Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-25 od 236 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
makis 18 x 26 cm original fotografija Aleksandar Aca Simić (Beograd, 24. juli 1898 — Beograd, 18. januar 1971) je bio foto-reporter, novinar. Po završenoj maturi u Beogradu otišao u Pariz gde je studirao u Nacionalnoj školi dekorativnih umetnosti i apsolvirao na arhitekturi. Prve fotografije snimio 1912. Zatim se kao fotograf sreće 1915. u Prvom svetskom ratu, prilikom prelaska Albanije. Od 1921. bavio se profesionalno novinskom fotografijom, a objavljivao je u listu Nedeljne ilustracije, zatim radio u listu Politika (od 1924. do početka Drugog svetskog rata), i smatra se prvim foto-reporterom tog lista. Za vreme okupacije sarađivao kao foto-reporter sa listom Kolo. Budući da je taj list osnovan od okupacionih vlasti, ta saradnja je Simiću, posle rata, pripisana kao „kolaboracija sa neprijateljem“. Posle 1945. privremeno mu je zabranjen rad u novinarstvu „zbog rada u režimskom listu, u vreme okupacije“. Da bi prehranio porodicu bavio se neko vreme pozorišnom fotografijom za Narodno pozorište u Beogradu. Kada je skinuta zabrana da radi u novinarstvu (ali je i dalje je važila zabrana za rad u listu Politika) Simić je nastavio rad u Foto-agenciji „Jugopres“ (delovala pod okriljem Novinske agencije „Tanjug“), pa u listovima Glas i Duga, a od 1952. je u listu Borba, kao urednik fotografije. Penzionisan je 1960. godine. Bio je nosilac Albanske spomenice, i dobitnik nekoliko nagrada za fotografiju. Bio je član Foto-sekcije ULUPUS-a i Sekcije foto-reportera Udruženja novinara Srbije. Simić se prevashodno bavio novinskom fotografijom, fotografisanjem aktuelnih događaja. Ostvario je i jedan broj portreta istaknutih ličnosti. Pokazivao je osetljivost za ulične prizore i anegdotske situacije. Deo njegovog opusa odnosi se na temu Arhitektura starog Beograda. NJegova dela (fotografije i negativske ploče) nalaze se u Fototeci lista Politika, Muzeju grada Beograda i Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu. NJegova dela uvrštena su u kritičku retrospektivu - povodom 150 godina fotografije u svetu: „Fotografija kod Srba 1839-1989“, Galerija SANU, Beograd, 1991. Posthumno su održane dve izložbe sa istim izborom njegovih dela: „Fotografije Ace Simića“, Galerija Doma omladine, Beograd, maja 1983, i „Beograd Politikine mladosti : fotografije Ace Simića“, Beograd: Hol palate „Politika“, avgust 2003. Iako je Simićev opus obiman, nije istražen, uticajem je nedovoljno značajan i nezapažen od struke i kritike.
62240) MISLIM PO KUĆAMA , Zoran Stanojević , Binder Beograd 2013 , kratke priče, Zoran Stanojević ( 1942 - 2021 ) pisac, satiričar i radijski voditelj. Rođen je 7. marta 1942. u Beogradu. Roditelji su mu bili Jelica i Tihomir Stanojević. Studirao je dramaturgiju na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti. Objavio je 21 knjigu u periodu od 1968. do 2018. Zastupljen je u mnogim antologijama. Napisao je oko 60 drama, od kojih je trećina nagrađena na anonimnim radijskim konkursima. Radio-drame su mu igrane na svim većim radio-stanicama u Jugoslaviji i prevođenje u Švedskoj, Nemačkoj, Austriji i Belgiji. Preveo je pet knjiga, među njima i trotomnog Tolkinovog `Gospodara prstenova`. Polovinu radnog veka proveo kao slobodan umetnik, a drugu kao voditelj i voditelj-urednik u Radio Beogradu. Sedam godina radio je čuveni emisiju `Vreme sporta i razonode`. Od 1976. do 2005. ostvario je oko 4.000 sati `živog` radijskog programa. Bio je i dopisnik Radio Beograda 2 iz Nemačke. Zoran je nagrađivan za svoj književni i voditeljski rad. mek povez, format 10 x 16 cm , potpis i posveta autora na naslovnoj strani , ćirilica, 257 strana , tiraž 200 primeraka
OFSET 47X60 LIMITIRAN TIRAZ OD 99, RADJEN ZA PROMOCIJU SLIKE U PRIVATNOJ KOLEKCIJI DELTE 6/99 POTPIS DOLE DESNO Ljubomir Ljuba Popović (Tuzla, 14. oktobar 1934 — Beograd, 12. avgust2016) bio je srpski slikar koji je od 1963. radio u Francuskoj. Biografija[uredi] Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Valjevu. Završio je Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu. Od 1963. godine živeo je i radio u Parizu. Njegove nadrealističke vizije, postavljene uglavnom u renesansniambijent ističu se izraženim naturalizmom. Godine 1991. je izabran za člana van radnog sastava SANU. Bio je jedan od članova grupe Mediala. Osnovao je Modernu galeriju u Valjevu 1985. godine.[1] Tokom oktobra i novembra 2015. održana je izložba njegovih slika u Galeriji RTS u Beogradu.[2] Sa suprugom Natašom, ćerkom Kirila i Vere Jančić, ima ćerke Adrijanu i Tijanu.[3] Poslednju sliku koju nije stigao da završi i da joj naziv radio je u Grčkoj tokom jula 2016. godine.[4] Preminuo je u Beogradu, 12. avgusta 2016.[5] Sahranjen je u Valjevu 16. avgusta 2016.[
Boško Lomović: MILIONER, Oslobođenje Sarajevo 1989, tvrdi povez, omot, str. 148. Priče. Očuvanost 4. Бoшко Ломовић (Брезна, 1944) поезију, прозу, књижевну и ликовну критику објављивао је у „Одјеку“ и „Ослобођењу“ (Сарајево), Летопису Матице српске (Нови Сад), „Вечерњим новостима“ и „Политици“ (Београд), часописима „Провинција“ (Шабац), „Кораци“ (Крагујевац), „Ријечи“ (Брчко), „Луча“ (Суботица), „Багдала“ (Крушевац) и “Развитак“ (Зајечар), у листовима и часописима за децу широм СФРЈ, а данас у „Политици за децу“, „Забавнику“ и „Витезу“. Радио драме су му емитоване на Радио Београду и Загребу. Песме и приче су му објављене у листовима и часописима на словачком, јерменском, румунском, бугарском, македонском, турском, енглеском (у Индији) и мађарском језику. Ломовић је, по дипломи, професор српскохрватског језика и књижевности југословенских народа, а безмало читав радни век провео је у новинарству (радио, телевизија, новине). Последње године стажа стекао је у београдској „Политици“. Добитник је бројних награда за поезију, прозу и репортаже („Иво Андрић“, и „Зија Диздаревић“ у Сарајеву, „Булка“ у Црвенки, „Лаза Костић“ у Београду, „Аренину“ награду у Загребу и друге). Данас живи у Горњем Милановцу.
Zoran M. Јovanović : Šetači na dugi / Sarajevo : `Veselin Masleša`, 1974, tvrdi povez, Fizički opis 120 str. ; 20 cm Zbirka Savremena domaća književnost Zbirka priča Јovanović, Zoran, 1933-1976 Očuvanost 4. Zoran M. Jovanović (1933-1976), rođen je u Skoplju gdje je završio srednju školu i Filozofski fakultet. Prve knjige napisao je na makedonskom jeziku i objavio u Skoplju: Sutoni ništa ne govore (1956), Ptica u vetru (1960), Mačka u dvorištu ispod balkona (1960), Noć uoči dana (1961), Priče iz moje Me (1963), Tačno vreme na sunčevom satu (1973). U isto vrijeme piše poeziju i na srpskohrvatskom jeziku (Praznične šetnje, Pod znakom Zorijane, Vrt i more, Kavez slobode i dr.). Pored pomenutih zbirki poezije, objavljenih u Sarajevu, napisao je i veći broj djela za djecu. Autor je i radio-dramskih tekstova, jedne televizijske drame i drame Jeste li napisali moj roman (izvedene u Sarajevu 1971). Radio je kao novinar u Skoplju, Beogradu, a od 1964. kao samostalni urednik u Radio-televiziji Sarajevo. Jovanovićevi tekstovi su prevođeni na engleski, francuski, ruski, njemački, španski, talijanski, mađarski, poljski, slovački, albanski i slovenački jezik. Dobitnik je godišnje nagrade `Svjetlosti` (1974) za knjigu Velika kolona od mrava do slona, plakete `Vesele sveske` (1972) i posthumne nagrade `Mlado pokolenje` (1979).
SV 9 60235) LIKOVI I PISCI , Aris Movsesijan , Radio B92 Beograd 1995 ,kratke priče ; Aris Movsesijan (Beograd, 22. mart 1966) srpski doktor stomatologije, pisac, scenarista, filmski reditelj, bloger i političar. Jermenskog porekla. mek povez, format 13,5 x 19,5 cm , 84 strane, potpis i posveta autora na predlistu
Đorđije Vuković : DRUGA STRANA , Filip Višnjić 1985, str. 112. Proza; Pripovetke Očuvanost 4-. Đorđije Vuković (Pažići, Danilovgrad, 3. maj 1943 — Beograd, 6. oktobar 2020) bio je srpski univerzitetski profesor, pisac, kritičar, istoričar i teoretičar književnosti. Đorđije Vuković se rodio u Pažićima kod Danilovgrada. U Danilovgradu je završio gimnaziju a Filološki fakultet, grupu za jugoslovensku i opštu književnost, u Beogradu. Magistrirao je sa temom o romanima Miroslava Krleže a doktorirao odbranivši rad Sinestezija u srpskoj poeziji. Bio je glavni urednik časopisa Student za vreme studentskih demonstracija 1968. koje je i predvodio. Univerzitetsku karijeru je započeo kao asistent kod Sretena Marića na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, da bi kasnije postao profesor na smeru za opštu književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu. Radio je i kao istraživač u beogradskom Institutu za književnost i umetnost. Za knjigu Ogledi o srpskoj književnosti (1985) dobio je nagrade Miloš Crnjanski i Đorđe Jovanović. Za časopis Treći program Radio Beograda priredio je zbornike radova o dijalogu, Prustu, Eliotu, Floberu i Stendalu. Pisao je priloge za mnoge književne listove, časopise i zbornike. Objavljivao je priloge u raznim listovima, časopisima i zbornicima. Za knjigu Ogledi o srpskoj književnosti, objavljenu 1985. godine, dobio je nagrade Miloš Crnjanski i Đorđe Jovanović. Iste godine izdao je žanrovski mešovitu prozu Druga strana, potom Istorijski roman 2009. godine, a Sinteseziju u poeziji 2010. godine. Za časopis Treći program Radio Beograda priredio je zbornike radova o dijalogu, Prustu, Eliotu, Floberu i Stendalu.
Jovan Lubardić: RATNA KUĆA, SRNA Pale (nema godine), str. 130. Pripovetke, ratna proza 1992-1995. Očuvanost 4. Јован Лубардић рођен је 1935. у Рогатици. За вријеме рата користио је псеудоним Симеун Романијски. Студиј југословенске књижевности завршио је на илозофском факултету у Сарајеву. Објавио је двадесетак радио-драма, двије ТВ драме, двије позоришне драме, филмски сценарио за играни филм «Сурове дијагонале», те прозна дјела: «Прича за моју жену», «Боја страха», «Јупитере, ти се љутиш», «Пасија по Јовану», «Француски зачин», «Ноћ без утјехе», «Добар дан за умирање», «Снајпер», «Ратна кућа». Заступљен је у антологијама савремене приповијетке. Роман «Боја страха» преведен је на француски језик, а роман «Прича за моју жену» добио је трећу награду на Великом југословенском конкурсу за модерни кратки роман. Преводио је са француског и руског језика. Био је лектор и предавач на Универзтету у Дижону (Француска). Током рата Лубардић је обилазио ратишта, прикупљао грађу за приче и роман. Радио је као уредник у Издавачкој дјелатности Српске новинске агенције.
Radio B92, Apatridi, 1998. 127 strana. Veoma lepo očuvana. Privatna praksa jeste niz priča u kojima narator otkriva da se u Berlinu, gde živi, posvetio privatnoj praksi, analitičkoj. Jer, njegova ordinacija jeste pokretna, i ne dolaze u tu ordinaciju pacijenti, već narator sam pronalazi pacijente među pojavama, dogodovštinama, u sećanju, kao i u aktuelnoj istoriji. s
Gojko Banović : KNEŽOPOLJCI , Svjetlost Sarajevo 1952, str. 192. Priče. Očuvanost 3. Novinar i pisac Gojko Banović (1911 - 1991) rođen je u Malom Palanačištu kod Prijedora, a živio je i radio u Beogradu. Od književnih djela najpoznatije su mu romansirane biografije Petra Kočića i Ivana Gorana Kovačića, a napisao je i mnoštvo zbirki priča, kao i dvije zbirke novinskih reportaža...
Gojko Banović : NEVIĐENE SNAGE , Prosveta 1948, str. 164. Pripovetke. Očuvanost 3-; ima posvetu na predlistu; pohabana uglavnom spolja. Novinar i pisac Gojko Banović (1911 - 1991) rođen je u Malom Palanačištu kod Prijedora, a živio je i radio u Beogradu. Od književnih djela najpoznatije su mu romansirane biografije Petra Kočića i Ivana Gorana Kovačića, a napisao je i mnoštvo zbirki priča, kao i dvije zbirke novinskih reportaža...
U ODREĐENOM POGLEDU - Bela Hamvaš Bio je mađarski pisac i esejista. Hamvašova dela su uglavnom objavljena nakon njegove smrti i svi rukopisi još nisu dostupni. Rođen 1897. godine u Eperješu (danas Prešov u Slovačkoj). Studirao na filozofskom fakultetu u Budimpešti mađarski i nemački. Radio kao novinar i bibliotekar. Umro 1968. godine. Po mnogobrojnim listovima i časopisima objavljivao je eseje, studije i recenzije. Najznačajnija dela: Scientia sacra, Karneval I-II, Silvester, U odredjenom pogledu, Naime. Sjećanje Banja Luka 140 str
Autor: Isak Babelj Broj strana: 360 Format: A-5 Povez: Tvrd Biblioteka: Kosmopolis Oblast: Književnost www.logos.in.rs Isak Babelj – Kako se to radilo u Odesi Priče Isaka Babelja opisuju surovu, golu realnost rata, stvarajući tako slike nezamislive svima onima koji nisu proživeli rat.
ANTOLOGIJA PRIPOVETKI PISACA IZ EX YU U KOJIMA SE GOVORI O RATU I KAKO DALJE,spisak autora vidljiv na koricama, str 380, NOVO Govoreći o knjizi u kojoj se nalaze i priče Bore Ćosića, Nenada Veličkovića, Miljenka Јergovića, Davida Albaharija, vlasnik izdavačke i filmske kuće `Kult B` Mustafa Kapidžić rekao je da se u knjizi na objektivan način opisuju zbivanja u raspadu bivše Јugoslavije i ratu koji se dogodio na ovim prostorima.
Kao nova Novica Savić (Gornje Svarče, Blace, 10. novembar 1943 — Beograd, 17. oktobar 2004) je bio srpski dramski pisac, pripovedač i romansijer. Biografija Uredi Rođen je u Gornjoj Svarči u Toplici, gde je proveo rano detinjstvo. Od šeste godiše živi u Beogradu, gde završava osnovnu i Srednju brodarsku školu. Godinu dana provešće radeći na rečnim brodovima, a onda upisuje dramaturgiju na Akademija za pozorište, film, radio i televiziju gde diplomira u klasi profesora Josipa Kulundžića. Kratko je radio u srednjoj školi i bio direktor Narodnog pozorišta u Subotici. Najveći deo radnog veka provodi kao slobodan umetnik. Pisao je televizijske drame i scenarije za igrane i dokumentarne serije i emisije, sarađujući sa gotovo svim televizijama u SR Jugoslaviji, a najviše sa Radio-televizijom Beograd. Istovremeno piše prozu i pozorišne komade koji su izvođeni i objavljivani širom zemlje. Nesklon samonametljivosti i reklamerstvu, u svom radu bio je uglavnom usmeren na anonimne književne konkurse. Nije postojao nijedan prozni, dramski ili televizijski konkurs u SR Jugoslaviji na kojem nije učestvovao i dobio nagradu. Njegove pozorišne komade su režirali: Borislav Gligorović, Branko Pleša, Radoslav Zlatan Dorić, Miomir Miki Stamenković, Slavoljub Stefanović Ravasi, Vladimir Putnik i drugi. Izvedeno mu je i preko sedamdest radio-drama, od kojih je većina emitovana širom Evrope. To ga svrstava među najplodnije stvaraoce u ovoj formi. O njegovom samopregornom radu i posvećenosti književnosti dovoljno govori podatak da je iza njegove tragične smrti ostalo 188 nebjavljenih rukopisa: 92 pozorišna komada, 52 televizijske drame i filmskih scenarija, 31 zbirka kratkih priča i 15 romana. Dela Uredi Proza Uredi Iz blata, iz prašine (kratke priče), I mi smo ljudi (pripovetke), Kaljuga (roman), Otkup (pripovetke), Igrani pozorišni komadi Uredi Pobratim (Narodno pozorište, Beograd), Kako potamaniti gamad (Zvezdara teatar), Krvava teta (Pokrajinsko narodno pozorište, Priština), Spomenik za druga Danila (Narodno pozorište, Zenica), Vozač (Pozorište „Zoran Radmilović“, Zaječar), Veliki Mak (Pozorište „Toša Jovanović“, Zrenjanin), Noć usred dana (Pozorište „Toša Jovanović“, Zrenjanin), Ne okreći se, sine (Narodno kazalište, Osijek), Objavljene drame Uredi Opet plače, al sad od sreće, Savremena srpska drama, br. 13, Kad onaj tamo umre, Savremena srpska drama, br. 15, Ovde nema lopova, Drama, Beograd, Televizijske drame Uredi Selo bez seljaka, TV serija, 1972. Pucanj u šljiviku preko reke, RTS, režija Zdravko Šotra, 1978. Gradilište, RTS, režija Slobodan Šijan, 1979. Balada o crvenokosom, Televizija Zagreb, Beg, Televizija Zagreb, režija Dražen Piškorić, Snegovi, život i smrt Filipa Filipovića, RTS, režija Miša Radivojević, Vatrogasac, TV Sarajevo, režija Muhamed Mehmedović, 1983. Pogon za preradu voća, TV Sarajevo, režija Milan Bilbija, Dve karte za grad, TV Zagreb, režija Zrinko Ogresta, 1984. Garsonjera, RTS, režija Duda Ćeramilac, Sa 204-272, 1991. Tridesetdva kvadrata, 2002. Nagrade Uredi Nagrada Branislav Nušić za najbolji dramski tekst (trostruki dobitnik za drame „Krvava teta“, „Kad onaj tamo umre“, „Ovde nema lopova“), Radoje Domanović za kratku satiričnu priču (višestruki dobitnik), Nagrada Dana komedije u Jagodini za najbolji komediografski tekst (dvostruki dobitnik: „Noć usred dana“ i „Kako potamaniti gamad“), Pobednik konkursa Narodnog pozorišta u Beogradu povodom 125. godišnjice postojanja (drama „Pobratim“)
Knjiga je dobro očuvana. U ovoj knjizi nalaze se erotske priče sledećih autora: Judita Šalgo, Pavle Ugrinov, Jovica Aćin, Milica Mićić Dimovska, David Albahari, Ljiljana Đurđić, Ljubica Arsić, Čarls Simić, Mirjana Pavlović, Vladimir Pištalo, Vasa Pavković, Labud Dragić, Jelena Lengold, Mihajlo Pantić, Ratko Dangubić, Miodrag Vuković, T. H. Raič, Sava Damjanov, Dušica Pavkov, Đorđe Pisarev, Zoran Ćirić, Nemanja Mitrović, Jasmina Vrbavac, Srđan Valjarević, Vule Žurić, Slobodan Ilić, Goran Petrović, Slavoljub Marković, Ivan Antić, Nenad Jovanović. Br.strana: 216 Povez: broširani God.izdanja: 1996. Izdavač: Radio B92