Istorijsko memoarska dela 1-7 + KUTIJA 1. Moje uspomene – Vojvoda Živojin Mišić 2. Vojvoda Stepa Stepanović 1 – Savo Skoko . Petar Opačić 3. Vojvoda Stepa Stepanović 2 – Savo Skoko . Petar Opačić 4. Vojvoda Radomir Putnik 1 – Savo Skoko 5. Vojvoda Radomir Putnik 2 – Savo Skoko 6. Nikola Pašić i jugoslovensko pitanje 1 – Đorđe Đ. Stanković 7. Nikola Pašić i jugoslovensko pitanje 2 – Đorđe Đ. Stanković Grupa autora Memoari Izdavač: BIGZ, Beograd 1985; tvrd povez sa omotom, 24cm, ilustrovano. zaštitna kutija stanje: Vrlo dobro.

Pismo u Lion (italik i tajms igraju tango) Gordan Matrak Bubnjar kultnog bosanskog i jugoslovenskog benda `Bijelo Dugme`, konačno je napisao knjigu u kojoj ne samo što daje svoju detaljnu autobiografiju, već i evocira uspomene na sarajevske rok bendove, dok istovremeno beleži tajnu istoriju najpoznatijeg benda sa ovih prostora! `Tada je, zaverenički, krunisao sam sebe u hegemona jugoslovenskog roka. – Ja sam vaš novi šef i drugih šefova osim mene nemojte imati. . . Pa čak ni onda kad ja, i ako ja odlučim da vam više ne budem šef – a što će biti nikad! Tad naročito – položio je zakletvu Brega. ` PROSVETA,Beograd,2013.god.,tvrd povez,781.str.,24.cm Knjiga je NOVA ----------------------------✔️ 1w,1w jedna ili DVE

DRUGI SVETSKI RAT 1 - 6 - Vinston Čerčil 1. BURA SE SPREMA 2. NJIHOV NAJLEPŠI TRENUTAK 3. VELIKA ALIJANSA 4. PREKRETNICA SUDBINE 5. KRUG SE ZATVARA 6. TRIJUMF I TRAGEDIJA Izdavač: PROSVETA Beograd Godina izdanja: 1964. Povez: tvrd povez sa zaštitnim omotom Pismo: ćirilica Stanje: vrlo dobro

Dostojevski Djela 1-12 komplet Autor: Fjodor Mihajlović Dostojevski Sabrana djela I - XII. 1. Bijedni ljudi 2. Bijele noći 3. Poniženi i uvrijeđeni 4. Zapisi iz mrtvog doma 5. Kockar 6. Zločin i kazna 7. Idiot 8. Bjesovi I. dio 9. Bjesovi II. dio 10. Mladac 11. Braća Karamazovi I-II dio 12. Braća Karamazovi III-IV dio Izdavač: Znanje, Otokar Keršovani Godina izdanja: 1986. Mesto izdanja: Zagreb, Opatija Broj stranica: 6360 Format: 21x14 cm povez: tvrdi Stanje Veoma dobro, kao novo. NOVILOK.

Informacije SKU 9788661052217 Kategorije STRANI PISCI, KOMPLET, SAJAM 2023 Težina 6 kg Proizvođač Sezam Book Povez knjige tvrd Pismo latinica Pisac Gabrijel Garsija Markes Izdavač Sezam Book Jezik Srpski Tagovi Knjiga Knjizara Gabrijel Garsija Markes Beletristika Strani pisci Beletristika-Strani pisci Sezam book Online knjižara

Dostojevski Komplet 1-12 Rad 1967 godine,u 12 knjiga Odabranih dela 1) Braća Karamazovi I 2) Braća Karamazovi II 3) Zločin i kazna 1969 ispisana posveta na predlistu 4) Idiot I 5) Idiot II 6) Zli dusi I 7) Zli dusi II 8) Mladić 9) Poniženi i uvređeni, Bedni ljudi 10) Zapisi iz mrtvog doma, Zapisi iz podzemlja 11) Njetočka Njezvanova, Selo Stepančikovo 12) Bele noći, Kockar i Dvojnik stanje vrlo dobro

Knjiga je dobro očuvana. „Barbarogenije Decivilizator` predstavlja značajno delo srpske avangardne književnosti i donekle programski roman osnivača pokreta zenitizam Ljubomira Micića. ,,Ja nisam rođen da bih lagao svoj narod, niti da bih ga potkradao, izdavao i zaslepljivao – rođen sam da ga naučim da bude ono što jeste, da ga nateram da misli slobodno, da dublje proučava ono što mu se daje, da spozna svoje mane više nego vrline, da mu pomognem da koristi svoju snagu koje nije svestan, da zablista unutrašnjom svetlošću koja mu nije znana. Ovako je Ljubomir Micić (1895–1971), pesnik, prozaista i dramski umetnik pisao pre više od osam decenija, kad je svet bio mlađi, a verovatno i luđi nego danas. U povesti srpske kulture verovatno ne postoji veća gromada koju smo skrajnuli i maljevima očukali, verovatno i nesvesni zbog čega to činimo, od ovog osnivača zenitizma, pokreta koji je, za razliku od sumatraizma i višegradizma, i danas svež i aktuelan, kao da je juče nastao. Micićevo delo „Barbarogenije decivilizator” (izvorno obnarodovano u Francuskoj 1938. pod naslovom „Barbarogenie le Décivilisateur”) u Srbiji je poslednji put objavljeno 1993. godine sa zaštitnim znakom izdavačke kuće „Filip Višnjić”, u ediciji „Albatros”. Odavno te knjige nema u prodaji; zato na internetu, iako je skromno opremljena i nevelika obimom – oko 170 stranica, uključujući pogovor Vide Golubović – dostiže cenu od tri, pa i četiri hiljade dinara. Tražena je. „Moje ime, Barbarogenije, jeste jedna vrsta sinteze ljubavi i mržnje”, piše Micić u ovom romanu-planini (ako postoji roman-reka, što ne bi postojao i roman-planina, naročito ako je reč o najmanjoj i najvećoj našoj planini, Avali, ili „srpskom Olimpu”, kako to kaže agilni promoter decivilizacije). „Dugujem ga istovremeno svojoj majci, nebrojenim neprijateljima, svom ocu i samom sebi. Ali vređajući me u zoru mog života, moralni zločinci nisu znali da tako vređaju spomenik neznanog junaka, koji je niko drugi do moj otac.” Micić je u iskazu uvek jasan, nedvosmislen. Kao, uostalom, i mati njegovog Barbarogenija, Vila Morgana, koja ovako uči svoje čedo: „Znati umreti velika je umetnost, veća i hrabrija nego što je znati lagati i od toga živeti.” Otuda i sam Micić, kroz svog junaka, „avalskog buntovnika”, poručuje:„Još danas ću podmetnuti vatru u suve grane trulog društva. Istom vatrom ću udariti na sve parazite diljem Evrope, učiniću to da bih vratio duhovnu slobodu ljudima, životinjama, hrastovima, kedrovima, topolama, kako bi mogli slobodno da dišu. Da i oni mogu poput sunca da dosegnu svoj vlastiti zenit”, progovara Micić kroz svog Barbarogenija, naglašavajući da je „zenitizam – pokretačka snaga svakog čoveka”. „Barbarogenije decivilizator” izlazi upravo u godini kad će na mestu razorenog srednjovekovnog grada Žrnova, uz nečujan eho kletve koja je pala na rušitelja Aleksandra Prvog Karađorđevića, nići Meštrovićev spomenik Neznanom junaku. Uveren da „’Jugosloveni’ kao neodređeni pol privlače ceo svet da radi protiv srpskog duha zemlje”, Barbarogenije upozorava svoje sunarodnike: „Izađite iz džungle lažnih Evropljana, izađite brzo, u opasnosti ste! Postanite ponovo varvari, najbolji među vama su to oduvek, a da i sami to ne znaju. Varvari čine pravu elitu svih naroda. (...) A život civilizovanog čoveka? On je sada samo prostrani zatvor koji slepo hvale profesori, intelektualci, novinari i političari! A jeste li primetili da sve prelazi u ruke zelenaša i mešeatara, u ruke ucenjivača i hipokrita koji su uništili Evropu, koji su je dotle unazadili da je sada najveća pijaca ljudskog dostojanstva? Za uzor vam predlažu lopove”, pisao je Micić nekoliko godina pre nego što će se na Stari kontinent spustiti neprozirna koprena Drugog svetskog rata. Barbarogenijeva Srbica, učiteljica u koju se junak Micićeve proze zagledao na Avali još u ranom poglavlju „Tek rođen, a već zaljubljen”, sluti da njen slučajni izabranik ili izabrani slučajnik ne želi, zapravo, da ga narodne mase maze i paze. „Priznati sebi da je zaljubena u Barbarogenija za Srbicu je bilo istovremeno i iskušenje i mučenje”, piše spiritus movens zenitizma, s tim što je Srbica, odlučna u naumu da „ostane verna njegovom duhu, kao i svojoj skrivenoj ljubavi, za koju on možda nije znao”, svoju uzdržanost opravdavala plahom naravi svoga suđenika: „Jer on bi se ljutio kada bi saznao da ga neko voli.” Najedio bi se, možda, i jedan od sporednih likova u romanu-planini „Barbarogenije decivilizator”, avalski seljak, kad bi znao da ćemo ga citirati, kao što bi se, biće, iznervirao i sam Micić, budući da je seljak, posle gromopucatelnog govora koji je održao, uspeo i da razočara Barbarogenija. Ali reči avalskog seljaka, izgovorene u živopisnom, raspusnom vrtlogu tridesetih, zvuče baš kao da smo ih čuli od nekog pradede koga smo na ovom svetu zatekli i mogli da dodirnemo u vreme kad je bio u snazi: „Peva vam se himna mašinizma, da, da, a ne kaže vam se da je mašinizam samo najstrašnija tiranija koja preti svetu. (...) Da, tiranija mašinstva i motorizacije preti čovečanstvu. Ona traži potpuno potčinjavanje čoveka, tj. nas samih, naših duša. Zato vam vičem: pazite se mašine, koja je pre neprijatelj nego prijatelj čovekov! Ljubav prema civilizaciji i ljubav prema čoveku nemaju ništa zajedničko.” Iduće godine navršava se tačno jedan vek otkako je Ljubomir Micić 1921. pokrenuo časopis „Zenit” i, zajedno s Ivanom Golom i Boškom Tokinom, objavio Manifest zenitizma. Nedugo zatim ušao je u sukob s Miroslavom Krležom, i to će Micića mnogo koštati u posleratnoj Jugoslaviji, kad se Krleža vinuo visoko u hijerarhiji kominternovske monarhije. Možda bi se, štono Srbica reče, Barbarogenije i naljutio kad bi znao da ga mi danas volimo, ali neka ga – nek’ se naljuti.````

DINARSKA BRVNARA-Ranko Findrik 1998.god,278.str.,24.cm. Ilustrovano u boji,LUX PAKOVANJE vajat brvnara koliba u planini,pivnica,poljana,kamena kuća jednoprostorna kuća,dinarska kuća, gradska kuća,seoska kuća,kuća u pomoravlju moravska kuća Etnoantropologija Izdavac - Muzej selo `Staro Sirogojno` Knjiga je NOVA ----------------------------⭐️ o

Vil Djurant, deset knjiga u kompletu, odlično stanje, tvrd kožni povez, format 24cm. Izdanje Vojnoizdavački zavod/ Narodna knjiga, Beograd, 2004. Naslovi su: 1. ISTOČNE CIVILIZACIJE 2. ŽIVOT GRČKE 3. CEZAR I HRIST 4. DOBA VERE - prvi deo 5. DOBA VERE - drugi deo 6. RENESANSA 7. REFORMACIJA 8. POČETAK DOBA RAZUMA 9. DOBA LUJA XIV 10.DOBA VOLTERA

Razvoj kriptovaluta bilo je gotovo nemoguće zamisliti 2008. godine kada je bitcoin ugledao svjetlo dana. No kako je nastala kriptovaluta? Kako je uopće nastao novac? Što je to što je zlatu, srebru, kamenčićima ili školjkama dalo vrijednost u procesima razmjene za dobra? Kako se u sve to uklapa digitalna valuta do koje se dolazilo rudarenjem? Na sva ova i brojna druga pitanja u knjizi Bitcoin standard: decentralizirana alternativa središnjem bankarstvu odgovara doktor ekonomskih znanosti Saifedean Ammous. Vodi nas kroz povijest novca i istražuje što je navedenim predmetima dalo njihovu monetarnu ulogu, a ujedno i pomoglo bitcoinu da bude ono što danas jest. U tome je istaknuo vrlo zanimljivu povijest kamenja Rai na otoku Yap, danas u sastavu Saveznih Država Mikronezije, nastojeći nam što više približiti funkcioniranje bitcoina. Naime, upravo je ovaj sustav kamenja najsličniji današnjem funkcioniranju bitcoina. Kamenje Rai koristilo se kao novac; bilo je raznih veličina, dosežući i velike okrugle diskove s rupicom u sredini koji su težili do četiri metričke tone. To kamenje nije potjecalo s Yapa, na kojemu nije bilo vapnenca, nego je sve kamenje na Yap doneseno sa susjednog Palaua ili Guama. Ljepota i rijetkost ovog kamenja činila ga je poželjnim i cijenjenim na Yapu, no njegova nabavka bila je iznimno teška jer je proces i eksploatacije i prijevoza kamenja splavovima i kanuima težak. Za neka od tog kamenja bilo je potrebno i stotinu ljudi za njihov prijevoz, a jednom kada bi stigli na Yap, smještani su na istaknutu lokaciju gdje bi ih svi mogli vidjeti. Vlasnik kamena mogao bi ga koristiti kao sredstvo plaćanja bez da ga je morao micati s mjesta: sve što bi bilo potrebno je da vlasnik najavi svim žiteljima da je vlasništvo kamena prešlo na primatelja. I to je stoljećima savršeno funkcioniralo. Iako se kamenje nije nikuda micalo, imalo je utrživost u prostoru jer se moglo koristiti za plaćanje bilo gdje na otoku. I upravo je to važno kod novca – njegova kupovna moć, a ne njegova količina ili oblik. Bilo koja količina novca dostatna je da ispuni monetarne funkcije dokle god je on dovoljno djeljiv i spojiv da zadovolji transakcijske potrebe i potrebe za pohranu vrijednosti njegovih držatelja. Tijekom stoljeća razvijao se sustav banaka u kojem je banka uvijek bila treća, posrednička strana između dva klijenta. To je postalo nešto potpuno uobičajeno i gotovo da se javno nikada nije propitkivalo. Međutim, uznapredovalim razvojem tehnologije otvorile su se nove mogućnosti – ušli smo u eru kriptovaluta. Dana 1. studenoga 2008. računalni programer koji se predstavlja pod pseudonimom Satoshi Nakamoto poslao je poruku svojoj dopisnoj listi o kriptografiji da objavi kako je kreirao „novi sustav elektroničke gotovine koji se u potpunost temelji na interakciji korisnik – korisnik, bez treće strane od povjerenja”. Kopirao je sažetak rada u kojem objašnjava njegov dizajn i daje internetsku poveznicu na njega. Valuta je izdana po unaprijed određenoj cijeni kako bi se nagradili oni članovi koji su potrošili procesorsku snagu da bi potvrdili transakcije, pa ih ona na taj način nagrađuje za njihov rad. Iznenađujuća stvar o ovom izumu je da je on, za razliku od mnogih drugih prethodnih pokušaja kreiranja digitalnog novca, zapravo uspio. Iako u početku i nije privukao veliku pažnju, godinu dana kasnije sve se promijenilo. Internetskom razmjenom prodano je 5.050 bitcoina za 5,02 dolara, po cijeni od 1 dolara za 1.006 bitcoina, što je bila prva registrirana kupnja bitcoina novcem. Cijena je bila izračunata tako da se izmjerila vrijednost električne energije potrebne da bi se proizveo bitcoin. Ekonomskim rječnikom, ovaj ključni trenutak je vjerojatno bio najvažniji trenutak u životu bitcoina. Danas sve više poslovnih objekata prima ovu valutu koju se nekada smatralo samo proizvodom „štreberskog uma”, neupotrebljivu u stvarnosti. Bitcoionom se čak u nekim kafićima može platiti i kava, a tečaj se redovito objavljuje na televiziji, u novinama i na mrežnim stranicama zajedno s tečajevima nacionalnih valuta. No kako je točno tekao put od 2008. pa sve do danas? Što su to rudarenje, blockchain te koje su još druge kriptovalute dostupne osim bitcoina? Može li se kupnjom i samo jednog bitcoina obogatiti? Koji su rizici? Odgovori na ova vrlo intrigantna pitanja nalaze se unutar korica knjige koju bi trebao pročitati svatko koga je barem jednom zaintrigiralo kako je moguće da valuta koju fizički ne vidimo može imati tako značajan utjecaj u svijetu. Povez: broš Str: 304 Format: 150×230 Izdavač: Mate d.o.o. Zagreb, God: 2021.

Gabriele Schor - FEMINIST AVANT-GARDE Art of the 1970s in the Verbund Collection, Vienna (Prestel, Munich - London - New York, 2016, tvrd povez, 559 str., ilustrovano, 28.5 cm)

odlično očuvana

Momo Kapor KOMPLET 4.knjige ⚠️ 1.UNA Momo Kapor⚠️ 2.PROVINCIJALAC Momo Kapor 3.KNJIGA ŽALBI Momo Kapor⚠️ 4.FOLIRANTI Momo Kapor⚠️ Autor: Momo Kapor Izdavač: `Znanje`, Zagreb, Povez: Tvrd sa omotom Format: 19.5 cm Knjige u PERFEKTNOM stanju R2

Tiraz samo 999! Uednik Zoran Jovanovic Izdavac - Eko plus, Beograd Godina - 1997. Srpska istorija, Istorija Srba Knjiga u vrlo dobrom stanju,bez podvlacenja ili ostecenja,sa posvetom na prvoj strani,tvrd povez,ilustracije,format 33 cm,469 str. (95)

Monografija Izdavac - Eparhija sremska, Sremski Karlovci Godina - 2014. Urednik Episkop sremski Vasilije Srpska pravoslavna crkva, Istorija Srpske pravoslavne crkve, Eparhija sremska, Vladicanstvo sremsko, Fruskogorski manastiri Knjiga u odlicnom stanju,bez podvlacenja ili ostecenja,sa posvetom na prvoj strani,tvrd povez,sa omotnicom u odlicnom stanju,ilustracije u boji,format 31 cm,1200 str. (95)

Petar Lubarda 1907 - 1974 Monografija i na engleskom Izdavac - Galerija Tiodorovic Godina - 2004. Lubarda, Srpsko slikarstvo Knjiga u odlicnom stanju,bez podvlacenja ili ostecenja,sa posvetom na prvoj strani,tvrd povez,sa omotnicom u dobrom stanju,ilustracije,format 32 cm,583 str. (95)

SRPSKO SLIKARSTVO XX VEKA Miodrag B. Protić 1970 NOLIT tvrd povez veliki format ivice zaštitnog omota malo pohabane drugih nedostataka nema

Stidija izvodljivosti za Centralni institut za konzervaciju u Beogradu Vođa projekta italijanske kooperacije Elena Manunta Sardi de Leto 179 + 181 strana Ilustrovano, 24cm ISBN 978-86-910937-1-6 Centralni institut za konzervaciju, Beograd- osnivanje-kulturna dobra-zaštita-zbornici Knjiga na srpskom i italijanskom jeziku Vidi sadržaj, slike. Knjiga je NOVA.... -------------------------------- 1v ,MM (sigurno)

Povez knjige : broširan Strana : 836 Format : A4 Pismo : ćirilica

Filozofska biblioteka `Karijatide` Tvrd povez, zlatotisk 720+500 strana 24x16 Odlično očuvano

Knjige su veoma dobro očuvane. Tvrd kozni povez, zlatotisak NOLIT, Beograd, 1983. 1) Pesme 2) Dnevnik o Čarnojeviću i druga proza 3) Seobe I 4) Seobe II 5) Seobe III 6) Kod Hyperborejaca I 7) Kod Hyperborejaca II 8) Roman o Londonu I 9) Roman o Londonu II 10) Drame 11) Putopisi 12) Eseji 13) Embahade I-III 14) Embahade IV

Alfred Adler Odabrana dela komplet 1-6 Matica srpska, Novi Sad i Prosveta, Beograd, 1984. Tvrd povez Odlično očuvano Dela: 1. Individualna psihologija (prevod Ksenija Atanasijević) 2. O nervoznom karakteru (prevod Božana Milekić) 3. Smisao života, (prevod Tomislav Bekić) 4. Poznavanje života (prevod Tomislav Bekić) 5. Psihologija deteta (Olga Kostrešević) 6. Poznavanje čoveka (prevod V.Dvorniković i M.N.Đurić)

kao na slikama retko New Theories of Revolution: A commentary on the views of Frantz Fanon, Regis Debray and herbert Marcuse Woddis, Jack Published by Lawrence and Wishart, 1972 1. edition nove teorije revolucije marksizam filozofija xx veka markuze herbert Revolucija (lat. revolutio, „preokret”), u opštem slučaju, radikalna je promena drušvenih odnosa. U političkom označava korenitu promenu društvenog uređenja. Reč revolucija znači preobrat. U nekim revolucijama učestvuje veliki broj ljudi, ili čak većina neke socijalne grupacije ili naroda, dok u neke revolucije vodi samo mala grupa revolucionara. Aristotel je opisao dve vrste političkih revolucija: (i) Potpuna promena iz jednog sistema u drugi i (ii) izmena trenutnog sistema[1] Revolucije su se pojavljivale kroz istoriju i bile su različitih načina, trajanja i ideologija. Rezultati uključuju velike promene u kulturi, privredi i društveno-političkim ustanovama. Akademske rasprave o tome šta čini, a šta ne čini revoluciju se vrte oko nekoliko pitanja. Rana proučavanja revolucija ponajprije su analizirala događaje u evropskoj istoriji s gledišta psihologije, ali novija proučavanja uključuju svetske događaje kojima se bavi i nekoliko društvenih nauka uključujući sociologiju i politikologiju. Nekoliko generacija akademske misli o revolucijama je stvorilo puno suprotstavljenih teorija i u mnogočemu doprinelo u trenutnom razumevanju ove složene pojave. Većinu istorijskih revolucija prati revolucionarni teror. Vrste[uredi | uredi izvor] Vatova parna mašina u Madridu. Razvoj parne mašine pokrenuo je industrijsku revoluciju u Ujedinjenom Kraljevstvu te u celom svetu. Parna mašina je bila napravljena za pumpanje vode iz rudnika uglja omogućujući spuštanje rudara ispod nivoa vode. Postoji puno različitih tipologija revolucija u društvenim naukama i literaturi. Na primer, klasični naučnik Aleksis de Tokvil razlučivao je[2] : 1) političke revolucije 2) iznenadne i nasilne revolucije koji ne traže samo utemeljenje novog političkog sistema već transformaciju celog društva i 3) polagane ali brišuće transformacije celog društva koja se događa nekoliko generacija (pri. religija). Jedna od nekoliko različitih marksističkih tipologija deli revolucije u predkapitalističke, ranoburžoaske, buržoaske, buržoasko-demokratske, rane proleterske i socijalističke revolucije.[3] Čarls Tili, moderni istraživač revolucija, radi razliku[4] između puča, smanjenja moći, građanskog rata, pobune i „veličanstvene revolucije“ (revolucije koje su preobrazile ekonomske i društvene strukture kao takođe i političke institucije, kao što je Francuska revolucija iz 1789. godine, Ruska revolucija iz 1917. godine ili Iranska revolucija u Iranu).[5] Ostale vrste revolucija, stvorene za ostale tipologije, uključuju društvene revolucije; proletersku ili komunističku revoluciju (nadahnute Marksističkim idejama kojima je cilj zamena kapitalizam komunizmom); neuspele revolucije (revolucije koje nisu uspele da osiguraju moć nakon privremenih pobeda ili prevelikih uključivanja); te nasilne kontra nenasilnih revolucija(Baršunasta revolucija). Izraz revolucija se takođe koristio kako bi se obiležile velike promene nevezane uz politiku. Takve revolucije su obično prepoznate kao one koje su preobrazile društvo, kulturu, filozofiju i tehnoglogiju puno više nego političke sisteme; često su poznate kao društvene revolucije[6]. Neke mogu biti globalne, dok se neke mogu ograničiti samo na pojedinu zemlju. Jedan od klasičnih primera upotrebe izraza svetska revolucija u tom kontekstu je industrijska revolucija (uoči da takve revolucije takođe pristaju Tokvilovoj definiciji „polaganih revolucija“.[7] Socijalne i političke revolucije[uredi | uredi izvor] Sloboda predvodi narod, slika Ežena Delakroa u čast Julske revolucije 1830, koja je postala opšte prihvaćena kao simbolika francuskih narodnih ustanaka protiv monarhije Političke revolucije često prati nasilje, i velike promene u strukturama moći koje često rezultuju novim institucionalizovanim nasiljem, kao što je bio slučaj sa ruskim i francuskim revolucijama (koje su pratile „čistke“ i „Teror`). Politička revolucija je nasilna zamena jednog skupa vladalaca drugim (kao što se dogodilo u Francuskoj i Rusiji), dok je socijalna revolucija fundamentalna promena u socijalnoj strukturi društva, kao što su bile Protestantska reformacija ili Renesansa. Međutim, ovo razgraničenje je retko jasno, jer većina političkih revolucija teži da iznese i socijalne revolucije, i imaju osnovne filozofske ili socijalne motive koji ih predvode. Najpoznatije revolucije sa ovakvim motivima u modernom svetu su bile liberalne revolucije i komunističke revolucije, kao i povremene nacionalističke revolucije. Za razliku od revolucija, pučevi često ne teže promenama izuzev promene trenutnog vođe. Neki politički filozofi smatraju revolucije sredstvima za postizanje svojih ciljeva. Većina anarhista se zalaže za socijalnu revoluciju kao sredstvo slamanja struktura vlasti, i zamenjivanja ih ne-hijerarhijskim institucijama. Socijalne i socijalno-političke revolucije često spadaju u najradikalnije socijalne pokrete. One utiču na sve društvene komponente, uvode novi socijalni poredak i(li) teže da unište sve ili skoro sve starije strukture. Među marksističkim komunistima postoji podela na one koji su podržavali Sovjetski Savez i ostale takozvane komunističke države, i na one koji su kritički nastrojeni prema ovim državama (neki ih čak odbacujući kao ne-komunističke), na primer trockisti i ortodoksni marksisti. Lenjin, vođa oktobarske revolucije, drži govor. Socijalne i političke revolucije često bivaju „institucionalizovane“ kada ideje, slogani, i ličnosti koje učestvuju u revolucijama nastave da igraju važnu ulogu u društvu, dugo nakon što je revolucija okončana. Komunističke države su često institucionalizovale svoje revolucije kako bi dale legitimitet svojim vladama. Neke ne-komunističke države, kao što su SAD, Francuska ili Meksiko su takođe institucionalizovale revolucije, i nastavljaju da slave sećanje na svoje revolucionarne prošlosti kroz praznike, pesme, i na druge načine. Revolucijama se pristupalo i iz antropološke perspektive. Oslanjajući se na zapise Viktora Tarnera o ritualima i performansima, Bjern Tomasen je tvrdio da se revolucije mogu shvatiti kao „liminalni“ trenuci: moderne političke revolucije veoma podsećaju na rituale i stoga se mogu proučavati u okviru procesnog pristupa.[8] To bi podrazumevalo ne samo fokusiranje na političko ponašanje „odozdo“, već i prepoznavanje trenutaka u kojima se „visoko i nisko“ relativizuju, čine irelevantnim ili podmetnutim, i pri tome se mikro i makro nivoi spajaju u kritičnim vezama. Kulturne, intelektualne i filozofske revolucije[uredi | uredi izvor] Renesansa Protestantska revolucija Naučna revolucija Seksualna revolucija Tiha revolucija Nenasilna revolucija Kulturna revolucija Stounvolska revolucija Tehnološke revolucije[uredi | uredi izvor] Tehnološke revolucije obično dovode do transformacija u društvu, kulturi i filozofiji. Poljoprivredna revolucija Digitalna revolucija Neolitska revolucija Revolucija cena Industrijska revolucija Druga industrijska revolucija

OHRIDSKO ZIDNO SLIKARSTVO XIV VEKA Cvetan Grozdanov Izdavač: Filozofski fakultet u Beogradu Godina izdanja: 1980 Broj strana: 234 + 70 strana crno belih fotografija Povez: Tvrd mape + crtezi + ilustracije + fotografije Stanje knjige: vrlo dobro.

Makarski biskup FRA BARTUL KAČIĆ ŽARKOVIĆ, Brist ,1572-Sućuraj, 1645 Ilustrovana u boji,Split ,1999.god,298.strana Knjiga je LUX pakovanje, glanz NOVA. Izdavač: Županija Splitsko-dalmatinska, Sućuraj Makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković (Brist, 1572. – Sućuraj, 1645.): Život – djelo – vrijeme, Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Sućurju, 24. lipnja 1995., Sućuraj, 1999., 298 str. KAČIĆ ŽARKOVIĆ, Bartul (Žarković, Caççiçh, Xarcovich; Bartol, Bartolo, Bartholomeus), biskup (Brist, 1572 — Sućuraj, 25. VI. 1645). Početnu izobrazbu stekao vjerojatno u franjevačkom samostanu u Zaostrogu, gdje je potom stupio u Franjevački red i proveo novicijat. Ondje je zasigurno završio i osnovnu humanističku školu spremajući se za svećenički poziv. Uprava Provincije Bosne Srebrene poslala ga je u jesen 1600. u Italiju radi nastavka školovanja, pretpostavlja se u Napulj, gdje je tada djelovalo franjevačko Generalno učilište. Nakon završetka studija 1604. nastavio je kao profesor teologije predavati u školi u franjevačkom samostanu Santa Maria La Nova u Napulju 1605–13, potom u novoosnovanoj teološkoj školi u franjevačkom samostanu u Zagrebu 1613–15. Za službovanja u Zagrebu išao je na dvor hrvatsko-ugarskoga kralja Matije II; zauzimao se za obnovu biskupija Makarske i Duvanjske te ishodio od kralja ispravu za subraću, kojom se zabranjuje senjskim uskocima da napadaju na primorje. Neko vrijeme zadržao se u Budweisu (danas České Budějovice), gdje je 1614. primio vijest da ga je kralj imenovao biskupom nanovo obnovljene Makarske biskupije. Papa Pavao V. potvrdio je imenovanje te je 1615. primio biskupski red u crkvi franjevačkoga samostana San Francesco della Vigna u Veneciji i bio svečano ustoličen, vjerojatno o Božiću, u makarskoj crkvi sv. Marije. Prema njegovim navodima, bila mu je povjerena i uprava nad Duvanjskom biskupijom. Nakon preuzimanja službe pohodio je vjernike svoje biskupije te Ramu, Olovo, Sutjesku, Banju Luku i Novi na Uni, susreo se s bosanskim provincijalom Grgurom Marinovićem i u Kreševu pribivao franjevačkoj skupštini na kojoj mu je brat Luka imenovan povjerenikom pohoditeljem. Boravio je uglavnom u samostanu u Zaostrogu, a samo po potrebi odlazio u stolno mjesto Makarsku. God. 1616. novcem zaostroškoga samostana otkupio je očevinu od nekih muslimana i kršćana i 1629. ustupio ju samostanu. Često je putovao izvan biskupije, 1617. boravio je nekim poslom u Beču, a 1621–22. i 1630–32. u Rimu. Promičući štovanje Karla Boromejskoga, za prvoga rimskoga putovanja ishodio je dozvolu za nabavu 60 000 medaljica i križića, a za drugoga kupio 42 524 komada; kanio ih je dijeliti puku u primorju, Zajezerju, Čitluku, Blatu, Rastnu, Duvnu, Livnu, Rami, Imotskom, Gorskoj župi te »ništo malo u Sarajevu onizim Krstjanom«. God. 1626. pribivao je u Splitu posvećenju skradinskoga biskupa T. Ivkovića, 1643. ređenju drivaškoga biskupa J. Lučića u Korčuli, a 1633. predsjedao je sastankom uprave Provincije Bosne Srebrene u Fojnici. Potkraj 1620-ih došao je u sukob sa skadarskim (tzv. stjepanskim) biskupom D. Andrijaševićem zbog granica njihovih jurisdikcija; zato su 1630. pozvani u Rim, gdje su se nagodili da granica njihove crkvene vlasti bude Neretva. Potkraj 1644. ili na poč. 1645. povukao se na imanje u Sućurju, gdje je ubrzo preminuo i bio pokopan u obiteljsku grobnicu u njegovoj kapeli u mjesnoj župnoj crkvi sv. Jurja. Pri rušenju te crkve 1896. grob mu je zasut zemljom, uništeni su natpis i grb na nadgrobnoj ploči, od koje su napravljena sjedala ispred crkve. — U Rim je poslao izvješća (1626, 1630, 1636, 1640. i 1644) o stanju Crkve na području Makarske biskupije (u nekima i Duvanjske). Kao biskup brinuo se za crkve, namještaj i pribor neophodan za službu Božju (nabavljao kaleže, slike, zvona, misno ruho). Njegovim su trudom četiri crkve bile sagrađene (nije poznato koje), a više novih je posvetio. Među suvremenicima uživao je velik ugled te mu je M. Divković 1616. posvetio svoje Razlike besiede, a knjižar i nakladnik hrvatskih knjiga M. Ginammi drugo latinično izdanje Zrcala duhovnoga (Mleci 1621) M. Orbinija. Na hrvatskom jeziku napisao je ćirilicom kratko, nenaslovljeno djelo bez teološke vrijednosti, ali zanimljivo za povjesničare Makarske biskupije i jezikoslovce, latinskim je pisao izvješća u Rim, a talijanskim popratna pisma. Njegovu je rukopisnu ostavštinu, sačuvanu uglavnom u prijepisima, objavio i potanko komentirao S. Kovačić (zbornik Makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković, 1999). ---------------------------- Knjiga je NOVA... 0