Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
101-125 od 10347 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Богослужење Православне Цркве је, нема сумње, богонадахнуто, како по своме устројству тако и још више по своме садржају. Распоред богослужења, како свакодневних, тако и у односу на годишњи круг, права је небеска уметност. Православна душа која активно проходи сва та богослужења, свакога дана и празника, и у свако доба године, наилази у богослужбеним текстовима на неслућена духовна блага. И што се више бави, све су јој милија и неопходнија.
Haris K. Skarlakidis - Sveti Oganj Cudo na Hristovom grobu na dan Velike subote Cetrdeset pet istorijskih svedocanstava (IX-XVI vek) Elea, Atina, 2011. Mek povez, 288 strana, bogato ilustrovano, posveta autora. RETKO! Blagodatni oganj (grč. Ἄγιον Φῶς) predstavlja plamen koji se po tvrdnji vernika čudesno pojavljuje na Svetom Grobu U Jerusalimu na bogosluženju Velike subote, uoči pravoslavnog Vaskrsa. Pojava blagodatnog ognja po verovanju većine vernika predstavlja vidljivu projavu Duha Svetoga i potvrdu vaskrsenja Isusa Hrista. Praznično bogosluženje Velike Subote i priziv blagodatnog ognja zajedno služe Pravoslavna crkva u Jerusalimu, Srpska pravoslavna crkva i Jermenska apostolska crkva. Bogosluženju prisustvuju i sveštenici Koptske i Sirijske orijentalno-pravoslavne crkve, kao i predstavnici franjevačkog reda Rimokatoličke crkve. Bogosluženje Velike subote u hramu Svetog Groba (crkva Vaskrsenja Hristovog) liturgijski podseća na događaje Hristovog stradanja, pogreba i sahrane. [1] Ujedno predstavlja i uvod u njegovo Vaskrsenje. Obred Silazak Blagodatnog ognja na Veliku subotu 2018. godine Blagodatni oganj se „priziva“ nakon što se prethodno proveri da u hramu ne postoje bilo kakva zapaljiva sredstva. Nakon toga, sledi „priziv“ Duha Svetoga i jerusalimski patrijarh prvi prima oganj na svoju sveću i predaje ga ostalima. Vernici tvrde da oganj pri dodiru ne stvara opekotine, niti osećaj toplote. Istorija Neutralna tačka gledišta ovog članka je osporena. Relevantna rasprava se može pronaći na stranici za razgovor. Ne uklanjajte ovu poruku dok se steknu uslovi za to. (detaljnije o uklanjanju ovog šablona obaveštenja) Po predanju jerusalimske crkve, bilo je dva pokušaja od strane drugih crkava da „prizovu“ Blagodatni oganj. Prvi je bio od strane rimokatoličke crkve, u vreme krstaške vladavine, kada su katolici na silu oduzeli od pravoslavnih svetkovinu Svetog ognja.[traži se izvor] Međutim, kako im se Oganj nije javljao nakon nekoliko sati molitve, vratili su „priziv“ Blagodatnog ognja pravoslavnom patrijarhu. Od tada se Sveti oganj opet počeo „javljati“.[2][3] Drugi pokušaj se dogodio u 16. veku od strane Jermenske crkve. Jermeni su na Veliku Subotu, na dan svetkovine Svetog Ognja, potplatili turske činovnike[traži se izvor] da ne dozvole ulazak jerusalimskom patrijarhu u Crkvu Svetog Groba (Hram Vaskrsenja Hristovog). Prema predanju Jerusalimske crkve, pošto nije pušten unutra, patrijarh Sofronije se počeo moliti napolju i posle izvesnog vremena Blagodatni oganj se neočekivano „spustio“ kroz stub ulaznih vrata hrama, pri tome se stub raspukao a oganj je zapalio svežanj sveća koje je patrijarh Sofronije držao u rukama. Od tada više nije bilo pokušaja da se od pravoslavnih preotme priziv Blagodatnog ognja.[4][5] Za priziv Svetog Ognja postoje prethodne pripreme koje se moraju obaviti.[6][7][8]
Ukratko, inicijacija je obredno izazivanje promene u svesti pojedinca radi održavanja tradicionalno ustanovljene linije posvećenja. U odnosu na tako određenu inicijaciju, kontrainicijacija bi podrazumevala takođe izazivanje promene u svesti nekog pojedinca, ali sa ciljem uzurpacije tradicionalno ustanovljene linije posvećenja, odnosno njenog profanisanja ili ustanovljavanja neke nove linije koja nema utemeljenja u tradicionalnom iako može koristiti njene sadržaje. Isto tako, kontrainicijacijska nit može tvoriti poseban niz posvećenja, odnosno, može zaličiti na tradicijom ustanovljene puteve spoznaje i preobražaja, ali da u suštini ne odražava tradicionalne ciljeve. U krajnjoj liniji, pod kontrainicijacijskim delovanjem možemo smatrati i one podražavajuće oblike posvećenja koji ostaju bez očekivanih posledica. Dublje posmatrano, inicijacijska i kontrainicijacijska delovanja mogu se odnositi ne samo na pojedince u nekoj zajednici nego i na neke opšte okvire koji se tiču širih zajednica tih vremenskih epoha. 250 str.
Odlično očuvano. Izdavač: Dečja knjiga, Beograd Biblioteka Mitologije Prevod: Mirjana Petrović-Levi, Vladislav Gigov Povez: tvrd Broj strana: 214 Ilustrovano. Format: 21,5 x 29 cm Odlično očuvana. S A D R Ž A J: MITOLOGIJA I RELIGIJA KELTA - Karakteristike mita - Uzrok mita - Širenje mita - Indoevropski narodi - Indoevropski mitovi - Rezultati opštih principa - Izvori podataka - Kelti - Velšani i Geli - Osobine Kelta - Galska religija - Druidizam - Keltska religija u Britaniji i Irskoj - Britanska religija - Gelski bogovi i istorija - Gelski bogovi - Keltski raj - Velški i gelski raj - Keltski obredi - Pogrebni obredi kod Kelta DRUIDSKI KRUGOVI KELTSKI POGREB
Мадарије Ускоковић (1889 – 1935), био је Епископ Америчко-канадске епархије од 1926. до свога упокојења 12. децембра 1935. године. Рођен је у Црног Гори, замонашен у Студеници (Србија), школован у Москви, Петрограду и царској Русији, призван и постављен на црквеном и народном делу у дијаспори Северне Америке. Мардарије се показао као човек сасвим необичног духовног формата. Његов мисионарски рад се прушао од крајњег истока Еврепе у далекој Русији, до крајњег запада света, у још даљој Америци. У том смислу, његово духовно зрачење али и прослављање као Светиетљ представља благослов свим Црквама, и служи као непресушни извор надахнућа за хришћане Новога света, Србије, Русије, и шире …
Lexikon az antik mitológia köréből, húsz éve jelent meg utoljára magyar nyelven. Ezt a bántó hiányt hivatott pótolni kötetünk, amelyben ezernél több görög és római istenségről, meselényről, hősről és hősnőről tudhatjuk meg a legfontosabbat – egyebek között azt is, hogy milyen irodalmi, képzőművészeti és zenei alkotásokat ihlettek. A szöveget az ókori neves műalkotások nyomán készült mintegy száz ábra kíséri. Az antikvitás öröksége a Bibliáéval egyenrangú, sőt a reneszánsz óta még fontosabb alakítója európai műveltségünknek. A görög és római mondákat egy évszázaddal ezelőtt minden iskolázott ember betéve tudta, ám erről ma már csak olyan beszédfordulataink árulkodnak, mint a tantaluszi kín, a sziszifuszi munka vagy a gigászi vállalkozás. Megcsappant tudásunknak manapság csak mitológiai kézikönyvek, lexikonok szolgálhatnak támaszul. A könyv végére a szerző – több sikeres szótár és lexikon írója – tizenhat részletes leszármazási táblázatot készített, hogy segítsen eligazodni a mondai alakok szövevényes rokoni kapcsolatai között. Egy ilyen részletes genealógia, amelyhez a gyors tájékozódást segítő négyzethálós rendszer és külön betűrendes jegyzék csatlakozik, a nemzetközi könyvkínálatban is újdonságnak számít. Eredeti megjelenés éve: 1993 antik lexikon mitológia ókor