Originalni bioskopski (filmski) plakat: ORKANSKI VISOVI / Wuthering Highs Orkanski visovi je američki film koji je zasnovan na istoimenom romanu Emili Bronte. Film je režirao Vilijam Vajler, dok glavne uloge igraju: Merl Oberon, Lorens Olivije i Dejvid Niven. Kao na fotografijama. Standardne dimenzije (oko 69 x 49 cm)

Originalni bioskopski (filmski) plakat: KEJ ORFEVR / QUAI DES ORFEVRES Quai des Orfèvres je francuski crno-bijeli film snimljen 1947. u režiji Henri-Georgesa Cluzota. Po žanru predstavlja kombinaciju drame i kriminalističkog filma te se temelji se na romanu Légitime défense belgijskog pisca Stanislas-Andrea Steemana. Protagonistica, koju je tumačila tadašnja Cluzotova životna partnerica Suzy Delaire je kabaretska pjevačica koja postaje predmetom pažnje pohotnog bogataša koga tumači Charles Dullin, a što izaziva ljubomoru njenog kolege i muža (koga tumači Bernard Blier). Radnja prikazuje kako muž odlazi u bogataševu kuću kako bi ga ubio, ali umjesto toga pronalazi njegov leš i postaje osumnjičeni u istrazi koju vodi inspektor Antoine (koga tumači Louis Jouvet). Quai des Orfèvres je Cluzotu predstavljao prvi film napravljen nakon Drugog svjetskog rata, odnosno nakon što mu je neko vrijeme bio zabranjen rad zbog kontroverzi vezanih uz prethodni film Le Corbeau i kolaboracije sa njemačkim okupatorom. Film je premijerno prikazan na venecijanskoj Mostri gdje je dobio nagradu za najbolju režiju. Nakon francuske premijere je doživio veliki komercijalni uspjeh i povoljne kritike, a danas se smatra jednim od najboljih filmskih ostvarenja svog doba. Režija: Henri-Georges Clouzot Uloge: Louis Jouvet, Simone Renant, Bernard Blier... Kao na fotografijama. Standardne dimenzije (oko 69 x 49 cm)

Izuzetno redak originalni bioskopski (filmski) plakat velikih dimenzija (oko 100 x 70 cm) : SOFKA Autor plakata: Kosta Trifković Sofka je jugoslovenski igrani film, snimljen 1948. godine u režiji Radoša Novakovića. Rađen je po motivima nekoliko dela Bore Stankovića Apsolutni biser YU kinematografije, jedan od najstarijih domaćih igranih filmova. Režija: Radoš Novaković Scenario: Aleksandar Vučo Uloge: Vera Gregurević, Milivoje Živanović, Rade Marković, Marija Crnobori, Tomislav Tanhofer Kao na fotografijama.

Kao na slikama Prisutan miris starih knjiga Extra retko 1971 Katalin Ladik počela je svoju karijeru u Novom Sadu u periodu delovanja novosadske neoavangarde ranih sedamdesetih, da bi se devedesetih preselila u Budimpeštu. Raspon stvaralaštva Katalin Ladik kreće se od književnosti preko glume do interpretacije eksperimentalnih zvučnih kompozicija i radio-igara, fonetične i vizuelne poezije, hepeninga, performansa, akcije pa sve do mail arta. Objavila je 20 samostalnih zbirki poezije i jedan roman, od kojih su na srpski prevedeni Erogen zoon, Ikarova senka i Kavez od trave i roman Mogu li da živim na tvom licu (SFO (Re)konekcija, 2021). Svoje izložbe, performanse, hepeninge, muzičke performanse i koncerte realizovala je u okviru najznačajnijih institucija savremene kulture domaće i međunarodne scene, kao što su: Akademie der Bildenden Künste Wien „Aspekte – Gegenwärtige Kunst aus Jugoslawien” (Bosch+Bosch grupa), Van Gogh Museum Amsterdam „Vizuele poëzie”, Muzej savremene umetnosti „Verbo-Voko-Vizuelno”, Galerija suvremene umjetnosti „Nova umjetnička praksa 1966–1978”, Centre National Georges Pompidou „Rencontres internationales de poesie sonore”, Kassel, Neue Galerie, DOCUMENTA, New York, Washingto, Dubrovačke letnje igre, a trenutno se njen rad predsatavlja na svim značajnim evropskim izložbama. Rad ove umetnice, prevashodno njena verbo-voko-vizuelna istraživanja (zvučni performansi, video i audio kasete i ploče), (tekstualni) performansi tela, baš kao i obiman i značajan književni kao i rad u oblasti alternativnog teatra, priznati su i prepoznati i u međunarodnim okvirima. Njenu umetničku ličnost svrstavaju u red već gotovo mitskih ličnosti avangardi na čitavom centralnoevropskom prostoru. Za svoj umetnički rad dobila je Nacionalno priznanje za vrhunski doprinos kulturi Republike Srbije 2009, kao i Nagradu za mir i umetničku hrabrost Lennon Ono Grant for Peace 2016. Svoje prve pesme objavila je u časopisu Simpozion na mađarskom jeziku (1962) a njena prva zbirka Balada o srebrnom biciklu (Ballada az ezüstbicikliröl) sa gramofonskim, zvučnim zapisima, objavljena je 1969. godine, potom Bludna metla, Erogena zona, Kavez od trave i Ikarova senka. U prevođenju na srpski joj je pomagala književnica Judita Šalgo, takođe poznata po svojim performativnim izvođenjima poezije. „Judita Šalgo mi je pomogla u prevodu pesama, a Bogdanka Poznanović me potakla na video-dokumentaciju mog stvaralaštva. Ona je negde 1980-ih nabavila videorekorder za Akademiju umetnosti gde je bila profesorka na Odseku medija i potakla me da snimimo neki moj rad za video. Ja sam sabrala neke motive i elemente svojih performansa iz prethodnog desetljeća koji su mi se činili pogodnima za kameru i video, pa sam ih izvela na stepeništu hodnika Akademije, a video nazvala Poemim. To je ostalo kao jedini dokument onog vremena.“ Pored uticaja Bogdanke Poznanović, koja je tada osnovala na novosadskoj Akademiji umetnosti prvi studio za nove medije, knjigu Bore Ćosića Mixed Media smatrala je jako važnom za njen umetnički razvoj. Bila je članica grupa Bosch + Bosch od 1973. do 1976, u okviru koje je ipak imala svoju teritoriju zvuka i zvučnog performansa i izvodila vizualne i konceptualne radove. Novoosnovanom Novosadskom pozorištu – Újvidéki Színház pridružila se 1974. i kao članica stalnog ansabla radila do 1992. igrajući u predstavama najznačajnijih mađarskih reditelja, kao što je Jančo Mikloš i predstava Bajer aspirin – pesnička monodrama koju je za nju napisao Oto Tolnai. Tokom godina igrala je glavne i sporedne uloge u raznim TV filmovima i igranim filmovima (jedan od poznatijih je i film Lordana Zafranovića Ujed anđela). Bila je urednica pesničke rubrike književnih časopisa Elet es Irodalom (1993–94) i Ciganifuro (1994–99). Između 1993. i 1998. predavala je u muzičkom i pozorišnom obrazovnom centru Hangar. Katalin najveći trag ostavlja u svojoj foničnoj i voko-vizelnoj poeziji, ali se najviše pamte njeni performansi i body art u kojima koristi svoje telo kao instrument, često provocirajući intervenciju publike ritualno igrajući različite ženske uloge. Performativno izvođenje njenih „Šamanskih pesama“, dok je ogrnuta samo životinjskom kožom uz svetlost sveće, bio je jedan od najradikalnijih ženskih umetničkih izraza avangardne scene na tadašnjem jugoslovenskom kulturnom prostoru. „U početku sam na te radove gledala kao na poetske večeri – znači, prikazivanje poezije počev od njenog čitanja pa sve do govorenja u obliku fonične i gestualne poezije, što je na neki način bio uvod putem kojega sam ljudima dala ključ ka otvorenoj, proširenoj poeziji. Videla sam da ljudi poeziju smatraju samo onom linearnom, koju eventualno recituje glumac ili sam autor, ali govorenje ili pevanje, a kamoli fonična poezija, tada nije postojala.“ Performansi Ja sam javna žena, Blackshave, Rupa koja vrišti, Poem, Spuštanje Novog Sada niz reku Dunav,Mandora, Tesla samo su neki od najvažnijih, a spacifičnost njenog rada vidi se i u tome što je neke izvodila potpuno različito u drugim kontekstima. Katalin Ladik, performans – Zagreb, 1970. Katalin Ladik, performans – Zagreb, 1970. Katalin Ladik, Sanja Iveković i Vlasta Delimar bile su prve konceptualne umetnice novih medija a njihove umetničke strategije uticale su na poetiku različitih generacija umetnica, od Marine Abramović do nama danas savremene ženske scene. Ali, i one same još aktivno učestviju u kreiranju iste i sve više su prisutne na međunarodnoj sceni Sama Katalin je iznenađena koliko su mladi umetnici zainteresovani za njen rad: „Uskoro idem u Švajcarsku gde ću na Muzičkoj akademiji u Baselu održati radionicu na temu novih eksperimentalnih partitura i improvizacije s kompozitorima. I mene samu čudi kako se mlađe generacije zanimaju za mene i moje stvaralaštvo.“ Zanimljivo je pratiti njen odnos prema ženskoj i feminističkoj kulturi. Sama kaže da u početku nije znala puno o feminističkim teorijama, a one koje su do nje dopirale nisu joj bile bliske. Ali svoju umetničku pobunu pokazuje kroz tipično ženske motive iskazujući ne samo odnos prema patrijarhalnim matricama nego i prema represivnom umetničkom kontekstu čak i među svojim istomišljenicima. Inače, konceptualne umetnice prve problematizuju poziciju autorke u umetničkom polju delovanja. „Stoga sam izražavala svoj bunt kroz one sitne stvari koje radi svaka žena, s uverenjem da to također može da bude predmet umetnosti ili način umetničkog izražavanja. Kada sam počinjala, pišući na mađarskom sredinom 1960-ih, nisam poznavala teoriju feminizma – ne znam ni da li je postojao neki pregled na srpskom. Teorija nije programatski postojala u mom radu, već sam krenula od ličnog iskustva i započela svojevrsno oslobađanje od porodice i radnog mesta kao neki vid protesta u 1970-ima.„ Feministkinje su prepoznale njenu umetnost kao važnu elaboraciju pobunjene žene tako da je bila i gost najveće feminističke međunarodne konferencije u jednoj komunističkoj zemlji Drug-ca 1978. u Beogradu: „To je bio moj prvi susret s njima i drugim aktivnim feministkinjama iz Zagreba, s kojima sam ostala u kontaktu. Drug-ca Žena me lično obogatila, i tada sam shvatila da feminizam nije ono što sam smatrala američkim feminizmom usko usmerenim protiv muškaraca, već da se radi o prostom zalaganju za prava žena.“ Retrospektivna izložba njenih radova u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine 2010. upravo je i nazvana Moć žene prema njenim dominantnim umetničkim postulatima. Na konferenciji K.A.T. „Umetnost u obrazovanju: interakcije“, u produkciji Saveza feminističkih organizacija (Re)konekcija u Novom Sadu (2017), mogli smo da vidimo njene trenutne umetničke preokupacije internet prostorom koje je nazvala „Alisa u zemlji kodova“. Katalin Ladik danas, Foto: Sanja Anđelković Fotografija Sanja Anđelković Katalin Ladik bavi se intrigantnim pitanjem, koje je osnovano na materijalu proširene poezije same umetnice. U unutrašnjoj naraciji svake vizuelne poezije nalazi se promena. Neobičajna medijska tranzicija odnosi se na ove objekte (vizuelnu poeziju i konkretnu poeziju), zatim na živo izvođenje i audio snimanje tih živih nastupa. Veza između vizuelnog i zvučnog je suština odnosa između poezije Katalin Ladik i njene proširene poezije, „otelovljenog perfomansa“. „Lepota se pojavljuje kao rezultat na površini, na licu dela, ali radost stvaranja se dešava na obrnutom, na naličju materijala. Energija koja se oslobađa ograničenja, raskalašno se pokazuje i prevladava. Ne poštuje pravila, pretvara se u radost i bol. To se ne možete videti s lepe, tj. prednje strane, samo sa „pogrešne“ strane tj. naličja umetničkog dela” – objašnjava autorka. [Újvidék]: [Fórum Könyvkiadó], [1971]. First edition. In publisher’s illustrated wrappers, designed by Gábor Ifjú. Printed on differently colored papers. 89, (7) p. Inscribed first edition of Katalin Ladik’s book of surreal poems. Katalin Ladik (b. 1942) is a Yugoslavian-born (today Serbia) Hungarian radical female performance artist, poet, and writer. Besides other prizes, in 2016 she was awarded by the LennonOno Grant for Peace together with Ai Weiwei, Anish Kapoor, and Olafur Eliasson. She was an exhibitor at “documenta 14” in 2017. Katalin Ladik (born Novi Sad, 25 October 1942) is a Hungarian poet, performance artist and actress. She was born in Novi Sad, Kingdom of Yugoslavia (Hungarian: Újvidék), and in the last 20 years she has lived and worked alternately in Novi Sad, Serbia, in Budapest, Hungary and on the island of Hvar, Croatia. Parallel to her written poems she also creates sound poems and visual poems, performance art, writes and performs experimental music and audio plays. She is also a performer and an experimental artist (happenings, mail art, experimental theatrical plays). She explores language through visual and vocal expressions, as well as movement and gestures. Her work includes collages, photography, records, performances and happenings in both urban and natural environments. Contents 1 Biography 2 Awards 3 Poetry 4 Prose 5 Publications 5.1 Volumes in original language 5.2 Translated volumes 5.3 E-books 5.4 Audiobooks 6 Discography 6.1 Sound poetry 6.2 Music (experimental music, jazz) 7 Poetry readings, sound poetry performances 7.1 Online Audio 7.2 Live performances 8 Performance art 8.1 A list of performances, happenings, actions 8.2 1960s-`70s 8.3 1980s-`90s 8.4 2000s 8.5 2010s 8.6 2020s 9 Workshops with performances (selection) 10 Concerts, musical performances (selection) 11 Speech-music performances 12 Theatre 12.1 As an actress 12.2 As a director 13 Films 13.1 Feature films 13.2 Short films 13.3 Recitatives 13.4 Television interviews 13.5 Documentary 13.6 Writer’s Credit 14 Radio plays 14.1 Writer and performer 14.2 Performer 15 Artworks in permanent public and private collections 16 Exhibitions 16.1 Solo exhibitions 16.2 Group exhibitions 17 See also 18 References 19 Sources 19.1 Resources 19.2 Literature 20 External links Biography[edit] Katalin Ladik studied at the Economic High School of Novi Sad between 1961 and 1963. She then joined the Dramski Studio (Drama Studio) acting school in Novi Sad, between 1964 and 1966. Between 1961 and 1963, she worked as a bank assistant. During this time, in 1962, she began to write poetry. From 1963 to 1977 she worked for Radio Novi Sad. She joined the newly established Novi Sad Theatre in 1974, becoming a member of its permanent ensemble in 1977 and working there until 1992.[1] She primarily acted in dramatic roles. Over the years, she also played major and minor roles in various TV-films and movies. She led the poetry sections of literary magazines Élet és Irodalom (1993–94) and Cigányfúró (1994–99). Between 1993 and 1998 she taught at Hangár musical and theatrical education center. She is a member of the Hungarian Writers` Union, the Hungarian Belletrists Association, the Association of Hungarian Creative Artists and the Hungarian PEN Club. Awards[edit] Katalin Ladik has earned various awards, including the Kassák Lajos Award (1991), the award of Mikes Kelemen Kör (Mikes International – Association for Hungarian Art, Literature and Science in the Netherlands) (2000), the József Attila Prize (2001), the Mediawave Parallel Culture Award (2003), the National Award for Culture of the Republic of Serbia (2009), and the Laurel Wreath Award of Hungary (2012). Katalin Ladik has earned various awards, including the Kassák Lajos Award (1991), the award of Mikes Kelemen Kör (Mikes International – Association for Hungarian Art, Literature and Science in the Netherlands) (2000), the József Attila Prize (2001), the Mediawave Parallel Culture Award (2003), the National Award for Culture of the Republic of Serbia (2009), and the Laurel Wreath Award of Hungary (2012). In 2015, she received the Klára Herczeg Award in senior category from the Studio of Young Artists’ Association (Hungary).[2] In 2016, she was awarded with the Lennon Ono Grant for Peace.[3] Her awards for acting include the Oktobarska nagrada grada Novog Sada (October Award of the City of Novi Sad), a collective award to the cast of Radio Novi Sad in 1967; first place at Smotra vojvođanskih profesionalnih pozorišta (Festival of Professional Theatres in Vojvodina) in 1978, for the role of Masha in Three Sisters, directed by György Harag, performed at the Novi Sad Theatre. The same role earned her the first place of Udruženje dramskih umetnika Srbije / Association of Dramatic Artists of Serbia, in 1979. Katalin Ladik also received the Magyar Televízió Elnöki Nívódíja / Award of the President of Hungarian Television for Acting Excellence for acting in András Rajnai’s TV film series, Televíziós mesék felnőtteknek (Television Tales for Adults) in 1980. In 1986, she was awarded first place at Smotra vojvođanskih profesionalnih pozorišta / Festival of Professional Theaters in Vojvodina for the role of Skinner in Howard Barker’s The Castle, directed by David Gothard, performed at the National Theatre in Subotica. 2017 Artisjus Literary Award for her poetry volume „A víz emlékezete” („The Memory of Water”) 2017 Janus Pannonius Filius Ursae Award for her literary oeuvre for „being defiant, provocative, and confrontational towards the actual literary canons” 2019 Ferencváros Pro Urbe Award [4] 2020 „My Country” („Hazám díj) Award in recognition of her lifetime achievement [5] 2021 Medal of culture for lifetime achievement, ie. for overall creativity/work awarded by Miloš Crnjanski Centre 2021 Novi Sad` International Literary Award, which is awarded by the 16th International Novi Sad Literary Festival organized by the Society of Writers of Vojvodina 2022 Hungarian Order of Merit Officer`s Cross, one of the highest Orders in Hungary 2022 Prize in Fiction (Poetry) category of the Society of Hungarian Authors 2022 Alföld Literary Prize Poetry[edit] Katalin Ladik became known after 1962 through her surreal and erotic poems. In addition to a number of books in Hungarian, volumes of her poetry were published in Yugoslavia, France, Italy and the United States. Her poems also appeared in various magazines and anthologies worldwide, translated into Spanish, German, Polish, Bulgarian, Slovakian, Hindi, Chinese, Indonesian, Romanian, Macedonian, Rusyn and Slovenian. `She is able to embody the sense of poetry as action. I saw one of her readings in Bratislava at Ars Poetica Festival and she was the only poet able to electrize the audience without any translation. (...) She manages to pass linguistic barriers but, again, any translation of her poetry is at least difficult to be made (or should I say “performed`). Her activity covers a wide area that includes performance and sound poetry, with a force that captures any kind of audience no matter how illiterate in contemporary poetry they can be.` Poetry Depot Prose[edit] Her first novel, entitled Élhetek az arcodon? (Can I Live on Your Face?) was published in 2007 by Nyitott Könyvműhely. It is considered to be an eminent work in Hungarian Avant-garde literature. It is partly autobiographical, partly self-reflecting. The novel alternates between reality and fiction, prose and poetry, sometimes switching to a prose poem style. Its main target audience is that part of the artists’ community who are receptive to esoteric allusions. The book is about three women: the Editor, who lives in Budapest, the Artist, and the Glasswoman who lives in Novi Sad, all of whom bear the same name. The shared name determines their lives. Initially, they are unaware of one another, but throughout the book their lives get gradually intertwined. After they get to know one another, they begin to live each other`s life, which changes everything for them forever. One of the peculiarities about the book is the uniquely rich textual documentation (letters, newspaper articles, posters) and the large number of photos. Publications[edit] Volumes in original language[edit] Ballada az ezüstbicikliről (Ballad of Silver Bike) | poems | Hungarian | with gramophone recording | Forum, Novi Sad, 1969 Elindultak a kis piros bulldózerek (The Small, Red Bulldosers Have Taken Off) | poems | Hungarian | Forum, Novi Sad, 1971 Mesék a hétfejű varrógépről (Stories of the Seven-Headed Sewing Machine) | poems | Hungarian | Forum, Novi Sad, 1978 Ikarosz a metrón (Icarus on the Subway) | poems | Hungarian | Forum, Novi Sad, 1981 A parázna söprű – Bludna metla (The Promiscuous Broom) | poems | Hungarian-Serbian bilingual | Forum, Novi Sad, 1984 Kiűzetés (Exile) | poems | Hungarian | Magvető, Budapest, 1988 Jegyesség (Engagement) | poems | Hungarian | Fekete Sas - Orpheusz, Budapest, 1994 A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | poems | Hungarian | Fekete Sas, Budapest, 1998 Fűketrec (Grass-Cage) | poems | Hungarian | Orpheusz, Budapest, 2004 Élhetek az arcodon? (Can I Live on Your Face?) | prose | Hungarian | Nyitott Könyvműhely, Budapest, 2007 Belső vízözön (Deluge Inside) | poems | Hungarian | Parnasszus, Budapest, 2011 Ladik Katalin legszebb versei (The Most Beautiful Poems of Katalin Ladik) | poems | Hungarian | AB-ART, Bratislava, 2012 A víz emlékezete (The Memory of Water) | poems | Hungarian | Kalligram, Budapest, 2016 Idővitorla (Time Sailing), Selected Poems (1962-2022) | poems | Hungarian | Forum, Novi Sad, 2022 Béranya versek (Surrogacy Poems) | poems | Hungarian | Tipp-Cult Kft, Parnasszus Könyvek, P-Art, Budapest, 2022 Translated volumes[edit] Poesie Erotiche (Erotic Poems) | poems | Italian | selected and translated by: Giacomo Scotti | La Sfinge, Naples, 1983 Erogen Zoon | poems | Serbian | translated by: Katalin Ladik, Selimir Radulović, Judita Šalgo, Arpad Vicko | Književna Zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1987 Stories of the Seven-Headed Sewing Machine | poems | English | translated by: Emöke Z. B’Racz | New Native Press, Sylva, 1992 Poèmes (Poems) | poems | French | selected by: Tibor Papp | translated by: Katalin Kluge, Tibor Tardos | CiPM / Spectres Familiers, Marseille, 1999 Ikarova senka (Icarus’ Shadow) | poems | Serbian | translated by: Katalin Ladik, Selimir Radulović, Judita Šalgo, Arpad Vicko, Draginja Ramadanski | Orpheus, Novi Sad, 2004 Stories of the Seven-Headed Sewing Machine | poems | English | translated by: Emöke Z. B’Racz | Burning Bush Press, Asheville, 2005 Engagement | poems | English | translated by: Emöke Z. B’Racz | Burning Bush Press, Asheville, 2006 Kavez od trave (Grass-Cage) | poems | Croatian | translated by: Kristina Peternai | Matica hrvatska, Osijek, 2007 Poems | English | Cultural Centre of Vojvodina, `Miloš Crnjanski`, Novi Sad, 2022 Mogu li da živim na tvom licu : romaneskna životna priča (Can I Live on Your Face: novelistic life story) | prose | Serbian |(Re) konekcija, Novi Sad, 2021 Raspjevane žeravice: izbrane pjesme 1962-1982 (Singing embers: selected poems 1962-1982) | poems| Croatian | DAF, Zagreb, 2022 E-books[edit] Fűketrec (Grass-Cage) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2003 | downloadable, pdf format Fűketrec (Grass-Cage) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2003 | downloadable, multiple formats A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, multiple formats Ikarosz biciklijén (On Icarus’ Bicycle) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, multiple formats Kiűzetés ~ Jegyesség (Exile ~ Engagement) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, multiple formats A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2004 | downloadable, pdf format Kiűzetés ~ Jegyesség (Exile ~ Engagement) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2004 | downloadable, pdf format Ikarosz biciklijén (On Icarus’ Bicycle) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2004 | downloadable, pdf format Engagement | poems | English | Firefly Inx, Asheville, 2012 | downloadable, pdf format[permanent dead link] Stories of the Seven-Headed Sewing Machine | poems | English | Firefly Inx, Asheville, 2012 | downloadable, pdf format[permanent dead link] Milyen ízű vagyok? (How Do I Taste?) | poems | Hungarian | A hónap könyve, Szentendre, 2012 | buyable, pdf format Audiobooks[edit] 2020: Liquid mirror (Folyékony tükör) presented by Vera Sípos 00:00:00 – Folyékony tükör 1; 00:55:47 – Folyékony tükör 2 Audiobooks by contemporary authors published online by DIA, the Digital Literature Academy of PIM [6] Discography[edit] Sound poetry[edit] Ballada az ezüstbicikliről (The Ballad of the Silver Bicycle) | SP | supplement for book with same title | Forum, Novi Sad, 1969 Phonopoetica | SP | Galerija Studentskog kulturnog centra, Belgrade, 1976 Poésie Sonore Internationale (International Sound Poetry) | audio cassette | anthology of sound poetry, Paris, 1979 La Nouvelle Revue d’Art Moderne, Special 2. (The Magazine of Modern Art) | audio cassette | Rencontres Internationales de Poésie Sonore (International Sound Poetry Festival), Paris, 1980 Adriano Spatola: Baobab Femme | audio cassette | anthology for sound poetry magazine, Publiart Bazar Reggio Emilia, 1982 Yugoslavian Sound Poetry | audio cassette | anthology of sound poetry, 1987 Hangár / Hangar | audio cassette | anthology of sound poetry, Amsterdam – Budapest, 1987 Aki darazsakról álmodik (Who is Dreaming About Wasps) | LP | recording of the radio play `Furcsa, aki darazsakról álmodik` (Strange Is the One Who Is Dreaming About Wasps) | Radio Novi Sad, 1988 Spiritus Noister: Nemzeti zajzárványok / National Noise-Inclusions | audio cassette | Bahia Music, Budapest, 1996 Vajdasági Magyar Zenei Esték / Vojvodina Hungarian Music Evenings 1988 | CD | JMMT, Novi Sad, 1998 Vízisámán / Water Shaman | CD | Budapest, 1999 Spiritus Noister – Kurt Schwitters: Ursonate | music CD | Hungaroton, Budapest, 2003 Vodeni anđeo / Water Angel | music CD | Nova Misao, Novi Sad, 2011 Phonopoetics | Vinyl, LP | Alga Marghen (Milano), in co-production with acb Gallery (Budapest) Milano, 2019 [7] Water Angels | Vinyl, LP | Alga Marghen (Milano), in co-production with acb Gallery (Budapest) Milano,, 2021 [8] Music (experimental music, jazz)[edit] As vocalist, Katalin Ladik collaborated with prominent Croatian, Serbian and Hungarian composers, such as Dubravko Detoni, Branimir Sakač, and Milko Kelemen (1971–73, ensemble ACEZANTEZ); Ernő Király (1963-2002); Dušan Radić (Oratorio Profano, 1979); Boris Kovač (1986-1990); Deže Molnar ( 1989–91); Zsolt Sőrés a.k.a. Ahad, and Zsolt Kovács (1996-, Spiritus Noister). Ernő Király | LP | Udruženje Kompozitora Vojvodine, Novi Sad, 1978 Boris Kovač: Ritual Nova I | LP | Symposion Records, Overstrand, 1986 Boris Kovač: Ritual Nova II | CD | Recommended Records, London, 1989 Ernő Király - Spectrum | CD | Autobus, Paris, 1999 Deže Molnar: Weird Garden | CD | vocals on Track 1 (Water Clock) | Studentski Kulturni Centar Novi Sad, 2010 I Belong to the Band Bakers Of The Lost Future | CD | vocals on Track 3 (Poets Of The Absurd On Chalk) | Inexhaustible Editions, Budapest, 2016 Poetry readings, sound poetry performances[edit] Online Audio[edit] Fűketrec (Grass-Cage) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2003 | downloadable, mp3 format A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, mp3 format Ikarosz biciklijén (On Icarus’ Bicycle) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, mp3 format Kíűzetés - Jegyesség (Exile - Engagement) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, mp3 format Live performances[edit] 2011 Négy fekete ló mögöttem repül (Four Black Horses Fly Behind Me); Jégmadár (Icebird); excerpts from Belső vízözön (The Deluge Inside) | poetry reading | Dzsudi Remake evening, Merlin Theatre, Budapest | Video on YouTube Performance art[edit] Most of Katalin Ladik`s performances balance on the borderline between performance art and theatre: the performance of sound poems is accompanied by theatrical body action and in many cases, the surrounding space is structured similarly to a traditional theatre. Those who examine her poetry often refer to her sound poetry performances. On the other hand, no detailed analyses have been produced about the dramaturgical characteristics of her performances, and the relations of sign systems between her poetry and performances. It is a well-reasoned choice, however, to locate her in the context of female performance artists, as Katalin Ladik uses her body and person as the medium of her art in her performances, which occupies a special position within the history of Western art. A list of performances, happenings, actions[edit] 1960s-`70s[edit] 1968 Budapest, Szentendre - Hungary | UFO | Tamás Szentjóby, Miklós Erdély, Katalin Ladik | happening 1970 Belgrade - Serbia | Pozorište Atelje 212, Podrum teatar (Theatre Atelje 212, Theatre in the Basement) | performance Zagreb - Croatia | Žanr Festival eksperimentalnog filma (Genre Experimental Film Festival - GEFF) | performance Budapest - Hungary | József Attila Művelődési Ház (Cultural Centre József Attila) | with Jenő Balaskó | literary performance Belgrade - Serbia | Dom Omladine (Youth Centre) | performance Temerin - Serbia | performance 1971 Bačka Topola - Serbia | UFO Party | performance Samobor - Croatia | Samoborski Fašnik (Carnival in Samobor) | Eros sa ovogu svijeta (Eros of This World) | UFO Party | performance Biograd - Croatia | UFO Party | performance Zagreb - Croatia | Studentski Centar (Student Centre) | performance Belgrade - Serbia | Dom Omladine (Youth Centre) | performance Zagreb - Croatia | Teatar Poezije Zagreb (Poetry Theatre Zagreb) | Četvrta dimenzija kutije (Fourth Dimension of the Box) | performance 1972 Osijek - Croatia | Annale Komorne Opere i Baleta (Annual Festival of Chamber Opera and Ballet) Zagreb - Croatia | Teatar ITD (Theatre ITD)| performance Novi Sad - Serbia | Tribina Mladih (Youth Tribune) | performance Belgrade - Serbia | Studentski Kulturni Centar (Student Cultural Centre) | Festival Expanded Media | performance Balatonboglár - Hungary | Kápolna Galéria (Kápolna Gallery) | Group Bosch+Bosch | performance 1974 Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar, Festival Expanded Media /performance/ 1975 Zagreb (Croatia), Student Centre Gallery / Galerija Studentskog Centra: `Eksperimenti u jugoslovenskoj umjetnosti` (Experiments of Yugoslav Art) (Group Bosch+Bosch) /performance/ Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar, Festival Expanded Media: `Ljubavi, Singer` (Loves, Singer) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina mladih: `Change Art` /action/ Novi Sad (Serbia): `Spuštanje Novog Sada niz reku Dunav` (Floating Novi Sad Downstream the Danube) /action/ 1976 Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar, Festival Expanded Media: `Change Art` /action/ Zagreb (Croatia), Gallery of Contemporary Art / Galerija Suvremene Umjetnosti /performance/ 1977 Zrenjanin (Serbia), Cultural Centre / Kulturni Centar: `Poezija, fonična i vizuelna poezija Katalin Ladik` (Poetry, Phonic and Visual Poetry by Katalin Ladik) Kraków (Poland): `Phonopoetica` /performance/ Zagreb (Croatia), Information Centre / Informativni Centar: `Phonopoetica` (with Vujica R. Tucić) /performance/ Amsterdam (Netherlands), Stedelijk Museum: `Tekst in Geluid` (Text in Sound) /performance/ Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar: `Phonopoetica` /performance/ 1978 Kranj (Slovenia), Prešeren Theatre / Prešernovo Gledališče /performance/ Sarajevo (Bosnia and Herzegovina), Youth Theatre / Pozorište Mladih, Festival Malih i Eksperimentalnih Scena (Festival of Small and Experimental Theatre): `Četvrta dimenzija – krik` (Fourth Dimension – Scream) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina mladih: `Pesnički maraton` (Poetry Marathon) /performance/ Novi Sad (Serbia), Sonja Marinković Student Club / Studentski Klub ‘Sonja Marinković’: `Čudak je ko čekiće sanja` (Weird Is the One Who Dreams About Hammers) /performance/ Würzburg (Germany), Hand Press Gallery / Handpresse Galerie: `Randkunst-Kunstrand` /performance/ Novi Sad (Serbia), National Library / Narodna biblioteka: `Umetnost se ne ponavlja, ne ponavlja, ne ponavlja...` (Art Does Not Repeat Itself, Not Repeat Itself, Not Repeat Itself...) /performance/ Zagreb (Croatia), Gallery of Contemporary Art / Galerija Suvremene Umjetnosti: `Nova umjetnička praksa 1966-1978` (New Art Practice 1966-1978) /performance/ 1979 Subotica (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Az éneklő varrógép – The Singing Sewing Machine` (with Zsolt Király) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina Mladih: `The Screaming Hole – A sikoltozó lyuk` /performance/ Amsterdam (Netherlands): `One World Poetry` /performance/ Utrecht (Netherlands), Gallery ‘T Hoogt / ‘T Hoogt Galerie: `One World Poetry` /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina Mladih: `Mesék a hétfejű varrógépről` (Stories of the Seven-headed Sewing Machine) /performance/ 1980s-`90s[edit] 1980 Paris (France), Pompidou Centre / Centre Georges Pompidou: `Rencontres Internationales de Poésie Sonore` (International Sound Poetry Festival) /performance/ Le Havre (France), Cultural Centre of Le Havre / Maison de la Culture du Havre: `Rencontres Internationales de Poésie Sonore` (International Sound Poetry Festival) /performance/ Rennes (France), Cultural Centre of Rennes / Maison de la Culture de Rennes: `Rencontres Internationales de Poésie Sonore` (International Sound Poetry Festival) /performance/ New York City (USA), Washington Square Church, The New Wilderness Foundation: `International Sound Poetry Festival` /performance/ Baltimore (USA), School 33 Art Center, The Merzaum Collective`s Desire Productions Present: International Festival of Disappearing Art(s) /performance/ Gyula (Hungary), Castle Theatre / Várszínház, Knights’ Hall / Lovagterem: `Alice` /performance/ Belgrade (Serbia), Salon Museum of Contemporary Art / Salon Muzeja Savremene Umetnosti, Exhibition of Group Bosch+Bosch: `Orman koji ubrizgava (Injecting Closet)` /performance/ 1982 Budapest (Hungary), Cultural Centre Jókai, Studio ‘K’/ Stúdió ‘K’ Jókai Művelődési Központ: `Ladik Katalin újvidéki költő és előadóművész szerzői estje` (An Evening with Novi Sad Poet and Performer, Katalin Ladik) /performance/ Novi Sad (Serbia), Cultural Centre Petőfi Sándor / Petőfi Sándor Művelődési Ház: `Telepi esték – Ladik Katalin szerzői estje` (Evenings in Telep – with Poet Katalin Ladik) (with Ottó Tolnai, Zsolt Király) /performance/ Budapest (Hungary), Young Artists’ Club / Fiatal Művészek Klubja: `Ladik Katalin szerzői estje` (An Evening with Katalin Ladik) (with Miklós Erdély, László Beke and Zsolt Király) /performance/ Budapest (Hungary), Cultural Centre Jókai, Studio ‘K’ / Stúdió ‘K’ Jókai Művelődési Központ: `Ladik Katalin szerzői és előadói estje` (An Evening with Katalin Ladik) (with Miklós Erdély, László Beke and Zsolt Király) /performance/ Belgrade (Serbia), Museum of Contemporary Art / Muzej Savremene Umetnosti: `Verbo-Voko-Vizuelno` (`Phonopoetry` with Judita Šalgo) /performance/ Osijek (Croatia), Students’ Youth Centre / Studentski Centar Mladih, Osiječko ljeto (Summer in Osijek): `Čudak je ko čekiće sanja` (Weird Is the One Who Dreams About Hammers) /performance/ Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Ikar u metrou” (Icarus on the Subway) (with Judita Šalgo, Selimir Radulović) /performance/ Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine, Beogradsko leto (Summer in Belgrade): `Ufo Party` /performance/ Kanjiža (Serbia), Literary Camp / Književna Kolonija: `Konkretna i vizuelna poezija` (Concrete and Visual Poetry) (with Vujica R. Tucić and Bob Cobbing) /performance/ Novi Sad (Serbia), Address: Istarski kej 37. sp. 8. st. Rade Šević: `Sound Poetry Performance` (with Vujica R. Tucić and Bob Cobbing) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune Gallery / Tribina Mladih Galerija: `Phonopoemim` – Exhibition Launch for Slavica Grkavac: tapiserije `Jokastin kompleks` (`Jocasta Complex` Tapestry) /performance/ Paris (France), UNESCO: `Guerre a la guerre` (War Against War) /performance/ Milan (Italy), UNESCO: `Guerra alla guerra` (War Against War) /performance/ Paris (France), UNESCO Pompidou Centre / Centre Georges Pompidou: `Polyphonix 5` /performance/ 1983 Vienna (Austria), Wiener Festwochen (Vienna Festival): `Mandora 1.` /performance/ Zagreb (Croatia), Gallery of Contemporary Art / Galerija Suvremene Umjetnosti: `Nova umjetnost u Srbiji 1970-1980` (New Art of Serbia 1970-1980) Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Oluja-po motivima Šekspira` (Tempest – Based on Shakespeare) – Exhibition Launch for Slavica Grkavac: tapiserije `Jokastin kompleks` (`Jocasta Complex` Tapestry) /performance/ Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Magic Bread` (with Paul Pignon) 1984 Glasgow (UK), Third Eye Centre, Poetsound 1984: `Mandora 1.` /performance/ Milan (Italy), (Cultural Association of) Cooperativa Intrapresa: `Milanopoesia` /performance/ Szeged (Hungary), József Attila University (Today: University of Szeged) / József Attila Tudományegyetem: `Mandora 1.` /performance/ Cogolin (France), Rencontres Internationales de Poésie Contemporaine (International Festival of Contemporary Poetry): `Mandora 1.` /performance/ Belgrade (Serbia), Cultural Centre / Kulturni Centar: `Mandora 1.` /performance/ 1985 Belgrade (Serbia), Magaza Theatre / Pozorište Magaza: `Mandora 2.` /performance/ Budapest (Hungary), Cultural Cente of Lágymányos / Lágymányosi Művelődési Otthon: `Mandora 2.` /performance/ Budapest (Hungary), Metropolitan Cultural Centre / Fővárosi Művelődési Ház: `Alice` /performance/ Zemun (Serbia), Festival Monodrame i Pantomime (Festival of Monodrama and Pantomimes): `Mandora` /performance/ Novi Sad (Serbia), ‘Sonja Marinković’Cultural Centre / Kulturni Centar ‘Sonja Marinković’, Youth Tribune / Tribina Mladih: `Mandora` /performance/ Stari Bečej (Serbia) /performance/ 1988 Szeged (Hungary), JATE Club: `Polyphonix` /performance/ Pécs (Hungary): `Alice` /performance/ Budapest (Hungary), Vigadó Chamber Hall / Vigadó Kamaraterem, Hangár Est (‘Wall of Sound’ Evening): `Alice` /performance/ 1989 Spoleto (Italy): `O Fortuna` /performance/ Nové Zámky (Slovakia): `O Fortuna` /performance/ Novi Sad (Serbia): `O Fortuna` /performance/ 1990 Novi Sad (Serbia), Sport and Activity Centre of Vojvodina / SPENS Sportski i Poslovni Centar Vojvodina: `Otkrovenje` (Revelation) (with Zoltán Pletl) /performance/ Vác (Hungary), Greek Chapel / Görög Templom, Ex-panzió 2. Festival: `Angyal/Angel` /performance/ Novi Sad (Serbia): `Seraphine Tanz` /performance/ 1993 Szentendre (Hungary), Dalmát Cellar / Dalmát pince, UHF Kisújrevue /performance/ Szeged (Hungary), JATE Club: `Alice` /performance/ Vác (Hungary), Greek Chapel / Görög Templom, Expanzió 5. Festival /performance/ 1994 Szeged (Hungary): `Performancia` with Lukács Bitskey /performance/ Zebegény (Hungary): `A helyettesítő asszony (The Substitute)` /performance/ Pécs (Hungary): `A négydimenziós ablak (The Four-dimensional Window)` with Tamás Szalay /performance/ 1995 Marseille (France), International Poetry Centre / Centre International de Poèsie: `Kassák` /performance/ 1996 Marseille (France), Meyer Gallery / Galerie Meyer: `L’ agneau de Dieu et le double` (The Lamb of God and Its Double) /performance/ Ajaccio – Corsica (France): `L’ agneau de Dieu et le double` (The Lamb of God and Its Double) /performance/ 2000s[edit] 2002 Novi Sad (Serbia), Cultural Centre of Novi Sad / Kulturni Centar Novog Sada, INFANT (International Festival of Alternative and New Theatre): `Fűketrec / Grass-cage` 2003 Novi Sad (Serbia), Chamber Theatre of Music / Kamerno Pozorište Muzike, INTERZONE Festival: `Tesla – Project` /performance/ 2004 Monza (Italy) /performance/ Salerno (Italy) /performance/ Novi Sad (Serbia), Chamber Theatre of Music / Kamerno Pozorište Muzike, INTERZONE Festival: `Tesla – Project` Budapest (Hungary), A38 Ship / A38 hajó: `Lomtalanítás` (Cleaning the House) /performance/ Budapest (Hungary), Ludwig Museum – Museum of Contemporary Art / Ludwig Múzeum – Kortárs Művészeti Múzeum: `Torony-Lomtalanítás` (Cleaning the Tower-House) /performance/ 2005 Terény (Hungary), Expanzió Festival: `Angel` /performance/ 2006 Budapest (Hungary), Serbian Theatre in Hungary / Magyarországi Szerb Színház / Srpsko Pozorište u Mađarskoj: `Tesla`, /audio-visual oratorio/ Otterlo (Netherlands), Kröller-Müller Museum: `Change Art` /action/ Amsterdam (Netherlands): `Tesla` /performance/ Novi Sad (Serbia), Sport and Activity Centre of Vojvodina / SPENS Sportski i Poslovni Centar Vojvodina, Inventors Association of Vojvodina, TeslaFest: `Tesla` /performance/ 2007 Nové Zámky (Slovakia), Art Gallery / Galéria Umenia: `Gyakorlatok üres húrokon – Kassák-kód` (Exercises on Empty Strings - Kassák Code) /performance/ Budapest (Hungary), Erlin Club Gallery / Erlin Klub Galéria: `Fűketrec` (Grass-cage) /performance/ Budapest (Hungary), Mu Theatre / Mu Színház: `Az Eszmélet szövedéke` (The Weave of Consciousness) (with Péter Bajka, Bern Atom Santi, Eszter Bereczky, Zsófia Varga) /performance/ Verőce (Hungary), Ekszpanzió XX Festival: `Tesla, Audio-visual Oratorio` /performance/ Szigliget (Hungary), Artist House of the Hungarian Public Foundation for Creative Art / Magyar Alkotóművészeti Közalapítvány Alkotóháza, József Attila Kör 18. irodalmi tábora (18th Literary Camp of the József Attila Circle): `Az Eszmélet szövedéke` (The Weave of Consciousness) (with Péter Bajka, Bern Atom Santi, Eszter Bereczky, Zsófia Varga) /performance/ 2008 Budapest (Hungary), Petőfi Literary Museum / Petőfi Irodalmi Múzeum, A Szépírók Társasága V. őszi irodalmi fesztiválja – Nők a férfi birodalomban (5th Autumn Literary Festival of the Hungarian Belletrist Association – Women in a Men`s World): `Diptichon` (with Endre Szkárosi), performance Belgrade (Serbia), ARTGET Gallery – Cultural Centre Belgrade / Galerija ARTGET – Kulturni Centar Beograda (World Poetry Day): `Tesla – Homo Galacticus` /performance/ Szigliget (Hungary), József Attila Kör 20. irodalmi tábora (20th Literary Camp of the József Attila Circle): `Trip-ti-chon` (with Veronika Czapáry), performance Budapest (Hungary), Irodalmi Centrifuga (Literary Centrifuge): `Trip-ti-chon` (with Veronika Czapáry), performance Bratislava (Slovakia), Ars Poetica Medzinárodny Festival Poézie /The 6th Ars Poetica International Poetry Festival /sound poetry performance[9] 2009 Visegrád (Hungary), The Roof Terrace of King Matthias Museum / A Mátyás Király Múzeum tetőterasza, Ekszpanzió XXI Festival: “Kerub` (Cherub) /performance/ 2010s[edit] 2010 Budapest (Hungary), Gallery A22 / A22 Galéria, Tibor Papp`s Exhibition Opening: `Óraköltemény` (Poem-Clock) /performance/ Subotica (Serbia), Kosztolányi Dezső Theatre / Kosztolányi Dezső Színház: `Tesla – Homo Galacticus` /performance/ Budapest (Hungary), Millenáris Theatre / Millenáris Teátrum, Book Festival: `Szabadkőműves szex` (Freemason Sex) (with drMáriás) /performance/ Štaglinec (Croatia), `Voda` – `Water` Međunarodni Susret Umjetnika (International Art Festival): `Veliko spremanje` (Spring Cleaning) /performance/ Eger (Hungary), Small Synagogue Gallery of Contemporary Art / Kis Zsinagóga Kortárs Galéria, artAlom élőművészeti fesztivál (artAlom Performing Arts Festival): `Bukott angyalok` (Fallen Angels) /performance/ Szeged (Hungary) – Subotica (Serbia), Railway line, Kultúrcsempész Sínbusz Fesztivál (Culture-smuggler Railbus Festival): Megaphone-assisted readings by Gábor Virág, Slobodan Tišma, Gábor Lanczkor, Tamara Šuškić, Vladimir Kopicl, Katalin Ladik, Siniša Tucić, Roland Orcsik 2011 Budapest (Hungary), Kunsthalle (Palace/Hall of Art) / Műcsarnok: `Preparababrakabaré` /performance/ Marseille (France), Museum of Contemporary Art / Musée d`Art Contemporain, Poésie Marseille 2011, 8ème Festival (8th Marseille Poetry Festival, 2011): `Le Grand Ménage` (Spring Cleaning) /performance/ Târgu Mureș (Romania), National Theatre - Small Hall / Teatrul Naţional – Sala Mică, Testet öltött szavak rendezvény (Words Embodied – Event series): `Alice` /performance/ Budapest (Hungary), Mu Theatre / Mu Színház, Ismeretlen kutatása improvizációs alkotóműhely (Searching the Unknown – Improvisational Workshop): `Hangmozdulat` (Sound Movement) (with Kati Dombi) /performance/ 2012 Budapest (Hungary), Hungarian Writers` Association / Magyar Írószövetség: XXIV. Ekszpanzió Festival, `Idézet` Szimpozion és Kiállítás (`Quotation` Symposium and Exhibition): `Ásó, kapa, nagyharang` (`Till Death` lit.: Spade, Hoe and Bell) /performance/ Komárom (Hungary), Fort Monostor – Film Museum / Monostori Erőd – Filmmúzeum, Mediawave 2012 Festival: `Nagytakarítás` (`Spring Cleaning`) /performance/ Łódź (Poland), MS2 – Lodz Museum of Art / MS2 – Muzeum Sztuki w Łodzi: `Alicja w krainie kodów` (Alice in Codeland) /performance/ Budapest (Hungary), Address: 8th district, Pál street 6.: Gödör bújócska – irodalom, zene, film, tánc, színház, beszélgetés (Gödör Club Hide-and-seek – literature, music, film, dance, theatre, discussions) /sound poetry performance/ Ottawa, Ontario, Canada, City Hall Art Gallery, A B Series Workshop: `Nagytakarítás` (`Spring Cleaning`) /performance/ Ottawa, Ontario, Canada, Arts Court Theatre, A B Series: `Alice Kódországban` (`Alice in Codeland`) /performance/[10] 2013 Budapest (Hungary), Óbudai Társaskör, Kassák Museum, Kassák Year: `Alice Kódországban` (Alice in Codeland) /performance/[11] Hvar (Croatia), 17th International Festival of Radio Plays and Documentary Radio Dramas PRIX MARULIĆ, „Tesla. Homo Galacticus” /performance/ Székesfehérvár (Hungary), Vörösmarty Theatre Studio, Contemporary Art Festival: `Alice Kódországban` (Alice in Codeland) /performance/[12] Budapest (Hungary), Fuga, Autonómia Filmklub 5, „I Belong to the Band”: Katalin Ladik`s voice on „poets of the absurd on chalk”[13] 2014 Százhalombatta (Hungary), Katalin Ladik - Endre Szkárosi, Slam Poetry /performance/ Budapest (Hungary), Mika Tivadar Vigadó, JazzaJ, Katalin Ladik – Jean Michel van Schowburg, Katalin Ladik – Zsolt Sőrés, „Sounds to Go” (Hangok elvitelre) /performance/ [14] 2015 Eger (Hungary), Templom Gallery, artAlom Live Art Festival 2015: `Tranzit Zoon`, performance Gothenburg (Sweden), Gothenburg Book Fair `Tranzit Zoon`, performance Vienna (Austria), Campus AAKH Hof 7, Universität Wien, `Singende Schnittmuster – Singing Dress Pattern`, lecture-performance, multimedia slide-show 2016 Poreč (Croatia), Behind the Scenes with Katalin Ladik! Artists on Vacation: `The Sounds of a sewing machine`, Circe di Parenzo” /performance/,[15][16] Budapest (Hungary), MÜSZI, @Transart Communication, Katalin Ladik & Zsolt Sőrés „Alchemical Wedding” (Alkímiai nász) /performance/ Milano (Italy), FM Centre for Contemporary Art, Non-Aligned Modernity. Eastern-European Art from the Marinko Sudac Collection. Katalin Ladik: “Tranzit Zoon” /performance/ [17] 2017 Athens (Greece), Oval Staircase, Megaron – the Athens Concert Hall, “All the In-Between Spaces”, Concept and direction by: Paolo Thorsen-Nagel. Katalin Ladik: “Follow me into mythology” /performance/ [18] Budapest (Hungary), Urania National Film Theatre, Janus Pannonius Grand Prize for Poetry 2017 Festivities of Hungarian Pen Club. Katalin Ladik: Sound Performance based on Concrete Poems of Augusto de Campos Limassol (Cyprus), Theatro Ena, SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition, „Live Lecture” /solo sound poetry performance/ Nicosia (Cyprus), Artos Foundation, SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition „Live Lecture” /solo sound poetry performance/ Limassol (Cyprus), SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition, `Spring Cleaning`, performance/ Limassol (Cyprus), SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition, „Wall(ed)”, aRttitude Site-specific dance performance, Katalin Ladik (live sound and voice). Budapest (Hungary), Trafó, „Alice in Codeland” /multimedia performance/ Vienna (Austria), Lobby of Hotel Prinz Eugen, Erste Bank Publication Presentation „Sound Poems” /live performance/ Novi Sad (Serbia), Museum of Contemporary Art Voivodina (MSUV), „K.A.T (Culture – Activism – Theory) Conference”, „Creative Transitions”/live lecture, multimedia and sound poetry performance/ Novi Sad (Serbia), Bulevar Books, „TraNSporteur multilingual poetry” /poetry reading/ Lodz (Poland), House of Literature, „Puls Literary Festival, 2017, Hungarian Day”, „Sounds in Lodz” / live lecture, multimedia performance and live sound poetry performance/ 2018 Berlin (Germany), neue Gesellschaft für bildende Kunst (nBgK), `Alice in Codeland`, multimedia performance Berlin (Germany), Akademie der Künste, „Underground und Improvisation”, „Follow me into Mythology” /live lecture and soloperformance/ Berlin (Germany), Akademie der Künste, „Underground und Improvisation”, „Desire of Touch” /Duoperformance with Natalia Pschenitschnikova/ Budapest (Hungary), Mersz Klub, „Túlélni a documenta 14-et” (Surviving documenta 14) /live lecture and soloperformance/ Budapest (Hungary), Hungarian University of Fine Arts, „Túlélni a documenta 14-et” (Surviving documenta 14) /live lecture with Emese Kürti/ Budapest (Hungary), Közkincs Könyvtár, `MŰVÉSZ + NŐ` (ARTIST + WOMAN), „Feminizmus és művészet ma?” (Feminism and Art Today?), „Túlélni a documenta 14-et” (Surviving documenta 14) /live lecture/ Belgrade (Serbia), Cultural Center of Belgrade, `Spoken Word, World Poetry Day` /poetry reading/ Belgrade (Serbia), Cultural Center of Belgrade, `Spoken Word, World Poetry Day`, `Alice in Codeland` /multimedia performance/ Zagreb (Croatia), „Showroom of Contemporary Sound”, „Transitions” /live lecture/ Rome (Italy), Falconieri Palace (Hungarian Academy in Rome), „Fountains of Rome - Mouth to Lung!” /live lecture and sound performance/ Budapest (Hungary), Három Holló – Drei Raben, „Antracit szájrúd (Antracit mouthpiece) /sound poetry performance/ Berlin (Germany), Akademie der Künste, `19. poesiefestival berlin 2018, Weltklang – Night of Poetry`, sound poetry performance Berlin (Germany), German Centre for Poetry (Haus f’ür Poesie), `lyrikline - Listen to the Poet`, poetry reading and live voice recordings for the archive 2019 Basel (Switzerland), Music Academy of Basel, Master Class in Free Impovisation, „Homo Ludens” (live lecture) Dresden (Germany), Lipsiusbau, „Alice in Codeland” / performance Rotterdam (the Netherlands), DE PLAYER, in collaboration with KRAAK, „BRAUBLFF #8 (Materie und Laut), Memory of Water / sound installation and sound poetry performance Brussels (Belgium), DE PLAYER, in collaboration with KRAAK, „BRAUBLFF #8 (Materie und Laut), „Memory of Water” / sound installation and sound poetry performance Madrid (Spain), Elba Benitez Gallery, „O-PUS” (solo exhibition curated by Adam Budak) / sound poetry performance Paris (France), Palais de Tokyo, The Liberated Voice, Sound Poetry, „Memory of Water” /sound installation 2020s[edit] 2020 London (UK), Café OTO, Tinted Window with issue No.2: Verbivocovisual dedicated to `Materializzazione del Linguaggio`, a 1978 Venice Biennale exhibition curated by Mirella Bentivoglio/ sound installation (Memory of Water) and performance (Tranzit Zoon) [19] Budapest (Hungary), Trafo Gallery, Nyitott műterem #21 (Open Studio), Zoom conversation with Emese Kürti Budapest (Hungary), acb Attachments, „Szerelmem, Sing-her!” (My Love, Sing-her!). Opening of solo exhibition „Sewn Sounds” (Bevarrt hangok) 2021 Veszprém (Hungary), Pannon Várszínház (Pannon Castle Theatre), „Alice Kódországban” (Alice in Codeland)/ performace Budapest (Hungary), Art9 Gallery, „Új szakralitás” (New sacrality) / sound poetry performance Budapest (Hungary), MAMŰ, Opening of the exhibition „Graphic Score” /sound poetry performance [20] Budapest (Hungary), Kassák Múzeum, „A víz emlékezete” („The Memory of Water”), Finissage of the exhibition „Poetry & Performance - Performance Art in Eastern Europe” /sound installation 2022 Budapest (Hungary), Godot Gallery, opening of the exhibition of drMáriás / sound poetry performance [21] Vienna (Austria), Alte Schmiede, „akustische Poesie” („Acoustic poetry”) / sound poetry performance [22] Bratislava (Slovakia), Slovak National Gallery, „Follow me into mythology” / sound poetry performance and live lecture Budapest (Hungary), Kassák Múzeum, „Szkárosi-emlékest” (Memorial evening), „Gyaloghíddal a csillaglejtőn” (Footbridge over the stargate )/sound poetry Berlin (Germany), Collegium Hungaricum, „The Poets’ Sounds” / sound poetry performance Cologne (Germany), Loft, „The Poets’ Sounds” / sound poetry performance London (UK), London Woolwich Works, LCMF (London Contemporary Music Festival) “Sad and Ruined” /sound poetry performance Belgrade (Serbia), „The Poets’ Sounds” / sound poetry performance Limassol (Cyprus), Art Studio 55, SARDAM-Literature Festival, sound poetry and „Tranzit Zoon” performance Workshops with performances (selection)[edit] 2018 Zagreb (Croatia), „Showroom of Contemporary Sound”, „Noćna pjesma morskih ježeva” („Night song of sea lizards”) /improvisation and sounding in visual and concrete poetry workshop for the students of the Department of Animation and New Media of the Fine Art Academy in Zagreb (OZAFIN), as a part of the project Re-Imagine Europe, co-funded by the Creative Europe programme of the European Union/ [23] 2021 Berlin (Germany), Lettrétage im ACUD Studio, Poets’ Sound Production Workshop 1, creation of the visual score „Drei Eier” Cologne (Germany), LOFT Cologne, Poets’ Sound Production Workshop 2, finalizing the visual score „Drei Eier” Berlin (Germany), Collegium Hungaricum Berlin, Poets’ Sound Production Workshop 3, rehearsal of the visual score based performance „Drei Eier” Concerts, musical performances (selection)[edit] 1969 Opatija (Croatia): Jugoslovenska muzička tribina (Yugoslav Music Tribune) (Ernő Király: Refleksija) 1970 Opatija (Croatia): Jugoslovenska muzička tribina (Yugoslav Music Tribune) (Ernő Király: Refleksija; Branimir Sakač: Bellatrix - Alleluja) Novi Sad (Serbia): Muzika i Laboratorija (Music and Laboratory) (with Ernő Király) Osijek (Croatia): Annale komorne opere i baleta (Annual festival of chamber opera and ballet) 1971 Zagreb (Croatia): Muzički biennale (Music Biennale – International Festival of Contemporary Music) (MBZ Radionica/Workshop II with Ernő Király, et al.; Chamber Music - Branimir Sakač: Bellatrix - Alleluja) Dubrovnik (Croatia): Dubrovačke ljetne igre (Dubrovnik Summer Festival) (ACEZANTEZ Ensemble) Radenci (Slovenia): Festival sodobne komorne glazbe (Contemporary Chamber Music Festival) 1972 Munich (Germany): (Cultural Program of the 1972 Summer Olympics) (ACEZANTEZ Ensemble) Radenci (Slovenia): Festival sodobne komorne glazbe (ACEZANTEZ Ensemble) (Contemporary Chamber Music Festival) Osijek (Croatia): Annale komorne opere i baleta (ACEZANTEZ Ensemble) (Annual festival of chamber opera and ballet) Novi Sad (Serbia), ‘Radivoj Ćirpanov’ Workers’ University / Radnički univerzitet ‘Radivoj Ćirpanov’ (ACEZANTEZ Ensemble) Belgrade (Serbia), Studentski kulturni centar (Student Cultural Centre) – Festival Expanded Media (ACEZANTEZ Ensemble) 1979-2012 Belgrade (Serbia), Dom Sindikata – BEMUS Belgrade Music Festival: “Oratorio Profano” (composer: Dušan Radić, conductor: Oskar Danon) Opatija (Croatia): Jugoslovenska muzička tribina (Yugoslav Music Tribune) Budapest (Hungary), Spiritus Noister Group, 1996, 2002, 2004, 2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012 Budapest (Hungary), Italian Cultural Institute / Olasz kultúrintézet / Istituto Italiano di Cultura, Avantgárd művészetek a világban: mi lett a sorsuk? Nemzetközi tanácskozás (Avant-garde Arts in the World: What About Them? International conference): `Futurdadama (Futurdada Today)`, Spiritus Noister, 2001 Vienna (Austria), Spiritus Noister Group, 2004 Szentendre (Hungary), Spiritus Noister Group, 2009 Szekszárd (Hungary), Spiritus Noister Group, 2012 2016 Budapest (Hungary), Művelődési Szint (MÜSZI), „@Transart Communication 2016”, „Alchimist Wedding” /concert and live sound performance with Zsolt Sőrés/ Veszprém (Hungary), House of Arts, „Alkímiai mennyegző” („Alchimist Wedding”) /concert and live sound performance with Zsolt Sőrés/ Budapest (Hungary), Müpa, UH Fest, Spiritus Noister /concert and live sound performance with Endre Szkárosi, Zsolt Sőrés, László Lenkes/ Budapest (Hungary), Kassak Museum, „Dadarabok” /concert and live sound performance with Endre Szkárosi, Zsolt Sőrés, László Lenkes/[24] 2017 Budapest (Hungary), 2017: Muted and silent films with live music series, I Belong To The Band vs. Berberian Sound Studio 2018 Debrecen (Hungary), MODEM, Katalin Ladik: „Határidőnapló” („Diary Book”) /concert and live sound performance with Gyula Várnai/ Veszprém (Hungary), 2018, House of Arts, „Spring Reopening, We believe in life before death”, „Claes Oldenburg: I am for an Art” /concert and live sound performance with Gyula Várnai/ Basel (Switzerland), IGNM, Ackermannshof, Free Improvisation based on graphic scores of Ernő Király and Katalin Ladik Budapest (Hungary), FUGA Centre for Architecture, Design Week, Attila Dóra (bass clarinate), Katalin Ladik (vocal) Budapest (Hungary), Budapest Music Center (BMC), Wortlaute II, Transparent Sound New Music Festival, Ladik Katalin, „Ha múlna e láng” 2019 • Belgrade (Serbia), artist in residence at the Radio Beograd Electronic Studio, Katalin Ladik and Svetlana Maraš have created three new pieces (Electric Bird, White Bird and Ice Bird) [25] Speech-music performances[edit] Author „Drei Eier” (German, Serbian, Hungarian), presented by Sprechbohrer (Sigrid Sachse, Harald Muenz and Georg Sachse), „Drei Eier” (German, Serbian, Hungarian) [26] Theatre[edit] As an actress[edit] Jean-Paul Sartre: The Condemned of Altona; dir. István Lányi; Ifjúsági Tribün (Tribina Mladih / Youth Tribune); Novi Sad (Serbia); 1963 Imre Sarkadi: Elveszett Paradicsom (Paradise Lost); dir. Tibor Gellér; Petőfi Sándor Művelődési Egyesület (’Petőfi Sándor’ Cultural Association); Novi Sad (Serbia); 1963 Molière: The Imaginary Invalid (Béline); dir. Ljubica Ravasi; Srpsko Narodno Pozorište (Serbian National Theatre); Novi Sad (Serbia); 1966 (Exam Piece) Sándor Guelmino: Özvegy (Widow); dir. Tibor Vajda; Echo (az Újvidéki Rádió és az Ifjúsági Tribün színpada / the joint theatre of Radio Novi Sad and the Youth Tribune); Novi Sad (Serbia); 1969 Ferenc Tóth (text) – Ernő Király (composer): Jób (Job) (Performer – Recitative); dir. István Szabó, Jr.; Népszínház / Narodno Pozorište u Subotici (National Theatre in Subotica); Subotica (Serbia); 1972 István Örkény: Macskajáték (Cats` Play) (Ilus); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1974 Peter Weiss: How Mr. Mockinpott was cured of his Sufferings (First Angel/First Nurse); dir. Radoslav Dorić; Róbert Bambach; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1974 Ödön von Horváth: Tales from the Vienna Woods (Emma); dir. Róbert Bambach; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1975 Gergely Csiky: Mukányi (Ella); dir. Mihály Virág; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1976 Valentin Kataev: Squaring the Circle (Tanya); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1977 Molière: Dom Juan or The Feast with the Statue (Mathurine); dir. Dušan Sabo; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1978 Anton Pavlovich Chekhov: Three Sisters (Masha); dir. György Harag; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1978 Ödön von Horváth: Tales from the Vienna Woods (Emma); dir. Péter Telihay; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1978 Anton Pavlovich Chekhov: The Cherry Orchard (Charlotta Ivanovna); dir. György Harag; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1979 Ottó Tolnai: Végeladás (Clearance Sale) (Mrs Csömöre); dir. Mihály Virág; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1979 Gyula Hernádi: V.N.H.M. Szörnyek évadja (V. N. H. M. - Season of Monsters); dir. Miklós Jancsó; Summer Theatre in Gyula; Várszínház; (Hungary); 1980 Edward Albee: Everything in the Garden (Cynthia); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1980 Angelo Beolco (Il Ruzzante): La Betia; dir. Radoslav Dorić; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1981 Ottó Tolnai: Bayer Aspirin (The Actress); dir. Miklós Jancsó; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1981 Ferenc Deák: Nirvana (Csontos Vali); dir. István Szabó Jr.; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1981 Bertolt Brecht: Baal (Emilie); dir. Milan Belegišanin; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1983 Dezső Kosztolányi: Anna Édes ( Mrs Druma); dir. György Harag; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1983 Alexander Vvedensky: Jelka kod Ivanovih (Christmas at the Ivanov’s) (Mother Puzirjova); dir. Haris Pašović; Akademsko Pozorište “Promena” (“Change” Academic Theater); Novi Sad; (Serbia); 1983 Mihály Majtényi: Harmadik ablak (The Third Window) (Mrs Lódi); dir. György Hernyák; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1984 Alfred Jarry: Ubu Roi (Mama Ubu); dir. Tibor Csizmadia; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1984 Gyula Gobby Fehér: A Duna menti Hollywood (Hollywood by the Danube) – Multimedia Performance About the Life of Ernő Bosnyák (The Baron`s Lover); dir. Károly Vicsek; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1985 Ivo Brešan: Anera (Anera); dir. Dimitar Stankoski; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1985 Peter Shaffer: Equus (Hesther Salamon); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1985 Howard Barker: The Castle (Skinner); dir. David Gothard; Népszínház / Narodno Pozorište u Subotici (National Theatre in Subotica); (Serbia); 1986 Friedrich Dürrenmatt: The Visit (First Woman); dir. Radoslav Dorić; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1986 István Örkény: Forgatókönyv (Screenplay) (Mrs Littke); dir. Ljubisa Georgievski; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1986 István Örkény: Tóték (The Tót Family) (Mrs Tót); dir. Gábor Székely; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1987 Edward Albee: A Delicate Balance (Julia); dir. Mihály Virág; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1987 Jordan Plevnes: „R” (Katerina); dir. Ljubisa Georgievski; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1987 Johann Wolfgang von Goethe: Clavigo (Soffe); dir. Vladimir Milcin; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1988 Samuel Beckett: Happy Days (Winnie); dir. Radoslav Lazić; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1988 Henrik Ibsen: An Enemy of the People (Mrs Stockmann); dir. Želimir Orešković; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1989 Ferenc Molnár (Franz Molnar): Liliom (Mrs Muskát); dir. László Babarczy; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1990 Ede Tóth: A falu rossza, avagy a negyedik ablak (The Village Rogue; Or, the Fourth Window) (Mrs Tarisznyás); dir. Hernyák György; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1990 Ottó Tolnai: Paripacitrom (lit. Steed dung) (Krisztina); dir. Péter Tömöry; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1991 Marcel Achard: L`Idiote (A Shot in the Dark) (Chief Inspector`s Wife); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1991 Bertolt Brecht: Mother Courage and Her Children (Mother Courage); dir. Lajos Soltis; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1991 Józsi Jenő Tersánszky: Kakuk Marci (Her Ladyship); dir. Lajos Soltis; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1992 Jean Anouilh: The Orchestra (Cello); dir. Voja Soldatović; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1992 Péter Nádas (text) – László Vidovszky (composer): Találkozás (Encounter) (Mária); dir. András Éry-Kovács; Shure Studio; Budapesti Kamaraszínház (Chamber Theatre in Budapest); (Hungary); 1997 Boris Vian: Vercoquin et le Plancton (Vercoquin and the Plankton) (Léon Charles Miqueut sous-ingénieur principal di CNU / Sub head-engineer at CNU); dir. Róbert Csontos; Kolibri Színház (Kolibri [’Hummingbird’] Theatre); Budapest (Hungary); 1997 Sean O´Casey: Bedtime Story (Landlady); dir. Pál Kanda; Függeten Színpad III társulata (3rd Company of Independent Theatre); Kolibri Pince (Kolibri [’Hummingbird’] Cellar Theatre); Budapest (Hungary); 1998 László Najmányi: Adieu Monsieur Bloom – Cabaret Noire (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; Les Fleurs du Mal; `The Thinking Man`s Living Theatre`; Mu Színház (Mu Theatre); Budapest; (Hungary); 2003 László Najmányi: A száműzött Joyce / The Exiled Joyce (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; Bloomsday Festival; Szombathely; (Hungary); 2003 Radoslav Zlatan Dorić: Ne daj Bože, da se Srbi slože / Ne adj isten, szerbek egyesülnek (God Forbid That the Serbs Should Agree) (Ruska); dir. Radoslav Zlatan Dorić; Magyarországi Szerb Színház / Srpsko Pozorište u Mađarskoj (Serbian Theatre of Hungary); Budapest; (Hungary); 2004 László Najmányi: Nova Necropola. Cabaret Noire (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; Mu Színház (Mu Theatre); Budapest; (Hungary); 2004 László Najmányi: Az igazi Blum (The Real Blum /Bloom/) (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; ReJoyce Festival; Szombathely; (Hungary); 2004 György Baráthy: Origami (I Woman); dir. György Baráthy; Artéria Színházi Társaság (Theatre Company “Artéria”); RS9 Studio Theatre; Budapest; (Hungary); 2005 Torkolat/Estuary (Unborn child), dir: Al Farman Petra (Freeszfe), Freeszemle, Király fürdő, Budapest (Hungary), 2022 Szabadkai szecesszió/Art Nouveau in Subotica based on George Tabori’s My Mother’s Courage (Mother), dir: Zlatko Paković, Kosztolányi Dezső Színház. Subotica, 2021 As a director[edit] The Last Chapter by Navjot Randhawa, performed by the‘Theatre of Roots and Wings’ and Punjab Sangeet Natak Akademi in P

Stanje kao na fotografijama! Nacrtao: V. Badrov Proizvodnja Bosna Film 1951 god. Dimezije: 70cm x 100cm Veoma retko !!! Plakat u dobrom stanju! Scenario: - Drago Mazar - Bosko Kosanovic Rezija: - Bosko Kosanovic Snimio: - Aleksandar Sekulovic Muzika: - Boris Papandopulo U glavnoj ulozi - Dragomir Felba Na granici je jugoslovenski crno-beli kratki igrani film snimljen 1951. godine u režiji Boška Kosanovića, kome je to predstavljao režijski debi. Scenario za film su napisali Kosanović i Drago Mazar. Boško Kosanović (1913 - 1974) bio je jugoslavenski filmski režiser, najpoznatiji kao autor igranog filma Kuća na obali koja je 1954. godine predstavljala prvu važniju koprodukciju jugoslavenske i neke od zapadnih kinematografija. Kosanović je u filmski svijet ušao nakon kratke karijere u jugoslavenskoj tajnoj policiji OZNA, tokom koje je bio zadužen za ispitivanje zarobljenih škripara i drugih paravojnih formacija koji su pokušavali srušiti komunističku Jugoslaviju neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Njegov filmski opus se uglavnom sastojao od dokumentarnih filmova. Filmografija Boško je uglavnom radio na dokumentarnim filmovima, a njegova najpoznatija ostvarenja u režiranju su filmovi Kuća na obali (1954) i film Male stvari (1957). Za sva svoja ostvarenja u režiji je pisao scenario, osim za film Male stvari. Dragomir Felba (7. jul 1921 — 13. jul 2006) je bio jugoslovenski i srpski filmski, pozorišni i televizijski glumac. Studirao je tehnički i pravni fakultet, a kasnije i Visoku filmsku školu u Beogradu koju je i završio 1950. Debitovao je u kragujevačkom Narodnom pozorištu ali je već 1952. godine prešao u Jugoslovensko dramsko pozorište. Već od 1956. godine ima status slobodnog umetnika. Prvu filmsku ulogu odigrao je 1948. godine u filmu „Sofka“ a proslavio se ulogom u filmu „Barba Žvane“. Za ulogu u filmu „Kozara“ je, na pulskom filmskom festivalu, nagrađen specijalnom diplomom. Aleksandar Stojković (1915 — 1972) bio je pozorišni i filmski glumac. Biografija Bio je brat poznatog glumca Danila Bate Stojkovića i suprug glumice Rahele Ferari. Boris Papandopulo (Honnef na Rajni, 25. veljače 1906. - Zagreb, 16. listopada 1991.), hrvatski skladatelj i dirigent; sin operne pjevačice Maje Strozzi-Pečić i oca grčkog plemenitaša Konstantina Papandopula. Kompoziciju je studirao u Zagrebu, a dirigiranje u Beču. Bio je zborovođa Kola u Šibeniku i Zvonimira u Splitu, te ravnatelj opere HNK i dirigent simfonijskog orkestra Hrvatskoga radija, ravnatelj opere u Rijeci, dirigent opere u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Autor je jednog od najvećih (oko 440 djela) opusa u hrvatskoj glazbi. Boris Papandopulo rođen je u Bad Honnefu na Rajni 1906. Papandopulo je u Zagrebu od 1921. studirao kompoziciju na Muzičkoj akademiji (teorijske predmete u razredu Frana Lhotke i Franje Dugana starijeg, glasovir u razredu Antonije Geiger-Eichhorn) i diplomirao u razredu Blagoja Berse 1929. U međuvremenu, na preporuku obiteljskoga prijatelja Igora Stravinskoga, 1925–28. u Beču studirao dirigiranje, isprva privatno u D. Focka, potom na Novom bečkom konzervatoriju u R. Niliusa. Zarana počeo skladati – glasovitu je Contradanzu za glasovir, prema vlastitoj izjavi, skladao za studija, a skladbu s oznakom op. 1, In petto degli amanti za sopran i komorni orkestar, 1924. kad i Prvi gudački kvartet (revidirao ga je 1927.). Godine 1928. u Beču mu je uspjelo praizvedena kantata Slavoslovije (Laudamus) za sole, mješoviti zbor i orkestar, a 1930. u Hrvatskom glazbenom zavodu održan je njegov prvi autorski skladateljski koncert: Antonija Geiger-Eichhorn praizvela je Prvu sonatu za glasovir op. 10, a Maja Strozzi-Pečić sudjelovala je u praizvedbi za nju skladanoga antologijskoga djela Concerto da camera op. 11. Kao dirigent je debitirao 1927. u Zagrebu ravnajući izvedbom vlastite skladbe Veče mladosti za mješoviti zbor i orkestar s Hrvatskim pjevačkim društvom »Kolo« i Zagrebačkom filharmonijom. Od 1929. do 1934. bio je umjetnički voditelj i dirigent »Kola«, ujedno 1930–35. dirigent Društvenoga orkestra HGZ-a i 1932–35. Učiteljskoga pjevačkoga zbora »Ivan Filipović«. Često je nastupao i kao pijanist u komornim sastavima, a ponajviše kao glasovirski pratilac pjevača. Nezadovoljan statusom u Zagrebu, odlazi u Split, gdje je 1935–38. nastavnik u Gradskoj glazbenoj školi i zborovođa Splitskoga muzikalnoga društva »Zvonimir«, ujedno 1936–38. nastavnik glazbe u dominikanskoj gimnaziji u Bolu. U Zagrebu 1938–46. ponovo vodi HPD »Kolo«, istodobno je u HNK od 1938. korepetitor, 1940–45. dirigent i 1943–45. ravnatelj Opere te na Hrvatskom krugovalu 1942–45. dirigent Simfonijskoga orkestra. Zaposlen na Radio-stanici Zagreb od kolovoza 1945. do svibnja 1946. kad mu je, zbog dužnosti koje je obnašao ratnih godina, odlukom Suda časti Udruženja kompozitora Hrvatske četiri mjeseca zabranjeno javno djelovanje. Potom je pozvan da preuzme neku od ponuđenih funkcija. Odlučio se za mjesto direktora Opere Narodnoga kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci, gdje je za prvoga mandata 1946–48. obnovio ansambl i postavio opsežan repertoar. Godine 1948. imenovan je direktorom Opere Narodnoga kazališta u Sarajevu, gdje je, zadržavši se do 1953., ostavio trag na svim glazbenim područjima. Od 1949. bio je i nastavnik u sarajevskoj Državnoj muzičkoj školi. U Rijeci je ponovno na čelu Opere 1953–59.: iznimno pridonosi glazbenomu životu grada, usmjeruje opernu i koncertnu repertoarnu politiku i prema manje poznatim djelima, intenzivno sklada, često nastupa kao dirigent i pijanist te drži predavanja kako bi glazbenu umjetnost približio što većemu broju slušatelja. Od 1959. do 1965. dirigent je Opere HNK u Zagrebu, 1968–74. Opere HNK u Splitu, a istodobno gostuje ravnajući različitim ansamblima u nas (Simfonijski i Tamburaški orkestar RTV Zagreb, orkestar Zagrebačkoga gradskoga kazališta »Komedija«) te u Mostaru, Beogradu, Sarajevu i Kairu. Posljednjih desetljeća života bio je aktivan podjednako kao skladatelj i dirigent. Boris Papandopulo kao mladi umjetnik Skladajući nesmanjenim intenzitetom gotovo šest desetljeća, stvorio je opus od približno 440 djela. Skladao je orkestralnu (simfonijske pjesme, baletne suite, dvije simfonije), koncertantnu (za glasovir, violinu, fagot, čembalo, kontrabas, timpane), komornu, glasovirsku, vokalnu (solo-popijevke, zborovi), vokalno-instrumentalnu (16 kantata), glazbeno-scensku (osam opera, 12 baleta) i filmsku glazbu. Snažnu potrebu za istraživanjem zvukovnosti iskazuje zarana u trima tematskim krugovima: folklornom, sakralnom te onom temeljenom na tradicionalnim oblikovnim uzorima (ta će se načelna podjela vidjeti u cijelom opusu, premda ima i znakovito vrijednih otklona). Kompleksnost postupanja s glazbenom građom te niz rješenja netipičnih u usporedbi s djelima proizašlim iz folklorne tematike drugih hrvatskih skladatelja istoga razdoblja temelj su strukture njegovih vokalnih i vokalno-instrumentalnih djela. Tretirajući glazbeni folklor kao samo jedan od izvora različitih elemenata glazbe, nikad se nije podvrgnuo ideološkim pravilima koja su bitno obilježila neonacionalni stil u hrvatskoj glazbi između Prvoga i Drugoga svjetskoga rata. Ta neobvezatnost odnosa dopustila mu je mogućnost odabira, vlastitost što će se očitovati u svim etapama, od melodijske i ritamske invencije do konačnoga oblika partiture (romantični ep Utva zlatokrila, tekst V. Nazor, 1932.). Tijekom godina njegov će odnos prema glazbenom folkloru sve više apstrahirati tako što će se ishodišni predložak prepoznavati isključivo kao zvukovna, tonska građa lišena izvanglazbenoga sadržaja i razloga, ali često vezana uz kakvu specifičnu temu (Istarske freske iz Berma, 1973.; Osorski requiem, 1977.). Njegovo se stvaralaštvo temeljilo na uvjerenju da sve »stvari života« uvijek mogu biti i »stvari glazbe« i to je neprestano interferiranje funkcioniralo neovisno o tom je li pojedino djelo imalo i vlastitu, autonomnu priču. Komorni mu opus podrazumijeva skladbe za tradicionalne sastave, ali i djela s neobičnim sastavima, kojima kao da je uloga realizirati neku posve novu predodžbu zvučnosti. Istraživački poriv prema zvukovnoj boji iskazivao je već 1930-ih, što će, pokazat će se poslije, biti jedno od temeljnih obilježja njegova svekolikoga opusa. Zvučanje kao temeljni zakon podvrgava se jedino kretanju kao svojoj vremenskoj koordinati. U kretanju se sažimlju parametri melodijskoga crteža i njegove ritamske razvedenosti te čine ustroj skladbe unutar formalnoga okvira. Taj pak okvir iskazuje stanovitu dvoznačnost iz koje se na jednoj strani raspoznaju temelji tradicionalnoga oblika, a na drugoj oblik ovisi o izdržljivosti, o kapacitiranosti tematske građe, katkad čak i motiva, da reproducira, mijenja, obrađuje, transponira vlastite elemente. Česta je procjena njegove glazbe kao izrazito motorične, iako intencija prema ponavljanju segmenata građe može biti i u svezi s tradicijom ponavljanja kao obilježja folklornoga glazbenoga idioma. Izazov zvučanja svakako je nadređen svim skladateljskim postupcima bez obzira na to o kakvu je parametru riječ i jesu li posrijedi folklorom obojeni stavci ili se temelje na kakvu modusu ili možda čak i na dvanaestotonskom redoslijedu. Često se to vidi i u izboru glazbala, jedinstvenom za onodobnu skladateljsku praksu. U nekonvencionalne instrumentalne kombinacije upuštao se već u ranim djelima, a osobito je u tom bio inventivan u poslijeratnim godinama (Concertino za trubu i timpane, 1950.; Na teferiču za zbor, klarinet i veliki bubanj, 1952.; kantata Romaniji za zbor, četiri trube, četiri trombona i dva para timpana, 1953.; Groteska za tubu, glasovir i udaraljke, 1964.; Razgovor ugodni za flautu i čembalo, 1969.). Osim neobičnih zvukovnih kombinacija, prostor zvučnosti proširuje i čestim odabirom velikih vokalno-instrumentalnih sastava, poduprtih neuobičajenim glazbalima, većim brojem solista, otvarajući pritom i mnogobrojne mogućnosti u realizaciji formalnih zamisli. U istoj su ovisnosti o zvučnom učinku posljedično i česte promjene tonaliteta, njegovo proširenje ili pak potpuno napuštanje, uravnoteženo, ekonomično, ali i potpuno korištenje opsega i mogućnosti pojedinih glazbala, dok se od izvođača zahtijeva maksimum, jednako na razini umijeća kao i na suptilnijoj, kreativnijoj razini, koja će igri sa zvukovnom bojom udahnuti umjetnički život. Oblik u Papandopulovu djelu ovisi o njegovoj potrebi da sitnjenjem i ponavljanjem motiva, ili čak njegovih dijelova, u doslovnom, a češće u variranom obliku postigne dinamizam kretanja (neobarokna motoričnost). Očituje se to i u građenju velike forme nizanjem malih, u sebi zatvorenih oblika. Rijetko će se u tom golemom opusu susresti sonatni oblik, a uočljivo je pretežno baratanje s malim oblikom vrlo često jednostavnoga trodijelnoga ustroja. Slijed malih cjelina nerijetko je povezan u zbroj međusobno korespondentnih, gotovo samostalnih, zaokruženih odjeljaka kakva velikoga vokalno-instrumentalnoga djela. Živost glazbenoga protoka katkad zaokuplja pozornost na štetu melodijskoga tijeka, osobito kad se služi plesnim pokretom kao polazištem, a svaka ritamski složenija vodoravna linija teži ornamentiranju (triole, kvintole, sekstole, septole). Načelu okomitoga ritmičkoga kontrastiranja pogoduje intenzivna i gusta promjena metra, njegov omiljeni postupak, a krajnji je učinak na trenutke upravo fascinantna dinamičnost. Sve te sastavnice skladateljskoga izraza moguće je slijediti u njegovu stvaralaštvu koje sadržava gotovo sve tradicijom naslijeđene oblike, ali i mnoge nestandardne formacije koje su pokrenule spoznajne skladateljske vizure u hrvatskoj glazbi prve polovice 20. stoljeća, a da nisu zakoračile u prostore avangardnih glazbenih procesa koji su prodrli u hrvatsku glazbu potkraj 1950-ih. Boris Papandopulo uz pijanino Papandopulov opus, jedan od najvećih u cjelokupnoj hrvatskoj glazbenoj povijesti, ne samo opsegom nego i umjetničkom vrijednošću snažno je obilježio hrvatsku glazbenu umjetnost 20. stoljeća. Skladao je glazbu za igrane filmove Barok u Hrvatskoj i Lisinski (O. Miletić, 1942., 1944.), Bakonja fra Brne i Stojan Mutikaša (F. Hanžeković, 1951., 1954.), U oluji (V. Mimica, 1952.), Milioni na otoku (B. Bauer, 1955.) i Pustolov pred vratima (Š. Šimatović, 1961.), za 14 dokumentarnih filmova (Vlak broj 51, R. Sremec, 1947; Jadran kroz vjekove, Melita Filipović, 1948; Vincent iz Kastva, M. Katić, 1956) te animirani Susret na pijesku (B. Brajković, 1959.). Obrađivao je božićne pjesme za zbor i orkestar, redigirao djela Vatroslava Lisinskoga i Ivana pl. Zajca, skladatelja koje je promovirao i kao dirigent. U fonoteci Hrvatskoga radija sačuvano je više od 300 snimka njegovih skladba i oko 200 snimka njegovih dirigentskih interpretacija s različitim orkestrima i ansamblima. Ostavština mu se od 2006. čuva u knjižnici Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu. Bio je redoviti član JAZU (današnja Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) od 1965., počasni član Hrvatskoga glazbenog zavoda od 1977. Umro je u Zagrebu 1991. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju. Drago Mažar (Bosanski Petrovac, 16. avgust 1918 — Banja Luka, 10. novembar 1991) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Bosne i Hercegovine i narodni heroj Jugoslavije. Biografija Rođen je 16. avgusta 1918. godine u Bosanskom Petrovcu. Ostao je bez oca s devet godina, kada se porodica već doselila u Banjaluku. Posle jednog đačkog incidenta sa nastavnicom francuskog jezika, Drago je iz gimnazije prešao na zanatsku školu. Pod uticajem starijeg brata Ivice, počeo je da se interesuje za revolucionarnu literaturu, a uskoro je bio i jedan od organizatora aktiva revolucionarno orijentisane srednjoškolske i radničke omladine u zanatskoj školi. Već 1937, postao je rukovodilac skojevske grupe. Pored aktivnosti u muzičkoj sekciji „Pelagić“ stizao je da se angažuje u raznovrsnim akcijama Kluba akademičara Banjaluke, te sportskog društva „Borac“. Isticao se i učešćem u demonstracijama, protestnim zborovima i štrajkovima. Tada je kuća Mažarovih bila sastajalište radničkih aktivista, skojevaca i komunista. U godinama početka Drugog svetskog rata u Evropi, vlada Cvetković-Maček formirala je tzv. radne vojne logore da bi neutralisala komuniste. U jedan od njih, koji se nalazio kod Ivanjice u Srbiji, bio je deportovan i Drago Mažar. Posle puča u martu 1941, ovaj logor bio je raspušten. Posle puča, Drago je na proputovanju kroz Beograd uhvatio vezu sa Veselinom Maslešom, koji mu je preneo direktivu KPJ da se javi u vojsku. Sa svojom jedinicom dočekao je kapitulaciju Jugoslavije u Sarajevu, bio zarobljen, ali je istog dana uspeo da pobegne. S KPJ i ilegalcima Sarajeva uhvatio je vezu preko Nisima Albaharija i uključio se u pripremu za oružanu borbu. Predstavljajući se nemačkoj komandi kao šef orkestra u hotelu „Evropa“, uspeo je da dobije propusnicu za slobodno kretanje noću, pa je iz nemačkog skladišta iznosio vojnička odela i drugu ratnu opremu. Krajem aprila 1941, kada se vratio u Banjaluku, četiri brata Mažara našli su se nakratko na okupu kod kuće i ubrzo je svaki krenuo na izvršenje svog zadatka koji je odredila KPJ. Prikupljajući oružje kao rukovodilac diverzantske grupe u gradu, jednom je prilikom obukao uniformu domobranskog narednika i tako ušao u Kastel, odakle je izneo municiju, a desetak pušaka bacio u Vrbas, koje je Karlo Rojc izvadio i sakrio na groblju. S ovim su oružjem u rukama prvi lokalni partizani otpočeli ustanak u Banjaluci. Drago Mažar se krajem juna 1941. nalazio među prvim partizanskim borcima iz Banjaluke koji su se okupili na Starčevcu iznad grada. Učestvovao je u borbama na relaciji Jajce–Mrkonjić grad. U avgustu je bio izabran za komandira čete, odnosno komandanta partizanskog štaba Prve čete za Bosansku krajinu. Tih su dana ustaše uhvatile u Jajcu njegovog brata Ivicu i streljale ga. Upravo je tada u njegovu četu iz Banjaluke došla sestra Nada. Tokom septembra i oktobra 1941, operisao je sa svojom jedinicom po centralnoj Bosni, koja je tada izvela niz uspešnih akcija kod Krupe na Vrbasu, Skender-Vakufa, na Čelincu i u Crnoj Rijeci. U jesen 1941, Drago je bio izabran za komandanta bataljona u Trećem, kasnije preimenovanom u Četvrti krajiški partizanski odred, koji je tokom zime 1941. i 1942. razvio veliku aktivnost u blizini Banjaluke. Kada je jednom posetio svoju majku, koja je još uvek živela na periferiji Banjaluke, a njena kuća bila ilegalno partizansko uporište, Drago je uspostavio saradnju s domobranskim satnikom Majerom, zapovjednikom domobranske jedinice, kojeg je majka Marija na to pripremila. Zahvaljujući tim okolnostima, Drago je 5. februara 1942. godine izveo jednu od najsmelijih akcija u Bosanskoj krajini. Majer je, po dogovoru, neutralisao svoju posadu u Debeljacima, obezbedio uniforme i ugovorene znake raspoznavanja, tako da je Drago sa 22 odabrana partizanska borca, preobučena u domobranske uniforme, došao usred dana pred žandarmerijsku kasarnu u Vrbanji. Posle borbe koja je trajala samo nekoliko trenutaka, poginulo je i ranjeno više žandara i domobrana, a 40 ih je zarobljeno. Kasarna je zapaljena, a kolona sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima, koji su nosili plen, i dva poginula a dva teže ranjena partizana, uputila se na prevoje Ponira iznad grada. Ubrzo se nakon toga i majka Marija pridružila partizanima, sredinom februara 1942, noseći u naručju šestogodišnju unuku Nenu, ćerku najstarijeg sina Boška. Početkom maja 1943. godine, Drago je bio postavljen za komandanta Šestog partizanskog odreda, a po oslobođenju Prijedora za komandanta mesta Ljubija. Učestvovao je i u prvim borbama za vreme neprijateljske ofanzive na Kozaru, juna 1942. godine. Krajem jula ponovno je bio postavljen za komandanta Šestog partizanskog odreda, ali je već septembra iste 1942. preuzeo funkciju obaveštajnog oficira u Operativnom štabu za Bosansku krajinu. Od leta 1943, kao obaveštajni oficir Prvog bosanskog korpusa NOVJ, izveo je na čelu grupe obaveštajaca niz akcija u istočnoj Bosni. Kao major, Mažar je, 1944. u svojstvu šefa obaveštajnog odseka rukovodio kursom obaveštajaca. Do kraja rata, pretrpeo je još nekoliko gubitaka u užoj porodici; majka mu je umrla od tifusa, poginuo mu je drugi brat Josip, i naposletku najstariji brat Boško. Po završetku rata, Drago Mažar je radio u Upravi državne bezbednosti do 1952. godine, a po demobilizaciji, u činu pukovnika, obavljao je niz društveno-političkih funkcija na republičkoj i saveznom nivou. Bio je aktivan i u razvoju kulture i kao pisac i kao dugogodišnji upravnik Narodnog pozorišta Bosanske krajine. Umro je 10. novembra 1991. godine u Banjaluci, gde je i sahranjen. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Rade Drainac - Banket, Svetlost, Beograd 1930 godine Mek povez. Knjiga je u dobrom stanju. Donja ivica prednje i zadnje korice su malo zaprljane. Takođe u donjim ćoškovima dela listova postoje manje uši. Knjiga ima posvetu autora. 48 strana