Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
51-75 od 4188 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! 1923. godina Teodor Taranovski (Plonjsk, 12/24. maj 1875 — Beograd, 23. januar 1936) bio je ruski pravnik i istoričar koji je nakon Ruske revolucije emigrirao u Kraljevenu Srba, Hrvata i Slovenaca gde je nastavio svoje naučno stvaralaštvo. Otac je filologa Kirila Taranovskog. Detinjstvo i mladost Rođen je u mešovitoj rusko-poljskoj porodici. Završio je gimnaziju u Varšavi i Pravni fakultet Ruskog univerziteta. Profesori su mu bili i čuveni izučavaoci južnoslovenskog prava Teodor Leontović i Teodor Zigelj. Prve naučne radove objavio je još kao student. Magistar je postao 1899. i postavljen je na mesto docenta na Katedri enciklopedije prava varšavskog univerziteta. Naučni rad Početni uspesi mladog naučnika omogućili su mu da predaje na više univerziteta. Redovni profesor postao je sa 36 godina nakon što je objavio monumentalno delo Dogmatika pozitivnog državnog prava u Francuskoj za vreme starog režima. Ponudu ministra prosvete da postane profesor Petrogradskog univerziteta odbio je uz obrazloženje da ne želi ugledno mesto bez prethodnog izbora. Profesor ovog fakulteta postao je tek 1917. godine. Od 1920. do 1936. godine bio je profesor na Pravnom fakultetu u Beogradu gde je sistematski ispitavao srpsko srednjovekovno pravo naročito Dušanov zakonik. Nije podlegao romantičarskom zanosu zbog članova ovog zakonika koji su naizgled oslikavali izuzetno napredno društvo (rad Načelo zakonitosti u Zakoniku cara Stefana Dušana). Članove koji stavljaju zakon iznad cara vidi više kao odraz vladarsko-pravne ideologije nego odraz pravne prakse.[1] Bavio se upoređivanjem različitih pravnih spomenika srednjovekovnog slovenskog prava. Srpskoj pravnoj prošlosti posvetio je kapitalno delo Istorija srpskog prava u nemanjićkoj državi. Među njegovom rukopisnom zaostavštinom nalazi se i dovršena monografija o Dušanovom zakoniku. Za redovnog člana Srpske kraljevske akademije izabran je 1932. godine.
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! na nekih destak mesta ima podvucenih recenica drvenom bojicom, nista strasno, sve ostalo uredno! Prvo izdanje! Đorđe Tasić (Vranje 7. novembar 1892 — Beograd, 26. avgust 1943) je bio srpski pravnik, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu. Studije na Pravnom fakultetu u Beogradu završio je 1919, a doktorirao 1920. Od 1920 do 1923. je bio docent na Pravnom fakultetu u Subotici, a zatim u Ljubljani (1923 — 1930). Iz Ljubljane odlazi u Beograd gde postaje redovni profesor Pravnog fakulteta. Predavao je državno pravo i enciklopediju prava. Uređivao je Arhiv za pravne i društvene nauke 1939—41, a bio je i osnvač i predsednik Društva za sociologiju i društvene nauke. Po dolasku nemačkih okupatora aprila 1941. udaljen je sa Univerziteta. Kao antifašista uhapšen je od Gestapoa 4. novembra 1941. i držan neko vreme u logoru na Banjici. Drugi put je uhapšen od Gestapoa 25. avgusta 1943. i narednog dana streljan. Bio je istaknuti antidogmatičar. Bavio se pravno-sociološkim analizama akutuelnih i složenih problema države i prava i bio je jedan od istaknutijih ovdašnjih filozofa prava. Pored svog glavnog dela Uvod u pravne nauke, objavio je veliki broj radova u domaćim i stranim časopisima. Istakao se i kao inicijator i organizator socioloških istraživanja na terenu. Bibliografija Problem opravdanja države, Beograd 1920. Odgovornost države po principu jednakosti tereta, Beograd 1921. Pravne rasprave, Beograd 1921. Jedan pokušaj podele državnih funkcija u formalnom i materijalnom smislu, Beograd 1926. Tri rasprave iz javnog prava, Beograd I. izdanje 1933, II. izd. 1928, III. izd. 1941. Savremeni politički sistem i shvatanje o državi, Beograd 1936. La conscience juridique internationale, Pariz 1939.
Naslov: Osiguranje od odgovornosti direktora i članova upravnog odbora akcionarskog društva Autor(i): Nataša Petrović Tomić Izdavač: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu Mesto: Beograd Godina: 2011 Povez: mek Strana:387 Format: 24 cm Pismo:ćirilica Stanje knjige: kao novo - nekorišćeno Opis knjige:
Naslov: Zbornik arbitražne prakse Spoljnotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Jugoslavije za period 1947-1997 Autor(i): za idavača Mirko Vasiljević Izdavač: Privredna komora Jugoslavije Mesto: Beograd Godina: 1997 Povez: mek Strana: 141 Format: 24 cm Pismo:Latinica Stanje knjige: vrlo dobro očuvana
U vrlo dobrom stanju, pečat biblioteke. Glavni problemi teorije državnog prava : razvijeni iz učenja o pravnom propisu / Hans Kelzen ; preveo Danilo N. Basta ; pogovor Stevan K. Vračar Vrsta građe naučna monog. Jezik srpski Godina 2001 Beograd : Službeni list SRJ ; Podgorica : CID, 2001 (Beograd : Vojna štamparija) Fizički opis 601 str. : slika autora ; 24 cm Drugi autori - osoba Basta, Danilo N., 1945- = Basta, Danilo N., 1945- Vračar, Stevan K., 1926-2007 = Vračar, Stevan K., 1926-2007 Zbirka Biblioteka Plejada Prevod dela: Hauptprobleme der Staatsrechtslehre enttwickkelt aus der Lehre vom Rechtssatze / Hans Kelsen Tiraž 1000 Temelj Kelzenovog normativizma: str. 563-585 Registar Napomene i bibliografske reference uz tekst. Predmetne odrednice Državno pravo Teorija države i prava
Isak Davidov Др Исак Давидов рођен је 1976. године у Оџацима. Дипломирао је на Правном факултету Универзитета у Новом Саду (2000), а докторирао на Правном факултету универзитета у Нишу (2014). После полагања правосудног испита бавио се адвокатским пословима. Адвокатуру је напустио 2019. године. Учествовао је на више научних скупова у земљи и иностранству. Аутор је више од десет научних чланака и четири књиге: Расправа о кривичном поступку Судови као хајдучке пећине Споразум из Вашингтона и правни поредак Викање по папиру, Поглед са последње српске низбрдице
Odgovornost zbog štete izazvane lekarskom greškom u lečenju i u obaveštavanju pacijenata Jakov Radišić 2007. Mek povez, strana 364 Odlično stanje Ovo je prvo delo ovakve vrste kod nas i ono se bazira na obimnoj literaturi, velikom iskustvu i bogatoj sudskoj praksi zemalja Zapadne Evrope, a napisao ga je naš nabolji poznavalac medicinskog prava.
izdavac pravni fakultet beograd 2010-cetvrto dopunjeno izdanje odlicno ocuvana podvucen tekst 2010-peto izdanje-odlicno ocuvana podvucen tekst 2010-peto izdanje -nekoriscena 2013-sedmo izdanje-odlicno ocuvana podvucen tekst 2013-sedmo izdanje-odlicno ocuvana podvucen tekst u ponudi vise primeraka-pre kupovine raspitati se koja je ostala na stanju da ne bi doslo do zabune u suprotnom saljem onu koju imam na stanju bez prava na reklamaciju
MARKSIZAM STRUKTURALIZAM Istorija, struktura DELO, argumenti, 1974. 629 strana. Veoma očuvana. Muharem Pervić, Klod Levi Stros, Luj Altiser, Žak Lakan, Mišel Fuko, Žak Derida, Rolan Bart, Žan Pol Sartr, Lisjen Sebag, Anri Lefevr, Marja Janjon, Rože Garodi, Nikola Milošević, Alfred Šmit, Pjer Deks, Frederik Džejmson, Urs Jaegi, Tine Hribar, Luj Mije i Madlen Varen d`Envel, Čezare Vazoli, Zdravko Munišić, Nenad Miščević, Slavoj Žižek, Nadežda Čačinović Puhovski, Helga Galas, Ivan Čolović, Kvjetoslav Hvatik, N. Rževskaja...
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Dvojezino izdanje! Justinijanova kodifikacija (lat. Codex Justinianus) je najznačajniji zbornik rimskog prava donet po nalogu cara Justinijana (526-565.) koji je komisiji pravnika dao u zadatak da prikupi i kodifikuje celokupnu pravnu zaostavštinu klasičnog perioda (lat. Ius) i sve propise koje su izdali princepsi (lat. Leges). Zadatak komisije, na čijem je čelu bio Tribonijan, bio je izuzetno težak, jer se nije bilo lako snaći u pravnim normama, pošto su one stvarane vekovima i na razne načine. Tu su bile odredbe Zakona XII tablica koje Rimljani nikada nisu ukinuli, zakoni iz doba Republike, pretorski edikti, senatske odluke (lat. Senatus consultum), mišljenja značajnih pravnika koja su bila obavezna za sudove, i svih imperatora od Avgusta do Justinijana. Komisija je u rekordno kratkom roku, za tri godine, obavila posao i iz ogromnog materijala sačinila je jedinstven i pregledan sistem pozitivnog prava. Prvo je objavljen prečišćeni zbornik imperatorskih konstitucija izdatih pre Justinijana. Ovaj zbornik nije sačuvan. Zatim je 533. godine objavljena kodifikacija klasičnog prava pod nazivom Digesta. Digesta su sastavljena od 50 knjiga koje su podeljene na poglavlja (lat. Titulus), a ovi na fragmente, dok su dugački fragmenti podeljeni na paragrafe. Knjige, titulusi, fragmenti paragrafi označeni su kasnije rednim brojevima pa se na taj način uobičajeno citiraju. Na primer, kad iza citata stoji D. 50, 17, 106 -onda to znači da je tekst koji se citira iz 106. fragmenta, 17. titulusa, 50. knjige Digesta. Obzirom da Digesta sadrže delove iz radova klasičnih rimskih pravnika, često se, pored oznake mesta u Digestama, navodi i ime pravnika čija se misao citira, npr. Paul -D. 46, 1, 37. Komisija je 533. godine objavila i treću knjigu, pod nazivom Institutiones. Ona predstavlja udžbenik koji se bazira na Gajevim institucijama. Najzad, 534. godine, izdat je Codex repetitae praelectionis, koji je obuhvatio Justinijanove konstitucije. One koje su izdate posle toga vremena sakupljene su u zbirku pod nazivom - Novele. Zahvaljujući tome što je tekst Justinijanove kodifikacije sačuvan, omogućeno nam je da saznamo i proučimo ogroman broj činjenica o rimskom pravu i rekonstruišemo dela rimskih pravnika koja nisu sačuvana. Postojanjem Justinijanove kodifikacije, delatnošću glosatora, i predstavnika škole elegantne jurisprudencije i omogućena je recepcija rimskog prava. Obavljanje ovog ogromnog zadatka Justinijan je poverio komisiji sa pravnikom Tribonijanom na čelu. Komisija je u veoma kratkom roku pregledala i sredila hiljadugodišnje rimsko pravo, počev od Zakona dvanaest tablica iz 450. p. n. e. sve do Justinijana I. Kodifikovano je pravo sadržano u carskim odlukama (leges) i pravo nastalo iz zvaničnih mišljenja poznatih pravnika (ius). Delovi Corpus Iuris Civilis, Godofredusovo izdanje iz 1583. Justinijanov zbornik[2] se sastojao od tri dela, a kasnije je dobio i četvrti: Justinijanov Kodeks (Zbirka carskih odluka od Hadrijana do Justinijana I) iz 529. i dopunjen 534. godine, u 12 knjiga; Digesta (Zbirka mišljenja rimskih pravnika i udžbenik prava) iz 533. godine, u 50 knjiga; Institucije (Izvodi iz Digesta i priručnik za mlade pravnike) iz 533. godine, u 4 knjige; Novele (Zbirka carskih odluka objavljenih za vreme Justinijana I) od 535. do 565. godine, 168 novela. Rad na zborniku je započeo 528. godine Justinijanovom carskom odlukom Haec quae necessario kojom je naredio Tribonijanovoj komisiji da kodifikuje pravo sadržano u carskim odlukama (leges). Komisija je za samo godinu dana izradila Justinijanov Kodeks (Codex Iustinianus), koji je carskom odlukom Summa rei publicae stupio na snagu 529. godine. Odmah posle završetka Kodeksa, Justinijan je odlukom Deo auctore naredio Tribonijanovoj komisiji da kodifikuje celokupno pravo sadržano u Zakonu dvanaest tablica, zakonima skupština, mišljenjima senata, pretorovim ediktima i mišljenjima poznatih pravnika (ius). Komisija je pregledala oko 2000 raznih knjiga i posle tri godine je izradila Digesta (Digesta od lat. digere - srediti), koja je carskom odlukom Tanta stupila na snagu 16. decembra 533. godine. Digesta je najvažniji deo Justinijanovog zbornika i određen je da bude udžbenik prava u pravnim školama. Zbog obimnosti Digesta, uočeno je da je potrebno izraditi i kratak pravni priručnik za početnike. Carskom odlukom Imperatoriam maiestatem od 21. 11. 533. godine započet je rad na ovom priručniku, koji je nazvan Institucije (Institutiones). Priručnik je carskom odlukom Cupidae legum iuventuti postao deo Justinijanovog zbornika, a stupio je na snagu odlukom Tanta zajedno sa Digestama. Posle stupanja na snagu Digesta i Institucija utvrđeno je da izmađu njih i Kodeksa postoje brojne protivrečnosti. Justinijan je pokušao da ih otkloni sa Pedeset odluka (Quinquaginta decisiones), ali se to pokazalo kao nepraktično, pa se pristupilo izradi drugog izdanja Kodeksa, nazvanog Kodeks ponovnog čitanja (Codex repetitae praelectionis), koji je carskom odlukom Cordi stupio na snagu 534. godine. Justinijan je nastavio zakonodavni rad u narednih trideset godina, donoseći carske odluke do kraja svog života, koje su nazvane Novele (Novellae). Njima su uređivane sve oblasti života. Nikad nisu sakupljene u zvaničnu zbirku, ali postoji nekoliko privatnih zbirki, od kojih je najpoznatija Autentikum (Authenticum). Ona je najpotpunija i sadrži 168 carskih odluka, od kojih su neke doneli carevi posle Justinijana. Zbog svog velikog značaja Novele se smatraju sastavnim delom Justinijanovog zbornika. Justinijanov Kodeks [ikona] Ovaj odeljak treba proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. Digesta Iste godine u kojoj je objavljen Kodeks započele su i aktivnosti na kodifikovanju ius-a. Konstituciju o pripremi Digesta, Deo auctore, Justinijan izdaje 15. decembra 530. godine i upućuje je Tribonijanu, koji je radom na Kodeksu stekao imperatorovo poverenje. Justinijan ovlašćuje svog kvestora da sam obrazuje komisiju i da joj da uputstva za rad. U nju su morali da uđu profesori i advokati, a dati su joj sledeći zadaci: da pregleda sva dela pravnika koji su imali ius publicae respondendi, da otkloni uočene protivrečnosti i da, izbegavajući ponavljanja, prihvaćena rešenja unese u zbornik. Mišljenja klasičnih pravnika trebalo je izložiti prema sistematici `Kodeksa` i `Večitog edikta` u pedeset knjiga na poglavlja. Posao je završen u roku od tri godine. Imperator Justinijan je to ozvaničio jednom konstitucijom, CONSTITUTIO TANTA, od 16. decembra 533. godine. U njoj je objasnio sistematiku Digesta i pobrojao članove komisije. Teofil i Kratin su bili profesori pravne škole u Konstantinopolju, a Dorotej i Anatolije u Bejrutu. Imperator Justinijan u konstituciji dalje objašnjava da su u unetim fragmentima naznačena imena autora i dela iz kojih su oni uzeti, kako opus prema kojima se gaji veliko poštovanje ne bi pao u zaborav.`