Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
101-125 od 173 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
59275) ZLATO I DRUGE ISTINITE PRIΔE , Blez Sandrar , BIGZ 1995 , NezadrΕΎivo napredujuΔi ka Zapadu, Suter podsvesno ΕΎeli da stvori Novu Helveciju sa svim atributima onog spokojnog, sreΔenog Ε‘vajcarskog sela opisanog u prologu romana, baΕ‘ kao Ε‘to su Kortez i konkvistadori, sluΕΎeΔi svom zadovoljstvu, sluΕΎili i Bogu i imperatoru. MoΕΎemo pratiti kako se Suter, poΕ‘tujuΔi slobodu svojih bliΕΎnjih, iako se njima sluΕΎio u ostvarivanju svog cilja, postupno od pustolova preobraΔa u slobodnog Δoveka. On se ispomaΕΎe radnom snagom Indijanaca i Kanaka, ali se prema njima nikada nije pokazao kao ,,zao Δovekββ, Ε‘to istiΔe u svom ispovednom pismu Martinu Birmanu. VraΔa svoje dugove iz proΕ‘losti, dovodi ΕΎenu i decu u Ameriku, nije ni u jednom trenutku ravnoduΕ‘an prema ljudskom znaΔenju svoje akcije. I kasnije, ma koliko bio opasan, svaki njegov izbor ima sve odlike slobodnog izbora. Ali Suterove poslednje godine i kraj na zastraΕ‘ujuΔi naΔin dokazuju koliko ljudska sudbina malo zavisi od liΔnog izbora i koliko je podloΕΎna uticaju sredine, situacije, pukog sluΔaja - koliko je ΕΎivot slobodnog Δoveka opasan. (Iz Pogovora Mirjane VukmiroviΔ) Frederik Soze, alijas Blez Sandrar, francuski pisac Ε‘vajcarskog porekla, roΔen je 1887. u Ε o-de-Fonu, a, posle stranstvovanja po celom svetu, umro 1961. u ,,srcu svetaβ, u Parizu. U njegovom pesniΔkom i proznom delu prepliΔu se stvarne i izmiΕ‘ljene pustolovine, doΕΎivljene i na Istoku i na Zapadu, pruga Transsibirske ΕΎeleznice ukrΕ‘ta se sa drumovima JuΕΎne Amerike, koje posle nekoliko godina ponovo osvaja praΕ‘uma. Sin pronalazaΔa, Blez Sandrar otkriva nove knjiΕΎevne postupke u poeziji, pisanoj joΕ‘ poΔetkom veka:,,Uskrs u Njujorkuβ, βProza o Transsibirskoj ΕΎeleznici i maloj Zani iz Francuske`, β,19 elastiΔnih pesamaβ, βPanama ili pustolovine sedmorice mojih ujakaβ, βDokumentarni filmovi`, βListovi iz putne beleΕΎnice`. Kasnije je pisao iskljuΔivo prozu, i to u dva razdoblja, posle Prvog svetskog rata: βZlato`, βMoravaΕΎinβ, βPustolovine Dena DΕΎekaβ, βRumβ, i za vreme i neposredno posle Drugog svetskog rata: βZgromljeni Δovekβ, βOdseΔena rukaβ, β,Skitati`, ,,Ciganske rapsodije`. PreteΔa mnogih pravaca i knjiΕΎevnih rodova, Sandrar je meΔu prvima 1950. na Francuskom radiju razgovarao sa MiΕ‘elom Manolom (,,Govori vam Blez Sandrar`) i pisao radio-drame (β,Sarajevoβ). tvrd povez, format 12,5 x 21 cm , zaΕ‘titni omot, latinica, 315 strana
Naslov: Prvite dni / ΠΡΠ²ΠΈΡΠ΅ Π΄Π½ΠΈ Autor: Kole ΔaΕ‘ule / ΠΠΎΠ»Π΅ Π§Π°ΡΡΠ»Π΅ IzdavaΔ: Skoplje : Nopok - Novo pokolenie Pismo: Δirilica Br. strana: 104 Format: 18 cm Povez: meki Knjiga je u celosti (listovi, korice, povez) veoma lepo oΔuvana: listovi su potpuno Δisti i ravni, bez tragova pisanja i bez `magareΔih uΕ‘iju` i Δvrsto su povezani meΔusobno i sa koricama. Zbirka pripovedaka Knjiga je na makedonskom jeziku. Izuzetno retko u ponudi - na belini predlista posveta i potpis autora! O autoru moΕΎete da proΔitate na Vikipediji: https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D0%BE%D0%BB%D0%B5_%D0%A7%D0%B0%D1%88%D1%83%D0%BB%D0%B5 Nikola βKoleβ ΔaΕ‘ule (Prilep, 2. mart 1921 β Skoplje, 22. septembar 2009) je bio makedonski pisac, dramaturg, novinar, politiΔar i diplomata. RoΔen kao Nikola Kepev, Δetvrto dete u porodici Steve i Ilije Kepevi, 1925. usvaja ga njegov stric Ilije ΔaΕ‘ule. Osnovnu Ε‘kolu i niΕΎu drΕΎavnu gimnaziju zavrΕ‘ava u Prilepu, a drΕΎavnu realnu gimnaziju u Bitolju. Godine 1938. upisuje studije medicine u Beogradu koje Δe se prekinuti u aprilu 1941. godine zbog poΔetka rata u Jugoslaviji. Kole ΔaΕ‘ule sa gerilskom grupom podiΕΎe makedonski ustanak protiv bugarskih okupatora 11. oktobra 1941. godine u svom rodnom gradu Prilepu. U Skoplju je bio u faΕ‘istiΔkom zatvoru za vreme rata. Posle rata ureΔivao je viΕ‘e listova (Narodni vojnik, Trudbenik, Nova Makedonija) i Δasopisa (Novi Dan i Savremenost, glavni i odgovorni urednik Razgledi). TakoΔe, bio je glavni urednik (od 1945) pa direktor radio Skoplja, upravnik βMakedonskog narodnog pozoriΕ‘taβ. Jedan je od osnivaΔa βUdruΕΎenja knjiΕΎevnika Makedonijeβ i jedno vreme je bio njen predsednik. Bio je Δlan βMakedonskog PEN centraβ i βMakedonske akademije nauka i umetnostiβ. U diplomatskoj sluΕΎbi, bio je generalni konzul SFRJ u Torontu (1952-1956), zatim ambasador u Boliviji, Peruu i Brazilu. U svojim knjiΕΎevnim delima daje hroniku Prlepa, grada heroja i njegovih ljudi u poslednjih osamdesetak godina, u domovini, u politiΔkoj emigraciji i u peΔalbi, u toku rata i mira. Dela su prevoΔena na sve jezike naroda i narodnosti u bivΕ‘oj SFRJ, ali i na brojne druge jezike. 1984. godine izabran je za predsednika Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije. autogram
Miodrag NovakoviΔ : FINI LJUDI, Zadruga pisaca Beograd 1967, str. 48. PriΔe; Satira; Humor. OΔuvanost 4-; ima posvetu. ΠΠΈΠΎΠ΄ΡΠ°Π³ ΠΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1940) ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅: ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π»Π΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΈ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΡΡΠ°, ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ, ΡΠ΅ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Ρ, Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ, Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°Π»Π° ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅Π΄Π°Π³ΠΎΠ³. Π‘ΡΡΡΡΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅ Π’Π΅ΡΠ»Π΅, Π΄Π°ΡΡΡΠΈ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠΎΠ· ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅, Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅, ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ°Ρ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΈ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, 1967. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΡ ΠΈ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ Π½Π° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ, Π° 1969. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Π·Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΈ ΡΠ΅Π»Π΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ (Π΄Π°Π½Π°Ρ Π€Π°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ) β ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΠΊ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΡΡΠ³ΠΈΡΠ΅ β Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡ. ΠΠΎΡΠΈΠΏΠ° ΠΡΠ»ΡΠ½ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎΡΠ° Π¦Π΅Π½ΡΡΠ° Π·Π° ΡΠΈΠ»ΠΌ ΠΠΎΠΌΠ° ΠΏΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (1970β72, Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΠ΅ΡΡΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ). ΠΠ½ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΎΡ, ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΠΎΡ ΠΈ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΎΡ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π΅ β ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°Π»Π° ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π° Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ ΠΈ ΠΎΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½Ρ (1971β72), Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ Π€Π΅ΡΡΠΈΠ²Π°Π»Π° ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΈΠ»ΠΌΠ° Ρ ΠΡΠ»ΠΈ ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΡΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ Π€ΠΠ‘Π’βΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (1972β1974). ΠΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΡΡΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅, ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΠΈΠ»ΠΌΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ: ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, Π‘ΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, ΠΠ΄ΡΠ΅ΠΊ, ΠΠ°Π·Π°Π»ΠΈΡΡΠ΅, ΠΠ΅ΠΆ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ°, ΠΠΎΡΠ±Π°, Π‘ΠΈΠ½Π΅Π°ΡΡ, ΠΠΊΡΠ°Π½, ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ, Π€ΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ³ΡΠ°Ρ, YU ΡΠΈΠ»ΠΌ Π΄Π°Π½Π°Ρ, Π€ΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ°, ΠΡΠ°ΠΌΠ°... ΠΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π€ΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ (ΠΈΠ·Π΄. ΠΠ°Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°, 1967), ΠΠ°ΠΊΠΎ Π·Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΡΡΠ½ΡΠ΅ (ΠΈΠ·Π΄. ΠΠ°Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°, 1970), ΠΠ»Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΠ»ΠΌ (ΠΈΠ·Π΄. YU ΡΠΈΠ»ΠΌ Π΄Π°Π½Π°Ρ, 2000) ΠΈ ΡΠ° ΠΠΎΡΠ΄Π°Π½ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π΄ΠΎΠ²ΠΈΡ-ΠΡΠΊΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ°ΡΡΠΎΡ Pars pro toto, ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡ Π·Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π° (Π¦Π΅Π½ΡΠ°Ρ Π·Π° Π°ΡΠ΄ΠΈΠΎΠ²ΠΈΠ·ΡΠ΅Π»Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ β ΠΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΡΡ, 2001). ΠΠ°ΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ Ρ Π°Π½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠΈ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ° ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ (1920β1995), ΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΡΠ°Ρ Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠΈΠ½ Π€ΡΠ°Π½ΠΈΡ. Π‘Π½ΠΈΠΌΠΈΠΎ ΡΠ΅, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΠ³, ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π΅ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π½Π° ΡΠΎΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ±Π½ΠΈ (Π½Π°Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ II Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ Π½Π° ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ Π€Π΅ΡΡΠΈΠ²Π°Π»Ρ Π°ΡΡΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ β Π°ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΈΠ»ΠΌΠ°), ΠΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠ°Π³Ρ (Π½Π°Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ III Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΠΌ Π€Π΅ΡΡΠΈΠ²Π°Π»Ρ), ΠΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·Π΅ (ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ²ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ Ρ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°), ΠΠΈΡΠ°Π½ΠΈ Π±ΡΠΎΠ΄, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈΡΡ Π’Π ΠΏΠΎΡΡΡΠ΅ΡΠ°: ΠΎ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΠΊΡ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΈ Π₯Π°ΡΠ΄ΠΈΠ½Ρ (Π’Π ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄), Π³Π»ΡΠΌΡΡ Π Π°ΡΠΈ ΠΠ»Π°ΠΎΠ²ΠΈΡΡ (Π’Π ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄), ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠΆΡ Π‘ΠΊΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Ρ (Π’Π ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄) ΠΈ ΠΠΈΠΊΠΈ ΠΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΡ (Π’Π ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄), ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΡΡΠΈ Π€Π΅ΡΠ΅Π½ΡΡ ΠΠ΅Π°ΠΊΡ (Π’Π ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄). ΠΡΡΠ²Π°ΡΠΈΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΡ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡ Ρ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΎΠ³ Π°ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠ·ΠΌΠ° Π΄Π΅ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π±ΠΈΠ²ΡΠΎΡ Π‘Π€Π Π. Π£ΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠΈΠ±ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°. ΠΡΠΆΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΡΡΠ³ΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠΈΠ½Π΅Π°ΡΡΠΈΠΌΠ°, Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π°, ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄Π΅ΡΠΈ. ΠΠΎΡΠΈΠ»Π°Ρ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ°.
Kako miriΕ‘e platiΔno cveΔe? 148 strana ima posvetu, lepo oΔuvana Da bi se saznalo i spoznalo kako miriΕ‘e plastiΔno cveΔe, potrebno je mnogo maΕ‘te, a da bi se to saznanje podelilo sa drugima, neophodno je posedovati dar kazivanja. SreΔna okolnost je kada neko poseduje oba dara, naroΔito ako se uzme u obzir Δinjenica da je svet maΕ‘te osnovni pokretaΔ svakojakog delanja. Otud i ne Δude pokuΕ‘aji da se sumorni detalji svakodnevice preoblikuju, pripitome. Jedan od takvih pokuΕ‘aja uΔinio je i dr ΔorΔe OtaΕ‘eviΔ u svojoj novoj knjizi Kako miriΕ‘e plastiΔno cveΔe. U usko struΔnim krugovima ΔorΔe OtaΕ‘eviΔ je poznat po radovima koji su vezani za lingvistiku, objavio je desetak struΔnih knjiga, dok je Ε‘iroj javnosti poznat po aforizmima i satiriΔnim priΔama, koje je objavljivao u mnogim Δasopisima i na talasima radio programa, pa se sa ponosom moΕΎe reΔi da je ova zbirka kratkih priΔa njegov literarni prvenac. MoΕΎda bi ovaj prvenac bio roΔen mnogo ranije da su okolnosti pod kojima je nastajao bile drugaΔije, ali s obzirom na tematiku koju obraΔuje, moΕΎe se postaviti pitanje da li bi uopΕ‘te nastao da nije bilo takvih okolnosti. Bez namere da se pokreΔe pitanje da li je starije kokoΕ‘ ili jaje, na koje bi ΔorΔe verovatno dao, njemu svojstveno, duhovit odgovor, uputnije je osvrnuti se na ono Ε‘to nije podloΕΎno raspravi. Devedeset, uglavnom, kratkih naslova deo su sadrΕΎaja ove maestralno satkane zbirke satiriΔnih priΔa. Sekvence otrgnute iz ΕΎivota jedne nacije, reΔaju se, naizgled nepovezano, jedna za drugom, obrazujuΔi lavirint u kojem i svetlost gasne. ProbijajuΔi se kroz debele slojeve mraka, od kojeg su ΕΎene tkale Δupave tepihe, autor je stilskim poigravanjem pokuΕ‘avao da ublaΕΎi, kroz smeh da oplemeni strahotnu sliku moralne pustoΕ‘i, koju je za sobom ostavila vladavina diktatorskog reΕΎima. Stoga i nije sluΔajnost Ε‘to crni humor dominira, ukoliko bi se o humoru uopΕ‘te i moglo govoriti da nije neoΔekivanih obrta koji prosto teraju da se Δovek od muke nasmeje. No, terapeutsko dejstvo smeha, naΕΎalost, ne traje dugo, jer nas ne moΕΎe zaΕ‘titi od posledica koje su bile predmet priΔa, niti od oseΔaja besa, tuge, bespomoΔnosti koji probija sve odbrambene mehanizme takozvanog malog Δoveka.
Ivan Cankar roΔen je 10. maja 1876. godine na klancu na Vrhniki, Slovenija, kao osmo dijete obrtniΔke porodice. Njegov otac je prehranjivao svoju porodicu radeΔi kao krojaΔ. Nakon nekog vremena, nakon gubitka posla zbog nedostatka klijentelije, seli se u Bosnu gdje zapoΔinje raditi u svojoj struci. Godine 1882. godine upisuje se u osnovnu Ε‘kolu na VrhniΕ‘keom hribu. Sa odliΔnim uspjehom je 1888. zavrΕ‘io Ε‘kolu i upisao ljubljansku realku. Ε½ivio je kod oΔevog bratiΔa Ε imuna, pa se kasnije odselio kada je naΕ‘ao svoj vlastiti stan. Poslije mature godine 1896., otiΕ‘ao je u BeΔ studirati tehniku na Univerzitetu u BeΔu. Ubrzo se predomislio i prepisao na studij slavistike. Po odlasku iz BeΔa preselio se u Sarajevo, te se kasnije preselio u Ljubljanu. Ivan Cankar je djelovao u razdoblju moderne i, po miΕ‘ljenu mnogih, najbolji je slovenski pisac svih vremena. Umro je 11. decembra 1918. u Ljubljani.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Description Sestre Bronte Δesto su sedele zajedno u trpezariji, pisale i razgovarale o onome Ε‘to su napisale. Ε½ene to prosto nisu radile u XIX veku. Od ΕΎena se tada oΔekivalo da budu ukras, a ne da piΕ‘u romane o opsesivnoj ljubavi i vresiΕ‘tima (Emilini Orkanski visovi), ili suprugama koje beΕΎe od pijanih i nasilnih muΕΎeva (Enina Stanarka napuΕ‘tenog zamka) ili o tvrdoglavoj guvernanti koja objavljuje da se udala (Ε arlotina DΕΎejn Ejr). Ambicija i maΕ‘ta Ε arlot Bronte oΔaravaju nas veΔ dva veka, pa su tako i neke od najboljih autorki danaΕ‘njice u njenim legendarnim reΔenicama pronaΕ‘le inspiraciju da ispiΕ‘u nove romanse i ljubavne priΔe. Tako Δe neobiΔno venΔanje doneti neoΔekivan obrt nevesti i njenoj kΔerki, porodiΔno putovanje podstaΔi Δe odluke koje menjaju ΕΎivot, a novopeΔena majka sreΕ‘Δe staru ljubav u ovim priΔama koje slave snagu romana Ε arlot Bronte i njihovu vaΕΎnost za sve ΕΎene ovog sveta.
Autor - osoba Papo, Eliezer, 1969- = Papo, Eliezer, 1969- Naslov ΔasovniΔar i saΔasnici : zbirka postistorijskih priΔa (s domaΔim zadacima) podijeljena u pet Δasova i najmanje Δetiri odmora / Eliezer Papo Vrsta graΔe kratka proza Ciljna grupa odrasli, opΕ‘te (lepa knjiΕΎevnost) Jezik srpski Godina 2023 Izdanje 1. izd. Izdavanje i proizvodnja Zrenjanin ; Novi Sad : Agora ; Beograd : Narodna biblioteka Srbije, 2023 (Novi Sad : Sajnos) FiziΔki opis 95 str. ; 22 cm Drugi autori - osoba TodoriΔ, Gordana, 1965- = TodoriΔ, Gordana, 1965- Zbirka ΗBiblioteka Η`Agora` ; Ηknj. Η160 (Agora; karton) Napomene TiraΕΎ 1.000 Str. 87-92: Napomene o metodici nastave ili beleΕ‘ke sa dopunskih Δasova / Gordana TodoriΔ BeleΕ‘ka o autoru: str. 93 Na koricama beleΕ‘ke o delu. Predmetne odrednice Papo, Eliezer, 1969- I tako smo, ΔitajuΔi ΔasovniΔara, i sami proΕ‘li kroz proces uΔenja. Formalna reΕ‘enja koja pisac preispituje, jezik koji dekonstruiΕ‘e, sve su to simptomi potrage za oblikom koji neprekinutom uΔenju, baΕ‘ kao Ε‘to je i zapoveΔeno, treba dati u naΕ‘e vreme. PoetiΔke tendencije Papinog rukopisa, poigravanje graniΔnim okolnostima usmeno-pisano, kombinovanje proznog izraza i stiha, ispitivanje jezika i granica njegovog znaΔenja, to se moglo videti u ranije objavljenim Nesabranim priΔama. Eliezer Papo (Sarajevo, 25. april 1969) je jevrejski, bosanski i srpski knjiΕΎevnik, pravnik, profesor hebrejske knjiΕΎevnosti na Univerzitetu Ben-Gurion, nerezidentni rabin za Bosnu i Hercegovinu i saradnik Centra za studije jevrejske umetnosti i kulture Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Δlan je Izraelske nacionalne akademije za ladino i dopisni Δlan Ε panske kraljevske akademije. Njegov istorijski roman Sarajevska megila je 2001. godine uΕ‘ao u uΕΎi izbor za NIN-ovu nagradu za roman godine. Obrazovanje RoΔen je 25. aprila 1969. godine u Sarajevu. ZavrΕ‘io je studije 1991. godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a naredne 1992. godine se odselio u Izrael. U Starom gradu Jerusalima upisuje jeΕ‘ivu i stiΔe klasiΔno rabinsko obrazovanje. Od 1997. godine je nerezidentni rabin Bosne i Hercegovine. Potom upisuje magistarske studije hebrejskog jezika na Departmanu za hebrejski jezik Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu, koje uspeΕ‘no zavrΕ‘ava 2004. godine odbranom magistarskog rada na temu KnjiΕΎevna, jeziΔka i socioloΕ‘ka analiza teatarskih dela Laure Papo Bohorete, a tokom studija je nagraΔen od Nacionalne uprave za ladino i njegovu kulturu kao istaknuti student magistarskih studija. Dobio je i Nagradu za istaknutu magistarsku tezu 2005. godine od strane Ministarstva prosvete DrΕΎave Izrael. Doktorirao je 2008. godine na Fakultetu humanistiΔkih i druΕ‘tvenih nauka Univerziteta Ben-Gurion u Negevu sa doktorskom disertacijom na temu I ti ΔeΕ‘ se Ε‘aliti sa svojim sinom: Judeo-Ε‘panske parodije na pashalnu hagadu. Za vreme Ε‘kolovanja je bio nosilac fakultetske stipendije za studente doktorskih studija. Od Nacionalne uprave za ladino i njegovu kulturu je nekoliko puta dobio i nagradu za istaknutog studenta doktorskih studija. Akademska karijera IzmeΔu 1997. i 2002. godine, Papo je radio kao istraΕΎivaΔ i asistent na Departmanu za hebrejski jezik Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu. Od 2002. do 2004. godine radio je kao spoljni saradnik Odeljenja za sefardsko i orijentalno nasleΔe Univerziteta Ben-Gurion. U zvanje asistenta na Departmanu za hebrejsku knjiΕΎevnost Univerziteta Ben-Gurion izabran je 2004. godine. Od 2008. godine je zaposlen kao predavaΔ na Univerzitetu Ben-Gurion u Negevu, gde je proΕ‘ao izbor u sva nauΔna zvanja do ranga profesora na postdoktorskim studijama. Iste godine je postao i gostujuΔi predavaΔ na Univerzitetu Stenford. Od 2003. godine obavlja duΕΎnost zamenika direktora Centra za ladino kulturu MoΕ‘e David Gaon pri Univerzitetu Ben-Gurion. Od 2014. godine je nauΔni savetnik Centra za jevrejske studije Univerziteta u VaΕ‘ingtonu. Saradnik je Centra za studije jevrejske umetnosti i kulture Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Bio je angaΕΎovan i kao gostujuΔi predavaΔ Centra za jevrejske studije na Univerzitetu Stenford. KnjiΕΎevni rad Papov istorijski roman Sarajevska megila je 2001. godine uΕ‘ao u uΕΎi izbor za NIN-ovu nagradu, a on je meΔu 10 kandidata bio najmlaΔi autor. Druge aktivnosti Papo je organizator i uΔesnik brojnih nauΔnih konferencija. Autor je stalne postavke o rabinu Ε abataju Cviju u Gradskom muzeju u Ulcinju. Od 2009. do 2019. godine je odrΕΎao niz predavanja na razliΔite jevrejske teme u okviru Bnei Brit loΕΎe Srbija 676. Nagrade i priznanja Nagrada za istaknutu magistarsku tezu, Ministarstvo prosvete DrΕΎave Izrael (2005); Nagrada Dov Sadan, Fondacija Dov Sadan Univerziteta u Tel Avivu (2005); Nagrada za istaknutu doktorsku disertaciju, Ministarstvo prosvete DrΕΎave Izrael (2009); Nagrada Ben-Cvi za studije jevrejskog druΕ‘tva na Istoku (2014). Bibliografija NauΔni radovi Agada - kazivanje o Prolasku: transliteracija hebrejskog i ladino teksta, 1996. Borba, duh i opstanak: Partizanska agada: jedinstvena pashalna parodija iz vremena Holokausta, Novi Sad (2020) ISBN 978-86-7188-196-8. KnjiΕΎevna dela La Megila de Saray, Jerusalim 1999; Sarajevska megila: skica za portret jednog svijeta u trinaest poreza, Centar za stvaralaΕ‘tvo mladih, Beograd 2001; Sefardske priΔe, Centar za stvaralaΕ‘tvo mladih, Beograd 2000; ΔasovniΔar i saΔasovnici: zbirka postistorijskih priΔa, Bosanska rijeΔ, Tuzla 2007; Nesabrane priΔe i joΕ‘ nesabranije misli i crtice, a o desetercu da se i ne govori, IzdavaΔka kuΔa Agora, (2022) ISBN 978-86-6053-345-8. MG105
Autor - osoba Turnije, MiΕ‘el Naslov Male proze / MiΕ‘el Turnije ; [prevela Ivana HadΕΎi PopoviΔ] Vrsta graΔe kratka proza Jezik srpski Godina 1990 Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : KnjiΕΎevna zajednica Novog Sada, 1990 (B. [BaΔki] Petrovac : Kultura) FiziΔki opis 148 str. ; 20 cm. Drugi autori - osoba HadΕΎi-PopoviΔ, Ivana Zbirka Biblioteka Mali svet ; 3 SadrΕΎaj S a d r ΕΎ a j: KuΔa (5); MaΔka i kornjaΔa (6-7); Δar i lepota (8-9); KljuΔevi i brave (10-11); Duh stepeniΕ‘ta (12-13); Telefon (14); Ε upljine (15-16); Nokturno (17); Gradovi (18); Fantom iz Arla (19-20); Poslednji gledalac iz Avinjona (21-22); Pet dana--- pedeset godina--- u Hamametu (23-31); Nirnberg, 1971. (32-35); VeΔera u Tangeru (36-38); Republic Day u Nju Delhiju (39-41); Kairo (42-44); Od Jerusalima do Nirnberga (45-46); Tela (47); Sumrak maski (48-50); VeruΕ‘ka (51-53); Ruke (54-55); Mozak gospodar (56-57); Moje jaje i ja (58); Kosa (59); Oda straΕΎnjici (60); Baletska suknjica (61); Pohvala beΕΎivotnoj koΕΎi (62); Seks (63); Deca (64); TreΔe A (65-66); Dodir (67); Lude ljubavi (68-69); Verenici s plaΕΎe (70-71); Akvarijum (72); Jednom jedna ΕΎena (73); Slike (74); Barok (75); Crveni i beli (76); Ε½ivot u jednoj ravni (77-78); Slika sa dubinom (79); Ogledalo (80); Dijafragma (81-82); Autoportret (83-84); Akt-portret (85-87); Erotska slika (88-90); Slikar i njegov model (91-98); Slika vlasti (99-108); PejzaΕΎi (109); Indijska smokva (110); PirinaΔ (111); Mediteran (112-114); Gospodin Maestral (115-116); VetrenjaΔa iz Bosa (117-118); Normandijski vidik (119); NeΕΎnost i bes elemenata (120-121); Drvo i put (122-123); Zima i njene prednosti (124-125); Test drveta (126); GodiΕ‘nja doba (127); Knjige (128); Odgovor (129-131); Muzika (132-134); JevanΔelje (135); Smrt (136); Lepa smrt (137-139); Senka (140); Pouka iz tmine (141); Nekrolog pisca : MiΕ‘el Turnije (1924-2000)(143). Pogovor za Male proze / Ivana HadΕΎi-PopoviΔ (145-146). ISBN 86-7331-185-3 (BroΕ‘.) Napomene Prevod dela: Petites proses / Michel Tournier. BeleΕ‘ka o autoru i delu na koricama. Pogovor za Male proze / Ivana HadΕΎi-PopoviΔ: str. 145-146. MiΕ‘el Turnije (Pariz 19. decembar 1924 β Ε oazel 18. januar 2016) bio je francuski pisac. Dobitnik je nagrada kao Ε‘to su Velika nagrada za roman Francuske akademije 1967. godine za roman Petko ili limbovi Pacifika i Gonkurovu nagradu za Kralja Vilovnjaka 1970. godine. Njegova inspiracija ukljuΔivala je tradicionalnu nemaΔku kulturu, katoliΔanstvo i filozofije Gastona Bachelarda-a. Stanovao je u Ε oazelu i bio Δlan Akademie Gonkur. Njegova autobiografija prevedena je i objavljena kao Duh vetra (The Wind Spirit, Beacon Press, 1988). Bio je nominovan za Nobelovu nagradu za knjiΕΎevnost. Turnije je roΔen u Francuskoj od roditelja koji su se upoznali na Sorboni tokom studija nemaΔkog jezika, a mladost je proveo u Sen Ε½ermen an Leu. NemaΔki je nauΔio rano, boraveΔi svakog leta u NemaΔkoj. Studirao je filozofiju na Sorboni i na univerzitetu u Tibingenu i pohaΔao kurs filozofa Morisa de Gandilaka. Ε½eleo je da predaje filozofiju u srednjoj Ε‘koli, ali, kao i njegov otac, nije uspeo da dobije francusku agregaciju (takmiΔarski ispit za drΕΎavnu sluΕΎbu u francuskom sistemu javnog obrazovanja) . Turnije se pridruΕΎio Radio France-u kao novinar i prevodilac i vodio L`heure de la culture franΓ§aise. Godine 1954. radio je u reklami za Evropu 1 . TakoΔe je saraΔivao za novinama Le Monde i Le Figaro. Od 1958. do 1968. godine, Turnije je bio glavni urednik francuske izdavaΔke kuΔe Plon. Godine 1967. Turnije je objavio svoju prvu knjigu, Petko ili limbovi Pacifika, prepriΔavanje Robinzona Krusoa Daniela Defoa, za koju je nagraΔen Velikom nagradom za roman Francuske akademije. SuosnivaΔ je, 1970. godine, sa fotografom Lisijenom Klergom (Lucien Clergue) i istoriΔarem Ε½an-Morisom Ruketom (Jean-Maurice Rouquette), godiΕ‘njeg festivala fotografije Rencontres d`Arles-a. U isto vreme napravio je za televiziju pedeset izdanja meseΔnog programa Chambre noire, posveΔenih fotografiji, uz intervjuisanje fotografa za svaki program. Turnije je umro 18. januara 2016. u Ε oazelu u Francuskoj u 91. godini. Odabrani radovi Vendredi ou les Limbes du Pacifique (Friday) (1967) - Grand Prix du roman de l`AcadΓ©mie franΓ§aise Le Roi des aulnes (1970) (The Erl-King translated 1972 by Barbara Bray, a.k.a. The Ogre) Le Roi des aulnes je napravljen film 1996. godine Der Unhold (The Ogre), u reΕΎiji Volker SchlΓΆndorff-a i takoΔe je prilagoΔen za scenu Tom Perrin 2002. godine. Les MΓ©tΓ©ores (Blizanci, 1975) Le Vent Paraclet (Duh vetra, 1977) Vendredi ou la Vie sauvage (Petko i Robinson, 1977) Le Coq de bruyΓ¨re (FetiΕ‘ist i druge priΔe, 1978) Gaspard, Melchior et Balthazar (Δetiri mudraca, 1980) Le Vol du vampire (1981) Gilles et Jeanne (Gilles and Jeanne, 1983) La Goutte d`or ( Zlatna kapljica, 1986) Petites Proses (1986) Le Medianoche amoureux (The Midnight Love Feast, 1989) La Couleuvrine (1994) Le Miroir des idΓ©es (Ogledalo ideja, 1994) ElΓ©azar ou la Source et le Buisson (Eleazar, Izlazak na zapad, 1996) Δasopis ektime (2002) MG143 (N)
Miodrag NovakoviΔ : Kako zalazi sunce / [ umetniΔka oprema Miodrag Vartabedijan ] Vrsta graΔe humor, satira, parodija Beograd : Zadruga pisaca, 1970 , FiziΔki opis 77 str. : ilustr. ; 23 cm Zbirka Savremeni humoristi ; Ηknj. Η13 Napomene Str. 7-8: Predgovor / Ivan Ε op. SatiriΔne priΔe OΔuvanost 3 ; malo pohabana. ΠΠΈΠΎΠ΄ΡΠ°Π³ ΠΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1940) ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅: ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π»Π΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΈ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΡΡΠ°, ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ, ΡΠ΅ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Ρ, Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ, Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°Π»Π° ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅Π΄Π°Π³ΠΎΠ³. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΈ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, 1967. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΡ ΠΈ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ Π½Π° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ, Π° 1969. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Π·Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΡΠΈΠ»ΠΌ, ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΈ ΡΠ΅Π»Π΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ (Π΄Π°Π½Π°Ρ Π€Π°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ) β ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΠΊ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΡΡΠ³ΠΈΡΠ΅ β Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡ. ΠΠΎΡΠΈΠΏΠ° ΠΡΠ»ΡΠ½ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎΡΠ° Π¦Π΅Π½ΡΡΠ° Π·Π° ΡΠΈΠ»ΠΌ ΠΠΎΠΌΠ° ΠΏΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (1970β72, Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΠ΅ΡΡΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ). ΠΠ½ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΎΡ, ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΠΎΡ ΠΈ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΎΡ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π΅ β ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°Π»Π° ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π° Π·Π° Π΄Π΅ΡΡ ΠΈ ΠΎΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½Ρ (1971β72), Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ Π€Π΅ΡΡΠΈΠ²Π°Π»Π° ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΈΠ»ΠΌΠ° Ρ ΠΡΠ»ΠΈ ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΡΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ Π€ΠΠ‘Π’βΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (1972β1974). ΠΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΡΡΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅, ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΠΈΠ»ΠΌΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ: ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, Π‘ΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, ΠΠ΄ΡΠ΅ΠΊ, ΠΠ°Π·Π°Π»ΠΈΡΡΠ΅, ΠΠ΅ΠΆ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ°, ΠΠΎΡΠ±Π°, Π‘ΠΈΠ½Π΅Π°ΡΡ, ΠΠΊΡΠ°Π½, ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ, Π€ΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ³ΡΠ°Ρ, YU ΡΠΈΠ»ΠΌ Π΄Π°Π½Π°Ρ, Π€ΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ°, ΠΡΠ°ΠΌΠ°... ΠΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π€ΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ (ΠΈΠ·Π΄. ΠΠ°Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°, 1967), ΠΠ°ΠΊΠΎ Π·Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΡΡΠ½ΡΠ΅ (ΠΈΠ·Π΄. ΠΠ°Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°, 1970), ΠΠ»Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΠ»ΠΌ (ΠΈΠ·Π΄. YU ΡΠΈΠ»ΠΌ Π΄Π°Π½Π°Ρ, 2000) ΠΈ ΡΠ° ΠΠΎΡΠ΄Π°Π½ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π΄ΠΎΠ²ΠΈΡ-ΠΡΠΊΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ°ΡΡΠΎΡ Pars pro toto, ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡ Π·Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π° (Π¦Π΅Π½ΡΠ°Ρ Π·Π° Π°ΡΠ΄ΠΈΠΎΠ²ΠΈΠ·ΡΠ΅Π»Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ β ΠΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΡΡ, 2001). ΠΠ°ΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ Ρ Π°Π½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠΈ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ° ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ (1920β1995), ΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΡΠ°Ρ Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠΈΠ½ Π€ΡΠ°Π½ΠΈΡ. Π‘Π½ΠΈΠΌΠΈΠΎ ΡΠ΅, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΠ³, ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π΅ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π½Π° ΡΠΎΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ±Π½ΠΈ (Π½Π°Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ II Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ Π½Π° ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ Π€Π΅ΡΡΠΈΠ²Π°Π»Ρ Π°ΡΡΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ β Π°ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΈΠ»ΠΌΠ°), ΠΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠ°Π³Ρ (Π½Π°Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ III Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΠΌ Π€Π΅ΡΡΠΈΠ²Π°Π»Ρ), ΠΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·Π΅ (ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ²ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ Ρ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°), ΠΠΈΡΠ°Π½ΠΈ Π±ΡΠΎΠ΄, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈΡΡ Π’Π ΠΏΠΎΡΡΡΠ΅ΡΠ°: ΠΎ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΠΊΡ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΈ Π₯Π°ΡΠ΄ΠΈΠ½Ρ (Π’Π ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄), Π³Π»ΡΠΌΡΡ Π Π°ΡΠΈ ΠΠ»Π°ΠΎΠ²ΠΈΡΡ (Π’Π ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄), ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠΆΡ Π‘ΠΊΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Ρ (Π’Π ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄) ΠΈ ΠΠΈΠΊΠΈ ΠΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΡ (Π’Π ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄), ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΡΡΠΈ Π€Π΅ΡΠ΅Π½ΡΡ ΠΠ΅Π°ΠΊΡ (Π’Π ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄). ΠΡΡΠ²Π°ΡΠΈΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΡ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡ Ρ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΎΠ³ Π°ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠ·ΠΌΠ° Π΄Π΅ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π±ΠΈΠ²ΡΠΎΡ Π‘Π€Π Π. Π£ΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠΈΠ±ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°. ΠΡΠΆΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΡΡΠ³ΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠΈΠ½Π΅Π°ΡΡΠΈΠΌΠ°, Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π°, ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄Π΅ΡΠΈ. ΠΠΎΡΠΈΠ»Π°Ρ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ°.
Ljudmila Ulicka pripoveda u knjizi O telu duΕ‘e o osnovnim iskustvima ΕΎivota: ljubav i smrt, bolest i Δudo ΕΎivota, samoΔa i bliskost. Δudesno pripovedanje o ljubavi i sumnji, o ΕΎivotu i strahu, o prolaznosti i smrti, a najpre o prijateljstvu i, u okviru prijateljstva, o prijateljicama koje ispunjavaju stranice ove knjige nesvakidaΕ‘njom energijom i iskustvom, vitalnoΕ‘Δu i dobrotom. Ε½ene su u glavnim ulogama u praktiΔno svim priΔama u ovoj knjizi. Junakinje Ljudmile Ulicke u prosvetljujuΔim iskustvima svog ΕΎivota svedoΔe o trenucima kada se ΕΎivot menja ili kada, suoΔene s prolaznoΕ‘Δu, sabiraju i oΕΎivljavaju sve ono Ε‘to im je doneo ΕΎivot. Slavna po romanima koje je napisala, Ljudmila Ulicka se joΕ‘ jednom potvrΔuje kao moΕΎda najveΔi majstor savremene svetske pripovetke. Jednostavno i neponovljivo. βO telu mi znamo mnogo viΕ‘e nego o duΕ‘i. Niko nije u stanju da nacrta atlas duΕ‘e. Mi ponekad uspevamo da ulovimo samo njeno pograniΔno prostranstvo. Tamo, na toj granici, u meri u kojoj smo joj se pribliΕΎili, nastaju takve vibracije, ukazuju se tako istanΔani detalji o kojima je gotovo nemoguΔe i govoriti na naΕ‘em prelepom, ali ograniΔenom jeziku. RiziΔan, veoma opasan pristup. To prostranstvo privlaΔi β i to Ε‘to duΕΎe ΕΎiviΕ‘, utoliko snaΕΎnijeβ¦β (Ljudmila Ulicka) βPriΔe Ljudmile Ulicke, kod nas izdaΕ‘no prevoΔene i joΕ‘ izdaΕ‘nije Δitane, izrastaju iz najboljih tokova ruske pripovedne tradicije koja je i dan-danas osnovna mera stvari u poslovima pripovedanja, koliko romana moΕΎda joΕ‘ viΕ‘e pripovetke i kratke priΔe. Ε½ene i ΕΎenski svet, bolje reΔi, ΕΎenski doΕΎivljaj stvarnosti i sudbine ΕΎena gotovo uvek su teΕΎiΕ‘na taΔka pripovedanja Ljudmile Ulicke, poΔev od njenog ranog romana Medeja i njena deca, pa do nedavno objavljene zbirke O telu duΕ‘e. Te dve u naslovu izdvojene reΔi, a naroΔito njihov enigmatiΔni spoj (βO telu mi znamo mnogo viΕ‘e nego o duΕ‘i. Niko nije u stanju da nacrta atlas duΕ‘e.β) Δine taΔke ili jezgra oko kojih se pletu priΔe o osnovnim, neizbeΕΎnim i pripovedanjem nikada iscrpljenim egzistencijalnim temama i situacijama. Ovaj Δitalac nikako se ne moΕΎe oteti utisku da ΔitajuΔi knjigu O telu duΕ‘e zapravo Δita novi rukopis reinkarniranog Ivana AleksejeviΔa Bunjina, jer sve je tu, po hiljadu i prvi put, ali kao da je prvi put β ljubav i prateΔe nesavrΕ‘enosti.β Mihajlo PantiΔ Ljudmila Ulicka (1943, Ural), velika ruska knjiΕΎevnica, jedan od vodeΔih savremenih svetskih pisaca. Ulicka je zavrΕ‘ila biologiju na Moskovskom drΕΎavnom univerzitetu 1968. godine. Jedno vreme je radila kao nauΔnik u Institutu za genetiku u Moskvi, ali je ostala bez posla jer je na svojoj pisaΔoj maΕ‘ini prekucavala zabranjeni roman. Na poΔetku knjiΕΎevne karijere pisala je drame i scenarije za pozoriΕ‘te, radio i televiziju. Svetsku slavu stekla je priΔama i romanima. NajvaΕΎnije knjige: SonjeΔka (roman, 1994), SiromaΕ‘ni roΔaci (knjiga priΔa, 1994), Medeja i njena deca... Biblioteka:Zlatno runo Povez:Tvrdi Format:14x21 Broj strana:136
LAVIRINTSKI REΔNIK PARIS NEW YORK DOMAΔE PRIΔE I PRIPOVETKE Autor : Dejan NebrigiΔ IzdavaΔ : RENDE 2001 Dva prozna teksta jednog od prvih i najistaknutijih gej aktivista kod nas, tragiΔno preminulog Dejana NebrigiΔa. Sve mi to ide, manje-viΕ‘e, na ΕΎivce. Δitav taj grad. Tamo gde bih najradije otiΕ‘ao, to je suviΕ‘e opasan kvart. A tamo gde mi se uopΕ‘te ne ide, mogu sasvim slobodno da se kreΔem. Prijatelj kod kog sam odseo upozorava me da bi najpametnije bilo da kupim joΕ‘ jedan novΔanik. KaΕΎe: βTo svi mi radimo. Tako je bezbednije.β Svi, naime, nose sa sobom dva novΔanika β jedan pravi sa βplastiΔnim novcemβ i jedan u kojem je 20$, Ε‘to ga bez reΔi ustupaju svakome ko im ga na ulici zatraΕΎi, a u ruci drΕΎi revolver ili, ΔeΕ‘ce, noΕΎβ¦β βNew York, New York! SeΔam se jednog (ne)svakidaΕ‘njeg dogaΔaja. Uljuljkan u udobnu fotelju otmenog stana u centru DorΔola, ispijajuci Earl Gray sa eteriΔnim uljima daleke thank-you-India, vodio sam jedan sasvim uΔeni dijalog sa svojom dragom prijateljicom V. V. o buduΔnosti istorije knjiΕΎevnosti u Srbijiβ¦ β β DuΕ‘an MaljkoviΔ S.S.S.
ΠΠΈΡΠΎΠΌΠΈΡ ΠΡΡΠΎΡΠΈΡ: ΠΠΠ’Π£Π ΠΠΠ ΠΠ‘ΠΠ£Π‘Π’ΠΠ ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ: ΠΠΈΠΎΠ³ΠΎΡ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2023 ΠΡΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½Π°: 160 ΠΠ΅ΠΊ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·, ΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ``ΠΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Ρ ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ ΡΠ°Π±ΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΊΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΌΡ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠΈΡ ΠΎΠ² Π½Π°ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ. ΠΡΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ°Π²Π° ΡΡ ΡΡ ΠΈ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈΠ· ΠΌΠΎΠ³ Π±Π»ΠΈΠΆΠ΅Π³ ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅Π³ ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΠΈ ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎ, ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π·Π½Π°Π½ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅Π·Π½Π°Π½ΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠΈΠ½ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ Π½Π°ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ°ΠΌ Ρ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΡ, Π²Π°ΡΠΎΡΠΊΠΎΡ, ΠΏΡΠΈΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΡ ΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΡ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ, ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ°, ΡΡΠ»Π΅Π΄ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΎΠΌ. Π£ ΠΈΡΡΠΎ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ°Π»Π° ΡΠ²ΠΎΡ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΠΈ Π½Π°Π·ΠΈΠ², Π΅Π²ΠΎΠ»ΡΠΈΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π’ΠΈΡΠΎΠ²Π΅ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎ-ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠΏΡΠ°Π²Π½Π΅, ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»-ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅, Π΄ΠΎ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½Π΅ ΡΡΠ°Π½Π·ΠΈΡΠΈΠΎΠ½ΠΎ-Π³Π»ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅. Π’ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΌΠΎΡ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΠΊΠ°ΠΊΠ°Π² ΡΠ΅, Π° ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ Π΄ΠΎ Π·Π±ΠΈΡ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΈ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΡ ΠΊΠΎΠΆΠΈ, Π΄Π°ΠΊΠ»Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π‘Π’ΠΠΠ ΠΠ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ, Π° Π½Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ Ρ ΡΡΠ° ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎ ΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠ½ΡΠ΄Π΅ ΡΠ±Π΅Π΄ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΠΈΡ ΡΠΊΠ°Π»ΡΠΏΠΈΠΎ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ°ΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΈΠ΄Π΅ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ°ΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π²Π΅Π·ΠΈ ΡΠ° ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²Π° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ½Π° ΠΏΠΈΡΠ°Π½Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊΠ°, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠ½Π° Π½Π΅ΠΏΠΈΡΠ°Π½Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π³ΡΡΠ° Ρ ΡΡΡΠ°Π½Ρ, ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΡΡΠ° Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Ρ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ ΡΠ°ΠΏΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΈ Ρ ΡΡΡΠΎΠ³ΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΠ³Ρ? ΠΠ° Π»ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈ Π·Π±ΠΈΡ Π΄Π°ΡΡΠΌΠ°, Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π»ΠΎΠΌΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ Π»Π΅ΡΠ°, Π΄ΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½Π° ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ?`` Π Π°ΡΡΠΎΡΡ: ΠΠΈΡΠΎΠΌΠΈΡ ΠΡΡΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 27.6.1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΠ΅Π»Ρ ΠΡΠ±ΠΎΠ²Ρ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠΈΡΠ΅ΠΏΠΎΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ, Π½Π°ΡΠΌΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΈΠ½ ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΈ ΠΠΎΠΆΠ°Π½Π΅ ΠΡΡΠΎΡΠΈΡ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1973. Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΡΠ²Ρ ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΠ½Ρ ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ``ΠΠ΅ΠΆΡ`` 1968. ΠΠ΄ 1973. Π΄ΠΎ 1978. ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ Ρ Π ΡΠ΄ΠΎΠΌ. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΎΠ³Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°Π½ΠΈΡ Ρ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π»ΠΈΡΡΡ ``ΠΠΎΠ»ΠΈΠΌΡΠ΅`` ΠΏΠ°Π΄Π° Ρ Π½Π΅ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ Ρ ΠΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1980. Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ``ΠΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π°ΡΠ΅Π³ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°`` ΠΊΠΎΡΠΈ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΡΡΡ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΠΊΠ»Π°Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊ ΡΠ΅ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅. βΠ Π΅ΡΠΎΡΠΌΠΎΠΌβ ΡΠΊΠΎΠ»Π° Ρ βΡΡΠ²Π°ΡΠΈΡΠ΅β ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ βΡΠ΅Ρ Π½ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ Π²ΠΈΡΠ°ΠΊβ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³Π° 1981. ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ²Π°Ρ, Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠΈ ΠΊΠ°Π΄ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Ρ. OΡΠ°ΠΌΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Ρ ``ΠΠ΅ΠΆΡ``, ``ΠΡΠΌΠΈΡΠΈ``, ``Π Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΡ``, ``ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈ``. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΡΠ²Π° Π΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ``Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ Π»ΠΈΡΡ``, Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ-ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ°ΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ``Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°``, ``ΠΠΎΠ²ΠΈ ΡΡΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ΄`` ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ. ΠΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅: ΠΠ ΠΠΠ Π‘ΠΠΠΠ§ΠΠΠ / Π¨Π’Π Π§ΠΠΠΠΠ£ ΠΠΠΠΠ£ΠΠ, ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΠ½Π° ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Π°, 2001 ΠΠ-Π ΠΠΠΠΠ Π‘Π ΠΠΠΠ, ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΠ½Π° ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Π°, 2007 ΠΠ Π’Π ΠΠ Π’Π ΠΠ ΠΠΠΠ, Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ΅ΠΌΠ΅, 2009 ΠΠΠΠΠ‘ΠΠΠ ΠΠΠ¨ΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠΠ, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 2020
Tomo SmiljaniΔ Bradina : STOJNA I DRUGE PRIPOVETKE IZ MAKEDONIJE, Antikvarna kolekcija 2021, str. 76. Reprint izdanja iz 1924. OΔuvanost 4. Π’ΠΎΠΌΠ° Π‘ΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡ (Π’ΡΠ΅ΡΠΎΠ½ΡΠ΅, 13. ΡΡΠ½ 1888 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 10. ΠΌΠ°Ρ 1969) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°Ρ, ΡΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΠ³, ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ, ΠΏΡΠΎΠ·Π°ΠΈΡΡΠ°, Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ Π°ΡΡΠΎΡ ΠΈ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈΡΡΠ°. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π»Ρ Π’ΡΠ΅ΡΠΎΠ½ΡΡ 1888. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ ΡΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΈ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠΌ `Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ` - ΠΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΡΠΈ. ΠΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ΅-Π½Π°Π΄ΠΈΠΌΠ°ΠΊ ΠΡΠ°Π΄ΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π΄Π΅Π΄ΠΈ Π‘Π°ΡΡΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈ ΠΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ²Π°ΠΊΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠ²Π΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ 19. Π²Π΅ΠΊΠ°. ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΈ Π±ΡΠ³Π°ΡΡΠΊΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΠΎ Ρ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Ρ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ Ρ Π‘ΠΎΠ»ΡΠ½Ρ 1906. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡΠ° ΠΡΡΡΡΠ²Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅. Π Π°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠΊΠΎΠ»Π°ΠΌΠ° Ρ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ° Π’ΡΠ΅ΡΠΎΠ½ΡΡ[1], ΠΠΎΠ»Π½ΠΎΠΌ ΠΠ΅Π»Π½ΠΈΡΠ°Π½Ρ ΠΈ ΠΠ°Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊΡ (1906-1911). ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1911. ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΈΠ½ΡΠΎ ΠΡΠ²ΠΈ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ. ΠΠΎ ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄ ΠΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π° Π±ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΡΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΠ»Π±Π°ΡΠ°Π½Π°. Π£ΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΡΠ° Π²ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ°ΠΎ Π°Π»Π±Π°Π½ΡΠΊΡ Π³ΠΎΠ»Π³ΠΎΡΡ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Π½Π° ΠΡΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΠ»Π°Ρ Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΡ Π³Π΄Π΅ Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΌΠΎΠ½ Π€Π΅ΡΠ°Π½Ρ. ΠΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ Ρ Π·Π΅ΠΌΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ ΠΎ (1920/21) ΠΈ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ Ρ Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΡ (1921β1927), ΠΈ Ρ Π’ΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΈΡΡΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ. (1927β1931). ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1930. ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΡ Π½Π° ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Ρ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ: βΠΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΠΡΡΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈβ. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1931. ΠΈ 1934. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ ΠΠ°Π»ΠΈΡΠΊΠΎ-Π΄Π΅Π±Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ΅Π·Π°, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΎΡ ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ΄Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π±Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅. Π£ΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΠΏΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡ 1941. Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΠΈ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ Ρ Π£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ Ρ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΠ½ΡΡ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1969. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±Π°Π²ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΈΡΠ΅Ρ. ΡΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈ ΠΌΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΊΠ°. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ Π°Π½ΡΡΠΎΠΏΠΎΠ³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ.[2] ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ° ΠΏΠ»Π°Π½ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΠ΅, 1924; Π‘ΡΠΎΡΠ½Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΠ΅, 1924; ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΡΠ°ΠΊΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1924. Π‘Π΅Π΄ΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ, Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΠ΅, 1925; ΠΠ°Π½ΠΎΠ½ΡΠΊΠ° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π Π΅ΠΊΠ°, Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΠ΅, 1925; ΠΠΈΡΠ°ΡΠΈ, ΠΠΎΡΠ½Π° Π Π΅ΠΊΠ° ΠΈ ΠΠ°Π²ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1926. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ°Π»Π±Π°ΡΠΈ. ΠΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΠ΅Ρ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΡΠΈΠ»Π΅ΠΏ, 1927); ΠΠ΅ΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°, Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΠ΅, 1929; ΠΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΈ Π·Π° ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° Π½Π° Π½Π°ΡΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1932. Π‘ΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π½Π° ΠΠΈΡΡΡΠΈ, Π‘ΡΠΎΠ³ΠΎΠ²Ρ, ΠΡΡΠΈΠ½Ρ ΠΈ ΠΠΎΠ±Π°ΡΡ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1932. ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΡΡΡΠ°ΠΊΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1932. ΠΡΠ°Ρ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Ρ β ΠΡΠ°Ρ ΠΌΠΈΡΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ, Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΠ΅, 1936; ΠΠ΄Π΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈ (ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠΈΠ½ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅), βΠΡΠΆΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄β, Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΠ΅, 1937.
ΔUDNO, ΔUDESNO, ΔUDOVIΕ NO: PriΔe iz Montevidea - Mario Benedeti Izdanje: RED BOX Beograd, 2021. F: 13x20 cm O: 223 str Mek povez, latinica Knjiga je potpuno N O V A. Antologijski izbor najlepΕ‘ih priΔa najveΔeg Urugvajskog pisca. Kad bi Anton PavloviΔ Δehov i Majk Spilejn radili kao Iljf i Petrov, izmislili bi Marija Benedetija. Mali Δinovnik koji mre od straha pred autoritetom i beskrupulozni Δvrsti momak, ciniΔni detektiv Hamer, mogli bi da jedan drugom pruΕΎe ruku u bilo kojoj Benedetijevoj priΔi, negde u egzistencijalistiΔkim Δorsokacima njegovog fikcionalizovanog Montevidea. Kao i Δehov, Benedeti ume da napiΕ‘e priΔu ni iz Δega, i obrnuto β da veliku temu predstavi kao malu buru u ΔaΕ‘i vode. S druge strane, kao Spilejn, on je pritom privlaΔan, pomalo nostalgiΔno retoriΔan, ironiΔni dendi sred dΕΎungle na asfaltu. Pripovetke odabrane za ovu knjigu nisu samo ono najbolje Ε‘to je Benedeti uspeo da napiΕ‘e u svojim pripovedaΔkim knjigama. To je istovremeno geneza njegovih pripovedaΔkih postupaka i okvir u kojem njegovo oΕ‘tro, rekli bismo detektivsko oko preruΕ‘enog Δinovnika otkriva meru ispraznog, jednoliΔnog ΕΎivota, obezvreΔenog i neoduhovljenog. Benedeti (14.09.1920. Paso de los Toros β 17.05.2009. Montevideo) se, uz Huana Karlosa Onetija, smatra najveΔim imenom urugvajske knjiΕΎevnosti.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! 1951 g. Mihailo LaliΔ (TrepΔa, 7. oktobar 1914 β Beograd, 30. decembar 1992) bio je crnogorski i srpski[1][2] knjiΕΎevnik, akademik SANU i CANU i junak socijalistiΔkog rada. RoΔen je 1914. godine u TrepΔi kod Andrijevice u seoskoj porodici od oca Todora i majke Stane roΔene BajiΔ. Rano je ostao bez roditelja. Majka je umrla tokom epidemije Ε‘panske groznice 1918. godine, a otac je oboleo u zarobljeniΔkom logoru NaΔmeΔer u Austrougarskoj (danaΕ‘njoj juΕΎnoj SlovaΔkoj) i umro od tuberkuloze 1921. godine. Brat DuΕ‘an iz oΔevog drugog braka umro je kao zarobljenik u PjaΔenci u Italiji. MaΔeha Jaglika i stric Milutin pomogli su mu da se Ε‘koluje.[3] Δetvororazrednu osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u TrepΔi (1921β1925), a zatim gimnaziju u Beranama (1925β1933). U jesen 1933. upisao je Pravni fakultet u Beogradu gde je ostao do Aprilskog rata 1941. godine. PolitiΔki se angaΕΎovao i postao Δlan SKOJ-a 1935. godine, potom Δlan KPJ 1936. U proleΔe 1938. godine kao sekretar ilegalne studentske narodne omladine uhapΕ‘en je u Beogradu i ostao u istraΕΎnom zatvoru (GlavnjaΔa) i sudskom zatvoru (Ada Ciganlija) blizu 6 meseci, a jula i avgusta 1940. bio je u zatvoru u Andrijevici. Oba puta ga je Sud za zaΕ‘titu drΕΎave pustio na slobodu zbog nedostatka dokaza.[3] Pre rata je svoje prve radove, pesme i kraΔe pripovetke, objavljivao u novinama βStudentβ, βPolitikaβ, βPravdaβ, βZetaβ, βMlada kulturaβ i βNaΕ‘a stvarnostβ.[4] Posle bombardovanja Beograda 1941. godine otiΕ‘ao je u Crnu Goru gde ga je zatekla okupacija zemlje. UΔestvovao je u pripremama ustanka, kao i u samom ustanku. Tokom leta 1942. zarobili su ga Δetnici i odveli u kolaΕ‘inski zatvor. U zatvoru je ostao od 2. septembra 1942. do 15. maja 1943. godine, kada je doΕ‘la nemaΔka vojska i odvela u zarobljeniΕ‘tvo i zatvorenike i Δetnike. Posle toga je deportovan u logor Pavlos Melas, pored vojniΔkog groblja Zejtinlik u Solunu u GrΔkoj. Avgusta 1944. godine, je pobegao iz logora i stupio u grΔke partizane na Halkidikiju, gde postaje zamenik komesara srpskog partizanskog bataljona. Tu ostaje do novembra 1944. kada je ova jedinica vraΔena brodom u Jugoslaviju.[5] PoΔetkom decembra 1944. upuΔen je na Cetinje gde je radio u listu βPobjedaβ, a potom rukovodio Tanjugom u Crnoj Gori.[4] Od 1946. je doΕ‘ao u Beograd gde je radio kao urednik u βBorbiβ, sa prekidima do 1955. godine. Tokom 1952. i 1953. boravio je u Parizu, a od 1955. preΕ‘ao je u βNolitβ gde je bio urednik do penzionisanja 1965. godine.[3] Od 1965. do smrti ΕΎiveo je kao profesionalni knjiΕΎevnik, naizmeniΔno u Beogradu i u Herceg Novom.[6] Jedan je od pokretaΔa Δasopisa Stvaranje (1946) i Savremenik (1955).[7] Za dopisnog Δlana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 5. decembra 1963, a za redovnog Δlana 7. marta 1968.[8] Bio je Δlan i potpredsednik Crnogorske akademija nauka i umjetnosti od 1973. godine. Bio je Δlan Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije od 1986. do 1990, na tu poziciju izabran je na Trinaestom kongresu SKJ. Umro je u Beogradu 30. decembra 1992. godine. KnjiΕΎevni rad poΕ‘tanska marka iz 1999. godine Mihailo LaliΔ Kao pisac Mihailo LaliΔ se na poΔetku knjiΕΎevnog rada opredelio za tematiku β Drugi svetski rat i geografsko podneblje β Crnu Goru, dok se u kasnijim delima u velikoj meri bavi i Prvim svetskim ratom. KnjiΕΎevno stvaralaΕ‘tvo poΔeo je knjigom pesama βStazama slobodeβ 1948. godine, ali se ubrzo zatim okrenuo prozi koja je postala jedina forma njegovog umetniΔkog izraΕΎavanja. VraΔao se svojim zavrΕ‘enim pripovetkama i romanima i preraΔivao ih. Tako je roman βRaskidβ posle Δetrnaest godina doΕΎiveo preradu uz znatne izmene u naraciji, izboru likova i njihovoj strukturi. Drugu verziju je doΕΎiveo i roman βLelejska goraβ, a razvijanjem pripovetke βPramen tameβ nastao je istoimeni roman. KljuΔne kategorije LaliΔevih romana su ljudi, prostor i vreme, Ε‘to se primeΔuje veΔ kroz naslove njegovih dela. MeΔu njegovim knjiΕΎevnim delima posebno se izdvaja roman βLelejska goraβ koji je bio deo ΔaΔke lektire. U dnevniΔkoj prozi βPrelazni periodβ (1988) objaΕ‘njavao je prirodu i poreklo βlelejstvaβ. PoΕ‘to je citirao Ε atobrijanovu misao da je βu svim zemljama prirodna pjesma Δovjekova tuΕΎnaβ, LaliΔ nastavlja: Ne znam je li veselije kod drugih, ali kod Crnogoraca i ostalih Dinaraca baΕ‘ je tako, zato sam ih i nazvao lelejcima, priznajuΔi da sam i ja jedan od njih. Tu vazda sretnem dinarsku tugu i pitam se: je li ona samo zla slutnja, ili je dugo iskustvo nauΔilo naΕ‘e ljude da su nam sva radovanja varke. Za roman βLelejska goraβ dobio je βNjegoΕ‘evu nagraduβ 1963. godine kao njen prvi dobitnik, kao i Nolitovu nagradu. Za roman βRatna sreΔaβ dobio je NIN-ovu nagradu 1973. godine, kao i prvu nagradu Narodne biblioteke Srbije za najΔitaniju knjigu u Srbiji. Nagradu β21. julβ, najviΕ‘e priznanje opΕ‘tine Berane, dobio je 1962. godine kada je i ustanovljena. Za roman βHajkaβ dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda. Za roman βZlo proljeΔeβ dobio je nagradu Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije, a za prvu verziju romana βLelejska goraβ dobio je nagradu UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije.[3] Nagradu AVNOJ-a dobio je 1967. godine, a Trinaestojulsku nagradu dobio je 1970. i 1974. godine. Nosilac je i nekoliko odlikovanja, meΔu kojima su Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem (1962), Orden zasluga za narod, Orden jugoslovenske zastave sa lentom (1974)[8] i Orden junaka socijalistiΔkog rada, kao i Partizanske spomenice 1941. Po istoimenoj knjizi uraΔen je scenario za film βSvadbaβ 1973. godine u reΕΎiji Radomira Ε aranoviΔa. Osim toga ekranizovani su mu romani βLelejska goraβ 1968. i βHajkaβ 1977. godine. Televizijski film Pusta zemlja snimljen je 1981. po LaliΔevoj pripoveci istog naziva. Dela su mu prevoΔena na viΕ‘e stranih jezika, ukljuΔujuΔi bugarski, ΔeΕ‘ki, slovaΔki, poljski, ruski, rumunski, litvanski, danski, nemaΔki, engleski.[6] Ovaj pisac Δija su dela dugo godina bila u udΕΎbenicima i Ε‘kolskoj lektiri poslednjih godina deli nepravednu sudbinu mnogih pisaca leviΔara Δiji se umetniΔki doprinos sada Δesto meri kroz ideoloΕ‘ku perspektivu.
Autor - osoba Bachmann, Ingeborg, 1926-1973 = Bahman, Ingeborg, 1926-1973 Naslov Odlazak vodene vile : izabrane priΔe / Ingeborg Bahman ; prevela sa nemaΔkog Marina PavloviΔ-ΔetkoviΔ Vrsta graΔe kratka proza Jezik srpski Godina 2001 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Mond, 2001 (Beograd : Grafolik) FiziΔki opis 199 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba PavloviΔ ΔetkoviΔ, Marina = PavloviΔ ΔetkoviΔ, Marina Zbirka Biblioteka Manon ISBN 86-81431-17-X Napomene Prevod dela: ErzΓ€hlungen / Ingeborg Bachmann TiraΕΎ 1.000 Str. [201-203]: Ingeborg Bahman, liriΔarka u prozi / Marina PavloviΔ ΔetkoviΔ. Ingeborg Bahman je roΔena 1926. u Klagenfurtu, u Austriji. Studirala je filozofiju na univerzitetima u Inzbruku, Gracu i BeΔu, gde je i odbranila disertaciju o filozofiji Martina Hajdegera. Godine 1953. dobija nagradu za poeziju Grupe 47. Autorka je knjiga poezije, kratkih priΔa, eseja, libreta za opere, a radila je na ciklusu romana NaΔini umiranja, od kojih je jedino prvi deo, Malina, na kraju objavljen. Umrla je od posledica poΕΎara 1973. godine u Rimu. Bahman su smatrali vrhunskom pesnikinjom njene generacije. Njeno je delo izrazito uticajno i danas, i ona se smatra pionirkom evropskog feminizma i posleratne knjiΕΎevnosti. UticavΕ‘i na mnoge pisce, od Tomasa Bernharda do Kriste Volf, Bahmanina poetska istraΕΎivanja prirode i granica jezika suoΔenog sa istorijom ostaju do danas neprevaziΔena po sposobnosti da objedine filozofske uvide i opsesivni lirizam. MG123 (N)
Veoma dobro oΔuvano. Autor - osoba Hrabal, Bohumil, 1914-1997 = Hrabal, Bohumil, 1914-1997 Naslov Svaki dan Δudo / Bohumil Hrabal ; preveo sa ΔeΕ‘kog Nikola KrΕ‘iΔ Jedinstveni naslov KaΕΎdΓ½ den zΓ‘zrak. srp Vrsta graΔe kratka proza Ciljna grupa odrasli, opΕ‘te (lepa knjiΕΎevnost) Jezik srpski, hrvatski Godina 1982 Izdavanje i proizvodnja Sarajevo : `Veselin MasleΕ‘a`, 1982 (Banja Luka : Glas) FiziΔki opis 342 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba KrΕ‘iΔ, Nikola, 1928-1985 = KrΕ‘iΔ, Nikola, 1928-1985 Zbirka Savremena strana knjiΕΎevnost ISBN (BroΕ‘.) Napomene Prevod dela: KaΕΎdΓ½ den zΓ‘zrak / Bohumil Hrabal. ΔeΕ‘ki pisac Bohumil Hrabal (1914β1997) roΔen je u Brnu. Njegov otac bio je upravnik pivare u gradu Nimburgu. Posle mature 1933. Hrabal je od 1934. do 1939. i od 1945. do 1946. izuΔavao prava na Karlovom univerzitetu u Pragu. Doktorirao je 1946. godine. Kada je nemaΔki okupator 1939. godine zatvorio visoke Ε‘kole u protektoratu ΔeΕ‘ka i Moravska, Hrabal se vratio u Nimburg, gde je radio u pivari, a zatim kao magacioner, notar i radnik na ΕΎeleznici. ZavrΕ‘io je kurs za telegrafiste i postao otpravnik vozova u Kostomlatama. Od 1946. do 1947. radi kao agent osiguranja, od 1947. do 1949. kao trgovaΔki putnik galanterijske robe i igraΔaka, od 1949. do 1954. u kladenskim ΔeliΔanama, odakle odlazi iz zdravstvenih razloga. Od 1958. zaposlen je kao skupljaΔ stare hartije u Rezervama sirovina u Pragu, a zatim u pozoriΕ‘tu S. K. Nojmana u Pragu kao radnik na kulisama i statista. Od 1963. godine poΔinje da ΕΎivi od pisanja. U tri navrata, 1963, 1965. i 1968, dobija nagradu izdavaΔke kuΔe ΔehoslovaΔki pisac, godine 1964. nagradu Mlade fronte, a 1969. DrΕΎavnu nagradu. Godine 1968. osudio je sovjetsku okupaciju ΔehoslovaΔke, Ε‘to mu je donelo zabranu objavljivanja do 1975, kada je blago podrΕΎao reΕΎim βnormalizacijeβ, tako da su njegove knjige ponovo mogle da se pojave u izlozima knjiΕΎara i u bibliotekama. Razdoblje od 1963. do 1969. bilo je najsreΔnije razdoblje Hrabalovog stvaralaΕ‘tva β proslavio se kao prozni pisac, ali i kao scenarista, jer su njegove pripovetke i novele magnetskom snagom privlaΔile najznaΔajnije ΔeΕ‘ke filmske umetnike β JirΕΎija Mencla, Jana Njemeca, Evalda Ε orma, Veru Hitilovu, Ivana Pasera i druge. Za film Strogo kontrolisani vozovi Mencl je 1967. dobio Oskara. Hrabalova knjiΕΎevna slava poΔinje zbirkom priΔa βPerlica na dnuβ (1963, drugo proΕ‘ireno izdanje 1964). Sledi zbirka pripovedaka βPriΔaliceβ (1964), zatim knjiga βΔasovi plesa za starije i naprednijeβ (1964), novela βStrogo kontrolisani vozoviβ (1965), proza βOglas za kuΔu u kojoj viΕ‘e ne ΕΎelim da ΕΎivimβ (1965) i zbirka pripovedaka βMoritati i legendeβ iz 1968. Posle prvog kruga proza okonΔanog 1969. godine slede knjige βΕ iΕ‘anjeβ (1970), βGradiΔ u kome se zaustavilo vremeβ (1973), βSluΕΎio sam engleskog kraljaβ (1975), βNeΕΎni varvarinβ (1974), βSuviΕ‘e buΔna samoΔaβ (1976), βSveΔanosti Sneguljicaβ (1978), zatim βTuΕΎna lepotaβ (1979), βSvaki dan Δudoβ (1979), βHarlekinovi milioniβ (1981), βKlubovi poezijeβ (1981). MG71 (N)
Tijana Tropin: Austrijski pisΠ°c Leo Peruc (1882-1957) roΔen je u PrΠ°gu kΠ°o i KΠ°fkΠ°, Π°li je kΠ°snije preΕ‘Π°o u BeΔ, i tΠ°j grΠ°d je presudno obeleΕΎio njegovo stvΠ°rΠ°nje; po mΠ°temΠ°tiΔΠ°rskom obrΠ°zovΠ°nju i interesovΠ°njimΠ° blizΠ°k je Robertu Muzilu i HermΠ°nu Brohu, Π°li kΠ°o pisΠ°c pre spΠ°dΠ° u istu kΠ°tegoriju sΠ° Δestertonom i Borhesom zbog nΠ°ΔinΠ° nΠ° koji u svojim delimΠ° ispituje odnos stvΠ°rnosti i prividΠ°. Poreklom iz imuΔne trgovΠ°Δke porodice, Peruc je dobΠ°r deo ΕΎivotΠ° rΠ°dio u rΠ°zliΔitim zΠ°vodimΠ° zΠ° osigurΠ°nje, dok, poΔetkom dvΠ°desetih, nije postΠ°o populΠ°rΠ°n i uvΠ°ΕΎen pisΠ°c; cenili su gΠ°, izmeΔu ostΠ°lih, VΠ°lter BenjΠ°min, Teodor V. Adorno i Horhe Luis Borhes (ovΠ°j potonji je uvrstio MΠ°jstorΠ° Sudnjeg dΠ°nΠ° u svoju ediciju nΠ°jboljih detektivskih romΠ°nΠ°). 1938. godine, posle AnΕ‘lusΠ°, Peruc je β u opΠ°snosti zbog svog jevrejskog poreklΠ° β pobegΠ°o sΠ° porodicom iz Austrije, nΠ°jpre u ItΠ°liju Π° potom u IzrΠ°el. Period od emigrΠ°cije do smrti 1957. godine protekΠ°o je u znΠ°ku tihog zΠ°borΠ°vΠ° njega kao pisca. MΠ°dΠ° je i u IzrΠ°elu ΕΎiveo u pristojnim mΠ°terijΠ°lnim uslovimΠ°, uglΠ°vnom zΠ°hvΠ°ljujuΔi potpori svoje trgovΠ°Δke porodice, nikΠ°dΠ° nije povrΠ°tio stΠ°ru slΠ°vu. Posle Drugog svetskog rΠ°tΠ° trΠ°ΕΎene su drugΠ°Δije teme, i tΠ°ko je jedno od njegovih nΠ°jboljih delΠ°, NoΔu pod kΠ°menim mostom, prilikom prvog objΠ°vljivΠ°njΠ° proΕ‘Π°o skoro nezΠ°pΠ°ΕΎeno. Tek sredinom osΠ°mdesetih godinΠ° proΕ‘log vekΠ° polΠ°ko poΔinje novo vrednovΠ°nje Perucovog opusΠ°. PojΠ°vljuju se novΠ° izdΠ°njΠ° i kritiΔke studije posveΔene njegovom delu, kΠ°o i nove ekrΠ°nizΠ°cije. NoΔu pod kΠ°menim mostom nΠ°jtΠ°Δnije bi se mogΠ°o opisΠ°ti kΠ°o romΠ°n o stΠ°rom PrΠ°gu sΠ°stΠ°vljen od ulΠ°nΔΠ°nih pripovedΠ°kΠ° koje se mogu ΔitΠ°ti zΠ°sebno, Π°li prΠ°vi smisΠ°o stiΔu tek kΠ°dΠ° se posmΠ°trΠ°ju kΠ°o celinΠ°: prvΠ° priΔΠ° postΠ°vljΠ° pred ΔitΠ°ocΠ° zΠ°gonetku kojΠ° Δe biti rΠ°zreΕ‘enΠ° tek u poslednjoj. Pritom se Π°utor oslΠ°njΠ° nΠ° klΠ°siΔnu formu novele kΠ°o jezgrovite pripovesti o jednom neobiΔnom dogΠ°ΔΠ°ju, tΠ°ko dΠ° se, pΠ°rΠ°doksΠ°lno, ovΠ°j vrlo moderni romΠ°n nΠ° prvi pogled sΠ°stoji od vrlo stΠ°romodnih pripovesti. Istorijske liΔnosti poput cΠ°rΠ° RudolfΠ° II, rΠ°bijΠ° LevΠ° ili VΠ°lenΕ‘tΠ°jnΠ° ovde su smeΕ‘tene u fΠ°ntΠ°stiΔni okvir β Peruc grΠ°Δu crpi ne sΠ°mo iz istorije, veΔ i iz predΠ°njΠ° vezΠ°nih zΠ° prΠ°Ε‘ki geto i kΠ°bΠ°listiΔke trΠ°dicije. Pojedine priΔe, poput Otetog tΠ°lirΠ° ili Kuge u jevrejskoj Δetvrti, nΠ° nov nΠ°Δin obrΠ°Δuju motive poznΠ°te iz bΠ°jki i legendi. Druge, poput CΠ°reve trpeze ili VΠ°lenΕ‘tΠ°jnove zvezde, pruΕΎΠ°ju neobiΔΠ°n i Δesto pritΠ°jeno humoristiΔΠ°n pogled nΠ° kljuΔne trenutke ΔeΕ‘ke istorije s krΠ°jΠ° Ε‘esnΠ°estog i poΔetkΠ° sedΠ°mnΠ°estog vekΠ°. TrebΠ°, meΔutim, nΠ°glΠ°siti dΠ° je NoΔu pod kΠ°menim mostom stvΠ°rΠ°n od 1924. do 1951. godine i dΠ° nΠ°d ovim delom lebdi senkΠ° HolokΠ°ustΠ°; Peruc gΠ° nigde ne pominje eksplicitno, Π°li iz ovih pripovedΠ°kΠ° β i ljupkih i jezivih, i romΠ°ntiΔnih i uzbudljivih β provejΠ°vΠ°ju gorΔinΠ° i tugΠ° zΠ° nepovrΠ°tno izgubljenim jevrej-skim PrΠ°gom. NoΔu pod kΠ°menim mostom odistΠ° predstΠ°vljΠ° literΠ°rno zΠ°veΕ‘tΠ°nje i oproΕ‘tΠ°j od svetΠ° koji viΕ‘e ne postoji.
Jako lepo oΔuvane knjige. Autor: Veljko PetroviΔ Naslov: Sabrane pripovetke 1β6 IzdavaΔ: Matica srpska, Novi Sad / Prosveta, Beograd Godina izdanja: 1964 Povez: tvrdi, platneni - Varljivo proleΔe - Izdanci iz opaljena grma I - Izdanci iz opaljena grma II - Zemlja - Razgovoru nikad kraja I - Razgovoru nikad kraja II ΕΎVeljko PetroviΔ Pesnik, knjiΕΎevnik (1884β1967) Veljko PetroviΔ bio je srpski pesnik, knjiΕΎevnik, likovni i knjiΕΎevni kritiΔar i teoretiΔar. RoΔen je u Somboru, 04. februara 1884. godine, a umro u Beogradu, 27. jula 1967. godine. LiΔni ΕΎivot Otac mu je bio somborski katiheta koji se zamonaΕ‘io i dobio monaΕ‘ko ime Gerasim PetroviΔ, nakon Ε‘to je njegova supruga umrla. Gerasim je predavao na Bogosloviji u Sremskim Karlovcima. Veljkova majka zvala se Mileva i bila je kΔer somborskog paroha Jovana MomiroviΔa. Majka mu je umrla nekoliko sedmica poslije njegovog roΔenja. Imao je i dve starije sestre Vidu i AnΔu i brata Milivoja. Kada se otac zakaluΔerio o Veljku, sestrama i bratu brinula se rodbina. Nakon Ε‘to je zavrΕ‘io srednju Ε‘kolu, gimnaziju na maΔarskom jeziku, u svom rodnom gradu, Veljko je otiΕ‘ao u BudimpeΕ‘tu na studije prava. Bio je pitomac prvog srpskog koledΕΎa, zavoda Save Tekelije, Δuvenog peΕ‘tanskog Tekelijanuma. Sprijateljio se sa Vasom StajiΔem i Petrom KonjoviΔem. Od 1906. do 1907. godine bio je urednik βKroacijeβ, hrvatsko-srpskog Δasopisa za druΕ‘tvene, politiΔke i ekonomske studije, osnovan u BudimpeΕ‘ti. Radio je i na raznim Δasopisima u Zagrebu i Sarajevu. Bio je glavni urednik zagrebaΔkog βSrbobranaβ. Godine 1908. Veljko PetroviΔ prelazi u Sremsku Mitrovicu za urednika βSlobodeβ, a 1909. godine postaje urednik sarajevske βSrpske rijeΔiβ. Onda 1911. godine, austrijske vlasti, zbog nacionalnog stava, ga prisiljavaju da se preseli u Beograd, gde je radio kao ratni dopisnik za novosadski βBranikβ i za sarajevski βNarodβ. U Beogradu je sudelovao kao ratni dopisnik u balkanskim ratovima i Prvome svetskom ratu, a tada je pisao i poeziju. IzmeΔu ratova bio je aktivan u kulturnim i obrazovnim poslovima i nastavio je biti sve do svoje smrti u Beogradu 1967. godine. IzmeΔu 1914. i 1915. godine bio je u Ε‘tabu Moravske divizije II poziva, dok nije pozvan u niΕ‘ki Jugoslovenski odbor za jednog od urednika βSavremenih pitanjaβ. Godine 1919. je imenovan za referenta u odseku Ministarstva prosvete za BaΔku, Banat i Baranju u Novom Sadu. SljedeΔe 1920. godine premeΕ‘ten je u Ministarstvo prosvete u Beograd. Mara PetroviΔ bila je njegova supruga. Upoznao je sedamnaestogodiΕ‘nju Maru MandraΕ‘eviΔ u beogradskom Narodnom pozoriΕ‘tu. Bila je kΔer panΔevaΔkog trgovca sa kojom se venΔao u njenom rodnom mestu, Kuli, 20. novembra 1919. godine. DruΕΎio se sa mnogim srpskim knjiΕΎevnicima i likovnim umetnicima toga doba. TakoΔe se 1920. godine, kada je boravio u njemaΔkom glavnom gradu, upoznao sa mnogim istaknutim liΔnostima kulturnog ΕΎivota NjemaΔke, a sve zahvaljujuΔi poznanstvu sa MiloΕ‘em Crnjanskim, koji je bio Δlan presbiroa pri Ambasadi Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. IzmeΔu 1921. i 1923. godine bio je Ε‘ef Kabineta ministra, a onda je imenovan za referenta u UmetniΔkom odeljenju, a od 1925. godine postaje inspektor u istom Ministarstvu. Godine 1930. radio je za list βPolitikaβ. Pisao je o Srbima u MaΔarskoj. Iste godine, u sveΔanoj dvorani beogradskog Univerziteta, kralju Aleksandru proΔitao je svoju raspravu ,,Ε umadija i vojvodinaβ. Veljko PetroviΔ je 1933. godine na glavnoj skupΕ‘tini ,,Δitaoniceβ izabran radi zasluga u nacionalnom i kulturnom pogledu za njenog poΔasnog Δlana. U Drugom svetskom ratu uhapΕ‘en je od strane njemaΔkih okupatora i bio neko vreme u logoru na Banjici. Po zavrΕ‘etku rata bio je upravnik Narodnog muzeja u Beogradu do 1962. godine. Njegove mnogobrojne funkcije i Δlanstva u raznim odborima ukljuΔivali su predsedavanje u Matici Srpskoj novosadske vlade, od 1953. do 1956. godine, te je usledio njegov izbor kao predsednika institucije. Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti i predsednik Srpske knjiΕΎevne zadruge u Beogradu. Dobio je nagradu Saveza knjiΕΎevnika Jugoslavije. Od 1944. do penzionisanja 1962. bio je upravnik Narodnog muzeja u Beogradu. Umro je u Beogradu 1967. godine kada je sahranjen u Aleji velikana. PoΕ‘tujuΔi ΕΎelju Veljka PetroviΔa, supruga Mara zavjeΕ‘tala je gradu Beogradu sve kulturno istorijske vrednosti iz njihove kuΔe. Rukopise, prepiske sa raznim osobama, kao i njegovu liΔnu biblioteku, te razne umetniΔke slike i predmete, kao i stilski nameΕ‘taj. PorodiΔna kuΔa je poklonjena gradu za muzejsku namenu. Od 2007. godine Veljku PetroviΔu u Δast, dodeljuje se nagrada za pripovedaΔko delo pisaca na srpskom jeziku. Svake godine se sredinom oktobra dodeljuje ova nagrada u Somboru na manifestaciji ,,Veljkovi daniβ. Karijera pisca Svoju karijeru pisca poΔeo je 1903. godine piΕ‘uΔi politiΔke Δlanke, dopise, kozerije i prevodeΔi priΔe stranih autora. Objavljivanje stihova, beleΕ‘ki i knjiΕΎevnih Δlanaka poΔeo je 1905. godine u βSrpskom knjiΕΎevnom glasnikuβ i βBrankovom koluβ, a potom i u βDeluβ, βSavremenikuβ, βNovoj iskriβ, βBosanskoj viliβ i βSlovenskom juguβ. Prvo je skrenuo paΕΎnju knjiΕΎevnih kritiΔara na svoju rodoljubnu poeziju. ,,Rodoljubive pesmeβ (1912. godine) i ,,Na praguβ (1914.godine). Nakon toga, okrenuo se pripoveci i ostao u tom ΕΎanru. Spremio je dve knjige pripovedaka za izdanja ,,Matice srpskeβ i βNapretkaβ, ali je u toku ratu rukopis izgubljen. Za stogodiΕ‘njicu Matice srpske PetroviΔ je uredio ,,Album vojvoΔanske umetnostiβ. U njemu je napisao pregled srpske umetnosti od kraja 17. do 20. vjeka. Njegova poezija imala je Ε‘iroku tematiku: ljubavna, rodoljubiva, didaktiΔka, socijalna i refleksivna poezija. Ljubavna poezija mu je preplavljena nemirima, ΔeΕΎnjom i boli zbog neuzvraΔene ljubavi. Ljudi, grad i djeΔiji svet suoΔen sa tajnama prirode i svakodnevicom u druΕ‘tvu tematike su pripovedaΔkog dela Veljka PetroviΔa Veljko PetroviΔ odrastao je u graΔanskoj porodici, ali je u njemu stalno prisutna velika privrΕΎenost selu i ljubav prema seljacima kao najzdravijem delu vojvoΔanskog druΕ‘tva. On je dobro poznavao duΕ‘u seljaka; godila mu je ljubav prema rodnom tlu koja daje snagu i sigurnost. Dobro je poznavao njihov jezik, mentalitet i obiΔaje. PetroviΔa kao pisca vreΔao je malograΔanski staleΕΎ, koji je sa prezirom gledao na seljake i izvrgavao ih poruzi. Zato je njegov seljak duhovno zdrav, moralno Δist i materijalno siguran. Jedna od pripovedaka u kojima Veljko PetroviΔ opisuje selo i seljake jeste βSalaΕ‘arβ, koja svojim umetniΔkim kvalitetom ide u sam vrh srpske pripovetke. Godine 1920. poΔinje da Ε‘tampa izbor svojih novela u knjigama; βBunja i drugi iz Ravangradaβ, predratna priΔanja, dvanaest pripovedaka; βPomerena savestβ, deset pripovedaka; βTri pripovetkeβ; βIskuΕ‘enjeβ, petnaest pripovedaka. Godine 1925. Srpska knjiΕΎevna zadruga izdaje izbor iz PetroviΔevih novela βPripovetkeβ. Njegova rodoljubna poezija liΕ‘ena je bombastiΔnih fraza; to je priliΔno sumorna, realistiΔna procena svoje zemlje i njene proΕ‘losti i izjava iskrene, neupadljive ljubavi prema njoj. ,,PoΔeo je onako kako, manje-viΕ‘e, svi poΔinju, to jest pesmama. Njegovi rodoljubivi stihovi, objavljeni joΕ‘ prije prvog svetskog rata, bili su bojni pokliΔ Δitave jedne generacije, a i danas zvuΔe sveΕΎe i moΔno. U njima ima mladalaΔke nezadrΕΎivosti, ima snage koja klade valja, ali i carske pameti, ukusa. On je jedan od onih pesnika koji na samom poΔetku knjiΕΎevnog rada pokaΕΎu nedvosmislenu legitimaciju iz koje se vidi da to jesu, da su zbilja pesnici, a onda se okanu stihova, prihvate se neΔeg drugog, a zauvek, i svuda, ostanu poeteβ, napisao je Milovan DanojliΔ o knjiΕΎevnom radu Veljka PetroviΔa. U rodoljubivoj poeziji se izraΕΎava ljutnja Ε‘to je kod ljudi oslabilo realno interesovanje za sudbinu neosloboΔenih krajeva, sto su u savremenom ΕΎivotu pojedinci bili podredili opΕ‘te interese svome liΔnom zadovoljstvu. U svojim brojnim priΔama opisuje uglavnom ΕΎivot Srba u Vojvodini, najpre pod Austrougarskom vlaΕ‘Δu, a kasnije, deo Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je promenila naziv u Kraljevinu Jugoslaviju, a nakon Drugog svetskog rata postala komunistiΔka zemlja. PetroviΔev Ε‘arolik opis seljaka iz Vojvodine i obiΔnih gradskih ljudi nudi bogatu tematsku sintezu ΕΎivopisnog ΕΎivota, prepuna nacionalnih, druΕ‘tvenih i moralnih problema. TakoΔer je napisao ljubavne priΔe i mnoge priΔe za decu. Bio je autor mnogih Δlanaka i studija iz oblasti knjiΕΎevnosti i likovne umetnosti, naroΔito vojvoΔanskog slikarstva 18. i 19. veka. Prema kritiΔaru Jovanu SkerliΔu, smatra se jednim od vodeΔih pesnika postmodernizma u srpskoj knjiΕΎevnosti ( nakon Ε‘to je bio pod uticajem modernizma u mladosti). Veljko je uglavnom pisao o Vojvodini, ambijentu i ljudima. RoΔen u Vojvodini, Ε‘kolovan u PeΕ‘ti, ΕΎivio je i kao novinar nekoliko godina u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu, pa stoga je on imao Ε‘iri vidik nego ostali pesnici. U jednom pogledu on je reprezentativna liΔnost dela tadaΕ‘njeg naraΕ‘taja koji je imao zapadnjaΔki duh i nacionalnu duΕ‘u. U celoj poeziji Veljka PetroviΔa ogleda se dualizam izmeΔu moderne jedinke i vernog Δlana nacionalne zajednice. Njegova poezija je poezija nervoze modernog Δoveka i nacionalne energije tradicionalnoga Srbina. Njegove zbirke pripovedaka su : ,,Varljivo proleΔeβ (1921. godine); ,,Bunja i drugi u Ravangraduβ (1921 godine); ,,Pomerena savestβ (1922. godine); ,,IskuΕ‘enjaβ (1924. godine); ,,Izdanci iz opojnog grmaβ ( 1932. godine); i Prepelica u ruci (1950. godine) Sve zbirke pripovedaka mogu se grupisati u nekoliko tematskih ciklusa i to: pripovetke o Vojvodini, pripovetke o drugim sredinama, ratne pripovetke i pripovetke o deci i ΕΎivotinjama. NajznaΔajnije pesniΔke zbirke su: βRodoljubive pesmeβ (1912. godine), βNa Praguβ (1913. godine), βStihoviβ (1951. godine), βNevidljivi izvorβ (1956. godine), βKrilata grudva zemljeβ (1956. godine), βDah ΕΎivotaβ (1964. godine). Bibliografija βRodoljubive pesmeβ (1902. godine) βBunjaβ (1909. godine) βNa praguβ (1912. godine) βBunja i drugi iz Ravangradaβ (1921. godine) βVarljivo proljeΔeβ (1921. godine) βPomerena savjestβ (1922. godine) βTri pripovetkeβ (1922. godine) βIskuΕ‘enjaβ (1924. godine) βPripovetkeβ (1925. godine) βIzdanci iz opaljena grmaβ (1932. godine) βPrepelica u ruci i druge sliΔne priΔeβ (1948. godine) βStihoviβ (1951. godine) βNevidljivi izvorβ (1956. godine) βKrilata grudva zemljeβ (1956. godine) βDah ΕΎivotaβ (1964. godine). MG122
Autor - osoba Ε nabl, Ana, 1985- = Ε nabl, Ana, 1985- Naslov Odvezani / Ana Ε nabl ; sa slovenaΔkog prevela Jelena DedeiΔ Jedinstveni naslov Razvezani. srpski jezik Vrsta graΔe kratka proza Ciljna grupa odrasli, opΕ‘te (lepa knjiΕΎevnost) Jezik srpski Godina 2018 Izdavanje i proizvodnja Kikinda : Partizanska knjiga, 2018 (Kikinda : Mira-graf) FiziΔki opis 166 str. : autorkina slika ; 18 cm Drugi autori - osoba DedeiΔ, Jelena SrdiΔ, SrΔan, 1977- = SrdiΔ, SrΔan, 1977- Zbirka ΗEdicija ΗSaveznici ; Ηknj. Η4 (broΕ‘.) Napomene Prevod dela: Razvezani / Ana Schnabl Na koricama beleΕ‘ka o autorki s njenom slikom Str. 163-166: Odvezani, ili O ΕΎenskom pismu, ovde, danas / SrΔan SrdiΔ. U svojoj debitantskoj knjizi priΔa, knjizi debitantskoj uopΕ‘te, Ana Ε nabl se ne bavi ratovima, Jugoslavijom, ne tematizuje tranziciju i posttranziciju, veΔ se bavi posledicama, I ΕΎenama. Ona piΕ‘e novim ΕΎenskim pismom. Ana Ε nabl (1985, Slovenija) na poΔetku je knjiΕΎevne karijere. U novembru 2017. godine njena prva knjiga je dobila nagradu za najbolju debitanstsku knjigu. Trenutno radi na romanu koji se deΕ‘ava kasnih 80-ih u Sloveniji. Na doktorskim je studijama filozofije, njena Δe se teza baviti mogucΜnostima feministiΔke autobiografije β kako se nada. Radila je kao novinar, u Δemu nikad nije bila dobra, ali je mnogo nauΔila i sada radi kao urednik Evropskog pregleda poezije, knjiga i kulture. Ponekad vodi knjiΕΎevne dogaΔaje i piΕ‘e kritike i kolumne za slovenaΔke medije. Ε½ivi u malom gradu na severu Slovenije. U izdanju Partizanske knjige: Odvezani, Majstorija. MG52
Historijska Δitanka 1 - Miljenko JergoviΔ VBZ, Zagreb, 2006 meke korice, 220 str. Kultna knjiga Miljenka JergoviΔa β subjektivna povijest jednog vremena, zemlje i grada... Ova knjiga ne govori o stvarnim dogaΔajima, nego o sjeΔanju na stvarne dogaΔaje i o strategiji zaboravljanja. U njoj postoje krivo zapamΔena imena i godine, neki su gradovi postali drugim gradovima, a s novΔanica su nestala lica zeniΔkih topioniΔara i pojavila se lica husinskih rudara. Vjerojatno postoji neko pravilo prema kojem Δovjek pamti i zaboravlja, ali buduΔi da su priΔe o sjeΔanju obiΔno historija ili fikcija, izbjegavamo misliti o takvim pravilima. `Historijska Δitanka` nije ni historija, ni fikcija, nego je popis onoga Ε‘to joΕ‘ uvijek postoji kao inventar jedne posve subjektivne povijesti grada, zemlje i vremena. Kao i svaki popis, tako bi i ovaj trebao teΕΎiti preciznosti. On niΕ‘ta ne uljepΕ‘ava, ne obraΔuje i ne osmiΕ‘ljava, nego nabraja, sve dok ima Ε‘to nabrajati. U njemu ima ponavljanja, i onih emocija kojih bi se sramila svaka ozbiljna priΔa o vremenu, ali ih se ne srame porodiΔni albumi s fotografijama. `Historijska Δitanka` zapravo je porodiΔni album jer se Δovjek uvijek familijarizira s ljudima u vremenu koje je proΕ‘lo i koje si ΕΎeli objasniti. Miljenko JergoviΔ (1966, Sarajevo), ΕΎivi na selu pokraj Zagreba, piΕ‘e i objavljuje na svom jeziku. U Srbiji je od 2001. objavio osam proznih knjiga, romana i zbirki kratkih priΔa. PesniΔke knjige: Opservatorija VarΕ‘ava, Zagreb, 1988; UΔi li noΔas neko u ovom gradu japanski, Sarajevo, 1990; Himmel Comando, Sarajevo, 1992; Preko zaleΔenog mosta, Zagreb, 1996; Hauzmajstor Ε ulc, Zagreb, 2001; Dunje 1983 (izabrane i nove pjesme), Zagreb, 2005; Izabrane pjesme Nane Mazutha, Cetinje 2011; Zbirke priΔa: Sarajevski Marlboro, Zagreb, 1994; Karivani, Zagreb, 1995; Mama Leone, Zagreb, 1999; InΕ‘allah, Madona, InΕ‘allah, Zagreb, 2004; MaΔka Δovjek pas, Beograd, 2012. Izabrane priΔe: Sarajevski Marlboro, Karivani i druge priΔe, Zagreb 1999; Rabija i sedam meleka, Sarajevo, 2004; Drugi poljubac Gite Danon, Zagreb, 2007; Tango bal i druge priΔe, Cetinje, 2010. Romani i novele: Buick Rivera (novela), Zagreb, 2002; Dvori od oraha, Zagreb, 2003; Gloria in excelsis, Zagreb, 2005; Ruta Tannenbaum, Zagreb 2006; Srda pjeva, u sumrak, na Duhove, Zagreb 2007; Freelander (novela), Sarajevo 2007; Volga, Volga (novela), Zagreb 2009; Roman o Korini (pripovest), Beograd, 2010; Otac, Beograd, 2010; Psi na jezeru, Zagreb, 2010; Rod, Zagreb, 2013. Ogledi, eseji, Δlanci i dr. knjiΕΎevne forme: Naci bonton, Zagreb, 1998; Historijska Δitanka, Zagreb-Sarajevo, 2001; Historijska Δitanka 2, Zagreb-Sarajevo, 2004; Ε½rtve sanjaju veliku ratnu pobjedu, Zagreb, 2006; Transatlantic Mail (koautor s Semezdinom MehmedinoviΔem, fotografije Milomira KovaΔeviΔa StraΕ‘nog), Zagreb, 2009; ZagrebaΔke kronike (novinske kronike, kolumne, feljtoni), Beograd, 2010; Bosna i Hercegovina, buduΔnost nezavrΕ‘enog rata (esej, intervju; koautor s Ivanom LovrenoviΔem), Zagreb, 2010; Pamti li svijet Oscara Schmidta (projekti, skice, nacrti), Zagreb, 2010; MuΕ‘kat, limun i kurkuma, Zagreb, 2011; Drame: KaΕΎeΕ‘ anΔeo, Zagreb, 2000. Njegov neobjavljeni roman Wilimowski proΔitan je i emitovan na TreΔem programu Radio Beograda od 4. do 21. maja 2012 (Δitala Koviljka PaniΔ).
Autor - osoba ZoΕ‘Δenko, Mihail MihaijloviΔ, 1894-1958 = ZoΡenko, Mihail MihaΠΉloviΔ, 1894-1958 Naslov Aristokratkinja i druge priΔe / Mihail ZoΕ‘Δenko ; izbor i prevod MiloΕ‘ DobriΔ ; pogovor Brana CrnΔeviΔ] Vrsta graΔe kratka proza ; odrasli, opΕ‘te (lepa knjiΕΎevnost) Jezik srpski Godina 1986 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Rad, 1986 (Beograd : `Slobodan JoviΔ`) FiziΔki opis 210 str. ; 18 cm Drugi autori - osoba DobriΔ, MiloΕ‘, prevodilac = DobriΔ, MiloΕ‘, prevodilac CrnΔeviΔ, Branislav, 1933-2011 = CrnΔeviΔ, Branislav, 1933-2011 Zbirka ReΔ i misao / [Rad, Beograd]. Nova serija ; 391 (Karton) Napomene TiraΕΎ 10.000 Serapianov brat Mihail ZoΕ‘Δenko: str. 205-208. MIHAIL ZOΕ ΔENKO (1895-1958) O SEBI Rodio sam se u Lenjingradu (Peterburgu) 1895. godine. Sad mi je 37 godina. Otac mi je Ukrajinac (poltavska gubernija), slikar. PlemiΔ. Umro je rano β sa Δetrdeset i neΕ‘to godina. Bio je talentovan slikar β peredviΕΎnik. Njegove slike se i sada nalaze u Tretjakovskoj galeriji, u Akademiji lepih umetnosti i u Muzeju revolucije. (Otac je bio u socijaldemokratskoj partiji.) Majka mi je Ruskinja. U mladosti je bila glumica. ZavrΕ‘io sam gimnaziju u Lenjingradu. Vrlo slabo sam uΔio. NaroΔito ruski jezik β na maturskom ispitu dobio sam jedinicu iz pismenog sastava (tema sastava je bila o Turgenjevljevim junakinjama). Taj neuspeh iz ruskog jezika sada mi je time Δudniji jer sam ja veΔ tada ΕΎeleo da budem pisac i pisao za sebe priΔe i stihove. Pre iz besa nego iz oΔajanja, pokuΕ‘ao sam da okonΔam sebi ΕΎivot. U jesen 1913. godine upisao sam se na univerzitet β na pravni fakultet. Imao sam tada osamnaest godina. Godinu dana sam proveo na univerzitetu, ali me studije gotovo nisu interesovale. PoloΕΎio sam minimum β jedan ispit iz rimskog prava. I skoro sve dane provodio u kabinetu fizike, sluΕ‘ajuΔi predavanja profesora Hvolsona. U proleΔe 1914. godine bez novca sam otputovao na Kavkaz i tamo se zaposlio na ΕΎeleznici kao kontrolor vozova (na liniji Kislovodsk β Mineralne vode). Tamo sam davao i Δasove. U jesen, poΔetkom rata, vratio sam se u Lenjingrad i umesto na univerzitet, odsluΕ‘avΕ‘i ubrzane vojne kurseve, otiΕ‘ao kao zastavnik na front. Koliko se seΔam, nisam bio patriotski nastrojen β nego prosto nisam mogao da sedim na jednom mestu zbog sklonosti ka hipohondriji i melanholiji. Osim toga, bio sam udaljen s univerziteta zbog neplaΔanja Ε‘kolarine. Do pred samu revoluciju, bio sam na frontu u Kavkaskoj grenadinskoj diviziji. Na nemaΔkom frontu, komandujuΔi bataljonom, bio sam ranjen i otrovan gasovima. U vreme februarske revolucije vratio sam se u Lenjingrad. Pod Privremenom vladom bio sam odreΔen za naΔelnika poΕ‘ta i telegrafa i za upravitelja Glavne poΕ‘te. U septembru 1917. godine otputovao sam na sluΕΎbeni put u Arhangelsk. Tamo sam bio aΔutant arhangelskog odreda i sekretar pukovskog suda. Nekoliko nedelja pre dolaska Engleza ponovo sam otiΕ‘ao u Lenjingrad. U jednom trenutku sam hteo da iz Arhangelska otputujem u inostranstvo. PonuΔeno mi je mesto na ledolomcu. Jedna Francuskinja koja je u mene bila zaljubljena nabavila mi je u francuskoj ambasadi pasoΕ‘ stranog drΕΎavljanina. MeΔutim, u poslednjem trenutku sam se predomislio. Malo pre zauzimanja Arhangelska uspeo sam da odem za Lenjingrad. U julu 1918. godine stupio sam u pograniΔnu straΕΎu. Najpre sam sluΕΎio u Streljni a zatim u KronΕ‘tatu. Iz pograniΔne straΕΎe premeΕ‘ten sam kao dobrovoljac u Crvenu armiju i u novembru 1918. godine upuΔen na Narvski front. U Crvenoj armiji sam bio komandir mitraljeske Δete a zatim pukovski aΔutant. Ja nisam komunista. I u Crvenu armiju sam otiΕ‘ao da se borim protiv plemstva i spahija β protiv sredine koju sam priliΔno dobro poznavao. Proveo sam na frontu pola godine i zbog bolesti srca (mana koju sam zaradio posle trovanja gasovima u nemaΔkom ratu) demobilisan. Posle toga promenio sam deset ili dvanaest profesija pre nego Ε‘to sam se doΔepao svoje sadaΕ‘nje profesije. Bio sam policajac u Lenjingradu. Bio sam instruktor za gajenje kuniΔa i ΕΎivine (u smolenskoj guberniji, grad Krasni, sovhoz Manjkovo). Bio sam stariji milicioner u Ligovu. IzuΔavao sam dva zanata β obuΔarski i stolarski. I Δak sam radio u obuΔarskoj radionici na Vasiljevskom ostrvu (u 2. ulici preko puta Akademije lepih umetnosti). Tamo sam se, radeΔi u radionici, prvi put sreo sa piscem. To je bio N. Ε ebujev β u svoje vreme redaktor βBiΔaβ. On je doneo Δizme na popravku i seΔam se, s radoznaloΕ‘Δu razgovarao sa mnom, ΔudeΔi se znanju obuΔara. Poslednja moja profesija pre spisateljske bio je kancelarijski posao. Bio sam pisar a zatim pomoΔnik knjigovoΔe u Lenjingradskoj vojnoj luci. Kasnije na poslu, napisao sam svoje prve priΔe i izdao prvu knjigu bez prezimena na koricama β βPriΔe Nazara Sinebrjuhovaβ. BaΕ‘ tada sam postao Δlan grupacije pisaca βSerapionova braΔaβ. Prve moje priΔe doΕ‘le su do Gorkog. Gorki me pozvao kod sebe, opravdano iskritikovao i pomogao mi materijalno, a takoΔe mi izdejstvovao akademsko sledovanje. Otada je poΔela moja literarna sudbina. I otada se gasi raznolikost mog ΕΎivota. Skoro petnaest godina se bavim knjiΕΎevnoΕ‘Δu. O Δemu i za koga sam pisao? To su pitanja koja interesuju kritiku. Postoji miΕ‘ljenje da piΕ‘em o malograΔanima. MeΔutim, veoma Δesto mi kaΕΎu: βZar vi ne greΕ‘ite u svom radu? Pa kod nas nema malograΔanΕ‘tine kao posebne klase, kao posebnog sloja. Za nas nije karakteristiΔna ta Δemerna kategorija ljudi. Zbog tega vi opisujete malograΔanΕ‘tinu i zaostajete za svremenim tipom i tempom ΕΎivota?β GreΕ‘ke nema. Ja piΕ‘em o malograΔanΕ‘tini. Da, kod nas nema malograΔanstva kao klase, ali ja ponajΔeΕ‘Δe pravim zbirni tip. U svakom od nas postoje ove ili one crte i malograΔanina i posednika i gramzivca. Ja objedinjujem te karakteristiΔne, Δesto prikrivene crte u jednom junaku i tada nam taj junak postaje poznat i negde viΔen. Ja piΕ‘em o malograΔanΕ‘tini i smatram da Δe tog materijala biti dovoljno sve dok ΕΎivim. Za koga ja piΕ‘em? Ja piΕ‘em, ja, u svakom sluΔaju, teΕΎim da piΕ‘em za masovnog sovjetskog Δitaoca. Sva teΕ‘koΔa mog rada svela se uglavnom na to da se nauΔim da piΕ‘em tako da sva moja dela budu svima razumljiva. Radi toga sam morao mnogo da radim na jeziku. Moj jezik, zbog kojeg su me mnogo (zaludu) kritikovali, bio je uslovan, taΔnije zbiran (isto tako kao i tip). Malo sam izmenio i pojednostavio sintaksu i uprostio kompoziciju priΔe. To mi je omoguΔilo da budem razumljiv onim Δitaocima koje nije zanimala knjiΕΎevnost. Malo sam pojednostavio formu priΔe (infantilizam), koristeΔi se potcenjenom formom i tradicijama knjiΕΎevnosti za decu. Usled toga, moj rad se malo cenio tokom mnogih godina. I tokom mnogih godina, ja nisam dospevao Δak ni u spiskova osrednjih pisaca, ali me to nikad nije ΕΎalostilo i nikada nisam radio da bih udovoljio svom ponosu i taΕ‘tini. (iz knjige VraΔanje mladosti, 1933) preveo s ruskog MiloΕ‘ DobriΔ izvornik Aristokratkinja, izabrane priΔe, Rad, 1986. MG97
MAKSIM GORKI DELA Knjiga XIII Tvrdi povez OΕ‘teΔenje na gornjem delu prednje korice ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ΅Ρ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² (ΡΡΡ. ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ΅ΠΉ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²; ΠΠΈΠΆΡΠΈ ΠΠΎΠ²Π³ΠΎΡΠΎΠ΄, 28. ΠΌΠ°ΡΡ 1868 β ΠΠΎΡΠΊΠ²Π°, 18. ΡΡΠ½ 1936), ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ (ΡΡΡ. ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌ ΠΠΎΡΡΠΊΠΈΠΉ), Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΠΎΠ΄Π° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΡΡΠ°.[1] Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΈΠΆΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ²Π³ΠΎΡΠΎΠ΄Ρ Π° ΡΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΎΡΠΊΠ²ΠΈ. ΠΠ΄ 1906. Π΄ΠΎ 1913. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1921. Π΄ΠΎ 1929. ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ Ρ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ; Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ Π‘Π°Π²Π΅Π·, ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Ρ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΡ ΡΠΎΠ³Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΌΠ°Π΄Π° ΠΌΡ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΏΠ΅Ρ ΠΏΡΡΠ° Π·Π° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ.[2] ΠΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ, ΡΡΠΈΡΡΡΠΈ ΡΠ°Π·Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ Maxim Gorky LOC Restored edit1.jpg Π‘Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ 1906. ΠΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ΅Ρ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° 28. ΠΌΠ°ΡΡ 1868. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠΆΡΠΈ ΠΠΎΠ²Π³ΠΎΡΠΎΠ΄, Π ΡΡΠΊΠ° ΠΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΌΡΡΠΈ 18. ΡΡΠ½ 1936.β(68 Π³ΠΎΠ΄.) ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΠΎΡΠΊΠ²Π°, Π ΡΡΠΊΠ° Π‘Π€Π‘Π , Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ Π‘Π°Π²Π΅Π· ΠΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ 1892β1936 ΠΠΎΡΠΏΠΈΡ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ, 1905. ΠΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³, Π³ΡΠ°ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π°Π·Π²Π°Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π£ 19. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ±ΠΈΡΡΠ²ΠΎ. ΠΠ³ΠΈΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ°ΡΠΈΠ·ΠΌΠ°, ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠΎ Π΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½ΠΈΡ . ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1905. ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π±ΠΈΠ²Π° Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½, Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΠ½ΡΠ»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΠ°, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ° ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°[3]. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1906. ΠΈΠ»Π΅Π³Π°Π»Π½ΠΎ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΡ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Ρ Π΅ΠΌΠΈΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎ 1913, Π³Π΄ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠΈ Π·Π° ΠΎΠ±ΡΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΡ Π ΡΡΠΈΡΠΈ. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠ° Π΄Π½Π° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π»Π΅ΡΡΠ²ΠΈΡΠ΅. Π£ Π½ΠΈΠ·Ρ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ°ΡΠΈΠ·ΠΌΡ ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅Π±ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ Π°ΡΠΈΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Π΅ 1890-ΠΈΡ (βΠ§Π΅Π»ΠΊΠ°Ρβ, βΠ‘ΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ·Π΅ΡΠ³ΠΈΠ»β, βΠΠ²Π°Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ΡΡ ΠΌΡΡΠΊΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π΄Π΅Π²ΠΎΡΠΊΠ°β); Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅ Π€ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ΅ΡΡΠΈ (1901), ΠΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΠ±ΠΈΠ½Π΅ (1902) ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ° ΡΡΠ½ΡΠ° (1905); ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° βΠΠ΅ΡΠΌΠ° Π±ΡΡΠ½ΠΎΠ³ Π±ΡΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°β (1901); ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π°ΡΡΠΎΠ±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠ° ΡΡΠΈΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ, Π£ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΌΠΎΡΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ (1913β1923); ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ°ΡΠΊΠ° (1906). Π‘Π°ΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π΅, Π° ΠΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π° (ΡΠ°ΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΠ°ΡΠΊΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°).[4] ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ°Π²ΠΎΠ²Π° ΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΡΡΠ°ΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ²Π° (1925) ΠΈ ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΠ»ΠΈΠΌΠ° Π‘Π°ΠΌΠ³ΠΈΠ½Π° (1925β1936); ΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΠΊ-Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ°Π΄ Π³Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ. ΠΠ° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΠΏΠΈΡΠ° (ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ βΠ°Π½ΡΠΈΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΠ·ΠΌΡβ), ΠΊΠ°ΡΠ½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΡ ΡΠ΅ Π°ΠΌΠ±ΠΈΠ²Π°Π»Π΅Π½ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΠΎΠΌ Π ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ βΠ½Π΅ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ Π·Π° ΡΡΠ΄ΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡβ (ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΈΠΎ Π. Π‘. ΠΠΈΡΡΠΊΠΈ).[5] ΠΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΎ Π²Π΅Π·Π΅ ΡΠ° ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³Π°ΠΌΠ° ΡΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΠ°Π²ΠΎΠΌ Π’ΠΎΠ»ΡΡΠΎΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΠ½ΡΠΎΠ½ΠΎΠΌ Π§Π΅Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΠΌΠΎΠ°ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ Ρ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΌΠ°ΡΠΊΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ°Π²Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΡ, ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ Π±ΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠ»ΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ°Π½ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π½Π°Π½ ΠΈΠ· Π ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1932. Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π‘Π‘Π‘Π Π½Π° Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΠΎΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ Π΄ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠΌΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ½Ρ 1936. ΠΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ ΡΠ΅ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ Π·Π° βΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌβ. Π£ΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ° ΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΠΎΠΌ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ. Π‘Π°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΈΠ΄Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° Π±ΠΎΠ³ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠ°ΡΠΊΡΠΈΠ·ΠΌΠ°-Π»Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Ρ Π½Π΅Π»Π°Π³ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΡΠΊΠ»Π°ΠΏΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΡ βΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠ°β. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ°Π΄ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π½. Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ ΠΠΈΠ²ΠΎΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π Π°Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΠΈΠ³Π° ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π»ΠΈΡΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΎΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ³ ΠΡΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΆΠ΅ ΡΠ° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π΅, Π³ΡΠ΅ΡΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΠΏΠΈ Π±ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠ½Π΅ Π²ΡΠ°Π½Π΅. Π£ ΠΏΠΎΠ·Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°Π½Π° ΠΠ°ΡΠ΅Π΄ΡΠ°Π»Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ΅Ρ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² 28 March [ΠΏΠΎ ΡΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ 16 March] 1868. Ρ ΠΠΈΠΆΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ²Π³ΠΎΡΠΎΠ΄Ρ, ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π°Π½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠΈΡΠΎΡΠ΅. ΠΠ΄Π³Π°ΡΠ°Π»Π° Π³Π° ΡΠ΅ Π±Π°ΠΊΠ°[1] ΠΈ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π³Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ° Π΄Π²Π°Π½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° 1880. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ±ΠΈΡΡΠ²Π° Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 1887, ΠΏΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎ Π ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ, ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°ΡΡΡΠΈ ΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ.[1] ΠΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π·Π° ΠΏΠΎΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ΅Π³ΡΠ΄ΠΈΠΈΠ» Π₯Π»Π°ΠΌΠΈΠ΄Π° (ΠΠ΅Ρ ΡΠ΄ΠΈΠ΅Π» Π₯Π»Π°ΠΌΠΈΠ΄Π°).[6] ΠΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄ΠΎΠ½ΠΈΠΌ βΠΠΎΡΠΊΠΈβ (ΠΎΠ΄ Π³ΠΎΡΡΠΊΠΈΠΉ; Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎ βΠ³ΠΎΡΠ°ΠΊβ) 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΠΊΠ°Ρ Π§ΡΠ΄ΡΠ°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π»ΠΈΡΡ ΠΠ°Π²ΠΊΠ°Π· Ρ Π’Π±ΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ° ΡΠ°Π΄Π΅ΡΠΈ ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ, ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π·Π° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΠ°Π²ΠΊΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΆΠ΅Π»Π΅Π·Π½ΠΈΡΠ΅.[7][8][9] ΠΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ·Π°Π²ΡΠ΅Π»ΠΈ Π³Π½Π΅Π² Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π΄Π° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Π³ΠΎΡΠΊΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Ρ. ΠΡΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΠΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠΊΠ°Π·Ρ (ΠΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ΅) ΠΈΠ· 1898. Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½Π·Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π°Π½ ΡΡΠΏΠ΅Ρ , ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΈΡΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π°. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ, ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΡ (ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π° ΡΡΠΈΠ»Ρ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈ), Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ Π±ΠΈ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ. ΠΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ½ΠΈΠΆΠΈΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π½Π° ΠΌΠ°ΡΠ³ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ Π½Π΅Π²ΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΆΠ΅ΡΠ° ΠΈ Π±ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Ρ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΡΡΠΈ.[1] ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ½ΡΠΎΠ½ Π§Π΅Ρ ΠΎΠ² ΠΈ ΠΠΎΡΠΊΠΈ. 1900, ΠΠ°Π»ΡΠ° Π Π΅ΠΏΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ° ΠΈΠ· Π½Π°ΡΠ½ΠΈΠΆΠ΅Π³ ΡΠ»ΠΎΡΠ° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π·Π°Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅, ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΡΡΠ°Π½ΡΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎ 1899. ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ° Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΡΡΠΈΠΌ ΠΌΠ°ΡΠΊΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π΄Π΅ΠΌΠΎΠΊΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΡΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ»Π°Π²Π½Π° Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³Π΅Π½ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ²Π΅ Π²Π΅ΡΠΈΠΌ Π±ΡΠΎΡΠ΅ΠΌ βΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ β ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°. Π£ ΡΡΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ½Ρ Π΅ΡΠ΅Π½ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π» ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π΄ΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ Π΅Π½Π΅ΡΠ³ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΠΎΡΠΎΠΌ, ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π»Π΅Π³Π½Ρ Π΄Π΅Π³ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ°ΡΡΡΠΈΠΌ ΡΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΎΠΊΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅. Π ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΈΡΠΌΠ° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΡ βΠ½Π΅ΠΌΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°β (ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΎΠΏΠΈΡ) ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ°Π·ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°Π΄ΠΈΠΊΡΠΎΡΠ½Π° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΊΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠΈΠ·ΠΌΠ°, ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ Π³Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π²ΡΠ»Π³Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ°Π²ΠΎΡΡΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1916. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΠ° Π΄ΡΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΡΠ΄ΡΠ°ΡΠ° Π₯ΠΈΠ»Π΅Π»Π° Π‘ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π³ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΠΈΡΠ°Π»Π° Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ: βΠ£ ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ... ΡΠ΅ΡΠΈ... Π₯ΠΈΠ»Π΅Π»Π°, Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΡΠ΅ΡΠ°ΠΌ: `ΠΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠΈ Π·Π° ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ Π·Π° ΡΠ΅Π±Π΅? ΠΠ»ΠΈ Π°ΠΊΠΎ ΡΠΈ ΡΠ°ΠΌ Π·Π° ΡΠ΅Π±Π΅, Π·Π°ΡΡΠΎ ΡΠΈ? Π£Π½ΡΡΡΠ°ΡΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡΡ... ΠΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»Π° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ Ρ ΠΌΠΎΡΡ Π΄ΡΡΡ, ΠΈ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ΠΌ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ: Π₯ΠΈΠ»Π΅Π»ΠΎΠ²Π° ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊ ΡΡΠ°ΠΏ Π½Π° ΠΌΠΎΠΌ ΠΏΡΡΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½ΠΈ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ Π½ΠΈ Π»Π°ΠΊ. ΠΠ΅ΡΡΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅; ΠΈ ΡΠΎ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ°Π΄Π°Π²Π½ΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΠ°... Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΡΠ½Π΅ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° Π³Π° Π·Π°ΡΠΈΡΡΡΠ΅, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°β.[10] ΠΠ°Π²Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΡ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ Ρ Π°ΠΏΡΠ΅Π½. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠΎ ΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΈ 1902. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΎΡΠΊΡΠΈΠΎ Π²Π»Π°Π΄ΠΈΠ½Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ΅ (Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π°ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ°ΡΠ²Π΅Ρ ΠΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ). ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1902. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π°Ρ II Π½Π°ΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΈ. Π£ Π·Π½Π°ΠΊ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡΠ°, ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΡ ΡΡ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ½ΡΠΎΠ½ Π§Π΅Ρ ΠΎΠ² ΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΠΎΡΠΎΠ»Π΅Π½ΠΊΠΎ.[11] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1930-ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΡΠ°ΡΠΊΠΎΡ ΠΠ°ΡΠΈ.[12]
Maksim Gorki Pripovetke Meki povez IzdavaΔ Novo Pokolenje ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ΅Ρ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² (ΡΡΡ. ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ΅ΠΉ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²; ΠΠΈΠΆΡΠΈ ΠΠΎΠ²Π³ΠΎΡΠΎΠ΄, 28. ΠΌΠ°ΡΡ 1868 β ΠΠΎΡΠΊΠ²Π°, 18. ΡΡΠ½ 1936), ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ (ΡΡΡ. ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌ ΠΠΎΡΡΠΊΠΈΠΉ), Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΠΎΠ΄Π° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΡΡΠ°.[1] Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΈΠΆΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ²Π³ΠΎΡΠΎΠ΄Ρ Π° ΡΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΎΡΠΊΠ²ΠΈ. ΠΠ΄ 1906. Π΄ΠΎ 1913. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1921. Π΄ΠΎ 1929. ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ Ρ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ; Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ Π‘Π°Π²Π΅Π·, ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Ρ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΡ ΡΠΎΠ³Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΌΠ°Π΄Π° ΠΌΡ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΏΠ΅Ρ ΠΏΡΡΠ° Π·Π° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ.[2] ΠΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ, ΡΡΠΈΡΡΡΠΈ ΡΠ°Π·Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ Maxim Gorky LOC Restored edit1.jpg Π‘Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ 1906. ΠΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ΅Ρ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° 28. ΠΌΠ°ΡΡ 1868. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠΆΡΠΈ ΠΠΎΠ²Π³ΠΎΡΠΎΠ΄, Π ΡΡΠΊΠ° ΠΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΌΡΡΠΈ 18. ΡΡΠ½ 1936.β(68 Π³ΠΎΠ΄.) ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΠΎΡΠΊΠ²Π°, Π ΡΡΠΊΠ° Π‘Π€Π‘Π , Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ Π‘Π°Π²Π΅Π· ΠΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ 1892β1936 ΠΠΎΡΠΏΠΈΡ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ, 1905. ΠΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³, Π³ΡΠ°ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π°Π·Π²Π°Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π£ 19. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ±ΠΈΡΡΠ²ΠΎ. ΠΠ³ΠΈΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ°ΡΠΈΠ·ΠΌΠ°, ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠΎ Π΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½ΠΈΡ . ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1905. ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π±ΠΈΠ²Π° Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½, Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΠ½ΡΠ»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΠ°, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ° ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°[3]. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1906. ΠΈΠ»Π΅Π³Π°Π»Π½ΠΎ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΡ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Ρ Π΅ΠΌΠΈΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎ 1913, Π³Π΄ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠΈ Π·Π° ΠΎΠ±ΡΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΡ Π ΡΡΠΈΡΠΈ. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠ° Π΄Π½Π° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π»Π΅ΡΡΠ²ΠΈΡΠ΅. Π£ Π½ΠΈΠ·Ρ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ°ΡΠΈΠ·ΠΌΡ ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅Π±ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ Π°ΡΠΈΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Π΅ 1890-ΠΈΡ (βΠ§Π΅Π»ΠΊΠ°Ρβ, βΠ‘ΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ·Π΅ΡΠ³ΠΈΠ»β, βΠΠ²Π°Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ΡΡ ΠΌΡΡΠΊΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π΄Π΅Π²ΠΎΡΠΊΠ°β); Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅ Π€ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ΅ΡΡΠΈ (1901), ΠΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΠ±ΠΈΠ½Π΅ (1902) ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ° ΡΡΠ½ΡΠ° (1905); ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° βΠΠ΅ΡΠΌΠ° Π±ΡΡΠ½ΠΎΠ³ Π±ΡΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°β (1901); ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π°ΡΡΠΎΠ±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠ° ΡΡΠΈΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ, Π£ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΌΠΎΡΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ (1913β1923); ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ°ΡΠΊΠ° (1906). Π‘Π°ΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π΅, Π° ΠΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π° (ΡΠ°ΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΠ°ΡΠΊΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°).[4] ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ°Π²ΠΎΠ²Π° ΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΡΡΠ°ΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ²Π° (1925) ΠΈ ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΠ»ΠΈΠΌΠ° Π‘Π°ΠΌΠ³ΠΈΠ½Π° (1925β1936); ΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΠΊ-Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ°Π΄ Π³Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ. ΠΠ° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΠΏΠΈΡΠ° (ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ βΠ°Π½ΡΠΈΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΠ·ΠΌΡβ), ΠΊΠ°ΡΠ½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΡ ΡΠ΅ Π°ΠΌΠ±ΠΈΠ²Π°Π»Π΅Π½ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΠΎΠΌ Π ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ βΠ½Π΅ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ Π·Π° ΡΡΠ΄ΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡβ (ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΈΠΎ Π. Π‘. ΠΠΈΡΡΠΊΠΈ).[5] ΠΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΎ Π²Π΅Π·Π΅ ΡΠ° ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³Π°ΠΌΠ° ΡΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΠ°Π²ΠΎΠΌ Π’ΠΎΠ»ΡΡΠΎΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΠ½ΡΠΎΠ½ΠΎΠΌ Π§Π΅Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΠΌΠΎΠ°ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ Ρ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΌΠ°ΡΠΊΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ°Π²Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΡ, ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ Π±ΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠ»ΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ°Π½ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π½Π°Π½ ΠΈΠ· Π ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1932. Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π‘Π‘Π‘Π Π½Π° Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΠΎΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ Π΄ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠΌΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ½Ρ 1936. ΠΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ ΡΠ΅ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ Π·Π° βΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌβ. Π£ΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ° ΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΠΎΠΌ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ. Π‘Π°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΈΠ΄Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° Π±ΠΎΠ³ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠ°ΡΠΊΡΠΈΠ·ΠΌΠ°-Π»Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Ρ Π½Π΅Π»Π°Π³ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΡΠΊΠ»Π°ΠΏΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΡ βΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠ°β. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ°Π΄ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π½. Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ ΠΠΈΠ²ΠΎΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π Π°Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΠΈΠ³Π° ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π»ΠΈΡΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΎΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ³ ΠΡΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΆΠ΅ ΡΠ° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π΅, Π³ΡΠ΅ΡΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΠΏΠΈ Π±ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠ½Π΅ Π²ΡΠ°Π½Π΅. Π£ ΠΏΠΎΠ·Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°Π½Π° ΠΠ°ΡΠ΅Π΄ΡΠ°Π»Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ΅Ρ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² 28 March [ΠΏΠΎ ΡΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ 16 March] 1868. Ρ ΠΠΈΠΆΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ²Π³ΠΎΡΠΎΠ΄Ρ, ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π°Π½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠΈΡΠΎΡΠ΅. ΠΠ΄Π³Π°ΡΠ°Π»Π° Π³Π° ΡΠ΅ Π±Π°ΠΊΠ°[1] ΠΈ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π³Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ° Π΄Π²Π°Π½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° 1880. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ±ΠΈΡΡΠ²Π° Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 1887, ΠΏΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎ Π ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ, ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°ΡΡΡΠΈ ΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ.[1] ΠΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π·Π° ΠΏΠΎΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ΅Π³ΡΠ΄ΠΈΠΈΠ» Π₯Π»Π°ΠΌΠΈΠ΄Π° (ΠΠ΅Ρ ΡΠ΄ΠΈΠ΅Π» Π₯Π»Π°ΠΌΠΈΠ΄Π°).[6] ΠΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄ΠΎΠ½ΠΈΠΌ βΠΠΎΡΠΊΠΈβ (ΠΎΠ΄ Π³ΠΎΡΡΠΊΠΈΠΉ; Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎ βΠ³ΠΎΡΠ°ΠΊβ) 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΠΊΠ°Ρ Π§ΡΠ΄ΡΠ°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π»ΠΈΡΡ ΠΠ°Π²ΠΊΠ°Π· Ρ Π’Π±ΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ° ΡΠ°Π΄Π΅ΡΠΈ ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ, ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π·Π° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΠ°Π²ΠΊΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΆΠ΅Π»Π΅Π·Π½ΠΈΡΠ΅.[7][8][9] ΠΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ·Π°Π²ΡΠ΅Π»ΠΈ Π³Π½Π΅Π² Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π΄Π° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Π³ΠΎΡΠΊΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Ρ. ΠΡΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΠΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠΊΠ°Π·Ρ (ΠΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ΅) ΠΈΠ· 1898. Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½Π·Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π°Π½ ΡΡΠΏΠ΅Ρ , ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΈΡΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π°. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ, ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΡ (ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π° ΡΡΠΈΠ»Ρ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈ), Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ Π±ΠΈ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ. ΠΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ½ΠΈΠΆΠΈΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π½Π° ΠΌΠ°ΡΠ³ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ Π½Π΅Π²ΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΆΠ΅ΡΠ° ΠΈ Π±ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Ρ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΡΡΠΈ.[1] ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ½ΡΠΎΠ½ Π§Π΅Ρ ΠΎΠ² ΠΈ ΠΠΎΡΠΊΠΈ. 1900, ΠΠ°Π»ΡΠ° Π Π΅ΠΏΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ° ΠΈΠ· Π½Π°ΡΠ½ΠΈΠΆΠ΅Π³ ΡΠ»ΠΎΡΠ° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π·Π°Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅, ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΡΡΠ°Π½ΡΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎ 1899. ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ° Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΡΡΠΈΠΌ ΠΌΠ°ΡΠΊΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π΄Π΅ΠΌΠΎΠΊΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΡΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ»Π°Π²Π½Π° Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³Π΅Π½ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ²Π΅ Π²Π΅ΡΠΈΠΌ Π±ΡΠΎΡΠ΅ΠΌ βΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ β ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°. Π£ ΡΡΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ½Ρ Π΅ΡΠ΅Π½ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π» ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π΄ΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ Π΅Π½Π΅ΡΠ³ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΠΎΡΠΎΠΌ, ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π»Π΅Π³Π½Ρ Π΄Π΅Π³ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ°ΡΡΡΠΈΠΌ ΡΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΎΠΊΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅. Π ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΈΡΠΌΠ° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΡ βΠ½Π΅ΠΌΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°β (ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΎΠΏΠΈΡ) ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ°Π·ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°Π΄ΠΈΠΊΡΠΎΡΠ½Π° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΊΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠΈΠ·ΠΌΠ°, ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ Π³Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π²ΡΠ»Π³Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ°Π²ΠΎΡΡΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1916. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΠ° Π΄ΡΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΡΠ΄ΡΠ°ΡΠ° Π₯ΠΈΠ»Π΅Π»Π° Π‘ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π³ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΠΈΡΠ°Π»Π° Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ: βΠ£ ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ... ΡΠ΅ΡΠΈ... Π₯ΠΈΠ»Π΅Π»Π°, Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΡΠ΅ΡΠ°ΠΌ: `ΠΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠΈ Π·Π° ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ Π·Π° ΡΠ΅Π±Π΅? ΠΠ»ΠΈ Π°ΠΊΠΎ ΡΠΈ ΡΠ°ΠΌ Π·Π° ΡΠ΅Π±Π΅, Π·Π°ΡΡΠΎ ΡΠΈ? Π£Π½ΡΡΡΠ°ΡΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡΡ... ΠΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»Π° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ Ρ ΠΌΠΎΡΡ Π΄ΡΡΡ, ΠΈ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ΠΌ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ: Π₯ΠΈΠ»Π΅Π»ΠΎΠ²Π° ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊ ΡΡΠ°ΠΏ Π½Π° ΠΌΠΎΠΌ ΠΏΡΡΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½ΠΈ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ Π½ΠΈ Π»Π°ΠΊ. ΠΠ΅ΡΡΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅; ΠΈ ΡΠΎ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ°Π΄Π°Π²Π½ΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΠ°... Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΡΠ½Π΅ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° Π³Π° Π·Π°ΡΠΈΡΡΡΠ΅, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°β.[10] ΠΠ°Π²Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΡ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ Ρ Π°ΠΏΡΠ΅Π½. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠΎ ΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΈ 1902. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΎΡΠΊΡΠΈΠΎ Π²Π»Π°Π΄ΠΈΠ½Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ΅ (Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π°ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ°ΡΠ²Π΅Ρ ΠΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ). ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1902. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π°Ρ II Π½Π°ΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΈ. Π£ Π·Π½Π°ΠΊ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡΠ°, ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΡ ΡΡ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ½ΡΠΎΠ½ Π§Π΅Ρ ΠΎΠ² ΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΠΎΡΠΎΠ»Π΅Π½ΠΊΠΎ.[11] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1930-ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΡΠ°ΡΠΊΠΎΡ ΠΠ°ΡΠΈ.
MAKSIM GORKI PRIΔE O HEROJIMA Meki povez 6/25 ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ΅Ρ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² (ΡΡΡ. ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ΅ΠΉ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²; ΠΠΈΠΆΡΠΈ ΠΠΎΠ²Π³ΠΎΡΠΎΠ΄, 28. ΠΌΠ°ΡΡ 1868 β ΠΠΎΡΠΊΠ²Π°, 18. ΡΡΠ½ 1936), ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ (ΡΡΡ. ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌ ΠΠΎΡΡΠΊΠΈΠΉ), Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΠΎΠ΄Π° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΡΡΠ°.[1] Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΈΠΆΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ²Π³ΠΎΡΠΎΠ΄Ρ Π° ΡΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΎΡΠΊΠ²ΠΈ. ΠΠ΄ 1906. Π΄ΠΎ 1913. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1921. Π΄ΠΎ 1929. ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ Ρ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ; Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ Π‘Π°Π²Π΅Π·, ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Ρ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΡ ΡΠΎΠ³Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΌΠ°Π΄Π° ΠΌΡ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ ΠΏΠ΅Ρ ΠΏΡΡΠ° Π·Π° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ.[2] ΠΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ, ΡΡΠΈΡΡΡΠΈ ΡΠ°Π·Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ Maxim Gorky LOC Restored edit1.jpg Π‘Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ 1906. ΠΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ΅Ρ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° 28. ΠΌΠ°ΡΡ 1868. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠΆΡΠΈ ΠΠΎΠ²Π³ΠΎΡΠΎΠ΄, Π ΡΡΠΊΠ° ΠΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΌΡΡΠΈ 18. ΡΡΠ½ 1936.β(68 Π³ΠΎΠ΄.) ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΠΎΡΠΊΠ²Π°, Π ΡΡΠΊΠ° Π‘Π€Π‘Π , Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ Π‘Π°Π²Π΅Π· ΠΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ 1892β1936 ΠΠΎΡΠΏΠΈΡ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ, 1905. ΠΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³, Π³ΡΠ°ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π°Π·Π²Π°Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π£ 19. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ±ΠΈΡΡΠ²ΠΎ. ΠΠ³ΠΈΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ°ΡΠΈΠ·ΠΌΠ°, ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠΎ Π΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½ΠΈΡ . ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1905. ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π±ΠΈΠ²Π° Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½, Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΠ½ΡΠ»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΠ°, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ° ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°[3]. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1906. ΠΈΠ»Π΅Π³Π°Π»Π½ΠΎ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΡ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Ρ Π΅ΠΌΠΈΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎ 1913, Π³Π΄ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠΈ Π·Π° ΠΎΠ±ΡΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΡ Π ΡΡΠΈΡΠΈ. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠ° Π΄Π½Π° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π»Π΅ΡΡΠ²ΠΈΡΠ΅. Π£ Π½ΠΈΠ·Ρ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ°ΡΠΈΠ·ΠΌΡ ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅Π±ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ Π°ΡΠΈΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Π΅ 1890-ΠΈΡ (βΠ§Π΅Π»ΠΊΠ°Ρβ, βΠ‘ΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ·Π΅ΡΠ³ΠΈΠ»β, βΠΠ²Π°Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ΡΡ ΠΌΡΡΠΊΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π΄Π΅Π²ΠΎΡΠΊΠ°β); Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅ Π€ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ΅ΡΡΠΈ (1901), ΠΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΠ±ΠΈΠ½Π΅ (1902) ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ° ΡΡΠ½ΡΠ° (1905); ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° βΠΠ΅ΡΠΌΠ° Π±ΡΡΠ½ΠΎΠ³ Π±ΡΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°β (1901); ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π°ΡΡΠΎΠ±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠ° ΡΡΠΈΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ, Π£ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΌΠΎΡΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ (1913β1923); ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ°ΡΠΊΠ° (1906). Π‘Π°ΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π΅, Π° ΠΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π° (ΡΠ°ΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΠ°ΡΠΊΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°).[4] ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ°Π²ΠΎΠ²Π° ΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΡΡΠ°ΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ²Π° (1925) ΠΈ ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΠ»ΠΈΠΌΠ° Π‘Π°ΠΌΠ³ΠΈΠ½Π° (1925β1936); ΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΠΊ-Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ°Π΄ Π³Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ. ΠΠ° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΠΏΠΈΡΠ° (ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ βΠ°Π½ΡΠΈΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΠ·ΠΌΡβ), ΠΊΠ°ΡΠ½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΡ ΡΠ΅ Π°ΠΌΠ±ΠΈΠ²Π°Π»Π΅Π½ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΠΎΠΌ Π ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ βΠ½Π΅ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ Π·Π° ΡΡΠ΄ΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡβ (ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΈΠΎ Π. Π‘. ΠΠΈΡΡΠΊΠΈ).[5] ΠΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΎ Π²Π΅Π·Π΅ ΡΠ° ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³Π°ΠΌΠ° ΡΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΠ°Π²ΠΎΠΌ Π’ΠΎΠ»ΡΡΠΎΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΠ½ΡΠΎΠ½ΠΎΠΌ Π§Π΅Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΠΌΠΎΠ°ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ Ρ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΌΠ°ΡΠΊΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ°Π²Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΡ, ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ Π±ΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠ»ΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ°Π½ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π½Π°Π½ ΠΈΠ· Π ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1932. Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π‘Π‘Π‘Π Π½Π° Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΠΎΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ Π΄ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠΌΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ½Ρ 1936. ΠΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ ΡΠ΅ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ Π·Π° βΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌβ. Π£ΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ° ΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΠΎΠΌ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ. Π‘Π°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΈΠ΄Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° Π±ΠΎΠ³ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠ°ΡΠΊΡΠΈΠ·ΠΌΠ°-Π»Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Ρ Π½Π΅Π»Π°Π³ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΡΠΊΠ»Π°ΠΏΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΡ βΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠ°β. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ°Π΄ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π½. Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ ΠΠΈΠ²ΠΎΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π Π°Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΠΈΠ³Π° ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π»ΠΈΡΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΎΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ³ ΠΡΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΆΠ΅ ΡΠ° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π΅, Π³ΡΠ΅ΡΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΠΏΠΈ Π±ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠ½Π΅ Π²ΡΠ°Π½Π΅. Π£ ΠΏΠΎΠ·Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°Π½Π° ΠΠ°ΡΠ΅Π΄ΡΠ°Π»Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ΅Ρ ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² 28 March [ΠΏΠΎ ΡΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ 16 March] 1868. Ρ ΠΠΈΠΆΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ²Π³ΠΎΡΠΎΠ΄Ρ, ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π°Π½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠΈΡΠΎΡΠ΅. ΠΠ΄Π³Π°ΡΠ°Π»Π° Π³Π° ΡΠ΅ Π±Π°ΠΊΠ°[1] ΠΈ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π³Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ° Π΄Π²Π°Π½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° 1880. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ±ΠΈΡΡΠ²Π° Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 1887, ΠΏΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎ Π ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ, ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°ΡΡΡΠΈ ΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ.[1] ΠΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π·Π° ΠΏΠΎΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ΅Π³ΡΠ΄ΠΈΠΈΠ» Π₯Π»Π°ΠΌΠΈΠ΄Π° (ΠΠ΅Ρ ΡΠ΄ΠΈΠ΅Π» Π₯Π»Π°ΠΌΠΈΠ΄Π°).[6] ΠΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄ΠΎΠ½ΠΈΠΌ βΠΠΎΡΠΊΠΈβ (ΠΎΠ΄ Π³ΠΎΡΡΠΊΠΈΠΉ; Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎ βΠ³ΠΎΡΠ°ΠΊβ) 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΠΊΠ°Ρ Π§ΡΠ΄ΡΠ°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π»ΠΈΡΡ ΠΠ°Π²ΠΊΠ°Π· Ρ Π’Π±ΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ° ΡΠ°Π΄Π΅ΡΠΈ ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ, ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π·Π° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΠ°Π²ΠΊΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΆΠ΅Π»Π΅Π·Π½ΠΈΡΠ΅.[7][8][9] ΠΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ·Π°Π²ΡΠ΅Π»ΠΈ Π³Π½Π΅Π² Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π΄Π° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Π³ΠΎΡΠΊΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Ρ. ΠΡΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΠΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠΊΠ°Π·Ρ (ΠΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ΅) ΠΈΠ· 1898. Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½Π·Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π°Π½ ΡΡΠΏΠ΅Ρ , ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΈΡΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π°. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ, ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΡ (ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π° ΡΡΠΈΠ»Ρ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈ), Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ Π±ΠΈ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ. ΠΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ½ΠΈΠΆΠΈΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π½Π° ΠΌΠ°ΡΠ³ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ Π½Π΅Π²ΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΆΠ΅ΡΠ° ΠΈ Π±ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Ρ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΡΡΠΈ.[1] ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ½ΡΠΎΠ½ Π§Π΅Ρ ΠΎΠ² ΠΈ ΠΠΎΡΠΊΠΈ. 1900, ΠΠ°Π»ΡΠ° Π Π΅ΠΏΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ° ΠΈΠ· Π½Π°ΡΠ½ΠΈΠΆΠ΅Π³ ΡΠ»ΠΎΡΠ° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π·Π°Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅, ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΡΡΠ°Π½ΡΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎ 1899. ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ° Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΡΡΠΈΠΌ ΠΌΠ°ΡΠΊΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π΄Π΅ΠΌΠΎΠΊΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΡΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ»Π°Π²Π½Π° Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³Π΅Π½ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ²Π΅ Π²Π΅ΡΠΈΠΌ Π±ΡΠΎΡΠ΅ΠΌ βΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ β ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°. Π£ ΡΡΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ½Ρ Π΅ΡΠ΅Π½ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π» ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π΄ΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ Π΅Π½Π΅ΡΠ³ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΠΎΡΠΎΠΌ, ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π»Π΅Π³Π½Ρ Π΄Π΅Π³ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ°ΡΡΡΠΈΠΌ ΡΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΎΠΊΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅. Π ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΈΡΠΌΠ° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΡ βΠ½Π΅ΠΌΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°β (ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΎΠΏΠΈΡ) ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ°Π·ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°Π΄ΠΈΠΊΡΠΎΡΠ½Π° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΊΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠΈΠ·ΠΌΠ°, ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ Π³Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π²ΡΠ»Π³Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ°Π²ΠΎΡΡΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1916. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΠ° Π΄ΡΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΡΠ΄ΡΠ°ΡΠ° Π₯ΠΈΠ»Π΅Π»Π° Π‘ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π³ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΠΈΡΠ°Π»Π° Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ: βΠ£ ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ... ΡΠ΅ΡΠΈ... Π₯ΠΈΠ»Π΅Π»Π°, Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΡΠ΅ΡΠ°ΠΌ: `ΠΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠΈ Π·Π° ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ Π·Π° ΡΠ΅Π±Π΅? ΠΠ»ΠΈ Π°ΠΊΠΎ ΡΠΈ ΡΠ°ΠΌ Π·Π° ΡΠ΅Π±Π΅, Π·Π°ΡΡΠΎ ΡΠΈ? Π£Π½ΡΡΡΠ°ΡΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡΡ... ΠΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»Π° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ Ρ ΠΌΠΎΡΡ Π΄ΡΡΡ, ΠΈ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ΠΌ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ: Π₯ΠΈΠ»Π΅Π»ΠΎΠ²Π° ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊ ΡΡΠ°ΠΏ Π½Π° ΠΌΠΎΠΌ ΠΏΡΡΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½ΠΈ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ Π½ΠΈ Π»Π°ΠΊ. ΠΠ΅ΡΡΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅; ΠΈ ΡΠΎ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ°Π΄Π°Π²Π½ΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΠ°... Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΡΠ½Π΅ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° Π³Π° Π·Π°ΡΠΈΡΡΡΠ΅, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°β.[10] ΠΠ°Π²Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΡ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ Ρ Π°ΠΏΡΠ΅Π½. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠΎ ΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΈ 1902. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΎΡΠΊΡΠΈΠΎ Π²Π»Π°Π΄ΠΈΠ½Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ΅ (Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π°ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ°ΡΠ²Π΅Ρ ΠΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ). ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1902. ΠΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π°Ρ II Π½Π°ΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΈ. Π£ Π·Π½Π°ΠΊ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡΠ°, ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΡ ΡΡ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ½ΡΠΎΠ½ Π§Π΅Ρ ΠΎΠ² ΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΠΎΡΠΎΠ»Π΅Π½ΠΊΠΎ.[11] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1930-ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΡΠ°ΡΠΊΠΎΡ ΠΠ°ΡΠΈ.[12]