Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-1 od 1 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-1 od 1
1-1 od 1 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "kafe"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Autor: Vilhelm Rihter Izdavač: `Svetlost`, Kragujevac Broj strana: 129 Pismo: Ćirilica Povez: Tvrd Format: 21 cm Prilike u Srbiji pod knezom Milosem do njegove abdikacije 1839 godine: prikaz najnovijih dogođaja, karakteristika Srpskog naroda i topografska skica kneževine Vilhelm Rihter koji je bio u službi kneza Miloša Obrenovića kao inženjer u svojoj knjizi Prilike u Srbiji pod knezom Milošem do njegovog odstupanja 1839, koja je objavljena u Lajcpigu 1840. godine piše o svakodnevnom životu kneza Miloša Obrenovića. Život kneza Miloša Obrenovića, u njegovim konaku u Kragujevcu, pripoveda Vilhelm Rihter bio je isto onako prost kao i život građana, seljaka i činovnika. Leti čim bi svanulo, a zimi još sat ili dva ranije, knez bi ustao, i pošto bi se bez velike tuđe pomoći potpuno obukao, popio bi svoju rakiju i crnu kafu i popušio na čibuku. Direktor kancelarije saopštio bi mu sve novosti iz svake grane državne uprave. Često je ljubopitljivome knezu pričao o uređenju ove ili one strane države i predstavio mu strance. Knez je svaki čas pozivao svoje najviše činovnike da mu ovo ili ono objasne. Jednom reči sve do ručka, koji je bivao u 10 sati pre podne, bio je zauzet državnim poslovima. Za kneževu trpezu pozivana je njegova najbliža okolina: njegovi ađutanti, njegov direktor kancelarije, nekoliki drugi činovnici i njegov lični lekar. Sa kneževom kujnom ne bi se zadovoljio ni imućniji nemački zanatlija. Jela su bila ne samo skoro i suviše prosta, već spravljena po srpskom ukusu jedva su se mogla jesti... O strogim srpskim postovima, koji su ispunjavali oko dvadeset nedelja godišnje, bio je beli pasulj obično i najomiljenije jelo, koje je samo s vremena na vreme zamenjivalo sočivo ili kiseo kupus. Sve je međutim bivalo tako zaljućeno i belim i crnim lukom začinjeno da je trebalo imati naročiti, od detinjstva na to naviknut stomak, da bi se ovakvo jelo moglo podneti i probaviti. Činovnici su često, kad bi ih knez na ručak pozvao, uzdisali za svojim izgubljenim ručkovima; voleli su da jedu i u rđavim kragujevačkim mehanama nego za kneževsko-srpskom dvorskom trpezom. Nikakvog sjaja nije bilo; obično porculansko posuđe, jedna rakija da se dobije apetit, a posle ručka crna kafa. Knez koji vrlo mnogo jede ne bi voleo kad bi se ko pre ručka najeo i o ručku bi samo premizgivao i tek ponešto uzimao; on je voleo da pri ručku ima dobre drugove i nije trpeo prazna zahvaljivanja. Vino kneževe trpeze bilo je obično zemaljsko vino i kad bi se pilo trnuli bi zubi od njegove kiseline. U svakoj mehani ili u običnoj kafani ovakvo je vino kupovano po trideset para, i ja sam tvrdo uveren da mnogi srpski činovnik ne bi rado promenio sa knezom svoj ručak i svoje vino. Tvrd povez sa zaštitnim koricama. Knjiga je dobro očuvana, osim što su listovi sa strane požuteli od starosti. Knjiga sadrži crno-bele fotografije. Na srednjoj slici priložen sadržaj.