Beograd 2007. Mek povez sa klapnama, 177 strana. Knjiga je odlično očuvana. PF1 Nešto što je posebno zaslužuje da se o tome govori, da bude primećeno. To je nešto izvanredno. Novo. Interesantno. To je Plava krava. Dosadno je ono što je nevidljivo. Smeđa krava je dosadna. Postpotrošački potrošač potrošio je sve što je mogao. Imamo ono što nam je potrebno, a potrebno nam (e malo toga; u stvari, isuviše smo zaposleni da bismo trošili vreme na istraživanje onoga što ste vi napornim radom stvorili za nas. Odeljenie marketinga preuzima gotovo završen proizvod ili uslugu i troši novac da bi ciljnu publiku upoznao s njihovim izuzetnim prednostima. Takav pnstup nije vise efikasan. Ova kniiga govori o tome zašto biste Plavu kravu morali da ugradite u sve što stvarate i zašto televizija i radio nisu više vaše tajno oružje. Stoga: dosta reklame, dajte inovacije. Obožavam ovu knjigu. Jednim delom nas poziva da se probudimo, a delom je akcioni plan. Plava krava Seta Godina upućuje firme kako da postanu zapažene i izbegnu propast u uslovima savremene ekonomije. gen. direktor firme IDEO, autor knjige „The Att of Innovation` Zahvaljujući vlastitoj intuiciji, Set Godin je posato jedan od najvećih marketinških stručnjaka današnjice. On pripada onoj sićušnoj niši unutar mikrozajednice ljudi koji jednostavno shvataju o čemu je reč. kolumnista u časopisu „Advettising Age`

Lepo očuvano Na par mesta uredno obeležen tekst bledom grafitnom olovkom, ostalo odlično. Autor - osoba Dinkić, Mlađan, 1964- = Dinkić, Mlađan, 1964- Naslov Ekonomija destrukcije : velika pljačka naroda / Mlađan Dinkić Vrsta građe knjiga Jezik srpski Godina 2000 Izdanje 6. izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : Stubovi kulture, 2000 (Sopot : Art print) Fizički opis 344 str. : ilustr. ; 23 cm Napomene Tiraž 1000 Autorova slika Beleške uz tekst. Predmetne odrednice Inflacija -- Jugoslavija -- 1989-1996 Monetarna politika -- Jugoslavija -- 1989-1996 Mlađan Dinkić. Rođen je 20. decembra 1964. godine u Beogradu. Diplomirao 1988. godine i magistrirao 1993. godine na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Od 1990. do 1993. godine je radio na fakultetu kao asistent-pripravnik, a od 1993. do 2000. godine i kao asistent na predmetu Teorija i planiranje privrednog razvoja. Završio je muzičku školu, odsek klavir. Od 2000. do jula 2003. obavljao je dužnost guvernera Narodne banke Srbije, a od marta 2004. do oktobra 2006. bio je ministar finansija. Na mesto ministra ekonomije postavljen je 2007. godine, a tu funkciju nastavio je da obavlja i kada je formirana sledeća vlada 2008. godine kada dobija i funkciju potpredsednika Vlade. Početkom 2011. godine Dinkić je došao u sukob sa državnim sekretarom ministarstva finansija Slobodanom Ilićem zbog čega je premijer Srbije pokrenuo inicijativu za razrešenje Dinkića sa mesta ministra ekonomije i potpredsednika Vlade, a Ilića sa mesta državnog sekretara. Dinkić je odgovorio povlačenjem sa funkcije i prelaskom u poslanike stranke G17 plus. Na parlamentarnim izborima 2012. godine G17 plus je nastupio kao deo šire koalicije pod nazivom Ujedinjeni regioni Srbije i osvojio 5,51 odsto glasova. Nakon izbora URS postaje deo vladadajuće koalicije uz SNS i SPS. Dinkić je u novoj Vladi objedinio funkcije koje je vršio u prethodnim vladama, pa je nakon izbora brinuo o sektorima finansija i privrede. Posle rekonstrukcije Vlade Srbije početkom septembra 2013. URS više nije bio deo vladajuće koalicije. Dinkić je jedan od osnivača tada nevladine organizacije, a potom i stranke G17 plus. Na čelo stranke došao je septembra 2006. godine, kada je mesto predsednika napustio Miroljub Labus. U maju 2010. godine G17 plus inicira okupljanje šire koalicije Ujedinjeni regioni Srbije. U aprilu 2013. URS postaje stranka, a Dinkić predsednik. Posle parlamentarnih izbora u martu 2014, na kojima je URS ostao ispod cenzusa, Dinkić se povlači sa mesta lidera stranke. Dinkić je bio najmlađi guverner Narodne banke. Svetski časopis za finansije i ekonomiju „Euromoney“ proglasio ga je za najboljeg ministra finansija u svetu za 2006. godinu. Prvi je ministar iz Srbije koji je dobio tu nagradu. Dinkićev otac je bio deo tima Ante Markovića na čelu Saveznog zavoda za plan. Mlađan Dinkić bio je deo ekonomskog tima marketinške agencije „Spektra“ koja je radila predizbornu kampanju Demokratske stranke 1993. godine. Svira gitaru i komponuje. U gimnaziji je osnovao rok bend „Haralampije“. Posle je svirao i komponovao u bendu „Galerija“. Poslednji bend u kom je svirao zvao se „Monetarni udar“, a tu mu je kolega bio i Goran Pitić. Mediji navode da je nakon povlačenja iz politike postao član Upravnog odbora „Zber banke“ i da je većinski je vlasnik konsultantske kuće “MD Solution”, gde je do avgusta 2014. godine bio i direktor. (Blic, 21. 1. 2015. godine)

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! 12 elemenata sjajnog upravljanja Rod Vagner Džejms K. Harter Dvanaest elemenata sjajnog upravljanja koji su se iskristalisali nakon istraživanja jesu: 1. Znam šta se od mene očekuje na poslu. 2. Imam sredstva za rad (materijal i opremu) potrebna da valjano obavljam svoj posao. 3. Na poslu sam u prilici da svaki dan radim najbolje što mogu. 4. Tokom prošle nedelje sam dobio priznanje ili sam bio pohvaljen za dobro obavljen posao. 5. Moj pretpostavljeni, ili neko na poslu, jeste neko kome je stalo do mene kao do osobe. 6. Neko na poslu podržava moj razvoj. 7. Na poslu se moje mišljenje uvažava. 8. Misija ili svrha moje kompanije utiče na to da mislim da je moj posao važan. 9. Moji saradnici i zaposleni u mom okruženju su posvećeni valjanom obavljanju posla. 10. Imam najboljeg prijatelja na poslu. 11. Tokom poslednjih šest meseci neko na poslu je sa mnom razgovarao o mom napretku. 12. Tokom prošle godine imao sam priliku da učim i da napredujem. „Ova knjiga nastavlja rad pokojnog, sjajnog, Pitera Drakera. Rod Vagner i Džim Harter su pogodili pravo u centar, davali su koncepte, dokaze i praktične savete koji će voditi ka potrebnoj revoluciji u teoriji i praksi upravljanja. Poglavlje o psihologiji plate mora da pročita svaki mendažer. Ako pročitate samo jednu poslovnu knjigu godišnje, onda to mora biti 12.“ – dr RIČARD FLORIDA, Profesor na Univerzitetu Džordž Mejson i pisac knjige Uspon kreativne klase „Ova predivno dokumentovana knjiga daje nam jasan uvid u elemente koji povećavaju učinak u organizacijama. Praktična upotreba saveta u 12 će sigurno povećati produktivnost vaših radnika.“ – dr ED DINER, Počasni profesor psihologije na Univerzitetu u Ilinoisu „12 je veoma čitljivo štivo koje nam kazuje šta dobri menadžeri rade da bi im se radnici angažovali i da bi došli do poslovne korsiti koja iz angažovanja proizilazi. Istinski paktična i vredna knjiga za poslovni svet.“ – dr FRENK ŠMIT, profesor

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ova knjiga pruža čvrst teorijski okvir oko kojeg se može izgraditi praktično znanje o hartijama od vrednosti i tržištima hartija od vrednosti. Nudi uravnoteženu prezentaciju teorije i prakse dok čitaocima objašnjava suštinu istaknutih investicionih koncepata. Ono što je jednako važno, ilustruje kako te koncepte primenjuju profesionalni investitori. Dalje, knjiga daje pregled širokog spektra empirijskih studija koje povezuju akademika sa praktičarom. Brojni primeri poboljšavaju čitaočevo razumevanje važnih ideja. Šesto izdanje prikazuje rastuću složenost investicionog okruženja, nabrajajući i opisujući današnje različite hartije od vrednosti i tržišta na jasan, koncizan način i integrišući diskusije o novim tehnikama upravljanja investicijama. William Forsyth Sharpe (rođen 16. lipnja 1934.) američki je ekonomist. On je STANCO 25 profesor financija, emeritus na Graduate School of Business Sveučilišta Stanford i dobitnik Memorijalne Nobelove nagrade za ekonomske znanosti 1990. godine. Sharpe je bio jedan od začetnika modela procjenjivanja kapitalne imovine (CAPM). Stvorio je Sharpeov omjer za analizu izvedbe ulaganja prilagođenog riziku i pridonio je razvoju binomne metode za vrednovanje opcija, metode gradijenta za optimizaciju raspodjele imovine i analize stila temeljene na povratu za procjenu stila i izvedbe investicijski fondovi. Rane godine William Sharpe[1] rođen je 16. lipnja 1934. u Bostonu, Massachusetts. Kako mu je otac bio u Nacionalnoj gardi, obitelj se nekoliko puta selila tijekom Drugog svjetskog rata, dok se konačno nisu skrasili u Riversideu u Kaliforniji. Sharpe je proveo ostatak svog djetinjstva i tinejdžerskih godina u Riversideu, diplomirao je na politehničkoj srednjoj školi Riverside 1951. [2]. Zatim se upisao na Kalifornijsko sveučilište Berkeley planirajući stjecati diplomu medicine.[1] Međutim, na prvoj godini odlučio je promijeniti fokus i preselio se na Kalifornijsko sveučilište u Los Angelesu kako bi studirao poslovnu administraciju. Utvrdivši da ga ne zanima računovodstvo, Sharpe je dodatno promijenio svoje sklonosti, konačno se posvetivši ekonomiji. Tijekom dodiplomskog studija veliki utjecaj na njega su imala dva profesora: Armen Alchian, profesor ekonomije koji mu je postao mentor, i J. Fred Weston, profesor financija koji ga je prvi upoznao s radovima Harryja Markowitza o teoriji portfelja. Dok je bio na sveučilištu UCLA, Sharpe je postao član bratstva Theta Xi[3] i društva Phi Beta Kappa. Stekao je B.A. 1955., magistrirao 1956. i doktorirao. 1961., svi s UCLA.[4] Akademsko usavršavanje Nakon diplome, 1956. Sharpe se pridružio RAND Corporation. Tijekom istraživanja na RAND-u, također je počeo raditi na doktoratu. na UCLA pod nadzorom Armena Alchiana. Dok je tražio temu za disertaciju, J. Fred Weston predložio mu je da pita Harryja Markowitza na RAND-u. Blisko surađujući s Markowitzem, koji je u praksi `obavljao ulogu sličnu onoj savjetnika za disertaciju`, [1] Sharpe je stekao doktorat znanosti. 1961. s tezom o jednofaktorskom modelu cijena sigurnosti, uključujući i ranu verziju tržišne linije sigurnosti. Profesionalna karijera Godine 1961., nakon završetka diplomskog studija, Sharpe je počeo predavati na Sveučilištu Washington. Započeo je istraživanje o generalizaciji rezultata u svojoj disertaciji na ravnotežnu teoriju određivanja cijene imovine, rad koji je rezultirao modelom određivanja cijene kapitalne imovine. Podnio je rad koji opisuje CAPM u Journal of Finance 1962. Međutim, ironično, rad [5] koji će postati jedan od temelja financijske ekonomije isprva je smatran irelevantnim i odbijen od objave. Sharpe je morao čekati da se uredništvo promijeni sve dok novine konačno nisu objavljene 1964. [6]. U isto vrijeme, CAPM su neovisno razvili John Lintner, Jan Mossin i Jack Treynor. Godine 1968. Sharpe se preselio na Kalifornijsko sveučilište u Irvineu, ali je tamo ostao samo dvije godine, a 1970. preselio se, ovaj put na Sveučilište Stanford. Dok je predavao na Stanfordu, Sharpe je nastavio istraživanja u području ulaganja, posebno o raspodjeli portfelja i mirovinskim fondovima. Također se izravno uključio u investicijski proces pružajući savjete Merrill Lynchu i Wells Fargu, čime je imao priliku u praksi primijeniti recepte financijske teorije. Godine 1986., u suradnji s tvrtkom Frank Russell Company, osnovao je Sharpe-Russell Research, tvrtku specijaliziranu za pružanje istraživanja i savjetovanja o raspodjeli imovine mirovinskim fondovima i zakladama. Njegov rad iz 1988., `Određivanje efektivne kombinacije imovine fonda`, uspostavio je model koji se kasnije naziva analizom stila temeljenom na prinosima.[7] Kasnije karijera Godine 1989. povukao se iz nastave, zadržavši mjesto profesora emeritusa financija na Stanfordu, odlučivši se usredotočiti na svoju konzultantsku tvrtku, koja se sada zove William F. Sharpe Associates. Godine 1996. suosnivao je tvrtku Financial Engines (NASDAQ: FNGN) s profesorom sa Stanforda Josephom Grundfestom i odvjetnikom iz Silicijske doline Craigom W. Johnsonom.[8] Financial Engines koristi tehnologiju za implementaciju mnogih svojih financijskih teorija u upravljanju portfeljem. Danas Financial Engines ima više od 200 zaposlenika i vodeći je u savjetovanju i upravljanju automatiziranim mirovinskim planovima, s više od 200 milijardi dolara u upravljanim mirovinskim računima, pružajući savjete i usluge upravljanih računa zaposlenicima u više od 1000 velikih korporacija. U ožujku 2018., Financial Engines je kupljen za 3 milijarde dolara u gotovini.[9] Sharpe je bio predsjednik Američke financijske udruge i povjerenik je Ekonomista za mir i sigurnost. Također je dobitnik doktorata humanih pisama, Honoris Causa sa Sveučilišta DePaul, Doctor Honoris Causa saSveučilište u Alicanteu (Španjolska), Doctor Honoris Causa Sveučilišta u Beču i UCLA medalja, najveća čast UCLA-e. Od 2009. Sharpe je zagovornik strategija `prilagodljive raspodjele imovine`, koje nastoje iskoristiti nedavno ponašanje tržišta za optimizaciju raspodjele imovine i tako maksimizirati povrate i smanjiti volatilnost.