Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
51-75 od 23131 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Jani Rico - Grcka Tanesi, 2009. 133 strane. Najlepše, najgušće, najzavršenije pesme Ricove iz njegovog prebogatog pesničkog dnevnika, izražavajući njegovo akumulirano životno iskustvo, i nadu i gorčinu, bez patetike saopštavaju upravo tu njegovu osnovnu veru u čoveka. I, naravno, njegov redak pesnički dar i neverovatnu odanost poeziji. Živo tkivo ove poezije ostaje kao duhovna svojina grčkog naroda i svih ljubitelja poezije i prijatelja Grčke u svetu, one njene najbolje strane odvajkada do danas, i svih poklonika i boraca za slobodu, ne slobodu neku zamišljenu, buduču, apstraktnu, pristrasnu, već svakodnevnu, običnu, za svakog čoveka, u svakom pogledu. A to podrazumeva mir i socijalnu pravdu, da niko ne živi od tuđeg rada i nesreće, i da bez rata i bez čovek svaki, uživa u večitom povratku sunca i u svojoj radosti što ga gleda. Odlično ocuvana knjiga. Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku. Ovo je najjeftiniji primerak na sajtu na dan postavljanja! POGLEDAJTE I OSTALE predmete KOJE PRODAJEM POPUST NA VIŠE KUPLJENIH PREDMETA, PITAJTE! KLIKNITE NA LINK http://www.kupindo.com/Clan/zambezi/SpisakPredmeta ------------------------------ 19082021
lepo očuvano kao na slikama srpsko izdanje Tako je govorio Zaratustra (nem. Also sprach Zarathustra) djelo je njemačkog filozofa Fridriha Ničea, nastalo između 1883. i 1885, a koje govori o starom šamanu koji se spušta sa svoje planine među narod iz želje da nauči nešto od njih i da narodu podari svoje znanje. Prilikom spuštanja u selo, nailazi na razne ljude, od kojih doznaje njihove tajne. Tako je govorio Zaratustra Also sprach Zarathustra.GIF Naslovnica prvoga izdanja On je, zapravo, u potrazi za čovjekom sebi ravnim, ali mnogi ne razumiju njegovu filozofiju i ismijavaju ga, no ima i onih koji mu se dive. „Zaratustra“ je njemačka verzija imena persijskog proroka Zoroastra (Zaraθuštra), navodnog osnivača zoroastrizma, koji je jako uticao na judaizam i zatim hrišćanstvo. U knjizi postaje jasno da Niče prikazuje „novog“ ili „drukčijeg“ Zaratustru, koji okreće tradicionalni moral naglavce. Najslavniji odlomak nalazi se na početku knjige: Zaratustra se spušta s planine, razgovara s nekim čovjekom i zatim se pita: „Je li moguće da ljudi još ne znaju da je Bog mrtav?“ Zbog svojih razmatranja, to je jedno od najpoznatijih filozofskih djela ovoga autora, a stil pisanja je nedvosmisleno svrstao Zaratustru i u vrhunce svjetske književnosti. antihrist volja za moc s one strane dobra i zla
Напредак биомедицине и развој научних технологија узроковали су настанак нове области у филозофији: биоетике. Ова млада грана етике је интердисциплинарна – обухвата поља медицине, природних и друштвених наука, филозофије и права. Њен циљ је да пружи систематске одговоре на етичка питања која се постављају услед утицаја науке и медицине на људски живот. Иако је реч о дисциплини у повоју, биоетика је последњих година у свету добила важну улогу у академској заједници, медицинским центрима и популарним медијима. Проблеми којима се биоетика бави су, између осталих: етика репродуктивних технологија, различитих облика клонирања, употребе неурофармакологије и примене „ дубоке стимулације мозга“ (Deep Brain Stimulation) ради когнитивног и моралног побољшања; брига о особама на самрти; праведна расподела ресурса; примена нових технологија у лечењу; конфликти интереса, као и морално одговорно понашање лекара. Један од највећих изазова у будућности свакако ће бити употреба нових биотехнологија на здравим људима – такозвано побољшање (enhancement) људских бића. Из њега у крањој линији може чак да произађе и стварање нове људске врсте. Зборник Биоетика замишљен је тако да научној јавности српског говорног подручја приближи ова и велики број других релевантних питања из пера познатих светских аутора.
Kao novo Izbor najvažnijih Manojlovićevih dela Todor `Todoš` Manojlović (Veliki Bečkerek, 17. februar 1883 — Zrenjanin, 27. maj 1968)[1] bio je srpski književnik, književni i likovni kritičar i teoretičar i dramski pisac koji je svojom prvom dramom „Centrifugalni igrač“ (1930. godine) postavio temelje moderne srpske drame. Jedan je od najvećih evropejaca srpske moderne kulture.[2] Todor Manojlović Datum rođenja 17. februar 1883. Mesto rođenja Veliki Bečkerek, Austrougarska Datum smrti 27. mart 1968. (85 god.) Mesto smrti Zrenjanin, SFR Jugoslavija Porodica Uredi Todor Manojlović kao dete Todor Potiče iz ugledne i bogate srpske bečkerečke porodice Manojlović, koja je stanovala u Pupinovoj ulici. Todorovi roditelji bili su: otac Nikola Niko Manojlović advokat i Sofija Manojlović rođ. Petrović. Smrt ih je uzela u isti mah, umrli su dan za danom, `od teške bolesti`, nakon 19 godina srećnog braka. Niko je umro 6. decembra, a Soka sutradan 7. decembra 1899. godine. Ostali su iznenada bez roditelja njihovi sinovi Todor i Ivan. Brigu o njima preuzeli su Sofijine sestre Linka Krsmanović i Olga Putić, te brat Joca Petrović. Školovanje Uredi Školovao se Toša kao stipendista `Avramovićeve zaklade`, jedne od 50 bogoslovskih stipendija pri srpskoj patrijaršiji u Sremskim Karlovcima. Počev od 1894. godine, kada je već bio gimnazist u Velikom Bečkereku. Stipendija je iznosila 300 f. godišnje, a on je bio čak šta više rođak zaveštačev.[3] Učio je najpre prava u varoši Nađvaradu, gde se družio sa nekoliko godina starijim mađarskim pesnikom Adi Endreom. Zajedno osnivaju grupu pisaca i umetnika nazvanu `Holnap` (Sutra). To je bila njegova `ulaznica` u književno-umetnički svet, koji će ga potpuno zaokupirati. Od 1910. godine U Minhenu studira istoriju umetnosti, i iz tog vremena je korespondencija sa bečkim književnikom Stefanom Cvajgom. Predstojeće predratne godine bezbrižno provodi u Temišvaru, Firenci, Rimu, Veneciji gde sa oduševljenjem proučava na licu mesta, staru umetnost i njene stvaraoce. Svoj prvi tekst na srpskom jeziku objavljuje 1913. godine u Letopisu Matice srpske. Reč je o prikazu prve knjige Isidore Sekulić: `Saputnici`, koji je napisao pod uplivom poznanika, pesnika Jovana Dučića.[4] Završio je Filozofski fakultet – odsek istorije umetnosti u Bazelu 1914. godine. Stvaralaštvo Uredi Prvi svetski rat ga je zatekao u Italiji. Godine 1916. odlazi na Krf kao dobrovoljac[1], sarađuje u Srpskim novinama i Zabavniku. Od 1920. do 1924. godine bio je sekretar Opere, zatim bibliotekar Senata i profesor beogradske Umetničke akademije. Bio je 1931. godine, kratko i burno, urednik Letopisa Matice srpske u Novom Sadu.[1] Sarađivao je sa mnogim književnim listovima i časopisima, uz veoma zapaženu prevodilačku aktivnost. Odlikovan je, između ostalih nagrada, Palmom Francuske akademije. Napisao je veliki broj pesama, eseja, članaka i kritika koje su obuhvatile sve oblasti umetničkog stvaralaštva. Od drama se izdvajaju: „Centrifugalni igrač“, Katinkini snovi, Nahod Simeon, Opčinjeni kralj, San zimske noći, Comedia dell arte. Između dva svetska rata živi u Beogradu, i učestvuje u javnom životu kao kulturni poslenik. Bio je sekretar Beogradske opere i sekretar Matice srpske i urednik njenog `Letopisa` u Novom Sadu. Bio je bibliotekar Senata od 1931. do 1941. godine. [1]Predavao je istoriju umetnosti na beogradskoj Umetničkoj akademiji.[5] Intenzivno je pratio umetničke događaje i pisao likovne kritike. Sudovi koje je u ovim tekstovima izrekao, povodom izložbi najznačajnijih jugoslovenskih slikara, poslužili su za današnju periodizaciju u likovnoj umetnosti 20. veka. Likovne kritike Todora Manojlovića objavljene su u redakciji Jasne Jovanov, u izdanju Gradske biblioteke Zrenjanin. U zavičaju Uredi Spomen-ploča na kući u Zrenjaninu u kojoj je Todor Manojlović živeo po povratku iz Beograda Stare dane, od 1945. godine taj `večiti neženja` provodi u rodnom Zrenjaninu. Stanuje zajedno sa neudatom polusestrom Verom Putić, u ulici Maksima Gorkog 31 (danas Ulica vojvode Petra Bojovića). Bio je član srpskog PEN kluba, a pod stare dane dobija niz književnih priznanja. Udruženje književnika Srbije mu dodeljuje nagradu za životno delo januara 1968. godine. Umro je ubrzo 27. marta 1968. godine, i sahranjen u porodičnoj grobnici na Tomaševačkom groblju u Zrenjaninu. Na kući gde je stanovao i umro postavljena je spomen-ploča.[6] Pesme drame kritika eseji pozoriste avangarda Međuratna književnost Srpska avangarda Srpski modernizam Moderna poezija Toša Miloš Crnjanski
1962 Krusevac Retko Najveći deo života proveo je u Kruševcu (vreme okupacije, posleratne godine, sve do smrti). Bio je upravnik Narodne biblioteke u Kruševcu (1955–1967) i jedan od osnivača Književnog kluba `Bagdala`. Od 1967. godine odlučio da bude slobodni književnik. Branislav L. Lazarević (Beograd, 2. XII 1910 – Kruševac, 23. II 1989), bio je jedan od najznamenitijih literarnih imena kruševačke čaršije. Osnovnu školu pohađao je u Trsteniku, Stopanji i Nišu (1917–1920), nižu gimnaziju u Sremskim Karlovcima, Kruševcu i Skoplju (1920–1925), a stručnu tehničku školu u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu (1930–1937). Od 1939. do 1952. radio u Skoplju, Kruševcu, Kraljevu, Ovčar Banji, Užicu. Jedan je od osnivača Književnog kluba Bagdale. Od 15. aprila 1959. do kraja 1968. bio glavni urednik časopisa i Bagdaline edicije `Mala biblioteka`. Član srpskog PEN kluba, Udruženja književnika Srbije. U centru grada 1957. godine Branislav L. Lazarević sa ćerkom Glavno umetničko opredeljenje Lazareviću je poezija, mada je napisao i nekoliko novela i roman `Katarina` (u nastavcima objavljen u časopisu Bagdala, 1960). Uspešno se ogledao u književnosti za decu pa su neke njegove pesme dugo godina bile na spisku lektire za niže razrede osnovne škole. Zastupljen u više pesničkih antologija, prevođen na mnoge jezike. Objavljivao u gotovo svim jugoslovenskim listovima, časopisima i drugim publikacijama (od 1927. sve do smrti). Objavio 36 naslova knjiga, u vremenu od 1927. do 1987. godine. Brojni su prilozi i na stranim jezicima, kao i knjige. Nadrealizam bagdala poezija xx veka posleratna srpska
Oblast: Filozofija Autor: Strani Autor: Ijan Olasov Žanr: Filozofija, Popularna nauka, Publicistika Izdavač: Laguna Godina izdanja: 11. septembar 2021. Broj strana: 240 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 13x20 cm ISBN: 978-86-521-4216-3 Odgovori na vaša najvažnija, neočekivana i sva ostala pitanja • Da li su ljudi po prirodi dobri ili loši? • Da li je prihvatljivo držati ribice kao kućne ljubimce? • Da li je moralno ispravno imati decu? • Da li je boja nešto subjektivno? • Da li je kečap smuti? • Postoji li život posle smrti? • Treba li davati novac beskućnicima? • Pitajte filozofa je izuzetna knjiga u kojoj je obrađeno mnoštvo filozofskih pitanja, koja su slučajni prolaznici postavljali filozofima, od onih suštinskih pitanja klasične filozofije (Imamo li slobodnu volju? Zašto postoji nešto a ne ništa?) do nekih od najvažnijih u savremenoj filozofiji (Šta dečaka čini dečakom?). A tu su i zabavna, naizgled kompleksna pitanja za koja niste ni znali da vam treba odgovor (Ako Supermen svoju moć crpi iz Sunca, zašto nije preplanuo?). Ovo je i uspešna knjiga na mnogo načina i na mnogim nivoima. Može da posluži kao idealan uvod u filozofiju za sve koje filozofija zanima a nisu je studirali. Time autor pokazuje da su pitanja kojima se filozofi bave i te kako važna svima nama, a ne samo profesionalnim filozofima. Ističe i koliko je bitno da se filozofsko razmišljanje uvede u svakodnevni život, recimo tako što ćemo razgovarati o teškim pitanjima kao što je smrtnost roditelja. Još važnije, pokazuje da tako osetljivoj temi treba pristupiti sa filozofskom strogošću koje nema tamo gde se inače raspravlja o ličnim i praktičnim pitanjima, na primer u novinskim kolumnama u kojima se nude saveti. Čitaocu će knjiga pomoći da makar malo jasnije razmišlja o ovim i sličnim problemima, da ih pažljivije sagleda i izgradi obazriviji i promišljeniji odnos prema njima. Knjiga je i dobra reklama za filozofe jer odlično demonstrira šta oni to zapravo rade i ruši mit o filozofima kao gomili pretencioznih ljudi koji pišu formalnim žargonom o nerazumljivim pitanjima nebitnim za život. Autorovi odgovori na pitanja koja su postavljali prolaznici pokazuju kako filozofsko promišljanje može da se primeni na svakodnevni život i koliko je značajno za svakoga od nas. Zato, jednostavno, pitajte filozofa.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Dodatne informacije Pisac BARUH DE SPINOZA Izdavač KULTURA – BEOGRAD Izdanje 1970 Povez TVRDI Strana 476 Stanje Dobro Edicija FILOZOFSKA BIBLIOTEKA
Izdavač:NARODNA KNJIGA Beograd Broj strana:126 Pismo:Latinica Povez:Mek Format: 20 x 13 cm Godina izdanja:1985 Očuvana knjiga,ima posvetu na predstrani,bez skrivenih mana i oštećenja,za očuvanost pogledajte slike u visokoj rezoluciji,na svako dodatno pitanje u vezi knjige rado ću vam odgovoriti ! Šta je smisao poezije? To veliko pitanje ima pravo da postavi pesnik čiji se stihovi nisu urezali samo kao znamen poljske nade na stubu u Gdanjsku, nego sačinjavaju deo poljske etike poslednjih godina. Čin poezije je čin pripadanja. Poezija može samo ono što mora: opomena da čovek ne sme uvek pristati na ono što izgleda neizbežno. Iz recenzije Milana Komnenića
⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️ Tvrd povez - 607 strana - dvojezicno - hrvatsko - ruski jezik MOSKVA 2014 Korice savidljivim znacima koriscenja Unutrasnjost dobro ocuvana - bez pisanja i podvlacenja V 3 KK ⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️⭐️❤️❤️
Izdaje - Grafos Beograd Prvi tom / drugi deo Ono što je potrebno da se posredstvom ove knjige saopšti, jeste jedna jedina misao.„Smatram da je ta misao ono što se već odavno tražilo pod imenom filozofije,a čije otkrivanje istorijski obrazovani ljudi smatraju tako nemogućim, kao iotkrivanje kamena mudrosti.” Stanje knjige kao na slikama Tvrd povez 354.strane