslovlje, BraniΔevski vesnik, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog druΕ‘tva, Jugoslovenski istorijski Δasopis, Glasnik Skopskog nauΔnog druΕ‘tva, HriΕ‘Δansko delo, Rodoljub, OsloboΔenje London, Glas Ravne Gore, Glasnik srpske pravoslavne crkve, Slobode iz Δikaga, Glas kanadskih Srba, Sloge iz Perta, Bratstva iz Toronta, Demokratska misao, Savez zemljoradnika iz Δikaga, Razvigor iz Johanezburga, Kanadski Srbobran, Glasnik Srpskog istorijskog kulturnog druΕ‘tva NjegoΕ‘ iz Δikaga, Enciklopedija Britanika Δikago β London β Toronto, Svremenik Pariz, Glas Srpske pravoslavne crkve u Zapadnoj Evropi, Vazduhoplovni glasnik iz Londona, Zbornik UdruΕΎenja srpskih pisaca i umetnika u inostranstvu, NaΕ‘a reΔ London, Kulturno β literarni prilog UdruΕΎenja Jugoslovena u Ε vajcarskoj za uzajamnu pomoΔ...)` Ako Vas neΕ‘to zanima, slobodno poΕ‘aljite poruku. Angora Bajazit BaoΕ‘a Jela BaoΕ‘iΔ Δura BaoΕ‘iΔ StracimiroviΔ Bar Beograd Bosna Vuk BranokviΔ Grgur BranoviΔ ΔuraΔ Lazar BrankoviΔ Mara Budva Budim VlaΕ‘ka Hrvoje VukΔiΔ Marin GradiΔ GraΔanica Mihailo DiniΔ DragaΕ‘ Konstantin Drivast Dubrovnik Dunav Car DuΕ‘an Zeta Nikola ZojiΔ Jevgenija Jedrene Jefimija Jusuf Kiselkov Konstantin Filozof Konstanca Kosovo Kotor KruΕ‘evac Lazar Vuk LazareviΔ Ljubostinja Manojlo MadΕΎarska MaΔarska Lazar MirkoviΔ MriΔa Vojvoda Mihailo Vojvoda Mleci Murat Musa Stefan Nemanja Nikopolj Stojan NovakoviΔ Novo Brdo Olivera Mavro Orbin Ostoja Paptelejmon PaΕ‘ajit PeΔ Pipo Spano PriΕ‘tina Ravanica ΔorΔe RadojiΔiΔ Resava Rovine Sandalj HraniΔ Sveta Gora Sveti SrΔ Ser Sigismund Skadar Solun Srbija Srebrenica Stragari Sulejman Tvrtko Timur Toplica Tripolje Turska UgljeΕ‘a Ulcinj Herman Hilandar Hrvoje VukΔiΔ Camblak Grigorije Carigrad
Stojan NovakoviΔ Srbi i TurciTvrdi povezIzdavaΔ Srpska knjiΕΎevna zadrugaO autoruΠ‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (Π¨Π°Π±Π°Ρ, 1. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1842 β ΠΠΈΡ, 4/17. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°Ρ[1] ΠΈΠ»ΠΈ 5/18. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°Ρ 1915) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ°, ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ, Ρ Π΅ΡΠ°Π»Π΄ΠΈΡΠ°Ρ, ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³, ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΠΊ.ΠΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π±ΠΈΠΎ Π»ΠΈΠ΄Π΅Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Ρ Π΄Π²Π° Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ° (1895β1896, 1909), ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΠΎ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ Ρ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π²Π»Π°Π΄Π°. Π‘ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Π½ΠΈΡ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ Ρ Π‘ΡΠ°ΡΠΎΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ°, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Ρ Π¦Π°ΡΠΈΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ ΠΈ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ.ΠΠ°ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° Π° Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ. ΠΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ Ρ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³, ΠΏΡΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΏΡΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²Π½Ρ ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Ρ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°. Π‘ΠΌΠ°ΡΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠ° Π΄Π΅Π²Π΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΠ°.[2][3]Π£ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ ΡΠ΅ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ΅Π½ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ. ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΠΈ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ (1906β1915)[4][5] ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΠΏΠ΅Ρ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΊΠ°. ΠΠ° ΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π΄ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°.ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ. Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΡΡΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ±ΠΈΠΎ, ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ²ΡΠΈ Π³Π° Ρ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½. Π£ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈ Π½ΠΈΠΆΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ (1857), ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ.[6] ΠΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ Π²ΠΈΡΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (1860), Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ ΠΠΈΡΠ΅Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΠΊΡ (1863). ΠΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±Π°Π²ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎΠΌ.[7]ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅ Ρ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΡ Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ 1865. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π° Π²Π΅Ρ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°. ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ 1869. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ° ΡΠΎΡ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π΄ΠΎ 1873. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° Ρ ΠΌΠ΅ΡΡΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅ 1871. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ Π½Π° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ.Π£ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1873. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ Π·Π° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Ρ Π»ΠΈΠ±Π΅ΡΠ°Π»Π½ΠΎΡ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π ΠΈΡΡΠΈΡΠ°. ΠΡΡΡ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ Ρ ΡΠΎΡ Π΄Π²Π° Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ° (1874β1875. ΠΈ 1880β1883. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅), Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²Π°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π°ΠΌΠ°. ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π³ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ (ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ Π½Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠΎΠ²Π΅, Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ).ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ 1875. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΡ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ Π½Π° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊ ΡΡΠ°Π³ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π½Π°ΡΡΠΈ. ΠΡΠ΅ΠΌΠ΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈΠ· ΡΠ²Π΅ΡΠ° Π½Π°ΡΠΊΠ΅, Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ Ρ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊ, Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³Π°ΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½Ρ, ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅Π΄Π²ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠΈΡΠΎΠΊ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΠ½ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π³ Π²Π΅ΠΊΠ° Π΄ΠΎ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ°, Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠ½ΡΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠ°.ΠΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π»ΠΈΠ±Π΅ΡΠ°Π», Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²Π°ΡΠΈΠ²ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ 1881. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½Ρ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΡ. ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ Ρ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΡ ΠΈ ΡΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠ½ΠΎΠΌ, ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠΌ ΠΠΈΡΠΎΡΠ°Π½ΡΠ΅ΠΌ, Π§Π΅Π΄ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΠΈΡΠ°ΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠΌ Π. ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅ΠΌ. ΠΠΈΡΠ΅ΡΡΡΡΠΊΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π·Π°Π»Π°Π³Π°ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄, ΡΠ°Π΄ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ, ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΠ΅, ΡΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π΄Π΅Π½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ Π΅Π»ΠΈΡΠ΅, Π° ΡΠ· ΠΎΡΠ»ΠΎΠ½Π°Ρ Π½Π° ΠΡΡΠ½Ρ.ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΎΠΌ Ρ Π¦Π°ΡΠΈΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (1885-1892). ΠΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠ°. ΠΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π²Π»Π°Π΄Π΅ (1895β1896), Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ Ρ Π¦Π°ΡΠΈΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (Π΄ΠΎ 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅), Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π½Π°ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π΄ΠΎ 1905. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½.ΠΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ Ρ Π·Π΅ΠΌΡΡ, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠΌΠ΅ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ°. Π£ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΠ½Π΅ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ·Π΅, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ 1909. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½, ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΌΠ°Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅, Π·Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅Π½ΡΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π΅ Π²Π»Π°Π΄Π΅. ΠΠ»Π°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ°Π»Π° ΡΠ°ΠΌΠΎ Π΄ΠΎ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ½Π΅ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ·Π΅, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠΌΡΡΠΈ 17. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° (4. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎ ΡΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ) 1915. Ρ ΡΠ΅ΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°.ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Ρ (1882), ΡΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ°Π½ΡΠ°, Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° (1880-1883)ΠΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°Π½ΠΎ, ΡΠ΅ΠΊ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΡΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° Ρ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π ΠΈΡΡΠΈΡΠ° (1873), Π° ΠΈΡΡΡ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ Ρ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΡΠΈΠΌΠ° Π§ΡΠΌΠΈΡΠ° (1874-1875), ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Ρ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ°Π½ΠΈΠ»Π° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° (1875). ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π² ΡΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΠΎΠ½ Π΄ΠΎ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠΌ Π ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π»ΠΈΠ±Π΅ΡΠ°Π»Π°. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ° Π ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΡΡΡΠΏΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²Π°ΡΠΈΠ²ΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Π½Π° Π²Π»Π°ΡΡ (1880) ΠΏΠΎΡΠ΅Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΡ ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅Π½Ρ Ρ Π²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΡΡΡΠ΅Π΄Π½Ρ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΡ.[8]ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π»ΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠΈΡΠ° 1913, Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ»Π΅Π²Π°Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΠΎΠ³ ΠΌΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ° Π½Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° Ρ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ°Π½ΡΠ° (1880-1883), ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠ°Π»Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π΄Π° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΊΠ»Π°ΠΏΠ°ΡΠ° Π’Π°ΡΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ½Π²Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ (1881) ΡΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π°Π»ΠΎΠ³ ΠΊΠ½Π΅Π·Π° ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° ΠΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΎ ΡΠΊΠ»Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΠ³Π»Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ. Π’ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ, Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΠ· ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»Π°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΎ Π΄ΠΎ ΡΠΊΠ»Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ²ΠΈΡ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠ° Π’Π΅ΠΎΠ΄ΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ°ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1883. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π±ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΡΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ°Π·Π° Π²Π»Π°Π΄ΠΈΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΈΡΠΎΡΠ°Π½ΡΠ΅Π²Π° Π²Π»Π°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ°Π»Π°, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π² ΠΌΠ°Π½Π΄Π°Ρ Π½Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°.[9][10][11]ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½Π° ΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΌ ΡΠΊΠΎΠ»Π°ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΎ 1882. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²Π΅Π·Π½ΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π·Π° Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅Π²ΠΎΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ·ΡΠ°ΡΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π° Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π°Π³Π΅Π½Π΄Ρ ΠΎΠΏΠΈΡΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π°.[12]Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΎΠ³ ΡΠΏΠΎΡΠ° ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½Π΅ ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΡΠ°Π²Π΄Π°ΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠΈΠ»Π°Π½Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π΅Π΄ΡΠ³ΠΎ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ Π³ΡΡΠ΅ΡΠ° Π’ΠΈΠΌΠΎΡΠΊΠ΅ Π±ΡΠ½Π΅ (Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1883. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅) ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΈΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΎ Π²Π°ΠΆΠ½Ρ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° Ρ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½Π° ΠΠ°ΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠ½Π° (1884-1885). Π£ ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ²ΡΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ·Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΎΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠ΅, ΠΠ°ΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠ½ΠΎΠ²Π° Π²Π»Π°Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π½Ρ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°.[13]ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΠ½Π΅ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ·Π΅ (1908-1909), ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ "ΠΠ΅ΡΡΠ΅ΡΠ»ΠΎΡΠ΄" ΠΈΠ·ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ: ΠΠ°Π΄ Π³ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΈ Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Ρ ΠΌΠ°ΠΊΠ½ΡΠ»ΠΈ, Π΄Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΡΠ²Π°Π²Π΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π΅ ΡΡΠΎΠ³ΠΎΠ΄ Π·Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ° Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π° ΠΏΡΠ°Π²Π° ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΡΡΠ΅ΠΌΠΎ, ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΊ ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠ·Π°Π»ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π½Π°Ρ Π²ΡΠ»ΠΎ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, Π΄Π° Π½Π°ΡΡΡΠ°Π²Π°ΠΌΠΎ ΡΠ΅Π΄, ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΌΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΠΊ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠ΅ ΠΈ ΠΌΡΠ΅ΡΡΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠΎ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π΄Ρ. Π£Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊ ΡΡ Π½Π°Ρ ΠΎΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ°Π»ΠΈ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΎ Π½Π°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ Π²ΠΎΡΠΈ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠ΅, ΠΏΡΠΈ ΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°ΠΌ Ρ Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠ°ΡΡΠΈ, ΡΠ·Π΅ΡΠΈ Ρ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡ. ΠΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈΡΠΈ Π·Π°ΠΈΡΡΠ° ΡΠΌΠΎ Π²Π΅Ρ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΡΡΡΠ²ΠΈΠΌΠΎ ΡΡ Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΡ ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡ. Π ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ Π½Π°ΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ΠΎΠΌ ΠΡΡΡΡΠΎ-Π£Π³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠΌΠΏΡΠΎΠΌΠΈΡΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ. ΠΠ°ΠΊΠ»Π΅ Π²ΠΈΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ Π²ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠΈ Ρ Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΈ ΠΌΠΎΡΠ°Π».[14]ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ Ρ Π΄Π²ΠΎΡΠΈΡΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ Ρ Π¨Π°ΠΏΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° Π½ΠΎΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ΠΠ°ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° (1860-1863).[7] ΠΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡ, ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Π½ΠΈΡ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°, ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° βΠΠΈΠ»Π° β(1865-1868).[15][16]ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°Ρ, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°Π½ΠΎ (1865), ΡΠ° ΡΠ΅ΠΊ Π½Π°Π²ΡΡΠ΅Π½Π΅ 23 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°. Π£ ΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π°, ΠΏΠΎΡΡΠΎ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π°. Π£ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌΠ°, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Π½ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ·ΠΈ Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΌΠ°ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎ ΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΎ Π‘Π£Π ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΊΡΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ° (ΡΠ° ΡΠ²Π΅Π³Π° 25 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°) Π½Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π±Π»Π°Π³Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π‘Π£Π (1867). ΠΡΠ·ΠΎ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠΊΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΡΡΠ΅ ΠΠ°Π½ΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ°Π½ΠΊΠ° Π¨Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΊΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΈ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π΅.[17]Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΡΠΏΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΎΠ΄ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ° Π·Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄. Π‘Π²Ρ ΡΠ°ΠΊΡΠΏΡΠ΅Π½Ρ Π³ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠ° Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ 1741β1867β (1869).[18] ΠΠΎΠΏΡΠ½Π΅ ΠΎΠ²Π΅ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ Ρ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠΈΠΌΠ°, Π·Π° ΡΠ²Π°ΠΊΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ, ΠΎΠ΄ 1868. Π΄ΠΎ 1876. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π’ΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ ΠΏΡΠ²Π΅ ΡΡΡΡΡΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎΠ΄ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ° Π·Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ°.Π£ ΡΠΊΠ»ΠΎΠΏΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π°, ΠΏΡΠ΅Π²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ βΠΡΠ°ΠΆΠΈΠ½Π°β Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π³ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΠ΄Π°ΠΌΠ° ΠΠΈΡΠΊΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈ 1886. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ.ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1888. ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ Π½Π° ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.[19]ΠΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ (1892) ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°Π»Π° Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠ· ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ΅.ΠΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ ΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ Π»ΠΈΠ½Π³Π²ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΡΠΎ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Π½Π°Π²Π΅Π»ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ° ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΠ½Π³Π²ΠΈΡΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΡ Π³ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΡ Π·Π° Π½ΠΈΠΆΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΊΠ΅β, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° 1879. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ°.[20]Π£ ΡΠΊΠ»ΠΎΠΏΡ ΠΏΡΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½Ρ ΠΏΠ°ΠΆΡΡ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΡΡΠΆΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈΠΌΠ° Π½Π° ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ ΠΠΎΠ²Π°ΡΠ΄Π°ΡΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½Π° ΠΎΠ΄Π»ΡΠΊΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠ΅ Π²Π°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ βΠΌΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈΡ β ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ (Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ 1886. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅) ΠΌΠΎΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ·ΠΈΠΌΠ°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΊΠ½Π°Π΄Π½ΠΎ (1898) ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°ΠΌ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π³ Π·Π°Π»Π°Π³Π°ΡΠ° Π·Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΡ βΠΌΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠΌβ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΡ.[21]9/8
Knjiga je dobro oΔuvana. ΠΠΠΠΠ 1 Π‘ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΎ ΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΠΎΠΆΡΠΈ, 1 ΠΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° - ΠΠΎΠΆΡΠ° Π²ΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈ Π·Π»Π°, 12 Π‘ΡΠ°Π² ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΡΡΠΈΠ½Π°ΡΠΈΡΠΈ (ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ), 23 Π‘ΡΠ°Π² ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΎ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΠΏΠΎΠ±Π°ΡΠ°ΡΡ, 30 Π¨ΡΠ° ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ°, Π° ΡΡΠ° ΠΈΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΠ° (ΠΎ Π»Π°ΠΆΠΈ), 42 ΠΠ΅ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° Ρ Π¦ΡΠΊΠ²ΠΈ, 63 ΠΠ΅ΡΠΌΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π΄ΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΠ΅ Ρ Π·Π°Π³ΡΠΎΠ±Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, 70 ΠΠ΄Π΅ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠ°ΠΊΠ°ΠΎ, 78 ΠΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, 86 Π¨ΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠ° Π΄ΡΡΠ°ΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΌΡΡ Π²Π°Π½ ΠΊΡΠΈΠ»Π° Π¦ΡΠΊΠ²Π΅, 99 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°ΡΡΠΎΡ ΠΈΠ·Π³ΠΈΠ½ΡΠ»ΠΈΠΌ Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° Π·Π° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Ρ - ΠΎΠ΄ ΠΠΎΡΠΎΠ²Π° Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ - ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ, 119 Π‘ΡΠ°Π² Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ, 139 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ Π΄Π°Π½ Ρ ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ, 159 ΠΠ°Π½ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π° Π‘Π°Π²Π΅, 162 ΠΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π³ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ°ΠΏΠ° 1690. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, 170 ΠΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ°ΠΊΠΎΠ½Π° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠΎΠΊΠ° ΠΠ»ΠΈΡΠ΅, 184 Π‘Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ΅ Π»ΠΈΠΊΠ° Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ , 191 ΠΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠ³ΡΡΠ΅ ΡΠ° ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠΌ Π½Π° Π³Π»Π°Π²ΠΈ Ρ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΡ Ρ Π°ΡΠΈΠ½ΠΈ Π½Π° ΠΈΠΊΠΎΠ½Π°ΠΌΠ° Π‘ΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΡΡ Π° Π½Π° Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π΅, 200 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΡΠΎΡ, 204 Π¨ΡΠ° ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Ρ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΠΌ Π΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ»ΠΎΠ²Π° - Π±ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈ ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ Π·Π°ΡΠ°Π»Π°, 214 Π¨ΡΠ° ΡΡ ΡΠΎ ΠΊΡΠΈΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈ, 220 ΠΡΠΎΠ±ΠΈΡΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π΄Π²Π°Π½Π°Π΅ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° Ρ Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ, 226 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡ Π·ΠΎΠ²Π΅ `ΡΡΠ°ΠΏΠ°Π²Π°` Π° ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ· ΠΏΠΎΡΡ `Π³Π»ΡΠ²Π½Π°`, 235 Π¨ΡΠ° Π·Π½Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ `ΠΈΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π’Π΅Π±ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠΈΡΡΠ°` ΠΈΠ· 9. ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ `Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ΅ΡΡΠΈ Π΄Π°Π½`, 246 Π Π°Π·Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΡΠ΅ΡΠΈΠ»Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ° - ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ° 6. Π³Π»Π°ΡΠ°, 252 ΠΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π»ΠΈ Ρ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΈ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΡ Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ, 265 Π‘ΠΠΠ’Π Π’ΠΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ’ΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°Π½ ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, 269 Π§ΠΈΡΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°Π½ ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 277 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π²Π° `ΠΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ..` Π½Π° ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΡ, 280 ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 286 ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ», 291 ΠΡΠΎΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΠ»Π΅ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅, 295 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π½ΠΈ ΠΊΡΠΌΠΎΠ²ΠΈ Π·Π° ΠΊΡΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΠ»ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ°, 301 ΠΠΎΠ³Ρ Π»ΠΈ ΠΌΡΠΆ ΠΈ ΠΆΠ΅Π½Π° Π΄Π° ΠΊΡΠΌΡΡΡ Π΄Π΅ΡΠΈ ΠΈΡΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 309 ΠΠΎ ΡΡ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ΅Π΄ΠΈ, 315 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΡΡΠ½Π° ΡΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄Π°Π½Π° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ½Π° ΡΠΎΡΠΈ ΠΌΡΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄Π°Π½Π°, 319 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅, 324 ΠΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ°Π½Π° ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΡΠ°Π²Π° ΡΠ· ΠΏΠΎΡΡ, 343 ΠΠΎΡΡ Ρ ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΡ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ, 352 ΠΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠΊΡΡΠ° Π΄ΠΎ Π‘ΠΏΠ°ΡΠΎΠ²Π΄Π°Π½Π°, 358 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΌΡΡΠ½Ρ Ρ ΡΠ°Π½Ρ Ρ Π΄Π°Π½ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈ, 361 ΠΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π‘Π²Π΅ΡΠΎ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅, 367 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΊΠ»Π°ΡΠ°ΡΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠ°, 370 Π ΡΠ΅ΡΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ , 377 Π Ρ ΡΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΡΡ Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π°, 390 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΏΠΎ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Π»Π΅ΠΊΠ°, 394 Π£ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 397 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΠΆΠ΅Π½Π°, Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΌΠ΅Π½ΡΡΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ°ΠΌ, 402
BoΕΎidar Trufunov MitroviΔ: KOLOVENI SLOVENI I KONTINUITET KULTURE I PRAVA Tvrd povez - format 30x30cm, 754strane, ilustrovano, izdavaΔ: KOLOVENIJA Beograd - Moskva - Sankt Peterburg, knjiga ima malu posvetu? KOLOVENI SLOVENI i kontinuitet kulture i prava , BoΕΎidar Trifunov MitroviΔ doktor pravnih nauka , Kolovenija Beograd / Moskva /Sankt Peterburg 2008 , U knjizi je izneto otkriΔe o istinskom nazivu SloVena β KoloVeni, istorija SloVena do VI veka i stotine dokaza da su VinΔa i Lepenski Vir izvori sloVenske i svetske kulture. Po MitroviΔu, Sloveni su starosedeoci Balkana i Sredozemlja, kao i Rusije, a to je obrazloΕΎio i u obimnoj knjizi KoloVeni SloVeni A gde je poΔetak priΔe? PriliΔno je neobiΔno da se uspeΕ‘an advokat koji decenijama radi u spoljnoj trgovini zainteresuje za ovakvu temu i tako je temeljno obradi. -Hteo sam da napiΕ‘em knjiΕΎicu o jednoj freski koja se nalazi u Arhangelskom saboru u Kremlju. Radi se o freski βSrpski Δudotvorciβ, gde su prikazni Sveti Sava i prepodobni Simeon, jer je Sveti Sava sastavio prvi graΔanski kodeks hriΕ‘Δanskog perioda Srbije, Bugarske i Rusije, koji je i danas vaΕΎeΔi crkveni kodeks i Ruske i Srpske i Bugarske pravoslavne crkve. A kada piΕ‘ete nauΔnu knjigu, za svaku Δinjenicu morate da navedete izvor. Hteo sam da napiΕ‘em bukvalno samo jednu reΔenicu tome ko je sagradio Arhangelski sabor, zbog Δega sam konsultovao nekoliko knjiga i enciklopedija, i svuda je pisalo da je crkvu sagradio intalijanski arhitekta. MeΔutim, hram je izgraΔen 1508 (posle tri godine gradnje), tako da mi ti navodi o arhitekti iz Italije nisu delovali logiΔno, jer je Italija osnovana viΕ‘e od tri veka posle toga. Onda sam poΔeo da istraΕΎujem kako se pravilno piΕ‘e Venecija β odakle je bio pomenuti arhitekta, i veoma se iznenadio kada sam otkrio da je u βZapisima o galskom ratuβ Gaj Julije Cezar napisao da se Venetia prostirala ne samo na podruΔju Venetskog mora, veΔ i na zapadnoj obali Evrope. Pominje i Venete, koji su bili hrabri i nanosili su mu teΕ‘ke poraze, potapali laΔe, i - odlazili u pomoΔ svojoj braΔi u Britaniji. Nastavio sam istraΕΎivanje i otkrio etrusku (mi nepravilno govorimo etruRsku) grafemu iz 6. veka pre nove ere, sa koje su glosatori nepravilno proΔitali βSlaveniβ (tada se pisalo sa desna na levo). MeΔutim, tu zapravo piΕ‘e KoloVeni! Ovo je poΔetak Δudnovate priΔe o tome da su drevni Sloveni zapravo - KoloVeni. Istorija, Δini se, poΔinje u Lepenskom viru, gde se nalazi jajoliko boΕΎanstvo β Az (tu opet dolazimo do nove priΔe - da Az predstavlja nulu, ali ne nulu kao niΕ‘tavilo, veΔ kao praizvor svega). Figura Aza sadrΕΎi Sunce i dva zraka β prapoΔetak: -Sloveni β KoloVeni znali su da Sunce nije statiΔno, veΔ da je βSve koloβ - da majka Zemlja svakog dana na horizontu raΔa Sunce, tako da su uoΔili da se ovo kretanje odraΕΎava i na preseku drveta u vidu godova. Kada su, pomoΔu goda, naΕ‘i preci (Rusi i dalje kaΕΎu βgodβ za godinu) otkrili koliko traje godina, odnosno koliko traje vaskrs β obnova prirode, mogli su da preΔu sa nomadskog na sedelaΔki naΔin ΕΎivota β da na jednom mestu seju i ΕΎanju letinu. Stekli su tajno znanje o KoloDaru β kolu koje daruje Δetiri godiΕ‘nja doba. UΔili smo da je reΔ kalendar nastala od rimskog βkalendeβ; meΔutim, ona je nastala do reΔi βkoloβ - koje daruje β Δetiri godiΕ‘nja doba. Iz vaskrsa prirode nastao je krst, kakav danas upotrebljavju pravoslavci β onaj ravnostrani, trolistnik: -Postojalo je boΕΎanstvo Svetovid β to je biΔe koje gleda na sve Δetiri strane sveta i sve vidi, a i danas slavimo Vidovdan kao ostatak tog rodovernog kulta. InaΔe, da pomenem i da reΔ βpaganβ izraΕΎava rodoverne (oni koji veruju u rod, da su preci sveti), jer βpagβ znaΔi β rod. PriΔa o rodu zapravo je priΔa o razvoju civilizacije, jer je drevna civilizacija bila rodoverna, odnosno β pripadnost zajednici odreΔivala se po rodu. -PripadaΕ‘ rodu KoloVena, Veneta ili Ε umadincima, BaΔvanima, KuΔima... To je joΕ‘ delimiΔno oΔuvano kod nas u tom rodovskom, plemenskom poimanju organizacije druΕ‘tva. Latini (Ramni) su u Rimu 509. godine pre nove ere izvrΕ‘ili puΔ i umesto roda, kao kriterijuma odreΔivanja pripadnosti, uveli novi kriterijum - teritoriju, a umesto stoΔarstva i zemljoradnje trgovina je postala osnovna privredna grana, Ε‘to je bio poΔetak teritorijalne civilizacije i stalnih borbi za teritorije. Po legendi, Romul i Rem su prvi povukli meΔu i β meΔa je postala osnovni princip. Danas, kada kaΕΎete βsuverena drΕΎavaβ β radi se o meΔi. Evropska zajednica i Vatikan potiskuju Srbe sa vekovnih ognjiΕ‘ta iz Hrvtske, sa Kosova, pa i iz Crne Gore upravo na osnovu takvog poimanja teritorijalne civilizacije, jer na temeljima Brozovih granica grade jednonacionalne drΕΎave iako je za Srbe - Slovene osnova snage i drΕΎavnosti nije bila teritorija veΔ β pripadnost rodu. Kako objaΕ‘njava BoΕΎidar MitroviΔ, otkako je rimski Senat proglasio princip βSvi graΔani Rima su Rimljaniβ, taj je princip i dan-danas opstao na teritoriji Zapada, pa su β βsvi graΔani Francuske β Francuziβ, βsvi graΔani Italiije - Italijaniβ, βiako se do 19. veka selo sa selom nije moglo sporazumeti, jer su pripadali razliΔitim rodovima i narodimaβ: -MeΔutim, nisu svi graΔani Srbije Srbi, kod nas joΕ‘ funkcioniΕ‘e civilizacija tolerantnosti razliΔitosti, jer u naΕ‘em narodu svako selo ima drukΔiju noΕ‘nju, svako ima drukΔiju Ε‘aru. Zato se ne hvataΕ‘ u kolo pored devojke sa istom Ε‘arom, veΔ sa onom β iz drugog roda. I u Rusiji je sliΔno β tamo je oΔuvano oko 180 razliΔitih naroda i rodova, upravo zbog te civilizacijske tolerantnosti, odnosno - tolerantnosti razliΔitosti.
Knjiga je nova Π’ΠΠΠΠ‘ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠ Π Π Π Π Π Π Π ΠΠΠΠ£ΠΠΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠ’Π Π I Π’ΠΠΠΠΠ - ΠΠΠΠΠΠΠ¦ 1999 ΠΠ° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΡ ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠΠΠΠΠ Π Π΅ Ρ Π΅ Ρ Π΅ Π½ Ρ Π΅ 1. ΠΠΠΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠΠΠ¦Π£ 2. ΠΠΠ’ΠΠΠ‘Π’ΠΠ 3. Π¨ΠΠΠΠΠΠΠΠ Π£ ΠΠΠΠΠΠ‘ΠΠΠ 4. ΠΠΠΠΠΠ Π ΠΠ’Π 5. ΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠ¦Π 6. ΠΠΠΠΠΠ ΠΠ£Π’ΠΠΠΠΠ 7. Π¦Π ΠΠΠΠΠ Π ΠΠ‘ΠΠΠ 8. ΠΠ£ΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠΠ‘ΠΠ ΠΠΠΠΠ’ΠΠ§ΠΠ Π 9. ΠΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠ‘Π’ΠΠΠ Π Π‘Π ΠΠΠΠ 1Π. ΠΠ ΠΠΠΠΠΠ‘Π’ΠΠ£ Π Π‘ΠΠΠΠΠΠ 11. ΠΠ ΠΠΠΠΠ¨Π’Π£ ΠΠ ΠΠΠΠΠ 12. ΠΠΠΠ§ΠΠΠ - ΠΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠΠΠ‘Π’Π 13. ΠΠ ΠΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ Π Π‘Π ΠΠ‘ΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ Π¦Π ΠΠΠ 14. ΠΠΠΠΠΠ Π₯ΠΠΠΠΠΠΠ Π 15. ΠΠΠΠΠ‘Π’ΠΠ Π 16. Π‘ ΠΠ£Π’Π ΠΠ ΠΠ’ΠΠΠΠΠΠ 17. Π‘Π’ΠΠΠ ΠΠΠΠ¨Π’ΠΠ Π Π‘ΠΠΠ Π’ 18. ΠΠ Π ΠΠ’ΠΠ¨Π’ΠΠΠ Π£ ΠΠΠΠΠ 19. ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠ 2Π. ΠΠΠ¨Π ΠΠ£ΠΠΠΠ 21. ΠΠΠΠΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠ 22. ΠΠΠΠ Π¨ΠΠΠΠΠ£ΠΠ ΠΠΠΠΠΠ Π ............................................................ ΠΠ°ΠΆΡΠ° !!! ΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠΠΠ Π€ΠΠ’ΠΠΠ ΠΠ€ΠΠΠ Π¦Π ΠΠ-ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠ‘ΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠΠΠ‘ΠΠ ΠΠΠΠΠΠΠ Π¦Π ΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ‘Π’ΠΠ Π Π’ΠΠ ΠΠ ΠΠΠ ΠΠ¦Π ΠΠΠΠ’ Π¨ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠΠΠΠΠ§ Π‘Π’Π ΠΠΠ Π’ΠΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠ 1,7 ΠΊΠ³ 797 Π‘Π’Π ΠΠΠ Tomislav KaraΔorΔeviΔ (Beograd, 19. januar 1928 β Topola, 12. jul 2000) bio je jugoslovenski kraljeviΔ, drugi sin kralja Aleksandra I KaraΔorΔeviΔa i kraljice Marije, brat poslednjeg jugoslovenskog kralja Petra II KaraΔorΔeviΔa. Biografija[uredi | uredi izvor] RoΔen je 19. januara 1928. godine u Beogradu, na Bogojavljenje po julijanskom kalendaru, u 1 sat, kao drugi sin kralja tadaΕ‘nje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevine Jugoslavije), Aleksandra I KaraΔorΔeviΔa Ujedinitelja (1888β1934) i kraljice Marije (1900β1961), druge Δerke rumunskog kralja Ferdinanda Hoencolerna (1865β1927) i rumunske kraljice Marije (1875β1938). Po ΕΎelji svog oca, princ Tomislav je trebalo da se rodi u Zagrebu, meΔutim kako je te godine u Hrvatskoj bila jaka zima od tog puta se odustalo. KrΕ‘ten je 25. januara u posebnom salonu Novog dvora. Njegovom krΕ‘tenju prisustvovao je Stjepan RadiΔ koji je predloΕΎio dva hrvatska imena Zvonimir i Tomislav jer je prvi kraljev sin Petar dobio srpsko ime. Kralj Aleksandar I se odluΔio za ime Tomislav na Ε‘ta je RadiΔ poΕΎeleo da KaraΔorΔeviΔi ΕΎive sto godina. KrΕ‘tenog kuma, britanskog kralja ΔorΔa VI zastupao je britanski ministar na Dvoru, Kenard, osveΕ‘tanom vodom iz Vardara, Jadranskog mora i Dunava. Osnovno obrazovanje stekao je na dvoru u Beogradu. U periodu od 1937. do 1941, Ε‘kolovao se u Sandroyd School (Cobham, Engleska)[1], zatim u Oundle School od 1941-1946, i u Clare College Univerziteta u KembridΕΎu od 1946. do 1947, kada je napustio studije zbog sukoba sa jednim marksistiΔkim profesorom. Tokom Drugog svetskog rata, postojale su inicijative od strane tadaΕ‘njeg SSSR prema jugoslovenskoj Vladi u izbegliΕ‘tvu da kraljeviΔ Tomislav zauzme jugoslovenski presto umesto svog starijeg brata, kralja Petra II, Ε‘to se, meΔutim, nije desilo. Pri kraju rata, poΔetkom 1945. godine, kralj Petar II, pod pritiskom britanskog premijera ΔerΔila, preneo je svoja kraljevska ovlaΕ‘Δenja na NamesniΕ‘tvo pod kontrolom kasnijeg jugoslovenskog komunistiΔkog predsednika, Josipa Broza Tita, pod Δijom je vlaΕ‘Δu Ustavotvorna skupΕ‘tina od 29. novembra 1945. ukinula monarhiju (dok je 8. marta 1947. godine svim Δlanovima kraljevske porodice oduzeto drΕΎavljanstvo i konfiskovana imovina). U vreme kada je Petar II KaraΔorΔeviΔ preneo svoja kraljevska ovlaΕ‘Δenja na renegat koji je kontrolisao Josip Broz Tito, princ Tomislav je bio zakoniti naslednik Krune i prema tadaΕ‘njem Ustavu Jugoslavije, jedina osoba kojoj je kraljevska vlast mogla biti preneta. Posle KembridΕΎa, kraljeviΔ Tomislav reΕ‘io je da se posveti voΔarstvu. Dok je pohaΔao poljoprivrednu Ε‘kolu, radio je kao obiΔan nadniΔar u jednom voΔnjaku u pokrajini Kent. Godine 1950. kupuje imanje u pokrajini West Sussex. NajviΕ‘e se bavio uzgojem jabuka, na imanju od 80 hektara, koje je u jednom trenutku imalo 17.000 stabala. Tokom rata u BiH (BihaΔ, 1994) OΕΎenio se 7. juna 1957. u Zalemu (Baden, Zapadna NemaΔka), princezom Margaritom od Badena, sa kojom je dobio sina Nikolu (1958) i Δerku Katarinu (1959). Posle razvoda 1982. godine, oΕΎenio se iste godine devojkom iz susedstva, Lindom Meri Boni, s kojom ima dva sina, ΔorΔa (1984) i Mihaila (1985). KraljeviΔ Tomislav je bio veoma angaΕΎovan u ΕΎivotu srpske emigracije, organizujuΔi brojne proslave i piknike na svom imanju i uΔestvujuΔi u brojnim humanitarnim organizacijama i inicijativama. Bio je, izmeΔu ostalog, predsednik Jugoslovenskog komiteta za ukazivanje pomoΔi starim ratnicima, zaΕ‘titnik crkve Lazarice u Birminghamu, i predsednik odbora za obnovu manastira Hilandar. TakoΔe je bio visoki zvaniΔnik britanskog ogranka humanitarnog Reda Vitezova Sv. Jovana. Tokom raskola u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, tokom ` 60. godina pa sve do njegovog kraja, 1992, Δvrsto je stajao uz PatrijarΕ‘iju u Beogradu, i davao joj javnu podrΕ‘ku Ε‘irom srpske emigracije. Godine 1990. odbio je ponudu Demokratske stranke iz Beograda, da bude njen predsedniΔki kandidat na prvim posleratnim izborima u decembru te godine. Prvi je Δlan kraljevske porodice koji se trajno vratio u Srbiju, poΔetkom 1992. godine, kada se nastanio u ZaduΕΎbini kralja Petra I KaraΔorΔeviΔa na Oplencu, koji je ubrzo postao Meka za sve one koji su hteli da liΔno sretnu poslednjeg ΕΎivog sina kralja Aleksandra I. Ubrzo je postao veoma popularan u narodu, pogotovu zbog svojih Δestih obilazaka srpskih boraca u Republici Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini, i pomoΔi koju je, zajedno sa suprugom, princezom Lindom, donosio. Postojale su i inicijative da se imenuje za Kneza srpskog dela Bosne i Hercegovine, Ε‘to tamoΕ‘nje politiΔko rukovodstvo nije prihvatilo. Posle javne prozivke predsednika Srbije Slobodana MiloΕ‘eviΔa, da je βizdaoβ Republiku Srpsku Krajinu nakon njenog pada, poΔetkom avgusta 1995. godine, njegovo medijsko prisustvo se drastiΔno smanjuje. Poslednjih 5 godina ΕΎivota borio se sa teΕ‘kom boleΕ‘Δu, ali je odbio ponude da se leΔi i podvrgne hirurΕ‘kom tretmanu u inostranstvu u trenutku kada su NATO snage zapoΔele bombardovanje Jugoslavije 24. marta, 1999. godine. Umesto toga, obilazio je bombardovana mesta i, iako teΕ‘ko bolestan, podelio sudbinu naroda. Preminuo je 12. jula 2000. godine, na dan Sabora Svetih Apostola Petra i Pavla po julijanskom kalendaru, slavu porodiΔne kripte na Oplencu, gde je i sahranjen, uz prisustvo viΕ‘e hiljada poΕ‘tovalaca i Δlanova porodice. Rehabilitovan je odlukom ViΕ‘eg suda u Beogradu 16. decembra 2013. godine.[2] Titule i priznanja[uredi | uredi izvor] 19. januar 1928 - 9. oktobar 1934: Njegovo Kraljevsko VisoΔanstvo princ Tomislav KaraΔorΔeviΔ od Jugoslavije 9. oktobar 1934 - 17. jul 1945: Njegovo Kraljevsko VisoΔanstvo princ-naslednik Tomislav KaraΔorΔeviΔ od Jugoslavije 17. jul 1945 - 3. novembar 1970: Njegovo Kraljevsko VisoΔanstvo kraljeviΔ Tomislav KaraΔorΔeviΔ od Jugoslavije 3. novembar 1970 - 5. februar 1980: Njegovo Kraljevsko VisoΔanstvo princ-naslednik Tomislav KaraΔorΔeviΔ od Jugoslavije 5. februar 1980 - 12. jul 2000: Njegovo Kraljevsko VisoΔanstvo kraljeviΔ Tomislav KaraΔorΔeviΔ od Jugoslavije
IzdavaΔ: Prosveta - Beograd, 1989. god. Tvrd povez, 24 cm. 179 str. + 40 str. ilustracije Iz sadrΕΎaja: Narodna predanja o boju kosovskom I-III, PriΔa o boju kosovskom, Stojan NovakoviΔ o priΔi o boju kosovskom u drugim svojim radovima, Pogovor dr Miroslav SaviΔeviΔ Stojan NovakoviΔ (Ε abac, 1. novembar 1842 β NiΕ‘, 4/17. februar[1] ili 5/18. februar 1915) je bio srpski drΕΎavnik, istoriΔar, knjiΕΎevnik i akademik. Kao politiΔar, obavljao je nekoliko visokih drΕΎavnih funkcija. Bio je predsednik Ministarskog saveta Kraljevine Srbije u dva navrata (1895-1896, 1909), a takoΔe je sluΕΎio i kao ministar (raznih resora) u nekoliko vlada. Kao diplomata, bio je poslanik Kraljevine Srbije u Carigradu, Parizu i Petrogradu. Bavio se nauΔnim istraΕΎivanjima, prvenstveno u oblastima filologije i istorije. Kao filolog, prouΔavao je srpski jezik i istoriju srpske knjiΕΎevnosti. Kao istoriΔar, prouΔavao je pravnu i druΕ‘tvenu istoriju srpskog naroda. Kao knjiΕΎevnik, pisao je pesme i prozna dela, a bavio se i prevodilaΔkim radom. Bio je predsednik Srpske kraljevske akademije (1906-1915). RoΔen je 1. novembra 1842. godine u Ε apcu, kao Kosta NovakoviΔ. Svoje krΕ‘teno ime je kasnije posrbio, promenivΕ‘i ga u Stojan. U rodnom gradu je zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu, a potom i niΕΎu gimnaziju (1857), kao najbolji uΔenik.[4] Zatim je zavrΕ‘io viΕ‘u gimnaziju u Beogradu (1860), a potom i beogradski Licej, gde je studirao na Pravnom odseku (1863). JoΕ‘ kao student, poΔeo je da se bavi knjiΕΎevnim stvaralaΕ‘tvom.[5] Nakon kraΔe sluΕΎbe u drΕΎavnoj administraciji, NovakoviΔ je 1865. godine postavljen za profesora gimnazije u Beogradu, a veΔ krajem iste godine izabran je za redovnog Δlana Srpskog uΔenog druΕ‘tva. NovakoviΔ je 1869. godine postao bibliotekar u Narodnoj biblioteci. Na toj duΕΎnosti je ostao do 1873. godine, a u meΔuvremenu je 1871. godine postao i profesor na Velikoj Ε‘koli u Beogradu. U proleΔe 1873. godine imenovan je po prvi put za ministra prosvete i crkvenih dela, u liberalnoj vladi Jovana RistiΔa. Istu duΕΎnost je obavljao u joΕ‘ dva navrata (1874β1875. i 1880β1883. godine), u konzervativnim, odnosno naprednjaΔkim vladama. Kao ministar prosvete sproveo je reformu srednjeg obrazovanja Δije tekovine i danas postoje (podelio je gimnaziju na smerove, druΕ‘tveni i prirodni). NovakoviΔ se 1875. godine vratio profesorskom pozivu. Predavao je svetsku i srpsku knjiΕΎevnost i slovensku filologiju na Velikoj Ε‘koli u Beogradu. Kao filolog i istoriΔar, ostavio je dubok trag u srpskoj nauci. Premda nije, kao veΔina njegovih savremenika iz sveta nauke, bio Ε‘kolovan u inostranstvu, NovakoviΔ je postao priznati nauΔnik, veoma cenjen meΔu kolegama u BeΔu, Minhenu, Berlinu i Parizu. Jedan od predvodnika kritiΔke Ε‘kole srpske istoriografije, NovakoviΔ se serijom znaΔajnih istorijskih dela, koja pokrivaju Ε‘irok vremenski raspon od srednjeg veka do Prvog srpskog ustanka, nametnuo kao jedan od vodeΔih srpskih istoriΔara. Kao politiΔar, prvobitno je bio liberal, a potom je priΕ‘ao mladokonzervativcima, koji su 1881. godine osnovali Naprednu stranku. NovakoviΔ je imao istaknutu ulogu u oblikovanju i sprovoΔenju stranaΔke politike, zajedno sa Milutinom GaraΕ‘aninom, Milanom PiroΔancem, Δedomiljem MijatoviΔem i Milanom Δ. MiliΔeviΔem. ViΕ‘estruki ministar i poslanik, NovakoviΔ se zalagao za red, rad i poredak, i prosveΔene reforme, sprovedene radom elite, a uz oslonac na Krunu. Diplomatsku karijeru zapoΔeo je prvom misijom u Carigradu (1885-1892). Po povratku je postao predsednik DrΕΎavnog saveta. Potom je postao predsednik vlade (1895β1896), a zatim se vratio u diplomatiju. Bio je poslanik u Carigradu (do 1900. godine), zatim nakratko u Parizu, a potom u Petrogradu, do 1905. godine, kada je penzionisan. Po povratku u zemlju, NovakoviΔ je postao jedan od obnovitelja Napredne stranke, koja je dobila ime Srpska napredna stranka. U vreme Aneksione krize, NovakoviΔ je 1909. godine ponovo izabran, uprkos malom uticaju svoje stranke, za predsednika koncentracione vlade. Vlada je trajala samo do okonΔanja Aneksione krize, ali je NovakoviΔ ostao jedan od najuglednijih politiΔara sve do svoje smrti 17. februara (4. februara po julijanskom kalendaru) 1915. u jeku Prvog svetskog rata. PolitiΔar ProglaΕ‘enje Srbije za kraljevinu (1882), sprovedeno od strane vlade Milana PiroΔanca, u kojoj je Stojan NovakoviΔ bio ministar prosvete i crkvenih dela (1880-1883) Kao politiΔar, NovakoviΔ je obavljao nekoliko visokih drΕΎavnih funkcija. Veoma rano, tek Ε‘to je navrΕ‘io trideset godina ΕΎivota, NovakoviΔ je postao ministar prosvete i crkvenih dela u prvoj vladi Jovana RistiΔa (1873), a istu duΕΎnost je potom obavljao u vladi AΔima ΔumiΔa (1874-1875), kao i u vladi Danila StefanoviΔa (1875). NovakoviΔev rani uspon do visokih drΕΎavnih funkcija bio je posledica njegovih prvobitnih veza sa Jovanom RistiΔem, uticajnim drΕΎavnikom i voΔom srpskih liberala. MeΔutim, NovakoviΔ se kasnije raziΕ‘ao sa RistiΔem, stupivΕ‘i meΔu mladokonzervativce, koji su po dolasku na vlast (1880) poΔeli da sprovode politiku oliΔenu u vezivanju Srbije za susednu Austrougarsku.[6] Potpisnici londonskog mira 1913, Stojan NovakoviΔ sedi prvi sleva Tokom Δetvrtog mandata na funkciji ministra prosvete i crkvenih dela u vladi Milana PiroΔanca (1880-1883), NovakoviΔu je zapala neprijatna duΕΎnost da nakon sklapanja Tajne konvencije sa Austrougarskom (1881) sprovede nalog kneza Milana ObrenoviΔa o uklanjanju mitropolita Mihaila JovanoviΔa sa poloΕΎaja poglavara Pravoslavne crkve u Srbiji. Tim povodom, doΕ‘lo je do teΕ‘kog sukoba izmeΔu NovakoviΔevog ministarstva i srpske jerarhije, koja je stala uz mitropolita Mihaila, Ε‘to je dovelo do uklanjanja svih arhijereja i nekanonskog izbora Teodosija MraoviΔa za novog mitropolita u proleΔe 1883. godine. Nakon ovih zbivanja i katastrofalnog poraza vladine liste na skupΕ‘tinskim izborima u septembru iste godine, PiroΔanΔeva vlada je pala, Δime je okonΔan i NovakoviΔev mandat na funkciji ministra prosvete i crkvenih dela.[7][8][9] Tokom pomenutog spora izmeΔu drΕΎavnih vlasti i crkvene uprave, NovakoviΔ je opravdao poverenje kralja Milana, koji mu je nedugo nakon guΕ‘enja TimoΔke bune (novembar 1883. godine) poverio izuzetno vaΕΎnu duΕΎnost ministra unutraΕ‘njih dela u prvoj vladi Milutina GaraΕ‘anina (1884-1885). U cilju uΔvrΕ‘Δivanja kraljeve vlasti i suzbijanja opozicije, GaraΕ‘aninova vlada je vodila represivnu unutraΕ‘nju politiku, koja je najveΔim delom sprovoΔena upravo preko NovakoviΔevog ministarstva.[10] Za vreme Aneksione krize (1908-1909), NovakoviΔ je za novine `Pesterlojd` izjavio: Kad god smo se mi na Balkanu maknuli, da protiv oΔite ili krvave nepravde Ε‘togod za svoja nacionalna prava izvojujemo, uvijek su se dizali protiv nas vrlo glasni prigovori, da naruΕ‘avamo red, mesto da Δekamo korak Evrope i mjesto da se pokoravamo internacionalnom pravnom redu. Uvijek su nas opominjali, da Δe se na to naΕ‘e pokoravanje volji Evrope, pri oΕ‘teti, koja Δe nam u dio pasti, uzeti u obzir. Mi stariji i obrazovaniji zaista smo veΔ osijedili nastojeΔi da svom narodu utuvimo tu evropsku mudrost. A sad je sve to najnovijim svojevoljnim napadom Austro-Ugarske kompromitovano. Dakle viΕ‘e ne moΕΎemo vjerovati u evropski moral.[11] KnjiΕΎevnik i filolog Spomenik u dvoriΕ‘tu Ε‘kole u Ε apcu koja nosi njegovo ime Kao knjiΕΎevni stvaralac, NovakoviΔ se predstavio javnosti veΔ tokom svojih licejskih godina (1860-1863).[5] Na knjiΕΎevnom polju, ogledao se pisanjem pesama i proznih sastava, prevoΔenjem stranih knjiΕΎevnih dela, pokretanjem knjiΕΎevnih Δasopisa i prouΔavanjem knjiΕΎevne istorije. Bio je osnivaΔ i urednik knjiΕΎevnog Δasopisa `Vila` (1865-1868).[12][13] Kao mladi knjiΕΎevnik i prevodilac, NovakoviΔ je veoma rano (1865), sa tek navrΕ‘ene 23 godine, postao redovni Δlan Srpskog uΔenog druΕ‘tva. U Δlanstvo je izabran na osnovu svog knjiΕΎevnog stvaralaΕ‘tva, poΕ‘to u to vreme joΕ‘ uvek nije imao znaΔajnijih nauΔnih radova. U kasnijim analizama, NovakoviΔevo pesniΔko i prozno stvaralaΕ‘tvo ocenjeno je kao osrednje, tako da su razlozi za njegovo preuranjeno primanje u redovno Δlanstvo SUD ostali nedovoljno poznati, pogotovo u kontekstu njegovog postavljanja (sa svega 25 godina) na funkciju sekretara i blagajnika SUD (1867). Brzo napredovanje mladog NovakoviΔa pripisuje se uticaju njegovih tadaΕ‘njih pokrovitelja, Δure DaniΔiΔa i Janka Ε afarika, koji su rano prepoznali NovakoviΔeve potencijale.[14] Tokom narednih godina, NovakoviΔ se posvetio prikupljanju bibliografskih podataka o delima objavljenim na srpskom i drugim juΕΎnoslovenskim jezicima. TakoΔe je prikupljao i podatke o stranim delima koja su bila od znaΔaja za srpski narod. Svu sakupljenu graΔu objavio je u knjizi βSrpska biblijografija za noviju knjiΕΎevnost 1741β1867β (1869).[15] Dopune ove bibliografije je potom objavljivao u nastavcima, za svaku godinu posebno, od 1868. do 1876. godine. To su bile prve struΔne bibliografije na srpskom jeziku, Ε‘to je bilo od velikog znaΔaja za kasnija istraΕΎivanja. U sklopu prevodilaΔkog rada, preveo je knjigu βGraΕΎinaβ najveΔeg poljskog pesnika Adama MickjeviΔa, priredivΕ‘i 1886. godine izdanje na srpskom jeziku. Prilikom osnivanja Srpske knjiΕΎevne zadruge (1892) izabran je za njenog prvog predsednika. NovakoviΔ je veoma uspeΕ‘no obavljao duΕΎnost predsednika ove uticajne nacionalne ustanove, koje je u redovnim godiΕ‘njim kolima objavljivala najbolja dela iz srpske i prevodne knjiΕΎevnosti, istorije i nauΔno-popularne literature. Iako nije imao formalno filoloΕ‘ko obrazovanje, NovakoviΔ se tokom svog rada na prouΔavanju knjiΕΎevne istorije upoznao sa raznim lingvistiΔkim pitanjima, Ε‘to ga je potom navelo da se posveti prouΔavanju specifiΔnih problema iz oblasti srpske i Ε‘ire juΕΎnoslovenske lingvistike. Napisao je `Srpsku gramatiku za niΕΎe gimnazije i realke`, koja je objavljena 1879. godine, a potom je doΕΎivela i nekoliko novih izdanja.[16] U sklopu prouΔavanja srpskog jezika, NovakoviΔ je posebnu paΕΎnju posveΔivao slovenskim dijalektima i govorima u juΕΎnim oblastima na Ε‘irem prostoru Povardarja. NovakoviΔeva prvobitna odluka da pomenute juΕΎnoslovenske jeziΔke varijetete oznaΔi putem upotrebe neslovenskih `makedonskih` odrednica bila je (nakon 1886. godine) motivisana prvenstveno politiΔkim razlozima, Ε‘to je naknadno (1898) priznao i sam NovakoviΔ, nakon suoΔavanja sa posledicama svog ranijeg zalaganja za podrΕ‘ku `makedonskom` pokretu.[17] Bibliotekar NovakoviΔ je veoma rano, u svojoj 27. godini ΕΎivota, postao upravnik Narodne biblioteke u Beogradu i na toj duΕΎnosti je bio od 1869. do 1874. godine. Uspeo je da se zakonom iz 1870. obezbede za Biblioteku tri obavezna primerka i da se pomogne razvoj Ε‘kolskih i narodnih biblioteka u unutraΕ‘njosti. Njegovom zaslugom je kasnije (1881) donet zakon o Narodnoj biblioteci i Narodnom muzeju. Bibliotekarsko druΕ‘tvo Srbije ustanovilo je 1997. godine godiΕ‘nju nagradu βStojan NovakoviΔβ. Nagrada se dodeljuje pojedincu ili grupi autora za objavljeno delo iz oblasti biblioteΔko-informacione delatnosti, koje predstavlja znaΔajan doprinos bibliotekarstvu. Godine 2004, pod istim imenom je ustanovljena nagrada za najbolje osnovnoΕ‘kolske i srednjoΕ‘kolske udΕΎbenike u Srbiji, koje se dodeljuje svake godine. NovakoviΔu u Δast DruΕ‘tvo istoriΔara Srbije nosi naziv βStojan NovakoviΔβ. NauΔnik i akademik Bista Stojana NovakoviΔa u gradskom parku u Ε apcu Ulica Stojana NovakoviΔa u Beogradu Kao i veΔina tadaΕ‘njih srpskih istraΕΎivaΔa, NovakoviΔ je u oblasti nauΔnog rada bio samouk, poΕ‘to je od spreme prvobitno imao samo osnovna znanja, steΔena tokom pohaΔanja nastave na Pravnom odeljenju Liceja. Nedostatak viΕ‘eg univerzitetskog i formalnog nauΔnog obrazovanja pokuΕ‘ao je da nadoknadi samostalnim radom, uz oslonac na svoje pravniΔko obrazovanje, te je stoga veΔ 1870. godine priredio izdanje DuΕ‘anovog zakonika, po Prizrenskom rukopisu.[18] MeΔutim, veΔ na tom prvom iskoraku ka istorijskim istraΕΎivanjima, NovakoviΔ je naΔinio veliki metodoloΕ‘ki propust, poΕ‘to je odluΔio da redosled Δlanova DuΕ‘anovog zakonika `preuredi` prema sopstvenom nahoΔenju, Ε‘to je naiΕ‘lo na ozbiljne kritike u struΔnoj javnosti. NastojeΔi da ispravi ovaj propust, NovakoviΔ je kasnije (1898) priredio novo izdanje, zasnovano na strogom poΕ‘tovanju izvornog teksta.[19] PoΕ‘to je prvobitno bio zaokupljen knjiΕΎevnim, a kasnije i politiΔkim poslovima, NovakoviΔ dugo nije bio u prilici da se u potpunosti posveti samo nauΔnom radu, Ε‘to je nadoknadio kasnije, tokom poznijih godina, kada su nastala i njegova najznaΔajnija dela iz oblasti politiΔke, druΕ‘tvene i pravne istorije srpskog naroda i Ε‘ireg balkanskog prostora.[20][21][22][23] U meΔuvremenu, postao je Δlan Srpskog arheoloΕ‘kog druΕ‘tva, koje je osnovano 1883. godine.[24] TakoΔe je bio Δlan upravnog odbora ZaduΕΎbine Nikole ΔupiΔa. Ova zaduΕΎbina je ustanovljena 1871. godine, nakon smrti Nikole ΔupiΔa (1836β1870), a Stojan NovakoviΔ je bio njen sekretar i potom predsednik. Godine 1877, odluΔeno je da ZaduΕΎbina izdaje jednom godiΕ‘nje svoj Δasopis koji se zvao βGodiΕ‘njica Nikole ΔupiΔaβ, a gde je je i Stojan NovakoviΔ objavio veliki broj svojih radova. Nakon osnivanja Srpske kraljevske akademije (1886), NovakoviΔ je 1887. godine postavljen za jednog od prvih 16 redovnih Δlanova β akademika. Dana 10. septembra 1888. godine, na sveΔanom skupu SKA u slavu stogodiΕ‘njice Vuka KaradΕΎiΔa, NovakoviΔ je podneo uvodni referat o zadacima SKA u oblasti negovanja srpskog jezika i tom prilikom je izneo nauΔno utemeljen i struΔno obrazloΕΎen predlog za izradu velikog nacionalnog reΔnika savremenog srpskog jezika. Kraljevskim ukazom od 1. februara 1906. godine, postavljen je za predsednika SKA. Na tom poloΕΎaju je ostao sve do smrti 1915. godine.[25] NovakoviΔ je takoΔe bio Δlan Ruske akademije nauka i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U Galeriji SANU je od decembra 2017. do marta 2018. bila izloΕΎba posveΔena Stojanu NovakoviΔu.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Miodrag Blizanac Veljko Djuric Misina Patrijarh srpski Gavrilo V (po roΔenju ΔorΔe DoΕΎiΔ; Donja MoraΔa, 17. maj 1881 β Beograd, 7. maj 1950) je bio 41. patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Vodio je srpsku crkvu u u razdoblju Drugog svetskog rata. ΔorΔe DoΕΎiΔ je roΔen 17. maja 1881. godine u Vrujcima, u Donjoj MoraΔi u blizini manastira MoraΔe. Osnovnu Ε‘kolu je zavrΕ‘io u manastiru MoraΔi, a potom Ε‘kolovanje nastavio u Beogradu. Bio je jedno vreme iskuΕ‘enik u manastiru Lipovcu kod Aleksinca, a zatim u manastiru SiΔevo. ZamonaΕ‘io se 26. februara 1900. u manastiru SiΔevo kod NiΕ‘a, sutradan ga je episkop niΕ‘ki Nikanor RuΕΎiΔiΔ rukopoloΕΎio u Δin jeroΔakona, a posle sedam dana u Δin jeromonaha. Godine 1905. upisao je Bogoslovski fakultet Atinskog univerziteta, kao drΕΎavni pitomac Srbije. Diplomirao je 1909, a neΕ‘to kasnije i doktorirao na ovom fakultetu. Posle toga postavljen je za sekretara srpskog manastira Hilandara u Svetoj gori, odatle odlazi na mesto srpskog predstavnika u Carigradskoj patrijarΕ‘iji. Tu je izbran za mitropolita raΕ‘ko-prizrenskog 1. decembra 1911. godine. Posle zavrΕ‘etka Balkanskih ratova, preimenovan je u mitropolita i arhiepiskopa peΔkog. Za vreme Prvog svetskog rata bio je interniran u Cegled, u MaΔarskoj gde je oboleo, pa je 1918. kao bolesnik vraΔen u Ulcinj, gde ostaje do osloboΔenja pod austrijskom straΕΎom. Bio je na Δelu grupe od 18 poslanika crnogorskog parlamenta koja je u novembru 1918. odnela u Beograd svoju odluku o ujedinjenju sa Srbijom. Posle smrti mitropolita crnogorsko-primorskog Mitrofana (Bana), izabran je za novog mitropolita crnogorsko-primorskog 17. novembra 1920. godine. Na ovom poloΕΎaju ostao je do izbora za patrijarha srpskog 21. februara 1938. (po starom 8. februar). Predvodio je delegaciju Srpske pravoslavne crkve na Konferenciji u Carigradu 1923, koja je bila posveΔena reformi kalendara. Na ovoj konferenciji sa srpske strane je uΔestvovao i Milutin MilankoviΔ kao astronom da im pomogne oko prevazilaΕΎenja problema vezanog za kalendar i duΕΎinu trajanja godine. Na patrijarΕ‘ijskom tronu nasledio je patrijarha Varnavu 1938. godine. Vojni puΔ 27. marta Glavni Δlanak: Vojni puΔ 27. marta 1941. Bio je ΕΎestok protivnik potpisivanja Trojnog pakta i traΕΎio je jugoslovenskoj vladi da ga ne potpisuje. Srpski patrijarh Gavrilo i episkopi SPC su Δinili sve Ε‘to su mogli da bi onemoguΔili potpisivanje Pakta sa silama Osovine.[1] Djelatnost patrijarha dr Gavrila DoΕΎiΔa bila je prvih mjeseci 1941. dobrim dijelom usmjerena na politiΔki teren, PatrijarΕ‘iju su redovno posjeΔivali politiΔke liΔnosti iz opozicije.[2] No, trojni pakt je ipak potpisan, ali je ubrzo sruΕ‘en Vojni puΔem od 27. marta 1941. Istog dana kada je izvreΕ‘en puΔ, Sveti arhijerejski sabor SPC je veΔ bio na okupu. OtvarajuΔi vanredno zasedanje Sabora patrijarh Gavrilo je blagoslovio drΕΎavni udar reΔima: NoΔaΕ‘nji akt spasao je Δast naΕ‘eg naroda i drΕΎave, pa zbog toga i mi moΕΎemo samo blagosloviti ovo delo.[3] 27. marta 1941. patrijarh je viΕ‘e puta izlazio na prozor PatrijarΕ‘ije i drΕΎao govore mnogobrojnim demonstrantima.[2] Nacionalno ushiΔenje doveo je do taΔke kljuΔanja DoΕΎiΔev govor na beogradskom radiju, prepun kosovske simbolike, koji su prenosile i stanice Zagreb i Ljubljana, poruΔujuΔi da je na saboru Srpska pravoslavna crkva jednoglasno podrΕΎala vojni puΔ kao opredeljenje za `carstvo nebesko`: Pred naΕ‘u naciju u ove dana sudba je ponovo bila postavila pitanje kome Δe se privoleti carstvu. Jutros u zoru na to pitanje dat je odgovor. Privoleli smo se carstvu Nebeskom, to jest carstvu BoΕΎje istine i pravde, narodne sloge i slobode... Ako je ΕΎiveti, da ΕΎivimo u svetinji i slobodi, ako je mreti, da umremo za svetinju i slobodu kao i mnogo miliona proslavljenih predaka naΕ‘ih.[2] β patrijarh Gavrilo Patrijarh Gavrilo je 28. marta 1941. u patrijarΕ‘iji doΔekao puΔistu generala SimoviΔa i tom prilikom je rekao da puΔ nije samo delo vojnika veΔ `celokupnog srpskog naroda i nas svih koji smo se za to angaΕΎovali`.[4] On je tom prilikom ocenio da je 27. mart jedan od najvaΕΎnijih datuma u srpskoj istoriji i da je ravan Vidovdanu: Vidovdan 1389. godine, Vidovdan 1914. godine i 27. mart 1941. godine su isti no suΕ‘tini i motivima. Sva tri ova velika datuma vode carstvu Nebeskome, tj. putem proΕ‘losti, oliΔenim u duhu viteΕ‘tva.[4] Drugi svetski rat Glavni Δlanak: Srpska pravoslavna crkva u Drugom svetskom ratu PoΔetkom bombardovanja Beograda, 6. aprila 1941, Patrijarh se prvo sklonio u manastir Rakovicu, a iste noΔi izmeΔu 6. i 7. aprila otputovao u manastir Ε½iΔu (jer je prevladalo miΕ‘ljenje da treba da sledi Kraljevsku Vladu) a odatle u manastir Ostrog gde su ga nemaΔke vojne vlasti uhapsile 25. aprila 1941. godine.[5] Na Ostrogu je uhapΕ‘en kao βglavni ratni zloΔinac, krivac i huΕ‘kaΔ za ulazak Jugoslavije u rat protivu sila Osovineβ.[6] Iz Ostroga su ga doveli u Beograd, gde je jedno vreme bio zatvoren u zatvoru OkruΕΎnog suda. Potom su ga premestili u manastir Rakovicu, a zatim u manastir Vojlovicu, gde je zajedno sa episkopom ΕΎiΔkim Nikolajem bio zatoΔen. Za vreme svog zatoΔeniΕ‘tva u Vojlovici dvojica srpskih crkvenih velikodostojnika odolevala su pritiscima da saraΔuju s Nemcima. Oni su uporno odbijali da potpiΕ‘u javni proglas protiv Tita i partizana, kao i da uΔestvuju u stvaranju pro-nacistiΔke vlade nacionalnog spasa.[7] Polovinom septembra 1944. kada su nemaΔke trupe poΔele da se povlaΔe iz Srbije pred naletima Crvene armije, VelimiroviΔ i DoΕΎiΔ su prebaΔeni prvo u Austriju, a potom u NemaΔku, u koncentracioni logor Dahau, gde su drΕΎani kao posebni zatvorenici (EhrenhΓ€ftling) u delu za visoke oficire i sveΕ‘tenstvo.[8] βPoΔasni zarobljeniciβ su imali poseban smeΕ‘taj i hranili se kao nemaΔki oficiri, vrata Δelija u kojima su boravili zakljuΔavana, a imali su i slobodan pristup zasebnom dvoriΕ‘tu u logoru.[7] Pored toga, bilo im dozvoljeno da nose sveΕ‘teniΔke mantije i nije im brijana glava.[7] U crkvenoj literaturi se naglaΕ‘ava da su oni u logoru Dahau βdoΕΎiveli sve strahote ovog pakla na zemljiβ i pretrpeli βstradanje i patnjeβ. U Dahauu ostaju tri meseca, do decembra 1944. godine kada ih Nemci oslobaΔaju. Izgleda da je puΕ‘tanje VelimiroviΔa i DoΕΎiΔa iz logora Dahau bilo je deo pogodbe LjotiΔa i NediΔa s visokim nemaΔkim funkcionerom u okupiranoj Srbiji Hermanom Nojbaherom.[7] Iz NemaΔke putuju zajedno sa Milanom NediΔem i nemaΔkim generalom Hermanom Nojbaherom u Sloveniju, gde su se Nemci nadali kako Δe iskoristiti njihov autoritet meΔu izbeglim Srbima u borbi protiv partizana. Krajem aprila 1945. patrijarh Gavrilo i episkop Nikolaj su preko MomΔila ΔujiΔa stupili u kontakt sa Dimitrijem LjotiΔem, traΕΎeΔi da se sastanu sa njim. Dimitrije LjotiΔ je krenuo prema njima ali je poginuo 23. aprila 1945. kod AjdovΕ‘Δine u Sloveniji beΕΎeΔi od NarodnooslobodilaΔke vojske Jugoslavije. Patrijarh Gavrilo i biskup Nikolaj su potom, zajedno sa drugima koji su beΕΎali ispred partizana, preΕ‘li u Austriju. ZavrΕ‘etak rata patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ i episkop Nikolaj VelimiroviΔ su doΔekali, zajedno sa premijerom srpske kolaboracionistiΔke vlade Milanom NediΔem, nemaΔkim generalom Hermanom Nojbaherom, Δetnicima, ljotiΔevcima i kolaboracionistima, u austrijskom gradiΔu KitzbΓΌhel, gdje su bile smjeΕ‘tene vlade Δije su zemlje Nijemci okupirali. Tu su se sreli sa zapadnim saveznicima 8. maja 1945. kada je KitzbΓΌhel zauzela ameriΔka 36. peΕ‘adijska divizija. Odatle su otiΕ‘li u Englesku, nakon Δega su se razdvojili - patrijarh se vraΔa u novu Jugoslaviju, a Nikolaj odlazi u Ameriku, te je u domovini smatran saradnikom faΕ‘ista i izdajnikom.[7] Posleratni period Glavni Δlanak: Srpska pravoslavna crkva u SFRJ Po zavrΕ‘etku rata, Patrijarh Gavrilo se zbog nove vlasti ne vraΔa odmah u zemlju, nego tek nakon pregovora. Arhijerejski Sinod je 14. jula 1945. godine preko Ministarstva unutraΕ‘njih poslova DFJ uputilo pismo patrijrhu u kome ga moli da se Ε‘to pre vrati u otadΕΎbinu.[9] 10. avgusta patrijarha je iz Rima stigao u Prag, te moli da mu se poΕ‘alje neko ko Δe ga dopratiti u Beograd. Patrijarh Gavrilo je stigao iz Praga avionom u Beograd u pratnji protojereja Ive KaluΔeroviΔa dana 14. novembra 1946. godine. Odmah po dolasku preuzeo je sve duΕΎnosti i sazvao vanredno zasedanje Svetog arhijerejskog sabora, da bi se razmotrila novonastala situacija.[9] Patrijarh Gavrilo je umro 7. maja 1950. u Beogradu. Sahranjen je u beogradskoj Sabornoj crkvi, u juΕΎnom delu hrama, u neposrednoj blizini kneza MiloΕ‘a i kneza Mihaila ObrenoviΔa. Posle njega patrijarh srpski je postao Vikentije (Prodanov)....
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Nikolaj VelimiroviΔ (svetovno Nikola VelimiroviΔ; LeliΔ, kod Valjeva, 23. decembar 1880/4. januar 1881. β Libertivil, 18. mart 1956) bio je episkop ohridski i ΕΎiΔki, istaknuti teolog i govornik, otuda je nazivan Novi Zlatousti. Nikolaj VelimiroviΔ je novokanonizovani srpski svetitelj kao Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Ε½iΔki. Njegovo roΔeno ime je Nikola. U mladosti je teΕ‘ko oboleo od dizenterije i zakleo se da Δe posvetiti svoj ΕΎivot Bogu, ako preΕΎivi. PreΕΎiveo je i zamonaΕ‘io se pod imenom Nikolaj. VelimiroviΔ je Ε‘kolovan na Zapadu i u mladosti je bio velik zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. TakoΔe je primljen u sveΕ‘tenstvo i brzo je postao vaΕΎna liΔnost u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, posebno u odnosima sa Zapadom. U meΔuratnom periodu postao je predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okrenuo se antievropejstvu i konzervativizmu. OsnivaΔ je desniΔarske politiΔke ideologije svetosavskog nacionalizma. Smatra se duhovnim inspiratorom LjotiΔeve organizacije ZBOR. Δesto je kritikovan zbog antisemitskih stavova. Kada su u Drugom svetskom ratu Nemci okupirali Jugoslaviju, VelimiroviΔ je stavljen u kuΔni pritvor i na kraju odveden u logor Dahau, gde je proveo tri meseca pre nego Ε‘to su ga Nemci oslobodili da bi pomogao u obrazovanju objedinjavanju jugoslovenskih kvislinga protiv nadiruΔe NOVJ i Crvene armije. Po zavrΕ‘etku rata, VelimiroviΔ je odluΔio da se ne vrati u Jugoslaviju, u koju su na vlast doΕ‘li komunisti. Umesto toga, 1946. emigrirao je u Ameriku, gde je i ostao do svoje smrti 1956. Centralno mesto u VelimiroviΔevim razmiΕ‘ljanjima Δinila je kritika humanizma, evropske civilizacije, materijalistiΔkog duha i sl. O Evropi je mislio kao o velikom zlu kojeg se treba Δuvati, i prezirao je njenu kulturu, nauku, progres. Episkop Nikolaj je bio duboko oΔaran srpskom proΕ‘loΕ‘Δu nemanjiΔkog perioda pa je ona, po njemu, trebalo da bude paradigma nove srpske stvarnosti. VelimiroviΔ je snaΕΎno podrΕΎavao jedinstvo svih pravoslavnih crkava i upostavio je dobre odnose sa anglikanskom i AmeriΔkom episkopalnom crkvom. UvrΕ‘ten je meΔu 100 najznamenitijih Srba svih vremena. Nikolaj je roΔen 23. decembra 1880, po julijanskom, tj. 4. janaura 1881. po gregorijanskom kalendaru. Rodio se u selu LeliΔu, nedaleko od Valjeva, na padinama planine Povlena. Njegovi roditelji, Dragomir i Katarina, bili su prosti zemljoradnici i poboΕΎni hriΕ‘Δani, naroΔito majka. Na krΕ‘tenju je dobio ime Nikola. O poreklu porodice VelimiroviΔ postoje dva stanoviΕ‘ta. Jedno je da su oni poreklom iz ZagaraΔa iz Katunske nahije, a drugo je da su oni poreklom iz Banjana, starohercegovaΔkog plemena. Poznato je da se porodica doselila u LeliΔ krajem 18. veka iz Osata u Bosni.[1] Svoje obrazovanje Nikola je otpoΔeo u manastiru Δelije, gde ga je otac odveo da se opismeni makar toliko βda zna Δitati pozive od vlasti i na njih odgovaratiβ, pa da ga onda zadrΕΎi na selu kao hranitelja i βΕ‘kolovanogβ Δoveka. Od prvih dana pokazivao je svoju izuzetnu revnost u uΔenju. Njegovu darovitost zapazio je i njegov uΔitelj Mihajlo StupareviΔ i preporuΔio mu nastavak Ε‘kolovanja u valjevskoj gimnaziji, gde se Nikola pokazao kao dobar Δak, iako je, da bi se Ε‘kolovao, sluΕΎio u varoΕ‘kim kuΔama, kao i veΔina Δaka u to vreme. Manastir LeliΔ, u selu LeliΔ pokraj Valjeva Po zavrΕ‘etku Ε‘estog razreda gimnazije, Nikola je konkurisao u Vojnu akademiju, ali ga je lekarska komisija odbila, jer je bio βsitanβ i nije imao dovoljan obim grudi. Odmah po odbijanju ove komisije, Nikola podnosi dokumenta za beogradsku Bogosloviju, gde je bio primljen, iako opet ne bez teΕ‘koΔa, navodno zbog slabog sluha za pevanje. Kao uΔenik Bogoslovije je bio uspeΕ‘an. Njegovo isticanje u naukama bilo je rezultat sistematskog rada. U svome Ε‘kolskom uΔenju nije se drΕΎao samo skripti i udΕΎbenika, nego je Δitao i mnoga druga dela od opΕ‘te-obrazovnog znaΔaja. Do svoje 24. godine veΔ je bio proΔitao dela NjegoΕ‘a, Ε ekspira, Getea, Voltera, Viktora Igoa, NiΔea, Marksa, PuΕ‘kina, Tolstoja, Dostojevskog i drugih. Posebno je u bogosloviji bio zapaΕΎen svojim mislima o NjegoΕ‘u, koga je kao pesnika i mislioca voleo i joΕ‘ u valjevskoj gimnaziji dobro prostudirao. UΔitelj Za vreme Ε‘kolovanja u Beogradu Nikola je zbog stanovanja u memljivom stanu i slabe ishrane dobio tuberkulozu od koje je godinama patio. Po svrΕ‘etku bogoslovije je kraΔe vreme bio uΔitelj u selima DraΔiΔu i Leskovicama, viΕ‘e Valjeva, gde je izbliza upoznao ΕΎivot i duΕ‘evno raspoloΕΎenje srpskog seljaka i gde se sprijateljio sa sveΕ‘tenikom Savom PopoviΔem, izbeglim iz Crne Gore, sa kojim je iΕ‘ao po narodu i pomagao mu u parohijskim poslovima. Letnje raspuste Nikola je, po savetu lekara, provodio na moru, tako da je tada upoznao i sa ljubavlju opisao ΕΎivot Bokelja, Crnogoraca i Dalmatinaca. VeΔ u bogosloviji pomagao je proti Aleksi IliΔu u ureΔivanju lista βHriΕ‘Δanski vesnikβ, u kome je i nekoliko godina objavljivao svoje prve dopise i radove. Studiranje Nikolaj VelimiroviΔ tokom studentskih dana. Posle toga, Nikola je bio izabran od strane Crkve da sa drugim pitomcima, drΕΎavnim stipendistima, poΔe na dalje Ε‘kolovanje u Rusiju ili Evropu. Izabrao je tada raΔe studiranje u Evropi, na starokatoliΔkom fakultetu u Bernu, a zatim je proΕ‘ao studirajuΔi i NemaΔku, Englesku i Ε vajcarsku, a neΕ‘to kasnije i Rusiju. Svoje studije u Bernu Nikolaj je, u svojoj 28. godini, okonΔao doktoratom iz teologije, odbranivΕ‘i disertaciju pod naslovom βVera u Vaskrsenje Hristovo kao osnovna dogma Apostolske Crkveβ.[2] SledeΔu 1909. godinu Nikola je proveo u Oksfordu, gde je pripremao doktorat iz filosofije i zatim ga u Ε½enevi, na francuskom, i odbranio (βfilosofija Berklijaβ). Bolest i monaΕ‘enje Vladika Nikolaj, umetniΔko delo Ljubomira SimonoviΔa VrativΕ‘i se iz Evrope Nikolaj se, u jesen 1909, razboleo od dizenterije i u bolnici leΕΎao oko 6 nedelja. On se uskoro i monaΕ‘i u manastiru Rakovici i postaje jeromonah Nikolaj (20. XII 1909). Po povratku sa studija trebalo je, po tadaΕ‘njem zakonu, nostrifikovati svoje diplome, ali kako nije imao punu svrΕ‘enu gimnaziju, morao je polagati sedmi i osmi razred i veliku maturu, da bi tek onda mogao predavati u Bogosloviji. Ipak, pre no Ε‘to je postao suplent u Bogosloviji, upuΔen je od mitropolita Srbije Dimitrija u Rusiju, gde je proveo godinu dana, najviΕ‘e putujuΔi po Ε‘irokoj Rusiji i upoznajuΔi njen crkveni ΕΎivot, duΕ‘u ruskog Δoveka i njegove svetinje. Za to vreme napisao je i svoje prvo veΔe delo β studiju βReligija NjegoΕ‘evaβ. Suplent Bogoslovije Kao suplent Bogoslovije Sv. Save u Beogradu Nikolaj je predavao filosofiju, logiku, psihologiju, istoriju i strane jezike. No on nije mogao ostati u okvirima Bogoslovije. On zato poΔinje da piΕ‘e, govori i objavljuje. PoΔinje sa besedama po beogradskim i drugim crkvama Ε‘irom Srbije, pa onda drΕΎi i predavanja na KolarΔevom univerzitetu i drugim mestima. Govorio je uglavnom na teme iz ΕΎivota. Istovremeno, Nikolaj objavljuje u crkvenim i knjiΕΎevnim Δasopisima svoje Δlanke, besede i studije: o NjegoΕ‘u, o NiΔeu i Dostojevskom i na druge filosofsko-teoloΕ‘ke teme.[3] Besednik Godine 1912. pozvan je u Sarajevo na proslavu lista βProsvetaβ, gde se upoznao sa najviΔenijim predstavnicima tamoΕ‘njih Srba: ΔoroviΔem, DuΔiΔem, Ε antiΔem, GrΔiΔem, LjubibratiΔem i drugima. Poznate su tadaΕ‘nje njegove reΔi da su βsvojom velikom ljubavlju i velikim srcem Srbi Bosanci anektirali Srbiju Bosniβ, Ε‘to je u eri austrijske aneksije bilo izazovno, pa je pri povratku u Beograd skinut sa voza u Zemunu i zadrΕΎan nekoliko dana. Iste austrijske vlasti nisu mu dozvolile da sledeΔe godine otputuje u Zagreb i govori na tamoΕ‘njoj proslavi NjegoΕ‘a, no njegova je beseda ipak u Zagreb dospela i bila proΔitana. Narodni rad Nikolajev nastavlja se joΕ‘ viΕ‘e kada je uskoro Srbija stupila na put ratova za osloboΔenje i ujedinjenje Srpskog i ostalih Jugoslovenskih naroda. U sudbonosnim danima ratova, od 1912. do 1918. godine, Nikolaj aktivno uΔestvuje. Nikolaj je ΕΎivo i aktivno uΔestvovao i u tadaΕ‘njem crkvenom ΕΎivotu, mada je imao kritiΔkih primedbi na rad i ponaΕ‘anje izvesnih crkvenih ljudi. Njegova je, meΔutim, kritika bila pozitivna (on se ubrzo raziΕ‘ao sa protom Aleksom iz βHriΕ‘Δanskog vesnikaβ zbog negativnih pogleda ovoga na stanje u Srpskoj Crkvi) i takva je ostala do kraja ΕΎivota. Misija za vreme Prvog svetskog rata u Americi i Engleskoj Aprila meseca 1915. godine Srpska vlada je uputila Nikolaja iz NiΕ‘a u Ameriku i Englesku (gde je ostao do aprila 1919) u cilju rada na nacionalnoj srpskoj i jugoslovenskoj stvari. On je po Americi, i zatim Engleskoj, drΕΎao brojna predavanja: u crkvama, univerzitetima, hotelima i po drugim ustanovama, boreΔi se na taj naΔin za spas i ujedinjenje Srba i JuΕΎnoslovenskih naroda. VeΔ avgusta 1915. godine on je na velikom zboru u Δikagu objedinio i pridobio za jugoslovensku stvar (program Jugoslovenskog odbora) veliki broj naroda i sveΕ‘tenstva, i to ne samo pravoslavnog, nego i rimokatoliΔkog, unijatskog i protestantskog, koji su tada javno izrazili ΕΎelju za osloboΔenjem i ujedinjenjem sa Srbijom. Veliki broj dobrovoljaca iz Amerike otiΕ‘ao je tada na Solunski front, tako da zaista nije neosnovano ono izneto miΕ‘ljenje (od engleskog NaΔelnika armije) da je βotac Nikolaj bio treΔa armijaβ za srpsku i jugoslovensku stvar, jer je njegov doprinos tada zaista bio veliki. Nikolaj je u ovo vreme iznosio i ideju o ujedinjenju svih HriΕ‘Δanskih crkava. I od tada se on posebno sprijateljio sa Anglikanskom i Episkopalnom crkvom. TakoΔe je u to vreme pomagao i grupu naΕ‘ih studenata u Oksfordu, gde je jedno vreme i predavao. Episkop ΕΎiΔki i ohridski Ε½iΔa Po zavrΕ‘etku rata, dok je joΕ‘ bio u Engleskoj, izabran je (12/25. marta 1919) za episkopa ΕΎiΔkog, odakle je ubrzo, krajem 1920, premeΕ‘ten u Ohridsku eparhiju. Tih godina slan je u mnoge crkvene i narodne misije: u Atinu i Carigrad, u Svetu goru, u Englesku i Ameriku. Nikolaj je uΔestvovao i na konferencijama za mir, na ekumenskim crkvenim susretima i skupovima, na konferencijama HriΕ‘Δanske zajednice mladih u svetu, na Svepravoslavnim konsultacijama. No naroΔito treba istaΔi njegovu pastirsku sluΕΎbu u Ohridskoj eparhiji od 1920. do 1931. godine i potonjoj Ohridsko-bitoljskoj eparhiji od 1931. do 1936. godine[4], a zatim i u njegovoj prvobitnoj Ε½iΔkoj eparhiji gde Δe biti konaΔno vraΔen 1936. godine, po ΕΎelji Arhijerejskog sabora i naroda. Tek kao episkop ohridski i ΕΎiΔki, Nikolaj razvija svoju punu i pravu delatnost u svim pravcima crkvenog i narodnog ΕΎivota, ne zanemarujuΔi pritom ni svoj bogoslovsko-knjiΕΎevni rad. On je takoΔe mnogo doprineo i ujedinjenju naΕ‘ih pomesnih crkvenih jedinica na teritoriji novostvorene drΕΎave (od koje Δesto nije imao ni razumevanja ni naroΔite podrΕ‘ke). Vladika Nikolaj VelimiroviΔ u Ohridu sa druΕ‘tvom knjeginje Ljubice iz PanΔeva, 1928. Posebno je na Vladiku Nikolaja delovao drevni Ohrid. Na Nikolaja je veΔ bila izvrΕ‘ila dobar uticaj pravoslavna Rusija. Sada je taj uticaj nastavio i upotpunio Ohrid i Sveta gora, koju je Vladika svakog leta redovno poseΔivao. Sveta gora i dela Svetih Otaca, koja je u ovo vreme Nikolaj naroΔito mnogo Δitao i prouΔavao, izvrΕ‘ili su na njega trajni uticaj. Na Bitoljskoj bogosloviji je saraΔivao sa Jovanom Ε angajskim i Justinom PopoviΔem. Drugi je Δesto pomagao i pisao pohvalno o bogomoljaΔkom pokretu koji je vodio Nikolaj i bio satrudnik na misionarskom polju sa izbeglim pravoslavnim Rusima, ispred Oktobarske revolucije. Duhovna delatnost Iz ovog perioda potiΔu mnoga vaΕΎna dela Vladike Nikolaja. Ovde treba makar spomenuti i ona druga ne manje znaΔajna opΕ‘tenarodna dela kao Ε‘to su njegov rad sa narodom i posebno sa bogomoljcima,[5] Nikolaj je iz Ohrida i Ε½iΔe razvio i mnogostranu meΔucrkvenu delatnost. Tako je uΔestvovao 1930. godine na Predsabornoj konferenciji Pravoslavnih Crkava u manastiru Vatopedu. Zatim je radio na obnovi opΕ‘teΕΎiteljnog naΔina ΕΎivota u manastiru Hilandaru. Bivao je Δesto na meΔunarodnim susretima mladih hriΕ‘Δana u svetu i na viΕ‘e ekumenskih susreta i konferencija u svetu. TakoΔe je nastojao da odrΕΎava dobre odnose sa Bugarina i Grcima, kao i dobre meΔuverske odnose u predratnoj Jugoslaviji. Nikolaj je bio umeΕ‘an i u poznatu β Konkordatsku borbuβ kada je iznenada i misteriozno preminuo Patrijarh srpski Varnava. Ostao je izmeΔu ostaloga poznat Nikolajev telegram i Otvoreno pismo βGospodinu dr Antonu KoroΕ‘ecu, Ministru unutraΕ‘njih poslovaβ (avgust 1937) u kojem se ΕΎali na βpandurski kurjaΔki napad 19. jula na mirnu pravoslavnu litiju pred Sabornom crkvom u Beograduβ i na gonjenje i hapΕ‘enje mnogih neduΕΎnih pravoslavnih sveΕ‘tenika i vernika Ε‘irom Jugoslavije. Uprkos sliΔnosti politiΔkih stavova VelimiroviΔa i LjotiΔa, izmeΔu njih je do kraja 1930-ih i poΔetka 1940-ih postojala razlika. VelimiroviΔ je osuΔivao nemaΔki imperijalizam, dok je LjotiΔ ostao poΕ‘tovalac nacizma, koji je smatrao vrednim saveznikom u borbi protiv komunizma i navodne jevrejske zavere. Ipak, VelimiroviΔ nikada nije javno osudio LjotiΔev pronemaΔki stav.[6] Nikolaj je, uz Patrijarha Gavrila, imao svoj udeo i u obaranju antinarodnog pakta vlade CvetkoviΔ-MaΔek, zbog Δega je od naroda bio pozdravljen, a od okupatora Nemaca posebno omraΕΎen.[7][8] ZarobljeniΕ‘tvo za vreme Drugog svetskog rata NemaΔka obaveΕ‘tajna sluΕΎba je Nikolaja VelimiroviΔa registrovala kao izrazitog anglofila, uprkos tome Ε‘to je VelimiroviΔ bio blizak voΔi pokreta Zbor Dimitrije LjotiΔem.[9] Aprilski rat i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekli su VelimiroviΔa u manastiru Ε½iΔi. PoΕ‘to je VelimiroviΔ u VrnjaΔkoj Banji odrΕΎao javnu propoved protiv partizana, agenti Ziherhajtsdinsta i LjotiΔev ministar u NediΔevoj vladi Mihailo OlΔan su posetili VelimiroviΔa sa ciljem da ga privole da saraΔuje sa Nemcima. Od ove namere se odustalo jer su Nemci smatrali da je VelimiroviΔ povezan sa Dragoljubom MihailoviΔem. Harald Turner i Milan NediΔ su doΕ‘li do zakljuΔka da bi VelimiroviΔa trebalo internirati u okolinu Beograda, ali do toga nije doΕ‘lo. Ipak, januara 1942. VelimiroviΔ je obavestio Gestapo da je spreman za saradnju u borbi protiv partizana. ZahvaljujuΔi ovoj ponudi i LjotiΔevoj intervenciji, VelimiroviΔ je ostao u manastiru Ljubostinji sve do 18. novembra 1942, kada je prebaΔen i stavljen pod straΕΎu u manastir Vojlovicu kod PanΔeva zbog sumnje za saradnju sa Δetnicima. Maja 1943. tamo je prebaΔen iz Rakovice i patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ.[10] SaΔuvan je iz tih dana, u jednoj svesci, Nikolajev βMolbeni kanon i Molitvaβ Presvetoj Bogorodici VojlovaΔkoj, kao i kasnije napisane, u BeΔu januara 1945. veΔ poznate βTri molitve u senci nemaΔkih bajonetaβ, zabeleΕΎene na koricama JevanΔelja u Srpskoj crkvi u BeΔu. Dana 14. septembra 1944. godine Nemci su vladiku Nikolaja i patrijarha Gavrila sproveli iz Vojlovice u koncentracioni logor Dahau. Tamo su oni zatvoreni u posebnom delu za visoke oficire i sveΕ‘tenstvo (Ehrenbunker), tretirani bolje od ostalih i imali status posebnih zatoΔenika (EhrenhΓ€ftling).[11] U Dahauu su ostali tri meseca, do decembra 1944. godine kada ih Nemci oslobaΔaju na intervenciju Hermana Nojbahera, kao deo pogodbe sa LjotiΔem i NediΔem.[11] Putuovali su zajedno sa Milanom NediΔem i Hermanom Nojbaherom u Sloveniju, gde se LjotiΔ i NediΔ sa drugim srpskim nacionalistima (MomΔilom ΔujiΔem, Dobroslavom JevΔeviΔem) pripremali da vode bitku protiv partizana. Za vreme boravka u Sloveniji, VelimiroviΔ je blagosiljao ljotiΔevce i Δetnike. Na LjotiΔevoj sahrani odrΕΎao je posmrtni govor. Nakon LjotiΔeve pogibije, VelimiroviΔ je napustio Sloveniju i otiΕ‘ao za Austriju, gde su ga zadrΕΎali Amerikanci. Po puΕ‘tanju, otiΕ‘ao je u Englesku, pa potom u Ameriku, dok se patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ vratio u Beograd. Amerika Prvobitni grob vladike Nikolaja Nikolaj je doΕ‘ao u Ameriku tokom 1946. godine, gde je od tada ΔeΕ‘Δe poboljevao. Ipak, i u Americi je Nikolaj nastavio svoj crkveni rad, pa je putovao po Americi i Kanadi. Nikolaj je i u Americi nastavio svoju spisateljsku i bogoslovsku delatnost, kako na srpskom tako i na engleskom jeziku. Iz ovoga vremena potiΔu njegova dela βKasijanaβ, βZemlja NedoΔijaβ, βΕ½etve Gospodnjeβ, βDivanβ i njegovo poslednje, nedovrΕ‘eno delo βJedini Δovekoljubacβ. Iz Amerike je stizao da koliko moΕΎe pomogne i naΕ‘im manastirima i pojedincima u starom kraju, Ε‘aljuΔi skromne pakete i priloge, naroΔito u crkvenim stvarima i potrebama. Vladika Nikolaj je u Americi i povremeno predavao: u privremenoj srpskoj bogosloviji u manastiru Sv. Save u Libertivilu, u njujorΕ‘koj Akademiji Sv. Vladimira i u ruskim bogoslovijama Svete Trojice u DΕΎordanvilu i Sv. Tihona u Saut Kananu, u Pensilvaniji. U ovoj poslednjoj ga je i smrt zatekla. Iz manastira Sv. Tihona prenet je zatim u manastir Svetog Save u Libertivil i sahranjen kraj oltara crkve, na juΕΎnoj strani 27. marta 1956, uz prisustvo velikog broja pravoslavnih Srba i drugih vernika Ε‘irom Amerike. Prenos moΕ‘tiju u Srbiju Kivot sa moΕ‘tima u hramu manastira LeliΔ Mnogo godina posle smrti njegove moΕ‘ti su prenete iz Libertivila u LeliΔ 12. maja 1991. godine. One su izloΕΎene u hramu manastira LeliΔ, koji je njegova zaduΕΎbina. Kanonizacija Na proleΔnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve u maju 2003. kanonizovan je za svetitelja. SveΔana kanonizacija obavljena je u Hramu Svetog Save na VraΔaru, u Beogradu, 24. maja 2003. VeΔ sledeΔe godine, episkop Ε‘abaΔko-valjevski Lavrentije je svoju zaduΕΎbinu, manastir Soko blizu Ljubovije i Krupnja, posvetio Sv. Nikolaju. Manastir Soko je osveΕ‘tan 8. maja 2004. godine. U ovom manastiru postoji i muzej posveΔen Sv. Nikolaju, njegova velika bista u dvoriΕ‘tu manastira i joΕ‘ jedna velika zgrada koja se zove βDom Sv. vladike Nikolajaβ i u kojoj preko leta borave uΔesnici βMobeβ. Po njemu se zove OΕ βVladika Nikolaj VelimiroviΔβ Valjevo. Kontroverze Glavni Δlanak: Svetosavski nacionalizam U knjizi βKroz tamniΔki prozorβ, napisanom tokom zarobljeniΕ‘tva u Dahau, za rat optuΕΎuju se nehriΕ‘Δanske ideologije Evrope, poput: demokratije, komunizma, socijalizma, ateizma i verske tolerancije. U osnovi ovih pojava VelimiroviΔ vidi jevrejsko delovanje[12][13]: βTo Evropa ne zna, i u tome je sva oΔajna sudba njena, sva mraΔna tragedija njenih naroda. Ona niΕ‘ta ne zna osim onog Ε‘to joj Ε½idovi pruΕΎe kao znanje. Ona niΕ‘ta ne veruje osim onog Ε‘to joj Ε½idovi zapovede da veruje. Ona ne ume niΕ‘ta da ceni kao vrednost dok joj Ε½idovi ne postave svoj kantar za meru vrednosti. Njeni najuΔeniji sinovi su bezboΕΎnici (ateisti), po receptu Ε½idova. Njeni najveΔi nauΔnici uΔe da je priroda glavni bog, i da drugog Boga izvan prirode nema, i Evropa to prima. Njeni politiΔari kao meseΔari u zanosu govore o jednakosti svih verovanja i neverovanja. Sva moderna gesla evropska sastavili su Ε½idi, koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i Ε‘trajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam, i sveopΕ‘tu revoluciju, i kaptalizam, i komunizam. Sve su to izumi Ε½idova, odnosno oca njihova Δavola. Za ΔuΔenje je da su se Evropejci, potpuno predali Ε½idovima, tako da ΕΎidovskom glavom misle, ΕΎidovske programe primaju, ΕΎidovsko hristoborstvo usvajaju, ΕΎidovske laΕΎi kao istine primaju, ΕΎidovska gesla kao svoja primaju, po ΕΎidovskom putu hode i ΕΎidovskim ciljevima sluΕΎe.β Nikolaj je ovaj rad napisao u zarobljeniΕ‘tvu i on je objavljen u Lincu, u Austriji, 1985. godine.[14] Prisutno je uverenje da je VelimiroviΔ aktivno pomagao Jevreje u vreme rata, mada je samo jedna takva epizoda zabeleΕΎena. Ela TrifunoviΔ roΔena Nojhaus (Neuhaus) je 2001. godine pisala Srpskoj pravoslavnoj crkvi tvrdeΔi da je nju i njenu porodicu 18 meseci VelimiroviΔ skrivao od Nemaca u manastiru Ljubostinji.[15] Adolf Hitler je 1934. godine odlikovao VelimiroviΔa zbog njegovih napora na obnavljanju nemaΔkog vojnog groblja u Bitolju. Godine 1935. Nikolaj VelimiroviΔ je odrΕΎao predavanje u Beogradu pod naslovom βNacionalizam Svetog Saveβ. U tom izlaganju izneo je tvrdnju da su pokuΕ‘aji Adolfa Hitlera o nemaΔkoj nacionalnoj crkvi sliΔne idejama Svetog Save o narodnoj veri i crkvi:[2][16] βIpak se mora odati priznanje sadaΕ‘njem nemaΔkom VoΔi, koji je kao prost zanatlija i Δovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u 20. veku on je doΕ‘ao na ideju Svetoga Save, i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvaΕΎniji posao, koji priliΔi jedino svetitelju, geniju i heroju.β [17] KnjiΕΎevna dela Nikolaj VelimiroviΔ objavio je veliki broj knjiΕΎevnih dela duhovne sadrΕΎine. U periodu posle Drugog svetskog rata njegova dela su bila zabranjena za Ε‘tampanje u Jugoslaviji. Tek kasnih osamdesetih godina ona poΔinju ovde ponovo da se Ε‘tampaju, pre toga su uglavnom Ε‘tampana u dijaspori zaslugom episkopa Lavrentija, a zatim ovamo prenoΕ‘ena. Njegova dela su: Uspomene iz Boke, 1904. [3] Francusko-slovenska borba u Boki Kotorskoj 1806-1814 (?) (nem. FranzΓΆsisch-slawische KΓ€mpfe in der Bocca di Cattaro 1806-1814), 1910. Religija NjegoΕ‘eva, 1911. Iznad greha i smrti, 1914. Mesto Srbije u svetskoj istoriji (eng. Serbias place in human history), 1915. Srbija u svetlosti i mraku (eng. Serbia in light and darkness), 1916. Paterik Manastira svetog Nauma, 1925. Ohridski prolog, 1928.[4] Rat i Biblija, 1932. Emanuil: tajne neba i zemlje: Δudesni doΕΎivljaji iz oba sveta, 1937. [5] Tri molitve u senci nemaΔkih bajoneta, 1945. Pobedioci smrti: pravoslavna Δitanja za svaki dan godine, 1949. Zemlja NedoΔija: jedna moderna bajka, 1950. Pesme molitvene, 1952. Kasijana; nauka o hriΕ‘Δanskom pojimanju ljubavi, 1952. Divan: nauka o Δudesima, 1953. Ε½etve Gospodnje: od poΔetka do naΕ‘eg vremena i do kraja, 1953. Posthumno objavljena Jedini Δovekoljubac: ΕΎivot Gospoda Isusa Hrista, 1958. Prvi boΕΎji zakon i rajska piramida, 1959. O herojima naΕ‘eg vremena: beseda govorena jednog neobiΔnog mutnog i maloduΕ‘nog dana 1914., 1976. Omilije na nedeljna i prazniΔna jevanΔelja episkopa ohridskog Nikolaja, 1976. Misionarska pisma, 1977. Srpski narod kao Teodul, 1984. [6] Pustinjak Ohridski, 1986. Rad na oslobaΔanju otadΕΎbine, 1986. Kosovo i Vidovdan, 1988. Molitve na jezeru, 1988. [7] ReΔi o sveΔoveku, 1988. Vera svetih: katihizis IstoΔne pravoslavne crkve, 1988. [8] Nebeska liturgija, 1991. Tri aveti evropske civilizacije, 1991. O Bogu i o ljudima, 1993. Nacionalizam svetog Save, 1994. Divno Δudo: priΔe i pouke, 1995. DuΕ‘a Srbije, 1995. Govori srpskom narodu kroz tamniΔki prozor, 1995. Indijska pisma; [9] Iznad Istoka i Zapada [10], 1995. Nove besede pod Gorom, 1995. San o slovenskoj religiji, 1996. Knjiga o Isusu Hristu, 1997. Ustanak robova, 1997. Duhovna lira: prazniΔne pesme, 1998. OΔe naΕ‘ kao osnova druΕ‘tvenog ΕΎivota, 1998. Simvoli i signali, 1998. Carev zavet, 1999. Ljubostinjski stoslov, 1999. Ε½ivot svetog Save, 1999. Cvetnik, 2001. Nauka o zakonu, 2003. O Evropi; Duhovni preporod Evrope, 2003. Agonija crkve Nekrolozi Tragedija Srbije O Svetom Savi Religiozni duh Slovena Slovenski revolucionarni katolicizam Evropska civilizacija ugroΕΎena zbog bolesti duΕ‘e Vera i nacija Novi ideal u vaspitanju BoΕΎije zapovesti Srednji sistem Srbija je mala Amerika O Pravoslavlju Mali misionar RoΔenje Hristovo Vaskrsenje Hristovo Drugi o Nikolaju VelimiroviΔu Britanska spisateljica Rebeka Vest je o vladici Nikolaju napisala: βNajizuzetnije ljudsko biΔe koje sam ikada srela.β
Stojan NovakoviΔ Istorija i tradicijaTvrdi povezIzdavaΔ Srpska knjiΕΎevna zadrugaO autoruΠ‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (Π¨Π°Π±Π°Ρ, 1. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1842 β ΠΠΈΡ, 4/17. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°Ρ[1] ΠΈΠ»ΠΈ 5/18. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°Ρ 1915) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ°, ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ, Ρ Π΅ΡΠ°Π»Π΄ΠΈΡΠ°Ρ, ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³, ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΠΊ.ΠΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π±ΠΈΠΎ Π»ΠΈΠ΄Π΅Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Ρ Π΄Π²Π° Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ° (1895β1896, 1909), ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΠΎ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ Ρ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π²Π»Π°Π΄Π°. Π‘ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Π½ΠΈΡ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ Ρ Π‘ΡΠ°ΡΠΎΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ°, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Ρ Π¦Π°ΡΠΈΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ ΠΈ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ.ΠΠ°ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° Π° Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ. ΠΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ Ρ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³, ΠΏΡΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΏΡΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²Π½Ρ ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Ρ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°. Π‘ΠΌΠ°ΡΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠ° Π΄Π΅Π²Π΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΠ°.[2][3]Π£ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ ΡΠ΅ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ΅Π½ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ. ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΠΈ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ (1906β1915)[4][5] ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΠΏΠ΅Ρ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΊΠ°. ΠΠ° ΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π΄ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°.ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ. Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΡΡΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ±ΠΈΠΎ, ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ²ΡΠΈ Π³Π° Ρ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½. Π£ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈ Π½ΠΈΠΆΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ (1857), ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ.[6] ΠΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ Π²ΠΈΡΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (1860), Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ ΠΠΈΡΠ΅Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΠΊΡ (1863). ΠΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±Π°Π²ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎΠΌ.[7]ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅ Ρ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΡ Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ 1865. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π° Π²Π΅Ρ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°. ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ 1869. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ° ΡΠΎΡ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π΄ΠΎ 1873. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° Ρ ΠΌΠ΅ΡΡΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅ 1871. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ Π½Π° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ.Π£ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1873. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ Π·Π° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Ρ Π»ΠΈΠ±Π΅ΡΠ°Π»Π½ΠΎΡ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π ΠΈΡΡΠΈΡΠ°. ΠΡΡΡ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ Ρ ΡΠΎΡ Π΄Π²Π° Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ° (1874β1875. ΠΈ 1880β1883. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅), Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²Π°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π°ΠΌΠ°. ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π³ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ (ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ Π½Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠΎΠ²Π΅, Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ).ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ 1875. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΡ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ Π½Π° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊ ΡΡΠ°Π³ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π½Π°ΡΡΠΈ. ΠΡΠ΅ΠΌΠ΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈΠ· ΡΠ²Π΅ΡΠ° Π½Π°ΡΠΊΠ΅, Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ Ρ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊ, Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³Π°ΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½Ρ, ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅Π΄Π²ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠΈΡΠΎΠΊ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΠ½ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π³ Π²Π΅ΠΊΠ° Π΄ΠΎ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ°, Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠ½ΡΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠ°.ΠΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π»ΠΈΠ±Π΅ΡΠ°Π», Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²Π°ΡΠΈΠ²ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ 1881. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½Ρ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΡ. ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ Ρ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΡ ΠΈ ΡΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠ½ΠΎΠΌ, ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠΌ ΠΠΈΡΠΎΡΠ°Π½ΡΠ΅ΠΌ, Π§Π΅Π΄ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΠΈΡΠ°ΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ΠΎΠΌ Π. ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅ΠΌ. ΠΠΈΡΠ΅ΡΡΡΡΠΊΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π·Π°Π»Π°Π³Π°ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄, ΡΠ°Π΄ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ, ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΠ΅, ΡΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π΄Π΅Π½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ Π΅Π»ΠΈΡΠ΅, Π° ΡΠ· ΠΎΡΠ»ΠΎΠ½Π°Ρ Π½Π° ΠΡΡΠ½Ρ.ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΎΠΌ Ρ Π¦Π°ΡΠΈΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (1885-1892). ΠΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠ°. ΠΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π²Π»Π°Π΄Π΅ (1895β1896), Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ Ρ Π¦Π°ΡΠΈΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (Π΄ΠΎ 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅), Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π½Π°ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π΄ΠΎ 1905. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½.ΠΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ Ρ Π·Π΅ΠΌΡΡ, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠΌΠ΅ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ°. Π£ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΠ½Π΅ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ·Π΅, ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ 1909. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½, ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΌΠ°Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅, Π·Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅Π½ΡΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π΅ Π²Π»Π°Π΄Π΅. ΠΠ»Π°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ°Π»Π° ΡΠ°ΠΌΠΎ Π΄ΠΎ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ½Π΅ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ·Π΅, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠΌΡΡΠΈ 17. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° (4. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎ ΡΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ) 1915. Ρ ΡΠ΅ΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°.9/5
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Tihomir OstojiΔ Dr Tihomir OstojiΔ (Potiski Sveti Nikola, 17. jul 1865 β BeΔ, 18. oktobar 1921) je bio profesor Srpske velike pravoslavne gimnazije u Novom Sadu, muzikolog, knjiΕΎevni i pozoriΕ‘ni kritiΔar, istoriΔar knjiΕΎevnosti, sekretar Matice srpske i dekan Filozofskog fakulteta u Skoplju.[1] Mladost i obrazovanje VeΔ sa 11 meseci ostao je bez oca Rade. Odrastao je sa majkom Savetom (roΔ. FiriΔaski)[2], koja se preselila u Novi Sad, kako bi sinu obezbedila bolje obrazovanje. Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u Potiskom Svetom Nikoli. Potom je pohaΔao gimnaziju u Novom Sadu, u kojoj Δe kasnije i predavati. Profesor mu je bio Jovan GrΔiΔ, koji ga je, prepoznavΕ‘i njegov talenat za muziku, primio u svoju kuΔu, gde je ostao sve do mature. Tokom gimnazijskih dana bio je horovoΔa, Δak je i komponovao, a od instrumenata je svirao klavir i violinu. VeΔ kao gimnazijalac okuΕ‘ava se u knjiΕΎevnom stvaranju. Preveo je krajem 1882. godine delo Hofnera - Svako je kovaΔ svoje sreΔe.[3] Kao pitomac Tekelijanuma studirao je filozofiju (germanistiku i slavistiku) u BudimpeΕ‘ti. Bio je vrlo aktivan u budimpeΕ‘tanskom studentskom knjiΕΎevnom druΕ‘tvu βKolo mladih Srbaβ. Na redovnim sednicama druΕ‘tva Δita svoje brojne pisane radove. Potpisuje se kao dopisnik StraΕΎilova sa pseudonimom βTih. Radova O.β.[4]Iz studentskih dana potiΔu njegovi radovi iz srpske istorije i mali kritiΔki ogledi. Profesorski ispit poloΕΎio i doktorsku tezu o Dositeju ObradoviΔu (1894) odbranio je u BeΔu, kod Δuvenog profesora Vatroslava JagiΔa.[5] Fotografija I razreda Srpske pravoslavne velike gimnazije u Novom Sadu sa razrednim stareΕ‘inom Tihomirom OstojiΔem (1892) Prosvetni i javni rad U Novosadskoj gimnaziji je radio od oktobra 1889. do 1911. godine kao profesor. Predavao je srpski, maΔarski i nemaΔki jezik, filozofiju, a povremeno i pevanje i gimnastiku. Kao svestran intelektualac, objavljuje niz knjiga o muzici[6], teoriji i izvoΔenju. Smatraju ga tada za profesora i βvrednog i zasluΕΎnog muziΔaraβ koji i dobro svira na klaviru. Po dolasku za katedru gimnazijsku u Novom Sad preuzeo je rukovoΔenje i dirigovanje gimnazijskim horom.[7] NiΕΎu se svake godine novi muzikalni naslovi: βStaro KarlovaΔko pjenijeβ za Δetiri glasa na note (1887. i 1890), βSrpsko narodno koloβ za glasovir (1891), βSrpski zvuciβ pesme i igre za klavir (1892), te knjige o crkvenom notnom pevanju βMala Katavasija... β(1880. i 1894). OstojiΔ se tokom ΕΎivota najviΕ‘e bavio Dositejem ObradoviΔem, a prvi u nizu radova o Dositeju javlja se 1894. godine. U matiΔinim βknjigama za narodβ izdao je Dositejeve basne.[8] Neumorni Tihomir je 1901. godine osnovao u Novom Sad prvo Sokolsko druΕ‘tvo, ali koje je radilo bez pisanih pravila. Rad se sastojao u telesnom veΕΎbanju mladih dvaput nedeljno, a subotom su odrΕΎani drugarski sastanci na kojima se razgovaralo o slovenskom zajedniΕ‘tvu.[9] U Novosadskoj srpskoj Δitaonici prof. OstojiΔ je bio potpredsednik. Na jednom od druΕ‘tvenih prela odrΕΎanih u Δitaonici on je marta 1902. godine odrΕΎao predavanje pod nazivom: βIma li Novi Sad uslova da postane srediΕ‘te ovostranih Srba?β.[10] Godine 1905. on je potpredsednik DruΕ‘tva knjiΕΎevnika, novinara i umetnika βZmajβ u Sremskim Karlovcima. Jedna od druΕ‘tvenih aktivnosti bila je staranje o podizanju spomenika pesniku Jovanu JovanoviΔu Zmaju.[11] Bio je veliki i bliski prijatelj sa slikarom UroΕ‘em PrediΔem, kojeg je posetio u Orlovatu 1904. godine. Intelektualni krug βPokretβ Krajem 19. veka doktor filozofije[12] OstojiΔ je okupio oko sebe grupu mlaΔih intelektualaca koji su traΕΎili reforme u savremenom druΕ‘tvu. Oni su smatrali da promenu treba da inicira i predvodi Matica srpska. Reforme Matice srpske koje su se desile 1899-1900. godine njegovo su delo. Osnovao je Δasopis Pokret, koji je povremeno izlazio od 1899. do 1912. godine. U njemu je najΔeΕ‘Δe napadao Maticu srpsku, zahtevajuΔi promene u naΔinu na koji je voΔena ova institucija. Fokus kritike je bio na Letopisu i Biblioteci Matice. OstojiΔ je kao urednik Ε‘est godiΕ‘ta, od 1903. godine radio na modernizaciji `Kalendara Matice srpske`. Matica srpska Tihomir OstojiΔ se rano vezao za Maticu; od 1898. godine je Δlan njenog KnjiΕΎevnog odeljenja. OstojiΔ je 1911. godine izabran za sekretara Matice srpske, sa zadatkom da obnovi Maticu i ukljuΔi je u pokret nacionalnog preporoda. Na toj poziciji se vodio do marta 1920. godine i taj rad mu je uzet u penzioni staΕΎ. U okviru reformi osnovao struΔna tela, βzboroveβ, za prosveΔivanje, umetnost, istoriju, antropogeografiju i etnologiju, kao i za srpski jezik. PredloΕΎio je izmene u stipendiranju studenata, radio je na Ε‘irenju Δlanstva i uspostavljanju mreΕΎe poverenika, unapreΔenju edicije Knjige za narod i izdavaΔke delatnosti.[5]UreΔivao je i Letopis Matice srpske od 1912. do 1914. godine.[13] Srpsko narodno pozoriΕ‘te U listu PozoriΕ‘te povremeno je objavljivao pozoriΕ‘ne kritike, Ε‘to ujedno predstavlja i njegov prvi kontakt sa Srpskim narodnim pozoriΕ‘tem (SNP). Za Δlana PozoriΕ‘nog odseka DruΕ‘tva za SNP izabran je 1904. godine, a za predsednika 1907. godine. Kao i u sluΔaju Matice srpske zahtevao je korenite reforme i modernizaciju pozoriΕ‘ta.[13] Prvi svetski rat Po izbijanju Prvog svetskog rata naΕ‘ao se na udaru austrougarskih vlasti, kao i drugi istaknuti srpski intelektualci u Monarhiji. Zbog disciplinske istrage koja je povedena protiv njega u Matici, a na zahtev komesara, zbog objavljivanja slika srpske vojske u Balkanskom ratu u MatiΔinom kalendaru za 1914. podneo je ostavku. Ostao je bez primanja, zaraΔujuΔi tako Ε‘to je pisao za zagrebaΔke Δasopise i skupljao podatke za Hrvatski biografski leksikon. Interniran je zbog βΕ‘irenja srpske propagandeβ septembra 1914. godine u logor u Baju, pa u SekeΕ‘fehervar, gde je 1916. godine oboleo od tuberkuloze. I za vreme internacije, koju je proveo bolestan i u oskudici, neumorno je pisao. Objavio je tokom rata studiju o Branku RadiΔeviΔu u Radu JAZU u Zagrebu. U Novi Sad se vraΔa maja 1917. teΕ‘kog zdravstvenog stanja. Oporavlja se na FruΕ‘koj gori, a potom se ukljuΔuje u politiΔke pripreme za osloboΔenje Vojvodine. JoΕ‘ tokom ratnih meseci vraΔa se na mesto sekretara Matice. Odlazak u Skoplje PoΕ‘to mu je aprila 1920. ponuΔeno mesto profesora i dekana (maja 1920) novoosnovanog Filozofskog fakulteta u Skoplju OstojiΔ je prihvatio ovu duΕΎnost i napustio Novi Sad. Ministar prosvete donosi maja 1920. godine odluku, da se redovnom profesoru Skopskog univerziteta OstojiΔu uraΔunaju u penzioni staΕΎ, sve dotadaΕ‘nje godine (1889β1920) kao predavaΔa i profesora Novosadske gimnazije i sekretara Matice srpske.[14] Na funkciji se kratko zadrΕΎao, zbog pogorΕ‘anog zdravstvenog stanja. Kao dekan u Skoplju dobio je Orden Sv. Save III stepena za prosvetni rad. U Skoplju je tokom te godine uspeΕ‘nog rada osnovao βNauΔno druΕ‘tvoβ, kojim je predsedavao.[15] Smrt Odlazi na leΔenje u sanatorijum u BeΔu, gde je i umro 18. oktobra 1921. godine.[16] βJedan od najveΔih Srba rodoljuba u Vojvodini, ozbiljni prosvetni i nauΔni radnikβ sahranjen je 3. novembra 1921. godine na Novom groblju u Beogradu. Bio je oΕΎenjen Jelenom, upravnicom viΕ‘e ΕΎenskih internata. Ona je nakon njegove smrti, od 1931. godine vodila u Somboru svoj βVeliki devojaΔki internatβ.
Novinstvo i ustaΕ‘ka propaganda u Nezavisnoj drΕΎavi Hrvatskoj: Ε tampa i radio u Bosni i Hercegovini (1941-1945) / Dr Fadil AdemoviΔ Sarajevo 2000. Tvrd povez, ilustrovano, 480 strana. Knjiga je odliΔno oΔuvana. J12 Novinstvo u Drugome svjetskom ratu dijelilo je sudbinu zemlje i njenih naroda na prostorima prijeratne Kraljevine Jugoslavije. Kakvi su bili Ε‘tampa i novinarstvo u Nezavisnoj drΕΎavi Hrvatskoj (NDH) od 1941. do 1945. godine? Ima li ih i u Δemu su sliΔnosti i eventualne razlike novinstva u NDH sa onim u Bosni i Hercegovini, koja je dobrim dijelom bila u sastavu te ustaΕ‘ke drΕΎave? Kakvu su metamorfozu u tome periodu doΕΎivjela javna glasila iz prijeratnoga vremena na ovome tlu? Ukupna su pozicija i poruke ondaΕ‘njih medija tada primjerene poloΕΎaju Bosne i Hercegovine u vrtlogu ratnoga pakla. Ova zemlja se suΔelila sa viΕ‘estrukim, meΔusobno izukrΕ‘tanim i suprotstavljenim ratnim, vojnoprivrednim, politiΔkim i drΕΎavno-pravnim interesima i ciljevima TreΔeg Reicha, italijanskoga okupatora, Nezavisne drΕΎave Hrvatske, ravnogorskoga pokreta DraΕΎe MihailoviΔa i narodnooslobodilaΔkoga pokreta (NOP-a)... Cjelina ustaΕ‘ke propagande u ovoj knjizi promatrana je u okvirima Nezavisne drΕΎave Hrvatske (NDH). IstraΕΎena je i obraΔena u onim pravcima, naΔinima i oblicima u kojima se ispoljavala putem pisane i govorne rijeΔi - u listovima i Δasopisima, izdavaΔkoj produkciji i novinskoj djelatnosti, te na krugovalnim postajama (radiostanicama). Pri tome je, uz prve radiostanice, situirana i bosanskohercegovaΔka Ε‘tampa kao sastavni dio propagandne djelatnosti u strogo centralistiΔki ustrojenoj drΕΎavi. Tako je, eto, naΔinjen prvi, relativno cjelovit pokuΕ‘aj na tome planu. TeΕΎina i znaΔenje toga pokuΕ‘aja proizlazi iz teΕΎnje da se dadne realno moguΔi zaokruΕΎeni prikaz ustaΕ‘ke promiΔbe i njenog djelovanja u ovom historijskom periodu. Ili, bolje reΔeno, kao jedan od poΔetnih koraka ka neposredno predstojeΔoj pretenziji joΕ‘ dubljeg poniranja u sveobuhvatnu analizu najbitnijih pitanja i osnovnih etapa u njenom razvoju primjerenom dnevnim politiΔkim potrebama NDH. Iz predgovora SadrΕΎaj: Umjesto predgovora: NOVINSTVO IZMEΔU HVALITELJA I MRZITELJA I. NOVINSTVO PRED DRUGI SVJETSKI RAT Neka bitna obiljeΕΎja prijeratne Ε‘tampe i novinarstva Novinarska organizacija u posljednjim godinama Kraljevine Jugoslavije Ε tampa i pojava faΕ‘izma na sceni PoΔeci ustaΕ‘koga tiska izmeΔu dva svjetska rata II. BOSNA I HERCEGOVINA POD FAΕ ISTIΔKOM OKUPACIJOM 1941.-1945 III. PRVE MJERE NOVE VLASTI PREMA NOVINSTVU UstaΕ‘ka politika i Ε‘tampa SISTEM I ORGANIZACIJA USTAΕ KE PROPAGANDE DrΕΎavni izvjeΕ‘tajni i promiΔbeni ured Ispostava PromiΔbenog ureda u Sarajevu Novinska agencija `Croatia` Odsjek za slikopis (film) IzloΕΎbeno-grafiΔki ured Propaganda prema inozemstvu MeΔunarodne posjete i razmjene novinara Posjete inozemnih novinara Bosni i Hercegovini V. NOVINSTVO U NEZAVISNOJ DRΕ½AVI HRVATSKOJ Listovi i Δasopisi koji su izlazili u Zagrebu Novinska djelatnost izvan Zagreba Leci, plakati, razglasi... VI. Ε TAMPA U BOSNI I HERCEGOVINI POD OKUPACIJOM Radikalne promjene u poziciji i sadrΕΎajima javnih glasila VII. PROPAGANDNA DJELATNOST DRΕ½AVNIH KRUGOVALNIH POSTAJA `Hrvatski krugovalβ - DrΕΎavni zavod za krugovalnu sluΕΎbu SnaΕΎna politizacija radija TehniΔka usavrΕ‘avanja studijskih ureΔaja Prve radiostanice u Bosni i Hercegovini Programska shema krugovalnih postaja 1942./43. Prvo profesionalno istraΕΎivanje auditorija Radiobilansi ratnoga razdoblja Krugovalna postaja - βPodruΕΎna postajaβ u Sarajevu... ... i u Banjoj Luci Subverzivne aktivnosti na krugovalima Krugovalni (radio) ΕΎurnalizam VIII. NEKE OSNOVNE KARAKTERISTIKE NOVINSTVA U NEZAVISNOJ DRΕ½AVI HRVATSKOJ Glavne znaΔajke `nove Ε‘tampeβ IX. PRAVNI POLOΕ½AJ: RASKORAK NORMATIVNOGA I STVARNOG Zakonska odredba o novinarima i novinarskome radu X. CENZURA POD USTAΕ KIM REΕ½IMOM Od βpredcenzureβ do totalne kontrole Dnevne upute uredniΕ‘tvima i novinarima Konferencije za novinare Nadzor nad javnim djelatnostima Pisana i govorna rijeΔ pod terorom XI. POLOΕ½AJ I SUDBINA NOVINARA IZ USTAΕ KE PROMIDΕ½BE Od ekskomunikacije iz profesije do zatvorskih kazni i strijeljanja Sudbina jednoga broja novinara iz Bosne i Hercegovine XII. βNOVA INTELIGENCIJAβ I βNOVA KNJIΕ½EVNOSTβ U FUNKCIJI USTAΕ KE PROPAGANDE βDuhovna mobilizacijaβ u izgradnji nove drΕΎave Novi knjiΕΎevni jezik KnjiΕΎevni Δasopisi 1939.-1945. BroΕ‘ure Kalendari XIII. IZDAVAΔKA PRODUKCIJA I NAKLADNA PODUZEΔA Kontrola izdavaΔke djelatnosti XIV. PREGLED SADRΕ½AJA USTAΕ KE PROPAGANDE Ε tampa ustaΕ‘koga reΕΎima: Ε‘ta je i kako pisala 1. O ustaΕ‘kome pokretu 2. O organizaciji ustaΕ‘kog sistema vlasti 3. O kultu drΕΎavnosti i drΕΎave oliΔene u NDH 4. O jednome narodu, jednome pokretu, jednoj drΕΎavi i - jednome voΔi 5. O Bosni i Hercegovini unutar Nezavisne drΕΎave Hrvatske 6. O dvije vjere i βjednakoj krvnoj braΔi` β katolicima i muslimanima kao Hrvatima 7. O hrvatstvu Muslimana 8. O nevjerici Muslimana u ustaΕ‘ki reΕΎim 9. O βhrvatskome podrietluβ sandΕΎaΔkih Muslimana 10. O ratnim izvjeΕ‘tajima i njihovome friziranju 11. O propagandi terora 12. O holokaustu Jevreja 13. O teroru nad Srbima 14. O vjerskim prelascima i pokatoliΔavanju 15. O vrbovanju vojnika za IstoΔni front 16. O Banjoj Luci βkao centru NDHβ i Viktoru GutiΔu kao stoΕΎerniku 17. O odnosu ustaΕ‘tva prema NOP-u 18. O crkvenim vrhovima u propagandi 19. O Crkvi i sveΔenstvu u zavrΕ‘nici rata 20. O ustaΕ‘ama i Δetnicima nakon kapitulacije Italije 21. O izbjegliΔkoj vladi u Londonu 22. O invaziji saveznika antihitlerovske koalicije 23. O sporazumu Tito-Ε ubaΕ‘iΔ 24. O NDH na kraju Drugoga svjetskog rata XV. IZVORI GRAΔE I PODATAKA - FUSNOTE I ZABILJEΕ KE IZVODI IZ RECENZIJA
Bartol Kasic - Putovanja juznoslovenskim zemljama Privlacica, Privlaka, 1987. Mek povez, 146 strana. IZUZETNO RETKO IZDANJE! ΠΠ°ΡΡΠΎΠ» ΠΠ°ΡΠΈΡ (ΠΠ°Π³, 15. Π°Π²Π³ΡΡΡ 1575 - Π ΠΈΠΌ, 28. ΡΡΠ» 1650)[1] Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π ΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅. ΠΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΡ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Π ΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΈ ΠΡΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄Π°. ΠΠΎ Π½Π°Π»ΠΎΠ³Ρ ΠΠΎΠ½Π³ΡΠ΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π·Π°Π΄Π°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΡΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ΄ΠΈΠ·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π° Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ, Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄ Π»Π°ΠΊΡΠ΅Π³ ΠΌΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ° Π ΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΠΌ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΡΠ²ΡΡ Ρ ΡΠΎΠ³Π°, ΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΡ ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° (Institutionum linguae illyricae libri duo) 1604. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈΠΊΠ°ΡΠΎΡ, Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΡΠΎ ΠΎΠ΄ΡΡΡΠ°ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ ΡΠ°ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΡΠΎΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡΠΎΠΌ Π·Π° ΠΎΠ²Π°ΠΊΠ°Π² ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ. ΠΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΡΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΡΠΎΠ²ΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠ»ΠΈ Π·Π° ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Π½Π΅ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΠΌ Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΡΠ³Π°ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π°ΡΡΠΎΡ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Π° ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ-ΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ·Π° ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈΡ Π²Π΅ΡΡΠΊΠΎ-Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π°, ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π ΠΈΡΡΠ°Π» ΡΠΈΠΌΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π°Ρ Ρ Π ΠΈΠΌΡ 1640. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΡΠΎΠ» ΠΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠ°Π³Ρ 15. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1575. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ²Π°Π½Π° ΠΠ΅ΡΡΠ° ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ²Π°Π½ΠΈΡΠ΅. Π£ ΠΠ°Π³Ρ ΡΠ΅ ΠΈ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³ΠΈΡΡΠΌ Ρ ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΈ, Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΎΡ ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠΈ. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΡΡΡΠΈΠΎ ΠΡΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π΄Ρ Ρ Π ΠΈΠΌΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡ. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³ΠΈΡΡΠΌΡ, ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Π°, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° (1599), Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΈΡ ΠΎΠ΄Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠΈΠΌ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°ΠΎ Ρ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΌΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π»ΠΈ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΎΡΠ½Π΅. ΠΠΏΠ°ΠΊ, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ Π ΠΈΠΌ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π£ΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ 28. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1650. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Π½ΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Π° ΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΊΡΡΡ ΡΠ΅Π°ΠΊΡΠΈΡΠ΅ Π ΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΈΠ·Π°Π·ΠΎΠ²Π° ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΡΡΡΠ΅Π»Π° Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΊΡΠ°ΡΠ° 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ° Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΈΡ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ. ΠΠ°ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΈΠ·Π°Π·ΠΎΠ²ΠΈ ΡΡ ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π±ΡΠΊΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 16. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° Π·Π°ΡΠ·Π΅Π»ΠΎ Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π»Ρ ΡΡΠ³ΠΎΠΈΡΡΠΎΡΠ½Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΡ. ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° Π ΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΠ°ΠΎ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π° ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ·Π°Π·ΠΎΠ²Π΅, ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ Π²ΠΈΡΠ΅ Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π·Π²Π°ΠΎ Π’ΡΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π±ΠΎΡ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1545. ΠΈ 1563. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΡ. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π³ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΊ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½Π° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Ρ Π·Π½Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ Π³ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΊ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠ»Π°ΡΠ°Π»ΠΈ, ΠΏΠ»Π°Π½ ΠΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠΎ Π½Π°Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΡ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΠΊΡ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΡΡ Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈ Π±Π΅Π· ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²Π΅ Π·Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΠΎΠ½Π³ΡΠ΅Π³Π°ΡΠΈΡΡ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ»Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Ρ 1564. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΌΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½Π΅ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΡΡΠΊΠΎΠ³ (Collegium Graecum) 1577. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³ΠΈΡΡΠΌΠ° (Collegium Illyricum) 1580. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ Π³Π΄Π΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈ ΠΌΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠΈ ΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ° ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΈ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ½Π³ΡΠ΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Ρ Π²Π΅ΡΠ΅ 1622. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[2] ΠΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠΎΠ½Π³ΡΠ΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ ΡΡ Π½Π° ΠΠΎΠ½Π³ΡΠ΅Π³Π°ΡΠΈΡΡ Π·Π° ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Ρ Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° ΠΈΠΌΠ°Π»Π° Π·Π° Π³Π»Π°Π²Π½Π΅ ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠΏΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠΈΠΌΠ°, Π²ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° Ρ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΠ΅ Π ΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΈ ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠ·ΠΌΠ° Π½Π°Π΄ Π½Π΅Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎΠΌ.[2][3] Π£ ΡΠΊΠ»Π°Π΄Ρ ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠ΅, Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΡ ΠΌΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ³ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ, Π³Π΄Π΅ ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈ Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠΈ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°Π»ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΏΠ°ΠΏΠ΅. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΡΠ³ΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΡΡΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ΅Π·ΡΠ»ΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΈΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠΈΡΠ²Π°ΡΠΎΡΠΎΠΊΡ 1606. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ Π½Π°Π·Π²Π°Π»ΠΈ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Ρ ΠΠΌΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°Π»ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠΊΠ²Π΅ Ρ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ. ΠΠ»Π°ΡΠ΄ΠΈΠΎ ΠΠΊΠ²Π°Π²ΠΈΠ²Π°, Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π» ΠΡΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄Π° ΠΠ°ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ°Π½ΡΠ΅ ΠΈΠ· 15. ΠΈ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΡ Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈ ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»Π° ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° Π·Π° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, Π° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΠ»Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Ρ. Π’ΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ, ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π²Π΅Π·ΡΡΠ΅ Π·Π° ΡΡΠ°ΡΠΈ Π ΠΈΠΌ, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈ Π°ΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΈΡΠ°Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ Π±Π°Π²Π΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠ΅.[4] Π‘Π° Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, Ρ ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΌΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅ΡΡ ΡΠ²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ, ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΠ·ΠΌΠ°. ΠΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΎΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ°Π½ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠΎΡΡΠΊΠΈΡ Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠ½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΠ°Π΄ΡΠ°Π½Π°, ΠΈ Ρ ΡΠΊΠ»Π°Π΄Ρ ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠ΅, Π±Π°Π·ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π½Π°ΠΊΠ½Π°Π΄Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΡ Π°Π½ΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΡΠ΅ΠΌ Π²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° Π·Π° Π°Π½ΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΈΠΌΡΠΊΡ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΈΡΡ ΠΠ»ΠΈΡΠΈΠΊ.[4][5] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ, ΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²Π°ΡΠ° Ρ ΠΏΠ°Π½ΡΠ»Π°Π²ΠΈΠ·Π°ΠΌ Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ°Π΄Ρ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΠΊΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΊΠ° ΠΡΠΈΠ±ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° (Vincentinus Pribevo) ΡΠ° Π₯Π²Π°ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠΈΠΎ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΠΊΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡΠ° Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Oratio de origini successibusque Slavorum Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ 1532. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[4][5][6] ΠΠ²Π°ΠΊΠ²Ρ ΠΈΠ΄Π΅ΡΡ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° ΠΊΡΠΎΠ· ΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π·Π°ΡΠ°Π΄ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΎΡΡΡΠ²Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π° Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΏΡΡΠ΅ΠΌ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° Π»Π°ΠΊΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ.[3][4][7][8] Π’ΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½ ΠΎΡΠ½Π°ΠΆΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΠ°Π΄ΡΠ°Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ³ΡΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π»Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°, Π° ΡΠ° Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°Π»Π° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ½ΠΈΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ²ΠΎΠ΄ Ρ ΠΏΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π°ΡΠ° Π½Π° ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ. ΠΡΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠ²Π°ΠΊΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ° Π²Π΅Π·Π΅ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° ΡΠ° Π°Π½ΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΠ»ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, Π ΠΈΠΌΡΠΊΠ° ΠΊΡΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°Π»Π° Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π΅ Π·Π° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½Ρ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΡ Π²Π΅Π·Π°Π½Ρ Π·Π° ΠΠ»ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΎΠ½Π΅ ΠΎ ΡΠΈΠΌΡΠΊΠΈΠΌ Π±ΠΈΡΠΊΡΠΏΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°. Π£Π· ΠΎΠ²ΠΎ, ΡΡΠ΅Π±Π° Π½Π°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ΅ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅ ΡΠΈΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΡΠΌΠ° Π³Π°ΡΠΈΠ»ΠΎ ΠΈ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΡ Ρ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠΎΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ Π½Π° ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΎ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π ΠΈΠΌΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°.[3][4] ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΏΠ°, ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½Ρ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΡ Π²Π΅Π·Π°Π½Π΅ Π·Π° ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ΅ΡΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° Π‘ΡΡΠΈΠ΄ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ°Π½ Π·Π° Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΡ Π²Π΅ΡΡ ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅.[4] ΠΠ° Π ΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΡ ΡΡΠΊΠ²Ρ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ°Π½ Ρ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠΎΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ Π ΠΈΠΌΡ ΠΈ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°Ρ ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Ρ Π΅Π±ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π° Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΠΎ ΡΠ΅Π³Π° ΠΎΠ½Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»Π° ΡΠ½Π°ΠΆΠ°Π½ ΠΊΡΠ»Ρ, ΡΡΠΎ ΡΡ Ρ ΡΠ΅Π»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΠ·ΠΌΠ° Π΄Π° ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΈΠ½ΠΊΠ° ΠΡΠΈΠ±ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ²Π°Π½Π° Π’ΠΎΠΌΠΊΠ° ΠΡΠ½Π°Π²ΠΈΡΠ°.[4] Π ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΡ Π·Π° Π ΠΈΠΌ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΠΈ ΡΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ΅ΡΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ Π ΠΈΠΌΡ Π½Π°Π·Π²Π°Π½ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ, Π° ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Π° ΠΏΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΠ·ΠΌΠ°. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΏΠ°ΠΏΠ΅ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅ V ΠΈΠ· 1453. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π·Π° Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΈ ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠ΅. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΠ³Π°, Ρ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΎΡ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄Π° ΡΠ°Π΄Π° Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ, Ρ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π° Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ. ΠΠΏΠ°ΠΊ, 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ ΠΎΠΏΠΎΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½ ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΈ. Π£ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ 1655. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠ°Π΄Π° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΈΠ·Π±Π°ΡΠ΅Π½ Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½Π° ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΈ.[5] ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠ° Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΠΊΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°, Π° ΠΊΠΎΡΠΈ Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠ° ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΡΡΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ΅ΡΠ°. Π ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°Π½ΠΎ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ Π’ΡΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π±ΠΎΡΠ°.[4][9] ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ»Π΅Π΄Π±Π΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠΈΠ±ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΠΎΠ»ΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ, ΡΠ°ΠΊΠ°Π²Π°Ρ ΠΈΠ· Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΌΠΈΡΠΈΡΡ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΠΈΡΠΎΠΊΠ΅ Π°Π½ΡΠΈ-ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ°Π»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Ρ. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π·Π° ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΡΠ° Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ΅, ΡΠΈΠΌΠ΅ Π±ΠΈ ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΡΠΈΡΠ°Ρ Π»Π°ΠΊΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎ ΠΈ ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ.[10] Π Π°Π΄ ΠΠ°ΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ° ΠΠΎΠ»ΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΠ°ΡΡΠΎΠ» ΠΠ°ΡΠΈΡ, ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ.[11] ΠΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π΄Π°ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ Π½Π° Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Π½Π΅, Π°Π»ΠΈ ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠ°Π²Π»Π° Π ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ° Π₯Π°Π±Π·Π±ΡΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ Ρ 19. Π²Π΅ΠΊΡ. ΠΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ° ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½Π° ΠΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° (1604) ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΠ½ ΠΈ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΈΠ½ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ 1582. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΎΡΡΡΠ²Ρ, ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ»Π°ΡΠ΄ΠΈΡΡ ΠΠΊΠ²Π°Π²ΠΈΠ²ΠΈ (Claudio Acquaviva), Π²ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Ρ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅, ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, Π±Π°Π·ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΡΠΎΠΊΠ°Π²ΠΈΡΠΈ, Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ ΠΎΠ΄ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Π΄ΠΎ ΠΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅, Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ° Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Ρ, ΠΠΎΡΠ½Ρ ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ. Π’Π΅ΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π·Π° ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π³ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠΈ ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ° Π΄Π°ΠΎ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡ Π ΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄ΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΌΠ°.[7][9][12] ΠΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎΠ²Π° ΡΠ°Π·Π½Π°ΡΠ°, Π° Ρ ΡΠΊΠ»Π°Π΄Ρ ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ° ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π°ΡΠ° Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ ΠΠΎΡΡΠΊΠΎ-Π»ΠΈΡΠ²Π°Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠ»Π° ΠΠΈΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ° Π ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΡΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΡΠ½ΠΈΡΠ° (1595β1596), ΠΠ»Π°ΡΠ΄ΠΈΠΎ ΠΠΊΠ²Π°Π²ΠΈΠ²Π° 1599. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π±Ρ ΠΠ°ΡΡΠΎΠ»Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΡ Π΄Π° Π·Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ ΠΏΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Ρ Π³ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΡ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ `ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³` ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ Π±ΠΈ ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ΅, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. Π¦ΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΌΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ°Π΄ ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°.[12] ΠΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅Π³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° Π±ΠΈ Π³ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π»Π°ΠΊΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π³ Π±ΡΠΎΡΠ° ΡΡΠ΄ΠΈ.[9] ΠΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, ΠΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎ-ΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠΌ, ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΎΠΊΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΠ΅ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1604. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΡΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΡΠ²Π° Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Π΄ΡΠ±ΡΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ Π±Π΅Π½Π΅Π΄ΠΈΠΊΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠ°Π²ΡΠ° ΠΡΠ±ΠΈΠ½Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ° ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° (Institutionum linguae Illyricae libri duo). ΠΠΏΠ°ΠΊ, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ°ΠΊΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π³Π° ΡΠ΅ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π°ΠΎ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠ°Π»Π° ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΡΠΎΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΈΡ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.[13] ΠΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅, Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°, Π° ΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°Π»ΡΠΊΡ, ΡΠ²Π΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠΈ ΡΡΠΎΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΡΡΠΎΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ ΠΎΠ΄Π½Π΅ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π²Π°Π³Ρ ΠΈ Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΠ³, ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅, ΠΠ°ΡΡΡΠ», ΠΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΡΠΎΠ» Ρ ΡΠΊΠ»Π°Π΄Ρ ΡΠ° ΡΡΠΎΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ°. ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΡΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠ»ΠΈ Π·Π° ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Π½Π΅ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ ΡΡΠ³ΠΎΠΈΡΡΠΎΡΠ½Π΅ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠ΅ Π³Π΄Π΅ ΡΡ ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ, Π° Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΡΠ³Π°ΡΠΈ,[3][4][13] Π½Π° ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Π°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°ΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΡ Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ΅.[14] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ΅, ΠΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΡΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ°ΠΌΡ Π²Π΅ΡΡΠΊΡ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΡ, ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠ°ΡΠΈΠ½ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈ (1613), ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ². ΠΠ³Π½Π°ΡΠΈΡΠ° (1617), ΠΡΡΠ°Π»ΠΎ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΊΡΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³Π° (1631) ΠΈ ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Π½Π°ΡΠ΅Π³Π° ΠΡΡΠΊΡΡΡΠ° (1637).[15] ΠΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π³ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ΅, ΠΠ°ΡΡΠΎΠ» ΠΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Ρ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΌΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ.[8] Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΡΠΈΡ , ΠΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΡΠΏΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΡΡΠ°ΡΡ ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠ° Π½Π° ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ, ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΈ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· Π²Π΅ΡΡΠΊΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ Π²Π΅ΡΠ΅. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠΎΠΊΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈ Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΠΏΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π°ΡΠ°.[3][8] Π ΠΎΠ²ΠΎΠΌΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΡΠ°ΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ Π°ΡΡΠΎΠ±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π½Π°Π²Π΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΈΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1612. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ `ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ Π±ΠΎΠΆΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ°ΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° Π²Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΈ ΡΡΠ²ΡΠ΄Π΅ Ρ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΡ Π²Π΅ΡΠΈ, Π° ΡΠ°ΡΠΊΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠ²ΠΎΠ²Π΅ΡΡΠ΅ΠΌ Π·Π°ΡΠ°ΠΆΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈ Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΠ°Π²ΠΈ ΠΏΡΡ`.[8] ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½Π° Π ΠΈΡΡΠ°Π»Π° ΡΠΈΠΌΡΠΊΠΎΠ³ (1640) ΠΠ°ΡΠΈΡ Ρ ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ - ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠΎΡ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΡΠ²Π°Π½Π° Π‘ΠΈΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ· ΡΠ΅Π³Π° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π’ΡΠ΅Π±Π° Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠΏΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ° ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΡΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΠ°Π·Π³ΡΠ°Π½Π°ΡΡ ΠΌΡΠ΅ΠΆΡ Π½Π° ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ, Π° ΠΊΠΎΡΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠΏΠ°Π΄Π° ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΡ Π²ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΠ΅.[8] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ Π·Π°ΡΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠΈΡ ΠΎΠ² ΡΡΠΊΠΎΠ± ΡΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΏΠ΅Π»Π° Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ, Π° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΡΠΆΠ°Π»ΠΈ ΠΏΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ.[8] Π‘ΡΠΊΠΎΠ± ΡΡ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π·Π½Π° ΠΏΠΎΡΠΊΠ°Π·ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΠΏΠ΅, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΎ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ³Π° Π΄Π° ΡΡ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ 1632. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π»Π΅ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ²ΠΈΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΠΌΠΈΡΡΠ° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠΏΠ΅Ρ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΡΠΊΠΎΠ±ΠΈ ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ°Π·Π±ΡΠΊΡΠ°Π»ΠΈ.[8] ΠΡΠ΅ΠΌΠ° Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠΈ ΡΡ ΡΡΠΏΠ΅Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΠΌΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ.[8] Π¦Π΅ΠΎ ΡΡΠΊΠΎΠ± ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ 1651. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ΄Π°Π»ΠΈ ΡΠ²Ρ ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½Ρ. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ ΠΎ ΡΡΠΊΠΎΠ±Ρ ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΡΠ°Π²Π°Π»ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΈ, ΡΠ΅Π·ΡΠΈΡΠΈ ΠΈ Π±ΠΈΡΠΊΡΠΏΠΈ, ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΠ°ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ Π°ΡΡΠΎΠ±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π²Π΅ΡΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π½Π°Π²Π΅ΠΎ Π½ΠΈ ΡΠ΅Ρ.[8] ΠΡΡΠ°Π»Π΅ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΠΎ ΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°Π»ΡΠΊΡ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Ρ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΡΡΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ Π ΠΈΠΌ.[3][15] ΠΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π΄ ΡΠΎΠΊΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π½Π° Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠΎΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΡ. ΠΠ΄Π»ΡΠΊΡ Π·Π° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠΎΠΊΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΎ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ½Π° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠ»Π°. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠ³ΡΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° Π½Π° ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ, ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Π΄Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΎΠΊΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³ Π·Π°ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Ρ, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ΠΎ, Π° Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π·Π°Π±ΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎ. Π ΠΈΡΡΠ°Π» ΡΠΈΠΌΡΠΊΠΈ ΠΠ΅Π΄ΡΠ³ΠΎ Π·Π°ΡΠΈΠΌ, ΠΠ°ΡΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π ΠΈΡΡΠ°Π» ΡΠΈΠΌΡΠΊΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈ 1640. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠ°Π΄Π° Π³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ Π ΠΈΠΌΡ ΡΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΠΎΠ½Π³ΡΠ΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Ρ Π²Π΅ΡΠ΅. Π£ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π½Π° ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ 400 ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°, ΠΠ°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΠΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄ΠΈ, ΠΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅ΠΌΠ΅Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ ΡΡΠΎΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ, ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π»Π° ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ°,[16] Ρ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠΎΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ.[13] ΠΠ΅Π»Π° Razlika skladanja slovinska, 1599, (Ρ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΡ, ΡΡΠ°ΠΌΠ°ΠΏΠ½ ΠΊΠ°ΠΎ Hrvatsko-talijanski rjeΔnik s Konverzacijskim priruΔnikom, prir. Vladimir Horvat, KrΕ‘Δanska sadaΕ‘njost, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π± 1990.,[17] 2. izmj. izd. 2011.[18] Institutionum linguae Illyricae libri duo Π ΠΈΠΌ, 1604. (Ρ ΡΠ². Osnove ilirskoga jezika udvije knjige, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π± 2002., 2. ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±βΠΠΎΡΡΠ°Ρ, 2005) Nacin od meditationi i molitvae koyase cinij pametyu nascom, Π ΠΈΠΌ, 1613. Istoria loretana od sfetae kuchiae Bogorodicinae, Π ΠΈΠΌ, 1617. Nauk karstyanski kratak, Π ΠΈΠΌ, 1617. (ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎ), 1633. Piesni duhovnae od pohvalaa Boxyieh, Π ΠΈΠΌ, 1617. (ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ΠΎ Ρ ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½Ρ 1978.) Xivot s. Ignatia skrachieni, Π ΠΈΠΌ, 1624. Perivoy od dievstva illi xivoti od dievica, Π ΠΈΠΌ, 1625, ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠ°, 1628. ZarΓ§alo naukka karstyanskoga. Od iΚpovieΚti, i od priceΚtenya, Π ΠΈΠΌ, 1631, 1671. ZarΓ§alo malo (ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎ). Xivot Gospodina nascega Isukarsta, Π ΠΈΠΌ, 1638, ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠ°, 1700. Xivot sfetoga Franceska Saveria od Druxbae Yesussovae, apoΚtola od India, Π ΠΈΠΌ, 1638. Kalendar iz Missala rimskoga. Spovidanye pravae virae, Π ΠΈΠΌ, 1640. Ritual rimski (Rituale Romanum). Π ΠΈΠΌ, 1640. (ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ΠΎ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, 1993.) Tomme od Kempisa kanonika regulara od reda s. Agustina Piismo od nasledovanya GoΚpodinna NaΚΚcega YeΚΚuΚa, Π ΠΈΠΌ, 1641. Vanghielia i pistule istomaccene s Missala novvoga rimskoga u iesik dubrovacki sa grada i darxave dubrovacke, Π ΠΈΠΌ, 1641. ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ, 1784, (Vandjelja i kgnighe apostolske istomacene iΚ Missala novoga rimskoga u jeΚik slovinski, 1841.) Putovanja juΕΎnoslavenskim zemljama, ΠΡΠΈΠ²Π»Π°ΠΊΠ°, 1987. Autobiografija isusovca Bartola KaΕ‘iΔa u prijevodu i izvorniku, ΠΏΡΠΈΡ ΠΈ Ρ Π»Π°Ρ. ΠΏΡΠ΅Π²Π΅ΠΎ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π₯ΠΎΡΠ²Π°Ρ, Π¨ΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, 2006. Venefrida. Eine TragΓΆdie, Bamberg 1991. Izabrana Ε‘tiva, (s bibliografijom), ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π± 1997. Biblia sacra. Versio Illyrica selecta, 1β2. Biblia Slavica, IV/2., PaderbornβMΓΌnchenβWienβZΓΌrich, 1999β2000. Bartol KaΕ‘iΔ. Izbor iz djela., Π‘ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΊΡ. 103, ΠΏΡΠΈΡ. ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΡΠΈΠ±. ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°Π±ΡΠΈΡ-ΠΠ°Π³Π°ΡΠΈΡ, ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ°, ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, 2010.[19]
ΠΡΠΈΠ³Π΅ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΠΎΡΡΠ²Π°Π½Π΅.Π£ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈΠΌΠ° Π½Π° ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π²Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠΠ ΠΠΠ‘ΠΠΠ’Π ΠΠΠ’Π ΠΠΠΠ Π₯Π ΠΠΠΠΠ! ΠΠ° Π½Π°ΠΌ Π±ΡΠ΄Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π½Π°ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅,ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΠ°Π²Π»Π΅ I,II,III ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠΊΠΈ ΡΠΎΠ½Π΄ ΠΡΡ ΠΈΠ΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ΅ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎ-ΠΊΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠ΅, 1998. 410 + 481 + 394 ΡΡΡΠ°Π½Π΅,ΡΠ²ΡΠ΄ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π· 24cm ΠΠΠΠΠ 1 Π‘ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΎ ΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΠΎΠΆΡΠΈ, 1 ΠΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° - ΠΠΎΠΆΡΠ° Π²ΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈ Π·Π»Π°, 12 Π‘ΡΠ°Π² ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΡΡΠΈΠ½Π°ΡΠΈΡΠΈ (ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ), 23 Π‘ΡΠ°Π² ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΎ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΠΏΠΎΠ±Π°ΡΠ°ΡΡ, 30 Π¨ΡΠ° ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ°, Π° ΡΡΠ° ΠΈΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΠ° (ΠΎ Π»Π°ΠΆΠΈ), 42 ΠΠ΅ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° Ρ Π¦ΡΠΊΠ²ΠΈ, 63 ΠΠ΅ΡΠΌΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π΄ΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΠ΅ Ρ Π·Π°Π³ΡΠΎΠ±Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, 70 ΠΠ΄Π΅ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠ°ΠΊΠ°ΠΎ, 78 ΠΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, 86 Π¨ΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠ° Π΄ΡΡΠ°ΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΌΡΡ Π²Π°Π½ ΠΊΡΠΈΠ»Π° Π¦ΡΠΊΠ²Π΅, 99 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°ΡΡΠΎΡ ΠΈΠ·Π³ΠΈΠ½ΡΠ»ΠΈΠΌ Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° Π·Π° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Ρ - ΠΎΠ΄ ΠΠΎΡΠΎΠ²Π° Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ - ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ, 119 Π‘ΡΠ°Π² Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ, 139 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ Π΄Π°Π½ Ρ ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ, 159 ΠΠ°Π½ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π° Π‘Π°Π²Π΅, 162 ΠΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π³ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ°ΠΏΠ° 1690. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, 170 ΠΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ°ΠΊΠΎΠ½Π° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠΎΠΊΠ° ΠΠ»ΠΈΡΠ΅, 184 Π‘Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ΅ Π»ΠΈΠΊΠ° Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ , 191 ΠΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠ³ΡΡΠ΅ ΡΠ° ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠΌ Π½Π° Π³Π»Π°Π²ΠΈ Ρ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΡ Ρ Π°ΡΠΈΠ½ΠΈ Π½Π° ΠΈΠΊΠΎΠ½Π°ΠΌΠ° Π‘ΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΡΡ Π° Π½Π° Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π΅, 200 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΡΠΎΡ, 204 Π¨ΡΠ° ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Ρ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΠΌ Π΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ»ΠΎΠ²Π° - Π±ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈ ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ Π·Π°ΡΠ°Π»Π°, 214 Π¨ΡΠ° ΡΡ ΡΠΎ ΠΊΡΠΈΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈ, 220 ΠΡΠΎΠ±ΠΈΡΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π΄Π²Π°Π½Π°Π΅ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° Ρ Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ, 226 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡ Π·ΠΎΠ²Π΅ `ΡΡΠ°ΠΏΠ°Π²Π°` Π° ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ· ΠΏΠΎΡΡ `Π³Π»ΡΠ²Π½Π°`, 235 Π¨ΡΠ° Π·Π½Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ `ΠΈΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π’Π΅Π±ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠΈΡΡΠ°` ΠΈΠ· 9. ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ `Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ΅ΡΡΠΈ Π΄Π°Π½`, 246 Π Π°Π·Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΡΠ΅ΡΠΈΠ»Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ° - ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ° 6. Π³Π»Π°ΡΠ°, 252 ΠΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π»ΠΈ Ρ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΈ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΡ Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ, 265 Π‘ΠΠΠ’Π Π’ΠΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ’ΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°Π½ ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, 269 Π§ΠΈΡΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°Π½ ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 277 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π²Π° `ΠΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ..` Π½Π° ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΡ, 280 ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 286 ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ», 291 ΠΡΠΎΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΠ»Π΅ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅, 295 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π½ΠΈ ΠΊΡΠΌΠΎΠ²ΠΈ Π·Π° ΠΊΡΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΠ»ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ°, 301 ΠΠΎΠ³Ρ Π»ΠΈ ΠΌΡΠΆ ΠΈ ΠΆΠ΅Π½Π° Π΄Π° ΠΊΡΠΌΡΡΡ Π΄Π΅ΡΠΈ ΠΈΡΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 309 ΠΠΎ ΡΡ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ΅Π΄ΠΈ, 315 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΡΡΠ½Π° ΡΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄Π°Π½Π° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ½Π° ΡΠΎΡΠΈ ΠΌΡΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄Π°Π½Π°, 319 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅, 324 ΠΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ°Π½Π° ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΡΠ°Π²Π° ΡΠ· ΠΏΠΎΡΡ, 343 ΠΠΎΡΡ Ρ ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΡ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ, 352 ΠΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠΊΡΡΠ° Π΄ΠΎ Π‘ΠΏΠ°ΡΠΎΠ²Π΄Π°Π½Π°, 358 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΌΡΡΠ½Ρ Ρ ΡΠ°Π½Ρ Ρ Π΄Π°Π½ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈ, 361 ΠΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π‘Π²Π΅ΡΠΎ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅, 367 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΊΠ»Π°ΡΠ°ΡΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠ°, 370 Π ΡΠ΅ΡΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ , 377 Π Ρ ΡΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΡΡ Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π°, 390 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΏΠΎ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Π»Π΅ΠΊΠ°, 394 Π£ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 397 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΠΆΠ΅Π½Π°, Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΌΠ΅Π½ΡΡΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ°ΠΌ, 402 ΠΠΠΠΠ 2 Π‘ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠ΄Π΅ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ Π§ΠΈΠ½ ΠΎΠ±ΡΡΡΠ΅ΡΠ°, 1 ΠΠ°ΠΊΠ²Π° Π²Π΅Π½ΡΠΈΠ»Π° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π° Π²Π΅Π½ΡΠ°ΡΠ°, 11 Π ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π½ΠΎΡ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ `ΠΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ΅ΡΡΡΠ°...` Π½Π° Π²Π΅Π½ΡΠ°ΡΡ, 15 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΏΡΡΠΈΡ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΡΠ΅Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ° ΡΠ°ΡΠ° Ρ Π§ΠΈΠ½Ρ ΠΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ°, 21 ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΡ Π²Π΅Π½ΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π° ΠΌΠ»Π°Π΄Π΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ Π§ΠΈΠ½Ρ Π²Π΅Π½ΡΠ°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΎΡΠΌΠΈ Π΄Π°Π½, 33 ΠΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΊΡΠΌ Π½Π° Π²Π΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΡ, 41 ΠΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ· ΠΏΠΎΡΡ, 48 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ Π΄Π° Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΡΡΠ²Ρ ΡΠ»Π°Π²ΠΈ ΠΡΡΠ½Ρ ΡΠ»Π°Π²Ρ, 50 Π‘ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠΎΡΠΈΠ²Π° Π·Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ»ΠΈΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π΄Π°Π½, 56 Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ Π§ΠΈΠ½Π° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠΎΡΠΈ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ΅, 64 ΠΡΠΎΠΏΠΈ Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π° ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΠ΅, 77 Π ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ°Π²Π° ΡΡΠΎΡΠΈ, 78 ΠΠΏΠ΅Π»ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ±ΠΈΡΠ΅ - ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ±ΠΈΡΡΠ²Π° Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠ»Π½ΠΈΠΊΠ°, 84 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²ΡΡΠΈΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°ΡΡΠΎΡ ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°Π΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΎΠΏΠ΅Π»ΠΎ, 95 ΠΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ΅Π»Π° Π½Π°Π΄ Π½Π΅ΠΊΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ, 102 ΠΠΏΠ΅Π»ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ°, 107 Π ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ `ΠΠΎΠΆΠ΅ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²...`, 113 ΠΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈΠΊΠΎΡΠ° `Π‘Π°ΠΌ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ ΡΠ΅ΡΠΈ Π±Π΅Π·ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ½ΠΈΡ`, 122 Π‘ΡΠ°Π² Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΊΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 127 ΠΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ ΠΎΠΏΠ΅Π»Π° Π²ΡΡΠΈ Π½Π°Π΄ ΡΠ΅ΡΠΎΠΌΠΎΠ½Π°Ρ ΠΎΠΌ, ΠΈΠ³ΡΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΌΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌ, 137 Π£ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π²Π΅Π½Π°ΡΠ° Π½Π° ΡΠ°Ρ ΡΠ°Π½ΠΈ, 153 ΠΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ , ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΎΠΌΠΎΠ½Π°Ρ , 156 Π ΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ Π° Π±Π΅Π· ΡΠ°Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 162 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈΠ΄Π±Π° ΡΠ°ΡΠΎΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ Π° Π±Π΅Π· ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ°, 167 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ ΠΈΡΠ° Π΄Π° Π²ΡΡΠΈ Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½Π΅ ΡΠ°Π΄ΡΠ΅, 179 ΠΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ, 186 ΠΠ°ΠΊΠ°Π² ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΠ΅ΡΠΈ `ΠΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ` - `ΠΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈΡΠ΅` ΠΏΡΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅ΡΡ, 191 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΎΠ±Π°Π²Π΅Π·Π°Π½ Π΄Π° Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌΠ° Π²ΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ΅Π΄Π΅, 200 ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π° Π½Π΅ ΠΎΠ½ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅Π±Π΅, 205 Π¨ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π±ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π±ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ°, 208 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΌΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΠΏΠΈΡΡΠ°Ρ ΠΈΡΠ°, 214 ΠΡΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠΏΡΡΠ³Ρ ΠΈ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ, 220 ΠΡΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠΎΠΌ, 222 ΠΠΎΡ ΠΎ ΠΈΡΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠΎΠΌ, 226 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΡ, 229 ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΎΡΠΏΡΡΡ, 235 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ Π΄Π΅Π³ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ΄Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Ρ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Ρ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ΅, 241 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΏΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΆΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ, 244 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ Ρ Π΄ΡΡΠ³Ρ Π²Π΅ΡΡ ΠΏΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠ°ΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ, 260 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅ Π·Π° Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ° ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΠ΅ Π³ΡΠ΅Ρ Π΅ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠ³, 267 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅ Π·Π° Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±Π°ΡΠ° ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΊΠΈΡ Π·Π°Π²Π΅ΡΠ°, 277 Π‘Π²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ° Ρ ΠΏΠ°ΡΠΎΡ ΠΈΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΅ΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ Π±Π΅Π· Π·Π½Π°ΡΠ° Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΠΎΡ Π°, 290 ΠΠ ΠΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ Π₯Π ΠΠ Π Π ΠΠΠΠ Π£ ΠΠΠΠ£ ΠΠΎΡΠ° ΡΡ Π±ΠΈΡΠ½Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠ³ Ρ ΡΠ°ΠΌΠ°, 293 ΠΠ΄ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΏΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΎΠ΄Π΅ΠΆΠ΄Π΅, 300 ΠΠ»Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΈΠΊΠΎΠ½Π°ΠΌΠ°, 309 ΠΠ°ΡΠΈΠ½ ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ»Π΅Π΄ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈΠΊΠΎΠ½Π° Ρ Ρ ΡΠ°ΠΌΡ, 312 ΠΡΠΈΠΊΠ»Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π³Π»Π°Π²Π΅ Π½Π° Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΡ, 315 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ ΠΆΠ΅Π½Π΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π³Π»Π°Π²Ρ Ρ Ρ ΡΠ°ΠΌΡ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠ° - ΠΠ΅Π½Π° Ρ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ, 318 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π°, 333 ΠΠ°Π΄Π° ΡΡΠ΅Π±Π° ΡΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΌΠΈΠ»Π°Π²ΠΊΡ Ρ ΡΠΎΠΊΡ Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠ°, 336 Π ΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΊΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅ Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΡ Π½Π° Π±Π»Π°Π³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ², 339 Π ΠΊΠ°ΡΠ΅ΡΡ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΈ ΠΊΡΡΡΠΈ Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Ρ ΡΠΎΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, 342 ΠΠΠΠΠ‘ΠΠ£ΠΠΠΠ Π£ Π₯Π ΠΠΠ£ - ΠΠΠ§ΠΠ ΠΠ, ΠΠΠΠ£ΠΠΠΠΠΠ¦Π, ΠΠ£Π’Π ΠΠΠ, Π§ΠΠ‘ΠΠΠ, ΠΠΠΠΠ ΠΠΠΠ’ΠΠΠΠ ΠΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π½ΠΎ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ·Π³Π»Π°ΡΠ° Ρ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π°ΠΌΠ°, 353 Π Π΅Π΄ΠΎΡΠ»Π΅Π΄ ΠΏΡΠΎΠ·Π±ΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ°, Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΠ° ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄, 359 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠΊΠΈΠΌΠ΅Π½ Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΏΠΎΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅, 368 ΠΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° Π½Π° ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΡΠ΅ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π° Ρ Π²Π°Π»ΠΈΡΠ½Π΅ Π½Π° ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ, 379 Π£Π·ΠΈΠΌΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ½Π³Π΅Π» Π²ΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π’ΠΎΠΌΠΈΠ½Π΅ Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π΄ΠΎ Π‘ΠΏΠ°ΡΠΎΠ²Π΄Π°Π½Π° Π½Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π°, 381 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ ΡΡΠΎΠΏΠ°ΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΎΠ»ΡΠ½ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΏΠΎΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΈΡΡΠ²Ρ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ΡΠΈΡ ΠΈ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΊΠ°, 383 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄Π°Π½ΠΈΡΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΏΠ΅Π²Π° ΡΡΠΎΠΏΠ°Ρ, 387 Π§ΠΈΡΠ°ΡΡ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ Π½Π° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΡΠΎΠΏΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΠ΅ΠΏΠΎΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΈ ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅Π»Π΅ΡΠ°, 390 ΠΠ°ΡΠΈΠ½ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ, 394 Π§ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ Π§Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠΏΠ΅Π·ΠΎΠΌ, 398 ΠΠ΄Π΅ ΡΡΠΎΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ°ΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎΠ½ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π° ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ, 402 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΡΠΊΠΈ, 404 ΠΠ°Π΄ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ 50. ΠΏΡΠ°Π»Π°ΠΌ Π½Π° ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΈΠ»ΡΡ ΠΈ Π‘Π»Π°Π²Π° ΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅, 408 ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΎΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π°, 410 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° Π½Π° ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΈΡΠ΅, 421 ΠΠΎΠ³Π° Π³Π»Π°ΡΠ° ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠΈ ` ΠΠ΅Π»ΠΈΡΠΈΡ Π΄ΡΡΠ° ΠΌΠΎΡΠ°...`, 423 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠΈ 9. ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° Π½Π° ΠΠ°ΡΠΊΡΡ, 428 ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° Π° ΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° `ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ½ΠΎ`, 430 Π Π½Π°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠ»Π½Π° 4. Π³Π»Π°ΡΠ° Ρ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡ, 433 Π£Π·ΠΈΠΌΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π‘Π»Π°Π²Π° ΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ Π’Π΅Π±ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π²Π° ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π°ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Ρ Π²Π°Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΠ°Π»Π°ΠΌΠ° Π½Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΡΠΎΡ ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ, 438 ΠΠΎ ΠΊΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΡ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠΈ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ»Π°Π²ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠ΅, 445 Π¨ΡΠ° Π·Π½Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π°ΠΌΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠΌ `Π Π΄Π°ΡΠ΅ΡΡΡΠ° ΡΠ΅Π»Π΅Ρ Π±ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΎΡ ΠΊΠ°Π½Π΄ΠΈΠ»Π°...`, 453 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π½ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΠΡΠ°Π²ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΆΠ΅ΡΠΊΡ Π§ΠΈΠ½Π° ΡΡΡΡΠ΅ΡΠ΅, 458 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° `Π₯ΡΠΈΡΡΠ΅ ΡΠ²ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈΡ`, 460 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° Π’ΡΠΈΡΠ²Π΅ΡΠΎ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ°ΡΠ°, Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ Π’ΡΠ΅ΡΠ΅Π³ ΡΠ°ΡΠ°, 463 Π§ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π΄Π°ΠΊΠ° Π½Π° ΠΠ·ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΈΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡ ΡΠ· Π§Π°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π²Π°Π½ ΡΠ΅Π³Π°, 467 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π½ΠΎ ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π§ΠΈΠ½ ΠΠ·ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΈΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π‘Π²Π΅ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠ΅, 473 ΠΠΠΠΠ 3 Π‘ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ»ΡΠΆΠ°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° Π½Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 1 ΠΠΎΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄Π΅ΠΆΠ΄Π° Π½Π° Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΡ, 5 ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈΡΠΈ Π·Π° Π‘Π²Π΅ΡΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΡ ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅, 11 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ Π½Π°ΡΠΎΡΡ, 17 ΠΠΎ Π²Π°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠΎΠΌΠΈΠ΄ΠΈΡΠΈ ΠΊΠ°Π΄Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ»ΡΠΆΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΡ, 23 ΠΠ°Π΄Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ»ΡΠΆΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΡ, ΠΊΠΎ Π²ΡΡΠΈ ΠΡΠΎΡΠΊΠΎΠΌΠΈΠ΄ΠΈΡΡ Π° ΠΊΠΎ ΡΠΈΡΠ° Π·Π°Π°ΠΌΠ²ΠΎΠ½Ρ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Ρ, 28 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΡΠΎΡΠΊΠΎΠΌΠΈΠ΄ΠΈΡΠ° Π½Π° Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡ ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 36 ΠΠ°ΠΊΠΎ Π²Π°Π΄ΠΈΡΠΈ Π΄Π΅Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΡΠΎΡΠΊΠΎΠΌΠΈΠ΄ΠΈΡΠΈ, 41 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ Π½Π° ΠΡΠΎΡΠΊΠΎΠΌΠΈΠ΄ΠΈΡΠΈ Π²Π°Π΄ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ΅ Π·Π° Π‘Π²Π΅ΡΠ΅ Π°Π½ΡΠ΅Π»Π΅, 46 ΠΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π΄Π²Π΅ΡΠΈ Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠ΅, 64 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΡ Π±Π΅Π· ΠΏΠΎΡΡΠ°, 70 ΠΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΌΠ°Π³Π½Π΅ΡΠΎΡΠΎΠ½Π° Π½Π° ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°, 74 Π Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π° Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΡ, 77 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π²Π° ΡΡΠΎΠΏΠ°Ρ `Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΡ Π²ΠΎΡΠΊΡΠ΅ΡΠ΅` ΠΎΠ΄ Π’ΠΎΠΌΠΈΠ½Π΅ Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΎΠ΄Π°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΡ Π΅, 85 Π§ΠΈΡΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ `Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΡ Π²ΠΎΡΠΊΡΠ΅ΡΠ΅` Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠΊΡΡΠ° Π΄ΠΎ Π‘ΠΏΠ°ΡΠΎΠ²Π΄Π°Π½Π°, 87 ΠΠ»Π°ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΠ· ΠΠΊΡΠΎΠΈΡ Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠΈΠ½Π΅ΡΠ° Π·Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΈ Π΄Π°Π½, 93 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ ΠΠ»Π°ΠΆΠ΅Π½Π΅ Π½Π° ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 100 ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π΄Π²Π΅ΡΠΈ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡ Π·Π° ΠΠ°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π²Ρ ΠΎΠ΄, 105 Π ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ `ΠΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ...`, 112 ΠΠ΅ΠΊΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Π½Π° ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π‘Π²ΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΎΠΆΠ΅ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΡ ΡΠ· ΡΠ΅ΡΠΈ: ΠΠ»Π°Π³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ Π³ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡ...,Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΡΠ³Ρ ΡΠ· ΡΠ΅ΡΠΈ: ΠΠ»Π°Π³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ ΡΠ΅ΡΠΈ...ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π½ΠΎ, 114 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ Π½Π΅ ΠΈΠ·ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠΆΠ΅ Ρ Π΅ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠΈ, 120 Π ΠΏΡΠΎΠ·Π±Π°ΠΌΠ° Π½Π° ΠΌΠ°Π»ΠΎΡ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠΆΠ΅ Ρ Π΅ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠΈ, 126 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ Ρ ΡΠΎΠΊΡ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, 130 Π ΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΈΡ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΊΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π½Π° ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 139 ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΠΌΠΈΠ½ Π½Π° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Ρ ΠΎΠ΄Ρ ΠΈ Π½Π° Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅, 152 ΠΠ°Π΄ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠΈ Π°Π½ΡΠΈΠΌΠΈΠ½Ρ Π½Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 157 ΠΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ ΠΠ°Π½ΠΎΠ½Π° Π΅Π²Ρ Π°ΡΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ°, 168 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ Π½Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ Π΄Π° ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π½Π° Π‘Π²Π΅ΡΠ΅ Π΄Π°ΡΠΎΠ²Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈ ` ΠΡΠΈΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅`, 175 ΠΠ½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ `Π’Π²ΠΎΡΠ° ΠΎΠ΄ Π’Π²ΠΎΡΠΈΡ `, 189 Π§ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΠΊΠ° ΠΊΡΡΡΠ° ΡΠ° ΠΏΡΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΄ΠΈΡΠΊΠΎΡΠΎΠΌ Π½Π°Π΄ Π°Π½ΡΠΈΠΌΠΈΠ½ΡΠΎΠΌ ΡΠ· ΡΠ΅ΡΠΈ: `Π’Π²ΠΎΡΠ° ΠΎΠ΄ Π’Π²ΠΎΡΠΈΡ `, 195 ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ·Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΠ³Π½Π΅ΡΠ° Π½Π° `Π‘Π²ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ`, 201 Π ΠΊΠ»Π΅ΡΠ°ΡΡ Π½Π° ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ°ΡΠΎΠ²Π°, 206 ΠΠ»Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΠ³Π½Π΅ΡΠΎΠΌ, 212 ΠΠ΄ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ³Π½Π΅ΡΠ° ΡΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡ , 219 ΠΠ° Π»ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π½Π° ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° Π΄ΠΈΡΠΊΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΡ Π’Π΅Π»ΠΎ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΎ, 225 ΠΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π»Π°Π½Π° Π°Π½ΡΠΈΠΌΠΈΠ½ΡΠ½ΠΎΠΌ Π³ΡΠ±ΠΎΠΌ - ΠΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΡΠ·ΡΠΎΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠ½Π° ΠΈ Π°Π½ΡΠΈΠΌΠΈΠ½ΡΠ°, 235 Π¨ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈ `Π‘ΠΎ ΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠΌ ΠΠΎΠΆΡΠΈΠΌ`, 253 ΠΠ·Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΡ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ `ΠΈ ΡΡΠ±ΠΎΠ²ΠΈΡΡ` Ρ `Π‘ΠΎ ΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠΌ ΠΠΎΠΆΡΠΈΠΌ` Π½Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 262 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΊΠ°Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈΠΌΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ, Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ° ΠΌΠ°Π»ΠΎ, 267 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΡΠ΅Π±Π° Π±ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠ³ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 272 Π ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΎΡΠΏΡΡΡΡ, 277 ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ ΠΏΠ΅Π²Π° `ΠΠ° ΠΈΡΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡΡΡΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π° ΠΌΠΎΡΠ°...`, 284 `ΠΠ·ΠΈΡΠΈΡΠ΅...` ΠΈΠ»ΠΈ `ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΠΈΡΠ΅` Π½Π° ΠΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 286 ΠΠΎΠ΄ΠΈΡΡΡΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΊΠ»Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ³Π½Π΅Ρ ΠΏΡΠΈ `Π‘Π²ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌ` Π½Π° ΠΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 293 ΠΠΠΠΠ’ΠΠ Π¨ΡΠ° ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π° Π·Π½Π° ΠΊΠ°Π½Π΄ΠΈΠ΄Π°Ρ Π·Π° ΡΡΠ΅ΡΠ° - ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, 297 ΠΠΎΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ ΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠ° ΡΡΠ΅ΡΠ° Π½Π° Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 322 ΠΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈ Π·Π° Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΏΠΎΡΠΌΠΎΠ²Π΅ Ρ Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ, 325 ΠΠΊΡΠΎΡΡΠΈΡ Ρ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ Π‘ΡΠ±ΡΠ°ΠΊΠ°, 330 Π‘Π»ΡΠΆΠ±Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°Π½ΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π²ΠΈΡΠΊΠΎΠ³, ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, 344 ΠΠ΅Π²ΠΈΡ - ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠΎΠ°Π½ΠΈΠΊΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π²ΠΈΡΠΊΠΎΠ³, 360 ΠΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° `ΠΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°` Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°Π½Π° ΡΡΠ±ΡΠΈΠΊΠ° `ΠΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ`, 381