Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
126-150 od 740 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Posveta Autora! Radoslav LaziÄ (Sanski Most, 13. septembar 1939)[1] je srpski reditelj, estetiÄar i dramski pedagog. Jedan je od najproduktivnijih srpskih pozoriÅ”nih stvaralaca.[2] Univerzitetski je profesor, istraživaÄ sa preko 50 objavljenih monografskih izdanja. Radovi su mu prevedeni na viÅ”e evropskih jezika. Gimnaziju i potom studije na Akademiji za pozoriÅ”te, film, radio i televiziju zavrÅ”io u Beogradu, gde je diplomirao režiju u klasi prof. Vjekoslava AfriÄa, 1964. godine. Uporedo je studirao istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Postdiplomske studije iz oblasti teatrologije apsolvirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. SpecijalistiÄke studije zavrÅ”io na UniversitĆ©, Paris VII, Diplome d`Ć©tudes approfondies (1981) i DiplĆ“me doctorat de 3e cycle (1984) iz oblasti Ćtudes techniques et estĆ©tiques du ThĆ©atre. Doktorsku disertaciju Jugoslovenska dramska režija, 1918ā1991, Teorija i istorija, praksa, propedeutika odbranio je na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu 1993. godine. UmetniÄki rad Kao pristalica multimedijalne orijentacije, osim pozoriÅ”ta je režirao i na televiziji, radiju i filmu, te za scenu lutkarskog teatra. Kao pozoriÅ”ni reditelj režirao oko 50 dramskih predstava na scenama Beograda, Zagreba, Novog Sada, Subotice, NiÅ”a, Banje Luke, Varaždina, Kumanova, Leskovca, Zrenjanina, Sombora, VrÅ”ca, PanÄeva. Režirao je prvo izvoÄenje Sterije na sceni Državnog teatra TirguāMureÅ” u Rumuniji. Kao reditelj režirao za RTV Beograd i Novi Sad desetak serija i stotinak filmova i emisija, pretežno dokumentarnog i nauÄnoāobrazovnog karaktera. Za Radio Beograd i Novi Sad režirao preko 50 radiofonskih ostvarenja. NauÄno-istraživaÄki rad PiÅ”e teorijske studije iz oblasti teatrologije, filmologije i nauke o medijima, kao i književnu i estetiÄku kritiku i esejistiku. Svojim nauÄnim istraživanjima dao vredan doprinos savremenoj estetici, istoriji i teorije multidisciplinarnoj režiji (pozoriÅ”te, film, radio, televizija, opera, balet, lutkarstvo) i savremenoj estetici predstavljaÄkih umetnosti. Osnovu nauÄnoāistraživaÄkog rada Radoslava LaziÄa predstavlja Jugoslovenska dramska režija / (1918ā1991) / Teorija i istorija, praksa, propedeutika, zajedno sa ReÄnikom dramske režije, imenikom osnovnih pojmova dramske režije. Ostali delovi njegovog istraživanja se organski nadovezuju na njih i predstavljaju otvorenu celinu istraživanja po naÄelu āwork in progressā, ādela u nastajanjuā. LaziÄev kritiÄkoāteorijski i esejistiÄki rad karakteriÅ”u fundamentalna istraživanje u oblastima teatrologije, filmologije i nauke o medijima i njihove evaluacije na prostorima Srbije, Jugoslavije, Evrope i sveta. Plodove svog kritiÄkoāistraživaÄkoāpublicistiÄkog rada objavio je u preko 50 autorskih knjiga, sa tematikom iz estetike, teorije i istorije dramskih umetnosti, posebno u oblasti režije pozoriÅ”te, film, radio, televizija, mediji i isto toliko nauÄnih zbornika i tematskih brojeva Äasopisa, kao i preko 1.000 bibliografskih jedinica u struÄnoj periodici. Saradnik je mnogih Äasopisa u zemlji i inostranstvu. UÄesnik je brojnih nacionalnih i meÄunarodnih simpozijuma i nauÄnih skupova posveÄenih dramskim umetnosti. U Sterijinom pozorju ostvario je plodnu uredniÄku saradnju, dugu dve decenije, dajuÄi doprinos umetniÄkom i nauÄnom razvoju naÅ”eg najznaÄajnijeg nacionalnog pozoriÅ”nog festivala i savremenoj teatrologiji. Od 1977. godine bio je saradnik, a potom i urednik Äasopisa za pozoriÅ”nu umetnost Scena. Bio je i urednik rubrike āRTVāestetikaā u Äasopisu RTV ā teorija i praksa. ZnaÄajan je LaziÄev doprinos i saradnja u enciklopedijskoj publikaciji PozoriÅ”ne biblioteke i muzeji u svetu, UNESCO, urednik Andre Vensten, Pariz, 1985, kao i desetina odrednica o srpskom lutkarstvu koje je objavio u Svetskoj enciklopediji lutkarske umetnosti. Saradnik je i projekta u pripremi Enciklopedija Krležiana, kazaliÅ”ni leksikon, Leksikografski zavod āMiroslav Krležaā, Zagreb, Hrvatska. U novosadskom āPrometejuā, ureÄivao je Biblioteku dramskih umetnosti (pozoriÅ”te, film, radio, televizija, video), koju sada ureÄuje kao Autorska izdanja u Beogradu, gde objavljuje temeljna dela iz istorije, teorije i estetike dramskih umetnosti (Apija, Arto, Stanislavski, Tarkovski, Bergman, Grotovski itd). U Autorskim izdanjima objavljuju se i dela iz LaziÄeve teatroloÅ”ke, filmoloÅ”ke i estetiÄke istraživaÄke laboratorije. Posebnu pažnju posveÄuje antologijama, hrestomatijama i zbornicima kao sintezama u panorami savremenih i klasiÄnih dela iz estetike, istorije i teorije dramskih umetnosti. PedagoÅ”ki rad Od 1976. godine bavi se pedagoÅ”kim radom na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, najpre kao umetniÄki saradnik za predmet režija, a od 1984. godine kao predavaÄ i redovan profesor Univerziteta za predmet Režija i Istorija i estetika režije (pozoriÅ”te, film, radio, televizija, lutkarstvo). UÄestvovao je u akademskom struÄnom obrazovanju preko 50 diplomiranih reditelja. Vodio je magistarske i doktorandske studije na Akademiji umetnosti, Novi Sad, Univerzitetu umetnosti i Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gde je uÄestvovao, kao mentor ili Älan struÄnih komisija, u odbranama tridesetak magistarskih i doktorskih disertacija iz oblasti istorije, teorije i estetike dramskih umetnosti. Kao dramski pedagog, saraÄivao je i sa Univerzitetom umetnosti u Beogradu, Akademijama umjetnosti u Osijeku i Banjoj Luci, kao i s Fakultetom dramskih umjetnosti na Cetinju. LaziÄ je takoÄe držao predavanja iz oblasti istorije i estetike režije i na univerzitetima u Parizu, Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Teheranu i Rotenburgu. Na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu na Master studijama trenutno predaje kreativno pisanje...
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Theodor Pallady (rumunjski izgovor: [teĖodor paĖladi]; 11. travnja 1871. ā 16. kolovoza 1956.) bio je rumunjski slikar. Biografija Theodor Pallady bio je sin Ioana Palladyja i Marije Cantacuzino, starije sestre rumunjskog diplomata Neculaija B. Cantacuzina. RoÄen je u IaČiju, u Rumunjskoj, 14. travnja 1878., a djetinjstvo je proveo u Perieniju iu IaČiju.[1] U mladosti ga je obitelj poslala u Dresden, gdje je studirao inženjerstvo na TehniÄkom sveuÄiliÅ”tu u Dresdenu izmeÄu 1887. i 1889. U isto vrijeme studirao je umjetnost kod Erwina Oehmea, koji mu je, prepoznavÅ”i njegovu umjetniÄku intuiciju, predložio da ode u Pariz.[2] U Parizu je Pallady radio u studiju Edmonda Aman-Jeana i upisao Akademiju likovnih umjetnosti (AcadĆ©mie des Beaux-Arts). Godine 1892. pridružio se studiju Gustavea Moreaua gdje je radio zajedno sa slikarima kao Å”to su Henri Matisse, s kojim je razvio blisko prijateljstvo, Georges Rouault i Albert Marquet.[3] Godine 1900. predstavio je svoje djelo `The Prodigal Son` na Exposition Universelle, koje mu je priskrbilo visoke pohvale.[2] Godine 1906. oženio je Jeanne Ghika-Brigadier.[4] Otvorio je studio u Parizu na Place Dauphine, gdje je radio do 1940., Äesto putujuÄi izmeÄu Francuske i Rumunjske.[2] Godine 1904. Pallady se vratio u Rumunjsku, gdje je održao izložbu u Rumunjskom Athenaeumu. MeÄutim, održavao je bliske veze s Parizom, gdje je nastavio održavati mnoge osobne izložbe, sve do Drugog svjetskog rata.[5] Pallady nikada nije izgubio kontakt s Rumunjskom i imao je prijatelje iz zajednice rumunjskih umjetnika i intelektualaca koji su živjeli u Parizu, ukljuÄujuÄi Benjamina Fondanea, Georgea Enescua, Constantina BrĆ¢ncuČija, Camila Ressua, Nicolaea DÄrÄscua, Panaita Istratija, Traiana Vuia, EugĆØnea Ionesca, Emila Ciorana, i Paul Celan. Theodor Pallady kupio je BrĆ¢ncuČijevu skulpturu Prvi poljubac, ovo djelo je mali poljubac (7,8` Ć 1,18` Ć 1,57`) od ružiÄastog mramora i prvo djelo moderne umjetnosti. Ova skulptura datira iz 1905. i donijela ju je sa sobom u Rumunjsku. Izlagao je i na Venecijanskom bijenalu 1924., 1940. i 1942. godine. Grob Theodora Palladyja na groblju Bellu (desno) Godine 1940. preselio se u BukureÅ”t.[1] Umro je u BukureÅ”tu 16. kolovoza 1956., a pokopan je na groblju Bellu.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ratko LaliÄ slikar neprekinutog kontinuiteta , Cicero Beograd 2010 , LaliÄ je objasnio da je monografija vrlo obimna, da sadrži nostalgiÄno napisane tekstove i veliki broj slika iz njegovog slikarskog opusa. `Put od Moneovih kasnih slika do apstraktne umetnosti preÄen je brzo. Apstraktna je zbrisala distance izmeÄu slikara posmatraÄa i prirode i otkrila da se može biti ispred i iza nje i u njoj, da ne postoji njena predstava, da se može beležiti samo njeno konstituisanje i rastakanje`, reÄenice su kojima je prije neÅ”to viÅ”e od 20 godina slikar Stojan ÄeliÄ opisao slikarstvo Ratka LaliÄa, a koje su sadržane u monografiji ovog slikara. Slikarstvo Ratka LaliÄa traje, tokovima skladnog i logiÄnog kontinuiteta, od sredine sedamdesetih godina proteklog vijeka do danas. Na samom poÄetku, oznaÄen je kao znaÄajni akter i pokretaÄ slikarstva nove figuracije. Tokom nekoliko decenija, LaliÄ Äe ostati posveÄenik realizma i slikarstva prizora. LaliÄev realizam posjeduje zaseban pikturalni senzibilitet i snažan poetski naboj. Ratko LaliÄ roÄen je u Dolipolju kod Visokog 1944. godine. Diplomirao i magistrirao je na Akademiji likovnih umetnosti u Bogradu. Radio je na Fakultetu umjetnosti u Sarajevu, gdje ga je zatekao rat. PreÅ”ao je na Cetinje, gdje je radio kao profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti, a potom je otiÅ”ao na Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu, gdje je izabran za redovnog profesora crtanja i slikanja. Istovremeno je radio u Banjaluci kao pedagog. Izlaže od 1969. godine. Älan je ULUS i dobitnik je viÅ”e znaÄajnih nagrada za stvaralaÅ”tvo. Živi i radi u Beogradu. Platna Ratka LaliÄa kao da ne oblikuje ljudska ruka, no duh same prirode, jedna je od reÄenica koje sadrži obimna monografija `Ratko LaliÄ ā Slikar neprekinutog kontinuiteta`, a koju je o ovom znaÄajnom slikaru svojevremeno napisao jedan od najznaÄajnijih srbijanskih režisera i pisaca Živojin PavloviÄ i dodao: `I po toj osobini njegovo slikarstvo se nalazi u carstvu amorfije. Jer, u njemu je sve prolazno: struÄak trave, grana, zalelujani list, senka stabla polegla po grudvi zemlje, bleda svetlost kojom je obasjano ogoljeno korenje.` dvojeziÄno srpsko- engleski , tvrd povez, format 23,5 x 33 cm , zaÅ”titni omot, ilustrovano u boji, latinica, 374 strane
Naslov: Mojih 500 glumaca Autor: Zdravko Å otra IzdavaÄ: Beograd : Službeni glasnik : Javna medijska ustanova Radio-televizija Srbije Br. strana: 482 ; fotografije Format: 25 cm Povez: meki sa klapnama Knjiga nije ni Äitana ni razlistana i u celosti (listovi, korice, povez) je odliÄno oÄuvana: listovi su potpuno Äisti i ravni, bez tragova pisanja i bez `magareÄih uÅ”iju`, i odliÄno su povezani meÄusobno i sa koricama, kao nova je. Knjiga je ilustrovana mnogobrojnim fotografijama. āGlumci, glumci... Äitavog života sam se, i mimo rada, družio sa glumcima, Å”to nije baÅ” uobiÄajeno za reditelja. Prosto oseÄam da smo od istog sojaā¦ IzmeÄu dva kadra ima mesta i za Å”alu, pa tako provedeno vreme ostane svima u lepoj uspomeni.ā āDobri moji glumci... Za vama ostaju i priÄe o vaÅ”im osobenostima, te puno Å”aljivih zgoda i neumrlih duhovitosti. Ova knjiga želi da otrgne od zaborava Å”to viÅ”e tih Tespidovih sledbenika. I da iznaÄem kako sam se ja naÅ”ao meÄu njimaā¦ā Uz detaljan popis ostvarenih dela, podeljenih uloga i dobijenih nagrada, obilje anegdota nastalih tokom snimanja, putovanja i gostovanja, ova knjiga svedoÄi o nezaboravnim veliÄinama jednog vremena i u životu i na pozornici i na platnuā¦ U knjizi āMojih 500 glumacaā Zdravko Å otra je naveo, pored ostalog, imena koja pamti, zatim ona koja je prepisao sa Å”pica svojih emisija i filmova, i iz arhiva pozoriÅ”ta u kojima je radio.
NIKOLA MAÅ IÄ Mato PeiÄ Galerija SANU,236.str.,1975.god., Djetinjstvo i djeÄaÅ”tvo U svijetu Udomovini O MaÅ”iÄevom slikarstvu Nikola MaÅ”iÄ je bio srpski slikar, uÄitelj crtanja na SveuÄiliÅ”tu u Zagrebu, a upravnik Å trosmajerove galerije od 1894. do 1902. godine. * * * ` [...] Dopisni Älan Srpskog UÄenog DruÅ”tva (prethodnica SKA) od 30. januara 1884, a poÄasni Älan Srpske Kraljevske Akademije od 15. novembra 1892. godine. Brat blizanac Aleksandra, crtaÄa. Nikola se Å”kolovao u Minhenu, BeÄu, Gracu i Parizu. Od 1884. bio je profesor crtanja na Obrtnoj Å”koli u Zagrebu, a od 1894. godine i upravnik Å trosmajerove galerije u istom gradu. PosveÄujuÄi se Äarolijama slikarstva bio je realist akademskih shvatanja. `Slikao uglavnom genre-sene i pejzaže, rijeÄe interijere i portrete. U poÄetku svog sliarskog djelovanja Nikola radi tonski; kasnije prelazi u polihromna rjeÅ”enja. On je slikar istinskih likovnih kvaliteta kad radi male skice i akvarele s temama iz svakodnevnog života.` (EJ 1965). NajviÅ”e je poznat po svojim velikim platnima s idiliÄnim pejzažima. Radio je i vrlo dobro portrete. `UnoseÄi u slike svetlost i vazduh, radio idile u polju i na Savi, liÄke seljake, živinu, konje. Glavni radovi: `GuÅ”Äarica na Savi`, `Bosanski prosjak` i dr.` (MEP 1986). Za neke domaÄe i strane Äasopise pisao je Älanke s podruÄija teorije umjetnosti. Š¢ŃŠ¾Š¼ŠµŃŠ° -- Katalog,ilustrovano. Uporedo i na FRANCUSKOM jeziku Knjiga u BESPREKORNOM,PERFEKTNOM stanju Stanje```10```āļøāļø 1w
Polovna knjiga, zaÅ”titni omot blsgo pohaban, ostalo izuzetno oÄuvano. IzdavaÄ: Mjesna zajednica Brtonigla, 1987. god. Tvrd povez, 32,5 cm. 196 str. Kunstdruk, ilustrovano Aleksandar Rukavina (Zagreb, 2. mart 1934 - Sežana, 16. septembar 1985) bio je hrvatski vajar i slikar. Studije vajarstva zavrÅ”io je 1958. na Akademiji likovnih umetnosti u Zagrebu. Bio je saradnik Majstorske radionice Vanje RadauÅ”a (1959-1962), a 1960. i 1961. uÄestvovao je na izložbama ā15 mladihā. Njegova figurativna i apstraktna skulptura, pretežno komornog karaktera, obeležena je sažimanjem oblika, artikuliranim volumenima i traženjem izražajnosti u obliku i materijalu. Kontrastovao je obraÄenu i āsirovuā povrÅ”inu materijala, najÄeÅ”Äe od kamena i drveta. Izlagao je u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Beogradu, Puli, Bujama i Grožnjanu. Od 1962. do 1969. u Bujama je radio kao nastavnik likovnog vaspitanja u osnovnoj Å”koli i u gimnaziji, a od 1971. je živeo i radio u Brtonigli. U Grožnjanu je 1964. pokrenuo likovnu koloniju kao i revitalizaciju mesta kao āgrada umetnikaā. Izradio je i niz reljefnih kompozicija za arhitektonske prostore te spomen-biste u Oprtlju, Bujama i Novigradu. Od monumentalnih plastika istiÄu se āIstarska ženaā (1964.) u Bujama te spomenici palim borcima u Novoj Vasi (1975), Juricanima (1978), Plovanije (1981) i KuÄibregu (1984). TakoÄe je slikao akvarele i ulja na platnu sa istarskim motivima. Od 1989. u Brtonigli deluje Memorijalna galerija āAleksandar Rukavinaā.
Sarajevo 2017. Mek povez sa klapnama, bogato ilustrovano, veliki format (format 20Ć26 cm), 440 strana. Knjiga je nekoriÅ”Äena (nova). ,,Antikvarnica snova` je knjiga u kojoj se nalaze neke od priÄa o ljudima s kojima je autor tokom proteklih decenija uspeÅ”no saraÄivao. Želimir Altarac ÄiÄak jedan je od najznaÄajnijih kreatora sarajevske muziÄke scene, promoter i organizator velikih rok spektakla i voditelj mnogih popularnih TV i radio emisija. Sadržaj: ZAPISANO I REÄENO O AUTORU KAKO SE KALILA SARAJEVSKA POP ROCK SCENA MOJA POETSKA SANJARENJA I SNOVIÄENJA ÄIÄAK KOSMIÄKI ÄOVJEK ā ÄIÄAK DŽOKEJ KAO DŽOKER VODITELJ ROCK SPEKTAKALA PLOVEÄI RADIO TALASIMA . MOJA PRVA NOVINARSKA LEGITIMACIJA JEDAN OD TIH DANA ā SLOGA NAÅ E MLADOSTI 1977. - 1982 NOVI TALAS ā MUZIKA ILI SKANDAL? ZLATNI DANI DOMA MLADIH 1984. - 1992. GODINA . ROCK MARATONI PRIJATELJSTVA I JEDINSTVA SARAJEVSKI DNEVNIK RATNE GODINE U OPKOLJENOM SARAJEVU 1992. - 1995 TV EMISIJA āIZNAD OBLAKAā ā āNTV 99` SARAJEVO 1996. - 1997. PRVI POSLIJERATNI KONCERTI U SARAJEVU SARAJEVO U SJENI KONCERTNIH ZBIVANJA I SPEKTAKALA PLANETARNIH VELIKANA ORGANIZOVANI ODLASCI IZ BiH NA KONCERTE SVJETSKIH ASOVA I SUSRETI S NJIMA NA PUTU KA ZVIJEZDAMA Davorin PopoviÄ . Milan MladenoviÄ i Margita StefanoviÄ Magi (EKV) Bora ÄorÄeviÄ MomÄilo BajagiÄ Bajaga Josipa Lisac Massimo SaviÄ Goran BregoviÄ Brega Zdravko ÄoliÄ Dražen ŽeriÄ Å½era SaÅ”a LoÅ”iÄ LoÅ”a Jadranka StojakoviÄ Zlatan StipiÅ”iÄ Gibonni Damir Urban Husein HasanefendiÄ Hus - Parni valjak Joe Zawinul Dino Dvornik Goran Bare Mile Kekin Rambo Amadeus Edo Maajka PRIBILJEÅ KA AUTORA
Autor: ÄorÄo Vazari IzdavaÄ: Ne&Bo Broj strana: 369 Pismo: Latinica Povez: Tvrd Format: 21 cm ÄorÄo Vazari, italijanski slikar, arhitekta i pisac jedan je od osnivaÄa istorije umetnosti. Mada je radio na mnogim graÄevinama, i naslikao veliki broj fresaka i slika po rimskim i firentinskim crkvama i palatama, najveÄi trag Vazari je ostavio upravo na polju istorije umetnosti Njegove biografije velikih italijanskih umetnika XIII i XIV veka, glavni su izvor za prouÄavanje italijanske umetnosti u doba renesanse... Tvrd povez. Knjiga je odliÄno oÄuvana. Ilustracije u boji. Na srednjoj slici priložen deo sadržaja.
IzdavaÄ: Libretto, Beograd Autor: ÄorÄo Vazari Izbor i predgovor: Eros Sequi Prevod: Ivanka JoviÄiÄ Povez: tvrd Broj strana: 347 + XVI sa reprodukcijama u boji Sadržaj priložen na slikama. OdliÄno oÄuvana. ÄorÄo Vazari, italijanski slikar, arhitekta i pisac jedan je od osnivaÄa istorije umetnosti. Mada je radio na mnogim graÄevinama, i naslikao veliki broj fresaka i slika po rimskim i firentinskim crkvama i palatama, najveÄi trag Vazari je ostavio upravo na polju istorije umetnosti Njegove biografije velikih italijanskih umetnika XIII i XIV veka, glavni su izvor za prouÄavanje italijanske umetnosti u doba renesanse. (K-80)
IzdavaÄ: Muzej pozoriÅ”ne umetnosti Srbije, Beograd Autor: Ksenija Å ukuljeviÄ-MarkoviÄ Povez: broÅ”iran Broj strana: 69 Ilustrovano. Format: 21,5 x 21,5 cm Tekst Å”tampan dvostubaÄno. PeÄatirana, veoma dobro oÄuvana. S A D R Ž A J: - Odrastanje - Å kolovanje - Narodno pozoriÅ”te u Beogradu 1922-1929 - Narodno pozoriÅ”te Novosadsko-osijeÄko 1929-1934 - ZagrebaÄko narodno kazaliÅ”te 1934-1936 - Narodno pozoriÅ”te Dunavske banovine 1936-1941 - Ratne godine 1941-1944 - VojvoÄansko narodno pozoriÅ”te 1944-1947 - Jugoslovensko dramsko pozoriÅ”te 1947-1976 - PozoriÅ”te Atelje 212 - Film, radio, televizija - Priznanja - I posle svega - glumac - Teatrografija (K-122)
Bogdan MilankoviÄ: OSNOVI PIJANISTIÄKE MUZIKE, SANU - MuzikoloÅ”ki institut Beograd 1952, str. 272. OÄuvanost 4. ŠŠ¾Š³Š“Š°Š½ ŠŠøŠ»Š°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ (1885-1966) ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š½Š° ŃŠ²Š¾Ń Š½Š°ŃŠøŠ½ Š±ŠøŠ¾ Š¾ŃŠ¾Š±ŠµŠ½Š° Šø Š·Š°Š½ŠøŠ¼ŃŠøŠ²Š° Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃ. Š”ŃŃŠ“ŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŠøŃŃŠøŠŗŃ Šø Ń ŠŠµŃŃ Šø Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń, ŠæŠ° ŃŠµ Šø Š¾Š½ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠµ Š¾ŠŗŠ¾Š½ŃŠ°Š¾ Š“Š¾ŠŗŃŠ¾ŃŠ°ŃŠ¾Š¼. Š Š°Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń Ń Š¼ŃŠ·ŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠŗŠ¾Š»Š°Š¼Š° Ń Š”Š°ŃŠ°ŃŠµŠ²Ń, Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠ° Š”Š°ŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŠŗŠµ ŃŠøŠ»Ń Š°ŃŠ¼Š¾Š½ŠøŃŠµ, Š° Šø ŠæŃŠ¾Š½ŠøŃŃŠøŠ²Šø Š¼ŃŠ·ŠøŃŠŗŠø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń Šø Š°ŃŃŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ³Š° Š¾ Š¼ŃŠ·ŠøŃŠø. ŠŠ°ŠæŠ°Š¼ŃŠµŠ½ ŃŠµ Šø ŠŗŠ°Š¾ Š“ŃŠ³Š¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠø ŃŠæŃŠ°Š²Š½ŠøŠŗ ŠŠµŠ¼Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³ Š¼ŃŠ·ŠµŃŠ° Ń Š”Š°ŃŠ°ŃŠµŠ²Ń Šø Š“Š¾ŠæŠøŃŠ½Šø ŃŠ»Š°Š½ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠµ Š½Š°ŃŠŗŠ° Šø ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø.
JU FILM DANAS broj 24 / 25, Beograd 1992, str. 164 + dodaci. Äasopis za jugoslovenski film. OÄuvanost 4. Š”ŠµŠ²ŠµŃŠøŠ½ Š. Š¤ŃŠ°Š½ŠøŃ (ŠŃŃŃŠŗŠ° Š”Š¾Š±Š¾ŃŠ°, 28. ŃŠ°Š½ŃŠ°Ń 1952 ā ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 8. Š°ŠæŃŠøŠ» 2014) Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠø Šø ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠø ŃŠøŠ»Š¼Š¾Š»Š¾Š³, ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń, ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ, ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°Ń, ŃŠµŠ»ŠµŠ²ŠøŠ·ŠøŃŃŠŗŠø Š°ŃŃŠ¾Ń Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗ.[1][2] ŠŠ·Š¼ŠµŃŃ Š¾ŃŃŠ°Š»Š¾Š³, Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°Ń ŃŠµ Šø ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Š½Š°ŃŠ²Š°Š¶Š½ŠøŃŠµŠ³ Šø Š½Š°ŃŠ“ŃŠ³Š¾Š²ŠµŃŠ½ŠøŃŠµŠ³ ŃŠøŠ»Š¼Š¾Š»Š¾ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠ° Ń Š”ŃŠ±Š°, YU ŃŠøŠ»Š¼ Š“Š°Š½Š°Ń.[3] Š”Š°Š“ŃŠ¶Š°Ń ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŃŠ½Š¾Š²Š½Ń Šø Š”ŃŠµŠ“ŃŃ ŃŠŗŠ¾Š»Ń Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ Ń Š”Š°ŃŠ°ŃŠµŠ²Ń, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š·Š°ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠµ, ŠæŃŠ²Š¾ Š½Š° ŠŠ°ŃŠµŠ“ŃŠø Š·Š° ŠŠæŃŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ Šø ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŠøŃŃ, Š° Š³Š¾Š“ŠøŠ½Ń Š“Š°Š½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ Šø Š½Š° ŠŠ°ŃŠµŠ“ŃŠø Š·Š° ŠŠæŃŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ, ŃŠµŠ°ŃŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŃ Šø Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š¾. ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ ŃŠµŃŠ½Š°ŠµŃŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° (1960-1976) Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠŗŠ° Ń Š³ŃŠ°Š“Ń Š½Š° ŠŠøŃŠ°ŃŠŗŠø, ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ¼ 1976. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŃŠµŠ»Š°Š·Šø Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Šø ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Š“Š¾ ŃŃŠµŠ“ŠøŠ½Šµ 2011. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠæŃŠµŃŠµŃŠ°Š²Š° Ń ŠŠøŃ. ŠŠ¾Ń Š·Š° Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°, Ń Š”Š°ŃŠ°ŃŠµŠ²Ń, 1972, ŠŗŠ°Š¾ ŃŠøŠ»Š¼ŃŠŗŠø Šø ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ ŃŠµ Š“Š° ŃŠ°ŃŠ°ŃŃŃŠµ Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ Šø ŃŠøŠ»Š¼ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠøŠ¼Š° Šø ŃŠµŠ²ŠøŃŠ°Š¼Š° Š“Š° Š±Šø, ŠæŃŠµŠ»Š°ŃŠŗŠ¾Š¼ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, ŠæŃŠ¾ŃŠøŃŠøŠ¾ ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŃ Šø Š½Š° Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠµ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠµ Šø ŃŠµŠ²ŠøŃŠµ, ŠæŠøŃŃŃŠø ŃŠµŠ“Š½Š¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Šø Š·Š° III ŠæŃŠ¾Š³ŃŠ°Š¼ Š Š°Š“ŠøŠ¾-ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Š°, Š¾Š“ ŠŗŠ¾ŃŠøŃ ŃŃ Š½Š°ŃŠ·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠø: ŠŠ°ŃŠø Š“Š°Š½Šø, ŠŠøŃŠ°, ŠŠøŠ²Š¾Ń, ŠŠ·ŃŠ°Š·, ŠŠ“ŃŠµŠŗ, Š”ŠøŠ½ŠµŠ°ŃŃ, ŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃ, ŠŠ“ŠµŃŠµ, ŠŠ¼Š»Š°Š“ŠøŠ½ŃŠŗŠµ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Šµ, Š¤ŠøŠ»Š¼Š¾Š³ŃŠ°Ń, Š¤ŠøŠ»Š¼ŃŠŗŠ° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ°, Š Š°Š“, ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ, Š”Š°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŠŗ, ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠ° ŃŠ²ŠµŃ, ŠŃŠ³Š°, Š¤ŠøŠ»Š°Š¶... ŠŠ¾ŠŗŃŠµŠ½ŃŠ¾ ŃŠµ 1988. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃ Š·Š° ŠæŠøŃŠ°ŃŠ° ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠµ ŠŗŠøŠ½ŠµŠ¼Š°ŃŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ Šø ŃŠøŠ»Š¼Š°, YU ŃŠøŠ»Š¼ Š“Š°Š½Š°Ń`, ŃŠøŃŠø ŃŠµ Š³Š»Š°Š²Š½Šø Šø Š¾Š“Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ½Šø ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Šø ŃŠ°Š“Š°. Š£ Š½ŠµŠæŃŠµŠŗŠøŠ½ŃŃŠ¾Š¼ ŠŗŠ¾Š½ŃŠøŠ½ŃŠøŃŠµŃŃ Š“Š¾ 2013. ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š¾ 105 Š±ŃŠ¾ŃŠµŠ²Š°, ŠŗŠ°Š¾ Šø ŃŠµŠ“Š°Š½ Š²Š°Š½ŃŠµŠ“Š½Šø, ŃŠŗŃŠæŠ½Š¾Š³ Š¾Š±ŠøŠ¼Š° ŠæŃŠµŠŗŠ¾ 24.000 ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š½ŠøŃ ŃŃŃŠ°Š½ŠøŃŠ°.
JU FILM DANAS broj 19 / 20, Beograd 1991, str. 187 + 167 + 144. Äasopis za jugoslovenski film. OÄuvanost 4. Š”ŠµŠ²ŠµŃŠøŠ½ Š. Š¤ŃŠ°Š½ŠøŃ (ŠŃŃŃŠŗŠ° Š”Š¾Š±Š¾ŃŠ°, 28. ŃŠ°Š½ŃŠ°Ń 1952 ā ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 8. Š°ŠæŃŠøŠ» 2014) Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠø Šø ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠø ŃŠøŠ»Š¼Š¾Š»Š¾Š³, ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń, ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ, ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°Ń, ŃŠµŠ»ŠµŠ²ŠøŠ·ŠøŃŃŠŗŠø Š°ŃŃŠ¾Ń Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗ.[1][2] ŠŠ·Š¼ŠµŃŃ Š¾ŃŃŠ°Š»Š¾Š³, Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°Ń ŃŠµ Šø ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Š½Š°ŃŠ²Š°Š¶Š½ŠøŃŠµŠ³ Šø Š½Š°ŃŠ“ŃŠ³Š¾Š²ŠµŃŠ½ŠøŃŠµŠ³ ŃŠøŠ»Š¼Š¾Š»Š¾ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠ° Ń Š”ŃŠ±Š°, YU ŃŠøŠ»Š¼ Š“Š°Š½Š°Ń.[3] Š”Š°Š“ŃŠ¶Š°Ń ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŃŠ½Š¾Š²Š½Ń Šø Š”ŃŠµŠ“ŃŃ ŃŠŗŠ¾Š»Ń Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ Ń Š”Š°ŃŠ°ŃŠµŠ²Ń, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š·Š°ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠµ, ŠæŃŠ²Š¾ Š½Š° ŠŠ°ŃŠµŠ“ŃŠø Š·Š° ŠŠæŃŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ Šø ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŠøŃŃ, Š° Š³Š¾Š“ŠøŠ½Ń Š“Š°Š½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ Šø Š½Š° ŠŠ°ŃŠµŠ“ŃŠø Š·Š° ŠŠæŃŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ, ŃŠµŠ°ŃŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŃ Šø Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š¾. ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ ŃŠµŃŠ½Š°ŠµŃŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° (1960-1976) Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠŗŠ° Ń Š³ŃŠ°Š“Ń Š½Š° ŠŠøŃŠ°ŃŠŗŠø, ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ¼ 1976. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŃŠµŠ»Š°Š·Šø Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Šø ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Š“Š¾ ŃŃŠµŠ“ŠøŠ½Šµ 2011. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠæŃŠµŃŠµŃŠ°Š²Š° Ń ŠŠøŃ. ŠŠ¾Ń Š·Š° Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°, Ń Š”Š°ŃŠ°ŃŠµŠ²Ń, 1972, ŠŗŠ°Š¾ ŃŠøŠ»Š¼ŃŠŗŠø Šø ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ ŃŠµ Š“Š° ŃŠ°ŃŠ°ŃŃŃŠµ Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ Šø ŃŠøŠ»Š¼ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠøŠ¼Š° Šø ŃŠµŠ²ŠøŃŠ°Š¼Š° Š“Š° Š±Šø, ŠæŃŠµŠ»Š°ŃŠŗŠ¾Š¼ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, ŠæŃŠ¾ŃŠøŃŠøŠ¾ ŃŠ°ŃŠ°Š“ŃŃ Šø Š½Š° Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠµ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠµ Šø ŃŠµŠ²ŠøŃŠµ, ŠæŠøŃŃŃŠø ŃŠµŠ“Š½Š¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Šø Š·Š° III ŠæŃŠ¾Š³ŃŠ°Š¼ Š Š°Š“ŠøŠ¾-ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Š°, Š¾Š“ ŠŗŠ¾ŃŠøŃ ŃŃ Š½Š°ŃŠ·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠø: ŠŠ°ŃŠø Š“Š°Š½Šø, ŠŠøŃŠ°, ŠŠøŠ²Š¾Ń, ŠŠ·ŃŠ°Š·, ŠŠ“ŃŠµŠŗ, Š”ŠøŠ½ŠµŠ°ŃŃ, ŠŠ»Š°Š“Š¾ŃŃ, ŠŠ“ŠµŃŠµ, ŠŠ¼Š»Š°Š“ŠøŠ½ŃŠŗŠµ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Šµ, Š¤ŠøŠ»Š¼Š¾Š³ŃŠ°Ń, Š¤ŠøŠ»Š¼ŃŠŗŠ° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ°, Š Š°Š“, ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ, Š”Š°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŠŗ, ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠ° ŃŠ²ŠµŃ, ŠŃŠ³Š°, Š¤ŠøŠ»Š°Š¶... ŠŠ¾ŠŗŃŠµŠ½ŃŠ¾ ŃŠµ 1988. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃ Š·Š° ŠæŠøŃŠ°ŃŠ° ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠµ ŠŗŠøŠ½ŠµŠ¼Š°ŃŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ Šø ŃŠøŠ»Š¼Š°, YU ŃŠøŠ»Š¼ Š“Š°Š½Š°Ń`, ŃŠøŃŠø ŃŠµ Š³Š»Š°Š²Š½Šø Šø Š¾Š“Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ½Šø ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Šø ŃŠ°Š“Š°. Š£ Š½ŠµŠæŃŠµŠŗŠøŠ½ŃŃŠ¾Š¼ ŠŗŠ¾Š½ŃŠøŠ½ŃŠøŃŠµŃŃ Š“Š¾ 2013. ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š¾ 105 Š±ŃŠ¾ŃŠµŠ²Š°, ŠŗŠ°Š¾ Šø ŃŠµŠ“Š°Š½ Š²Š°Š½ŃŠµŠ“Š½Šø, ŃŠŗŃŠæŠ½Š¾Š³ Š¾Š±ŠøŠ¼Š° ŠæŃŠµŠŗŠ¾ 24.000 ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š½ŠøŃ ŃŃŃŠ°Š½ŠøŃŠ°.
Polovna knjiga, izuzetno oÄuvana. IzdavaÄ: Prometej - Novi Sad, Prosveta - Beograd, YU film danas - Beograd, 1994. god. BroÅ”iran povez, 20 cm. 375 str. Vladimir PogaÄiÄ (Karlovac, 23. septembar 1919 - Beograd, 13. septembar 1999) bio je jugoslovenski reditelj, scenarista i glumac. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu SveuÄiliÅ”ta u Zagrebu i režiju na visokoj filmskoj Å”koli u Beogradu. OsnivaÄ, direktor i glumac Studentskog pozoriÅ”ta u Zagrebu. Posle rata je radio na radiju. Od 1947. godine - u studiju `Zvezda-Film` (Beograd). 1958-1959 - glavni urednik Äasopisa ā film danas` 1954-1981. godine - direktor Jugoslovenske kinoteke (Beograd). Bio je na Äelu MeÄunarodne federacije filmskih arhiva.
Svetozar RapajiÄ : Dramski tekstovi i njihove inscenacije / ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ : Š¤Š°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃ Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠøŃ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø, ŠŠ½ŃŃŠøŃŃŃ Š·Š° ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŠµ, ŃŠøŠ»Š¼, ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Šø ŃŠµŠ»ŠµŠ²ŠøŠ·ŠøŃŃ ; ŠŠ¾Š²Šø Š”Š°Š“ : ŠŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Šø Š¼ŃŠ·ŠµŃ ŠŠ¾ŃŠ²Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, 2013 , FiziÄki opis 222 ŃŃŃ. ; 24 cm Zbirka ŠŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š° ŠøŠ·Š“Š°ŃŠ° / [ŠŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Šø Š¼ŃŠ·ŠµŃ ŠŠ¾ŃŠ²Š¾Š“ŠøŠ½Šµ] Napomene `Š¢ŠµŠŗŃŃ ŠŗŃŠøŠ³Šµ ŃŠµ Š½Š°ŃŃŠ°Š¾ Ń Š¾ŠŗŠ²ŠøŃŃ ŃŠ°Š“Š° Š½Š° ŠæŃŠ¾ŃŠµŠŗŃŃ `ŠŠ“ŠµŠ½ŃŠøŃŠµŃ Šø ŃŠµŃŠ°ŃŠ°: ŃŃŠ°Š½ŃŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ°Š»Š½Šø ŃŠµŠŗŃŃŠ¾Š²Šø Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠøŃ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø Šø Š¼ŠµŠ“ŠøŃŠ° (Š”ŃŠ±ŠøŃŠ° 1989-2014)`, ŠæŃŠ¾ŃŠµŠŗŠ°Ń Š±Ń. 178012, Š¤Š°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃŠ° Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠøŃ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń.` --> ŠæŃŠµŠ»ŠøŠ¼. ŃŃŃ. Š¢ŠøŃŠ°Š¶ 300 ŠŠµŠ»ŠµŃŠŗŠ° Š¾ Š°ŃŃŠ¾ŃŃ: ŃŃŃ. 219-220 ŠŠ°ŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½Šµ Šø Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŃŠŗŠµ ŃŠµŃŠµŃŠµŠ½ŃŠµ ŃŠ· ŃŠµŠŗŃŃ ŠŠøŠ±Š»ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ°: ŃŃŃ. [211]-218. Predmetne odrednice Drama -- PozoriÅ”na adaptacija -- 19v-21v PozoriÅ”na režija -- Srbija -- 20v-21v OÄuvanost 4; ima potpis
Žan Vilar : O pozoriÅ”noj tradiciji ; priredio Radoslav LaziÄ Izdanje [2. izd.] Izdavanje Beograd : R. LaziÄ, 2005 , FiziÄki opis 88 str. : ilustr. ; 20 cm Drugi autori - osoba LaziÄ, Radoslav, 1939-2017 = ŠŠ°Š·ŠøŃ, Š Š°Š“Š¾ŃŠ»Š°Š², 1939-2017 Rouget de Lisle, Claude Joseph, 1760-1836 = Š ŃŠ¶Šµ Š“Šµ ŠŠøŠ», ŠŠ»Š¾Š“ ŠŠ¾Š·ŠµŃ, 1760-1836 Zbirka ĒBiblioteka ĒEstetika dramskih umetnosti : pozoriÅ”te, film, radio, televizija, video Napomene Prevod dela: ĒDe la Ētradition thĆ©Ć¢trale / Jean Vilar Str. 85-87: Kralj vilovnjaka / Klod Ru Str. 88: BeleÅ”ka o piscu / R. L. [Radoslav LaziÄ]. Predmetne odrednice ŠŠøŠ»Š°Ń, ŠŠ°Š½, 1912-1971 ŠŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŠµ Žan Vilar : Vilar, Jean, 1912-1971 = ŠŠøŠ»Š°Ń, ŠŠ°Š½, 1912-1971 OÄuvanost 4.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Umetnost
Detalji predmeta Stanje Kolekcionarski primerak Kulturno dobro Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlaÅ”Äena institucija odbija pravo preÄe kupovine Proslavljeni slikar Milivoje NovakoviÄ KanjoÅ” rodjen je 1938.godine u Rogatici, a akademski slikar postao 1964. godine u Beogradu, a postao magistar likovnih umetnosti u klasi Cuce SokiÄ i Nedeljka GvozdenoviÄa. Posle studija boravio u Holandiji, Francuskoj, Italiji, Rusiji, Madjarskoj... Najduže se zadržao u Holandiji i radio kod poznatog nemaÄkog galeriste i kolekcionara F. Hermana. U inostranstvu je imao pet samostalnih izložbi, u zemlji 27. Ponudjena slika je ulje na kartonu, formata 44x34,5 cm, uramljena gde su spoljne mere rama 42x52 cm.. Slika je potpisana, Å”to je lako uoÄljivo.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Summerecker Sigo (Banja Luka, BiH, 1897. ā Zagreb, Hrvatska, 1983.) Slikarstvo je uÄio kod Pere PopoviÄa (1908.) i na Kraljevskoj Å”koli za umjetnost i obrt u Zagrebu (1919. ā 1924.), gdje su mu predavali Ferdo KovaÄeviÄ, M. CrnÄiÄ, B. ÄikoÅ” Sesija i Ljubo BabiÄ. U Sarajevo dolazi 1924. godine kako bi radio kao profesor crtanja u gimnaziji (1924-45), a zatim se zaposlio u Srednjoj Å”koli za primijenjenu umjetnost (1945-53). Summerecker je izlagao u Parizu 1925. Slikarsku tehniku i forme usavrÅ”avao je kroz brojne studije mrtve prirode. Od 1953. bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
PrireÄivaÄ: Muzej nauke i tehnike Povez: broÅ”iran Br. strana: 23 Format: 21x24 Kolor fotografije, Å”tampano na kunstdruku! PosveÄeno nastanku nauke o elektricitetu i magnetizmu sa objaÅ”njenjima doprinosa istorijskih liÄnosti koje su presudno uticale na njen razvoj. Prati se razvoj nauke od antiÄkog doba i prvih zapažanja pojave elektriciteta do doba kada je u poslednjoj deceniji 19. veka Tesla izumeo metode prenosa energije na daljinu. ZahvaljujuÄi Teslinom radu ostvaren je prenos elektriÄne energije na daljinu putem provodnika, koji se do danas koristi u nepromenjenom vidu, kao i prenos radio signala. Njegovi primenjeni izumi i vizija Svetskog bežiÄnog sistema, temelj su savremenih tehnologija telekomunikacija i razvoja bežiÄnog prenosa snage.
Ego beyond Nenad MarjanoviÄ NOVO Nenad MarjanoviÄ je radio za Äasopise Glamour, Lady Duga, Diva, Klik, Inside, a njegovi radovi su naÅ”li mesto na preko 400 naslovnih strana magazina Maxim, Bazar, Nin, Start, Cosmopoliten, Profil, Dama, Svijet, Elle, Photo, RaÄunari, Duga, Zena, RePhoto, Student, Mladost, Novosti 8, Dvoje, Tv Revija, Playboy, Faar, Prestup, Trend, Moda In... Autor je modnih kataloga za Yumco, Giordano Toressi, D.O., Pepeljuga, Yamaha, Manual&Co, Jugoexport, Centrotekstil, Distante, Celine b. Posao ga je odveo na razliÄita mesta: Amsterdam, Paris, Milano, New York, London, Athens, Buenos Aires, Mexico city, Bangkok i Shanghai. Autor je pet fotomonografija: ā¢Ā Ā Ā Just A Woman ā¢Ā Ā Ā Who`S That Girl ā¢Ā Ā Ā Lonely ā¢Ā Ā Ā Concert ā¢Ā Ā Ā Ego Beyond
Marko Murat Narodni muzej Polovno Potpis bivÅ”eg vlasnika Marko Murat (Å ipanska Luka pored Dubrovnika, 30. decembar 1864 ā Dubrovnik, 14. oktobar 1944) bio je srpski akademski slikar i profesor. Murat je nakon umetniÄkih studija u Minhenu, radio u Beogradu, a zatim se u Dubrovniku posvetio brizi o kulturnim spomenicima kao konzervator i nastavio pedagoÅ”ki rad kao profesor u srednjim Å”kolama. Stvarao je pejzaže (mahom iz okoline Dubrovnika), portrete i istorijske kompozicije. Njegovo najpoznatije delo je velika istorijska kompozicija āUlazak (Dolazak) cara DuÅ”ana u Dubrovnikā, za koju je dobio bronzanu plaketu na svetskoj izložbi u Parizu 1900. godine. UtemeljivaÄ je plenerizma i impresionizma u srpskom i jugoslovenskom slikarstvu.
Vranje, 2020. 91 strana, tvrd povez, A4 format + CD. DvojeziÄna srpsko-engleska monografija āVranjsko muziÄko nasleÄeā posveÄena vranjskoj gradskoj pesmi, autorke Marije Vitas, izaÅ”la je iz Å”tampe u izdanju Grada Vranja i Zavoda za prouÄavanje kulturnog razvitka iz Beograda, saopÅ”teno je na gradskom sajtu. Objavljivanje monografije predviÄeno je Akcionim planom grada u okviru UNESCO-ve Mreže kreativnih gradova u oblasti muzike, Äiji je Vranje Älan od oktobra 2019. godine. Kako je ranije reÄeno na promociji, monografija govori nastanku, razvoju i oÄuvanju pesme koja se rodila u vranjskoj graÄanskoj ÄarÅ”iji i koja je poznata po tome Å”to govori o stvarnim liÄnostima, istinitim životnim priÄama i dogaÄajima. Uz monografiju, koja je Å”tampana u tiražu od 500 primeraka, nalazi se i CD sa 18 vranjskih pesama - piÅ”e na gradskom sajtu. Projekat je zapoÄet februara proÅ”le godine i na njemu je radio veliki broj ljudi, od etnomuzikolaga, radnika u kulturi, do interpretatora vranjske gradske pesme. Autorka monografije Marija Vitas rekla je da u knjizi ima puno priÄa o Vranju i Beogradu, s obzirom na to da su Vranjaci bili prisutni u Beogradu osamdesetih godina 19. veka i sa sobom doneli i vranjsku gradsku pesmu, koja je postala neizbežna u kafanama i na slavljima. Rad na tekstu za monografiju je bio veoma složen, a podrazumevao je i svakodnevno sluÅ”anje vranjske muzike, kao i isÄitavanje brojnih novinskih i nauÄnih tekstova, intervjua, takoÄe i presluÅ”avanje arhive Radio Beograda 2 i emisije ,,Od zlata jabuka``. Bilo je puno posla, ali verujem da se trud isplatio - rekla je autorka na onlajn prezentaciji monografije. Urednik monografije je dr Vladimir KolariÄ, a pokrovitelji Ministarstvo kulture i informisanja i Grad Vranje.
Odlicno ocuvana knjiga - prodaje se u stanju kao na slikama o knjizi: RTS 2013. meki povez 223 strane Radio-televizija Srbije danas je predstavila knjigu televizijskih kritika Rajka MunitiÄa i Zorice JevremoviÄ `Dupli pas`, koja je objavljena u ediciji `TV polica` u okviru biblioteke `Teorija i praksa`. Na promociji održanoj u Galeriji Artget u Kulturnom centru Beograda, o knjizi su govorili urednik Dragan InÄiÄ, reditelj GorÄin StojanoviÄ, radio i TV voditelj i novinar Dragan IliÄ i MunitiÄeva udovica i koautorka knjige Zorica JevremoviÄ. InÄiÄ, koji je u biblioteci `Teorija i praksa medija` objavio veÄ nekoliko knjiga tv kritika, objasnio je da je to specifiÄan žanr kritike koji se nalazi na margini u odnosu na ostale vrste (književna, filmska, muziÄka, pozoriÅ”na), jer se piÅ”u nakon Å”to je program prikazan i Äitaoci neÄe biti u moguÄnosti da se uvere u njenu taÄnost, poÅ”to su male Å”anse da emisija bude ponovljena. On je naglasio da knjiga u kojoj su kritike objavljivane od 1987. do 1990, a zatim od 1993. do 2009. nije samo o efemernim emisijama, veÄ pokazuje genezu pojava koje su se pojavile tokom prelomnih godina, za ovo druÅ”tvo a Äiji smo mi svedoci i danas. U prvom delu, rekao je InÄiÄ, nalaze se kritike koje pisala Zorica JevremoviÄ a drugi deo obuhvata tekstove Ranka MunitiÄa i dok je ona pisala sa viÅ”e strasti, MunitiÄ je otkrivao Å”ta se zbiva u druÅ”tvu i kakvi su druÅ”tveni mehanizmi. StojanoviÄ, koji je drugovao sa MunitiÄem i njegovom suprugom od mladosti, prepoznao je da je JevremoviÄeva viÅ”e pripadala televiziji, a MunitiÄ je bio `dete filma`, pa je televiziji prilazio na ironiÄan, ciniÄan, pomalo prezriv naÄin.
TEODORA ARSENOVIÄ - Mirjana OdaviÄ Operska i dramska umetnica - Teodora BoberiÄ ArsenoviÄ Izdanje: Muzej pozoriÅ”ne umetnosti Srbije, 1996. Broj strana: 40 Povez: mek Format: 23x17 Stanje kao na slici. Dobro oÄuvana. Prva strana ispada, izuzev toga u dobrom stanju. RoÄena 22. decembra 1886. godine u Vranjevu. Isticala se svojom lepotom i darovitoÅ”Äu za pesmu i glumu joÅ” u Diletantskoj družini āNapredakā u Vranjevu. U Narodnom pozoriÅ”tu u Beogradu je od 1906. godine gde je upoÄetku pevala u pozoriÅ”nom horu, a zapaženije uloge je dobila veÄ 1907. godine āÄuÄuk Stanaā i od tada dobija u komadima sa pevanjem i operetama glavne uloge. U Beogradskoj operi je pevala od njenog osnivanja 1908. i imala je zapažene uspehe. Ali, kako nije Å”kolovala glas, izuzev Å”to je polazila nekoliko Äasova pevanja kod Miroslave BiniÄki - supruge Stanislava BiniÄkog, vratila se drami. Tada je poÄela sa uspehom da igra KoÅ”tanu u istoimenom komadu. U toj ulozi publika ju je doÄekivala aplauzom. Ulogu KoÅ”tane nasledila je od vrsne glumice i joÅ” bolje interpretatorke vranjanskog melosa Drage SpasiÄ, Å”to je za svakog mogao da bude veliki hendikep. Teodora se tu vrlo brzo potvrdila, pa se Äak i danas smatra za jednu od tri najbolje KoÅ”tane na beogradskoj sceni. U komadima sa pevanjem bila je nenadmaÅ”na i prosto je - kako je to neko zapisao - omilela narodnu melodiju na sceni. Skoro od poÄetka rada Radio Beograda, pa do godinu, dve pred svoju smrt (1960. godine), bila je interpretator narodnih pesama na Radio Beogradu. Imala je Teodora tu Äast, da u naÅ”em prvom igranom filmu āKaraÄorÄeā snimljen joÅ” 1911. godine, da igra ulogu Jelene supruge KaraÄorÄeve. Umrla je u Beogradu 18. oktobra 1960. godine.
VodiÄ kroz dio zbirke Ante TopiÄa Mimare Ante TopiÄ Mimara (KoruÅ”ce u Dalmatinskoj zagori, 7. travnja 1898. - Zagreb, 30. sijeÄnja1987.) - hrvatski skupljaÄ umjetnina i povjesniÄar umjetnosti Studirao je slikarstvo i restauriranje umjetnina u Rimu. Kolekcionarstvom se bavio od 1921. godine, a nakon Drugog svjetskog rata bio je savjetnik pri Jugoslavenskoj vojnoj misiji u Berlinu i MĆ¼nchenu, gdje je radio na povratu opljaÄkanih hrvatskih i jugoslavenskih kulturno-umjetniÄkih dobara. UmjetniÄku zbirku od oko 3.000 razliÄitih predmeta od prapovijesti do 20. stoljeÄa, darovao je 1972. godine hrvatskom narodu, a zbirka je smjeÅ”tena i izložena u zgradi nekadaÅ”nje gimnazije na Rooseveltovu trgu u Zagrebu, u danaÅ”njem Muzeju Mimara. Pored toga, veliki dio kolekcije darovan je Narodnom muzeju Srbije u Beogradu.