Iz recenzije: Na prvi pogled radi se o kriminalističkom romanu, ali jaka psihološka komponenta, kao i elementi ljubavnog romana koji prate dvije veze kronološki naizgled udaljene tri desetljeća i dva braka koja se drže na tankim nitima rutine, iznevjerit će klasičan triler i unijeti u ovu prozu misterij koji se ne zadržava samo na tome tko je ubojica, nego i na mnogim drugim pitanjima na koja ćemo tražiti odgovore. Kad se kukac kornjaš iz naslova, kojega zovu još i kotrljan, pod perom Ankice Tomić zakotrlja, više nema natrag. Uhvaćeni u mrežu priče, pustit ćemo majstorici pripovijedanja da nas sigurnom rukom vodi prema izlazu iz katakombi šibenske Tvrđave sv. Nikole, gdje se ubojstvo dogodilo, ali i prema izlazu iz svih drugih rukavaca radnje u koje nas je autorica uvukla igrajući se ljubavlju, pismima, čekanjem, izdajom i osvetom.

Delo predstavlja nastavak romana Brodolom na Darkoveru.

Format B3 Reč izdavača: ’’U ovoj knjizi obrađeno je i klasifikovano 5346 solarnih eklipsi u ukupnom rasponu koji se proteže od 188. godine do 3617. godine Nove Ere. Ovaj opseg u potpunosti pokrivaju ukupno 74 SAROS porodice, koje su definisane i opisane u posebnim poglavljima. Na taj način je definisana svaka solarna eklipsa koja se odigrava u periodu od 1440. do 2400. godine, dakle u jednom hiljadugodišnjem periodu. Da bi se to postiglo, morale su se uzeti u obzir porodice koje započinju mnogo ranije, ali se završavaju u periodu koji obuhvata ovih 1000 godina, kao i one koje se završavaju mnogo kasnije od 2400. godine, ali njihovi počeci obuhvataju ovaj hiljadugodišnji period. Razlog za detaljnu klasifikaciju eklipsi u ovih 1000 godina je u potrebi da se dobro razume vreme u kome se nalazimo i koje se oslanja na mnoga sećanja prošlosti, ali je i snažno povezano sa budućnošću, naročito sa periodom početka Doba Vodolije. Naime, sama precesija prolećnog ekvinocija u sideralni znak Vodolije počinje 2378. godine, pa je osnovna ideja bila da se opišu sve solarne eklipse koje će se odigrati u periodu do tog doba. Ono što je specifično za ovu knjigu jesu njene dimenzije, kao i nesvakidašnji izgled. Uz knjigu takođe dobijate i specijalno dizajniranu, lux kutiju.’’

Podnaslov dela je: Posljednji zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine.

Iz recenzije: Nakon trećesiječanjske rotacije vlasti 2000. Zvonimir Berković u formi epistola počinje svoj javnosavjetnički staž obračajući se stvarnim i simboličnim adresatima hrvatske prošlosti i sadašnjosti. Rafiniranom, pomalo starinskom i uravnoteženom rečenicom, on se odvažio posredovati između estetskih načela vlastita svijeta, nikada ogoljenih od svojih etičkih parnjaka, i hrvatske političke klase, najčešće nagluhe za poeziju, Plutarha ili Haydna. Samo naoko uzaludan trud napor, naime, da protagonistima vlasti javno pošalje poruku o strukturnim ali i etičkim obavezama njena obnašanja demonstrira autorov upravo seriozan tip mišljenja, ali i depatetizirano moraliziranje i intelektualni aktivizam nimalo čest na domaćem kulturno-političkom nebu. Berkovićeva ambicija da dokraja istjera mak na konac s političarima koji šutke, bez uzvrata, "sudjeluju" u komunikaciji, rekreirajući više-manje vlastite samodostatnosti, svakako imponira i predstavlja vjerodostojnu društvenu kroniku druge polovice prošloga i prvih godina ovoga stoljeća, ako ne, pišući mrtvima i izvanvremenicima i alternativnu povijest Hrvata. Kako su potonji u stalnom radnom odnosu s onim svijetom, autorova metafizička korespondencija nimalo ih naravno ne obavezuje, ali ima itekakav značaj u vrednovanju suvremenosti koju je i takvim metaforičkim situiranjem moguće čitati kao izvedenicu potencijala prošlosti. Berković pritom, bez imalo mesijanskog kompleksa, opsesivno ali integralno čita hrvatsku prošlost, kako bi, valjda, utješio njezinu sadašnjost. Negdje između punokrvne književnosti i majstorske publicistike, negdje između književno-političkog eseja i kratke priće, on ispisuje svoju i našu Diletantiju dajući joj ime, podrijetlo i značenje. Kandidirajući pritom poneke od svojih nalaza kao, doima se, točno rješenje njene žilave i poćesto nerješive jednadžbe.

Naslov: Marketing Planning for the Pharmaceutical Industry (2nd Revised edition) Autor(i): John Lidstone, Janice Maclennan Izdavač: Taylor & Francis Ltd Mesto: United Kingdom Godina: 1999 Povez: tvrd Strana: 146 Format: 213.4 x 299.7 x 15.2mm | 680.4g Pismo: English Stanje knjige: odlično očuvana tel/viber Uplata se može izvršiti pouzećem, a može i pre slanja uplatom na račun u Telenor banci. Troškove slanja plaća kupac. Lično preuzimanje podrazumeva dolazak na mesto gde se dogovorimo (Beograd - uglavnom centar, Muzej Istorije Jugoslavije, tj. Hajd Parka, Autokomanda, Dedinje) u tom slucaju i plaćanje lično.

Veselin Đuretić 1-2 1. UPOTREBA RUSIJE I ZAPADA Obmane saveznika zarad velikohrvatske politike 2. NASILJE NAD SRPSKIM USTANKOM Opsene naroda u ime Rusije i komunizma, dve knjige Registar, Na klapni slika i biografija autora, Ćirilica, Šiven tvrd povez, Omot, 940 strana, Perfektni primerci, Izdavač: BALKANOLOŠKI INSTITUT SANU Srbi između nacionalnih i internacionalnih interesa XX veka / a) Srbi - politička istorija 1939-1945 b) NOR - Srbija c) KPJ - Nacionalno pitanje - 1939-1945. . . Stanje Veoma dobro.

Iz recenzija: „Stil pisanja koji vas oboruža: jasan, ritmičan, duhovit i katkad duboko dirljiv u misaonom tijeku likova.“ de Volkskrant „Međuljudska komunikacija neiscrpna je tema, koju je Esther Gerritsen uspjela obraditi s velikom dramatičnošću i uistinu sjajnom duhovitom snalažljivošću.’’ NRC Handelsblad „Ne samo zbog njezina izbora tema već i zbog osjećaja za stil, Gerritsen je doista jedinstvena.“ Žiri za nagradu „Frans Kellendonk“ 2014. „Žeđ nudi duboki uvid u načine na koje se žene nose s emocijama – ili se ne uspijevaju nositi s njima – u teškim vremenima.“ The New York Times „Hladna, sažeta i ukusna, Gerritsenina Žeđ pogađa sve prave note. Riječ je o autorici koja se ne boji ni kompleksnih likova ni kompleksnih emocija (hvala Bogu!).“ Alice Sebold, autorica romana „Ljupke kosti“

Nova studija teoretičara savremene umetnosti Dr Miška Šuvakovića. Knjiga “”Konceptualna umetnost”” tumači istoriju i teorije konceptualne umetnosti u svetu i drugoj Jugoslaviji. Razmatraju se umetničke pojave koje predhode konceptualnoj umetnosti (dada, umetnost posle enformela, novi realizam, neodada, fluksus, pop art, individualne mitologije) kao i istorijska konceptualna umetnost (1966-1978) i umetnost posle konceptualne umetnosti (postkonceptualizam, neokonceptualizam i umetnost u doba kulture). Monografski se razmatraju delovanja heroja konceptualne umetnosti Josepha Kosutha, grupa Art & Language, Grupe OHO, kao i brojnih drugih pojedinaca, grupa i pojava. Ova jedinstvena knjiga o istoriji konceptualne umetnosti na našem jeziku svakako će brzo postati nezaobilazna literatura za sve ljubitelje, poznavaoce i izučavaoce savremenih umetničkih stremljenja tokom druge polovine prošlog veka.

Iz recenzije: ’’Defne i Kostas na suprotnim su stranama podijeljene zemlje. Ona je Turkinja, on Grk, oboje Cipar nazivaju domom, a njihova je ljubav zabranjena. Jedino mjesto na kojem se mogu sastajati jest konoba Sretna smokva, nazvana tako zbog čudesnog stabla Ficus carica koje raste usred prostorije. Ta će smokva svjedočiti njihovim sretnim susretima te tihim rastancima, ali bit će ondje i kada izbije rat, pretvori grad u ruševinu i razdvoji ljubavnike. Desetljećima kasnije, šesnaestogodišnja Ada, rođena u Londonu, počinje se interesirati o zemlji svojih predaka. Nikada nije posjetila Cipar, a jedina veza s tim otokom stablo je smokve koje joj raste u dvorištu. Kakva će se priča rasplesti pred Adom jednom kad uroni dublje u obiteljske tajne? U romanu Otok nestalih stabala nagrađivana autorica Elif Shafak donosi nam raskošnu priču o pripadanju i identitetu, ljubavi i boli, sjećanju i zaboravu, ljudskom uništavanju prirode te napokon – obnovi, u svakom smislu te riječi.’’

"Istorija umetnosti" H.V. Jansona i Entonija F. Jansona predstavlja temeljno i detaljno štivo koje se smatra jednim od najznačajnijih dela u oblasti umetničke edukacije i istraživanja. Ovo novo izdanje, koje je revizirao i obogatio Jansonov sin Entoni, ne samo da nadograđuje originalni tekst brojnim korekcijama i dopunama, već i uključuje najnovija dostignuća i otkrića u umetničkom svetu, čineći knjigu savremenijom i relevantnijom za današnje čitatelje. Knjiga obuhvata impresivan raspon tematskih oblasti, od praistorije do postmoderne, nudeći čitaocima uvid u evoluciju vizuelnih umetnosti kroz vekove. Njena sveobuhvatnost ne ograničava se samo na tradicionalne oblike umetnosti kao što su slikarstvo i skulptura, već obuhvata i primenjene umetnosti, arhitekturu, kao i novije oblike umetničkog izražavanja poput fotografije i digitalne umetnosti. Poseban naglasak stavljen je na interdisciplinarni pristup, sa detaljnim razmatranjima kako historijskih tako i teoloških, filozofskih, i estetskih aspekata umetnosti. Uključeni su i antologijski izbori tekstova iz teorije umetnosti, koji pružaju dublje razumevanje ključnih teorijskih pristupa i konceptualnih okvira koji su oblikovali umetnost kroz istoriju. Ovo novo izdanje takođe karakteriše bogatstvo dodatnih materijala, uključujući iznova napisanu hronologiju događaja, imenik značajnih muzeja i arhitektonskih spomenika, opštu bibliografiju, pojmovnik stručnih termina, kao i internetsku bibliografiju. Ovi resursi čine knjigu neprocenjivim alatom za studente, akademike, i stručnjake, ali i za širu publiku zainteresovanu za umetnost. Knjiga je dizajnirana tako da bude pristupačna i korisna kako za profesionalne umetnike i istoričare umetnosti, tako i za amatere i ljubitelje umetnosti. Njena pedagoška vrednost dugo je prepoznata u akademskim krugovima, gde se koristi kao osnovni tekst na brojnim fakultetima i umetničkim školama širom sveta. "Istorija umetnosti" Jansona nije samo knjiga; to je sveobuhvatan vodič kroz umetničku istoriju koji omogućava čitaocima da istražuju, razumeju i cene umetnost na znatno dubljem nivou, pružajući im ključeve za razumevanje kako umetnički radovi komuniciraju vizuelne, kulturološke i duhovne vrednosti kroz vekove.

Čudnovata petlja sam ja je veoma značajna knjiga u vašem životu! To je moderna filozofija koju će svi razumeti. U knjizi se razmatra pitanje šta je to zapravo "ja", kako ono nastaje, kako je ovde i kako shvatiti ovo čudno pojavljivanje. "Ja" je središnji simbol u mozgu, čudna petlja za koju svako smatra da je najbliskija stvar na svetu. Da li je to fikcija ili stvarnost?

Iz recenzije: ’’Knjiga o teatru S. P. Novaka jedinstvena je po mnogočemu, a slično djelo ne postoji na hrvatskom knjižnom tržištu. Fenomen kazališta SPN prati kao slijed povijesnih događaja koji su od najstarijih vremena povezani s pisanjem dramskih tekstova; temeljem dokumentacije opisuje redoslijed prikazivanja tih tekstova na scenama inzistirajući nadruštvenim grupama koje su u tim predstavama kao glumci, naručitelji ili publika sudjelovali. Pisana vrlo jednostavnim stilom, tekstura knjige sastavljena je od funkcionalno različitih cjelina. Prvi dio sastoji se od središnjeg niza utemeljenog na kronologiji, povremeno prekidanog – u slučajevima kad pojašnjava neke teoretske ili kulturološke koncepte suvremene teatrologije. U cijelom tekstu posebnim „kapsulama“ osvjetljava iskustva hrvatskog kazališta naslanjajući se na eurocentričnu a donekle i mondijalnu kazališnu priču. Rukopis je opskrbljen kronologijom kazališnih i političkih događaja važnih za shvaćanje kazališnih mijena i bogato ilustriran.’’

Kurt Vajcman i dr. – IKONE (Narodna knjiga / Vuk Karadžić, Beograd, 1983, tvrd povez, 416 str., ilustrovano) II-01

Baveći se već dosta dugo različitim poslovima vezanim za tumačenje i objavljivanje važnih dela srpske književnosti, Mileta Aćimović Ivkov je uočio i jednu u novije vreme sve uočljiviju prazninu: nismo na pravi način isticali niti analitički prikazali važan segment našeg književnog nasleđa ali i aktuelnog delovanja u književnom životu – eseje naših pesnika. A među tim esejima ne samo što ima izuzetno vrednih ostvarenja, već se bez nekih od njih ne mogu na pravi način tumačiti ne samo poetike određenih autora nego i čitavi poetički kompleksi (npr. moderna i avangardna književnost). Otuda je odluka da sačini jednu antologiju eseja srpskih pesnika odvela M. A. Ivkova i na područje vezano za razumevanje same prirode i osnovnih odlika eseja kao književne vrste (a kao esej on uzima svako uistinu relevantno diskurzivno kretanje kroz prostor književnosti i kulture), jednako kao što je bilo neizbežno da pristupi i onome što je u ovakvim poduhvatima najteže –vrednovanju esejističkih ostvarenja naših pesnika, izdvajanju onoga što se ne sme zaobići u svakom sumiranju diskurzivne prakse naših pesnika. Stavljajući na sam početak svog izbora eseja srpskih pesnika Lazu Kostića, M. A. Ivkov se rukovodio onim istim razlozima zbog kojih je Dragiša Živković za ovog pesnika rekao da je „pesnik XX veka“: želeo je, jednom reči, da baš u Kostiću vidi začetnika onih tendencija u pevanju i mišljenju bez kojih nema moderne srpske književnosti. I, moglo bi se reći, da je ovim potezom M. A. Ivkov hteo da naglasi nešto veoma važno – njegova antologija jeste i zasnivanje temeljne slike vrednosti eseja srpskih pesnika ali je, u isto vreme, i rezultat nastojanja da se posebno naglasi da su srpski pesnici uvek bili okrenuti i tradiciji i budućnosti, da su, jednom reči, o književnosti mislili i tako što su nastojali da naslute nove puteve književne umetnosti, da ih, onoliko koliko je to bilo moguće, obrazlože i poetički definišu. Mada je izbor bio tako postuliran da se postojano išlo kao onome što je najbolje u mišljenju o književnosti kod naših pesnika, može se reći da to nije bilo prepreka da se zabeleže svi relevantni tokovi esejističke forme u srpskoj književnosti. Zato se i može reći: ako smo na ovakvu knjigu dugo čekali, dobili smo rezultat koji potire prostor za mnoge gotovo ritualne prigovore ovakvim poduhvatima. Radivoje MIKIĆ

Vojno uređenje ustaničke Srbije (1804-1815)

Iz recenzije: ’’Poljskom šakom u rusku bulju’’ oštra je društveno-kritička romaneskna proza, urnebesno zabavna, energična i duhovita, puna dosjetki, verbalnih igrarija i politički nekorektna humora te jezičnog, stilskog, formalnog, pa čak i etičkog otklona od svakovrsnih normi.

Roman "Svećenik i demoni" autora Roberta Nezirovića započinje kao klasični kriminalistički triler s brutalnim ubojstvom svećenika, no brzo se razvija u slojevitu priču koja transcendirira okvire žanra. Ono što se naizgled čini kao standardna krimi zagonetka, ubrzo se otkriva kao kompleksna mreža ljudskih sudbina i društvenih anomalija. Priča se odmotava u primorskom gradu gdje se grupa bivših školskih prijatelja – uspješni neurokirurg, političar u padu, predstavnik zagrebačkog podzemlja i talentirana arhitektica – okuplja na sprovodu ubijenog kolege. Dok inspektor vodi istragu o ubojstvu, čitatelj se upoznaje s privatnim i profesionalnim problemima koje likovi nose sa sobom. Svaki od njih nosi teret vlastitih "demona", bilo da se radi o osobnim tragedijama, profesionalnim izazovima ili tajnim žudnjama. Pripovijedanje se usredsređuje na to kako se njihovi životi isprepleću unutar i izvan granica zakona, a Nezirović majstorski vodi narativ kroz različite slojeve društvenih problema poput korupcije, političke manipulacije, homofobije, zloupotrebe droga i prostitucije. Ova narukvica s ugraviranim imenom, koju pronalazi inspektor, služi kao simbol traženja istine, ali i kao ključ koji otključava složene odnose i tajne među likovima. Kako se priča odmotava, čitatelji su uvučeni u emocionalni vrtlog koji postavlja pitanja o moralnosti, vjernosti i cijeni koju ljudi plaćaju za svoje odluke. "Svećenik i demoni" nije samo kriminalistički roman; to je introspektivna studija ljudske prirode i društvenih devijacija. Nezirović ne samo da kritički promišlja o društvenim anomalijama, već stvara i duboko razrađene likove čiji su osobni izazovi jednako važni kao i kriminalistička radnja. Njihovi unutarnji i vanjski demoni su prikazani s takvom stvarnošću i empatijom da čitatelj ne može ostati ravnodušan. Kroz ovu moćnu naraciju, Nezirović uspijeva ne samo zadržati napetost i zanimanje za razrješenje zločina, već i potaknuti čitatelje na razmišljanje o dubljim, često potisnutim aspektima ljudskog iskustva. "Svećenik i demoni" je roman koji vas drži na ivici, kako zbog trilera, tako i zbog emocionalne težine koju donosi svako novo poglavlje.

Roman "Krijumčari čudnih stvorenja" autorice Jess Kidd je hipnotička i uzbudljiva viktorijanska misterija koja nas vodi u srcu devetnaestog stoljeća u Londonu, gdje tajne i zločini cvetaju u tamnim kutovima mračnih uličica. Centralna figura romana, Bridie Devine, je neobična istražiteljica poznata po svojim genijalnim detektivskim sposobnostima. Niska stasa ali oštroumna, Bridie je već etablirana figura u londonskom podzemlju zahvaljujući svojoj sposobnosti da razotkrije najmračnije misterije. Priča započinje kada Christabel, djevojčica bijele kose i divlje ljepote s nevjerojatnim vještinama, biva oteta s bogatog imanja svog oca. Ova djevojčica nije obično dijete; čini se da posjeduje nadnaravne sposobnosti, što je čini vrijednim ciljem za krijumčare čudnih stvorenja koji operiraju u sjenama viktorijanskog Londona. U potragu za Christabel, Bridie se upušta s dva neobična saveznika: gorostasnom sluškinjom Corom, koju je spasila iz cirkusa, i melankoličnim boksačem Rubyjem, koji postoji samo u njezinoj mašti. Dok trio prodire dublje u gustu mrežu zločina, Bridie suočava ne samo s vanjskim opasnostima koje prijete na svakom koraku, već i s duhovima vlastite prošlosti koji se isprepliću s sadašnjošću. Njena istraga dovodi do sumnje u nepobitne znanstvene činjenice, izazivajući njezine osnovne pretpostavke o prirodi stvarnosti. Jess Kidd majstorski balansira između gotičkog horora i detektivske priče, pružajući čitateljima ne samo zavodljivu zagonetku već i duboko emocionalno putovanje kroz skrivene aspekte ljudske prirode. Njen talent za kreiranje zanimljivih, složenih likova i atmosferičnih, bogato opisanih settinga čini "Krijumčare čudnih stvorenja" istinski zadovoljavajućim čitanjem. Roman je začinjen dozom dobrog humora koji olakšava tenzije i dodaje sloj šarma priči, čineći ovo djelo ne samo fascinantnim, već i zaista ugodnim literarnim iskustvom.

Iz recenzija: „Uvjerljiv egzistencijalni misterij, na neki način figurira kao odgovor na djelo Russella Banksa The Sweet Hereafter<7i>, s krajem koji proganja poput priče E.A. Poea. Sve u svemu, briljantno.“ Kirkus Review „Dječaci su mračna priča o zbunjenim ljudima zarobljenim u naboru vremena, bolno osjetljivima i tmurnima. Ne čudi što se Toni Sala smatra jednim od najvažnijih katalonskih pisaca.“ Counterpunch „Sala je majstor meditacije, a uzbuđenje i intrige nisu nimalo umanjene, unatoč digresijskim pasažama o otuđenju zbog interneta, o umjetnosti, nasilju, tugovanju, recesiji i ljubavi. Ostaje nam samo nadati se da će ovaj izvanredni roman, već nagrađen, i ovdje dobiti pažnju koju zaslužuje.“ Publishers Weekly „Predivno skrojen, Dječaci su roman (ovjenčan najvećom katalonskom književnom nagradom) koji najavljuje uzbudljiv i jedinstven novi književni glas. Salin roman, smješten u vrijeme rastućeg otuđenja i tjeskobe, nepokolebljivo proučava slabe veze i moralne dvosmislenosti modernoga života. Uz živopisne likove, odvažnu prozu i opojni spoj stila i sadržaja, Dječaci zaslužuju golemu pozornost međunarodne književnosti (a osobito zaslužuju pažnju ljubitelja Antónia Loba Antunesa, Javiera Maríasa, Gonçala Tavaresa i Roberta Bolana).“ Jeremy Garber, Powell’s Books

Zbirka poezije.

Reč autora: „Ova knjiga je nastavak moje posljednje knjige, Svjetlosne Zmije, ona je nastavak vodstva kojeg naši domorodački preci dijele sa nama... Maye vjeruju da posjeduju odgovornost prema svijetu kako bi čovječanstvu pružili vodstvo koje će promijeniti naše promatranje Jedne Realnosti. Taj novi način će dolaziti iz srca. Drugim riječima, oni nam žele pomoći u napuštanju ovog starog svijeta kako bismo ušli u novi svijet, za kojeg vjeruju da je apsolutno potreban u ovom vremenu u povijesti. Mi se nalazimo u trenucima brzih promjena, i većina vas to može osjetiti. Od mog srca prema vašem: pripremite se da se vaš svijet otvori na neočekivane načine.“

Ova knjiga bavi se preispitivanjem smisla biblijskog tumačenja sveta. U knjizi nam se otkriva ljudska naivnost u prihvatanju dogmi bez razmišljanja. Upoređujući prevode pojedinih delova Biblije na raznim jezicima, Valand nailazi na neverovatne razlike u smislu. Vredno sakuplja takve bizarnosti, piše o njima u svojoj kolumni i konačno ih pretvara u ovu knjigu.

Roman o ženi koja je odbila da ostari, ili drugim rečima, odbila je da legne i umre. Autorka prodire u dubine ljudskog bića, postavljajući pitanje na koje pokušavamo oduvek naći odgovor - ako je smrt zaista kraj, ko smo mi i koja nam je svrha? Sofija je sahranila najbolju prijateljicu i napustila bolesnog supruga nakon dvadeset pet godina braka. Osamdesetogodišnji suprug, za čiji život strahuje zbog vremenske dobi, puca od zdravlja i započeo je vezu s tajanstvenom plavušom. Sofija živi u iznajmljenom stanu i dopisuje se na internetu s "virtuelnim" muškarcima - Arhitravom, Klikom i Taurusom - u potrazi za onim u koga će se zaljubiti. Jer za ljubav nikada nije kasno, zar ne? Čak i ako imaš pedeset i sedam godina i užasno se bojiš smrti i starenja?