Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
1-25 od 28 rezultata
1-25 od 28 rezultata
Prati pretragu "Nemacki jezik WIR 4"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Izbačen Sajt
www.e-trafika.rs
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
-
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Ovo su case sa alkoholisanja u Nemackoj za vreme svetskog fudbalskog prvenstva Rusija 2018 (tj. za vreme prenosenja meceva; gde su se Nemci posteno obrukali; videcemo sta ce uraditi 2024. kao domacini). Izdavao ih je zvanicni fudbalski savez Nemacke (DFB - Deutscher Fussball-Bund). Imaju cak i zastitni logo/srebrnu nalepnicu. Case postoje u dva motiva: Levo i desno: godine kad je Nemacka (tj. mahom Zapadna Nemacka - West Germany) osvajala evropske i svetske kupove (od 1954. do 2014. ) U sredini: `Teamgeist. Wir leben dich` i 4 zlatne zvezdice (simbolizuju 4 puta osvojeno svetsko prvenstvo) Case su od tvrde plastike, zapremine 0,4l. Cena je za 1 casu. Sve case je potrebno po prijemu oprati. Iskoristite ovu priliku, usteo sam vam postarinu iz Nemacke : ) (plus eventualno cimanje oko carine) U vezi slanja ovog predmeta. . . MOGUCE JE. . . ali ako cete da doplatite za pakovanje (ima neka tuba/tvrdo pakovanje, u Posti mislim da kosta 100 i nesto dinara).
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
OBRAΔUN za srebrnu Medalju za hrabrost. Formular je dvojeziΔan - hrvatski i nemaΔki jezik. Izdat je Heinrichu Niedermeieru 23. 4. 1944. Sa ljubiΔastim okruglim peΔatom NemaΔkog ratnog vazduhoplovstva. Originalni potpis zapovjednika. VeliΔina dokumneta 20,5x22.5 cm.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Mandic, Ranko. Beograd 2006. 132 pp., color illus. Kratki tekstovi na 4 jezika: engleski, albanksi, srpski i nemaΔki. OgraniΔeno numerisano izdanje.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Retke edicije tzv. minijatura Δuveni BokaΔov klasik DEKAMERON raΔen u dva kompletiΔa sa zaΕ‘titnim ilustrovanim kutijama, NEMAΔI JEZIK, koΕΎni povez , zlatotisak , izdanje iz 1972.godine. Veoma dekorativno i upeΔatljivo format svake knjiΕΎice 4 x 6 cm dimenzije kutije 10 x 5 x 6 cm
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Istorija motociklizma - stare nemacke karte iz 1989 godine . Ima ih 32 + 4 indeksne , na svakoj je prikazan po jedan motocikl i opis na nemackom jeziku .
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Temerinska Ε‘tedionica d.d. Trodelna tj. sa svim tekstovima na srpskom, maΔarskom i nemaΔkom jeziku. Izdata u Temerinu 12. juna 1921. Veliki format, sa 4 kupona na maΔarskom jeziku u prilogu.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
IzdavaΔ: GrafiΔki zavod, Titograd Edicija: Ilustrovani priruΔnici stranih jezika - dvojeziΔke slikovnice NemaΔka jeziΔka serija, komplet 1-6 Povez: mek Broj strana: 192 (6 x 32) Veoma dobro oΔuvane. 1. Aladdins Wunderlampe (Aladinova Δudotvorna svetiljka) 2. Der Wunderbare Ring (Δarobni prsten) 3. Sindbad der Seefahrer (Sindbad Moreplovac) 4. RΓΌbezahl (Ribecal) 5. Die Geschichte von Kali Stork (PriΔa o kalifu Rodi) 6. Bulemanns Haus (Bulemanova kuΔa) (K-48)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Jugoslovenska Revija, Beograd, 1987, dvobroj 3 i 4 SPECIJAL u potpunosti na engleskom jeziku posveΔen Univerzijadi u Zagrebu (na str 3 piΕ‘e da su objavili i verzije na ruskom, Ε‘panskom, francuskom i nemaΔkom) REVIEW (or Yugoslav REVIEW) Yugoslav Illustrated Magazine mek povez, latinica, oko 21 x 27,5 cm, 48 strana sa koricama, beneficirana publikacija bez istaknute cene (promotivni materijal) stanje vrlo dobro na odliΔno; - - - - Pogledajte na Kupindu i ostale moje ponude vezane za razne SPORTOVE: http://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=gsportrazno&CeleReci=1&UNaslovu=0&Prodavac=guglajkan Za pretragu: Zagi, Zagreb, Jugoslavija, broΕ‘ura, prospekt, promo materjal, kao Δasopis tj magazin tj revija, kao revijalna Ε‘tampa, Gsportrazno,
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Π‘Π ΠΠ‘ΠΠ Π¦ΠΠ Π‘ΠΠ ΠΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ‘Π’ΠΠ `Π₯ΠΠΠΠΠΠΠ ` G R E C E Printed in ITALY ΠΠ Π§ΠΠ Π ΠΠΠΠΠΠΠΠΠ¦Π + 4 ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Ρ Π±ΠΎΡΠΈ !!! + 2 ΡΡΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π½Π° ΠΏΠΎΠ»Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ !!! Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Ρ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° !!! ΠΠ°ΠΆΡΠ° !!! ΠΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ (Π»Π΅Π²Π° ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° ΡΠ°Π·Π³Π»Π΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅) ΡΠ½ΠΈΠΌΡΠ΅Π½ΠΎ 5 Π‘ΠΠΠ¨Π’ΠΠΠΠΠ, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π°ΠΏΡΠΎΠ»ΡΡΠ½Π° Π ΠΠ’ΠΠΠ‘Π’ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ½ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΡ Π½Π° ΡΠ°Π·Π³Π»Π΅Π΄Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° !!! Π’Π΅ΠΊΡΡ Π½Π° Π³ΡΡΠΊΠΎΠΌ, Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΎ, ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ ***** ............................................................ ΠΠ Π§ΠΠ Π ΠΠΠΠΠΠΠΠΠ¦Π ΠΠΠΠ ΠΠ£Π’ΠΠΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠ¨ΠΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠ¦ΠΠΠ ΠΠΠ Π€ΠΠΠ’ ΠΠΠΠΠΠ¦ΠΠΠΠΠ Π‘ΠΠ, 1980 ΠΠΊΡΡΡΠ° ******* dspljk60
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Stanje kao na fotografijma. 49cm x 69cm Die bleierne Zeit (sh. Olovno vrijeme) je zapadnonjemaΔki igrani film snimljen 1981. godine u reΕΎiji Margarethe von Trotta, poznat kao jedno od najvaΕΎnijih ostvarenja Nove njemaΔke kinematografije, odnosno kao politiΔki angaΕΎiranih filmova svog doba. Po ΕΎanru je mjeΕ‘avina drame i trilera, a scenarij je inspiriran stvarnim ΕΎivotom Gudrun Ensslin, feministiΔke novinarke koja je 1970-ih postala jednim od osnivaΔa radikalno lijeve teroristiΔke organizacije Frakcija crvene armije (RAF). Njen fiktivni ekvivalent u filmu tumaΔi Barbara Sukowa, a zbivanja se prikazuju iz perspektive njene sestre (temeljene na Christine Ensslin) koju u filmu tumaΔi Jutta Lampe i koja pokuΕ‘ava pomiriti svoje sestrinske osjeΔaje sa odbijanjem da se poput nje radikalizira. Die blierne Zeit je premijerno prikazan na venecijanskoj Mostri gdje je osvojio Zlatni lav. Film je prikazan u cijelom nizu zemalja pod naslovom Olovne godine, a zahvaljujuΔi tome se taj izraz poΔeo koristiti za opisivanje ere politiΔkog ekstremizma, nasilja i pojaΔane represije 1970-ih. Jutta Lampe - Juliane Barbara Sukowa - Marianne RΓΌdiger Vogler - Wolfgang ReΕΎija Margarethe von Trotta Producent Eberhard Junkersdorf Scenario Margarethe von Trotta Uloge Jutta Lampe: Barbara Sukowa Julia Biedermann Ina Robinski RΓΌdiger Vogler Muzika Nicolas Economou Fotografija Franz Rath MontaΕΎa Dagmar Hirtz Datum(i) premijere 4. septembar 1981 (Venecija) Trajanje 106 min. Zemlja Zapadna NjemaΔka Jezik njemaΔki Originalan filmski plakat
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
PROMO FOTOGRAFIJA SA AUTOGRAMOM Ε ARLA AZNAVURA IZ 1966.G. Poslata 17. V 1966. godina Crno bela fotografija 12 x 9 cm Ε arl Aznavur ( 1924 β 2018) bio je francuski kompozitor, pesnik i glumac jermenskog porekla. Poznat je po jedinstvenom tenoru koji sa lakoΔom postiΕΎe i najdublje i najviΕ‘e tonove i po melanholiΔnoj boji glasa. Glumio je u preko 60 filmova, komponovao oko 1.000 pesama (ukljuΔujuΔi i oko 150 na engleskom, 100 na italijanskom, 70 na Ε‘panskom i oko 50 na nemaΔkom jeziku) i prodao preko 100 miliona nosaΔa zvuka. Njegova karijera je uhvatila zalet kada ga je primetila Edit Pjaf i pozvala da ide sa njom na turneju po Francuskoj i Americi. U SAD ga Δesto nazivaju βfrancuskim Frenkom Sinatromβ, koji kao i on najviΕ‘e peva o ljubavi. PevajuΔi na mnogim jezicima (francuskom, engleskom, italijanskom, Ε‘panskom, nemaΔkom, ruskom, jermenskom i portugalskom), sa lakoΔom je nastupao na svim velikim dogaΔajima Ε‘irom sveta. Sedamdestih godina proΕ‘log veka postigao je veliki uspeh u Ujedinjenom Kraljevstvu sa pesmom βSheβ (βOnaβ), koja je bila u samom vrhu svih lista najpopularnijih pesama. Tokom 1978. odrΕΎao je koncerte u Beogradu i NiΕ‘u.[4] Aznavur se oprobao i kao glumac u preko 60 filmskih ostvarenja. 1960. godine je igrao glavnu ulogu u filmu βPucajte na pijanistuβ. TakoΔe je glumio u filmu iz 1974. godine βDeset malih crnacaβ, pa ostvario sporednu ulogu u nemaΔkom filmu βLimeni bubanjβ, dobitniku Oskara za najbolji strani film 1979. godine. 2002. godine je igrao jednu od glavnih uloga u filmu βAraratβ, koji se bavi genocidom Turske nad Jermenima. Ε arlu Aznavuru je dodeljena titula oficira (Officier) Legije Δasti 1997. godine.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Backe Backe Kuchen Autor: Bull, Bruno Horst Slikovnica na nemaΔkom jeziku. IzdavaΔ: Carlsen Verlag Godina: 1982 Broj strana: 16 debelih kartonskih Tvrdi povez Biblioteka: Ocena: 4. Vidi slike. SkladiΕ‘te: TR/1 TeΕΎina: 200 grama NOVI CENOVNIK poΕ‘te za preporuΔenu tiskovinu od 01.04.2021. godine. 21-50 gr-85 dinara 51-100 gr - 92 dinara 101-250 gr - 102 dinara 251-500 gr β 133 dinara 501-1000gr - 144 dinara 1001-2000 gr - 175 dinara Za tiskovine mase preko 2000 g uz zakljuΔen ugovor, na svakih 1000 g ili deo od 1000 g 15,00 +60,00 za celu poΕ‘iljku U SLUΔAJU KUPOVINE VIΕ E ARTIKLA MOGUΔ POPUST OD 10 DO 20 POSTO. DOGOVOR PUTEM PORUKE NA KUPINDO. Pogledajte ostale moje aukcije na Kupindo http://www.kupindo.com/Clan/Ljubab/SpisakPredmeta Pogledajte ostale moje aukcije na Limundo http://www.limundo.com/Clan/Ljubab/SpisakAukcija
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Weihnachtszeit - frohe Zeit! Stara BoΕΎiΔna slikovnica na nemaΔkom jeziku. IzdavaΔ: Pestalozzi Verlag Godina: 1966 Broj strana: 10 debelih kartonskih Tvrdi povez Biblioteka: SkladiΕ‘te: DU16 Ocena: 4. Vidi slike. TeΕΎina: 200 grama NOVI CENOVNIK poΕ‘te za preporuΔenu tiskovinu od 01.04.2021. godine. 21-50 gr-85 dinara 51-100 gr - 92 dinara 101-250 gr - 102 dinara 251-500 gr β 133 dinara 501-1000gr - 144 dinara 1001-2000 gr - 175 dinara Za tiskovine mase preko 2000 g uz zakljuΔen ugovor, na svakih 1000 g ili deo od 1000 g 15,00 +60,00 za celu poΕ‘iljku U SLUΔAJU KUPOVINE VIΕ E ARTIKLA MOGUΔ POPUST OD 10 DO 20 POSTO. DOGOVOR PUTEM PORUKE NA KUPINDO. Pogledajte ostale moje aukcije na Kupindo http://www.kupindo.com/Clan/Ljubab/SpisakPredmeta Pogledajte ostale moje aukcije na Limundo http://www.limundo.com/Clan/Ljubab/SpisakAukcija
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Kleiner Hase, groΓer LΓΆwe Mali zec, veliki lav Slikovnica na nemaΔkom jeziku. IzdavaΔ: Pestalozzi Verlag, Wien Godina: 1984 Broj strana: 8 debelih kartonskih Tvrdi povez Biblioteka: Ocena: 4+. Vidi slike. SkladiΕ‘te: TR/1 TeΕΎina: 120 grama NOVI CENOVNIK poΕ‘te za preporuΔenu tiskovinu od 01.04.2021. godine. 21-50 gr-85 dinara 51-100 gr - 92 dinara 101-250 gr - 102 dinara 251-500 gr β 133 dinara 501-1000gr - 144 dinara 1001-2000 gr - 175 dinara Za tiskovine mase preko 2000 g uz zakljuΔen ugovor, na svakih 1000 g ili deo od 1000 g 15,00 +60,00 za celu poΕ‘iljku U SLUΔAJU KUPOVINE VIΕ E ARTIKLA MOGUΔ POPUST OD 10 DO 20 POSTO. DOGOVOR PUTEM PORUKE NA KUPINDO. Pogledajte ostale moje aukcije na Kupindo http://www.kupindo.com/Clan/Ljubab/SpisakPredmeta Pogledajte ostale moje aukcije na Limundo http://www.limundo.com/Clan/Ljubab/SpisakAukcija
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
AUGUST RAPPSILBER - Ukrasna Δinija (1880-1886) Na poleΔinu je naknadno zalepljena uzica za kaΔenje Δinije na zid. Natpis pri obodu tanjira, goticom: `Unser tΓ€glich Brod gibs uns heute` Ε‘to je deo molitve OΔenaΕ‘, koji u varijanti ove molitve na srpskom jeziku glasi: `Π₯ΡΠ΅Π± Π½Π°Ρ Π½Π°ΡΡΡΠ½ΠΈ Π΄Π°Ρ Π½Π°ΠΌ Π΄Π°Π½Π°Ρ` Dimenzije DuΕΎina: 27 cm Ε irina: 26 cm Visina: 4 cm TeΕΎina: 490 g Na unutraΕ‘njoj strani ivice dva sitna oΕ‘teΔenja glazure, na unutraΕ‘njoj strani ivice jedno i jedno mesto na kojem nedostaje glazura, Ε‘to deluje da je greΕ‘ka u proizvodnji - vidljivo je na kolaΕΎ-slikama. Ε½ig na dnu: (Inicijali) A. R. (za August Rappsilber, ispod orla raΕ‘irenih krila s krunom, i skiptrom i Ε‘arom u kandΕΎama β Ε‘ar, kugla na Δijem vrhu se nalazi krst, hriΕ‘Δanski simbol autoriteta koji se koristi od srednjeg veka, simbolizuje Hristovu vladavinu nad svetom). βPorzellanfabrik August Rappsilber O.H.G.β (kasnije βKΓΆnigszelt A.G.β) koristila je ΕΎig od 1880. do 1886. godine. Kompaniju βPorzellanfabrik Silber & Comp.β u nemaΔkom gradu KΓΆnigszelt (Kenigscelt, danas Jaworzyna ΕlΔ ska u Poljskoj) osnovao je biznismen i graΔevinar Silber (Zilber) 1860. godine. KΓΆnigszelt (Kraljevski Ε‘ator) je dobio ime jer se smatralo da je negde u tom podruΔju bio postavljen Ε‘ator Fridriha Velikog 1761. godine, tokom SedmogodiΕ‘njeg rata. Silber je mesto za fabriku izabrao zbog bogatih nalaziΕ‘ta gline i uglja u okolini. PoΕ‘to su troΕ‘kovi proizvodnje bili veoma niski, fabrika je bila u stanju da proizvodi mnogo jeftinije nego druge kompanije, i postala je interesantna za investitore. 1871. Silber je dobio unosnu ponudu da proda posao, i 1872. godine fabriku su preuzeli C. Heckmann i August Rappsilber, i nastavili sa proizvodnjom istog asortimana. Heckmann se pridruΕΎio Rappsilberu samo kao investitor, i uskoro je odluΔio da proda svoj udeo. Rappsilber je 1878. godine nastavio samostalno i fabrika je promenila ime u βPorzellanfabrik August Rappsilber O.H.G.β.Kako je u kratkom vremenu postignut odliΔan uspeh, kompanija je zapala za oko Dr. Gustavu Struppu, glavnom dirktoru investicione grupe βStrupp-Konzernβ. 1886. godine fabrika je prodata koncernu Strupp i registrovana kao akcionarsko druΕ‘tvo: βPorzellanfabrik KΓΆnigszelt A.G.β To je omoguΔilo kompaniji Lorenza Hutschenreuthera da kupovinom akcija postane veΔinski vlasnik 1905. godine. Paleta proizoda je promenjena, s teΕΎiΕ‘tem na kvalitetnijem posuΔu koje se proizvodilo i za izvoz. Postrojenja su proΕ‘irena i poveΔan broj radnika, koji je 1913. godine dostigao 670 zaposlenih. I Svetski rat nije zaustavio proces Ε‘irenja i 1922. godine fabrika je imala 850 radnika, a 1930. godine viΕ‘e od 1000. 1937. godine broj zaposlenih je pao na oko 800, uglavnom zbog optimizacije rada i uvoΔenja nove tehnologije. Taj broj je ostao relativno konstantan Δak i tokom rata, iako je rad fabrike povremeno zaustavljan na kratko vreme. Pred kraj rata βHutschenreuther A.G.β prodao je svoje akcije kompaniji βPorzellanfabrik Kahlaβ. Posle 1945. godine fabrika je ostala na poljskoj teritoriji i svi nemaΔki radnici morali su da je napuste. 1951. godine fabrika je preimenovana u βZakΕady Porcelany StoΕowej `Jaworzyna` ΕlΔ skaβ, objekti fabrike su proΕ‘ireni i tehnologija modernizovana, naroΔito tokom 1956. godine. Godinu dana kasnije fabrika je postala akcionarsko druΕ‘tvo, pod imenom βZakΕady Porcelany StoΕowej `Karolina` SpΓ³Εka z o.o.β. Narednih godina provedena je obimna modernizacija: peΔi na ugalj zamenjene su gasnim peΔima, instalirana je specijalna elektriΔna tunelska peΔ za peΔenje nadglazurne dekoracije, ruΔno livenje zamenjeno je mehaniΔkim, dugotrajno Ε‘tampanje pomoΔu ΔeliΔnih ploΔa zamenjeno sito-Ε‘tampom. Proces proizvodnje stalno je usavrΕ‘avan tokom 70-ih, 80-ih i 90-ih godina Ε‘to je imalo za rezultat izvanredan kvalitet po kojem je fabrika poznata i danas. (123/18-46/151-kp/1438)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Biblioteka grada- Beograd TuristiΔka Ε‘tampa - Beograd nepoznata godina izdanja nova... Beta VukanoviΔ (Bamberg, 18. april 1872 β Beograd, 31. oktobar 1972) je bila srpska slikarka koja je pripadala impresionizmu.[1] Kasnija dela su bila realistiΔka ali je uvek zadrΕΎala impresionistiΔku paletu. Rodila se 18. aprila 1872. godine u Bambergu, u NemaΔkoj, kao Babet Bahmajer (nem. Babette Bachmayer). Posle zavrΕ‘etka osnovne Ε‘kole i ViΕ‘e ΕΎenske Ε‘kole upisala se 1890. godine na privatnu slikarsku Ε‘kolu Karla Mara i Anton AΕΎbea u Minhenu. U ateljeu je upoznala Ristu VukanoviΔa i u njemu su se venΔali 1898. godine.[2] Umesto na svadbeno putovanje, otputovali su za Beograd, za koga su joj prijatelji priΔali da je mali grad, u kojem ne postoji interesovanje za umetnost.[3] U Beograd su stigli na leto 1898. godine. U vreme njihovog dolaska, prestonica je prerastala iz orijentalne varoΕ‘i u evropski grad. Da bi oΕΎiveo umetnost, braΔni par je pokrenuo niz akcija. Iste godine osnovali su UdruΕΎenje srpskih umetnika za plastiΔne umetnosti i muziku, koje je trajalo pet godina.[4] Te 1898. godine Beta je prvi put izlagala, zajedno sa muΕΎem i vajarom Simeonom RoksandiΔem u Beogradu, u sali Narodne skupΕ‘tine, do koje su slike dopremili na taljigama, preko turske kaldrme, sami ukucavali eksere i na zidove kaΔili slike.[4] Na izloΕΎbu je doΕ‘ao i kralj Milan ObrenoviΔ, veliki poΕ‘tovalac umetnosti i kolekcionar, koji ih je pozvao da izlaΕΎu i u dvoru.[5] IzloΕΎba u dvoru je ostvarena 1900. godine. Tom prilikom je kralj Milan otkupio sliku Riste VukanoviΔa βDahijeβ, a suma za koju je otkupljena je bila dovoljna za kupovinu zemljiΕ‘ta na Dunavskoj padini, na uglu ulica Gospodar Jovanove i Kapetan MiΕ‘ine, gde su kasnije sagradili sebi kuΔu.[6] Godine 1899. braΔni par je dobio dozvolu od Ministarstva prosvete da nasledi prvu srpsku slikarsko-crtaΔku Ε‘kolu od njenog osnivaΔa Kirila Kutlika, posle njegove smrti. PedagoΕ‘ki rad je zapoΔela 1900. godine. PoΕ‘to su promenili dve adrese, VukanoviΔi su Ε‘kolu uselili u svoju kuΔu u Kapetan-MiΕ‘inoj 13.[7] KuΔa, sa izmenjenom fasadom, joΕ‘ uvek postoji i od 1984. godine je spomenik kulture Beograda. Projektovao je Milan KapetanoviΔ, projektant jugoslovenskog paviljona na Svetskoj izloΕΎbi u Parizu. U kuΔi su napravljena Δetiri velika ateljea. Od svega je bila najlepΕ‘a fasada kuΔe, na kojoj je iznad glavnog ulaza, Beta naslikala βTri muzeβ - muzika, slikarstvo i igra, simboliΔno predstavljenih, u obliku tri lepe ΕΎene, oko kojih su na stubiΔima bili cvetovi plavih perunika i Ε‘areno paunovo perje. Fasada, zajedno sa ovim radom je uniΕ‘tena u bombardovanju tokom Drugog svetskog rata, a kao jedina uspomena na fasadu je ostala samo razglednica u izdanju βGece Konaβ.[8] U katalogu Zavoda za zaΕ‘titu spomenika kulture Beograda navodi se meΔutim da je ova dekoracija, slikana u tehnici freskoslikarstva, izgubljena prilikom izmena i pregradnje zgrade tridesetih godina XX veka.[9] Slikarska Ε‘kola je radila od 1902. do 1905. godine.[10] Rista je vodio muΕ‘ko, a Beta ΕΎensko odeljenje Ε‘kole, a kasnije su im se pridruΕΎili slikar Marko Murat i vajar ΔorΔe JovanoviΔ.[4] Cilj Ε‘kole je bio da pripremi buduΔe polaznike stranih slikarskih akademija, ali i uΔitelje crtanja za gimnazije i viΕ‘e ΕΎenske Ε‘kole.[11] Ε kola je 1905. godine prerasla u UmetniΔko-zanatsku Ε‘kolu, kada je premeΕ‘tena u ulicu Kralja Petra, a kasnije u Kraljevsku umetniΔku Ε‘kolu,[12] u kojoj je Beta VukanoviΔ takoΔe predavala crtanje i akvarelisanje (akvarel).[13]. Iz nje su izaΕ‘le generacije impresionista.[4] Jedna od prvih slika koje je Beta naslikala u Srbiji je bila βKrsna slavaβ, tema svojstvena srpskom narodu. Tom slikom je uspela da spoji svoje minhensko obrazovanje i oseΔanja prema Srbiji. Slika je bila izloΕΎena i nagraΔena na Svetskoj izloΕΎbi u Parizu 1900,[5] na kojoj se predstavila sa svojim muΕΎem, pod prezimenom VukanoviΔi.[4] UΔestvovali su u osnivanju DruΕ‘tva srpskih umetnika βLadaβ 1904. godine,[4] povodom stogodiΕ‘njice Prvog srpskog ustanka. Redovno su izlagali na izloΕΎbama ovog druΕ‘tva.[4] Godine 1958. je izabrana za doΕΎivotnog poΔasnog predsednika βLadeβ.[14] Radila je kao dobrovoljna bolniΔarka, prvo u Balkanskim ratovima. Zbog znanja stranih jezika, asistirala je stranim lekarima. NagraΔena je Ordenom za negu ranjenika i bolesnika (1912) i Medaljom za usluge Crvenom krstu Srbije (1913).[14][8] Kad je poΔeo Prvi svetski rat, Rista se teΕ‘ko razboleo. Pored njega je u bolnici negovala i ranjenike. S srpskom vojskom supruΕΎnici su otiΕ‘li su na jug, do Soluna, a zatim su s grupom ranjenika u Marselj (Francuska). Iz tog perioda su saΔuvana dva njena akvarela: francuski vojnici iz afriΔkih jedinica 1915. godine i predeo iz Marselja (1916). Obe slike se sada nalaze u Vojnom muzeju u Beogradu.[8] Kako je Narodna banka Srbije dobrom emisionom politikom uspela da oΔuva poverenje u vrednost dinara, Δak i tokom rata, suoΔila se sa problemom nedovoljne koliΔine novca u opticaju.[15] Beta je izradila nacrt za ratnu novΔanicu od 50 dinara, Δija je prva partija izdata marta 1915. godine u Parizu.[16] Ukupno je izdato 1.025.000 primeraka i nije zabeleΕΎen nijedan falsifikat.[17] MeΔutim, poΕ‘to je izraΔena na brzinu, loΕ‘om bojom i imala greΕ‘ke u natpisu,[18] naiΕ‘la je na veliki otpor u narodu, koji joj je zbog loΕ‘eg izgleda nadenuo ime βratna novΔanicaβ ili βpegavacβ, pa je Narodna banka odluΔila da obustavi dalje puΕ‘tanje u promet i veΔ iste godine je povuΔena iz opticaja.[16] Danas se svrstava meΔu numizmatiΔki najvrednije srpske novΔanice.[18] Pismo i ragglednica Bete VukanoviΔ UroΕ‘u PrediΔu, deo Zbirke UroΕ‘a PrediΔa u Adligatu Rista je radio kao inspektor u viΕ‘e mesta u Francuskoj, u srpskim srednjim Ε‘kolama, otvorenih za decu iz Srbije pogoΔenu ratom. Preminuo je poΔetkom 1918. godine i sahranjen na vojniΔkom groblju u Tijeu, gde mu je Beta podigla spomenik, i grob redovno poseΔivala.[4] Nakon rata se vratila u zemlju. Stigla je s poslednjim transportom izbeglica, 1919. godine. KuΔa u kojoj su ΕΎiveli pre rata, bila je oΕ‘teΔena. Kako nije ΕΎelela da se vrati u βporuΕ‘enu i pokradenuβ kuΔu, prodala ju je Milutinu StanojeviΔu, generalnom konzulu japanskog konzulata.[19] Ε½ivela je u Domu uΔenica u Beogradu, gde je radila kao nastavnik crtanja. A kasnije je dobila atelje u zgradi KolarΔevog narodnog univerziteta.[8] Ubrzo je osnovala UdruΕΎenje likovnih umetnika u Beogradu (1919), a 1921. godine je postala nastavnik u UmetniΔkoj Ε‘koli.[3] U Drugom svetskom ratu, odbila je da se uΔlani u pokret βKulturbundβ,[14][3] i koristi sve privilegije koje uz to idu, govoreΔi da sebe smatra Srpkinjom. Slikanje joj je pomoglo da prebrodi bombardovanje i strahote rata.[8] Slikala je i crtala do kraja ΕΎivota. Odlazila je u svoj atelje goto svaki dan, gde je primala posete od 12 do 14 Δasova. Δesto je sedela u obliΕΎnjem parku i beleΕΎila prizore koji bi u njoj pobudili oseΔanja.[8] Dobitnica je nagrade za ΕΎivotno delo 1971. godine. Preminula je 31. oktobra 1972. godine u sto prvoj godini ΕΎivota i sahranjena na Novom groblju u Beogradu
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
411 SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! 81 % Popunjen 152 od 187, fali 35 slicica Tolkinove fantastiΔne povesti Srednjeg sveta nastale su kada je on, kao i mnogi oΔevi, poΔeo da izmiΕ‘lja priΔe za svoje sinove, priΔe koje su polako izrastale u stvarnost Δitavog jednog nepostojeΔeg sveta. A onda se, leta 1930, desilo neΕ‘to presudno za roΔenje jedne od najveΔih knjiga XX veka. βSedeo sam i pregledao Ε‘kolske testove. Jedan uΔenik milostivo je ostavio jednu stranicu praznu, Ε‘to je najbolja stvar koja se moΕΎe dogoditi onome ko pregleda radove. Na tom praznom listu ja sam naΕ‘krabao: βU jednoj rupi u zemlji ΕΎiveo je Hobitβ. Niti sam tada znao niti sad znam zaΕ‘to. U mom sluΔaju uvek su prvo nastajala imena, i ona su pokretala priΔu u mojoj glavi. Na kraju sam samo pomislio da bi bilo dobro da saznam Ε‘ta je to Hobit, i Ε‘ta on radi u toj rupi u zemlji.β Ubrzo je Tolkin nacrtao i mapu sveta u kojem obitavaju Hobiti (tzv. Trorovu mapu), ispisao toponime, a onda se sve to dugo, dugo krΔkalo u njemu. Nekoliko godina potom priΔa je poΔela da se raspliΔe sama od sebe, a pisac je imao oseΔaj ne da izmiΕ‘lja nego da objavljuje priΔu koja βnegdeβ veΔ postoji. Bilo kako bilo, objaΕ‘njenje ko su i Δime se bave Hobiti stiglo je pred engleske Δitaoce 1937. godine, u romanu pod nazivom Hobit. Obimnu trilogiju Gospodar Prstenova - DruΕΎina Prstena, Dve kule i Povratak kralja β Tolkin je pisao od 1936. do 1949. godine. Prva dva dela izaΕ‘la su tek 1954. godine, a treΔi godinu kasnije. Tolkin postaje jedan od najΔitanijih pisaca svog vremena, a zanimanje za Gospodara Prstenova ne jenjava. Mnogo je rasprava napisano o tome Ε‘ta je Tolkin hteo da kaΕΎe svojim delom, i da li je, s obzirom na vreme nastanka romana, stvarajuΔi likove zlih Orka mislio na naciste ili na komuniste. Osim u politiΔkom, Gospodara Prstenova tumaΔili su mnogi i u filozofskom, religijskom, kulturoloΕ‘kom, pa Δak i ezoteriΔnom kljuΔu. Tolkin, ratni veteran Prvog svetskog rata koji je u bici na Somi izgubio sve svoje prijatelje, odgovarao im je kako ne podnosi alegoriju niti ga zanimaju knjige βs tezomβ. DΕΎon Ronald Ruel Tolkin (engl. John Ronald Reuel Tolkien; Blumfontejn, 3. januar 1892 β Oksford, 2. septembar 1973) bio je profesor anglosaksonskog jezika na Oksfordskom univerzitetu u periodu od 1925. do 1945. godine, kao i profesor engleskog jezika i knjiΕΎevnosti, takoΔe na Oksfordu, od 1945. do 1959. godine. [1] Bavio se pisanjem epske fantastike, fantastike uopΕ‘te i poezije tokom celog ΕΎivota, i kroz njih je doΕΎiveo meΔunarodnu slavu. Van nauΔnih krugova, najpoznatiji je kao autor romana βGospodar prstenovaβ, zatim njegovog prethodnika, βHobitaβ, kao i velikog broja posthumno izdatih knjiga o istoriji zamiΕ‘ljenog sveta zvanog Arda, najviΕ‘e jednog njenog kontinenta, Srednje zemlje, gde se odigrava radnja ova njegova dva najpoznatija romana. Velika popularnost i uticaj ovih dela su ustoliΔila Tolkina kao oca ΕΎanra moderne epske fantastike. Ε to se tiΔe nauΔnih krugova, bio je cenjeni leksikograf i struΔnjak za anglosaksonski i staronordijski jezik. Bio je Δlan udruΕΎenja pisaca The Inklings i blizak prijatelj K. S. Luisa. Tolkin je roΔen u Blumfontejnu u danaΕ‘njoj JuΕΎnoafriΔkoj Republici, kao sin Artura Tolkina (Arthur Tolkien), engleskog bankara, i Mejbel Tolkin, roΔene Safild (Mabel Tolkien, neΓ© Suffield). VeΔina Tolkinovih predaka po ocu, koliko je poznato, bili su zanatlije. Porodica Tolkin potiΔe iz Saksonije u NemaΔkoj, ali u 18. veku su se morali iseliti iz Saksonije zbog SedmogodiΕ‘njeg rata. Prezime Tolkin je anglicizirano Tollkiehn od nemaΔkog tollkΓΌhn, ludo odvaΕΎan. Lik pod imenom Profesor RaΕ‘bold (Professor Rushbold) u The Notion Club Papers je aluzija na ovo ime. Tolkin je imao samo jednog brata, Hilarija Artura Ruela Tolkina (Hillary Arthur Reuel Tolkien), roΔenog 17. februara 1894. godine.[2] Tolkin se sa svojom majkom, koja se teΕ‘ko nosila sa afriΔkom klimom, vratio u Englesku u treΔoj godini β otac mu je umro u JuΕΎnoj Africi od teΕ‘kog krvarenja u mozgu pre nego Ε‘to im se mogao pridruΕΎiti. PoΕ‘to je on bio jedini Δlan porodice koji je bio zaposlen, ΕΎiveli su sa Mejbelinim roditeljima u Birmingemu neko vreme, ali su uskoro, veΔ 1896, preΕ‘li u Serhol (Sarehole), tada selo u VorikΕ‘iru, a danas deo Birmingema. Mejbel je poduΔavala svoja dva sina i DΕΎon je bio predan uΔenik. NauΔila ga je mnogo o botanici, ali najviΕ‘e su ga zanimali jezici β majka ga je nauΔila osnovama latinskog vrlo rano. NauΔio je da Δita u Δetvrtoj godini, a ubrzo je znao i dobro da piΕ‘e. PohaΔao je Ε kolu kralja Edvarda (King Edwardβs School), Akademiju kralja Filipa (King Phillipβs Academy) i studirao je na Egzeter koledΕΎu u Oksfordu (Exeter College, Oxford). Njegova majka je preΕ‘la u rimokatoliΔku veru, uprkos oΕ‘trim protestima njene porodice. Umrla je od dijabetesa 1904, kada je Tolkinu bilo dvanaest godina, a on je ceo ΕΎivot smatrao da je postala muΔenik za svoju veru, Ε‘to Δe imati veliki uticaj na njegova katoliΔka uverenja. Tolkinova predana vera je bila znaΔajni faktor u prevoΔenju K. S. Luisa u hriΕ‘Δanstvo, a njegova dela sadrΕΎe dosta hriΕ‘Δanske simbolike i vrednosti. BuduΔi siroΔe, odgajio ga je otac Frensis Morgan (Father Francis Morgan) iz Birmingemskog oratorijuma, u delu Birmingema zvanom EdΕΎbaston (Edgbaston), gde je dalje i odrastao. Tamo je upoznao i zaljubio se u Edit Brat (Edith Bratt) (koja Δe kasnije posluΕΎiti kao model za Lutijenu). Uprkos mnogim preprekama, on uspeva da se oΕΎeni njome, svojom prvom i najiskrenijom ljubavi u ΕΎivotu. Tolkin se prikljuΔio britanskoj vojsci tokom Prvog svetskog rata. U tom periodu je video mnoge sadrugove, od kojih su neki bili njegovi najbliΕΎi prijatelji, kako ginu, a on sam je uskoro zavrΕ‘io u bolnici zbog rovovske groznice. Tokom oporavka, poΔinje da piΕ‘e seriju bajki, zasnovanih na prouΔavanju mitologije i folklora, koje naziva βKnjiga izgubljenih priΔaβ (The Book of Lost Tales). ProuΔavaoci njegovih dela kaΕΎu da je rat uticao na njegovo pisanje i to tako Ε‘to je kroz fantaziju nalazio put da pobegne od okrutne realnosti fabrika, maΕ‘ina, puΕ‘aka i bombi 20. veka. Njegovo prvo civilno zaposlenje nakon rata bilo je na Oksfordskom reΔniku engleskog jezika (Oxford English Dictionary), u kojem je, meΔu mnogim drugim, reΔ morΕΎ (engl. walrus) njegov unos. 1920. godine postaje docent za engleski jezik na Univerzitetu u Lidsu (University of Leeds), ali se 1925. vraΔa u Oksford kao profesor anglosaksonskog jezika. 1945. godine prelazi na oksfordski koledΕΎ Merton (Merton College, Oxford), gde postaje profesor engleskog jezika i knjiΕΎevnosti, Ε‘to ostaje sve do penzionisanja 1959. godine. DΕΎon i Edit Tolkin imaju Δetvoro dece: DΕΎona Fransisa Ruela (John Francis Reuel) (1917.), Majkla Hilarija Ruela (Michael Hilary Reuel) (1920), Kristofera Ruela (Christopher Reuel) (1924.) i Prisilu Anu Ruel (Priscilla Anne Reuel) (1929.). Tolkin je umro u Oksfordu 1973. godine, i sahranjen je na groblju Volverkot (Wolvercote Cemetery) kraj svoje ΕΎene Edit, a na nadgrobnom spomeniku su uz njihova imena uklesana i imena Berena i Lutjene, uporeΔujuΔi njihovu ljubav sa najveΔom ljubavnom priΔom Srednje zemlje. Njegova dela Tolkin je uΕΎivao u izmiΕ‘ljanju priΔa da bi zabavio decu. Svake godine je za njih pisao pisma od BoΕΎiΔ Bate i slao im ih za BoΕΎiΔ. Ona su sakupljena i izdata u knjizi pod imenom βPisma od BoΕΎiΔ Bateβ (The Father Christmass Letters). Tolkin nikada nije oΔekivao da Δe njegove priΔe postati popularne. Na nagovor bivΕ‘eg studenta, izdao je knjigu koju je napisao za svoju decu pod naslovom βHobitβ (The Hobbit) 1937. godine. Iako namenjena deci, postala je popularna i kod odrasle ΔitalaΔke publike, i to dovoljno popularna da izdavaΔka kuΔa βAllen & Unwinβ zatraΕΎi od Tolkina da napiΕ‘e nastavak. Ovo je rezultovalo njegovim najpoznatijim delom, koje Δe postati trotomni roman βGospodar prstenovaβ (The Lord of the Rings) (izdat u periodu 1954 β 1955). Tolkinu je trebalo skoro deset godina da napiΕ‘e svoju sagu, tokom kojih je imao svesrdnu podrΕ‘ku prijatelja iz The Inklings, posebno K. S. Luisa, autora poznate serije knjiga o zemlji Narniji. βGospodar prstenovaβ je ubrzo postao veoma popularna knjiga kod mlaΔe populacije 1960-ih, i do danas je ostao u vrhu Δitanosti kao jedno od najpopularnijih dela fantastike XX veka, i prema prodaji i prema ispitivanjima Δitatelja. Tolkin je u poΔetku nameravao da ispriΔa deΔju priΔu sliΔnu βHobituβ, ali ona je ubrzo prerasla u mraΔnije i ozbiljnije delo. Iako direktan nastavak Hobita, obraΔa se starijoj publici, opisujuΔi mnogo dublju i veΔu istoriju Srednje zemlje, Δija Δe se veliΔina i sjaj pokazati tek u posthumno skupljenim rukopisima izdatim u knjizi βSilmarilionβ (The Silmarillion) i drugim knjigama. Tolkin je bio profesionalni filolog i jezici i mitologije koje je prouΔavao ostavili su veliki trag u njegovim delima. Tako su imena Patuljaka iz βHobitaβ potiΔu iz mitova Voluspa (VΓΆluspΓ‘) i Eda (Edda), dok su neki zapleti (npr. kraΔa pehara iz zmajevog legla) uzeti iz epa βBeovulfβ (Beowulf). Tolkin je nastavio da se bavi istorijom Srednje zemlje do svoje smrti. Njegov sin Kristofer Tolkin je uz pomoΔ pisca fantastike Gaja Gavrijela Keja (Guy Gavriel Kay) sredio deo tog materijala i izdao ga u jednom delu pod imenom βSilmarilionβ 1977. godine. Kristofer je nastavio da sreΔuje i izdaje materijal vezan za nastanak Srednjeg sveta, odnosno dela kao Ε‘to su βIstorija Srednje zemljeβ (The History of Middle-earth)` u dvanaest tomova i βNedovrΕ‘ene priΔeβ (Unfinished Tales). Ona sadrΕΎe nedovrΕ‘ene, napuΕ‘tene, alternativne i Δesto kontradiktorne verzije priΔa na kojima je Tolkin radio decenijama, Δesto ih preraΔujuΔi, prepisujuΔi i proΕ‘irujuΔi. Samo je βSilmarilionβ u skladu sa prethodno izdatim romanima, i to samo zahvaljujuΔi Kristoferovoj preradi β iako i on sam kaΕΎe da i dalje ostaju neke nesuglasice. Δak je i βHobitβ ostao delimiΔno neusaglaΕ‘en sa βGospodarom prstenovaβ nakon njegovog izdavanja, iako je mnogo toga izmenjeno i Δak jedno celo poglavlje preraΔeno u drugom izdanju iz 1951. Tolkina je njegov prijatelj K. S. Luis predloΕΎio kao jednog od kandidata za Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost, 1961. godine, ali je taj predlog bio odbijen zbog njegove proze i `njegov naΔin pripovedanja nije na najviΕ‘em nivou`, kako je rekao jedan od Δlanova ΕΎirija Anders Osterling. Te godine nagradu je osvojio Ivo AndriΔ.[3] U univerzitetu Market (Marquette University) u Milvokiju, Viskonsin, SAD Δuvaju se originalni rukopisi βGospodara prstenovaβ i βHobitaβ, dok su u Oksfordu rukopis βSilmarilionaβ i Tolkinovih nauΔnih radova (meΔu kojima i najbolji prevod epa βBeovulfβ na engleski jezik, koji je naΔen tek nedavno, ali je veΔ postao obavezna literatura za studente engleskog jezika i knjiΕΎevnosti u Oksfordu). Jezici Filologija, nauka o jezicima, ostala je Tolkinova najveΔa ljubav tokom celog ΕΎivota. BuduΔi lingvista, stvorio je Δak petnaest veΕ‘taΔkih jezika, od kojih su napoznatija dva vilovnjaΔka iz βGospodara prstenovaβ : kvenija i sindarin. Kasnije je razvio Δitavu kosmogoniju i istoriju Srednje zemlje kao pozadinu za te jezike. Uz ogromno poznavanje anglosaksonskog i drevnog norveΕ‘kog jezika, Tolkin je govorio ili razumeo dosta evropskih jezika, od velΕ‘kog i gelskog do romanskih (francuski, Ε‘panski i italijanski), germanskih (rani oblici nemaΔkog i holandskog kao Ε‘to je stari saksonski) i baltiΔkih i slovenskih (kao Ε‘to su litvanski i ruski, a sa razumevanjem je Δitao i srpski). Od svih jezika koje je znao, najviΕ‘e je voleo finski, koji je nauΔio da bi u originalu mogao proΔitati finski ep Kalevala (Kalevala); govorio je da mu zvuk finskog najviΕ‘e prija. Bibliografija Imena dela su data u originalu, uz naslov na srpskom jeziku, ako je delo prevedeno i izdato na njemu. NauΔni radovi A Middle-English Vocabulary (1922) Sir Gawain and the Green Knight (1924) β sa E. V. Gordonom, anonimno remek-delo srednjoengleske knjiΕΎevnosti Some Contributions to Middle-English Lexicography (1925) The Devilβs Coach Horses (1925) Anacrene Wisse and Hali Meiohad (1929) Sigelwara Land β I & II (1932/1935) The Reeveβs Tale (1934) The Monsters and the Critics (1936) β predavanje, revolucionarna savremena kritika βBeovulfaβ Songs for the Philologistis (1936) On Fairy-Stories (1939) Sir Orfeo (1944) β izdanje srednjovekovne pesme On Fairy-Stories (1947) β esej Ofermod (1953) β uz pesmu The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelmβs Son Ancrene Wisse: The English Text of Ancrene Riwle (1962) English and Welsh (1963) Jerusalem Bible (1966) β pomoΔni prevodilac i leksikograf Proza The Hobbit or There and Back Again (1937) β Hobit ili Tamo i opet natrag The Leaf by Niggle (1945) β Mazalov list β kratka priΔa Farmer Giles of Ham (1949) β Farmer Gil od Buta The Lord of the Rings - Gospodar prstenova The Fellowship of the Ring (1954) β DruΕΎina Prstena The Two Towers (1954) β Dve kule The Return of the King (1955) β Povratak kralja Tree and Leaf (1964) β Drvo i List (O Vilinskim priΔama i Mazalov List uz pesmu Mitopeja) Tolkien on Tolkien (1966) β autobiografija Smith of Wotton Major (1967) β KovaΔ iz Velikog Vutona Poezija Godine oznaΔavaju vreme nastanka, osim ako nije drugaΔije napomenuto. The Battle of the Eastern Field (1911) From the many-willow`d margin of the immemorial Thames (1913) Goblin Feet (1915) The Happy Mariners (1920) The Clerke`s Compleinte (1920) Iumonna Gold Galdre Bewunden (1923) The City of the Gods (1923) The Eadigan Saelidan (1923) Why the Man in the Moon Came Down Too Soon (1923) Enigmala Saxonic - a Nuper Inventa Duo (1923) The Cat and the Fiddle: A Nursery-Rhyme Undone and its Scandalous secret Unlocked (1923) An Evening in Tavrobel (1924) The Lonely Isle (1924) The Princess Ni (1924) Light as Leaf on Lindentree (1925) The Nameless Land (1926) Adventures in Unnatural History and Medieval Metres, being the Freaks of Fisiologus (1927) Progress in Bimble Town (1931) Errantry (1933) FΓriel (1934) The Adventures of Tom Bombadil (1934) Songs for the Philologists sa E. V. Gordonom i dr., izdato 1936. The Dragon`s Visit (1937) Knocking at the Door: Lines induced by sensations when waiting for an answer a the door of an Exalted Academic Person (1937) The Lay of Aotrou and Itroun (1945) The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelm`s Son (1953) Imram (1955) Zbirka The Adventures of Tom Bombadil and Other Verses from the Red Book β Avanture Toma Bombadila i drugi stihovi iz Crvene knjige (1962) Bilbo`s Last Song (1966) Zbirka The Road Goes Ever On izdata (1967) Once upon a time (1965) For W. H. A. (1967) Lay of the Children of HΓΊrin β Ε‘tampana u The Lays of Beleriand (1985) The Lay of Leithian β Ε‘tampana u The Lays of Beleriand (1985) Posthumno izdata dela Prevodi pesama Pearl i Sir Orfeo (1975) The Father Christmas Letters (1976) The Silmarillion β Silmarilion (1977) Pictures by J. R. R. Tolkien (1979) Unfinished Tales of NΓΊmenor and Middle-earth β NezavrΕ‘ene priΔe Numenora i Srednjeg sveta (1980) The Letters of J.R.R. Tolkien (priredili Kristofer Tolkin i Hamfri Karpenter [Humphrey Carpenter]) (1981) The Old English Exodus Text (1981) Finn and Hengest: The Fragment and the Episode (1981) Mr. Bliss (1982) The Monsters and the Critics β zbirka eseja (1983) The History of Middle-Earth: (1983β1996) I The Book of Lost Tales 1 (1983) II The Book of Lost Tales 2 (1984) III The Lays of Beleriand (1985) IV The Shaping of Middle-earth (1986) V The Lost Road and Other Writings (1987) VI The Return of the Shadow (The History of The Lord of the Rings vol. 1) (1988) VII The Treason of Isengard (The History of The Lord of the Rings vol. 2) (1989) VIII The War of the Ring (The History of The Lord of the Rings vol. 3) (1990) IX Sauron Defeated (The History of The Lord of the Rings vol. 4) (1992) X Morgoth`s Ring (The Later Silmarillion vol. 1) (1993) XI The War of the Jewels (The Later Silmarillion vol. 2) (1994) XII The Peoples of Middle-earth (1996) Index (2002) J. R. R. Tolkien: Artist and Illustrator β zbirka Tolkinove umetnosti (1995) Roverandom β [?] (1998) The Children of HΓΊrin - Deca Hurinova (Priredio Kristofer Tolkin, ilustrovao Alan Li) (2007) The Legend of Sigurd and GudrΓΊn (2009) The Fall of Arthur (2013) The Story of Kullervo (2015) The Tale of Beren and Luthien β PriΔa o Berenu i Lutijeni (Priredio Kristofer Tolkin, ilustrovao Alan Li) (2017) The Fall of Gondolin β Pad Gondolina (Priredio Kristofer Tolkin, ilustrovao Alan Li) (2018) Knjige o Tolkinu i njegovom svetu Mali izbor od knjiga koje su napisane o DΕΎ. R. R. Tolkinu i njegovom svetu: J. R. R. Tolkien - A Biography β biografija autora Hamfrija Karpentera [Humphrey Carpenter] (1977) The Complete Guide to Middle-earth β enciklopedijska knjiga Roberta Fostera [Robert Foster] (1978) Journeys of Frodo β atlas βGospodara prstenovaβ autora Barbare StreΔi [Barbara Strachey] (1981) The Atlas of Middle-earth β atlas βGospodara prstenovaβ, βHobitaβ, βSilmarilionaβ i βNezavrΕ‘enih priΔaβ autora Keren Vin Fonstad [Karen Wynn Fonstad] (1991) J. R. R. Tolkien - Author of the Century β T. A. Ε ipi [T. A. Shippey] (2000) The Complete Tolkien Companion - 3rd edition β enciklopedijska knjiga, koja pokriva βGospodara prstenovaβ, βHobitaβ, βSilmarilionβ i βNezavrΕ‘ene priΔeβ, znatno dopunjeno izdanje od prethodna dva, autora DΕΎ. E. A. Tajler [J. E. A. Tyler] Filmovi zasnovani na Tolkinovim knjigama βGospodar prstenovaβ je adaptiran u film iz tri dela (2001, 2002. i 2003), koji je reΕΎirao novozelandski reditelj Piter DΕΎekson [Peter Jackson]. 1978. godine je Ralf BakΕ‘i [Ralph Bakshi] reΕΎirao animirani film (sniman u rotoskop tehnici) koji pokriva otprilike polovinu romana, a Δiji nastavak nije nikada snimljen. 1980. je drugi reditelj, Rankin-Bas [Rankin-Bass], snimio deΔji animirani film koji se ugrubo nastavlja na BakΕ‘ijev, pod nazivom Povratak kralja, a isti reditelj je neΕ‘to ranije (1977) snimio i animirani TV film prema βHobituβ. βHobitβ je adaptiran u filmu iz tri dela: βNeoΔekivano putovanjeβ (2012), βΕ maugova pustoΕ‘enjaβ (2013) i βBitka pet armijaβ (2014), koji je reΕΎirao Piter DΕΎekson. Tolkin je prava za film, scenu i robu βHobitaβ i βGospodara prstenovaβ prodao firmi United Artists 1968. godine, ali oni nikada nisu snimili film, tako da su 1976. prodali prava firmi Tolkien Enterprises. Prava za βSilmarilionβ i dalje pripadaju firmi The J.R.R. Tolkien Estate ltd., koja je u vlasniΕ‘tvu njegovih potomaka. Umetnici Umetnici koji su inspiraciju naΕ‘li u Tolkinovim delima, kao i umetnici koji su oslikali izdanja njegovih dela na srpskom jeziku: Polina Bejns [Pauline Bayens] β Tolkinova omiljena umetnica Inger Edelfeld [Inger Edelfeldt] RodΕΎer Garland [Roger Garland] Majkl Hejg [Michael Hague] Tim i Greg Hildebrant [Tim and Greg Hildebrant] DΕΎon Hau [John Howe] β uΔestvovao u vizuelnom oblikovanju DΕΎeksonovog βGospodara prstenovaβ Alan Li [Alan Lee] β uΔestvovao u vizuelnom oblikovanju DΕΎeksonovog βGospodara prstenovaβ Angus MakBrajd [Angus McBride] Ted Nasmit [Ted Nasmith] Dobrosav Bob Ε½ivkoviΔ, slike za srpsko izdanje Gospodara prstenova Vladimir VesoviΔ, slike za Avanture Toma Bombadila i drugi stihovi iz Crvene knjige Petar MeseldΕΎija, slike Gandalf i Shadow comes Bojana Dimitrovski, strip βHobitβ Boban SaviΔ - Geto, slike za Farmer Gil od Buta...
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Originalno, rukom pisano i potpisano pismo Tihomira OstojiΔa, upuΔeno Jugoslovenskoj Akademiji, iz 1916. Dr Tihomir OstojiΔ (Potiski Sveti Nikola, 17. jul 1865 β BeΔ, 18. oktobar 1921) je bio profesor Srpske velike pravoslavne gimnazije u Novom Sadu, muzikolog, knjiΕΎevni i pozoriΕ‘ni kritiΔar, istoriΔar knjiΕΎevnosti, sekretar Matice srpske i dekan Filozofskog fakulteta u Skoplju. VeΔ sa 11 meseci ostao je bez oca Rade. Odrastao je sa majkom Savetom (roΔ. FiriΔaski), koja se preselila u Novi Sad, kako bi sinu obezbedila bolje obrazovanje. Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u Potiskom Svetom Nikoli. Potom je pohaΔao gimnaziju u Novom Sadu, u kojoj Δe kasnije i predavati. Profesor mu je bio Jovan GrΔiΔ, koji ga je, prepoznavΕ‘i njegov talenat za muziku, primio u svoju kuΔu, gde je ostao sve do mature. Tokom gimnazijskih dana bio je horovoΔa, Δak je i komponovao, a od instrumenata je svirao klavir i violinu. VeΔ kao gimnazijalac okuΕ‘ava se u knjiΕΎevnom stvaranju. Preveo je krajem 1882. godine delo Hofnera - Svako je kovaΔ svoje sreΔe. Kao pitomac Tekelijanuma studirao je filozofiju (germanistiku i slavistiku) u BudimpeΕ‘ti. Bio je vrlo aktivan u budimpeΕ‘tanskom studentskom knjiΕΎevnom druΕ‘tvu βKolo mladih Srbaβ. Na redovnim sednicama druΕ‘tva Δita svoje brojne pisane radove. Potpisuje se kao dopisnk StraΕΎilova sa pseudonimom βTih. Radova O.β. Iz studentskih dana potiΔu njegovi radovi iz srpske istorije i mali kritiΔki ogledi. Profesorski ispit poloΕΎio i doktorsku tezu o Dositeju ObradoviΔu (1894) odbranio je u BeΔu, kod Δuvenog profesora Vatroslava JagiΔa. U Novosadskoj gimnaziji je radio od oktobra 1889. do 1911. godine kao profesor. Predavao je srpski, maΔarski i nemaΔki jezik, filozofiju, a povremeno i pevanje i gimnastiku. Kao svestran intelektualac, objavljuje niz knjiga o muzici, teoriji i izvoΔenju. Smatraju ga tada za profesora i βvrednog i zasluΕΎnog muziΔaraβ koji i dobro svira na klaviru. Po dolasku za katedru gimnazijsku u Novom Sad preuzeo je rukovoΔenje i dirigovanje gimnazijskim horom. NiΕΎu se svake godine novi muzikalni naslovi: βStaro KarlovaΔko pjenijeβ za Δetiri glasa na note (1887. i 1890), βSrpsko narodno koloβ za glasovir (1891), βSrpski zvuciβ pesme i igre za klavir (1892), te knjige o crkvenom notnom pevanju βMala Katavasija... β(1880. i 1894). OstojiΔ se tokom ΕΎivota najviΕ‘e bavio Dositejem ObradoviΔem, a prvi u nizu radova o Dositeju javlja se 1894. godine. U matiΔinim βknjigama za narodβ izdao je Dositejeve basne. Neumorni Tihomir je 1901. godine osnovao u Novom Sad prvo Sokolsko druΕ‘tvo, ali koje je radilo bez pisanih pravila. Rad se sastojao u telesnom veΕΎbanju mladih dvaput nedeljno, a subotom su odrΕΎani drugarski sastanci na kojima se razgovaralo o slovenskom zajedniΕ‘tvu. U Novosadskoj srpskoj Δitaonici prof. OstojiΔ je bio potpredsednik. Na jednom od druΕ‘tvenih prela odrΕΎanih u Δitaonici on je marta 1902. godine odrΕΎao predavanje pod nazivom: βIma li Novi Sad uslova da postane srediΕ‘te ovostranih Srba?β. Godine 1905. on je potpredsednik DruΕ‘tva knjiΕΎevnika, novinara i umetnika βZmajβ u Sremskim Karlovcima. Jedna od druΕ‘tvenih aktivnosti bila je staranje o podizanju spomenika pesniku Jovanu JovanoviΔu Zmaju. Bio je veliki i bliski prijatelj sa slikarom UroΕ‘em PrediΔem, kojeg je posetio u Orlovatu 1904. godine. Krajem 19. veka doktor filozofije OstojiΔ je okupio oko sebe grupu mlaΔih intelektualaca koji su traΕΎili reforme u savremenom druΕ‘tvu. Oni su smatrali da promenu treba da inicira i predvodi Matica srpska. Reforme Matice srpske koje su se desile 1899-1900. godine njegovo su delo. Osnovao je Δasopis Pokret, koji je povremeno izlazio od 1899. do 1912. godine. U njemu je najΔeΕ‘Δe napadao Maticu srpsku, zahtevajuΔi promene u naΔinu na koji je voΔena ova institucija. Fokus kritike je bio na Letopisu i Biblioteci Matice. OstojiΔ je kao urednik Ε‘est godiΕ‘ta, od 1903. godine radio na modernizaciji `Kalendara Matice srpske`. Tihomir OstojiΔ se rano vezao za Maticu; od 1898. godine je Δlan njenog KnjiΕΎevnog odeljenja. OstojiΔ je 1911. godine izabran za sekretara Matice srpske, sa zadatkom da obnovi Maticu i ukljuΔi je u pokret nacionalnog preporoda. Na toj poziciji se vodio do marta 1920. godine i taj rad mu je uzet u penzioni staΕΎ. U okviru reformi osnovao struΔna tela, βzboroveβ, za prosveΔivanje, umetnost, istoriju, antropogeografiju i etnologiju, kao i za srpski jezik. PredloΕΎio je izmene u stipendiranju studenata, radio je na Ε‘irenju Δlanstva i uspostavljanju mreΕΎe poverenika, unapreΔenju edicije Knjige za narod i izdavaΔke delatnosti.[4]UreΔivao je i Letopis Matice srpske od 1912. do 1914. godine. U listu PozoriΕ‘te povremeno je objavljivao pozoriΕ‘ne kritike, Ε‘to ujedno predstavlja i njegov prvi konakt sa Srpskim narodnim pozoriΕ‘tem (SNP). Za Δlana PozoriΕ‘nog odseka DruΕ‘tva za SNP izabran je 1904. godine, a za predsednika 1907. godine. Kao i u sluΔaju Matice srpske zahtevao je korenite reforme i modernizaciju pozoriΕ‘ta. Po izbijanju Prvog svetskog rata naΕ‘ao se na udaru austrougarskih vlasti, kao i drugi istaknuti srpski intelektualci u Monarhiji. Zbog disciplinske istrage koja je povedena protiv njega u Matici, a na zahtev komesara, zbog objavljivanja slika srpske vojske u Balkanskom ratu u MatiΔinom kalendaru za 1914. podneo je ostavku. Ostao je bez primanja, zaraΔujuΔi tako Ε‘to je pisao za zagrebaΔke Δasopise i skupljao podatke za Hrvatski biografski leksikon. Interniran je zbog βΕ‘irenja srpske propagandeβ septembra 1914. godine u logor u Baju, pa u SekeΕ‘fehervar, gde je 1916. godine oboleo od tuberkuloze. I za vreme internacije, koju je proveo bolestan i u oskudici, neumorno je pisao. Objavio je tokom rata studiju o Branku RadiΔeviΔu u Radu JAZU u Zagrebu. U Novi Sad se vraΔa maja 1917. teΕ‘kog zdravstvenog stanja. Oporavlja se na FruΕ‘koj gori, a potom se ukljujuΔuje u politiΔke pripreme za osloboΔenje Vojvodine. JoΕ‘ tokom ratnih meseci vraΔa se na mesto sekretara Matice. PoΕ‘to mu je aprila 1920. ponuΔeno mesto profesora i dekana (maja 1920) novoosnovanog Filozofskog fakulteta u Skoplju OstojiΔ je prihvatio ovu duΕΎnost i napustio Novi Sad. Ministar prosvete donosi maja 1920. godine odluku, da se redovnom profesoru Skopskog univerziteta OstojiΔu uraΔunaju u penzioni staΕΎ, sve dotadaΕ‘nje godine (1889β1920) kao predavaΔa i profesora Novosadske gimnazije i sekretara Matice srpske. Na funkciji se kratko zadrΕΎao, zbog pogorΕ‘anog zdravstvenog stanja. Kao dekan u Skoplju dobio je Orden Sv. Save III stepena za prosvetni rad. U Skoplju je tokom te godine uspeΕ‘nog rada osnovao βNauΔno druΕ‘tvoβ, kojim je predsedavao. Odlazi na leΔenje u sanatorijum u BeΔu, gde je i umro 18. oktobra 1921. godine. βJedan od najveΔih Srba rodoljuba u Vojvodini, ozbiljni prosvetni i nauΔni radnikβ sahranjen je 3. novembra 1921. godine na Novom groblju u Beogradu. Bio je dopisni Δlan Srpske kraljevske akademije (od 1910) i dopisni Δlan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. OdrΕΎavao je tokom ΕΎivota jake veze sa rodnim SemikluΕ‘om, koji je u znak pijeteta 1947. promenio ime u OstojiΔevo. Napisao je i monografiju svog sela. Ulica u Novom Sadu i nekim drugim mestima, nosi njegovo ime. Bio je oΕΎenjen Jelenom, upravnicom viΕ‘e ΕΎenskih internata. Ona je nakon njegove smrti, od 1931. godine vodila u Somboru svoj βVeliki devojaΔki internatβ.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Prvo sto izgleda mocno, drugo sto je to nesto za neciji radni sto, desk, vitrinu, orman, krevet. Lik Cara Putina na originalnoj, validnoj i pravoj pravcatoj americkoj novcanici odnosno banknoti od U$ 2 dolara. Zamislite POKLON OBOZAVOCU LIKA I DELA V.V. PUTINA. U igri asocijacije odrednice bi bile Putin - Valuta - Dolar. Drugim recima, ova dva dolara koja je legalna upotrebljiva novcanica, sa sertifikatom autenticnosti, koja se doista mozete potrositi bilo gde u Sjedinjenim americkim drzavama, nosi lik ruskog predsednika Putina i ta dorada plus nabavka kosta razliku izmedju U$ 2 dolara i sume koju placate. Iako bi je mogli potrositi da platite Vas racun u iznosu od dva dolara njeno pravo mesto je na radnom stolu, desku, vitrini,...t.j. treba da bude izlozena negde. Serijski broj novcanice koju kupujete nije isti kao na novcanici sa snimka - sve ostalo jeste - uz nju dobijate sertifikat o originalnosti. 100% pravi dolari!!! ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ (ΡΡΡ. ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΜΠΌΠΈΡ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΜΠΌΠΈΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΡΜΡΠΈΠ½; ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄, 7. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1952) ΡΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΈ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π ΡΡΠΊΠ΅ Π€Π΅Π΄Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅ 26. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 2000. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΠ³Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠ°. ΠΠ΄ 31. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1999. Π΄ΠΎ 7. ΠΌΠ°ΡΠ° 2000. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΠΎ Π΄Π΅ΠΊΡΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠΈΠ½Π°, Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΌΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ 2004. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ°ΠΎ Π΄ΠΎ 7. ΠΌΠ°ΡΠ° 2008. ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π³Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΎΡ ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠΈ Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΠΌΠΈΡΡΠΈΡ ΠΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄Π΅Π². ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΌΠ°Π½Π΄Π°Ρ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 8. ΠΌΠ°ΡΠ° 2008. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½ΠΈΠΌ 4. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 2012. ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΠ³Ρ, ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ²ΡΠΈ 63,7% Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²Π°.[1] Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ 1 ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ 2 Π‘Π»ΡΠΆΠ±Π° Ρ ΠΠΠ-Ρ 3 ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° 3.1 ΠΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅Ρ (1999) 3.2 ΠΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ 3.3 ΠΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π ΡΡΠΈΡΠ΅ 3.4 ΠΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅Ρ (2008) 3.5 ΠΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ (2012) 4 ΠΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ 5 ΠΡΠΈΠ²Π°ΡΠ½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ 6 ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° 7 ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡ 8 Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ 9 ΠΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° 10 Π‘ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅ Π²Π΅Π·Π΅ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π‘ΠΏΠΈΡΠΈΠ΄ΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π°Π½ΠΎΠ²Π½Π° ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄Ρ (Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈ Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³) 7. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1952. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π°Π½ΠΎΠ²Π½Π° ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΡΠΈ, Π° ΠΎΡΠ°Ρ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π‘ΠΏΠΈΡΠΈΠ΄ΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π³ΡΡΡΠΎΠ²Π°Π½ Ρ Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΌΠΎΡΠ½Π°ΡΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ΠΌΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 1930-ΠΈΡ , Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΠΎ Ρ ΠΠΠΠ-Ρ Ρ ΡΠ°Π±ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΡ Π³ΡΡΠΏΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°.[2] ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠΎΡ Π΄Π²Π° Π±ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 1930-ΠΈΡ ; ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ°, Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π»Π΅Π³Π°ΠΎ Π΄ΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΏΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄Π°. ΠΠ΅Π΄Π° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΡΡΠΈΠ½Π°, Π‘ΠΏΠΈΡΠΈΠ΄ΠΎΠ½ ΠΡΡΠΈΠ½, ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΊΡΠ²Π°Ρ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π°.[3] ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ Π΄Π° ΠΈΠΌΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π°Π²Π΅ΡΡΠ°ΡΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Ρ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π³Π»ΡΠΌΠΈΠ»ΠΈ Π³Π»ΡΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ»Π°Π²Π° Π’ΠΈΡ ΠΎΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΡΠ³ΠΈΡΠ° ΠΠΈΠΆΠΎΠ½ΠΎΠ²Π°[4] ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ β 193. ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ 1966. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ Ρ Π΅ΠΌΠΈΡΡΠΊΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΊΠ°ΠΎ β 281 ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ 1970. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ 1970. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ. ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ, Π° ΡΠ΅ΠΌΠ° Π΄ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΎΠΌΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΡΠΈΠ½ΡΠΈΠΏ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΈΡΠ΅ (ΡΡΡ. ΠΡΠΈΠ½ΡΠΈΠΏ Π½Π°ΠΈΠ±ΠΎΠ»Π΅Π΅ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΠ΅ΠΌΠΎΠΉ Π½Π°ΡΠΈΠΈ).[5] ΠΠ° ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΈ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΏΡΡΡΠ°ΡΠ° Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1991.[6][4] Π‘Π»ΡΠΆΠ±Π° Ρ ΠΠΠ-Ρ ΠΡΡΠΈΠ½ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡ ΠΠΠ. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ°, ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠΠ. Π Π°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡΠ°ΡΡ ΠΠΠ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ Π‘Π΅ΡΠ³Π΅ΡΠ° ΠΠ²Π°Π½ΠΎΠ²Π°.[7] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1975. Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΡΡΡ ΠΠΠ-Π° Ρ ΠΠΊΡΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄Π°. 1977. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°-ΠΎΠ±Π°Π²Π΅ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΠΠ-Π°.[8] 1979. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ΡΡΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈ ΠΊΡΡΡ Ρ ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΡΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ ΠΠΠ-Π° Π° 1984. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠΎΡΠ° ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΠ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΡ ΠΡΡΠΈΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΎΠΏΠΎΠ², Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ 1985. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΡ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΠΎΠ±Π°Π²Π΅ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ. ΠΠ΄ 1985. Π΄ΠΎ 1990. ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΡΠ΅Π·Π΄Π΅Π½Ρ, ΠΡΡΠΎΡΠ½Π° ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΏΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ Π·ΠΈΠ΄Π°, Π²ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ Π‘Π°Π²Π΅Π·. Π£ ΠΡΠ΅Π·Π΄Π΅Π½Ρ ΡΠ΅ 1989. ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π·Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠΠ.[9] ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄Π°ΠΎ ΠΎΡΠΊΠ°Π· Ρ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΡ Π±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ 20. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1991. ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΄Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΠΠΠ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»Π° ΠΠΎΡΠ±Π°ΡΠΎΠ²Π°. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ ΠΏΡΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 1990. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π°ΡΠΈΡΡΠ΅Π½Ρ Π½Π° ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Π½Π° ΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ. Π£ ΡΡΠ½Ρ 1991. ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Ρ ΠΠ΄ΡΠ΅ΠΊΡ Π·Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅-ΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ Π±ΠΈΠΎ ΠΡΡΠΈΡ ΠΠΎΠ»ΡΠ°Π½ΠΎΠ² Π° ΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΠ΅ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π²Π°. ΠΡΠ°Π΄ΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΠ½Π°ΡΠΎΠ»ΠΈΡ Π‘ΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊ, Π°ΡΠΈΡΡΠ΅Π½Ρ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΈΠ· ΠΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°Ρ. ΠΠ΅ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π² ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π»ΠΎΠΆΠΈΠΎ ΠΠ½Π°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΡ Π‘ΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊΡ Π΄Π° Π°Π½Π³Π°ΠΆΡΡΠ΅ ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π·Π° ΠΏΡΠ°Π²Π½Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°ΡΠ° 1990. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊ Π°Π½Π³Π°ΠΆΡΡΠ΅ ΠΡΡΠΈΠ½Π° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ Π²Π΅ΡΠ°.[10] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΡ ΠΠ½Π°ΡΠΎΠ»ΠΈΡ Π‘ΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊΠ°, Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³Π° 12. ΡΡΠ½Π° 1991. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΡΡΠΈΠ½ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π·Π° ΡΠΏΠΎΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅ Π³ΡΠ°Π΄Π° Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³Π° ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ Π·Π°Π΄Π°ΡΠ°ΠΊ Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Ρ ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠΈΡΠ΅ Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ²Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΠ²Π»Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠ½Π²Π΅ΡΡΠΈΡΠΈΡΠ° Ρ Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³Ρ, ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠ° ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ Ρ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ²Π΅ Π±Π΅ΡΠ·Π΅ Ρ Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³Ρ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΡΠ»Π°Π·Π°ΠΊ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠ°, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ Π±Π°Π½Π°ΠΊΠ° ΡΠ° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΎΠΌ Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ - ΠΠΠ-ΠΡΠ΅Π·Π΄Π½Π΅Π½ Π±Π°Π½ΠΊΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΎΡΠ° ΡΡΡΠΊΠΎ-Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΈΡ `ΠΠ³Π°ΡΠ° ΠΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ΅`, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π±ΠΈΠ·Π½ΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π’Π΅Π΄ΠΎΠΌ Π’Π°ΡΠ½Π΅ΡΠΎΠΌ.[10] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1993. Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ Π‘ΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ΅ ΠΡΡΠΈΠ½Π° Π·Π° ΡΠ²ΠΎΠ³ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ°.[11] Π£ ΠΌΠ°ΡΡΡ 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³Π°, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΡΠΏΠΎΡΠ½Π΅ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π΅ Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³Π°, ΡΠΊΡΡΡΠΈΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΠΊΠΎΠΎΡΠ΄ΠΈΠ½Π°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡ ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ° Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ Π±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ° Π°Π³Π΅Π½ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π·Π° ΡΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½Π° (ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π΅, Π€Π΅Π΄Π΅ΡΠ°Π»Π½Π° ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° Π±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΡΠΆΠΈΠ»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, ΡΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ), ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π Π΅Π³ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠΌΠ΅Π½Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΡ, Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½Π΅ Π°Π³Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Ρ ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈ.[11] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1995. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈ Π»ΠΈΠ΄Π΅Ρ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ°Ρ Π΄ΠΎΠΌ - Π ΡΡΠΈΡΠ°.[12] Π£ Π°Π²Π³ΡΡΡΡ 1996. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π»ΠΈ Ρ ΠΠΎΡΠΊΠ²Ρ Π³Π΄Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠΈΠ½Π°. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Ρ ΡΡΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²Π΅ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅ Π€Π‘Π (ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΈΡΠ° ΠΠΠ) ΠΎΠ΄ ΡΡΠ»Π° 1998. Π΄ΠΎ Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1999. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Π±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄ΠΎ Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1999. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅Ρ (1999) ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡ ΠΠ΅ΡΡΠΈΠ½ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈ Π ΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ Π°Π²Π³ΡΡΡΡ 1999. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 18 ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ. Π’Π°Π΄Π° Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΠΊΠΈΠ²Π°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅, ΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈΠ½ Π½Π° ΡΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΡΠΆΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ² Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ ΠΎΠΏΠΎΠ½Π΅Π½Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΊΠ²Π΅ ΠΡΡΠΈΡ ΠΡΡΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠ΅Π²Π³Π΅Π½ΠΈΡ ΠΡΠΈΠΌΠ°ΠΊΠΎΠ², ΡΡ Π²Π΅Ρ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈ Π·Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠ΅. Π’Π°Π΄Π° Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ Ρ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π½ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅, ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°ΠΎ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡ ΠΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π° ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ° Π·Π° ΠΡΠΌΡ Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 1999. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ»Π° Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²Π°. ΠΠ½Π΄Π΅ΠΊΡ ΡΠ°ΡΡΠ° ΡΡΡΠΊΠ΅ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠΏΠ°Π΄Π° Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΈΡ ΠΠ΅ΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ 31. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1999. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π΅ΠΎΡΠ΅ΠΊΠΈΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π½Π΅ΠΎ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΡΡΠΈΠ½Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½ΠΈ 26. ΠΌΠ°ΡΠ° 2000, Π° ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΠ³Ρ, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ±Π΅Π΄ΡΠΈΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Ρ ΡΠ° 52,94 % ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈ Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ Π³ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΡΠΈΠΌ Ρ Π§Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ. Π£ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ Π³ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ 80% Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²Π°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΈΡΡΠ΅ΠΊΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΌΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ° ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΊΠ°Π½Π΄ΠΈΠ΄ΠΎΠ²Π°ΠΎ Π½Π° ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ° 2004. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ° 71,34 % Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²Π°. ΠΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄Ρ Π ΡΡΠΈΡΠ΅, Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΠ° Π ΡΡΠΈΡΠ° ΡΠ°ΡΠ»Π° ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΡ Π·Π° 7% ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΈ Π½Π° ΡΡΠ²ΡΡΡΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠ΅Π½ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ Π³ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΠΈΠΎ ΡΠΈΠ·ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΡΠ° Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠΈΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΠΏΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅Ρ (2008) ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ° ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄Π΅Π²ΠΈΠΌ. ΠΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ²ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΠΌΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ° 2008. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°ΠΎ ΠΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄Π΅Π²Π° Π½Π° ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, ΠΏΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π° Π΄Π° Π·Π°Π΄ΡΠΆΠΈ Π²Π°ΠΆΠ½Ρ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΡ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ Ρ Π΄ΡΠΆΠ°Π²ΠΈ (ΡΠ· Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π°ΠΊΠΎ ΠΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄Π΅Π² ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈ Π½Π° ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ°). ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π΅ ΠΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄Π΅Π²Π°, ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ. ΠΠ½ ΡΠ΅ 2008. ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π ΡΡΠΈΡΠ΅, Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅ Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ. ΠΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ (2012) ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π½Π° ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ° 2012. ΠΠ°ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄Π΅Π²Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³Π° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ½Π°ΡΠ³ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π½ΠΎΡΠΈΠ»Π°Ρ ΠΡΠ΄Π΅Π½Π° Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ ΠΎΠ³ΡΠ»ΠΈΡΠΈ. ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠΆΠΈΠ²Π° ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ°Π½ΠΎΡΡ ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Ρ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡΡ [13], Π° Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΠΎΡΠΈΠ·ΠΌΠ°.[14] Π£ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π½Π° ΡΠ΅Ρ Π°Π±ΠΈΠ»ΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ. ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ°Π½ ΠΈ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΈ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ΅Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π²Π° Π ΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠ½Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π°: ΠΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π‘Π°Π΄Π°, Π‘ΠΎΠΌΠ±ΠΎΡΠ°, ΠΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ΅, Π Π°ΡΠΊΠ΅, ΠΠΏΠ°ΡΠΈΠ½Π°, ΠΡΠ±Π°ΡΠ°, ΠΠΎΠΆΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠ°, ΠΡΠ±ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅, ΠΡΠ°ΠΊΠ°, Π‘Π²ΠΈΠ»Π°ΡΠ½ΡΠ° ΠΈ ΠΠΎΠ·Π½ΠΈΡΠ΅.[15] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2007. ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° βΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β Ρ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΡ Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° βΠ’Π°ΡΠΌβ.[16] Π£ ΠΎΡΠ΅ΠΊΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΡΡΠΈΠ½Π° Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ 2007. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡΡΠ²Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π ΡΡΠΊΠ΅ Π€Π΅Π΄Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π‘ΠΠ¦ ΠΠ°Π²Π»Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠΆΠΈΠΎ, Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΠΡΡΠΈΠ½Ρ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄Π°, Ρ Π·Π½Π°ΠΊ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠ΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈ Π·Π° ΡΡΠ±Π°Π² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠΎΡ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ ΠΈ Π·Π° Π΄ΡΠ°Π³ΠΎΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΡ Ρ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡ Π΄Π° ΠΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΎΡ ΠΈΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π½Ρ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Ρ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠ²Π°Ρ ΠΎΡΠ΄Π΅Π½ ΡΠ΅ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΠΡΡΠΈΠ½Ρ ΡΡΡΡΠΈΠΎ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΡΠΈΠ½Π΅Ρ Ρ Π₯ΡΠ°ΠΌΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅, 23. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 2011. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΡΠ΄Π΅Π½ΠΎΠΌ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½Π°. ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΡΡΠ΅Π½ 16. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 2014. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 70 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ 100 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°.[17][18] ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΡ ΠΈ Ρ ΡΡΠ΄ΠΎΡ, Π’ΠΎΠΊΠΈΠΎ 2000. ΠΡΠΈΠ²Π°ΡΠ½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΡΠ΄ΠΌΠΈΠ»ΠΎΠΌ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠΌΠ° Π΄Π²Π΅ ΠΊΡΠ΅ΡΠΊΠ΅. Π Π°Π·Π²Π΅Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ½Ρ 2013. ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ Π ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Π·Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π²Π΅ΡΡΠΊΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅.[19][20] Π’ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π±ΠΎΠΊΡ, ΡΠ°ΠΌΠ±ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΎ (ΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Ρ 6. Π΄Π°Π½) ΠΈ Π±Π°Π²ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΊΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΠΎΠ»ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΊΡ ΡΡΠ½ΠΎΠ³ Π»Π°Π±ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π΅ΡΠ° Π·Π²Π°Π½Ρ ΠΠΎΠ½ΠΈ (ΠΠΎΠ»Π³ΡΠ΅ΡΠ²).
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
zenit i avangarda 20tih godina , beograd, narodni muzej 1983 96 x 68 cm 4 x presavijen obostrano stampan (lice plakat, poledjina katalog izlozbe) autor plakata RANKO NOVAK Zenitizam je avangardni pokret dvadesetih godina dvadesetog veka Δiji je nastanak i razvoj vezan za Δasopis Zenit. Manifest zenitizma napisali su LJubomir MiciΔ, Ivan Gol i BoΕ‘ko Tokin. Pokrenut je u ime humanizma i u antiratnom duhu. βNa idejnom planu zenitizam je bio u znaku oΕ‘tre kritike evropskog civilizacijskog kompleksa, kojem je u duhu inovativnih tendencija ponudio panbalkansku kulturnu koncepciju, izraΔenu na principima neoprimitivizma.` (Vida GoluboviΔ i Irina SubotiΔ) Zenit je Δasopis koji je izlazio od 1921. do 1926. godine u Zagrebu i Beogradu kao meΔunarodna revija za umetnost i kulturu. PokretaΔ i njegov urednik bio je LJubomir MiciΔ. Ukupno su objavljena 43 broja. Na poΔetku rada, sa ovim Δasopisom saraΔivali su MiloΕ‘ Crnjanski, DuΕ‘an MatiΔ, Stanislav Vinaver i drugi. Priloge su objavljivali i meΔunarodni saradnici Aleksandar Blok, Jaroslav Sajfert, Vasilij Kandinski, Anri Barbis... Zenit se od 1924. objavljuje u Beogradu, a 1926. godine je zabranjen zbog teksta βZenitizam kroz prizmu marksizmaβ. ------------------------------------ -------------------------------------------------- Ranko Novak, hrvaΕ‘ko-slovenski oblikovalec, * 4. maj 1948, Zagreb. Novak je po zakljuΔeni gimnaziji v Zagrebu diplomiral na Fakulteti za arhitekturo, gradbeniΕ‘tvo in geodezijo v Ljubljani, na Oddelku za arhitekturo. Ε½e med Ε‘tudijem se je usmeril v grafiΔno oblikovanje. Leta 1980 je bil soustanovitelj Studia Znak (v njem so imeli vodilne vloge Novak, Miljenko Licul in fotograf Milan Pajk) in leta 1988 zdruΕΎenja Art Directors Club Ljubljana. Razvil se je v enega vodilnih grafiΔnih oblikovalcev Slovenije z izjemnim obΔutkom za skladnost tipografij, barvnih poudarkov drobnih iskrivosti v oblikovanju knjig (likovne in znanstvene monografije), Δasopisov, plakatov. Od leta 1991 je bil do upokojitve profesor na Oddelku za oblikovanje Akademije za likovno umetnost v Ljubljani, kjer je vzgojil Ε‘tevilne tipografe. Sodeloval je na razliΔnih razstavah in mednarodnih bienalih ter festivalih: BIO v Ljubljani, ZGRAF v Zagrebu, Mednarodni bienale plakatov v VarΕ‘avi; prejel je veΔ pohval, npr. DOS - delo meseca. Leta 1985 je za doseΕΎke na podroΔju grafiΔnega oblikovanja skupaj z Miljenkom Liculom prejel nagrado PreΕ‘ernovega sklada. -------------------------------------------------- Ljubomir MiciΔ (Jastrebarsko, 16. novembar 1895 β KaΔarevo kod PanΔeva, 14. jun 1971) je bio srpski pesnik, prozni pisac, knjiΕΎevni kritiΔar, glumac i osnivaΔ srpskog avangardnog pokreta zenitizam. NajznaΔajniji segment njegovog rada predstavlja pokretanje i ureΔivanje Δasopisa Zenit, meseΔne internacionalne revije za umetnost i kulturu, koji je izlazio od februara 1921. do aprila 1924. u Zagrebu, potom od 1924. do decembra 1926. u Beogradu. Objavljena su 43 broja ovog Δasopisa, koji je tokom godina donosio brojne manifeste, razliΔita likovna reΕ‘enja, saradnike i tekstove. U poΔetku je MiciΔ sledio ideje ekspresionizma, o Δemu svedoΔi i programski tekst koji izlazi u prvom broju Δasopisa, Δovek i umetnost, kao i tekstovi Crnjanskog, Vinavera, PetroviΔa, MatiΔa, koji su povremeno pisali za Zenit, sve do juna 1921, kada je MiciΔ, zajedno sa Ivanom Golom i BoΕ‘kom Tokinom, objavio Manifest zenitizma. MiciΔev znaΔajan saradnik postao je njegov brat Branislav MiciΔ, poznatiji pod pseudonimom Branko Ve Poljanski, koji je u Ljubljani pokrenuo Δasopis Svetokret, nakon Δijeg gaΕ‘enja se prikljuΔio Zenitu. Ubrzo su doΕ‘li u sukob i sa dadaistima, ΕΎeleΔi da zenitizam odvoje od drugih avangardnih pokreta. Zenit je bio Δasopis internacionalnog karaktera, u kome su mnogi istaknuti umetnici tog vremena objavljivali svoje radove na francuskom, nemaΔkom, holandskom, maΔarskom, esperantu... Posebno su znaΔajne veze sa italijanskim futuristima, pre svega sa njihovim idejnim tvorcem Filipom Tomazom Marinetijem, Ε‘to govori o afirmativnom odnosu zenitista prema novim tehniΔkim i tehnoloΕ‘kim dostignuΔima. Zenitizam predstavlja izvorno srpski avangardni pokret, koji jedini uspeva da preΔe granice tadaΕ‘nje Jugoslavije i postane poznat i cenjen u Evropi. S druge strane, nakon raskida sa ekspresionistima, MiciΔ je poΔeo da zastupa drugaΔije ideje, koje postaju osnova poetike zenitizma: ideja Barbarogenija, zalaganje za balkanizaciju i varvarizaciju Evrope. Ovakve teΕΎnje ka primitivnom i izvornom javljaju se nakon Prvog svetskog rata, nastaju iz razoΔaranja u zapadnoevropske vrednosti i zasiΔenosti zapadnoevropskom kulturom. MiciΔ je smatrao da Balkan, kao joΕ‘ uvek neistraΕΎeno podruΔje, nudi sveΕΎinu, neiskvarenost, sposobnost regenerizacije klonulog zapadnoevropskog Δoveka. Pored svih protivreΔnosti, nacionalizma, s jedne, i saradnje s evropskim umetnicima, s druge strane, pored razliΔitih saradnika, ΕΎelje za raskidom sa ostalim avangardnim Ε‘kolama, Zenit sve vreme svog postojanja ostaje okrenut novinama, novijim medijima i granama umetnosti (radiju, filmu, dΕΎezu), zastupajuΔi antitradicionalizam i antimilitarizam, sa Δovekom u srediΕ‘tu paΕΎnje. Pokrenut idejama ruskih avangardnih umetnika, MiciΔ je zastupao konstruktivistiΔki pristup stvaralaΕ‘tvu, koji ne priznaje nadahnuΔe i zanos, veΔ svestan umetniΔki rad, s jasno odreΔenim ciljem i namerom. Na takvom pristupu zasnivali su se i likovni radovi na MeΔunarodnoj Zenitovoj izloΕΎbi nove umetnosti, odrΕΎanoj 1924. godine u Beogradu. Nakon 1926. godine MiciΔ i Poljanski otiΕ‘li su u Pariz i u tom postzenitistiΔkom periodu njihova aktivnost se pre svega usmerila na likovnu umetnost i saradnju sa slovenaΔkim avangardistima, kao i sa slovenaΔkim avangardnim Δasopisom Tank. MiciΔev knjiΕΎevni i publicistiΔki rad moΕΎda na sadrΕΎinskom planu ne donosi bitne pomake i vrednosti, dok su oni izuzetno zastupljeni na planu forme, koja se pribliΕΎava likovnoj umetnosti, veΕ‘tini izrade plakata, filmu, o Δemu govori kasnija afirmacija ovih umetnosti. Pored brojnih manifesta i programskih tekstova objavljenih mahom u Zenitu, ali i drugim Δasopisma, njegova znaΔajna dela predstavljaju i zbirke pesama: Ritmi mojih slutnja (1919.) Ritmi bez sjaja (1919.) IstoΔni greh (1920.) Misterij za bezboΕΎne ljude Δiste savesti (1920.) Spas duΕ‘e (1920.) Stotinu vam bogova (1922.), koja biva zabranjena iste godine, te se pojavljuje pod nazivom *Kola za spasavanje, takoΔe zabranjena, Aeroplan bez motora (1925.) Antievropa (1926.) Njegovi radovi prevoΔeni su na nekoliko evropskih jezika i objavljivani u tadaΕ‘njim avangardnim Δasopisima. TakoΔe je objavio i nekoliko romana na francuskom jeziku.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Narodno pozoriΕ‘te u Beogradu je pozoriΕ‘te u Beogradu koje se nalazi na Trgu republike, na uglu Vasine i Francuske ulice, u samom centru grada. Osnovano je 1868. godine, a u sadaΕ‘nju zgradu, na mestu tadaΕ‘nje Stambol kapije, uselilo se 1869. godine. U okviru njega funkcioniΕ‘u umetniΔke jedinice Opera, Balet i Drama, a predstave se odigravaju na Velikoj sceni i Sceni βRaΕ‘a PlaoviΔβ. Danas predstavlja jednu od najreprezentativnijih i najznaΔajnijih kulturnih institucija Srbije. Godine 1900. u novosadskom listu PozoriΕ‘te se ovo pozoriΕ‘te naziva Kraljevsko srpsko narodno pozoriΕ‘te u Beogradu. Danas, nakon perioda komunizma, u imenu pozoriΕ‘ta se ne pominje kralj niti srpsko ime. Zapravo, jednostavan naziv `Narodno pozoriΕ‘te` je koriΕ‘Δen i pre rata. Sve od 1842. godine, postojala je ΕΎelja i napori da se u Beogradu osnuje stalno profesionalno pozoriΕ‘te. Iako su prvi pokuΕ‘aji u tom smeru propali, Narodno pozoriΕ‘te u Beogradu je ipak osnovano 1868. godine. Ono je najpre bilo smeΕ‘teno na privremenoj lokaciji u tadaΕ‘njoj Kosmajskoj ulici na broju 51, u gostionici βKod engleske kraljiceβ. Za adaptaciju ovog prostora bio je angaΕΎovan arhitekta Aleksandar Bugarski. Na ovoj lokaciji, 22. novembra 1868. godine (po novom kalendaru), Narodno pozoriΕ‘te je imalo svoju prvu predstavu - izvedena je predstava βΔuraΔ BrankoviΔβ Karolja Obernjaka. Taj se datum danas slavi kao Dan pozoriΕ‘ta. Narodno pozoriΕ‘te se na ovoj lokaciji zadrΕΎalo godinu dana. Predstave su igrane i u magacinu Carinarnice (Teatar na Δumruku), u salama hotela (Teatar βKod jelena`), u KneΕΎevoj pivari, u hotelu βSrpska krunaβ i kafani βKod engleske kraljiceβ. Zalaganjem Odbora Ljubitelja narodne prosvete i PozoriΕ‘nog odbora organizovano je prikupljanje dobrotvornih priloga: knez Aleksandar KaraΔorΔeviΔ priloΕΎio je 1.000, a kapetan MiΕ‘a AnastasijeviΔ 500 dukata, dok je Vlada KneΕΎevine Srbije poklonila zemljiΕ‘te na Zelenom vencu i novΔani iznos od 2.000 dukata. Iako je pozoriΕ‘no zdanje na Zelenom vencu zapoΔeto 1852. godine, prema projektu italijanskog arhitekte Josifa Kasana, od ove namere se odustalo zbog podvodne prirode tla. Ovaj graditeljski neuspeh odloΕΎio je uspostavljanje prvog srpskog pozoriΕ‘ta za gotovo dve decenije. Podizanjem Narodnog pozoriΕ‘ta na uglu Vasine i Francuske ulice i realizacijom JosimoviΔevog Plana regulacije varoΕ‘i u Ε‘ancu iz 1867. godine stvoreni su uslovi za formiranje danas glavnog beogradskog trga, Trga republike. PoΔeci Ε‘kolovanja umetnika u Srbiji javljaju se joΕ‘ polovinom 19. veka, kao vid napora za kulturnu emancipaciju srpskog naroda i u vidu teΕΎnje za bogaΔenjem nacionalne tradicije tekovinama evropske kulture. Uporedo sa konstituisanjem i razvojem srpske drΕΎave i paralelno sa procesom uspostavljanja sistema opΕ‘teg i struΔnog Ε‘kolovanja i podizanja njegovog nivoa od vremena Dositejeve i KaraΔorΔeve Velike Ε‘kole do Univerziteta, javlja se i potreba za obrazovanjem u oblasti umetnosti. Isprva, u pionirskim putujuΔim pozoriΕ‘nim trupama, obrazovanje i kompetencije Δlanova ovakvih druΕΎina nisu bile podjednake, ni po opΕ‘tem obrazovanju, ni po pismenosti. Osim toga svako je imao manje ili viΕ‘e glumaΔkog iskustva, nadarenosti i intuicije. PoΕ‘to je drΕΎava bila ta pod Δijim je patronatom od samog poΔetka i delovalo Narodno pozoriΕ‘te u Beogradu, nametnula se potreba za sistematskim obrazovanjem umetnika i Ε‘kolovanjem mladih glumaΔkih naraΕ‘taja. Neposredno po osnivanju Narodnog pozoriΕ‘ta 1868. godine, prvi upravnik, Jovan ΔorΔeviΔ, osniva internu PozoriΕ‘nu Ε‘kolu za veΔ zaposlene glumce po istom principu kako je to uradio tri godine ranije u Srpskom narodnom pozoriΕ‘tu. Ova vrsta obuke bi se danas mogla nazvati permanentnim obrazovanjem, a sam njen cilj svakako je bio podizanje nivoa pozoriΕ‘nog profesionalizma. Pravi pomak u tom smislu dogodio se tek angaΕΎovanjem Alekse BaΔvanskog, tada najobrazovanijeg pozoriΕ‘nog umetnika-praktiΔara, kojem je osim uloge glumca i reditelja poverena i organizacija i rukovoΔenje stalnom PozoriΕ‘nom Ε‘kolom pri Narodnom pozoriΕ‘tu u Beogradu. Njegova internacionalna karijera i dvodecenijsko iskustvo koje ga je dovelo do statusa budimpeΕ‘tanske glumaΔke zvezde, bila je podest za profesionalni iskorak polaznika ove Ε‘kole. Na osnovu odluke PozoriΕ‘nog odbora od 16. decembra 1869. godine, Ε‘kola je poΔela sa radom 2. januara 1870. godine. Prethodno su konsultovani Pravilnici pozoriΕ‘nih kuΔa BeΔa i BudimpeΕ‘te, a sam BaΔvanski je veΔ bio upoznat sa radom budimpeΕ‘tanske Ε‘kole za dramsku umetnost koja je bila osnovana veΔ 1864. godine. Nastavni plan se sastojao od dve grupe predmeta, teorijskih i praktiΔnih: teorijski su bili: Teorija dramatske poezije sa istorijom dramatske knjiΕΎevnosti domaΔe i stranske; Teorija pozoriΕ‘ne umetnosti; Istorija pozoriΕ‘ne umetnosti; Srpski jezik i poznavanje stihova; Estetika; Istorija srpskoga naroda i opΕ‘ta istorija; a praktiΔni: Deklamovanje; Igra licem i udovima (mimika i plastika); TumaΔenje uloga i Δitavih komada i kako ih valja besediti; MaΔevanje (kod muΕ‘kih); Pevanje, Igranje i Pantomima (U posebne veΕ‘tine je ukljuΔeno i jahanje). Osim BaΔvanskog (kako su ga zvali po maΔarskom nadimku, Varhidi), glumce je poduΔavao i sam Jovan ΔorΔeviΔ po nadimku Foter (Ε‘vapski iskvareno od nemaΔkog βotac`). Veoma blizak odnos su uΔenici oseΔali prema svojim nastavnicima, a sa druge strane i veliko poΕ‘tovanje prema ovim autoritetima i velikanima teatra, kako je o tome pisao ΔorΔe MaletiΔ. Za prijem u Ε‘kolu, kao i radne obaveze u samom pozoriΕ‘tu, ocenjivanje i stipendiranje kandidata odvijalo se po ustanovljenim principima, a najpoznatiji uΔenici ove Ε‘kole su pre svega Milka Grgurova, ToΕ‘a AnastasijeviΔ i Pera DobrinoviΔ. Posle obnavljanja rada Narodnog pozoriΕ‘ta 1874. godine, PozoriΕ‘na Ε‘kola nije nastavila sa radom. Ova Ε‘kola je osnovana 21. novembra 1909. godine. govorom tadaΕ‘njeg upravnika pozoriΕ‘ta Milana Grola, a u prisustvu ministra prosvete Jovana Ε½ujoviΔa. Iako je imala dobre predavaΔe i podrΕ‘ku drΕΎave, zapravo je zbog malog broja kandidata i teΕ‘kog materijalnog ΕΎivota samih glumaca postojala svega nekoliko mesci, tj. samo jedan semestar. Najbolji uΔenici i glumci ove Ε‘kole bili su: Aleksandar ZlatkoviΔ, Teodora ArsenoviΔ i Petar HristiliΔ. Kao nastavnici se pominju ljudi velikog pozoriΕ‘nog autoriteta: Milan PrediΔ, Ilija StanojeviΔ, Sava TodoroviΔ, ali i Δuveni nauΔnici: dr Nikola VuliΔ i dr Veselin ΔajkanoviΔ koji su predavali istoriju klasiΔnog pozoriΕ‘ta i knjiΕΎevnosti. Ova Ε‘kola je prestala sa radom kako iz finansijskih razloga, tako i zbog trivijalnog raskola dve struje u samom ansamblu. Naime, ministar Ε½ujoviΔ je podrΕΎao stranu protivnu upravi PozoriΕ‘ta, i tako je doΕ‘lo do iznuΔene ostavke Grola i PrediΔa, a dolazeΔa strana izgleda nije imala sluha za inovacije prethodne uprave, pa je kao ΕΎrtva takvog odnosa pala i glumaΔka Ε‘kola. MeΔutim, kada je sam ministar Jovan Ε½ujoviΔ, nakon nekoliko meseci, podneo ostavku i na njegovo mesto stupio JaΕ‘a ProdanoviΔ, garnitura GrolβPrediΔ ponovo staje na Δelo Narodnog pozoriΕ‘ta. Osim mnogih dobro zamiΕ‘ljenih i uspeΕ‘no sprovedenih projekata na podizanju nivoa samog pozoriΕ‘ta, usledio je i Grolov Memorandum o saradnji juΕΎnoslovenskih pozoriΕ‘ta iz 1912. godine, koji je bio ispunjen vizionarskim idejama o zajedniΔkim umetniΔkim projektima, saradnji oko opremanja predstava, korelaciji oko prevoda, u oblasti autorskih prava itd. Ovde je predloΕΎeno i osnivanje velikog zajedniΔkog konzervatorijuma za obrazovanje pevaΔkih i glumaΔkih snaga. Ta ideja, kao i mnoge druge, ostale su neostvarene. Nastupilo je vreme serije ratova za nacionalno osloboΔenje, a nereΕ‘eni problem pozoriΕ‘nog obrazovanja ostao je odloΕΎen za bolja vremena. Nakon ujedinjenja i stvaranja nove DrΕΎave Srba, Hrvata i Slovenaca, u opΕ‘toj obnovi zemlje, pokazalo se da je ovaj problem postao je joΕ‘ akutniji. Rat je proredio redove pozoriΕ‘nih umetnika, a i potreba za svestrano obrazovanim glumcima, usled zahteva modernog repertoara i umetniΔki oblikovane reΕΎije, zahtevala je brzo reΕ‘avanje problema. Za vreme ministarskog mandata Svetozara PribiΔeviΔa, obnovljena je nekadaΕ‘nja UmetniΔka (likovna) Ε‘kola postavΕ‘i, pritom, drΕΎavna institucija, a na inicijativu Grola, kao upravnika pozoriΕ‘ta, i NuΕ‘iΔa, kao naΔelnika umetniΔkog odeljenja Ministarstva prosvete, poΔela je sa radom 1. novembra 1921. godine nova GlumaΔkoβbaletska Ε‘kola. Ova Ε‘kola je iΕ‘la ka tome da odgovori novim potrebama sve raznovrsnijih oblika pozoriΕ‘nog ΕΎivota, koji je sada podrazumevao i operu i balet. Ova Ε‘kola nije bila institucionalno vezana za Narodno pozoriΕ‘te. U poΔetku, Ε‘kolovanje je bilo dvogodiΕ‘nje, a zatim je produΕΎeno na tri godine. U prvu generaciju dramskog odseka primljeno je petnaest uΔenika, a nakon prvog semestra je odrΕΎan kontrolni ispit, posle kojeg je zadrΕΎano svega sedam uΔenika. Narednih godina je primano po pet do Ε‘est novih uΔenika. Prvi direktori ove Ε‘kole su bili Velimir Ε½ivojinoviΔ Masuka i MomΔilo MiloΕ‘eviΔ.[4] Program rada je bio ambiciozan. Tokom postojanja Ε‘kole, od 1921. do 1927. godine, u raznim periodima nastavu su vodili, izmeΔu ostalih: Milan Grol (Δitanje naglas, Analiza teksta, Dikcija), koji je vrlo brzo napustio Ε‘kolu; Milan BogdanoviΔ (Srpski jezik i knjiΕΎevnost, Istorija novije domaΔe i francuske drame); dr Vinko Vitezica (Istorija drame i NemaΔki jezik); dr Jovan MaksimoviΔ (Ruski jezik); dr Miloje MilojeviΔ (Elementi muzike); Zlata Markovac (Dikcija, Tehnika glasa); Klavdija IsaΔenko (Telesne veΕΎbe β plastika); Velimir Ε½ivojinoviΔ (Δitanje i Dikcija); MomΔilo MiloΕ‘eviΔ (Srpski jezik, Istorija novije domaΔe i francuske drame); Sima PanduroviΔ (Δitanje sa estetskom analizom tekstova); Milan KaΕ‘anin (Istorija umetnosti); dr Ranko MladenoviΔ (Istorija pozoriΕ‘ta). Ipak, zastupljenost pojedinih predmeta u raznim periodima rada Ε‘kole bila je nejednaka, jer kada je Ε‘kola bila pritisnuta finansijskim teΕ‘koΔama obim nastave se smanjivao, a u nekim periodima svodio se samo na glumu i dikciju. Nastavu glume su vodili Mihailo IsailoviΔ, Pera DobrinoviΔ, Jurij Rakitin (Psihologija glume sa praktiΔnim veΕΎbama). Iako Δesto na udaru kritike, zbog zavisti onih koji nisu angaΕΎovani u njenom radu, ili onih koji su isticali vrednost talenta bez vaΕΎnosti obrazovanja, podilazeΔi na taj naΔin svome sluΔaju, ova Ε‘kola je ipak iznedrila 25 uΔenika dramskog odseka i ti su rezultati za svako poΕ‘tovanje. Iz prve generacije izaΕ‘li su glumci kao Ε‘to su: Dara MiloΕ‘eviΔ, Leposava PetroviΔ, Milan Ajvaz, Borislav MihailoviΔ (kasnije osnivaΔ i reditelj KruΕ‘evaΔkog pozoriΕ‘ta) i Mateja (Mata) MiloΕ‘eviΔ koji je zapravo najvaΕΎniji prenosilac pravog glumaΔkog i pedagoΕ‘kog plamena po liniji Aleksa BaΔvanski, Pera DobrinoviΔ, Mata MiloΕ‘eviΔ i koji je bio prvi profesor glume na Akademiji za pozoriΕ‘nu umetnost, prethodnici danaΕ‘njeg Fakulteta dramskih umetnosti. Kasnije generacije svrΕ‘enih glumaca ove treΔe GlumaΔkoβΒbaletske Ε‘kole su: izmeΔu ostalih, Nevenka Urbanova, Pavle BogatinΔeviΔ, Branko TatiΔ, Nikola PopoviΔ, Vaso KosiΔ, RuΕΎa TekiΔ, MiloΕ‘ PaunkoviΔ, Marica PopoviΔ, Sofija (Coka) PeriΔ (NeΕ‘iΔ), Obrad NedoviΔ. MomΔilo MiloΕ‘eviΔ je skromno zakljuΔio: βBilo bi smelo reΔi da su oni proΕ‘li kroz najbolju Ε‘kolu ove vrste, ali je svakako od koristi da je nisu obiΕ‘liβ. ZnaΔajnu Ε‘kolsku aktivnost predstavljalo je javno izvoΔenje predstava. Za Ε‘est godina izvedeno je 65 predstava, dakle, najmanje jedna meseΔno. Glavni motiv ove delatnosti nije bio pedagoΕ‘ke prirode veΔ zapravo veΔita nemaΕ‘tina i Ε‘kola uopΕ‘te ne bi mogla opstati bez prihoda od predstava, od kojih su podmirivane skromne potrebe nastave i od kojih je Δak davana pomoΔ siromaΕ‘nim uΔenicima. Predstave je omoguΔilo i Narodno pozoriΕ‘te, koje je ustupalo salu manjeΕΎa (posle Drugog svetskog rata prepravljenu u novoosnovano Jugoslovensko dramsko pozoriΕ‘te) i kostime, uz naplatu minimalnih reΕΎijskih troΕ‘kova. IzvoΔeni su najΔeΕ‘Δe komadi koji se inaΔe nisu nalazili na repertoaru Narodnog pozoriΕ‘ta, a predstavljali su dobre primere odreΔenih stilskih epoha, kao na primer: Tirkare Alena Rene LezaΕΎa, Igra ljubavi i sluΔaja Marivoa, Strindbergove jednoΔinke, Baljzaminova svadba Ostrovskog, Hanelino vaznesenje Hauptmana, Δudo svetog Antonija Meterlinka, Ε enherova DeΔja tragedija. Tu su reΕΎirali IsailoviΔ, Rakitin, Masuka, Pera DobrinoviΔ i MomΔilo MiloΕ‘eviΔ. Radi opΕ‘te edukacije, pre poΔetka predstava odrΕΎavane su tzv. konferencije, odnosno predavanja o autorima izvoΔenih dela. Neke predstave pripremane su u saradnji sa muziΔkom Ε‘kolom Ε‘to je imalo intenciju u osnivanju buduΔeg konzervatorijuma. Pojedini uΔenici su bili angaΕΎovani i kao glumci Narodnog pozoriΕ‘ta uporedo sa nastavom koju su pratili, poput Nevenke Urbanove i Mate MiloΕ‘eviΔa. Uprkos prihodu od predstava, Ε‘kola se neprestano suoΔavala sa krajnjom nemaΕ‘tinom, Ε‘to je i dovelo do njenog gaΕ‘enja u jesen 1927. godine. Nakon Ε‘est godina pauze, ponovo u okrilju Narodnog pozoriΕ‘ta, sa odobrenim od Ministarstva βPravilnikom o osnivanju i radu glumaΔke Ε‘kole Narodnog pozoriΕ‘ta u Beograduβ, tadaΕ‘njeg upravnika Dragoslava IliΔa, 4. januara 1934. godine Δetvrta glumaΔka Ε‘kola poΔinje sa radom. PredviΔeno trajanje Ε‘kolovanja bilo je tri godine, od kojih su prve dve viΕ‘e teorijski usmerene, a zavrΕ‘na godina se skoro iskljuΔivo sastojala od praktiΔnog rada, u koji je ulazilo i uΔestvovanje u predstavama Narodnog pozoriΕ‘ta. Upravnik Narodnog pozoriΕ‘ta bio je i direktor Ε‘kole, a sekretar Ε‘kole, u stvari β umetniΔki rukovodilac, bio je u poΔetku Josip KulundΕΎiΔ, a kasnije je to mesto bilo vezano za funkciju direktora Drame (Radoslav VesniΔ, dr DuΕ‘an MilaΔiΔ). U ovoj Ε‘koli, nastavnici su bili: Josip KulundΕΎiΔ (VeΕΎbe dikcije, Gluma), Jurij Rakitin (Tehnika glume, Tehnika govora, Istorija pozoriΕ‘ta) i MomΔilo MiloΕ‘eviΔ (PsiholoΕ‘ke analize tekstova sa glumaΔkom primenom), dr Milan MarkoviΔ (Istorija knjiΕΎevnosti i Istorija pozoriΕ‘ta), Desa DugaliΔ (Vizuelna gluma), dr DuΕ‘an MilaΔiΔ (KnjiΕΎevna analiza dramskog teksta), Radoslav VesniΔ (Dikcija, PsiholoΕ‘ka analiza dramskog teksta), dr MiloΕ‘ MoskovljeviΔ (PraktiΔne veΕΎbe iz dikcije), Milorad VanliΔ (Psihologija i estetika), Branko DragutinoviΔ (Elementi muzike), Vera GreΔ (Tehnika glume β improvizacija), dr Erih Hecel (Tehnika glume), Vladeta DragutinoviΔ (Stilovi glume), inΕΎ. Vojislav JovanoviΔ (Tehnika pozornice), Milica BabiΔ JovanoviΔ (Istorija kostima), NadeΕΎda GrbiΔ (Ritmika), Vladimir Ε½edrinski i Stanislav BeloΕΎanski (Ε minkanje). Ova Ε‘kola nije dala baΕ‘ oΔekivane rezultate i ponovo se s tim u vezi oglaΕ‘ava Milan Grol, koji istiΔe da bi se veΔa vaΕΎnost morala posvetiti amaterskim pozoriΕ‘tima i trupama pri opservaciji Ε‘ireg kruga selekcije kandidata. KuΔenje i kritika od strane Grola koji ovoga puta nije uΔestvovao u radu Ε‘kole, uzima se sa rezervom, ali se danas zna da je u ovoj Ε‘koli bilo nesrazmerno viΕ‘e teorijskih predmeta od praktiΔnih, Δesto su se zapostavljale glavne discipline i administrativni aparat nije pratio stvarnu potrebu Ε‘kole. I pored ovih nedostataka, Ε‘kolu su zavrΕ‘ili istaknute pozoriΕ‘ne individualnosti: Teja TadiΔ, Aleksandar StojkoviΔ, Milivoj PopoviΔ Mavid, DuΕ‘an AntonijeviΔ, Edita Milbaher (Jelena TrumiΔ), Kapitalina ApostoloviΔ (EriΔ), Mirko MilisavljeviΔ, Branka ΔosiΔ (AndonoviΔ, VeselinoviΔ), Ljubica SekuliΔ, Dimitrije ParliΔ, MoΕ‘a Beraha (BariΔ), Ladislav (Slavko) Lajtner, Divna RadiΔ (ΔokoviΔ). Uredbom Ministarstva prosvete o osnivanju srednjih i viΕ‘ih umetniΔkih Ε‘kola u Beogradu od 31. marta 1937. godine osnovane su MuziΔka akademija i UmetniΔka (likovna) akademija. Ova novoosnovana Akademija je imala Odsek za pozoriΕ‘nu umetnost, a bila joj je pridruΕΎena i Srednja muziΔka Ε‘kola. Prve Ε‘kolske godine 1937/1938. godine, na Odsek za pozoriΕ‘nu umetnost bilo je primljeno devet studenata, od kojih su troje veΔ bili zavrΕ‘ili prethodnu GlumaΔku Ε‘kolu pri Narodnom pozoriΕ‘tu. Prve godine nastavu su vodili MomΔilo MiloΕ‘eviΔ (KnjiΕΎevna i psiholoΕ‘ka analiza tekstova), Δija pedagoΕ‘ka delatnost povezuje obe prethodne glumaΔke Ε‘kole sa Akademijom, zatim RaΕ‘a PlaoviΔ (UmetniΔka dikcija), dr MiloΕ‘ MoskovljeviΔ (Dikcija, Ruski jezik), dr Vinko Vitezica (Kulturna istorija u vezi sa razvojem drame i opere, Italijanski jezik), Milorad VanliΔ (Osnovi psihologije u vezi sa pozoriΕ‘nom umetnoΕ‘Δu) i Lujo DaviΔo (RitmiΔka gimnastika po Ε½ak-Dalkrozu). SledeΔe godine RaΕ‘a PlaoviΔ napuΕ‘ta Akademiju, tako da pored svojih dotadaΕ‘njih predmeta, MomΔilo MiloΕ‘eviΔ preuzima PraktiΔnu glumu, dr MiloΕ‘ MoskovljeviΔ - SrpskoΒhrvatski jezik, a ΔurΔe BoΕ‘koviΔ Pregled istorije umetnosti. Godine 1939, na mesto rektora Akademije dolazi Petar KonjoviΔ, veliki srpski kompozitor i dugogodiΕ‘nji rukovodilac viΕ‘e pozoriΕ‘nih kuΔa i koji predlaΕΎe ideju po kojoj bi se i na Srednjoj muziΔkoj Ε‘koli osnovao PozoriΕ‘ni odsek, na kome bi se Ε‘kolovali buduΔi glumci, a na PozoriΕ‘nom odseku akademije βΔe se spremati reΕΎiseri i dramaturzi prvenstveno i drugi akademski obrazovani pozoriΕ‘ni Δinioci.β Po toj ideji, βtek po izuzetku, svrΕ‘eni apsolventi dramskog odseka srednje muziΔke Ε‘kole mogu i treba da prelaze na pozoriΕ‘ni odsek u akademijiβ. I pored velikih ambicija pri osnivanju, rad Odseka za pozoriΕ‘nu umetnost MuziΔke akademije nije ispunio sva oΔekivanja. Ipak, meΔu studentima su bili neki koji su imali znaΔajno mesto u posleratnom razvoju pozoriΕ‘ta i filma, kao i u razvoju Akademije za pozoriΕ‘nu umetnost, kao Ε‘to su: DuΕ‘an AntonijeviΔ, Bratislav (Bata) MiladinoviΔ, Jovan Putnik, Predrag DinuloviΔ, Ljiljana KrstiΔ, Ilija MilΔinoviΔ (MilΔin), RadoΕ‘ NovakoviΔ, Dimitrije ParliΔ, Bora Hanauska, Danica Mokranjac, Nada KasapiΔ, Neda Depolo, Sofija (Soja) JovanoviΔ, MiΔa TomiΔ, Mirjana KodΕΎiΔ i drugi. Ratne godine su dovele do krajnjeg osipanja kadra, polaznika i prestanka rada Odseka za pozoriΕ‘nu umetnost MuziΔke akademije 1944. godine. Nakon OsloboΔenja Beograda, 1945. godine, MuziΔka akademija poΔinje sa radom, ali bez Odseka za pozoriΕ‘nu umetnost. Stvorio se vakuum izmeΔu tendencija sveobuhvatne kulturoloΕ‘ke obnove osloboΔene zemlje i pomanjkanja kadra u brojnim novootvorenim pozoriΕ‘tima Ε‘irom zemlje. Da bi se taj trenutni nedostatak kadrova ublaΕΎio, u oΔekivanju prave visoke pozoriΕ‘ne Ε‘kole, pored Srednje glumaΔke Ε‘kole u Novom Sadu, kao privremeno reΕ‘enje osnovan je Dramski studio pri Narodnom pozoriΕ‘tu u Beogradu. Bio je smeΕ‘ten, kao i neke od ranijih glumaΔkih Ε‘kola, u dvoriΕ‘noj zgradi ManjeΕΎa, na mestu danaΕ‘njeg Teatra βBojan Stupicaβ. Nastava u Studiju bila je dvogodiΕ‘nja, a Ε‘kolovanje su zavrΕ‘ile dve generacije. Prvi prijemni ispit odrΕΎan je decembra 1945. godine. Pripreme za osnivanje studija, kao i prijemni ispit, vodila je autoritativna trojka: Milan PrediΔ, upravnik pozoriΕ‘ta, Velibor GligoriΔ, direktor drame i Milan ΔokoviΔ, koji je imenovan za direktora Dramskog studija. Teoriju glume, koja je veΔinom bila posveΔena prouΔavanju βsistemaβ Stanislavskog, predavao je RaΕ‘a PlaoviΔ, a praktiΔnu nastavu glume vodili su Mata MiloΕ‘eviΔ, Strahinja PetroviΔ i Dragoljub GoΕ‘iΔ, uz LjubiΕ‘u JovanoviΔa, koji je predavao Recitaciju. Teorijske predmete predavali su dr Hugo Klajn, Milan BogdanoviΔ, BoΕΎidar KovaΔeviΔ, Petar Mitropan i Sreten MariΔ. 1868. godine dogodilo se drugo gostovanje Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta iz Novog Sada u Beogradu. Tada knez Mihailo ObrenoviΔ, oduΕ‘evljen novosadskim glumcima, donosi istorijsku odluku o gradnji novog i stalnog zdanja beogradskog teatra. U dogovoru sa DrΕΎavnim savetom 12. marta 1868. knez Mihailo je odluΔio da se pozoriΕ‘na zgrada podigne na drΕΎavnom, ranije turskom zemljiΕ‘tu kod Stambol kapije, gde je istog dana poΔelo ruΕ‘enje turskih kuΔa na tom terenu. Posebna simbolika odabira lokacije za njeno podizanje dodatno je naglaΕ‘ena ugraΔivanjem delova poruΕ‘ene Stambol kapije u temelje pozoriΕ‘nog zdanja. Ova brzina govori o odluΔnosti da Beograd dobije stalnu pozoriΕ‘nu ustanovu. Knez je zahtevao da zgrada bude zavrΕ‘ena do 15. oktobra iste godine. O znaΔaju koji je podizanje ovog objekta imalo u svesti srpskog naroda govori i to da je Δitav trg ispred graΔevine dobio ime PozoriΕ‘ni trg, preuzimajuΔi od nekadaΕ‘nje Velike pijace (danas Studentskog trga) znaΔenje glavnog beogradskog trga. Narodno pozoriΕ‘te zamiΕ‘ljeno je i realizovano kao reprezentativna graΔevina na kojoj je autor pokazao visoko poznavanje principa tada vladajuΔeg akademizma. Odnosom masa, horizontalnom i vertikalnom podelom fasada, kao i odabirom graΔevinskih i dekorativnih elemenata, opΕ‘ti izgled zdanja upuΔivao je na sliΔnosti sa Δuvenim milanskim pozoriΕ‘tem La Scala, koje je sagraΔeno dvadesetak godina ranije. NaroΔitu paΕΎnju arhitekta Bugarski posvetio je oblikovanju fasade orijentisane prema trgu. SrediΕ‘nji rizalit glavne fasade zavrΕ‘en je trougaonim timpanonom u zoni krova, dok je horizontalna podela ostvarena istaknutim podeonim vencima. U prizemlju se isticao trem, iznad kojeg je, u visini prvog sprata, bila terasa sa dekorativno reΕ‘enom ogradom. Knez je pozvao Jovana ΔorΔeviΔa da i u Srbiji osnuje stalno pozoriΕ‘te. PrihvatajuΔi poziv kao Δast i izazov, upravnik sa sobom odvodi i polovinu novosadskog ansambla i sedam godina posle nastanka SNP-a. Kada je knez Mihailo ubijen 29. maja, pripreme su neko vreme zastale. NamesniΕ‘tvo je htelo da se zapoΔeto kao kneΕΎev amanet dovede do kraja. Obrazovan je PozoriΕ‘ni odbor Δija je briga bila zidanje zgrade i formiranje trupe. Aktom ustupljenja od 17. juna 1868. kneΕΎevi zakoniti naslednici sestra Petrija BajiΔ i sestriΔi Teodor i Mihailo NikoliΔ odreΔuju da se Narodnom pozoriΕ‘tu izda suma od 6500 dukata βshodno obeΔanju blaΕΎenoupokojenog knjazaβ.[5] Temelj pozoriΕ‘ne zgrade je postavljen 18. avgusta, u prisustvu maloletnog Kneza Milana i namesnika. Mitropolit beogradski Mihailo je osvetio vodicu, pozdravnu reΔ je odrΕΎao predsednik PozoriΕ‘nog odbora Filip HristiΔ potom je spuΕ‘tena i uzidana povelja.[5] Iste godine PozoriΕ‘ni odbor je zakupio privatnu kuΔu sveΕ‘tenika SuΕ‘iΔa da formirana trupa odrΕΎava u njoj predstave, dok se zgrada ne zavrΕ‘i. U toj kuΔi je 10. novembra (po starom kalendaru) izvedena prva predstava, komad Karolja Obernjika ΔuraΔ BrankoviΔ. Pre predstave je izvedena Srpska uvertira kompozitora Dragutina ReΕ‘a, a uvodnu reΔ o pozoriΕ‘noj umetnosti, dramskoj knjiΕΎevnosti i dotadaΕ‘njim dramskim predstavama kod Srba odrΕΎao knjiΕΎevnik Milorad Ε apΔanin. Prema projektu arhitekte Aleksandra Bugarskog zgrada je zavrΕ‘ena 1869. godine, a 30. oktobra iste godine izvedena je i prva predstava - βPosmrtna slava kneza Mihailaβ koju je za tu priliku napisao ΔorΔe MaletiΔ. U toj predstavi u ulozi kneza Mihaila je bio Ducman, uΔitelj jahanja u Vojnoj akademiji.[6] Prvih nekoliko decenija rada Narodnog pozoriΕ‘ta obeleΕΎili su: Aleksa BaΔvanski (1832β1881), Adam MandroviΔ (1839β1912), Milka Grgurova-AleksiΔ (1840β1924), ToΕ‘a JovanoviΔ (1845β1893), Ilija StanojeviΔ (1859β1930), Milorad GavriloviΔ (1861β1931), Sava TodoroviΔ (1862β1935) i drugi. ReΕ‘enje enterijera prvog zdanja bilo je ostvareno na osnovu posredno prihvaΔenih italijanskih modela, koji su u prvi plan isticali ureΔenje i udobnost gledaliΕ‘ta. NaroΔita paΕΎnja bila je ukazana ukraΕ‘avanju kraljevske loΕΎe draperijama, krunom i prestolom nabavljenim u beΔkim umetniΔkim radionicama. Tavanice i parapeti loΕΎa bili su obloΕΎeni raskoΕ‘nim gipsanim ukrasom sa pozlatom, dok je sveΔanoj atmosferi samog gledaliΕ‘ta doprinosila svetlost βlustera sa stotinu sveΔaβ. Poseban segment pozoriΕ‘nog dekora predstavljale su slikane scenske zavese, izraΔene prema nacrtima najznaΔajnijih domaΔih slikara, koje su same po sebi predstavljale svojevrsna umetniΔka dela. Osvetljenje pozornice i Δitavog pozoriΕ‘ta obezbeΔivala je gasna stanica β gasara, smeΕ‘tena u napuΕ‘tenoj Kara-dΕΎamiji na uglu Dositejeve ulice i BraΔe JugoviΔa. Stalna potreba za ulepΕ‘avanjem najpopularnijeg beogradskog zdanja toga doba realizovana je kroz brojne prepravke i dorade prvobitnog enterijera. Tako je veΔ 1905. godine izvedeno i novo dekorativno slikarstvo na sceni, gledaliΕ‘tu i u foajeu. Prema nacrtima Dragutina Inkiostrija Medenjaka, prvog srpskog dekorativnog slikara koji je svojim umeΔem ukrasio brojne beogradske palate, izraΔene su dekoracije inspirisane motivima iz narodne umetnosti, ornamentike i tradicije. Od izgradnje, zgrada je proΕ‘la kroz viΕ‘e rekonstrukcija: 1870, 1912 β 1922, 1965. i, konaΔno, 1986 β 1989. godine. NajznaΔajnije rekonstrukcije su one iz 1922. i 1989. godine. Nedovoljno veliki prostor pozornice, kao i niz tehniΔkih poteΕ‘koΔa, doprineli su da rekonstrukcija zapoΔne 1912. godine, ali je zbog Balkanskog rata, a kasnije i Prvog svetskog rata nekoliko puta prekidana, ponovo zapoΔeta 1919. te zavrΕ‘ena tek 1922. godine. Za radove je bio angaΕΎovan arhitekta Josif Bukavac. Prema zamisli arhitekte, proΔiΕ‘Δenost i harmoniΔnost prvobitne zgrade zamenjena je naglaΕ‘eno neobaroknim izgledom fasada, Δiju ulaznu partiju istiΔu dve ugaone kule za stepeniΕ‘ta. Tom prilikom, enterijer zdanja dodatno je ukraΕ‘en dekorativnim i gipsanim radovima na zidovima gledaliΕ‘ta i ulaznog hola, kao i slikanim dekoracijama koje je na tavanicama izveo ruski slikar Stjepan FjodoroviΔ Kolesnikov. Zanimljivo je da se umetnik, iako vaspitan u tradiciji ruskog akademskog realizma, opredelio za kompoziciju zasnovanu na principima barokne dekorativne umetnosti. Bogatim koloritom i izrazitom minucioznoΕ‘Δu u izradi, Kolesnikov je tavanicu gledaliΕ‘ta oslikao klasiΔnim antiΔkim temama β Talija na kvadrigi i Bahanal, mitoloΕ‘ke fantazije, koje slave pozoriΕ‘te kao hram umetnosti. Prva predstava u obnovljenoj zgradi, βRevizorβ, odrΕΎana je 6. juna 1922. Pri radovima 1938, parter je smanjen za jedan rad, kako bi se proΕ‘irio orkestar. VeΔi radovi su obavljeni na leto 1939: pojaΔano je osvetljenje, reparirani su pokretna bina i pod pozornice, postavljen novi horizont. Naredna rekonstrukcija pozoriΕ‘ne zgrade usledila je 1940. godine, ali je zbog ruΕ‘enja gledaliΕ‘ta i pozornice u bombardovanju 6. aprila Beograda 1941. do realizacije doΕ‘lo tek krajem te godine. Iste godine je i obnovljena.[10][11] Prema zamisli arhitekata Gojka TodiΔa i Dragana GudoviΔa[12], graΔevina je u potpunosti izmenila izgled. Izuzev profilisanog krovnog venca, sa glavnog proΔelja je skinuta sva dotadaΕ‘nja dekorativna plastika. Ovakav izgled pozoriΕ‘te je zadrΕΎalo i tokom naredne rekonstrukcije 1965. godine, kada su preureΔeni i ulazni hol, gledaliΕ‘te i orkestarski prostor pod rukovodstvom arhitekte Nikole Ε ercera. Za vreme okupacije, tadaΕ‘nji direktor Narodnog pozoriΕ‘ta Jovan PopoviΔ je stavio ovu instituciju u sluΕΎbu okupacionog i kvislinΕ‘kog reΕΎima. Svakako najzanimljivija i najznaΔajnija rekonstrukcija zgrade nacionalnog teatra, realizovana u periodu od 1986. do 1989. godine, otvorila je polemiku meΔu struΔnom i Ε‘irom javnosti o pitanju da li zgradi treba vratiti izvorni izgled ili obrise iz 1922. godine. Ipak, obnovljen je izgled objekta iz vremena njegove prve rekonstrukcije i dograΔen zastakljeni tehniΔki aneks u zadnjem delu graΔevine prema projektu arhitekata Slobodana DrinjakoviΔa i Ljubomira ZdravkoviΔa. Taj izgled je zgrada zadrΕΎala do danas. Prilikom ovih radova, prema zamisli arhitekte Milana PaliΕ‘aΕ‘kog[13], obnovljen je u potpunosti verodostojan ambijent unutraΕ‘njosti sa ciljem da se potvrde vizuelne i simboliΔne vrednosti starog teatra. U vestibilu je postavljena bista kneza Mihaila, rad Enrika Pacija iz 1872. godine, a slikana kompozicija Kolesnikova na tavanici rekonstruisana je na osnovu saΔuvanih originalnih nacrta. OdolevajuΔi burnim istorijskim dogaΔajima, koji su obeleΕΎili srpsku istoriju decenijama unazad, Narodno pozoriΕ‘te je opstalo kao svedoΔanstvo oΔuvanja srpske kulture i tradicije, ali i kao stvarni svetionik srpske duhovnosti u buduΔnosti. Zbog svojih kulturnih, istorijskih, arhitektonskih, urbanistiΔkih, umetniΔkih i estetskih vrednosti, Narodno pozoriΕ‘te u Beogradu utvrΔeno je za kulturno dobro od velikog znaΔaja 1983. godine. Na ovu rekonstrukciju je utroΕ‘eno 4,5 miliona dolara. Renovirana zgrada Narodnog pozoriΕ‘ta sveΔano je otvorena 15. oktobra 1989. godine. Istoriju Drame Narodnog pozoriΕ‘ta u Beogradu delimo na Δetiri faze: od 1868. do 1914, od 1918. do 1941, od 1945. do 1991, i od 1991. do danaΕ‘njih dana. KarakteristiΔno za prve decenije postojanja Narodnog pozoriΕ‘ta je da su predstave imale uglavnom samo premijeru i dve/tri reprize, dok su samo retki, izuzetno popularni komadi, imali i desetak izvoΔenja. ReΕΎija, u danaΕ‘njem smislu te reΔi, praktiΔno nije ni postojala. Situacija se popravila tek pred sam Prvi svetski rat kada dolazi Aleksandar IvanoviΔ Andrejev, Ε‘kolovani reditelj, koji reΕΎiju, a i kvalitetu predstava uopΕ‘te, postavlja na jedan viΕ‘i nivo. PoΔetke domaΔeg stvaralaΕ‘tva u Narodnom pozoriΕ‘tu obeleΕΎile su uglavnom tragedije i dramski prikazi inspirisani srednjovekovnom i novijom istorijom kao Ε‘to su, na primer, βSmrt UroΕ‘a Vβ Stefana StefanoviΔa, βMiloΕ‘ ObiliΔ (Boj na Kosovu)β Jovana SubotiΔa, βHajduk Veljkoβ Jovana DragaΕ‘eviΔa. Izvodili su se i kolokvijalno nazvani komadi s pevanjem, poput dramatizacija proze Stevana Sremca βZone Zamfiroveβ i βIvkove slaveβ, a najpopularniji i najgledaniji od svih, βKoΕ‘tanaβ Borisava StankoviΔa, prvi je put prikazana 1901. godine te je do danaΕ‘njih dana ostala kultna predstava. Od istaknutih domaΔih autora naroΔito se istiΔu mladi Branislav NuΕ‘iΔ i Jovan Sterija PopoviΔ, tada veΔ prepoznati domaΔi klasici, ali i umetnici kao Ε‘to su Simo Matavulj, Svetozar ΔoroviΔ, Vojislav JovanoviΔ Marambo, Milivoj PrediΔ, Laza KostiΔ, Milovan Δ. GliΕ‘iΔ i drugi. Od svetskih ostvarenja koja su obeleΕΎila prvu fazu postojanja Narodnog pozoriΕ‘ta istiΔu se dela Sofokla, Ε ekspira, Ostrovskog, Kalderona, Molijera, Rasina, Goldonija, Ε ilera i mnogih drugih. Poslednja predstava pre Prvog svetskog rata je nedovrΕ‘ena izvedba `Hajduk Veljka`, 15. (28.) juna 1914, prekinuta po nareΔenju Ministarstva unutraΕ‘njih poslova nakon prijema vesti o atentatu u Sarajevu. Rad je nastavljen nakon Ujedinjenja,[14] krajem 1918. u `Kasini`.[15][16] Nakon Prvog svetskog rata i dalje se igra klasiΔni repertoar. Od svetskih pisaca izvode se Bernard Ε o, LuiΔi Pirandelo, DΕΎon Golsvordi i rugi, dok domaΔi repertoar Δine Jovan Sterija PopoviΔ, Branislav NuΕ‘iΔ, koji stiΔu izrazitu popularnost, Milutin BojiΔ, Borisav StankoviΔ, Ivo VojnoviΔ, Milan BegoviΔ, Ivan Cankar, Todor ManojloviΔ i drugi. U to vreme meΔu publikom je veoma popularan i takozvani bulevarski repertoar, naroΔito francuski βlaki komadiβ. Kada je reΔ o reΕΎiji, dominiraju Ε‘kolovani domaΔi i ruski reditelji i glumci-reditelji. U periodu od 1945. do poΔetka pedesetih godina 20. veka izvode se predstave sa jasnom politiΔkom porukom, a prevladava tzv. βsocijalistiΔki realizamβ. Od poΔetka pedesetih godina taj politiΔki uticaj se gubi te dolazi do svojevrsne liberalizacije Ε‘to dovodi do toga da glavnu reΔ u radu PozoriΕ‘ta ponovo imaju umetnici i umetnost. Sedamdesete i osamdesete godine obeleΕΎile su predstave po delima Borislava MihajloviΔa Mihiza, Aleksandra PopoviΔa, Miroslava KrleΕΎe, Ljubomira SimoviΔa, Jovana HristiΔa, Velimira LukiΔa i drugih. Izvodi se i savremena svetska dramaturgija, a nosioci savremene domaΔe dramaturgije su SiniΕ‘a KovaΔeviΔ, Vida OgnjenoviΔ, Jelena Kajgo, MiloΕ‘ NikoliΔ, Stevan PeΕ‘iΔ i drugi. Tokom 2015-2018 Drama Narodnog pozoriΕ‘ta je dobila preko 100 nagrada.[17] Neke od predstava ovog pozoriΕ‘ta su Velika Drama, VaΕΎno je zvati se Ernest, Bolivud, Bizarno, Bela kafa, Dama s kamelijama, Balkanski Ε‘pijun, Antigona. Narodno pozoriΕ‘te je dobilo nagradu βStevan MajstoroviΔβ 2022. godine.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
foto razglednica, 9 x 14 cm Nikolaj VelimiroviΔ (svetovno Nikola VelimiroviΔ; LeliΔ, kod Valjeva, 23. decembar 1880/4. januar 1881. β Libertivil, 18. mart 1956) bio je episkop ohridski i ΕΎiΔki, istaknuti teolog i govornik, otuda je nazivan Novi Zlatousti. Nikolaj VelimiroviΔ je novokanonizovani srpski svetitelj kao Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Ε½iΔki. NJegovo roΔeno ime je Nikola. U mladosti je teΕ‘ko oboleo od dizenterije i zakleo se da Δe posvetiti svoj ΕΎivot Bogu, ako preΕΎivi. PreΕΎiveo je i zamonaΕ‘io se pod imenom Nikolaj. VelimiroviΔ je Ε‘kolovan na Zapadu i u mladosti je bio velik zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. TakoΔe je primljen u sveΕ‘tenstvo i brzo je postao vaΕΎna liΔnost u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, posebno u odnosima sa Zapadom. U meΔuratnom periodu postao je predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okrenuo se antievropejstvu i konzervativizmu. OsnivaΔ je desniΔarske politiΔke ideologije svetosavskog nacionalizma. Smatra se duhovnim inspiratorom LJotiΔeve organizacije ZBOR. Δesto je kritikovan zbog antisemitskih stavova. Kada su u Drugom svetskom ratu Nemci okupirali Jugoslaviju, VelimiroviΔ je stavljen u kuΔni pritvor i na kraju odveden u logor Dahau, gde je proveo tri meseca pre nego Ε‘to su ga Nemci oslobodili da bi pomogao u obrazovanju objedinjavanju jugoslovenskih kvislinga protiv nadiruΔe NOVJ i Crvene armije. Po zavrΕ‘etku rata, VelimiroviΔ je odluΔio da se ne vrati u Jugoslaviju, u koju su na vlast doΕ‘li komunisti. Umesto toga, 1946. emigrirao je u Ameriku, gde je i ostao do svoje smrti 1956. Centralno mesto u VelimiroviΔevim razmiΕ‘ljanjima Δinila je kritika humanizma, evropske civilizacije, materijalistiΔkog duha i sl. O Evropi je mislio kao o velikom zlu kojeg se treba Δuvati, i prezirao je njenu kulturu, nauku, progres. Episkop Nikolaj je bio duboko oΔaran srpskom proΕ‘loΕ‘Δu nemanjiΔkog perioda pa je ona, po njemu, trebalo da bude paradigma nove srpske stvarnosti. VelimiroviΔ je snaΕΎno podrΕΎavao jedinstvo svih pravoslavnih crkava i upostavio je dobre odnose sa anglikanskom i AmeriΔkom episkopalnom crkvom. UvrΕ‘ten je meΔu 100 najznamenitijih Srba svih vremena. Nikolaj je roΔen 23. decembra 1880, po julijanskom, tj. 4. janaura 1881. po gregorijanskom kalendaru. Rodio se u selu LeliΔu, nedaleko od Valjeva, na padinama planine Povlena. NJegovi roditelji, Dragomir i Katarina, bili su prosti zemljoradnici i poboΕΎni hriΕ‘Δani, naroΔito majka. Na krΕ‘tenju je dobio ime Nikola. O poreklu porodice VelimiroviΔ postoje dva stanoviΕ‘ta. Jedno je da su oni poreklom iz ZagaraΔa iz Katunske nahije, a drugo je da su oni poreklom iz Banjana, starohercegovaΔkog plemena. Poznato je da se porodica doselila u LeliΔ krajem 18. veka iz Osata u Bosni. Svoje obrazovanje Nikola je otpoΔeo u manastiru Δelije, gde ga je otac odveo da se opismeni makar toliko βda zna Δitati pozive od vlasti i na njih odgovaratiβ, pa da ga onda zadrΕΎi na selu kao hranitelja i βΕ‘kolovanogβ Δoveka. Od prvih dana pokazivao je svoju izuzetnu revnost u uΔenju. NJegovu darovitost zapazio je i njegov uΔitelj Mihajlo StupareviΔ i preporuΔio mu nastavak Ε‘kolovanja u valjevskoj gimnaziji, gde se Nikola pokazao kao dobar Δak, iako je, da bi se Ε‘kolovao, sluΕΎio u varoΕ‘kim kuΔama, kao i veΔina Δaka u to vreme. Po zavrΕ‘etku Ε‘estog razreda gimnazije, Nikola je konkurisao u Vojnu akademiju, ali ga je lekarska komisija odbila, jer je bio βsitanβ i nije imao dovoljan obim grudi. Odmah po odbijanju ove komisije, Nikola podnosi dokumenta za beogradsku Bogosloviju, gde je bio primljen, iako opet ne bez teΕ‘koΔa, navodno zbog slabog sluha za pevanje. Kao uΔenik Bogoslovije je bio uspeΕ‘an. NJegovo isticanje u naukama bilo je rezultat sistematskog rada. U svome Ε‘kolskom uΔenju nije se drΕΎao samo skripti i udΕΎbenika, nego je Δitao i mnoga druga dela od opΕ‘te-obrazovnog znaΔaja. Do svoje 24. godine veΔ je bio proΔitao dela NJegoΕ‘a, Ε ekspira, Getea, Voltera, Viktora Igoa, NiΔea, Marksa, PuΕ‘kina, Tolstoja, Dostojevskog i drugih. Posebno je u bogosloviji bio zapaΕΎen svojim mislima o NJegoΕ‘u, koga je kao pesnika i mislioca voleo i joΕ‘ u valjevskoj gimnaziji dobro prostudirao. Za vreme Ε‘kolovanja u Beogradu Nikola je zbog stanovanja u memljivom stanu i slabe ishrane dobio tuberkulozu od koje je godinama patio. Po svrΕ‘etku bogoslovije je kraΔe vreme bio uΔitelj u selima DraΔiΔu i Leskovicama, viΕ‘e Valjeva, gde je izbliza upoznao ΕΎivot i duΕ‘evno raspoloΕΎenje srpskog seljaka i gde se sprijateljio sa sveΕ‘tenikom Savom PopoviΔem, izbeglim iz Crne Gore, sa kojim je iΕ‘ao po narodu i pomagao mu u parohijskim poslovima. Letnje raspuste Nikola je, po savetu lekara, provodio na moru, tako da je tada upoznao i sa ljubavlju opisao ΕΎivot Bokelja, Crnogoraca i Dalmatinaca. VeΔ u bogosloviji pomagao je proti Aleksi IliΔu u ureΔivanju lista βHriΕ‘Δanski vesnikβ, u kome je i nekoliko godina objavljivao svoje prve dopise i radove. Posle toga, Nikola je bio izabran od strane Crkve da sa drugim pitomcima, drΕΎavnim stipendistima, poΔe na dalje Ε‘kolovanje u Rusiju ili Evropu. Izabrao je tada raΔe studiranje u Evropi, na starokatoliΔkom fakultetu u Bernu, a zatim je proΕ‘ao studirajuΔi i NemaΔku, Englesku i Ε vajcarsku, a neΕ‘to kasnije i Rusiju. Svoje studije u Bernu Nikolaj je, u svojoj 28. godini, okonΔao doktoratom iz teologije, odbranivΕ‘i disertaciju pod naslovom βVera u Vaskrsenje Hristovo kao osnovna dogma Apostolske Crkveβ.[2] SledeΔu 1909. godinu Nikola je proveo u Oksfordu, gde je pripremao doktorat iz filosofije i zatim ga u Ε½enevi, na francuskom, i odbranio (βfilosofija Berklijaβ). VrativΕ‘i se iz Evrope Nikolaj se, u jesen 1909, razboleo od dizenterije i u bolnici leΕΎao oko 6 nedelja. On se uskoro i monaΕ‘i u manastiru Rakovici i postaje jeromonah Nikolaj (20. XII 1909). Po povratku sa studija trebalo je, po tadaΕ‘njem zakonu, nostrifikovati svoje diplome, ali kako nije imao punu svrΕ‘enu gimnaziju, morao je polagati sedmi i osmi razred i veliku maturu, da bi tek onda mogao predavati u Bogosloviji. Ipak, pre no Ε‘to je postao suplent u Bogosloviji, upuΔen je od mitropolita Srbije Dimitrija u Rusiju, gde je proveo godinu dana, najviΕ‘e putujuΔi po Ε‘irokoj Rusiji i upoznajuΔi njen crkveni ΕΎivot, duΕ‘u ruskog Δoveka i njegove svetinje. Za to vreme napisao je i svoje prvo veΔe delo β studiju βReligija NJegoΕ‘evaβ. Kao suplent Bogoslovije Sv. Save u Beogradu Nikolaj je predavao filosofiju, logiku, psihologiju, istoriju i strane jezike. No on nije mogao ostati u okvirima Bogoslovije. On zato poΔinje da piΕ‘e, govori i objavljuje. PoΔinje sa besedama po beogradskim i drugim crkvama Ε‘irom Srbije, pa onda drΕΎi i predavanja na KolarΔevom univerzitetu i drugim mestima. Govorio je uglavnom na teme iz ΕΎivota. Istovremeno, Nikolaj objavljuje u crkvenim i knjiΕΎevnim Δasopisima svoje Δlanke, besede i studije: o NJegoΕ‘u, o NiΔeu i Dostojevskom i na druge filosofsko-teoloΕ‘ke teme. Godine 1912. pozvan je u Sarajevo na proslavu lista βProsvetaβ, gde se upoznao sa najviΔenijim predstavnicima tamoΕ‘njih Srba: ΔoroviΔem, DuΔiΔem, Ε antiΔem, GrΔiΔem, LJubibratiΔem i drugima. Poznate su tadaΕ‘nje njegove reΔi da su βsvojom velikom ljubavlju i velikim srcem Srbi Bosanci anektirali Srbiju Bosniβ, Ε‘to je u eri austrijske aneksije bilo izazovno, pa je pri povratku u Beograd skinut sa voza u Zemunu i zadrΕΎan nekoliko dana. Iste austrijske vlasti nisu mu dozvolile da sledeΔe godine otputuje u Zagreb i govori na tamoΕ‘njoj proslavi NJegoΕ‘a, no njegova je beseda ipak u Zagreb dospela i bila proΔitana. Narodni rad Nikolajev nastavlja se joΕ‘ viΕ‘e kada je uskoro Srbija stupila na put ratova za osloboΔenje i ujedinjenje Srpskog i ostalih Jugoslovenskih naroda. U sudbonosnim danima ratova, od 1912. do 1918. godine, Nikolaj aktivno uΔestvuje. Nikolaj je ΕΎivo i aktivno uΔestvovao i u tadaΕ‘njem crkvenom ΕΎivotu, mada je imao kritiΔkih primedbi na rad i ponaΕ‘anje izvesnih crkvenih ljudi. NJegova je, meΔutim, kritika bila pozitivna (on se ubrzo raziΕ‘ao sa protom Aleksom iz βHriΕ‘Δanskog vesnikaβ zbog negativnih pogleda ovoga na stanje u Srpskoj Crkvi) i takva je ostala do kraja ΕΎivota. Aprila meseca 1915. godine Srpska vlada je uputila Nikolaja iz NiΕ‘a u Ameriku i Englesku (gde je ostao do aprila 1919) u cilju rada na nacionalnoj srpskoj i jugoslovenskoj stvari. On je po Americi, i zatim Engleskoj, drΕΎao brojna predavanja: u crkvama, univerzitetima, hotelima i po drugim ustanovama, boreΔi se na taj naΔin za spas i ujedinjenje Srba i JuΕΎnoslovenskih naroda. VeΔ avgusta 1915. godine on je na velikom zboru u Δikagu objedinio i pridobio za jugoslovensku stvar (program Jugoslovenskog odbora) veliki broj naroda i sveΕ‘tenstva, i to ne samo pravoslavnog, nego i rimokatoliΔkog, unijatskog i protestantskog, koji su tada javno izrazili ΕΎelju za osloboΔenjem i ujedinjenjem sa Srbijom. Veliki broj dobrovoljaca iz Amerike otiΕ‘ao je tada na Solunski front, tako da zaista nije neosnovano ono izneto miΕ‘ljenje (od engleskog NaΔelnika armije) da je βotac Nikolaj bio treΔa armijaβ za srpsku i jugoslovensku stvar, jer je njegov doprinos tada zaista bio veliki. Nikolaj je u ovo vreme iznosio i ideju o ujedinjenju svih HriΕ‘Δanskih crkava. I od tada se on posebno sprijateljio sa Anglikanskom i Episkopalnom crkvom. TakoΔe je u to vreme pomagao i grupu naΕ‘ih studenata u Oksfordu, gde je jedno vreme i predavao. Po zavrΕ‘etku rata, dok je joΕ‘ bio u Engleskoj, izabran je (12/25. marta 1919) za episkopa ΕΎiΔkog, odakle je ubrzo, krajem 1920, premeΕ‘ten u Ohridsku eparhiju. Tih godina slan je u mnoge crkvene i narodne misije: u Atinu i Carigrad, u Svetu goru, u Englesku i Ameriku. Nikolaj je uΔestvovao i na konferencijama za mir, na ekumenskim crkvenim susretima i skupovima, na konferencijama HriΕ‘Δanske zajednice mladih u svetu, na Svepravoslavnim konsultacijama. No naroΔito treba istaΔi njegovu pastirsku sluΕΎbu u Ohridskoj eparhiji od 1920. do 1931. godine i potonjoj Ohridsko-bitoljskoj eparhiji od 1931. do 1936. godine[4], a zatim i u njegovoj prvobitnoj Ε½iΔkoj eparhiji gde Δe biti konaΔno vraΔen 1936. godine, po ΕΎelji Arhijerejskog sabora i naroda. Tek kao episkop ohridski i ΕΎiΔki, Nikolaj razvija svoju punu i pravu delatnost u svim pravcima crkvenog i narodnog ΕΎivota, ne zanemarujuΔi pritom ni svoj bogoslovsko-knjiΕΎevni rad. On je takoΔe mnogo doprineo i ujedinjenju naΕ‘ih pomesnih crkvenih jedinica na teritoriji novostvorene drΕΎave (od koje Δesto nije imao ni razumevanja ni naroΔite podrΕ‘ke). Posebno je na Vladiku Nikolaja delovao drevni Ohrid. Na Nikolaja je veΔ bila izvrΕ‘ila dobar uticaj pravoslavna Rusija. Sada je taj uticaj nastavio i upotpunio Ohrid i Sveta gora, koju je Vladika svakog leta redovno poseΔivao. Sveta gora i dela Svetih Otaca, koja je u ovo vreme Nikolaj naroΔito mnogo Δitao i prouΔavao, izvrΕ‘ili su na njega trajni uticaj. Na Bitoljskoj bogosloviji je saraΔivao sa Jovanom Ε angajskim i Justinom PopoviΔem. Drugi je Δesto pomagao i pisao pohvalno o bogomoljaΔkom pokretu koji je vodio Nikolaj i bio satrudnik na misionarskom polju sa izbeglim pravoslavnim Rusima, ispred Oktobarske revolucije. Iz ovog perioda potiΔu mnoga vaΕΎna dela Vladike Nikolaja. Ovde treba makar spomenuti i ona druga ne manje znaΔajna opΕ‘tenarodna dela kao Ε‘to su njegov rad sa narodom i posebno sa bogomoljcima, Nikolaj je iz Ohrida i Ε½iΔe razvio i mnogostranu meΔucrkvenu delatnost. Tako je uΔestvovao 1930. godine na Predsabornoj konferenciji Pravoslavnih Crkava u manastiru Vatopedu. Zatim je radio na obnovi opΕ‘teΕΎiteljnog naΔina ΕΎivota u manastiru Hilandaru. Bivao je Δesto na meΔunarodnim susretima mladih hriΕ‘Δana u svetu i na viΕ‘e ekumenskih susreta i konferencija u svetu. TakoΔe je nastojao da odrΕΎava dobre odnose sa Bugarina i Grcima, kao i dobre meΔuverske odnose u predratnoj Jugoslaviji. Nikolaj je bio umeΕ‘an i u poznatu β Konkordatsku borbuβ kada je iznenada i misteriozno preminuo Patrijarh srpski Varnava. Ostao je izmeΔu ostaloga poznat Nikolajev telegram i Otvoreno pismo βGospodinu dr Antonu KoroΕ‘ecu, Ministru unutraΕ‘njih poslovaβ (avgust 1937) u kojem se ΕΎali na βpandurski kurjaΔki napad 19. jula na mirnu pravoslavnu litiju pred Sabornom crkvom u Beograduβ i na gonjenje i hapΕ‘enje mnogih neduΕΎnih pravoslavnih sveΕ‘tenika i vernika Ε‘irom Jugoslavije. Uprkos sliΔnosti politiΔkih stavova VelimiroviΔa i LJotiΔa, izmeΔu njih je do kraja 1930-ih i poΔetka 1940-ih postojala razlika. VelimiroviΔ je osuΔivao nemaΔki imperijalizam, dok je LJotiΔ ostao poΕ‘tovalac nacizma, koji je smatrao vrednim saveznikom u borbi protiv komunizma i navodne jevrejske zavere. Ipak, VelimiroviΔ nikada nije javno osudio LJotiΔev pronemaΔki stav. Nikolaj je, uz Patrijarha Gavrila, imao svoj udeo i u obaranju antinarodnog pakta vlade CvetkoviΔ-MaΔek, zbog Δega je od naroda bio pozdravljen, a od okupatora Nemaca posebno omraΕΎen. NemaΔka obaveΕ‘tajna sluΕΎba je Nikolaja VelimiroviΔa registrovala kao izrazitog anglofila, uprkos tome Ε‘to je VelimiroviΔ bio blizak voΔi pokreta Zbor Dimitrije LJotiΔem. Aprilski rat i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekli su VelimiroviΔa u manastiru Ε½iΔi. PoΕ‘to je VelimiroviΔ u VrnjaΔkoj Banji odrΕΎao javnu propoved protiv partizana, agenti Ziherhajtsdinsta i LJotiΔev ministar u NediΔevoj vladi Mihailo OlΔan su posetili VelimiroviΔa sa ciljem da ga privole da saraΔuje sa Nemcima. Od ove namere se odustalo jer su Nemci smatrali da je VelimiroviΔ povezan sa Dragoljubom MihailoviΔem. Harald Turner i Milan NediΔ su doΕ‘li do zakljuΔka da bi VelimiroviΔa trebalo internirati u okolinu Beograda, ali do toga nije doΕ‘lo. Ipak, januara 1942. VelimiroviΔ je obavestio Gestapo da je spreman za saradnju u borbi protiv partizana. ZahvaljujuΔi ovoj ponudi i LJotiΔevoj intervenciji, VelimiroviΔ je ostao u manastiru LJubostinji sve do 18. novembra 1942, kada je prebaΔen i stavljen pod straΕΎu u manastir Vojlovicu kod PanΔeva zbog sumnje za saradnju sa Δetnicima. Maja 1943. tamo je prebaΔen iz Rakovice i patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ.[10] SaΔuvan je iz tih dana, u jednoj svesci, Nikolajev βMolbeni kanon i Molitvaβ Presvetoj Bogorodici VojlovaΔkoj, kao i kasnije napisane, u BeΔu januara 1945. veΔ poznate βTri molitve u senci nemaΔkih bajonetaβ, zabeleΕΎene na koricama JevanΔelja u Srpskoj crkvi u BeΔu. Dana 14. septembra 1944. godine Nemci su vladiku Nikolaja i patrijarha Gavrila sproveli iz Vojlovice u koncentracioni logor Dahau. Tamo su oni zatvoreni u posebnom delu za visoke oficire i sveΕ‘tenstvo (Ehrenbunker), tretirani bolje od ostalih i imali status posebnih zatoΔenika (EhrenhΓ€ftling).[11] U Dahauu su ostali tri meseca, do decembra 1944. godine kada ih Nemci oslobaΔaju na intervenciju Hermana Nojbahera, kao deo pogodbe sa LJotiΔem i NediΔem.[11] Putuovali su zajedno sa Milanom NediΔem i Hermanom Nojbaherom u Sloveniju, gde se LJotiΔ i NediΔ sa drugim srpskim nacionalistima (MomΔilom ΔujiΔem, Dobroslavom JevΔeviΔem) pripremali da vode bitku protiv partizana. Za vreme boravka u Sloveniji, VelimiroviΔ je blagosiljao ljotiΔevce i Δetnike. Na LJotiΔevoj sahrani odrΕΎao je posmrtni govor. Nakon LJotiΔeve pogibije, VelimiroviΔ je napustio Sloveniju i otiΕ‘ao za Austriju, gde su ga zadrΕΎali Amerikanci. Po puΕ‘tanju, otiΕ‘ao je u Englesku, pa potom u Ameriku, dok se patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ vratio u Beograd. Nikolaj je doΕ‘ao u Ameriku tokom 1946. godine, gde je od tada ΔeΕ‘Δe poboljevao. Ipak, i u Americi je Nikolaj nastavio svoj crkveni rad, pa je putovao po Americi i Kanadi. Nikolaj je i u Americi nastavio svoju spisateljsku i bogoslovsku delatnost, kako na srpskom tako i na engleskom jeziku. Iz ovoga vremena potiΔu njegova dela βKasijanaβ, βZemlja NedoΔijaβ, βΕ½etve Gospodnjeβ, βDivanβ i njegovo poslednje, nedovrΕ‘eno delo βJedini Δovekoljubacβ. Iz Amerike je stizao da koliko moΕΎe pomogne i naΕ‘im manastirima i pojedincima u starom kraju, Ε‘aljuΔi skromne pakete i priloge, naroΔito u crkvenim stvarima i potrebama. Vladika Nikolaj je u Americi i povremeno predavao: u privremenoj srpskoj bogosloviji u manastiru Sv. Save u Libertivilu, u njujorΕ‘koj Akademiji Sv. Vladimira i u ruskim bogoslovijama Svete Trojice u DΕ½ordanvilu i Sv. Tihona u Saut Kananu, u Pensilvaniji. U ovoj poslednjoj ga je i smrt zatekla. Iz manastira Sv. Tihona prenet je zatim u manastir Svetog Save u Libertivil i sahranjen kraj oltara crkve, na juΕΎnoj strani 27. marta 1956, uz prisustvo velikog broja pravoslavnih Srba i drugih vernika Ε‘irom Amerike. Mnogo godina posle smrti njegove moΕ‘ti su prenete iz Libertivila u LeliΔ 12. maja 1991. godine. One su izloΕΎene u hramu manastira LeliΔ, koji je njegova zaduΕΎbina. Na proleΔnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve u maju 2003. kanonizovan je za svetitelja. SveΔana kanonizacija obavljena je u Hramu Svetog Save na VraΔaru, u Beogradu, 24. maja 2003. VeΔ sledeΔe godine, episkop Ε‘abaΔko-valjevski Lavrentije je svoju zaduΕΎbinu, manastir Soko blizu LJubovije i Krupnja, posvetio Sv. Nikolaju. Manastir Soko je osveΕ‘tan 8. maja 2004. godine. U ovom manastiru postoji i muzej posveΔen Sv. Nikolaju, njegova velika bista u dvoriΕ‘tu manastira i joΕ‘ jedna velika zgrada koja se zove βDom Sv. vladike Nikolajaβ i u kojoj preko leta borave uΔesnici βMobeβ. Po njemu se zove OΕ βVladika Nikolaj VelimiroviΔβ Valjevo. U knjizi βKroz tamniΔki prozorβ, napisanom tokom zarobljeniΕ‘tva u Dahau, za rat optuΕΎuju se nehriΕ‘Δanske ideologije Evrope, poput: demokratije, komunizma, socijalizma, ateizma i verske tolerancije. U osnovi ovih pojava VelimiroviΔ vidi jevrejsko delovanje: βTo Evropa ne zna, i u tome je sva oΔajna sudba njena, sva mraΔna tragedija njenih naroda. Ona niΕ‘ta ne zna osim onog Ε‘to joj Ε½idovi pruΕΎe kao znanje. Ona niΕ‘ta ne veruje osim onog Ε‘to joj Ε½idovi zapovede da veruje. Ona ne ume niΕ‘ta da ceni kao vrednost dok joj Ε½idovi ne postave svoj kantar za meru vrednosti. NJeni najuΔeniji sinovi su bezboΕΎnici (ateisti), po receptu Ε½idova. NJeni najveΔi nauΔnici uΔe da je priroda glavni bog, i da drugog Boga izvan prirode nema, i Evropa to prima. NJeni politiΔari kao meseΔari u zanosu govore o jednakosti svih verovanja i neverovanja. Sva moderna gesla evropska sastavili su Ε½idi, koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i Ε‘trajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam, i sveopΕ‘tu revoluciju, i kaptalizam, i komunizam. Sve su to izumi Ε½idova, odnosno oca njihova Δavola. Za ΔuΔenje je da su se Evropejci, potpuno predali Ε½idovima, tako da ΕΎidovskom glavom misle, ΕΎidovske programe primaju, ΕΎidovsko hristoborstvo usvajaju, ΕΎidovske laΕΎi kao istine primaju, ΕΎidovska gesla kao svoja primaju, po ΕΎidovskom putu hode i ΕΎidovskim ciljevima sluΕΎe.β Nikolaj je ovaj rad napisao u zarobljeniΕ‘tvu i on je objavljen u Lincu, u Austriji, 1985. godine. Prisutno je uverenje da je VelimiroviΔ aktivno pomagao Jevreje u vreme rata, mada je samo jedna takva epizoda zabeleΕΎena. Ela TrifunoviΔ roΔena Nojhaus (Neuhaus) je 2001. godine pisala Srpskoj pravoslavnoj crkvi tvrdeΔi da je nju i njenu porodicu 18 meseci VelimiroviΔ skrivao od Nemaca u manastiru LJubostinji. Adolf Hitler je 1934. godine odlikovao VelimiroviΔa zbog njegovih napora na obnavljanju nemaΔkog vojnog groblja u Bitolju. Godine 1935. Nikolaj VelimiroviΔ je odrΕΎao predavanje u Beogradu pod naslovom βNacionalizam Svetog Saveβ. U tom izlaganju izneo je tvrdnju da su pokuΕ‘aji Adolfa Hitlera o nemaΔkoj nacionalnoj crkvi sliΔne idejama Svetog Save o narodnoj veri i crkvi: βIpak se mora odati priznanje sadaΕ‘njem nemaΔkom VoΔi, koji je kao prost zanatlija i Δovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u 20. veku on je doΕ‘ao na ideju Svetoga Save, i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvaΕΎniji posao, koji priliΔi jedino svetitelju, geniju i heroju.β Nikolaj VelimiroviΔ objavio je veliki broj knjiΕΎevnih dela duhovne sadrΕΎine. U periodu posle Drugog svetskog rata njegova dela su bila zabranjena za Ε‘tampanje u Jugoslaviji. Tek kasnih osamdesetih godina ona poΔinju ovde ponovo da se Ε‘tampaju, pre toga su uglavnom Ε‘tampana u dijaspori zaslugom episkopa Lavrentija, a zatim ovamo prenoΕ‘ena. NJegova dela su: Uspomene iz Boke, 1904. Francusko-slovenska borba u Boki Kotorskoj 1806-1814 (nem. FranzΓΆsisch-slawische KΓ€mpfe in der Bocca di Cattaro 1806-1814), 1910. Religija NJegoΕ‘eva, 1911. Iznad greha i smrti, 1914. Mesto Srbije u svetskoj istoriji (eng. Serbias place in human history), 1915. Srbija u svetlosti i mraku (eng. Serbia in light and darkness), 1916. Paterik Manastira svetog Nauma, 1925. Ohridski prolog, 1928. Rat i Biblija, 1932. Emanuil: tajne neba i zemlje: Δudesni doΕΎivljaji iz oba sveta, 1937. Tri molitve u senci nemaΔkih bajoneta, 1945. Pobedioci smrti: pravoslavna Δitanja za svaki dan godine, 1949. Zemlja NedoΔija: jedna moderna bajka, 1950. Pesme molitvene, 1952. Kasijana; nauka o hriΕ‘Δanskom pojimanju ljubavi, 1952. Divan: nauka o Δudesima, 1953. Ε½etve Gospodnje: od poΔetka do naΕ‘eg vremena i do kraja, 1953.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Ilustracije: Gustav Hjortlud Ognjilo / H. C. Andersen ; [ilustrirao Gustav Hjortlund] ; [sa danskog prevela Vera JugoviΔ] Hans Kristijan Andersen (dan. Hans Christian Andersen; Odense, 2. april 1805. β Kopenhagen, 4. avgust 1875) bio je danski knjiΕΎevnik, poznat kao pisac bajki. Paul Hazara ga je nazvao kraljem deΔjih pisaca sledeΔim reΔima: βAndersen je kralj jer niko poput njega nije znao prodreti u duΕ‘u biΔa i stvari.β Andersenove bajke, od kojih je bar 3381 radova[1] prevedeno na viΕ‘e od 125 jezika,[2] su postale kulturno utkane u zapadnjaΔku kolektivnu svest, lako dostupne deci, ali predstavljanje lekcija vrline i otpornosti u suoΔavanju sa nesreΔama za zrele Δitaoce.[3] Neke od najpoznatijih bajki su Carevo novo odelo, Mala sirena, Slavuj, SneΕΎna kraljica, RuΕΎno paΔe, PalΔica, i mnog druge. Njegove priΔe su inspirisale balete, pozoriΕ‘ne komade, animirane filmove, kao i akcione filmove.[4] Jedanan od Kopenhagenskih najΕ‘irih i najprometnijih bulevara je nazvan βH. K. Andersenov bulevarβ.[5] On je proΕ‘irio tematiku bajke, razvijao narodne motive (βDivlji labudiβ), ali i stvarao originalne priΔe. Njegove priΔe su blistave, razumljive, bude maΕ‘tu i lako mogu zaneti dete, jer je on sam umeo da maΕ‘ta, uviΔa razna Δudesa i razmiΕ‘lja kao deca. βΔitav je svet pun Δudesa, ali mi smo na njih tako navikli da ih nazivamo svakodnevnim stvarima.` β izjavio je Andersen. Kvalitet njegovih bajki je, izmeΔu ostalog, u tome Ε‘to je uklopio poeziju u priΔu, unosio je nove motive, pisao bogatim, lakim i leprΕ‘avim jezikom, s puno humora ispod kojeg se Δesto mogu naΔi ozbiljni, tuΕΎni, ironiΔni motivi iz kojih deca mogu uΔiti β βOlovni vojnikβ, ... RoΔen je 2. aprila 1805. godine u mestu Odense na ostrvu Funen u Danskoj. Otac mu je bio obuΔar, sanjalica koji je viΕ‘e voleo umetnost nego zanat, a majka β nepismena pralja. On je bio jedino dete. Andersenov otac, kao i Hans, smatrao je sebe roΔakom plemstva (njegova baka po oΔevoj strani je rekla njegovom ocu da je njihova familija pripadala viΕ‘oj druΕ‘tvenoj klasi,[6] ali istraΕΎivanja nisu potrvrdila tu tvrdnju).[6][7] Jedna istrajna spekulacija sugeriΕ‘e da je Andersen bio nelegalni sin kralja Kristijana VIII, ali je ta ideja osporavana.[6] Ε kolovao se neredovno. Sa Δetrnaest godina otiΕ‘ao je u Kopenhagen bez prebijene pare, u potrazi za poslom kao glumac. Tamo se nije proslavio, jer je bio loΕ‘ glumac, plesaΔ i pevaΔ. MeΔutim, iako je bio Δudan po izgledu i ponaΕ‘anju, posedovao je jedinstveni Ε‘arm, pa je pridobio simpatije mnogih bogatih porodica, pre svih porodice Kolin, naroΔito Jonasa Kolina, jednog od direktora Kraljevskog pozoriΕ‘ta u Kopenhagenu, koji je bio njegov mecena i mnogo mu pomogao.[8] Godine 1828. Andersen je zavrΕ‘io gimnaziju[9] i upisao se na univerzitet. Njegovo prvo delo βPut peΕ‘ke od Holmenskog kanala do istorijskog kraja Amageraβ, objavljeno 1829, slabo je prihvaΔeno, ali mu je omoguΔilo put u NemaΔku i Italiju, koji je imao veliki znaΔaj za njegov dalji rad. Prilikom posete Velikoj Britaniji bio je gost Δarlsa Dikensa kom se on nije dopao jer je bio feminiziran, sitniΔav, samoljubiv i hipohondrik. Zatim je poΔeo da piΕ‘e romane, putopise, drame, autobiografije i poeziju. Njegov sledeΔi roman βImprovizatorβ je veoma dobro prihvaΔen. Slede romani βO. T.β i βSamo guslarβ koji su bili slabi. Od 1835. godine pa sve do smrti u malim svicima je pisao βPriΔe i zgodeβ, koje su vremenom postigle veliki uspeh. Godine 1823. Andersen je doΕΎiveo oΕ‘tru kritiku Ε vedske enciklopedije, koja ga je optuΕΎivala da je previΕ‘e βcmizdravβ, a da su njegove bajke pod velikim uticajem narodnih bajki i Hofmana. MeΔutim, Andesen je pre romantik i iako se u njegovim bajkama javljaju motivi iz narodnih bajki, one su proΔiΕ‘Δene (nema surovosti β kopanje oΔiju i sl.) i proΕ‘irene su opisima β npr. βMala sirenaβ. N. A. Dobroljubov je o Andersenovim bajkama rekao sledeΔe: βAndersenove bajke imaju prekrasnu osobinu koja nedostaje drugim deΔjim knjiΕΎevnicima. U njima ono Ε‘to postoji u stvarnosti dobija izvanredni poetiΔki karakter, a ipak ne plaΕ‘e deΔju maΕ‘tu svakakvim baucima i tamnim silama. Andersen oΕΎivljava obiΔne stvari i stavlja u pokret obiΔne neΕΎive predmete. Kod njega se olovni vojnik tuΕΎi na svoju samoΔu, cveΔe se odaje veselom plesu, lan doΕΎivljava svakodnevne preobraze dok prelazi u niti, platno, rublje, papir. Nema ni priΔa u kojima se javljaju natprirodne viΕ‘e sile, i te bez sumnje idu u najslabije priΔe. No, zato su divne one priΔe u kojima nema uopΕ‘te niΔeg fantastiΔnog. Takve su npr. βCarevo novo odeloβ, βDevojΔica sa Ε‘ibicamaβ, βPrinceza na zrnu graΕ‘kaβ, βSaputnikβ i dr.β Privatni ΕΎivot Andersen, dete siromaΕ‘nih roditelja, morao je celi ΕΎivot da se bori protiv strogih klasnih razlika danskog druΕ‘tva toga doba. U svojim bajkama Andesen se Δesto identifikuje sa osobama, nesretnim i odbaΔenim od druΕ‘tva. Jaki autobiografski elementi provejavaju kroz njegove tuΕΎne priΔe. Iako je veΔ bio meΔunarodno priznat i prihvaΔen pisac, Andersen se je oseΔao kao osoba odbaΔena od druΕ‘tva.[10] Nije se nikad ΕΎenio, ali je njegov interes za ΕΎene bio vidljiv. Paustovski, u svom predgovoru ruskom prevodu Andersenovih bajki, piΕ‘e da je Andersenova velika i nikad uzvraΔena ljubav bila Jeni Lind (Ε‘ved. Jenny Lind), Ε‘vedska operska pevaΔica koja je volela Andersenove bajke, ali ne i Andersena.[11] Po Paustovskom, Andersen nije bio muΕ‘karac privlaΔne spoljaΕ‘njosti kojom bi privukao ineres ΕΎena toga doba. Neke od njegovih bajki nose ΕΎigove ove neuzvraΔene ljubavi (βSlavujβ, na primer).[12] Na svojim putovanjima kroz Evropu je Δest posetilac javnih kuΔa. Pisalo se mnogo o njegovoj moguΔoj homoseksualnosti ali na bazi tumaΔenja teksta njegovih dnevnika i pisama, te dnevnika i pisama ljudi sa kojima je bio u dodiru. Kako En Klara Bom i Anja Arenstrup iz Centra H. K. Andersen na Univerzitetu u JuΕΎnoj Danskoj navode, βtaΔno je da postoje ambivalentni (i veoma traumatiΔni) elementi u Andersenovom ljubavnom ΕΎivotu koji se tiΔu seksualne sfere, ali je pogreΕ‘no opisati ga kao homoseksualca i tvrditi da je imao seksualne odnose sa muΕ‘karcima, poΕ‘to nije. To bi bilo protivno njegovom moralu i religioznim idejamaβ.[13] Ipak, nakon njegove smrti, od 1893. godine poΔinje otvorena diskusija o Andersenovoj seksualnosti. Neke studije, meΔu kojima je i ona Ε‘tampana u godiΕ‘njaku Magnusa Hirschfelda 1901, govore da je on bio biseksualac, da je voleo i muΕ‘karce i ΕΎene, da su njegove veze najΔeΕ‘Δe bili ljubavni trouglovi, ali da je najverovatnije do kraja ΕΎivota ostao nevin.[14] Ova teorija se moΕΎe potvrditi prouΔavanjem nekih od njegovih bajki. Na primer, postoji moguΔnost da se u bajci βMala sirenaβ i romanu βO. T.β govori o njegovoj ljubavi prema Edvardu Kolinsu, o kojem Δe kasnije biti reΔi.[15] Karijera Papirni dimniΔar koji je napravio Andersen Rani rad Veoma rana Andersonova bajka, βLojna sveΔaβ (dan. TΓ¦llelyset) otkrivena je u danskom arhivu u oktobru 2012. PriΔa koja je napisana tokom 1820-ih je o sveΔi koja se nije oseΔala cenjenom. Ona je napisana dok je Andersen joΕ‘ uvek bio u Ε‘koli i posveΔena je dobrotvoru u Δijem porodiΔnom posedu je ostala dok se nije pojavila meΔu drugim porodiΔnim papirima u lokalnom arhivu.[16] Godine 1829, Andersen je imao dosta uspeha sa kratkom priΔom βΕ etnja od Holmenovog kanala do istoΔne taΔke ostrva Amager 1828 i 1829 godineβ (dan. Fodrejse fra Holmens Kanal til Γstpynten af Amager i aarene 1828 og 1829). Njen protagonista se sreΔe sa likovima u opsegu od Svetog Petra do maΔke koja govori. Andersen je sledio taj uspeh sa pozoriΕ‘nim komadom, Ljubav na tornju crkve Svetog Nikole, i kratkim tomom poema. Mada je bio relativno malo uspeΕ‘an u pisanju i objavljivanju neposredno nakon toga, godine 1833. je dobio malu putnu potporu od kralja, Δime mu je omoguΔeno da se zaputi na prvo od mnogih putovanja kroz Evropu. U kantonu Jura, u blizini Le Lokla u Ε vajcarskoj, Andersen je napisao priΔu βAgneta i Mermanβ. Jedno veΔe provedeno u italijanskom pomorskom selu Sestri Levante iste godine je inspirisalo priΔu βZaliv bajkiβ.[17] Oktobra 1834. on je doputovao u Rim. Andersenova putovanja po Italiji su izraΕΎena u njegovoj prvoj noveli, fiktivnoj autobiografiji sa naslovom Improvizator (dan. Improvisatoren), koja je objavljena 1835. i naiΕ‘la na dobar prijem.[18][19] Bajke i poezija Andersenovi inicijalni pokuΕ‘aji pisanja bajki bile su revizije priΔa koje je Δuo kao dete. Inicijalno njegove bajke nisu bile dobro prihvaΔene, delom usled poteΕ‘koΔa pri njihovom prevoΔenju. Godine 1835, Andersen je objavio prva dva nastavka svojih Bajki (dan. Eventyr; lit. βfantastiΔne priΔeβ). JoΕ‘ priΔa, kojima je kompletiran prvi tom, je objavljeno 1837. godine. Kolekcija se sastojala od devet priΔa, ukljuΔujuΔi priΔe βKutija za kresivoβ, βPrinceza na zrnu graΕ‘kaβ, βPalΔicaβ, βMala Sirenaβ i βCarevo novo odeloβ. Kvalitet tih priΔa nije bio odmah prepoznat, i one su loΕ‘e prodavane. U to vreme, Andersen je imao viΕ‘e uspeha sa svoja dva romana, O. T. (1836) i Samo violinista (1837);[20] poslednji rad je razmatrao mladi Seren Kirkegor. Znatan deo njegovog rada je inspirisala Biblija, jer je tokom njegovog detinjstva hriΕ‘Δanstvo bilo veoma vaΕΎno u danskoj kulturi.[21] Andersenova slika iz 1836, rad Kristijana Albrehta Jensena Nakon posete Ε vedskoj 1837. godine, Andersen je bio inspirisan skandinavizmom i posvetio se pisanju poeme koja bi izraΕΎavala srodnost Ε veΔana, Danaca i NorveΕΎana.[22] U julu 1839, tokom posete ostrvu Fin, Andersen je napisao tekst svoje poeme Jeg er en Skandinav (βJa sam Skandinavljaninβ)[22] da bi ovekoveΔio βlepotu nordijskog duha, naΔin na koji se tri sestrinjske nacije postepeno zbliΕΎavajuβ kao deo skandinavske nacionalna himna.[22] Kompozitor Oto Lindblad je napisao muziku za tu poemu, i kompozicija je objavljena januara 1840. Njena popularnost je dostigla vrhunac 1845, nakon Δega je retko izvoΔena.[22] Andersen se vratio ΕΎanru bajki 1838. godine sa joΕ‘ jednom kolekcijom, Bajke za decu, nova kolekcija, prva knjiΕΎica (dan. Eventyr, fortalte for BΓΈrn. Ny Samling), koja se sastojala od priΔa βBela radaβ, βOlovni vojnikβ, i βDivlji labudoviβ. Godine 1845. je bila veoma uspeΕ‘na za Andersena usled objavljivanja Δetiri prevoda njegovih bajki. βMala sirenaβ se pojavila u periodiΔnom Δasopisu Bentley`s Miscellany, Δemu je sledio drugi tom, Predivne priΔe za decu. Dva druga toma koji su naiΕ‘li na entuzijastiΔan prijem su bili Knjiga danskih priΔa i Danske bajke i legende. Pregled koji se pojavio u londonskom Δasopisu The AthenΓ¦um (februar 1846) je izjavio za Predivne priΔe, βOvo je knjiga puna ΕΎivota i maΕ‘te; knjiga za dede isto koliko i za unuke, Δija ni jedna reΔ neΔe biti preskoΔena pri Δitanju.β[3] Bruno Betelhajm (engl. Bruno Bettelheim), deΔiji psihijatar i, za ΕΎivota, profesor ΔikaΕ‘kog univerziteta, je imao strogu definiciju bajke po kojoj bajka mora biti puna vere u dobro, uteΕ‘na i preobrazujuΔa za svoga heroja ili heroinu. Po njemu Andersenove bajke su namenjene viΕ‘e odraslima nego deci. NajbliΕΎa Betelhajmovoj definiciji bajke je Andersenova βSneΕΎna kraljicaβ dok su βDevojΔica sa Ε‘ibicamaβ i βMala sirenaβ anti-bajke, jer imaju tragiΔan zavrΕ‘etak koji se nadopunjuje idejom smrti kao izbavljenjem od muka koje donosi ΕΎivot.[23] Nezadovoljni tragiΔnim zavrΕ‘ecima βDevojΔice sa Ε‘ibicamaβ i βMale sireneβ, Tengren, danski ilustrator bajki, (dan. Gustaf Tenggren), je promenio zavrΕ‘etak βDevojΔice sa Ε‘ibicamaβ tako da je devojΔica na kraju zaspala u raskoΕ‘nom krevetu umesto umrla od hladnoΔe a u Diznijevoj adaptaciji βMale sireneβ, mala sirena se ne pretvara u duha nego postaje ljudsko biΔe.[24] Andersen je nastavio sa pisanjem i objavljivanjem bajki do 1872.[25] Putopisi Godine 1851, on je objavio veoma dobro prihvaΔeni tom putopisnih skica U Ε vedskoj. Veliki zaljubljenik u putovanja, Andersen je objavio nekoliko drugih dugih putopisa: βSlike iz senke putovanja u Harc, Saksonsku Ε vajcarsku, itd. itd. u leto 1831β, βPesnikov bazarβ, βU Ε panijiβ i βPoseta Portugalu 1866. godineβ. (Zadnji opisuje njegovu posetu svojim portugalskim prijateljima Horheu i Hozeu OβNil, koji su bili njegovi prijatelji tokom sredine 1820-ih, dok je ΕΎiveo u Kopenhagenu.) U svojim putopisima, Andersen je uzimao u obzir neke od savremenih konvencija o pisanju putovanja, ali je uvek razvijao ΕΎanr koji odgovarao njegovim sopstvenim ciljevima. Svaki od njegovih putopisa kombinuje dokumentarno i opisno svedoΔanstvo prizora koje je video sa viΕ‘e filozofkim pasusima o temama poput autorstva, besmrtnosti, i o prirodi fikcije u izveΕ‘taju o knjiΕΎevnom putovanju. Neki od njegovih putopisa, kao Ε‘to je U Ε vedskoj, Δak sadrΕΎe bajke. Tokom 1840-ih, Andersenova paΕΎnja se vratila na pozoriΕ‘ne komade, ali nije imao veΔeg uspeha. On je imao viΕ‘e sreΔe sa objavljivanjem dela Slikovnica bez slika (1840). Druga serija bajki je poΔela 1838, a treΔa 1845. Andersen je sada bio proslavljen Ε‘irom Evrope, mada je njegova rodna Danska joΕ‘ uvek pokazivala izvesnu rezervisanost prema njegovim delima. IzmeΔu 1845. i 1864, H. C. Andersen je ΕΎiveo u Kopenhagenu, na lokaciji 67 Nihavn (dan. Nyhavn), gde sada stoji memorijalna ploΔa.[26] Motivi Andersenove bajke su zasnovane na piΕ‘Δevoj maΕ‘ti i njegovom ΕΎivotnom iskustvu. Sam piΕ‘e da je βVeΔina onoga Ε‘to je napisao odraz mene samog. Svaki lik je iz moga ΕΎivota. Znam ih i znao sam ih sveβ.[27] Tako je PalΔica i princeza iz bajke βPrinceza na zrnu graΕ‘kaβ u stvari Henrieta, kΔi admirala Vulfa, a u priΔi βZaruΔniciβ se javlja Riborga Voigtova, u koju je pisac dugo bio zaljubljen. Andersen je, osim tipiΔnih ΕΎivotinja koje su do tada bile likovi u bajkama, uveo i neke druge. Tako se javljaju bajke βSretna porodicaβ β puΕΎevi, βKlin Δorbaβ β miΕ‘evi, βRodeβ, βRuΕΎno paΔeβ β labudovi i patke itd. On je uviΔao sliΔnost pojedinih ΕΎivotinja sa ljudima i o njima je pisao baΕ‘ onako kakve one jesu u stvarnosti. U svoje bajke je uveo i biljke, uvidevΕ‘i i njihovu sliΔnost sa ljudima prema boji, cvetu, drΕΎanju i sl. Ovde treba spomenuti bajke βCveΔe male Ideβ, βPorodica iz susedstvaβ i βPuΕΎ i ruΕΎin grmβ u kojima se javlja ruΕΎin grm. Andersen je oΕΎivljavao i mnoge predmete: igraΔke, figure, stare kuΔe, svakodnevne predmete, portrete, kipove, ormare, ogledala, posuΔe itd. β βOlovni vojnikβ, βKresivoβ, βSreΔne kaljaΔeβ, βCrvene cipeliceβ, βStara kuΔaβ... Ovako se ostvaruje spona izmeΔu fantazije i realnosti, bajke i ΕΎivota, poezije i priΔe, simbolike i realizma, i u ovom leΕΎi sva Andersenova veliΔina. Hans Kristijan Andersen je umro 4. avgusta 1875. godine. Thomas Vilhelm Pedersen (28. sijeΔnja 1820. - 13. oΕΎujka 1859.) bio je danski slikar i ilustrator koji je poznat po svojim ilustracijama za bajke Hansa Christiana Andersena. Bio je prvi umjetnik koji je ilustrirao Andersenova djela. Njegovi su crteΕΎi pretvoreni u drvene grafike i koriΕ‘teni u danskim i njemaΔkim izdanjima. Lorenz FrΓΈlich (25. listopada 1820. - 25. listopada 1908.) bio je danski slikar, ilustrator, grafiΔar i grafiΔar. FrΓΈlich je roΔen u Kopenhagenu u Danskoj. Otac mu je bio veletrgovac. Studirao je u Kopenhagenu kod Christoffera Wilhelma Eckersberga, u Dresdenu kod Eduarda Juliusa Bendemanna od 1843-1846 i u Parizu kod Thomasa Couturea od 1852-1853. Poslije je mnogo ΕΎivio u Rimu i Parizu, gdje je stalno izlagao po salonima. Godine 1877. imenovan je profesorom na Kraljevskoj danskoj akademiji umjetnosti u Kopenhagenu. Njegove ilustracije, posebno djeΔjih knjiga, poznate su posvuda i vaΕΎnije su od njegovih slika. Njegova kΔi Edma FrΓΈlich bila mu je najdraΕΎi model kad je bila beba i dijete za njegove francuske albume s Pierre-Jules Hetzelom.[2][3] TakoΔer je opskrbio originalne bakropise za Illustreret Danmarkshistorie za Folket (1853β1855) Adama Kristoffera Fabriciusa [da]; Die GΓΆtter des Nordens (1845.) i De tvende Kirketaarne (1844.) Adama Gottloba OehlenschlΓ€gera te mnoga druga djela. Naslikao je ukras na Ε½albenom sudu u Flensburgu, Schleswig-Holstein, te u nekim javnim zgradama svoje domovine.[4] Danska slikarica i umjetnica tapiserija Dagmar Olrik (1860.β1932.) i njezini pomoΔnici proveli su 18 godina ukraΕ‘avajuΔi sobu u gradskoj vijeΔnici u Kopenhagenu tapiserijama prema crtanim filmovima nordijske mitologije autora FrΓΈlicha...
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Kao na slikama Retko Lepo je i za uramiti kada se rasklopi Piperi Pozivnice Zmajevo ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°[1][2][3][4][5][6] ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ Π³ΡΡΠΏΠΈ Π±ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΎΡ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ.[1] ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΈΠΎΠ½, ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ³Π°ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°ΡΠ΅, ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ΅. Π’Π°ΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈ ΠΎΠΊΠΎ 16. Π²Π΅ΠΊΠ°. ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π±ΡΡΠ½Π°, ΠΏΡΠ°ΡΠ΅Π½Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ Π±ΠΈΡΠΊΠ°ΠΌΠ° ΡΠ° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°. Π’Ρ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΡ ΡΡ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΊΠ°Π΄Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π‘ΠΈΠ»Π° ΠΡΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°, Π° ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ Π’ΡΠΈΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎΡΡΠ»ΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π°Π½Π°ΡΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. ΠΡΠΈΠΌΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° Π Π΅Ρ `ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ` ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ `piper` ΡΡΠΎ Π·Π½Π°ΡΠΈ `Π±ΠΈΠ±Π΅Ρ`. ΠΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π½ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ Ρ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅. Π Π°Π·Π»ΠΎΠ³ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° Π ΠΈΠΌΡΠ°Π½Π° ΡΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ°, ΠΏΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ Π ΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ»Π°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ Π ΠΈΠΌΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°, Π° ΠΈ Ρ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π³ΡΡΠΊΠΎΠ³. ΠΠ΄ ΠΈΡΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π΅, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ»Π° ΠΈ Ρ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π°Π»Π±Π°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.[7] ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈ `ΠΏΠΈΠΏΡΡ`.[8][9] ΠΠ΄Π°ΡΠ»Π΅, ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈ `ΠΏΠΈΠΏΡΡ`-`ΠΏΠΈΠΏΠ΅Ρ` Π±ΠΈΠ»Π° Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°Π½ΠΎ Π·Π°ΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Ρ.[7] ΠΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Ρ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΈΠΏΠ΅Ρ. Π£ ΠΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠΏΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΈΡΡΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎ, ΡΡΠΆΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π‘ΠΎΡΠΈΡΠ΅, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΊΠ°. Π£ ΠΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΠ»Π΅Π²Π΅Π½Π° ΠΈ Π ΡΡΠ°. Π£ Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎ, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π¨ΡΠΈΠΏΠ°, Π‘ΡΡΡΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΠ°Π²Π°Π΄Π°ΡΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠΎΠΈΡΡΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π‘ΡΡΡΠΌΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΊΠ° Π½Π° ΡΡΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈ Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΡΡΠΊΠ΅.[7] ΠΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΡ Ρ Π²Π΅Π·ΠΈ, ΠΈΠ»ΠΈ Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΡ, ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΈΠ· ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΠΎΡΠ° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°Π»ΠΎ, ΠΏΠ° ΡΡ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΠ° ΠΠ²Π°Π½Π° Π¦ΡΠ½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π¦Π΅ΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ ΠΈΠ· 1485. ΠΈ 1489. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ ΠΈ ΠΡΠΊ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΈΡ, Π° Π·Π° ΡΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΡ Ρ Π²Π΅Π·ΠΈ ΡΠ° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· ΠΡΠ΄Π° ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[7] Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, Ρ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΊΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎ Ρ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ Π¦Π΅ΠΊΠ»ΠΈΠ½Π°, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΈ Ρ ΠΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΊΠΎΡ ΠΆΡΠΏΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΎΠ΄Π°ΠΊΠ»Π΅ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ.[10] ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π ΠΈΡΡΠΎ ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΡΡΠΎΡΠΈΠ½Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· 1445. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΡΠ΅, Π° Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Ρ.[10] ΠΠ½ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· 1398. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π½Π°ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ»Π°Π²Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, Π° Ρ Π΄ΡΠ±ΡΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· 1285. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ, Π°Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡ Π»ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈ Ρ ΡΡΠΎΠ΄ΡΡΠ²Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΎΡΠΎΠ±Π°ΠΌΠ°, ΠΌΠ°Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠΎ Π·Π° ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π±ΠΎΠ³ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎΡΡΠΈ Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ°.[10] ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π½Π°, ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ Π¦Π΅ΠΊΠ»ΠΈΠ½Π°. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΊΠ°, Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°Ρ, Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ (ΠΠΎΠΏΠ°ΡΠ΅).[7] ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΡΠ²Π΅Π³Π° Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΎΠ³, ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ Π΄Π²Π° ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ°. ΠΡΠ²ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅. ΠΠ²Π°ΠΊΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΡ Π·Π°ΡΡΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΡΡΡΠ΅Π²Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ°Π² Π±Π°Π·ΠΈΡΠ°ΡΡ Π½Π° ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΈΠΏΠ΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎΠΌ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ° ΡΠ΅Ρ, ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π±ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π°.[2] Π’Π° ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ³Ρ ΠΠΎΠ²Π°Π½Ρ ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½Π° Π·Π°ΡΠΎ ΡΡΠΎ Ρ Π½ΠΈΡΡ Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½ΠΈ Π½ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ, Π½ΠΈΡΠΈ Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° Π²Π΅Π·Π°Π½Π° Π·Π° ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΈΠΏΠ΅Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ°. ΠΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ, Ρ Π°Π»Π±Π°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° ΠΈ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³, Π° ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ»Π±Π°Π½Π°ΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ° Π½ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠ³ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ°, Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΡΠΎΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈ Ρ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ΠΌ Π²Π΅ΠΊΡ.[7] ΠΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π·Π°ΡΡΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ·ΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°, Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Ρ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΎΠ³ Π³ΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΈΡΠΎΠΌ.[7] ΠΠΌΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°.[7] Π’Π΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ½ ΠΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π΅Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π±ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΈΠΎΠ½, ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ³Π°ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°ΡΠ΅, ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ΅. Π’Π΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ ΡΠ· ΠΠΎΡΠ°ΡΡ, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠ½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ° ΡΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΡΡΠΈΠΌΠ°, Π½Π° ΡΠ΅Π²Π΅ΡΡ ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π ΠΎΠ²ΡΠΈ, Π½Π° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Ρ ΡΠ° ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, Π° Π½Π° ΡΡΠ³Ρ ΠΊΠ° Π‘ΠΏΡΠΆΡ ΠΈ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ Π‘Π΅ΠΎΡΠ°, ΠΠ°Π²Π°Π»Π°, Π‘ΡΠΈΡΠ΅Π½Π°, Π Π°Π΄ΠΎΠ²ΡΠ΅, ΠΠΎΡΠΏΠ΅ΡΠ΅, Π‘Π²ΠΈΠ±Π°, Π Π°Π΄Π΅ΡΠ°, Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠΈ, Π¦ΡΠ½ΡΠΈ, ΠΠ°ΡΠΈ, Π ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°, ΠΠΆΠ΅Π³Π΅, ΠΠ»ΠΈΠ·Π½Π°, ΠΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π°. Π’ΠΎ ΡΡ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΡΠ°Π»Π½Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΡΡΡΠ°Π»Π½Π° Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡΠ΅Π³ Π½Π°ΡΠΈΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π·Π°ΡΠΎ ΡΡ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΠ°Π·Π±ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠΈΠΏΠ°. ΠΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ°ΠΌ `ΠΊΡΡΠ°` ΡΠ΅ ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΠΎ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π΄ΠΎΠΌ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π° ΠΈ `Π΄ΠΈΠΌ` (ΠΎΠ³ΡΠΈΡΡΠ΅), Π²Π΅Ρ Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²Π° Π³ΡΡΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ.[11] ΠΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ Π½Π°Π·Π²Π°Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠ° Π³ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Π½Π° ΡΡΠΆΠ½ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅Π»Π° Π Π°Π΄ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π»Π° Π Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΠ΄Π΅ Ρ ΠΏΠ»Π°Π½ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π½ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ. ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠ° Π³ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΠΊΡΠ°ΡΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°. ΠΡΠΆΠ½ΠΈΡΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠΌΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΈΠ»Π° ΡΠ° ΡΡΠΌΠ°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ°.[11] Π£ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠΏΡΠ°Π²Π½Π΅ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π»Π°.[2][12] ΠΠΏΠ°ΠΊ, Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ°, ΠΊΠΎΡΡ ΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ,[2][10] ΡΡΠ°ΡΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° Ρ ΡΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[13] ΠΠ½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΠΈ Ρ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ ΠΠΎΠΏΠ° ΠΡΠΊΡΠ°Π½ΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π΄Π΅Π²Π΅Ρ ΠΆΡΠΏΠ° Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΠ΅ΡΠ΅.[2] Π¨ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π°, ΠΎΠ½ΠΈ ΡΡ Π½Π°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½ΠΎΠΌΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π° Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ° ΠΠ»Π°Ρ Π°. ΠΠΎΠΆΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΈ Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΡ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ, ΡΠ΅ 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ Π½Π΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ½Π΅ΠΆΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΎΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°.[2] Π ΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΡΡΡΡΠΊΡΡΡΠ° Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π°, ΠΈ ΡΠ΅ΠΊ Π½Π΅ΡΡΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅Ρ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΏΡΠΎΡΠ΅Ρ ΡΠ°ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ.[2] ΠΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π° ΡΠΎ Π·Π°ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ²Π°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ΡΠΎ ΠΈΠ· ΡΠ°ΠΌΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅, ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· 16. Π²Π΅ΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π°. ΠΠ· ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ·ΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΡ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠ²Π΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½. ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π°, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΈΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ°. Π’Π° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»Π° Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΌΠ°, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°Π΄Π° ΡΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΡΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠ»Π°, Π°Π»ΠΈ Ρ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°.[14] Π‘Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π¦Π²ΠΈΡΠΈΡ.[4] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΎΠ½ ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΎ Π΄Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° Ρ ΠΌΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, Π½ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΡΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ°, Π²Π΅Ρ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΏΠ°ΠΊ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½Π° Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[4] Π’Π° ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ»Π° Ρ ΡΠ΅Π·Π³ΡΠ° Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΈΡ Π΄ΠΎΠ΄Π°Π»Π° ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΡΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄ΡΡΠ³Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π°, ΠΏΠ° ΡΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»Π° Ρ Π²Π΅ΡΠ°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊΠ°. Π‘Π° Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π·Π³ΡΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅Π»ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠΈ, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ»ΡΡΠ°Ρ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[4] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½Π΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΠΎΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠΆΠ°Π½Π°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π° Π½Π΅ΠΌΠ° Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° Π²Π°Π½ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠΏΠ°ΠΊ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΡΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ° ΠΎΠ²Π°Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½, ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π°ΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ Π²Π΅ΡΠΈ ΡΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΈΠΏΠ°ΠΊ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π»Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π°.[4] Π‘Π° Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΡΡΡΠ΅Π²Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π° ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ. Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΡΠ΅Π½ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±Π°Π²Π΅ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ, ΡΠ΅ Π»Π°ΠΊΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ»Π°ΡΠΈ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠ· ΠΌΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° 15. Π²Π΅ΠΊΠ° Π½ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ°Π²Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΠΎΠ½Π° ΡΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΡ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅.[2] ΠΠ° ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡ Π²Π΅Π·Π°Π½Π° ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π·Π° Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ, Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΡΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π»ΠΈ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Ρ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΡΠΏΡΡ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ³Π° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ ΡΠΎΡ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅, ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ³Π° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΊΠ²Π° ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅. Π ΠΎΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΡ. ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΡ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΈΠ· 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΡΡΡΡΠΊΠΈ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠ· 1485. ΠΈ 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ°, Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΆΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Π³ΡΠ±Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΈ Π΄Π° Π±Π»Π°Π³ΠΎ ΡΠ΅ΠΆΠ΅ ΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΡΠΊΠΎΡ, Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π½Π°Ρ ΠΈΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°Π»Π° ΠΊΠ° ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΡ. ΠΠΎΠΆΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Ρ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ, Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅, ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»Π° Ρ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΡ. ΠΡΠ΅ 1455. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΠ΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Ρ ΡΠΎΡΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΡΡ ΠΎΠ±Π΅ Π³ΡΡΠΏΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠ°Π»Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π»ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΎΠΌ. ΠΠΎ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΠΏΠΈΡ, Π¦ΡΠ½ΡΠΈ ΠΈ Π‘Π΅ΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½Π° Π΄ΠΎ 1455. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π²Π΅Ρ 1460. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π°, Π° ΠΈΠΏΠ°ΠΊ 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠ° ΡΠ΅Π»Π° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠ³ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΡ ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠΈ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎΠΌ Π·Π°Π½Π°ΡΡ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ, ΠΎΠ²Π° ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°Ρ ΠΈΡΠΎΠΌ. ΠΠ· Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅ ΡΠΏΠ°Ρ ΠΈΡΠ΅, Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π· Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ°. Π’Π΅ ΡΠΏΠ°Ρ ΠΈΡΠ΅ ΡΡ ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°Ρ ΠΡΠΊΠΎΡΠΈΠ½, Π Π°Π΄ΡΠ» ΠΡΠΊΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ² ΠΈ ΠΡΠΊ ΠΡΡΡΠ΅Π². Π£ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈΠ· 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡ. ΠΡΠ²ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, ΡΡΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ΄ΠΎΡΠ»ΠΎΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Ρ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΡΡΠΎΠ²ΡΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ°. ΠΠ· ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°, ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΊΡΡΡΠΈΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½ΠΎΡΠΈΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°.[2] ΠΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° ΡΠ΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΡΡΠ°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΡΠΊΠ΅ ΠΆΡΠΏΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ²Π°, ΡΠΏΠΈΡΠ°Π½Π° 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°Π·Π½Π°, ΡΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»Π° ΠΏΡΠ½Π°. Π’Π΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π½Π° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ»Π°, ΠΏΠ° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ, ΡΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ ΠΡΡΠ°ΡΠΈ (Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ΄ Π‘ΠΊΠ°Π΄ΡΠ°) ΠΈΠ· Π΄ΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ΅ΡΠ΅, ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ΅, Π½Π°ΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΡΠ±Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ Ρ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. Π‘Π΅Π»Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ, ΡΡ ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ°, ΠΡΠ΅Π·Π³Π°, ΠΠΎΠ±ΡΠΈΠΊΠΎ, ΠΡΠΊΠ΅, ΠΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΡΠ΅Π»ΠΈΡΠ΅, ΠΡΠ³Π°, ΠΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ°, Π ΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°, Π‘ΡΡΠ°Ρ Π°Π»ΠΈΡΠΈ, ΠΠΎΡΠ°ΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠΊΡΠΌΠΈΡΠΈ, ΠΡΡΠ°ΡΠΈ, Π Π°Π΄ΡΡΠ΅Π² Π΄ΠΎ ΠΈ ΠΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ· ΠΎΠ²Π° Π΄Π²Π° Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° Π±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. ΠΠ° ΡΠΎ ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΠΊΠΎΠ²Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈΠ· ΠΡΡΠΎΠ²Π°.[2] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ· Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° Ρ ΡΠ»Π°Π±ΡΠ΅ΡΡ ΠΆΡΠΏΠ΅, 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π°, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ 1570. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΡΠΏΡΠ°Π²Π° ΠΊΠ°ΠΊΠ²Ρ Π·Π½Π°ΠΌΠΎ. Π£ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ Π·Π° Π‘ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΠΊ ΠΈΠ· 1570. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅. Π£ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ»Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, Π° Π΄Π° ΡΡ ΠΊΠ½Π΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π»ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠ»Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄ΡΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ. Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΡΡ ΡΠ΅Π»Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΡΠΈ, ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΡΠΊΠ΅, Π¦ΡΠ½ΡΠΈ, ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ, ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈ, ΠΠΎΡΡΠΈΡΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π°.[2] Π£ΠΏΡΠ°Π²Π° ΠΎΠ΄ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ»ΠΈΡΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎΡ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΡΠ°. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅, ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΡΡ ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°Π»ΠΈ Π³Π»Π°Π²Π°ΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ°Π²Π°, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ½Π΅ΠΆΠ΅Π²Π΅ Π΄ΠΎ 19. Π²Π΅ΠΊΠ°. Π’ΠΈΡΡΠ»Π° ΠΊΠ½Π΅Π·Π° ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈ ΡΠΈΡΡΠ»Π΅, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½Π΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠ²Π΅ΡΡ Π²Π»Π°ΡΡ Ρ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΎΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π»Π°Π²Ρ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π»Π° Π Π°Π΄Π΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ°Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ Π‘Π². ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅. ΠΠ±ΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠΎ Π±ΠΈ Π³Π»Π°Π²Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Ρ ΠΈΠ· ΠΌΠ°Π»Π΅ ΠΏΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΡΠ°Π»ΠΈ Ρ Π²ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ·Π²ΠΈΠΊΠ½ΡΠ»ΠΈ `ΠΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ, Π½Π° ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π»Π°Π²!`. Π’Π°ΠΌΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°Π»Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΎ ΡΠ°ΡΠΎΠ²Π°ΡΡ, ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΡ Π·Π°Π²Π°ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ Π·Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, Π²Π΅ΡΠ° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΡΠ½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ Π·Π° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΠΈ Π·Π°ΡΠ°Π΄ ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π·Π°Π±Π°Π²Π΅.[12] ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ³Ρ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½Π°ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»Π°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ΡΡΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ Π½Π° ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ°, ΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡ, ΠΆΡΠΏΡΠΊΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½Π°. ΠΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ°Π»Π° Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»Π° Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅ Ρ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°. ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π³ ΡΠ»ΠΎΡΠ° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π°, Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π»ΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π· ΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈΠΌΠ°, Π° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΠ³Π° ΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ.[2] ΠΠΎ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎΡ ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°, Π΄ΠΎΠΊ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ° Ρ ΡΡΠ°Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ, Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° Π²Π΅ΡΠ° Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠΎΡ ΠΈ Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π³, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΠ΄ΠΎΡΠ»ΠΎΠ³ ΡΠ»ΠΎΡΠ° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅.[2][12] ΠΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°ΡΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΏΠΎ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅ΡΡΡ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π±ΠΈΡΠΊΠ°ΠΌΠ°. Π£Π·ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΆΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΈ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°. ΠΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅, Π¦ΡΠ½Ρ ΠΠΎΡΡ, Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡ, ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π³ΡΠ±ΠΈ Π½Π° Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ΅. ΠΡΠ΅Π΄ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·Π°ΠΊ Π½Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ Π ΡΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΡΠΊΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠ° Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ° Π¨ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΏΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½, Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΈ Π‘ΡΠ±Π°, ΠΎΠΊΠΎ 6. ΠΈ 7. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠΎ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎ-ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ, Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ°. Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄-ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ, Π° ΡΠΎ ΡΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΈ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΈ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ: ΠΠ°ΡΠ°ΡΡΠ³Π΅, Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠ΅, ΠΠ°ΡΠΈ, ΠΠ°ΠΆΡΠ°ΠΏ, ΠΡΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΠ°Π΅ΡΡΡΠ° (ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΡΠ°) ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ.[1][2] ΠΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π‘ΡΠΈΡΠ΅Π½Π΅, Π° ΠΈ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎ ΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° Π»Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈ Π½Π°Π·Π²Π°Π»ΠΈ ΠΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ°.[1] ΠΠ»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ΅ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Π»ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π° ΠΡΠΊΡΠ΅, Π° ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΈ Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΠ»Π±Π°Π½ΡΠΈ ΠΊΠ° Π‘ΠΊΠ°Π΄ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π±Π»ΠΈΠ·ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ°Π»ΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ° ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π° ΡΠ΅Π»Π° Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠΈ, Ρ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π½Π°ΡΠΈ Ρ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΈ Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠΈ. ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ Π±Π»ΠΈΠ·ΠΈΠ½ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ ΠΡΠΊΡΠ°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΠΈΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ°, ΡΡΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΡΠΈΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ°.[1] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠΈΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΎ Π΄Π° ΠΠ»Π°Ρ Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈ.[1] Π¨ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ Π‘ΡΠ±Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ° Π‘ΡΠ±Π° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½, ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½ΠΈΡΡ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π»Π°ΡΡ, Π²Π΅Ρ ΡΡ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½ΠΎ. Π ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²Ρ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ°, Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ Π·Π° Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π½Π° Π΄Π° ΡΡ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°Π»Π° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΠΠΎΡΠΏΠ΅Ρ, ΠΠ°Π²Π°Π»Π°, Π‘Π²ΠΈΠ±Π°, Π Π°Π΄Π΅ΡΠ°, ΠΠ»ΠΈΠ·Π½Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π°. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ°.[1] Π‘Π»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½ΠΎ ΡΡΠ°ΠΏΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ ΠΈ Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΠ»Π°ΡΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ. ΠΠ²Π° ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½Π° ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ³Π°ΡΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ Π½Π΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° Π²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ³ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°, Π·Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°[1], ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π¦Π²ΠΈΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΡΡΡΠ΅Π²Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ , Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ³Π° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°Π½ΠΎ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΠΊ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Π°.[15] ΠΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΡ Π΄ΠΎΡΡΠ° Π·Π°ΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΈ Π΄Π΅Π»Ρ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½ ΠΠ»Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½ΠΎ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΠΎ ΡΠ° Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³, Π½Π° ΡΠΎΡΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ° ΡΠΎΡ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ°, Π° ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ Π²Π΅ΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΡ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»ΠΈ Π³Π»Π°Π²Π½Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ³ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ° ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅.[1][2][15][16] ΠΠΎ ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΡ, Π° ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΠ»Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΠ° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ Π·Π±ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π»Π΅ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΠ° (ΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ). Π’ΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ±Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠΈ. ΠΠ²ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠ»Π°ΡΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΠΎΡΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ·Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ, ΠΈΠΏΠ°ΠΊ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡ Π²ΠΈΡΠ΅ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π³ΡΡΠΏΠ° Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎΠΊ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° Π½ΠΈΡΡ Π·Π°Π΄Π΅ΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΄Π°Π»Π½ΠΈ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π»Π° ΡΠ²ΠΎΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° Π²Π΅ΡΡ, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° Ρ Π‘ΡΠ±Π΅. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΎ Π΄ΠΎ Π²Π΅ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 15. ΠΈ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΠ»Π°ΡΠΈ Π±ΡΠ·ΠΎ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Ρ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ° Π½Π° ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΡ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠ»Π° Π½ΠΎΡΠΈΠ»Π°Ρ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, ΡΠ΅Π³ΡΠ΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎ. Π’ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° Π‘ΡΠ±Π΅, Π²Π΅Ρ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π΅.[15] ΠΠΏΠ°ΠΊ,ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΌΠ°Π»ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ΄Π° ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠΈ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅. Π’Ρ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΠΆΠ΅, ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»Π°ΡΠΈΡΠ° Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΎΡ Ρ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°.[2] Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π±ΡΠΎΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΡΡΠΎ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ°.[1] ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΄Π°Π»Π½ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π² Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΡΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ΅ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΡΠΈΠΌΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π»Π°Ρ ΠΏΠΎ ΡΡΠ°Π»Π΅ΠΆΡ. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π³ΡΡΠΏΠ° Ρ ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ΠΌ Π²Π΅ΠΊΡ, Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ³ ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ Π΄ΠΎΡΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ ΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ ΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° Π½Π° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΡ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΎ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ° Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΡ ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, ΠΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΡΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΡ Π±ΠΈΡΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ. ΠΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°, ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½ `ΠΠ»Π°Ρ ` ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌ Π·Π° Π‘ΡΠ±Π΅.[2][15][16] Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π° ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ. ΠΠ½ΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°Π»ΠΈ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ»Π°Π±ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠΌ ΠΆΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ°.[1][2][10] ΠΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ Π‘ΡΠ±Π° Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[1][2] Π’Π° Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»Π°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π½ΠΎ Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ, ΡΠ°ΠΊΠΎΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΡΡΠ΅Π΄ ΠΠ΅ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅Π³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π΅ Π»ΡΡΠΊΠ΅ ΠΆΡΠΏΠ΅, Π° ΠΎ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΈΠ· 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅, ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΡΠΈΠΎΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°.[1][2] ΠΠ°ΡΡΠ½ΠΈ Ρ ΠΠΎΡΡΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ XV Π²Π΅ΠΊΠ° - ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΡΠΆΠ°Π½Π° ΠΈ Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°. Π’Π°Π΄Π° ΡΠΎΡ Π½ΠΈΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ ΠΊΠ°ΠΊΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΈΠ· ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅Π³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΠ½Ρ ΠΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΠΊΡ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ 1416. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π΅ΠΌΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΊΡ.[17] ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΡΡΡΠ΅Π² ΡΠ΅ ΡΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½, ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Ρ ΡΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ.[2] ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΈΠ· 1455. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ ΠΡΠ°ΡΠΈΠ½Π°, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½Π° ΡΠ° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π¦ΡΠ½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π³ΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΡΠΏΡΠ°Π²Ρ.[10] Π’Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΡΡΠ° ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ, Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π²Π° ΡΠΏΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Ρ Π¦ΡΠ½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΈΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΎ, Π½Π΅Π³ΠΎ Π΄Π° ΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎ.[3][18] ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΡΠΎΠ³Π°, Π·Π°ΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠΎΡ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠΈ.[14] ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΠΈΠ· 1444. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ»ΠΈ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΠ΄ Π²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π²Π° ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ° Π Π°Π΄ΠΎΡΠ°Π²Π° ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ Π ΡΠΆΠΈΡΠ°, ΡΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ°ΡΠΊΠ°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠ°.[10] ΠΠ°ΠΆΠ°Π»ΠΎΡΡ, Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΡΠΏΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»ΠΈ.[14] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΈ Π½Π΅Π³Π΄Π΅ Ρ ΡΠΎΠΊΡ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅.[2] ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π·Π°ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΡΡΡΠ΅Π²Ρ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½ΠΈΡΡ ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ½Ρ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ ΠΊΠ°ΠΊΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌΠΎ Ρ 16. Π²Π΅ΠΊΡ. Π’Π°Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠ° Π½Π°Ρ ΠΈΡΠ°. Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠΎ ΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·Π½Π΅Ρ, ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΡΠΈΡΡΠ»Π° ΠΊΠΎΡΡ Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΠΎΠ±Π° Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ΅Π½Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π° ΠΈ Π΄Π°ΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ° 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[2] ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½ΠΈΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΡΠ»Π°ΠΆΠ΅ ΠΡΡΡΠ΅Π² ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΡΡΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ°, Π²Π΅Ρ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ°Π»Π° ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΡ ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ°.[2] ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠ· Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΡΠ° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΡΠ³ΠΎΡΠ°, ΠΡΠΆΠ°Π½Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ , ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΡ Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΡΡΡ. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ Π½Π°Π΄ΡΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ. Π’ΠΈ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΏΠΎ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΡ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ, ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ Ρ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²Π°.[2][19] Π£ ΡΡΡΡΠΊΠΈΠΌ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ Ρ ΡΠΎΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ, Π° Π΄Π° Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ , ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΎΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, Π° Π²Π΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π°. ΠΠ· ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΎ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π° Ρ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠΈ. Π£ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΎΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈΠ· 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΠ°Π·Π½Π΅ΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΏΠ°Ρ ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ°: ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°Ρ, ΡΠΈΠ½ ΠΡΠΊΠΎΡΠΈΠ½; ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°Ρ, ΡΠΈΠ½ ΠΠ°Π±ΠΈΠΆΠΈΠ½ΠΎΠ²; ΠΡΡΠΎ, ΡΠΈΠ½ ΠΠ΅ΠΊΠΈΠ½; ΠΠ΅ΡΠ°Ρ, ΡΠΈΠ½ ΠΠΈΠΊΠΎΠ²; Π Π°Π΄ΠΈΡ, ΡΠΈΠ½ ΠΠΎΠΌΡΠ΅Π½ΠΎΠ²; ΠΠΈΠΊΠΎ, ΡΠΈΠ½ Π Π°Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²; ΠΠ΅ΡΠΊΠΎ, ΡΠΈΠ½ Π Π°Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²; Π Π°Π΄ΠΈΡ, ΡΠΈΠ½ Π Π°ΡΠΊΠΎΠ²; Π Π°Π΄ΡΠ», ΡΠΈΠ½ ΠΡΠΊΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²; ΠΠ°Π±ΠΊΠΎ, ΡΠΈΠ½ ΠΡΠΊΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²; ΠΡΠΊ, ΡΠΈΠ½ ΠΡΡΡΠ΅Π²; ΠΡΡΠΎ, ΡΠΈΠ½ ΠΠΈΡΠ΅Π² (ΠΠ»ΠΈΡΠ΅Π²); Π Π°Π΄ΠΈΡ, ΡΠΈΠ½ ΠΠ°Π·Π°ΡΠΎΠ²; ΠΠΈΠΊΠ°Ρ, ΡΠΈΠ½ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½; ΠΡΠΊ, ΡΠΈΠ½ ΠΠΈΠΊΠΈΠ½.[2] ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ Π΄ΠΎ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅Ρ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠ±ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°, Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ΅Π²Π°Π½ ΠΈ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠΈ Π±ΠΎΡ ΡΠ° Π’Π°Ρ ΠΈΡ-ΠΠ°ΡΠΎΠΌ. Π Π°Π·Π»ΠΎΠ³ ΡΠΈΡ Π±ΠΎΡΠ±ΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π°ΡΠ°ΡΠ° Ρ Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[12][20] Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 16. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°.[2] ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ, Ρ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΡΠ°Π΄Π° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ ΠΈΠ· ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈΡ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ Π±ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π·Π° ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΈ, Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ ΡΠ΅ΠΊ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°.[2][15] Π’ΡΠ΅Π±Π° Π½Π°Π²Π΅ΡΡΠΈ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ Π‘ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈΠ· 1570. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ»Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ΅.[2] Π‘ΠΏΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ Π½Π° ΠΡΠ°ΡΠ°ΡΡ 1595. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΡΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ Π‘ΡΠ±Π΅ ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°. ΠΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠΊΠΎΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΡΡΡΡΠΈΡΠ΅, Π° Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 1596. ΠΈ 1597. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ° ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Π‘ΡΠ±Π° ΠΏΠΎΠ΄ Π²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΡΠ΄Π°Π½Π° ΠΈΠ· Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΈΠΊΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠ±ΡΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±ΠΈΠ»Π° Ρ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΡ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΡ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠ»Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊΠ°, ΠΠΈΠ²ΡΠ°Π½Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ .[21] ΠΠ±ΠΎΠ³ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ³ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅Π½Π΅ Π²Π΅ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ»ΡΠ°Π½ ΠΠ΅Ρ ΠΌΠ΅Π΄ III ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ½ΡΠΎ Ρ Π±ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ³Π΅ΡΠ° 1596. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΠΈΠ½Ρ ΠΠ°Π·Π°ΡΡ Π‘ΠΎΡΠ°Π½ΡΡ (Lazzaro Soranzo), Ρ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Ρ ΡΠ»Π°Π·Π΅ ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈ, ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ.[22] ΠΠ²Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΠ°Π»ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΠΏΡΡΠ΅Π½Π° Ρ Π ΠΈΠΌ 1597. Π³ΠΎΠ΄. ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°Π»Π° ΡΡ Π½Π° ΠΏΠ°ΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ, ΡΠ΅ ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»Π°Π³Π°Π»ΠΈ ΠΏΠ°ΠΏΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ Π±ΠΈ ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠ»ΠΈ Ρ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±Π° Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°, Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈΠ½Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ Π±ΠΈ ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½, ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ Π½ΠΈΠ· ΠΌΠ΅ΡΡΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ ΠΈΠ· Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΠ°, ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ ΡΡ Π³Π° Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π»Π°ΠΊΠΎ ΡΠ³ΡΡΠΈΠ»Π΅.[23] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±Π° Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1609, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅ Ρ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠΈ, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΡΡΡ ΠΈ ΡΡΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈ ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΎΠ½, ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°, Π±ΠΈΠ²Π° Π±ΡΠ·ΠΎ ΡΠ³ΡΡΠ΅Π½.[21][24] ΠΠ±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΡΡΠ°Π½Π°, ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ Π²ΠΎΡΡΠΊΡ ΠΎΠ΄ 40,000 ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π³Π° ΡΡ ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΡΡΡΠ°Π΄Π°Π»Π°.[21][24] ΠΠΏΠ°ΠΊ, Π½ΠΈ ΠΎΠ²Π°Ρ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΡΡΠ°Π½Π΅, ΡΠ΅ ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΈΠ·Π°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠ°Π½Π΄ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 17. Π²Π΅ΠΊΠ°.[24] ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΡΠ±Π°Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΠ½Π°Π²Π°, ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΠΠ°Π·Π°Ρ Π‘ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΎ 1599. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π·Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ°, Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° Π½Π°Π±ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅, ΠΡΡΠ΅, ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ ΠΠ»Π°Π²Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅.[25][26] ΠΠΈΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΎΡΠ°Π½ΠΈΠ½ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠ° (Mariano Bolizza), ΠΊΠΎΡΠΈ 1614. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΡ ΠΠ·Π²Π΅ΡΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΎΠΏΠΈΡ Π‘ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΠΊΠ° Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅, ΡΠΈΡΠΈ Π²ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ»Π°Π² ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°ΡΠΎΠ².[2][27] Π£ ΡΠΎΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΡΠ° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠΌΠ΅Π»ΠΈ ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈ ΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΈ ΡΠ½ΡΡΠ°Ρ ΡΠ°ΠΌΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°.[4] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1658, ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈ, ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΈ, ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠΈ, ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ, Π₯ΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΡΡΠ΄Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ°ΠΊΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΠ»Π°Ρ ΠΠ°ΡΡΠ°ΠΊ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π²Π΅Π· ΡΠΈΡ ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΡΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°.[28] ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ°ΡΡ Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, Π ΠΎΠ²ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΈΠΌΠ°.[29] ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΠΈ ΠΏΡΡΠΆΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΡ Π¦ΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎΠΊ ΠΈΡ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠ»Π΅ ΠΈ ΠΈΠ·Π±Π°ΡΠΈΠ»Π΅ ΠΈΠ· Π‘ΡΠ°ΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅.[24] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅, ΡΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ° Π‘ΡΠ»Π΅ΡΠΌΠ°Π½ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π° 1691. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΊΡΠΏΠ° Π·Π½Π°ΡΠ½Ρ Π²ΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅.[24] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 18. ΠΈ 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π΅ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°. Π£ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠ°ΠΊΠ° Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΡΡΡΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅: ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½-ΠΏΠ°ΡΠ΅ 1732, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΠ°Ρ ΠΌΡΡ-ΠΏΠ°ΡΠ΅ 1788, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΠ°Ρ ΠΌΡΡ-ΠΏΠ°ΡΠ΅, Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π½Π° ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° 1796, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π’Π°Ρ ΠΈΡ-ΠΏΠ°ΡΠ΅, ΠΎΠΊΠΎ 1810. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡ ΠΎΠΏΠ΅Π²Π°Π½ΠΈ Ρ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΠΈ Ρ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ. Π£ ΠΏΠΈΡΠΌΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΡΠΎΠΌ Π ΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· 1789. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ²ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈ ΠΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π²Π΅ΡΠΎΠΈΡΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Ρ ΡΠΊΠ»Π°Π΄Ρ ΡΠ° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ, ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠ°Π·Π΄Π²Π°ΡΠ°Π»ΠΈ ΠΎΠ΄ Π¦ΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΠ°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅.[30] ΠΠ°ΡΠ°Π½ ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ Π½Π° ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· 1796. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈ ΡΠ»Π°Π·Π΅ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π² Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅. ΠΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, 1847. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·Π΅ Ρ ΠΆΠ΅ΡΡΠΎΠΊ ΡΡΠΊΠΎΠ± ΡΠ° ΠΠ°Π½ΠΈΠ»ΠΎΠΌ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°ΠΌΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ ΡΡ Ρ ΡΡΠ»Ρ 1854. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈ ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π±Π΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠΈΠ»ΠΈ Π½Π΅Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ. ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΊΡΠ°Π· ΠΠ°Π½ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ³ΡΡΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Ρ.[31] Π£ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΎ ΡΠ° Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ°, Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΡ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠΈ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅. ΠΠ±ΠΎΠ³ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΡΠ°, ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π±Π°ΡΡΠ°ΠΊΠ΅. ΠΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π’ΠΎΠ΄ΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΠ½ ΠΡΠΈΠΌΠΈΡ ΠΈ Π’ΠΎΠΊΠΎ ΠΠ°Π²ΠΈΡΠ΅Π² ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ° Π‘ΡΠΈΡΠ΅Π½Π΅.[32] Π£ ΠΊΡΠ°ΠΆΠ΅Π²ΠΈΠ½ΠΈ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅Π½Π°ΡΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ»Π° ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡΠ°. ΠΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ Ρ Π²ΠΎΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅ ΠΈ Π·Π°ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΠ΅. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈΠ· Π¦Π°Π²ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°Π»ΡΠ°Π·Π°Ρ ΠΠΎΠ³ΠΈΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π°Π·ΠΈΠΎ Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ° ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΊΡΠΏΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΠΈ ΠΌΡ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΠ»Π΅ Π·Π° Π΄ΠΎΠ½ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΠΏΡΡΠ΅Π³Π° ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° Π·Π° Π¦ΡΠ½Ρ ΠΠΎΡΡ ΠΈΠ· 1888. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΎΡ Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π½Π°ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ»Π΅ ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡ.[33] Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ Π΄ΠΎ 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΈ Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, Π·Π±ΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π»ΠΎΡΠΈΡ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΡΠ° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π΄ΠΎΡΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠΎΡΠ½Ρ. ΠΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΡΡ Π΄Π°Π»Π΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ΅, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π£Π·ΡΠ½ ΠΠΈΡΠΊΠΎ ΠΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π΄ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π ΡΠ΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ, Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°.[34][35] Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΡ Π Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ· ΠΡΡΠ΅, ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Π Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· Π‘ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ°, ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° Π Π°ΡΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Ρ Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΡ Π΄ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ· ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΠ°ΡΠΎΡΠΈ, ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ»Π° ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°Π½ΠΎ, ΡΠΎΡ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 17. Π²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠ΄ ΡΠΈΡ , ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· Π‘ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠΈΡΡ Π’Π°Π½Π°ΡΠΊΠΎ Π Π°ΡΠΈΡ, ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅Π² Π±Π°ΡΡΠ°ΠΊΡΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π°Π½Ρ Ρ ΠΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΡ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡ Π Π°ΡΠΈΡ ΠΈΠ· 19. Π²Π΅ΠΊΠ°.[36] Π‘ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 18. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Ρ Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΡ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠΎΠ²ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈ ΠΠΌΠΈΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΎΠ΄Π°ΠΊΠ»Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π³ΡΡΠ»Π°Ρ ΠΠΈΠ²Π°Π½ ΠΡΡΠΈΡ (20. Π²Π΅ΠΊ).[36] ΠΠΎΠ»Π΅ ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡ ΠΠΈΡΠ°ΡΠ»ΠΎ ΠΡΡΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ ΠΈ ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ Π΄ΠΎ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π΄Π°Π»ΠΈ ΡΡ Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΈΡΠ°ΡΠ»Π° ΠΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ°[37] ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄ΠΈΠ²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°Ρ, Π³ΡΠ²Π΅ΡΠ½Π΅Ρ, Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΠ°ΡΠ°Π½Π° ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ Π¦Π΅ΡΠΈΡΠ΅, ΠΈ ΠΠΎΠ»Π° ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡΠ°, ΡΠ΅ΡΠ΄Π°ΡΠ° ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Ρ Π΅ΡΠΎΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΡΠ° ΡΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΎΠΌ I ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠΎ Π¦ΡΠ½Ρ ΠΠΎΡΡ ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠΈΡ. ΠΡΠ΅Π΄ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ° ΠΠΎΠΆΠΈΡΠ½Π° ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π°. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠΊΠΎΠ± ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΊΠ·. ΠΡΠ΅Π»Π°ΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π»ΠΈΡΠ° ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ Π²Π»Π°ΡΡΡ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΡΠΈ Π²ΠΎΡΡΡΠΈ ΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΈΡΠΈ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅, Π²Π΅ΡΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅.[38] ΠΠ° ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΠ΅ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΡ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ Π±ΡΠ΄ΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ Ρ Π΅ΡΠΎΡ, ΠΠ²Π°Π½ ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ.[39] Π¨ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π΅ Ρ ΡΠΏΠΎΡΡΡ. ΠΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ΄Π±Π°Π»Π΅Ρ ΠΠΈΠ»Π°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ³ΡΠ°ΠΎ Π·Π° ΠΊΠ»ΡΠ±ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ³ΡΠ°ΠΎ Π·Π° ΠΊΠ»ΡΠ±ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ ΠΈ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΡ.[40] ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π‘ΠΈΠ»Π° ΠΡΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°, Π³Π΄Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ Π’ΡΠΈΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎΡΡΠ»ΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π°Π½Π°ΡΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. ΠΠ΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½Π΅.[41] ΠΠ°ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΠΎ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΎΡΡΡΠΈ Ρ ΠΎΡΠ°ΡΠ±ΠΈΠ½ΠΈ, ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ· ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ Ρ ΠΎΠ²Π΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΡΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ Π΄Π°Π»ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΎΡΠ±Π΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ Ρ Π΅ΡΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠ²Π°Π½Π° ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΡΡΠ° ΠΈ ΠΠ»Π°ΠΆΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π‘Π°Π²Π΅ ΠΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ . ΠΠ΅ΠΊΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ , ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΎΠΆΠ° ΠΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΡ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠ»ΠΈ Π Π΅Π·ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΡ ΠΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ±ΠΈΡΠΎΠ°, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅Π³Π° ΡΡ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΎΡΠΎΠΊΡ,[42] Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΡΡΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΏΡΠ²ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠ°Π»ΡΡΠ°Π±Π° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π°ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΠ±Π΅Π³Π½Π΅ Ρ Π ΡΠΌΡΠ½ΠΈΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ±ΠΈΡΠ΅Π½ Π½Π° Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ.[43] ΠΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΠΡ ΠΡΠΊΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΠΊΡΠΎΠ±Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π±Π»ΠΈΠ·Π°ΠΊ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π°. Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠΈΡΠ΅Π½Π°ΠΌΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠΈΠΌ 1874. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[44] ΠΠ° ΡΠ΅Π»Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅ Ρ ΠΎΡΠ°ΡΠ±ΠΈΠ½ΠΈ Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡ, Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ Π‘Π°Π²ΠΎ ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΠ°, ΠΠ°Π²Π»Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠ΅ΡΠ°Π΄ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠ°ΠΏΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ»Π°ΠΆΠΎΠΌ ΠΡΠΊΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ½ΡΠΎ Π½Π° ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ Ρ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Ρ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½Π° 1943. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[45][46] ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠ° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ° ΡΠ°Π·Π³ΡΠ°Π½Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΈΡΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ-Π²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠ΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ°, ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΈ.[2][19] Π ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅Π³ Π±ΡΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠΎΠ²Π»Π°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ°, Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΎΠ²Π»Π°Π΄Π°Π²Π°ΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°.[2][19] ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΎ, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π΄Π° ΡΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ(ΠΈ) Π΄ΠΎΠ½Π΅Π»ΠΈ ΠΡΠΆΠ½ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ ΡΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ°ΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎ, Π° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ° ΡΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½ΠΎ. ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ΅ΠΊ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘ΡΠ±Π° Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅.[19] ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π° Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ·Π΅Π»Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅, Π° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½Π΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ Ρ 16. Π²Π΅ΠΊΡ.[2] ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΊΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠΈ, ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠΎΠ±Π° ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π° ΠΠΈΠΏΠΎ, Π±ΡΠ°Ρ ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π², ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°.[19][47] ΠΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅.[47] ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π΅ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ°, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΊΡΡΡΡΡΡ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠ·ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ ΠΠ·ΡΠ°, Π±ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΈΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ³, Π° Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° Π°Π»Π±Π°Π½ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π₯ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ°. Π ΠΎΠ½Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΎ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Ρ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΊΡΡΡΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°, Π° ΡΠΏΡΡΡΡΡ ΠΈ Π½Π° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΡΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ°.[47] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΡ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π½Π΅ΠΏΠΎΡΠ·Π΄Π°Π½Π°, Π° ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°.[47] ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΠ³, ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° Π³Π΅Π½Π΅ΡΡΠΊΠ° ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΡ ΡΡΠ²ΡΠ΄ΠΈΠ»Π° Π΄Π° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π° ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΡΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ Π½ΠΈΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ°, ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠ½Π°, ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎ Π½Π°ΠΊΠ½Π°Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΎΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°, ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΡΠ°ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ°.[47] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΡΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π³ΡΡΠΏΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π³ΡΡΠΏΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΎΠ²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΠΈ Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΡ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ°.[13] ΠΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΡΠ°Π½ΠΈ, ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ, ΠΡΠΊΠ΅, ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΈ, ΠΡΠ³ΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΡ Π½Π° ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π΅, Π°Π»ΠΈ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ Π΄ΡΡΠΆΠΈΠ½Π°, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ