Izdavač:Književni klub Obrenovac, Obrenovac Mek povez 102 strane

Književni klub Valjeva 2017. 122 str. knjiga sadrži posvetu autora

Mirjana Bobić Mojsilović - Recepti za srećan život , izdanje Ganeša klub . Posveta autorke, odlično očuvana

Mirjan Bobić-Mojsilović - Baba, nemoj ništa da me pitaš , izdanje Ganeša klub . Odlično očuvana

Saša Radonjić, 4 knjige , izdanje Solaris . Večernji doručak Klub ljubitelja Smene 8 Švedski sto Autobiografske [i druge] nestvarne priče Nove !!

m3 KLUB-RANORANILACA RADIO-BEOGRAD. Čovek i magarac više znaju, nego čovek Mek povez, klapna, 18 cm, 95 strana, ilustracije

Izdaje - Klub studenata - Novi Pazar Stanje knjige kao na slikama - ocena 4 od 10. - korice su pohabane. ima posvetu Mek povez 58.strana

Milorad Branković : STRAŠILO , Književni klub Lapovo / Svetlost Kragujevac 1979, str. 62. Knjiga priča. Očuvanost 4-; ima posvetu. Бранковић, Милорад, 1928- = Branković, Milorad, 1928-

Izdavač:SRPSKI KNJIŽEVNI KLUB Banja Luka Broj strana:91 Pismo:Latinica Povez:TVRDOKORIČENO Format: 17,5 x 12,5 cm Godina izdanja:2000 Odlično očuvana knjiga,nova, unutra bez skrivenih mana i oštećenja,za očuvanost pogledajte slike u visokoj rezoluciji,na svako dodatno pitanje u vezi knjige rado ću vam odgovoriti !

Antologija - Dragica Šreder - priče za odrasle Izdaje - klub ljubitelja knjige Majdan - Kostolac Na srpskom i nemačkom jeziku Stanje knjige kao na priloženim slikama - ocena 6 od 10 u dobrom stanju, sa gornje strane listova odozgo je neko prosuo neku materiju na jednom ćošku, verovatno kafu. Tvrd povez 253.strane

Soneti u cvecu grupa autora: Petar Gajanovic, Mirjana Sisojevic-Radojicic, Zoran Djordjevic Mid, Milovan Stojadinovic Mica, Mira lilic, Vera Budimovic Lela, Darinka Trifovic Dara, Milutin S.Hinic, Dusanka Disljenkovic i Radislav Jovic Knjizevni klub Branko Copic, 2008. Meki povez, format: 13x20, 164 strane, ilustrovano, cirilica. Korice kao na slikama. Unutra odlicna. Ima pecat (pise poklon biblioteke). Nema tragova pisanja. Kompaktna! 080523 ktj-55

POEZIJA Desanka Bajić, Olga Bošnjakov, Melanija Voljevica, Dobrisav Dikić, Divna DJordjević, Lepa Djordjević, Dragan Žigić, Milijana Džudović-Zdravković, Vojislav I. Ilić, Danica Nešić-Jejina, Bora Jovanović, Velimir Jojić, Olgica Josić, Miroslav Kokošar, Miladin Kontić, Mira Krkić, Julijana Matović, Milun MIletić, Rade MIlošević, Brana Nikolić, Blagoje Savić, Žika Savić, Zoran Spasojević, Branislav Stanić, Vladeta Stanković, Milan Stojanović, Aleksandra Sandra Strahinić, Milorad Tomović, Todor Tošić, Simo Turudija, Stojan Cvetković, Milija Urošević, Javorka Antović Čubrilo, Mirjana Šulja, Dragoljub Ostojić PRIPOVEDNA PROZA Velimir Bogdanović, Pas laje an rat Milenko R Vesnić, Moša Ben Majer Altajec Dragutin Knežević, Odlomak iz rukopisnog romana Momir Krsmanović, Odlomak iz romana` Teče krvava Drina` Mihailo Maletić, Predizborna kampanja Puniša Marojević, Napast Živan Miloradović, Doktor Gratis Božana Radović, Poslednje pismo Bogdan Šekler, Četiri psa KRITIKA, ESEJI I PRIKAZI Miroslav Ivanović, Pripovetke Puniše Marojevića Marin Mladenov, Metaforom o metafori Milija Nikolić, Dnevnik Zije Fant Lepe Djordjević Božina Radović, Povodom pjesama i pjesničke večeri Miluna Miletića Miodrag B Šijaković, Od dendija do snoba Mihailo Maletić, Studenica ispod Radočela AFORIZMI SLobodan Radosavljević, Moglo se i prećutati Puniša Marojević, Nešto mislim Mira Krkić, Iskosa na lepo Feler - fleka na koricama Mek povez, 169 str

Beograd 1984 Poezija Proza: Nikola Berisavljević, Velimir Bogdanović, Milenko R. Vesnić, Velimir Jojić, Momir Krsmanović, Mihailo Maletić, Živan Miloradović, Božina Radović, Zoran Samardžić, Mijosav Sredojević Polimski, Jovan N. Striković Kritike i prikazi: Miroslav Ivanović, Dr VOja Marjanović, Milan Tabaković, Radojica Tautović, Miodrag Šijaković, Božidar Šujica Nagradjeni radovi učenika na zajedničkom konkursu OO SUBNORa i Kluba pisaca Čukarica: Zorica Knežević, Jelena Račić, Jelena Pešić, Nikola Matić, Biljana Uzelac, Ubavka Jovanović IN MEMORIAM Miroslav Ivanović, Bora Mladenović, Miodrag Šijaković Mek povez, 203 str

Mek povez, 152 str, ilustrovano, 20 cm Stanje: odlično POEZIJA Marojević Puniša, Bojić Branislav, Bošnjakov Olga, Bošković Sofija, Voljevica Melanija, Dikić Dobrisav, Djordjević Divna, Djordjević Lena, Živković-Lozina Dragana, Žigić Dragan, Zdravković-Džubović Milijana, Ilić I. Vojislav, Jejina-Nešić Danica, Jovanović Bora, Josić Olgiva, KAradžić Ljubomir, Kobula Štefanija, Kontić Miladin, Krkić Mira, MAletić Mihailo, Matović Julijana, Milekić Dragica, Mrkušić Vojislava, Ostojić Dragoljub, RAdičević Miloje, Raković Jela, RAnisavljević Slobodan, Spasojević Zoran, Stanković Vladeta, Stojanović Milan, Stojanović Svetlana, Strahinić Aleksandra, Tomović MIlorad, Tošić Todor, Turudija Simo, Cvetković Stojan, Čubrilo-Antonović Javorka, Urošević Milijja, Šulja Mirjana PROZA Bajić Desanka, Vesnić Milenko, Jojić Velimir, Krsmanović Momir, Miloradović-Major Živan, Radović Božina, Radović Cvetko, Saramandić Zoran, Šekler Bogdan KRITIKA I KJNIŽEVNI PRIKAZI Ilić I. Vojislav, Miloradović-Major Živan, Radović Božina, Tabaković Milan AFORIZMI Krkić Mira, Ranisavljević Slobodan, Cvetković Stojan, Dželetović Ivanov Pavle

IGRAČICA IZ IZUA / MESEC NA VODI - Jasunari Kavabata Izdanje: LIBER Beograd, 2009 F: 12x17 cm O: 104 str Mek povez, ćirilica, ilustrovano crno-belim fotografijama Knjiga je potpuno N O V A. Jasunari Kavabata (1899-1972), svojevremeno je u svojoj zemlji smatran najvećim živim japanskim prozaistom. Godine 1948. Kavabata postaje predsednik japanskog PEN kluba; 1954. je izabran za člana Japanske akademije umetnosti, a 1958. za potpredsednika Međunarodnog PEN kluba. Godine 1960. dobio je nagradu francuske vlade za književni rad, a 1968  Nobelovu nagradu za književnost. Mnoga dela ovog izuzetnog stvaraoca prevedena su na strane jezike i dobro su poznata i cenjena širom sveta. Najpoznatija Kavabatina dela su: Ptice grabljivice i divlje zveri, Snežna zemlja, Velemajstor, Hiljadu ždralova, Zvuk planine, Jezero, Lepota i tuga ... Pored romana, Kavabata je napisao više od stotinu kratkih priča, a jednom je izjavio da su to njegova omiljena dela. Većinu tih priča napisao je u svojim dvadesetim godinama. To je bilja njegova „mladalačka poezija“ za koju je jednom prilikom rekao: „Književnici u mladosti uglavnom pišu poeziju, a ja sam umesto poezije pisao ove vinjete.“ Među ovim „vinjetama“ visoko mesto svakako zauzimaju i priče Igračica iz Izua i Mesec na vodi.

Knjiga je dobro očuvana. ,,Knjiga kratkih priča IZVAN KORIDORA, najbolja kratka priča, 2010 predstavljena je u okviru festivala ODAKLE ZOVEM, PODGORICA, 2010. Priče koje su objavljene u knjizi izabrane su po konkursu VRANAC - najbolja kratka priča 2010. Konkurs je raspisala knjižara “Karver” pod pokroviteljstvom 13. jul – Plantaže AD. Od 1600 priča pristiglih iz regiona na crnogorskom, bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, 1250 priča je po propozicijama konkursa ocjenjivao stručni žiri (Enver Kazaz, Teofil Pančić i Božo Koprivica). Trideset izabranih priča su: Ana Karenjina putuje vozom, Mladen Šljivović, Aprikot pudl, veliki, Vladimir Basić, Čeprkanje, Raša Kominac Radoslav, Čiji je rat bio strašniji, Hrustić Fuad, Dagon, bog Srba, Dejan Ognjanović, Duh u boci, Franjo Janeš Dvadeset kuna, Vjeran Kovljanić, Guskin polet, Marko Dejanović, Iza nema ničeg, Vedran Lopandić, Kad nestane cigara, Branko Dedić, Karta, Milan Marinković, Klub ljubitelja ružnih navika, Pavle Zelić, Ledina, Nastasimir Miško Franović, Lopov, Jelena Štetić, Minimum zajedničkih interesa, Almir Alić, Mrtve ribe plivaju na leđima, Josip Mlakić, На ћирилици, Jasna Žmak, Na granici, Lana Bastašić, Na istočnom horizontu, Lana Bastašić, Oni to tako divno rade u velikim ljubavnim romanima, Ilija Đurović, Ono nešto, Aljoša Ljubojević, Partija šaha, Veljko Bosnić, Picigin ili obrnuto, Damir Ocvirk, Piter je bio u pravu, Ivan Jovanović, Rastu li u raju patlidžani i one paprike roge, Amir Alagić, Spid, Ksenija Kušec, Stereo tipovi, Damir Šabotić, Sukob civilizacija, Edin Sarač, U ime ruže, Dudić Ilijaz i U noći tri dame, Radmila Ercegovac.

Izvan koridora, najbolja kratka priča 2011 Knjiga kratkih priča IZVAN KORIDORA, najbolja kratka priča, 2011 predstavljena je u okviru festivala ODAKLE ZOVEM, PODGORICA, 2011. Priče koje su objavljene u knjizi izabrane su po konkursu VRANAC - najbolja kratka priča 2011. Konkurs je raspisala knjižara “Karver” pod pokroviteljstvom 13. jul – Plantaže AD. Od 1600 priča pristiglih iz regiona na crnogorskom, bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, 1250 priča je po propozicijama konkursa ocjenjivao stručni žiri (Enver Kazaz, Teofil Pančić i Božo Koprivica). Trideset izabranih priča su: Ana Karenjina putuje vozom, Mladen Šljivović, Aprikot pudl, veliki, Vladimir Basić, Čeprkanje, Raša Kominac Radoslav, Čiji je rat bio strašniji, Hrustić Fuad, Dagon, bog Srba, Dejan Ognjanović, Duh u boci, Franjo Janeš Dvadeset kuna, Vjeran Kovljanić, Guskin polet, Marko Dejanović, Iza nema ničeg, Vedran Lopandić, Kad nestane cigara, Branko Dedić, Karta, Milan Marinković, Klub ljubitelja ružnih navika, Pavle Zelić, Ledina, Nastasimir Miško Franović, Lopov, Jelena Štetić, Minimum zajedničkih interesa, Almir Alić, Mrtve ribe plivaju na leđima, Josip Mlakić, На ћирилици, Jasna Žmak, Na granici, Lana Bastašić, Na istočnom horizontu, Lana Bastašić, Oni to tako divno rade u velikim ljubavnim romanima, Ilija Đurović, Ono nešto, Aljoša Ljubojević, Partija šaha, Veljko Bosnić, Picigin ili obrnuto, Damir Ocvirk, Piter je bio u pravu, Ivan Jovanović, Rastu li u raju patlidžani i one paprike roge, Amir Alagić, Spid, Ksenija Kušec, Stereo tipovi, Damir Šabotić, Sukob civilizacija, Edin Sarač, U ime ruže, Dudić Ilijaz i U noći tri dame, Radmila Ercegovac. Od ovih su tri prvonagrađene priče: Minimum zajedničkih interesa, Almir Alić, Mrtve ribe plivaju na leđima, Josip Mlakić, Dvadeset kuna, Vjeran Kovljanić. Posebnu nagradu dobila je Lana Bastašić čije su dvije priče (Na granici i Na istočnom horizontu) uvrštene u knjigu IZVAN KORIDORA. mek povez, strana 180, Stanje Vrlo dobro, posveta na predlistu.

Ljubica Nenezić : MOŽDA STE SREĆNI , Stručna knjiga 2001, str. 64. Zbirka priča. Očuvanost 4. .Radila je kao profesor srpsko - hrvatskog jezika i književnosti, bila je direktor škole, prosvetni savetnik u Međuopštinskom zavodu za vaspitanje i obrazovanje u Kruševcu, kao i školski nadzornik u Ministatstvu prosvete i sporta Republike Srbije. Član je Udruženja književnika Srbije i Književnog kluba „Bagdala“. Jedan je od osnivača Književnog društva prosvetnih radnika Kruševca. Prozu i prikaze knjiga objavljuje u srpskoj književnoj periodici. Objavljene knjige: “Trenuci” (1993), “Embargo na moravski način” (1994), “Nedokučiva strana žene” (1995), ”Unutrašnja strana”(1996), ”Cvet bagrema” (1997), “Drugi stepen” (1998), “Možda ste srećni” (2001), ”Druga obala” (2002), “Srećno mesto” (2003), “Kad propisi nisu važili” (2005), “Ništa nije prošlo” (2009), ”Bez nje ne možemo” (2013).

CLIO, 2017. Tvrd povez sa omotom, 20 cm, 330 strana. Lepo očuvana. Za roman Prve brazde (As primeiras coisas) osvojio je nekoliko značajnih portugalskih književnih priznanja, kao što su nagrada za knjigu godine (2013), nagrada Fernando Namora i nagrada PEN kluba . Amaral je, takođe, dobitnik nagrade Žoze Saramago za 2015. godinu. Narator Bruno, koji nije slučajno imenjak autora romana, dočarava nam životne priče mnoštva živopisnih likova koji su se na ovaj ili onaj način zatekli u lisabonskom naselju Amelijai i koji pokušavaju da izvuku od života najviše što mogu, ali ih najčešće na tom putu ometa zla kob. Među svim tim lopovima, barabama, fizičkim radnicima, žonglerima, vernicama, muzičarima, netalentovanim režiserima, kurvama i drugim gubitnicima čitaoci/slušaoci će, u njihovim deprimirajućim, tužnim, besciljnim, ali majstorski ispripovedanim sudbinama, bez teškoća prepoznati likove „iz svog kraja`, budući da majstorstvo Amaralovog pripovedanja zahvata ono opšte o ljudima, bez obzira na to gde oni žive, pate, tumaraju, raduju se ili umiru.

NEŠTO KAO TREN -Veljko Antunović Apatin 2018 98 str Knjiga ,,Nešto kao tren” sastoji se od kratkih priča, među kojima je i ,,On spava”, koja se prošle godine našla među najboljih 10 na konkursu za nagradu ,,Miodrag Borisavljević”. Na ovaj konkurs je stigao je veliki broj kratkih priča, sve ukupno 152 autora iz Srbije, BiH, Crne gore, Hrvatske, Holandije, Kanade i Amerike. “Uglavnom, sve priče su izmaštane. Trudim se da provedem čitaoca kroz priču i da mu tek na samom kraju ,,dam ključ u ruke”, pa ko ga nađe, našao ga je”, rekao je autor Veljko Antunović. On je dodao da je u pitanju knjiga kratkih priča koju je sa uživanjem pisao. Zahvaljujući Slađani Šušnjar, direktorki Doma za stare i penzionere Apatin, omogućeno je da se ova knjiga bude odštampa i na tome joj je zahvalan. Veljko Antunović je rođen 1952. godine u selu Brestovac u Hrvatskoj. Od 2011. godine živi u Apatinu u Domu za stare i penzionere. Još kao mladić je bio član Književnog kluba ,,Đuro Salaj” u Beogradu, a svojevremeno je bio i dobitnik nagrade ,,Andrićevim stazama” u Travniku. K.D.S.4.1.

Mladen St. Đuričić: MASTODONTI NA SVAI I DUNAVU - Odblesci s vode, Izdavač autor Beograd 1980, str. 140. Pripovetke. Očuvanost 4. Mladen St. Đuričić (Zablaće kod Šapca, 8. mart 1889 — Beograd, 20. septembar 1987) je bio kapetan rečnog brodarstva, kapetan rečne plovidbe, književnik i publicista. Osnovnu školu završio je u Nakučanima (1900) a nižu gimnaziju u Šapcu (1904), u zadnjoj deceniji devetnaestog veka zaposlen u kolonijalo-bakalskoj radnji na Malom pijacu, Šabac. U Beograd je otišao 1907. U službi Srpskog parobrodarskog društava od 1909, već 1913. postaće diplomirani kapetan. Za vreme Prvog svetskog rata je bio dopisnik sa Solunskog fronta. Posle rata zaposlen je kao pomoćnik komandanta Beogradskog pristaništa i zapovednik parobroda. Referent postaje 1920, šef rečne plovidbe 1925, administrativni sekretar Narodne skupštine 1927. i bibliotekar Ministarstva prosvete 1929. Osnivač je i urednik listova Podrinski vesnik (1920) i časopisa za brodarstvo i ovaveštajnu službu Brodar (1923). Jedan je od osnivača književnih klubova i udruženja Polet (1907), Društva književnika (1924), Književnog kruga (1925), Kosovka (1926), Kluba nezavisnih književnika (1930). Član je Udruženja književnika Srbije. Koristio je pseudonime Mlad - Miltijad, Ognjen Paligorić, Sava Drinčić, Drinosavić, Drinko Savić. Prvu pesmu objavljuje u listu Čivija pod uredništvom Svetozara Grdaničkog (1906). Sarađuje u preko 70 časopisa. Napisao je desetine romana, a samo u rukopisu mu je ostalo 14 romana i dramskih dela. Dela su mu prevođena na esperanto, francuski, nemački, ruski i slovački. Nosilac je Albanske spomenice.

Dušan Đurović : PRIPOVETKE II , ITP Zmaj Novi Sad / Pegaz Bijelo Polje 2004, tvrdi povez, str. 306. Izabrane pripovetke Knjiga je iz retkog kompleta Izabrana dela 1-6 Očuvanost 4-. Dušan Đurović, rođen 1901. godine u selu Grlić kod Danilovgrada, je srpski, bosanskohercegovački, crnogorski i jugoslovenski pripovedač. U Danilovgradu je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Ivangradu, Nikšiću i Podgorici, gdje je i maturirao. Studirao je i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. U početku je kao profesor radio u Danilovgradu, a 1929. godine odlazi u Sarajevo gdje radi kao profesor Učiteljske škole, a nakon tri godine i Prve gimnazije gdje ostaje do početka rata, 1941. godine. Nakon rata, vraća se u Sarajevo gdje do penzije radi kao viši bibliotekar u Narodnoj biblioteci. Bio je član Sveslovenskog komiteta u Sarajevu, član Savjeta za kulturu BiH, a prije rata bio je član P.E.N. kluba u Beogradu. Dušan Đurović se javio u literaturi 1929. godine i od tada je njegovo ime često prisutno u sarajevskim i crnogorskim književnim časopisima i novinama od Politike do Oslobođenja, od Srpskog književnog glasnika i Pregleda do Života. Naročito je zapažena njegova saradnja u književnom podlistu beogradske Politike, u kojoj objavljuje kratke, feljtonske priče. Objavljivao je ponekad članke i eseje iz kulture i književnosti, ali mu je glavni i osnovni rad bio zasnovan na pripovijetki i romanu. Njegova djela prevođena su na nekoliko jezika. Neko vrijeme je uređivao Malu biblioteku, koju je izdavala Svjetlost. Za dopisnog člana ANUBiH izabran je 1969. godine. Umro je 1993. godine.

ILUZIONISTOV GROB I LEBDECA ZENA - Irfan Horozovic Prosveta , Beograd , 1991. 131 strana Tvrde korice u papirnom omotu Dimenzije knjige 12,5 x 20,5 cm Irfan Horozović (Banja Luka 27. travnja 1947) je bosanskohercegovački književnik. U Banjaluci je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Filozofski fakultet (Komparativna književnost i Jugoslavenski jezici i književnosti) diplomirao u Zagrebu. Bio je urednik Studentskog lista Pitanja i Putevi. Bio je odgovorni urednik u izdavačkoj djelatnosti Novog glasa u Banjaluci. Živi u Sarajevu. Urednik je u igranom programu RTV Federacije BiH i glavni urednik časopisa Život. Dramski tekstovi su mu izvođeni na radiju (Šesta smrt Benjamina Talhe, Zadovoljština, Kuburović, Posuđena rečenica), u teatrima (Ružičasta učiteljica, Soba, Pehlivan Arif Tamburija, Šeremet, Proba, Tri Sabahudina) i na televiziji (Šeremet). Neki od tih tekstova su prevedeni i igrani u Švedskoj i Poljskoj. Jedna adaptacija knjige Talhe pod nazivom Priče iz Šedrvanskog vrta postavljena je u Rimu. Dobitnik je Nagrade „Sedam sekretara SKOJ–a“ (1972), Nagrade grada Banje Luke (1980), Nagrade Udruženja književnika BiH (1988), Nagrade za najbolju knjigu za djecu u BiH (1987), Nagrade Društva pisaca Bosne i Hercegovine za 1998. godinu i drugih nagrada i priznanja. Godine 2001. osvojio je nagradu Meša Selimović za najbolji roman. Šesta smrt Benjamina Talhe. Drama za glasove. Radio–Zagreb 1968. Zvečajsko blago. Pjesme. Glas, Banja Luka 1969. Ružičasta učiteljica. Dramolet. Narodno sveučilište „Božidar Maslarić“, Osijek 1970. Talhe ili šedrvanski vrt. Proze. BC, Zagreb 1972; – 2. prošireno izdanje, Svjetlost, Sarajevo 1991; 3. izdanje Sarajevo Publishing, Sarajevo 1997. I na esperantu: Savez za esperanto BiH, Sarajevo – Banja Luka 1991. Soba. Groteska. Prolog. Zagreb 1971; – 2. izd. Zajednica profesionalnih pozorišta, Sarajevo 1977. Tanka katanka. Farsa za djecu. Dječije pozorište Banja Luka 1971. Zadovoljština. Drama za glasove. Radio–Zagreb 1972. Salon gluhonijemih krojačica. Pripovijetke. Svjetlost, Sarajevo 1979. Testament iz mladosti. Poezija. Glas, Banja Luka 1980. Šeremet. Drama. Zajednica profesionalnih pozorišta BiH, Sarajevo 1985. Karta vremena. Priče/roman. „Veselin Masleša“, Sarajevo 1983. Noćne ceremonije. Izabrane priče. Svjetlost, Sarajevo 1984/1985. Vauvan. Roman za djecu. Klub „Ivan Goran Kovačić“, Bihać 1986; – 2. izd. „Veselin Maleša“, Svjetlost, Sarajevo 1990; – 3. izd. Bosanska riječ, Wuppertal 1995; – 4. izd. Targa, Zagreb 1995; – 5. izd. Bosanska riječ, Wuppertal–Amsterdam–Sarajevo 2000. Rea. Kratki roman. „Veselin Masleša“, Sarajevo 1987. Mađioničar iz prijestolnice domina. Pripovijest za djecu. Glas, Banja Luka 1988; – 2. izd. 1990; – 3. izd. Targa, Zagreb 1995: – 4. Izd. Bosanska riječ, Wuppertal–Amsterdam–Sarajevo 2000 (zajedno s Vauvanom). Kalfa. Roman. Svjetlost, Sarajevo 1988. Iluzionistov grob i lebdeća žena. Priče. Prosveta, Beograd 1991. Posuđena rečenica. Drama za glasove. Radio–Sarajevo 1991. Prognani grad. Priče. Antibarbarus, Zagreb 1994. Bosanski Palimpsest. Priče. Durieux, Zagreb 1995. Sličan čovjek. Roman. Bosanska knjiga, Sarajevo 1995. Oblak čija lica prepoznajemo. Izabrane priče. Bosanska riječ, Wuppertal–Sarajevo 1997. – drugo, promijenjeno izdanje, kod istog izdavača 1999. Knjiga mrtvog pjesnika. Poezija. Horus, Zagreb 1997. – drugo, prošireno izdanje, Bosanska knjiga–Šahinpašić, Sarajevo 1999. Inspektor vrtnih Patuljaka. Roman za djecu. Bosanska riječ, Wuppertal–Sarajevo–Amsterdam 1998. Proba. Dramolet. Kamerni teatar 55. Sarajevo 1998. Berlinski nepoznati prolaznik. Roman. Ljiljan, Sarajevo 1998. Prodavnica noževa. Izabrane priče. Damad. Novi Pazar 1999. Izabrane pripovjetke. Sejtarija, Sarajevo 2000. Filmofil. Roman. Sejtarija, Sarajevo 2000. Imotski kadija. Roman. Ogledalo, Sarajevo 2000. Tri Sabahudina. Tragična komedija. Praizvedba u Kamernom teatru 55 u Sarajevu # 12. 2001. Izabrane Igre. Drame. Svjetlost, Sarajevo 2000. Buduće svršeno vrijeme. Poezija. DES, Sarajevo 2001. KC

MEŠANO DRUŠTVO - Erih Koš Autor: Erih Koš Izdavač : Matica Srpska, Novi Sad Godina izdanja: 1969 Broj stana: 179 Pismo : Ćirilica Povez: Tvrd sa zaštitnim omotom Povez: 20x13 Stanje kao na slici. Dobro očuvana za ovu starost, zaštitni omot malo iskrzan, napisan datum na predlistu, listovi požuteli sa stane od starosti, izuzev toga u dobrom stanju. Erih Koš (Sarajevo, 15. april 1913 — Beograd, 25. maj 2010) je bio srpski književnik, prevodilac i akademik jevrejskog porekla. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sarajevu. Diplomirao je pravo na Beogradskom univerzitetu 1935. godine. U narodnooslobodilačkom ratu Erih Koš je učestvovao od 1941. godine. U partizanskim jedinicama obavljao je razne vojne i političke dužnosti u Bosni i Crnoj Gori. Posle oslobođenja, Erih Koš je bio, potpredsednik Komiteta za kulturu Vlade FNRJ, zatim načelnik Ministarstva za kulturu i prosvetu u Saveznom izvršnom veću. Jedno vreme je bio u diplomatiji. Radio je, potom, u Narodnom muzeju, kao pomoćnik upravnika. Na dužnosti generalnog sekretara Jugoslovenske lige za mir, nezavisnost i ravnopravnost naroda proveo je pet godina (1964—1969). Proze Eriha Koša nalaze se u više antologija i zbornika savremene srpske i jugoslovenske književnosti. Takođe, radovi i knjige objavljivani su mu i na ostalim jezicima u Jugoslaviji, kao i u Čehoslovačkoj, Engleskoj, Sjedinjenim Državama, Sovjetskom Savezu, Zapadnoj i Istočnoj Nemačkoj, Holandiji, Bugarskoj, Mađarskoj i Italiji. Tako isto, sam Koš prevodio je na srpskohrvatski jezik sa nemačkog i engleskog. Bio je u više mandata član uprave Udruženja književnika Srbije, kao i predsednik i član uprave PEN- kluba Srbije. Učestvovao je, zapaženim referatima, na više kongresa ove međunarodne književne organizacije. Takođe, jedan je od osnivača i prvih urednika časopisa „Savremenik“. Srpska akademija nauka i umetnosti izabrala je Eriha Koša 1974. za dopisnog i 1978. godine za svog redovnog člana. Preminuo je 25. maja 2010. godine.

- POPUST!!! - Autor: Branislav Janković Povez: meki Format: 13,5 x 21 cm Strana: 157 Pismo: ćirilica Izdavač: Admiral Books Ovo je zbirka antiratnih priča kroz godine koje su pojeli skakavci, poplavile mutne vode, otrovale velike isprazne reči koje su se (kako to uglavnom na kraju biva), pretvorile u pepeo, blato i dim, ostavljajući gorak ukus u ustima. I zbog tuđih, a još više naših sopstvenih reči. (Anti)junaci iz knjige se i ne trude da shvate u šta su uvučeni ne svojom voljom niti krivicom. Imena im nisu važna. Idu, pucaju, ubijaju, zaboravljaju, pa sve ispočetka. Ne raduju se jer se u ratu ne spasava duša, već prlja i gubi, ma zbog čega se borili. Za njih nema medalja. Oni su ili ispred streljačkih vodova ili u njima. Oni samo žele da izađu iz tog pakla. Oni žele nazad svoja imena. Blato i dim su sastavni deo ratova, nešto po čemu gamižu i što osećaju i heroji i kukavice, i žrtve i zločinci. Kal se zavuče pod nokte, dim baruta u nozdrve, pa nikad više ne nestanu, koliko god prali ruke i duvali kroz nos. Autor ovom knjigom osuđuje svakog i daje oprost svima jer ljude bez imena ne možemo ni da volimo ni da mrzimo. Oni ne postoje. Tek kad ih imenujemo oni dobiju identitet, nacionalnost, poreklo... Dobiju lice i na njemu grč ili osmeh. A onda krene mržnja ili ljubav. Istorija ljude čini bezimenim, samo cifrom u statistici. Kada završite sa čitanjem ove knjige shvatate da su bezimeni postojali i da još uvek, nažalost, žive pored nas. Ovom zbirkom autor izjednačava mrtve i preživele, hrabre i kukavice, gubitnike i pobednike, jer su svi oni zapravo samo – žrtve. Ova knjiga je premijerno predstavljena u Nišu, rodnom gradu autora, u klubu knjige Posejdon izdavačke kuće Admiral Books. Knjigu su predstavili Mileta Aćimović Ivkov i Aleksandar Petrović poznatiji kao Aca Seltik Branislav Janković rođen je 1969. godine u Nišu. Godinama se bavi novinarstvom. Objavio je romane: O vukovima i senkama, Suze Svetog Nikole, Vetrovi zla, Peta žica, Poslednji cirkus na svetu, Gvozdeni oblaci, knjigu priča: Bezimeni izbirku poezije: Februarski brodovi. Član je Srpskog književnog društva. K-5