Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
1-7 od 7 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-7 od 7
1-7 od 7 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "baldahin"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
Knjiga je necitana, kupljena nova i stajala u vitrini. Nema posvete. Detaljni popis - Jolanda Kastanjo IzdavaÄ: TreÄi trg Godina izdanja: 2019 Broj strana: 133 Format: 19 cm Povez: BroÅ”irani TOLIKO PUTA PROÄOH OVUDAā¦ A NIKAD VAS PRE NE VIDEH Pravimo detaljni popis, poput herbarijuma nekog nepredvidljivog sazvežÄa. Prvo idu ljiljani, koji cvetaju dok padaju zvezde, pa dalije i hrizanteme, ne smemo izostaviti ni bulke jer i stidljivo, sitno cveÄe valja prebrojati. Cvet smokve je neprimetan. I najnaÄitaniji od svih, cvetni ukras u zaglavlju knjige. Orhideja je, naravno, erotiÄan cvet, Kad liÄi na, ma, da ne nastavljam. Hibiskus doskoÄicama ispunjava predveÄerje. Hortenzije: priÄajte mi koliko sam ovde bila sreÄna. Tu su i iris, lavanda, takozvana Äajna ruža. A onda i magnolija koja je, kao Å”to joj veÄ ime sluti, sigurno nekada bila na grbu nekog mongolskog carstva. Kale, sase, i gruba nota rododendrona. Tu su zatim i druga Äudesa iz daleka, poput neopisivog cveta Äilamate koji miriÅ”e, ali se ne vidi, kao ta duboka ljubav koja ti se uz nogu vije poput puzavice. Pa onda, tu su i beli ljiljani, patuljaste ruže, maslaÄci. Tu su i zanovetak, žilavka, prkos, ali to je veÄ Konceptualnije cveÄe. Hristov venac je prestolje odgovora, baldahin razumevanja. Neko cveÄe zauvek nosi ime prvog oka koje ga je ugledalo. Jorgovan, neven, bela rada. Ne smem zaboraviti ni mimoze, roj siÄuÅ”nih upozorenja, niti meni najmilije: bezobrazni žamor bogumile. Ali kao Å”to rekoh, ne znam, baÅ” Äudno, toliko puta proÄoh ovuda, aliā¦ ne, nikad vas pre ne videh.
FRIDRIH GERKE KASNA ANTIKA I RANO HRIÅ ÄANSTVO Prevod - Aleksandrina CermanoviÄ-KuzmanoviÄ IzdavaÄ - Bratstvo jedinstvo, Novi Sad Godina - 1973 280 strana 24 cm Edicija - Umetnost u svetu: istorijske, druÅ”tvene i religiozne osnove Povez - Tvrd Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlaÄenja SADRŽAJ: Predgovor Uvod I. POÄECI (PRE KONSTANTINA) II. OD KONSTANTINA DO GRACIJANA Sudbonosna godina 313. u rimskoj carskoj umetnosti III. DOBA TEODOSIJA IV. DOBA JUSTINIJANA V. KRAJ ā IRAKLIJEVA DINASTIJA DODATAK ObjaÅ”njenja uz ilustrovani dodatak (244). Ilustrovani dodatak (245). Spisak literature (253). ObjaÅ”njenje struÄnih izraza (255). Geografska karta (258). Spisak slika u boji, podaci o poreklu slika (260). Spisak crteža (261). Registar (262) Ako Vas neÅ”to zanima, slobodno poÅ”aljite poruku. Friedrich SpƤtantike und frĆ¼hes Christentum Adam I Eva Adventus Agnelus Akvileja Alarih Amor I Psihe Amvrosie Iz Milana Anastasije Antependije Apostoli Apoteoza ArhanÄeli Arl Arkadije Avelj Avram Baldahin Bavit Bema Blagosiljanje Boetije Bogorodica BreÅ”a Carigrad Celus Christus Victor Crux Invicta Damasus Danilo David Diptisi Dobri Pastir Državna Umetnost Efes Elizijum Epifanija Evharistija Gala Placidija Galijen Gavrilo Golgota GraÄevinska Plastika Gracijan Helije Honorije Hristovo KrÅ”tenje Vaznsesenje Ignatije Iz Antiohije Ikone Imago Clipeata Imperator Ambulans Super Apsidem Inkarnacija Inkrustacija Isceljenje Slepih Jaganjci Jakov Jerusalim JevanÄelisti Jona Jevrejska Crkva Jov Jovan Zlatousti Juda Junije Basuss Justin Justinijan Kain Kana Kapua Kartagina Katakombe Kiprijan Knezovi Konstancije Konstantin Veliki Krstionice KrÅ”tenje Lav Veliki Lazar Logos Luna Magi Maksimilijan Marko Marsej Mihajlo Milano Milano Mojsije Mozaici Murano Narteks Nebeska Crkva Neon Noje Obožavanje Maga Oltar Oratorijum Pantokrator Pastoforije Pavle Petar Pilat Pons Milvius Postanje Prezviterijum Principat Prokpije Proroci Pula Rabulin Kodeks Rajski Breg Ravena Rim Sabina Sabor Sarkofazi Sarkofag Sergiopolis Sikst Sinagoga Sinaj Slonova Kost Solun Stradanje Hristovo Sveti Grob Å tit Teodorih Veliki Teodora Teodosije Tetrarhijsko Doba Toma Traditio Legis Trijer Trijumfalni Luci Valentijan Vaskresenje VeÄera Viktorije Vitlejem VoniÄki Carevi Zemaljska Crkva Lopta Žena U Molitvi
FRIDRIH GERKEKASNA ANTIKA I RANO HRIÅ ÄANSTVOPrevod - Aleksandrina CermanoviÄ-KuzmanoviÄIzdavaÄ - Bratstvo jedinstvo, Novi Sad Godina - 1973280 strana24 cmEdicija - Umetnost u svetu: istorijske, druÅ”tvene i religiozne osnovePovez - TvrdStanje - Kao na slici, tekst bez podvlaÄenjaSADRŽAJ:PredgovorUvodI. POÄECI (PRE KONSTANTINA)II. OD KONSTANTINA DO GRACIJANASudbonosna godina 313. u rimskoj carskoj umetnostiIII. DOBA TEODOSIJA IV. DOBA JUSTINIJANAV. KRAJ ā IRAKLIJEVA DINASTIJA DODATAKObjaÅ”njenja uz ilustrovani dodatak (244). Ilustrovani dodatak (245). Spisak literature (253). ObjaÅ”njenje struÄnih izraza (255). Geografska karta (258). Spisak slika u boji, podaci o poreklu slika (260). Spisak crteža (261). Registar (262)Ako Vas neÅ”to zanima, slobodno poÅ”aljite poruku.Friedrich SpƤtantike und frĆ¼hes Christentum Adam I Eva Adventus Agnelus Akvileja Alarih Amor I Psihe Amvrosie Iz Milana Anastasije Antependije Apostoli Apoteoza ArhanÄeli Arl Arkadije Avelj Avram Baldahin Bavit Bema Blagosiljanje Boetije Bogorodica BreÅ”a Carigrad Celus Christus Victor Crux Invicta Damasus Danilo David Diptisi Dobri Pastir Državna Umetnost Efes Elizijum Epifanija Evharistija Gala Placidija Galijen Gavrilo Golgota GraÄevinska Plastika Gracijan Helije Honorije Hristovo KrÅ”tenje Vaznsesenje Ignatije Iz Antiohije Ikone Imago Clipeata Imperator Ambulans Super Apsidem Inkarnacija Inkrustacija Isceljenje Slepih Jaganjci Jakov Jerusalim JevanÄelisti Jona Jevrejska Crkva Jov Jovan Zlatousti Juda Junije Basuss Justin Justinijan Kain Kana Kapua Kartagina Katakombe Kiprijan Knezovi Konstancije Konstantin Veliki Krstionice KrÅ”tenje Lav Veliki Lazar Logos Luna Magi Maksimilijan Marko Marsej Mihajlo Milano Milano Mojsije Mozaici Murano Narteks Nebeska Crkva Neon Noje Obožavanje Maga Oltar Oratorijum Pantokrator Pastoforije Pavle Petar Pilat Pons Milvius Postanje Prezviterijum Principat Prokpije Proroci Pula Rabulin Kodeks Rajski Breg Ravena Rim Sabina Sabor Sarkofazi Sarkofag Sergiopolis Sikst Sinagoga Sinaj Slonova Kost Solun Stradanje Hristovo Sveti Grob Å tit Teodorih Veliki Teodora Teodosije Tetrarhijsko Doba Toma Traditio Legis Trijer Trijumfalni Luci Valentijan Vaskresenje VeÄera Viktorije Vitlejem VoniÄki Carevi Zemaljska Crkva Lopta Žena U Molitvi
NeÄitano, praktiÄno novo. Nema posvete. UnutraÅ”nje more - Danica VukiÄeviÄ Godina izdanja: 2022 Broj strana: 218 Povez: Mek PuÅ”ila samA sada viÅ”e ne. Nedostaju mi cigare. Nedostaje mi strepnja koju su izazvale. BIla je slatka i liÄila je na maglovito seÄanje na raj i tugu. BeznaÄe od sreÄe.DevojÄicePsuju. Depiliraju se. Piju.AlkoholPotreban je.Ima nadeSunce obasjava poluuvali svet, kroz Å”palir natkriljen baldahinom ā zlatnim i boje rÄe kroÅ”njama koraÄam i uživam u jutru. NeÅ”to nalik poznatom zvuku. Pa da li je to moguÄe? Neko trese tepih? posle hiljadu godina ne samo da Äujem veÄ i vidim Äudesan prizor tako Äesto u detinjstvu: neko (stariji muÅ”karac) praherom lupa tepih okaÄen na metalni razboj ispred zgrade.
Knjiga je potpuno nova, necitana, kao iz knjizare. UnutraÅ”nje more - Danica VukiÄeviÄ IzdavaÄ: Futura publikacije Godina izdanja: 2022 Broj strana: 218 Format: 21 cm Povez: BroÅ”irani PUÅ ILA SAM A sad viÅ”e ne. Nedostaju mi cigarete. Nedostaje mi strepnja koju su izazivale. Bila je slatka i liÄila je na maglovito seÄanje na raj i tugu. BeznaÄe od sreÄe. DEVOJÄICE Psuju. Depiliraju se. PuÅ”e. ALKOHOL Potreban je. IMA NADE Sunce obasjava poluuveli svet, kroz Å”palir natkriljen baldahinom ā zlatnim i boje rÄe kroÅ”njama koraÄam i uživam u jutru. NeÅ”to nalik poznatom zvuku. Pa da li je to moguÄe? Neko trese tepih? Posle hiljadu godina ne samo da Äujem veÄ i vidim Äudesan prizor tako Äest u detinjstvu: neko (stariji muÅ”karac) praherom lupa tepih okaÄen na metalni razboj ispred zgrade.
Potpuno novo, neÄitano, kao iz knjižare. Ikonostas - Goran PetroviÄ Godina izdanja: 2022 Broj strana: 200 Povez: Mek Dobitnik nagradeĀ Vladan Desnica. Roman Delta Kakva je ovo zemlja po kojoj i svetac posrÄe?! Kakva je ovo zemlja gde svetac ne sme ni na tren da prispe, inaÄe sa njegovog oreola zlato sastrugaÅ”e? Kakva je ovo zemlja iz koje se Äak i kože odranih životinja trude da pobegnu? Kakva je ovo zemlja u kojoj iguman ne prima ikonu na prenoÄiÅ”te? Kakva je ovo zemlja koja vara namernike, gde se sela premeÅ”taju, napuÅ”tena troskiÅ”ta se smradno puÅ”e, ljudi gase zvezde-žežnice?! Kakva je ovo zemlja gde se stena, tvrdi kamen pod mekom, nežnom mahovinom ā samo pravi da nikoga neÄe da ubije?! Srbija za vladavine despota Stefana LazareviÄa, poÄetak XV veka. Despotov prestoni dvor u Beogradu, koji tek Å”to je izgraÄen, treba opremiti prefinjenim baldahinima iz Dubrovnika, debelim perinama iz PeÅ”te, neugasivim kandilima iz Soluna, svetozarnim ikonama sa Svete Goreā¦ DonosiÄe ih nosaÄi peÅ”ke, natovarene na mazgama ili prevožene laÄama, jedino ikonopisani sveci, njih stotinu, odluÄuju da krenu put srpske prestonice sami, bez iÄije pomoÄi. Da ikone mogu da lete i putuju, zna se odavno, ali u ovoj fantastiÄnoj pripovesti Gorana PetroviÄa one Äe doživeti i mnoge nevolje, presretaÄe ih i Turci, i razbojnici, i morske nemani, i vremenske nepogode, doÄekivati i klanjati im se vernici, mnoge Äe se zauvek izgubiti, a u despotov dvor stiÄi Äe samo jedna, oÅ”teÄena i gotovo neprepoznatljiva, pa ni despotov savetnik Konstantin Filozof neÄe razaznati o kojem se svetitelju radiā¦ Ikonostas je nova priÄa, novi ātokā u Romanu delti Gorana PetroviÄa, univerzumu alegoriÄnih pripovesti Äija se radnja raspliÄe od srednjeg veka do dana koje smatramo naÅ”im.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Manji format 31.str Izdanje SOLUN 1917. Timotije Bogoboj AtanackoviÄ (Baja, 22. jun 1826 ā Baja, 9. septembra 1858) bio je srpski književnik i advokat.[1] U istoriji srpske književnosti zapamÄen je kao utemeljivaÄ srpske romantiÄarske novele i kao pisac romana āDva idolaā, najvažnijeg romana srpskog romantizma. Pored romana i novela, pisao je i poeziju i putopise.[2] AtanackoviÄ je poticao iz ugledne srpske trgovaÄke porodice Austrijskog carstva. Studirao je prava u Požunu, PeÅ”ti i BeÄu.[2] U BeÄu je postao deo Vukovog kruga, koji ga je priveo kolu mladih romantiÄara. UÄestvovao je u Srpskoj revoluciji 1848ā1849 i Majskoj skupÅ”tini, te je zbog odmazde maÄarskog suda bio prisiljen da se skloni u Francusku. Od 1848. do 1850. putovao je po Evropi. Tokom 1851. i 1852. godine radio je kao sekretar kod baÄkog vladike Platona AtanackoviÄa. Vratio se u svoj rodni grad Baju 1852. U Baji je zapoÄeo uspeÅ”nu advokatsku karijeru, te je ubrzo napustio pisanje književnih dela. Umro je od tuberkuloze u svojoj trideset i drugoj godini života.[2] Iako je književnu karijeru zapoÄeo poezijom, AtanckoviÄ je stekao ugled piÅ”uÄi prozu. Njegove prve novele pisane su u stilu starinske, sentimentalne romantike, sa puno nesreÄnih ljubavi, fatalnih mladih ljudi i bledih devojaka. Å to se viÅ”e razvijao kao pripovedaÄ, to je u dela unosio viÅ”e situacija iz svakodnevnog života. NaÄin umetniÄkog uobliÄavanja savremenog života je, iako Äesto vrlo naivan, predstaljao novinu u srpskoj prozi, Äija se radnja do tada odigravala mahom u pseudoistorijskom ambijentu srednjeg veka. NajviÅ”e umetniÄke kvalitete dostigao je novelom āBunjevkaā i romanom āDva idolaā, sa kojima je prevaziÅ”ao dotadaÅ”nju proznu literaturu. Oba dela su smeÅ”tena u ambijent Srpske revolucije 1848ā1849. Dve glavne teme u njegovim delima su ljubav i rodoljublje. ZnaÄajan je i kao jedan od prvih pisaca koji su pisali i Å”tampali dela reformisanim pravopisom Vuka KaradžiÄa, na koji je preÅ”ao 1847. Biografija Bogoboj AtanackoviÄ roÄen je kao Timotije AtanackoviÄ 22. juna 1826. u selu Baja, u tadaÅ”njem Austrijskom carstvu[1][2], od majke Anastasije i oca Gavre AtanackoviÄa, uglednog trgovca. Bio je najstarije dete i imao je braÄu Teodora, Lazu, Äuru i sestru Mariju.[3] Osnovnu Å”kolu i nižu gimnaziju zavrÅ”io je u Baji. JoÅ” kao dete susreÄe se sa stvaralaÅ”tvom Dositeja ObradoviÄa, Vuka KaradžiÄa i srpskim narodnim pesmama.[4] U skladu sa romantiÄarskim stremljenjima srpske obnove, Timotije je svoje grÄko ime posrbio i prozvao se Bogobojem.[5] Studije prava je upisao 1844. na Pravnoj akademiji u Požunu (Bratislavi). U Požunu je bio uÄlanjen u ÄaÄku družinu, koju je osnovao Ljudovit Å tur, i u kojoj se upoznao sa Svetozarom MiletiÄem i Jovanom ŽivkoviÄem.[6] Nakon dve godine studija Filozofije u Požunu, koje su se u tadaÅ”njem Å”kolskom sistemu priznavale kao pripremne, odnosno kao poÄetne godine fakultetskih studija prava, AtanackoviÄ se upisao na Pravnu akademiju u PeÅ”ti, a potom je nastavio studije u BeÄu. Na studijama u BeÄu stupio je u vezu sa tadaÅ”njom srpskom omladinom koja se okupljala oko Vuka StefanoviÄa KaradžiÄa i zalagala se za uvoÄenje narodnog jezika u književnost. U gostionici āKod kugleā upoznaje se sa Brankom RadiÄeviÄem, Äurom DaniÄiÄem i drugim viÄenijim Srbima.[7] Za RadiÄeviÄa ga je vezivalo istinsko prijateljstvo koje Äe negovati do Brankove smrti. Pavle SimiÄ Majski sabor 1848. AtanackoviÄ je naslikan pored baldahina. AtanackoviÄ, kome je tada bilo 22 godine, uÄestvovao je u Srpskoj revoluciji 1848ā1849, jednoj od liberalno-nacionalnih revolucija koje su izbile Å”irom Evrope proleÄa te godine. Bio je Älan izaslanstva, koje je tražilo od patrijarha Josifa RajaÄiÄa da iznese i pred narodom proÄita stare privilegije, koje su austrijski carevi izdali srpskom narodu. UÄestvovao je u Velikoj, majskoj, narodnoj skupÅ”tini u Sremskim Karlovcima 13. maja. Zbog uÄeÅ”Äa u radu Majske skupÅ”tine, ali i zbog agitovanja u narodu, maÄarski preki sud poÄeo je da traži AtanackoviÄa kako bi ga osudio na smrt. ZnajuÄi da se pred prekim sudom teÅ”ko može odbraniti, AtanckoviÄ je pobegao u BeÄ, a potom u Pariz.[8] U Francuskoj je nauÄio francuski jezik i usvojio francuske kulturne obrasce kojih Äe se držati do kraja života. Vratio se u Baju u jesen 1849.[9] Od polovine 1850. krenuo je na putovanje po Evropi sa koga se Å”est meseci redovito javljao putopisima u āSrpskim novinamaā[10] Tokom 1848. i 1850. putovao je po NemaÄkoj, Å vajcarskoj, Francuskoj, Holandiji i Italiji. Tokom 1851. i 1852. godine AtanackoviÄ je radio kao sekretar kod baÄkog vladike Platona AtanackoviÄa u Novom Sadu.[11] To je ujedno i period njegovog najaktivnijeg književnog delovanja. AtanackoviÄ se u svoj rodni grad Baju vratio 1852. Tamo je otvorio advokatsku kancelariju. Ubrzo nakon dolaska zaljubio se u Helenu StojanoviÄ. Ipak do venÄanja nije doÅ”lo, najverovatnije zbog protivljenja njene majke. AtanackoviÄ se oženio drugom devojkom Marijom DavidoviÄ iz Budima 1855. Sa njom je dobio dvoje dece. Postao je vrlo uspeÅ”an advokat i opÅ”tinski savetnik. TakoÄe, napustio je pisanje i književnost. Kako SkerliÄ istiÄe: Sentimenatlni i romantiÄni poeta iÅ”Äaurio se u imuÄnog i vrlo prozaiÄnog graÄanina.[12] Umro je od tuberkuloze u Baji 9. septembra 1858, u trideset i drugoj godini života.[13] Jovan ÄorÄeviÄ je uāSrpskom letopisuā, beležeÄi AtanackoviÄu smrt, istakao da su s njime: mnoge nadežde saranjene a Antonije HadžiÄ je u nekrologu u Srpskom dnevniku zabeležio da je sa AtanackoviÄevom smrÄu srpska književnost izgubila radnika retke valjanosti, radnika: koji je takoreÄi od postanka svoga pa sve do poslednjeg trenutka neprekidno i neumorno radio za sreÄu, napredak i prosvetu srbskoga roda, koje je iz sveg srca žarko ljubio i za nj viÅ”e puta znatne žrtve, bez ikakve svoje koristi, prineo.[14] Njegova praunuka Jelena je 1930-tih bila Älanica PraÅ”kog baleta i `najbolja klizaÄica u ÄehoslovaÄkoj`.[15] Književno stvaralaÅ”tvo AtanackoviÄ se u srpskoj književnosti prvo oglasio poezijom. Prva pesma pod nazivom āPosestrimiā Å”tampana je u Äasopisu āPeÅ”tansko-budimska skoroteÄaā u 7. broju 23. januara 1844. Prema SkerliÄevom miÅ”ljenju ova pesma osamnaestogodiÅ”njaka sadrži ceo AtanackoviÄev buduÄi književni program: njegov sentimentalno-patriotski pravac, ljubav prema ženi i ljubav prema Srpkinji koje se spajaju u jednu skladnu i nerazdvojnu celinu.[16] Druga pesma āZvezdi Daniciā je, takoÄe, objavljena u āPeÅ”tansko-budimskoj skoroteÄiā iste godine (br. 23).[16] U istoriji srpske književnosti prozno stvaralaÅ”tvo Bogoboja AtanackoviÄa se odreÄuje kao prelazna karika koja povezuje barokno-sentimentalistiÄki tip romana Milovana VidakoviÄa (slika levo) sa protorealistiÄnim, druÅ”tvenim romanom Jakova IgnjatoviÄa (slika desno) Iste 1844. godine u āPeÅ”tansko-budimskoj skoroteÄiā objavio je i svoje prve novele: āKrvava osvetaā (br. 30-31), āEfrosinaā (br. 38-39), i āDve sestreā (br. 45-46). Sve tri novele su nastale pod snažnim uticajem proze Milovana VidakoviÄa, najpopularnijeg srpskog pisca prve polovine 19. veka, ali se u njima oseÄa i težnja mladog autora da se tog uticaja oslobodi, tim pre Å”to je VidakoviÄeva proza u to vreme veÄ poÄela da izlazi iz mode. āKrvavu osvetuā i āDve sestreā karakteriÅ”e neobuzdana romantiÄnost i meÅ”anje istorijskih elemenata sa izmiÅ”ljenim dogaÄajima, dok je āEfrosinaā smeÅ”tena u savremeno doba i prikazuje život obiÄnih ljudi, Å”to je nagoveÅ”taj novog književnog smera koji Äe iznedriti AtanackoviÄeva najvažnija ostvarenja.[17] Naslovna strana druge sveske novela Darak Srbkinji (1846) Bogoboja AtanackoviÄa SledeÄe godine, 1845, u Budimu je objavio prvu svesku novela pod naslovom āDarak Srpkinjiā (ŠŠ°ŃŠ°ŠŗŃ Š”ŃŠ±ŠŗŠøŠ½ŃŠø). Druga sveska izaÅ”la je u Subotici 1846. NajveÄi broj AtanackoviÄevih novela nalazi se u tim dvema sveskama. U prvoj svesci su se naÅ”le novele āLjubeznik i udvaraÄā, āUbicaā, āMati i kÄiā i preÅ”tampana iz āSkoroteÄeā novela āKrvava osvetaā. U drugoj svesci Å”tampane su novele āNankaā i āHajduciā.[18] Nakon pauze usled uÄestvovanja u Revoluciji 1848. i kasnijim progonom u Francusku, AtanackoviÄ se u književnosti ponovo javio 1851. i 1852. Ovaj period karakteriÅ”u dela napisana novim, reformisanim pravopisom Vuka KaradžiÄa. Tri novele: āRukavicaā, āTri zelene Å”ibljikeā i āBunjevkaā izaÅ”le su 1852. āBunjevkaā zauzima posebno mesto u njegovom stvaralaÅ”tvu i smatra se AtanckoviÄevom najboljom novelom. VeÅ”tom kompozicijom, teÄnim i Äistim jezikom, izvesnim realistiÄkim karakterom, ova novela se izdvaja od ostalih. Jedna od ideja koja se razvija u njoj je ideja da nacionalnost mora stajati iznad vere i po tome je AtanackoviÄ nastavljaÄ prosvetiteljske ideje Dositeja ObradoviÄa o Srbima sva tri zakona, to jest, vere.[19] NajznaÄajnije ostvarenje Bogoboja AtanckoviÄa je roman āDva idolaā. Izdat je iz dva dela, to jest, u dve sveske āPupoljakaā (svojevrsne zbirke dela), od kojih je prva Å”tampana u BeÄu 1851, a druga u Novom Sadu 1852. Roman je dobio ime po tome Å”to glavni junak Mladen u svom životu ima dva idola, to jest, dve ljubavi: ljubav prema srpskom narodu i ljubav prema devojci Ruži. Roman se zasniva na složenoj i zapletenoj fabuli karakteristiÄnoj za tradicionalni tip romana i nadovezuje se na stvaralaÅ”tvo Milovana VidakoviÄa i njegove barokno-sentimentalistiÄke romane. U njemu imamo obe varijante osnovne fabule romana VidakoviÄevskog tipa: priÄu o rastavljenim ljubavnicima i priÄu o rastavljenim srodnicima. MeÄutim, svi ti elementi tradicionalne fabule doživeli su kod AtanackoviÄa transformacije, te se roman ne odigrava u svetu pseudoistorijske, neobavezne fikcije, veÄ je smeÅ”ten u AtanackoviÄevu savremenost, a srpski roman prvi put dobija ambijent ili sredinu koja se javlja kao druÅ”tveno-kulturna-istorijska i nacionalno-politiÄka pozadina romanesknog zbivanja (opisuje se druÅ”tveni život Srba u tadaÅ”njoj Vojovodini, kao i propast i posledice Revolucije iz 1848, i drugi aktuelni istorijski dogaÄaji) Iz ovih razloga āDva idolaā predstavljaju važnu kariku u sagledavanju razvoja romana u srpskoj književnosti kao delo koje spaja barokno-sentimentalistiÄki roman Milovana VidakoviÄa sa protorealistiÄnim, druÅ”tvenim romanom Jakova IgnjatoviÄa.