Odlično očuvano! Retko u ponudi! Prvo izdanje iz 1979. Autor - osoba Despotov, Vojislav Naslov Perač sapuna / Vojislav Despotov Vrsta građe poezija Jezik srpski Godina 1979 Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Matica srpska, 1979 (Novi Sad : Budućnost) Fizički opis 61 str. ; 22 cm Napomene Tiraž 1000 Beleška o piscu: str. 59. Vojislav Despotov rođen je 1950. u Zrenjaninu, umro je 2000. godine u Beogradu. Živeo je u Novom Sadu. Bio je vlasnik i urednik prvog jugoslovenskog privatnog časopisa za književnost HEY JOE. Prevodio je sa engleskog, nemačkog i slovenačkog jezika. Radio je kao urednik dramskog programa u Radio Novom Sadu. Objavio je knjige pesama: Prvo, tj. pesmina slika reči (1972), Dnjižepta bibil zizra uhunt (1976), Trening poezije (1978), Perač sapuna (1979), Pada dubok sneg (1986), Prljavi snovi (1988), Veseli pakao evropoezije (1990), Deset deka duše (1994) i Veseli pakao poezije (izabrane pesme, 1996), esejistički spev Neočekivan čovek (1992), romane: Mrtvo mišljenje (1989), Petrovgradska prašina (1990), Jesen svakog drveta (1997), Andraci, jepuri i ostala najvažnija čudovišta Petrovgrada i Srednjeg Banata (1998), Evropa broj 2 (1998) i Drvodelja iz Nabisala (1990), kao i knjigu eseja Vruć pas (1985). Pisao je i radio i TV drame. Prevodio je sa engleskog, nemačkog i slovenačkog jezika. Jedna književna nagrada nosi njegovo ime. postmoderna književnost, neoavangarda, vojvođanska avangarda, čekić tautologije... avangarda neoavangarda vujica resin tucic signalizam miroljub todorovic kopicl konkretna vizuelna poezija serbian yugoslavian avant-garde concrete visual poetry judita salgo katalin ladik slavko matkovic KC (L)

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Katalin Ladik (rođena 25. oktobra 1942. u Novom Sadu) je jugoslovensko-mađarski pesnik, izvođač i filmski stvaralac. Katalin Ladik počela je pisati 1962. godine radeći kao bankarski činovnik. Bila je radijska voditeljica i pozorišna glumica u Novom Sadu, kasnije je radila za film i televiziju. 1990. postala je urednica i predavala u oblastima muzike i pozorišta. Kao umetnički medij koristi vizuelnu poeziju, umetnost pošte, radio igre, prozu, kolaž, fotografiju, film i eksperimentalnu muziku. Ladik istražuje jezik vizuelnim i vokalnim izrazima, kao i kretanjem i gestovima. Ladik se više puta pojavljivao u kontekstu predstava, događaja i pozorišnih komada koji se često dešavaju u urbanom okruženju, ali i u prirodi. Bila je član umetničkog kolektiva Bosch + Bosch. Katalin Ladik živi i radi naizmenično u Novom Sadu (Srbija), Budimpešti (Mađarska) i na ostrvu Hvar (Hrvatska). U svojoj domovini postala je legendarna i kontroverzna figura u ranim šezdesetim godinama, pre svega kroz feminističko-šamanističku zvučnu poeziju i gole predstave. Ladik je primio nekoliko nagrada i igrao na brojnim nacionalnim i međunarodnim izložbama. 1977. Godine dala je ime sebi kao učesnica 10. međunarodnog festivala zvučne poezije u Amsterdamu. U 2010. godini u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu održana je retrospektiva, koja je privukla nacionalnu pažnju, a 2017. godine bila je pozvana da učestvuje u dokumentarnoj 14. Takođe je uključena u seriju izložbi Feministička avangarda. Katalin Ladik (born Novi Sad, October 25, 1942) is a Hungarian poet, performance artist and actress. She was born in Novi Sad, Yugoslavia (now called Serbia) and in the last 20 years she has lived and worked alternately in Novi Sad, Serbia, in Budapest, Hungary and on the island of Hvar, Croatia. Parallel to her written poems she also creates sound poems and visual poems, performance art, writes and performs experimental music and audio plays. She is also a performer and an experimental artist (happenings, mail art, experimental theatrical plays). She explores language through visual and vocal expressions, as well as movement and gestures. Her work includes collages, photography, records, performances and happenings in both urban and natural environments. Katalin Ladik studied at the Economic High School of Novi Sad between 1961 and 1963. She then joined the Dramski Studio (Drama Studio) acting school in Novi Sad, between 1964 and 1966. Between 1961 and 1963, she worked as a bank assistant. During this time, in 1962, she began to write poetry. From 1963 to 1977 she worked for Radio Novi Sad. She joined the newly established Novi Sad Theatre in 1974, becoming a member of its permanent ensemble in 1977 and working there until 1992.[1] She primarily acted in dramatic roles. Over the years, she also played major and minor roles in various TV-films and movies. She led the poetry sections of literary magazines Élet és Irodalom (1993–94) and Cigányfúró (1994–99). Between 1993 and 1998 she taught at Hangár musical and theatrical education center. She is a member of the Hungarian Writers` Union, the Hungarian Belletrists Association, the Association of Hungarian Creative Artists and the Hungarian PEN Club. Awards Katalin Ladik has earned various awards, including the Kassák Lajos Award (1991), the award of Mikes Kelemen Kör (Mikes International – Association for Hungarian Art, Literature and Science in the Netherlands) (2000), the József Attila Prize (2001), the Mediawave Parallel Culture Award (2003), the National Award for Culture of the Republic of Serbia (2009), and the Laurel Wreath Award of Hungary (2012). In 2015, she received the Klára Herczeg Award in senior category from the Studio of Young Artists’ Association (Hungary).[2] In 2016, she was awarded with the Lennon Ono Grant for Peace.[3] Her awards for acting include the Oktobarska nagrada grada Novog Sada (October Award of the City of Novi Sad), a collective award to the cast of Radio Novi Sad in 1967; first place at Smotra vojvođanskih profesionalnih pozorišta (Festival of Professional Theatres in Vojvodina) in 1978, for the role of Masha in Three Sisters, directed by György Harag, performed at the Novi Sad Theatre. The same role earned her the first place of Udruženje dramskih umetnika Srbije / Association of Dramatic Artists of Serbia, in 1979. Katalin Ladik also received the Magyar Televízió Elnöki Nívódíja / Award of the President of Hungarian Television for Acting Excellence for acting in András Rajnai’s TV film series, Televíziós mesék felnőtteknek (Television Tales for Adults) in 1980. In 1986, she was awarded first place at Smotra vojvođanskih profesionalnih pozorišta / Festival of Professional Theaters in Vojvodina for the role of Skinner in Howard Barker’s The Castle, directed by David Gothard, performed at the National Theatre in Subotica. 2017 Artisjus Literary Award for her poetry volume „A víz emlékezete” („The Memory of Water”) 2017 Janus Pannonius Filius Ursae Award for her literary oeuvre for „being defiant, provocative, and confrontational towards the actual literary canons” Poetry Katalin Ladik became known after 1962 through her surreal and erotic poems. In addition to a number of books in Hungarian, volumes of her poetry were published in Yugoslavia, France, Italy and the United States. Her poems also appeared in various magazines and anthologies worldwide, translated into Spanish, German, Polish, Bulgarian, Slovakian, Hindi, Chinese, Indonesian, Romanian, Macedonian, Rusyn and Slovenian. `She is able to embody the sense of poetry as action. I saw one of her readings in Bratislava at Ars Poetica Festival and she was the only poet able to electrize the audience without any translation. (...) She manages to pass linguistic barriers but, again, any translation of her poetry is at least difficult to be made (or should I say “performed`). Her activity covers a wide area that includes performance and sound poetry, with a force that captures any kind of audience no matter how illiterate in contemporary poetry they can be.` Poetry Depot Prose Her first novel, entitled Élhetek az arcodon? (Can I Live on Your Face?) was published in 2007 by Nyitott Könyvműhely. It is considered to be an eminent work in Hungarian Avant-garde literature. It is partly autobiographical, partly self-reflecting. The novel alternates between reality and fiction, prose and poetry, sometimes switching to a prose poem style. Its main target audience is that part of the artists’ community who are receptive to esoteric allusions. The book is about three women: the Editor, who lives in Budapest, the Artist, and the Glasswoman who lives in Novi Sad, all of whom bear the same name. The shared name determines their lives. Initially, they are unaware of one another, but throughout the book their lives get gradually intertwined. After they get to know one another, they begin to live each other`s life, which changes everything for them forever. One of the peculiarities about the book is the uniquely rich textual documentation (letters, newspaper articles, posters) and the large number of photos. Publications Volumes in original language Ballada az ezüstbicikliről (Ballad of Silver Bike) | poems | Hungarian | with gramophone recording | Forum, Novi Sad, 1969 Elindultak a kis piros bulldózerek (The Small, Red Bulldosers Have Taken Off) | poems | Hungarian | Forum, Novi Sad, 1971 Mesék a hétfejű varrógépről (Stories of the Seven-Headed Sewing Machine) | poems | Hungarian | Forum, Novi Sad, 1978 Ikarosz a metrón (Icarus on the Subway) | poems | Hungarian | Forum, Novi Sad, 1981 A parázna söprű – Bludna metla (The Promiscuous Broom) | poems | Hungarian-Serbian bilingual | Forum, Novi Sad, 1984 Kiűzetés (Exile) | poems | Hungarian | Magvető, Budapest, 1988 Jegyesség (Engagement) | poems | Hungarian | Fekete Sas - Orpheusz, Budapest, 1994 A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | poems | Hungarian | Fekete Sas, Budapest, 1998 Fűketrec (Grass-Cage) | poems | Hungarian | Orpheusz, Budapest, 2004 Élhetek az arcodon? (Can I Live on Your Face?) | prose | Hungarian | Nyitott Könyvműhely, Budapest, 2007 Belső vízözön (Deluge Inside) | poems | Hungarian | Parnasszus, Budapest, 2011 Ladik Katalin legszebb versei (The Most Beautiful Poems of Katalin Ladik) | poems | Hungarian | AB-ART, Bratislava, 2012 A víz emlékezete (The Memory of Water) | poems | Hungarian | Kalligram, Budapest, 2016 Translated volumes Poesie Erotiche (Erotic Poems) | poems | Italian | selected and translated by: Giacomo Scotti | La Sfinge, Naples, 1983 Erogen Zoon | poems | Serbian | translated by: Katalin Ladik, Selimir Radulović, Judita Šalgo, Arpad Vicko | Književna Zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1987 Stories of the Seven-Headed Sewing Machine | poems | English | translated by: Emöke Z. B’Racz | New Native Press, Sylva, 1992 Poèmes (Poems) | poems | French | selected by: Tibor Papp | translated by: Katalin Kluge, Tibor Tardos | CiPM / Spectres Familiers, Marseille, 1999 Ikarova senka (Icarus’ Shadow) | poems | Serbian | translated by: Katalin Ladik, Selimir Radulović, Judita Šalgo, Arpad Vicko, Draginja Ramadanski | Orpheus, Novi Sad, 2004 Stories of the Seven-Headed Sewing Machine | poems | English | translated by: Emöke Z. B’Racz | Burning Bush Press, Asheville, 2005 Engagement | poems | English | translated by: Emöke Z. B’Racz | Burning Bush Press, Asheville, 2006 Kavez od trave (Grass-Cage) | poems | Croatian | translated by: Kristina Peternai | Matica Hrvatska, Osijek, 2007 E-books Fűketrec (Grass-Cage) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2003 | downloadable, pdf format Fűketrec (Grass-Cage) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2003 | downloadable, multiple formats A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, multiple formats Ikarosz biciklijén (On Icarus’ Bicycle) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, multiple formats Kiűzetés ~ Jegyesség (Exile ~ Engagement) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, multiple formats A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2004 | downloadable, pdf format Kiűzetés ~ Jegyesség (Exile ~ Engagement) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2004 | downloadable, pdf format Ikarosz biciklijén (On Icarus’ Bicycle) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2004 | downloadable, pdf format Engagement | poems | English | Firefly Inx, Asheville, 2012 | downloadable, pdf format[permanent dead link] Stories of the Seven-Headed Sewing Machine | poems | English | Firefly Inx, Asheville, 2012 | downloadable, pdf format[permanent dead link] Milyen ízű vagyok? (How Do I Taste?) | poems | Hungarian | A hónap könyve, Szentendre, 2012 | buyable, pdf format Discography Sound poetry Ballada az ezüstbicikliről (The Ballad of the Silver Bicycle) | SP | supplement for book with same title | Forum, Novi Sad, 1969 Phonopoetica | SP | Galerija Studentskog kulturnog centra, Belgrade, 1976 Poésie Sonore Internationale (International Sound Poetry) | audio cassette | anthology of sound poetry, Paris, 1979 La Nouvelle Revue d’Art Moderne, Special 2. (The Magazine of Modern Art) | audio cassette | Rencontres Internationales de Poésie Sonore (International Sound Poetry Festival), Paris, 1980 Adriano Spatola: Baobab Femme | audio cassette | anthology for sound poetry magazine, Publiart Bazar Reggio Emilia, 1982 Yugoslavian Sound Poetry | audio cassette | anthology of sound poetry, 1987 Hangár / Hangar | audio cassette | anthology of sound poetry, Amsterdam – Budapest, 1987 Aki darazsakról álmodik (Who is Dreaming About Wasps) | LP | recording of the radio play `Furcsa, aki darazsakról álmodik` (Strange Is the One Who Is Dreaming About Wasps) | Radio Novi Sad, 1988 Spiritus Noister: Nemzeti zajzárványok / National Noise-Inclusions | audio cassette | Bahia Music, Budapest, 1996 Vajdasági Magyar Zenei Esték / Vojvodina Hungarian Music Evenings 1988 | CD | JMMT, Novi Sad, 1998 Vízisámán / Water Shaman | CD | Budapest, 1999 Spiritus Noister – Kurt Schwitters: Ursonate | music CD | Hungaroton, Budapest, 2003 Vodeni anđeo / Water Angel | music CD | Nova Misao, Novi Sad, 2011 Music (experimental music, jazz) As vocalist, Katalin Ladik collaborated with prominent Croatian, Serbian and Hungarian composers, such as Dubravko Detoni, Branimir Sakač, and Milko Kelemen (1971–73, ensemble ACEZANTEZ); Ernő Király (1963-2002); Dušan Radić (Oratorio Profano, 1979); Boris Kovač (1986-1990); Deže Molnar ( 1989–91); Zsolt Sőrés a.k.a. Ahad, and Zsolt Kovács (1996-, Spiritus Noister). Ernő Király | LP | Udruženje Kompozitora Vojvodine, Novi Sad, 1978 Boris Kovač: Ritual Nova I | LP | Symposion Records, Overstrand, 1986 Boris Kovač: Ritual Nova II | CD | Recommended Records, London, 1989 Ernő Király - Spectrum | CD | Autobus, Paris, 1999 Deže Molnar: Weird Garden | CD | vocals on Track 1 (Water Clock) | Studentski Kulturni Centar Novi Sad, 2010 I Belong to the Band Bakers Of The Lost Future | CD | vocals on Track 3 (Poets Of The Absurd On Chalk) | Inexhaustible Editions, Budapest, 2016 Poetry readings, sound poetry performances Online Audio Fűketrec (Grass-Cage) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2003 | downloadable, mp3 format A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, mp3 format Ikarosz biciklijén (On Icarus’ Bicycle) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, mp3 format Kíűzetés - Jegyesség (Exile - Engagement) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, mp3 format Live performances 2011 Négy fekete ló mögöttem repül (Four Black Horses Fly Behind Me); Jégmadár (Icebird); excerpts from Belső vízözön (The Deluge Inside) | poetry reading | Dzsudi Remake evening, Merlin Theatre, Budapest | Video on YouTube Performance art Most of Katalin Ladik`s performances balance on the borderline between performance art and theatre: the performance of sound poems is accompanied by theatrical body action and in many cases, the surrounding space is structured similarly to a traditional theatre. Those who examine her poetry often refer to her sound poetry performances. On the other hand, no detailed analyses have been produced about the dramaturgical characteristics of her performances, and the relations of sign systems between her poetry and performances. It is a well-reasoned choice, however, to locate her in the context of female performance artists, as Katalin Ladik uses her body and person as the medium of her art in her performances, which occupies a special position within the history of Western art. A list of performances, happenings, actions 1960s-`70s 1968 Budapest, Szentendre - Hungary | UFO | Tamás Szentjóby, Miklós Erdély, Katalin Ladik | happening 1970 Belgrade - Serbia | Pozorište Atelje 212, Podrum teatar (Theatre Atelje 212, Theatre in the Basement) | performance Zagreb - Croatia | Žanr Festival eksperimentalnog filma (Genre Experimental Film Festival - GEFF) | performance Budapest - Hungary | József Attila Művelődési Ház (Cultural Centre József Attila) | with Jenő Balaskó | literary performance Belgrade - Serbia | Dom Omladine (Youth Centre) | performance Temerin - Serbia | performance 1971 Bačka Topola - Serbia | UFO Party | performance Samobor - Croatia | Samoborski Fašnik (Carnival in Samobor) | Eros sa ovogu svijeta (Eros of This World) | UFO Party | performance Biograd - Croatia | UFO Party | performance Zagreb - Croatia | Studentski Centar (Student Centre) | performance Belgrade - Serbia | Dom Omladine (Youth Centre) | performance Zagreb - Croatia | Teatar Poezije Zagreb (Poetry Theatre Zagreb) | Četvrta dimenzija kutije (Fourth Dimension of the Box) | performance 1972 Osijek - Croatia | Annale Komorne Opere i Baleta (Annual Festival of Chamber Opera and Ballet) Zagreb - Croatia | Teatar ITD (Theatre ITD)| performance Novi Sad - Serbia | Tribina Mladih (Youth Tribune) | performance Belgrade - Serbia | Studentski Kulturni Centar (Student Cultural Centre) | Festival Expanded Media | performance Balatonboglár - Hungary | Kápolna Galéria (Kápolna Gallery) | Group Bosch+Bosch | performance 1974 Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar, Festival Expanded Media /performance/ 1975 Zagreb (Croatia), Student Centre Gallery / Galerija Studentskog Centra: `Eksperimenti u jugoslovenskoj umjetnosti` (Experiments of Yugoslav Art) (Group Bosch+Bosch) /performance/ Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar, Festival Expanded Media: `Ljubavi, Singer` (Loves, Singer) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina mladih: `Change Art` /action/ Novi Sad (Serbia): `Spuštanje Novog Sada niz reku Dunav` (Floating Novi Sad Downstream the Danube) /action/ 1976 Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar, Festival Expanded Media: `Change Art` /action/ Zagreb (Croatia), Gallery of Contemporary Art / Galerija Suvremene Umjetnosti /performance/ 1977 Zrenjanin (Serbia), Cultural Centre / Kulturni Centar: `Poezija, fonična i vizuelna poezija Katalin Ladik` (Poetry, Phonic and Visual Poetry by Katalin Ladik) Kraków (Poland): `Phonopoetica` /performance/ Zagreb (Croatia), Information Centre / Informativni Centar: `Phonopoetica` (with Vujica R. Tucić) /performance/ Amsterdam (Netherlands), Stedelijk Museum: `Tekst in Geluid` (Text in Sound) /performance/ Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar: `Phonopoetica` /performance/ 1978 Kranj (Slovenia), Prešeren Theatre / Prešernovo Gledališče /performance/ Sarajevo (Bosnia and Herzegovina), Youth Theatre / Pozorište Mladih, Festival Malih i Eksperimentalnih Scena (Festival of Small and Experimental Theatre): `Četvrta dimenzija – krik` (Fourth Dimension – Scream) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina mladih: `Pesnički maraton` (Poetry Marathon) /performance/ Novi Sad (Serbia), Sonja Marinković Student Club / Studentski Klub ‘Sonja Marinković’: `Čudak je ko čekiće sanja` (Weird Is the One Who Dreams About Hammers) /performance/ Würzburg (Germany), Hand Press Gallery / Handpresse Galerie: `Randkunst-Kunstrand` /performance/ Novi Sad (Serbia), National Library / Narodna biblioteka: `Umetnost se ne ponavlja, ne ponavlja, ne ponavlja...` (Art Does Not Repeat Itself, Not Repeat Itself, Not Repeat Itself...) /performance/ Zagreb (Croatia), Gallery of Contemporary Art / Galerija Suvremene Umjetnosti: `Nova umjetnička praksa 1966-1978` (New Art Practice 1966-1978) /performance/ 1979 Subotica (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Az éneklő varrógép – The Singing Sewing Machine` (with Zsolt Király) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina Mladih: `The Screaming Hole – A sikoltozó lyuk` /performance/ Amsterdam (Netherlands): `One World Poetry` /performance/ Utrecht (Netherlands), Gallery ‘T Hoogt / ‘T Hoogt Galerie: `One World Poetry` /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina Mladih: `Mesék a hétfejű varrógépről` (Stories of the Seven-headed Sewing Machine) /performance/ 1980s-`90s 1980 Paris (France), Pompidou Centre / Centre Georges Pompidou: `Rencontres Internationales de Poésie Sonore` (International Sound Poetry Festival) /performance/ Le Havre (France), Cultural Centre of Le Havre / Maison de la Culture du Havre: `Rencontres Internationales de Poésie Sonore` (International Sound Poetry Festival) /performance/ Rennes (France), Cultural Centre of Rennes / Maison de la Culture de Rennes: `Rencontres Internationales de Poésie Sonore` (International Sound Poetry Festival) /performance/ New York City (USA), Washington Square Church, The New Wilderness Foundation: `International Sound Poetry Festival` /performance/ Baltimore (USA), School 33 Art Center, The Merzaum Collective`s Desire Productions Present: International Festival of Disappearing Art(s) /performance/ Gyula (Hungary), Castle Theatre / Várszínház, Knights’ Hall / Lovagterem: `Alice` /performance/ Belgrade (Serbia), Salon Museum of Contemporary Art / Salon Muzeja Savremene Umetnosti, Exhibition of Group Bosch+Bosch: `Orman koji ubrizgava (Injecting Closet)` /performance/ 1982 Budapest (Hungary), Cultural Centre Jókai, Studio ‘K’/ Stúdió ‘K’ Jókai Művelődési Központ: `Ladik Katalin újvidéki költő és előadóművész szerzői estje` (An Evening with Novi Sad Poet and Performer, Katalin Ladik) /performance/ Novi Sad (Serbia), Cultural Centre Petőfi Sándor / Petőfi Sándor Művelődési Ház: `Telepi esték – Ladik Katalin szerzői estje` (Evenings in Telep – with Poet Katalin Ladik) (with Ottó Tolnai, Zsolt Király) /performance/ Budapest (Hungary), Young Artists’ Club / Fiatal Művészek Klubja: `Ladik Katalin szerzői estje` (An Evening with Katalin Ladik) (with Miklós Erdély, László Beke and Zsolt Király) /performance/ Budapest (Hungary), Cultural Centre Jókai, Studio ‘K’ / Stúdió ‘K’ Jókai Művelődési Központ: `Ladik Katalin szerzői és előadói estje` (An Evening with Katalin Ladik) (with Miklós Erdély, László Beke and Zsolt Király) /performance/ Belgrade (Serbia), Museum of Contemporary Art / Muzej Savremene Umetnosti: `Verbo-Voko-Vizuelno` (`Phonopoetry` with Judita Šalgo) /performance/ Osijek (Croatia), Students’ Youth Centre / Studentski Centar Mladih, Osiječko ljeto (Summer in Osijek): `Čudak je ko čekiće sanja` (Weird Is the One Who Dreams About Hammers) /performance/ Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Ikar u metrou” (Icarus on the Subway) (with Judita Šalgo, Selimir Radulović) /performance/ Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine, Beogradsko leto (Summer in Belgrade): `Ufo Party` /performance/ Kanjiža (Serbia), Literary Camp / Književna Kolonija: `Konkretna i vizuelna poezija` (Concrete and Visual Poetry) (with Vujica R. Tucić and Bob Cobbing) /performance/ Novi Sad (Serbia), Address: Istarski kej 37. sp. 8. st. Rade Šević: `Sound Poetry Performance` (with Vujica R. Tucić and Bob Cobbing) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune Gallery / Tribina Mladih Galerija: `Phonopoemim` – Exhibition Launch for Slavica Grkavac: tapiserije `Jokastin kompleks` (`Jocasta Complex` Tapestry) /performance/ Paris (France), UNESCO: `Guerre a la guerre` (War Against War) /performance/ Milan (Italy), UNESCO: `Guerra alla guerra` (War Against War) /performance/ Paris (France), UNESCO Pompidou Centre / Centre Georges Pompidou: `Polyphonix 5` /performance/ 1983 Vienna (Austria), Wiener Festwochen (Vienna Festival): `Mandora 1.` /performance/ Zagreb (Croatia), Gallery of Contemporary Art / Galerija Suvremene Umjetnosti: `Nova umjetnost u Srbiji 1970-1980` (New Art of Serbia 1970-1980) Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Oluja-po motivima Šekspira` (Tempest – Based on Shakespeare) – Exhibition Launch for Slavica Grkavac: tapiserije `Jokastin kompleks` (`Jocasta Complex` Tapestry) /performance/ Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Magic Bread` (with Paul Pignon) 1984 Glasgow (UK), Third Eye Centre, Poetsound 1984: `Mandora 1.` /performance/ Milan (Italy), (Cultural Association of) Cooperativa Intrapresa: `Milanopoesia` /performance/ Szeged (Hungary), József Attila University (Today: University of Szeged) / József Attila Tudományegyetem: `Mandora 1.` /performance/ Cogolin (France), Rencontres Internationales de Poésie Contemporaine (International Festival of Contemporary Poetry): `Mandora 1.` /performance/ Belgrade (Serbia), Cultural Centre / Kulturni Centar: `Mandora 1.` /performance/ 1985 Belgrade (Serbia), Magaza Theatre / Pozorište Magaza: `Mandora 2.` /performance/ Budapest (Hungary), Cultural Cente of Lágymányos / Lágymányosi Művelődési Otthon: `Mandora 2.` /performance/ Budapest (Hungary), Metropolitan Cultural Centre / Fővárosi Művelődési Ház: `Alice` /performance/ Zemun (Serbia), Festival Monodrame i Pantomime (Festival of Monodrama and Pantomimes): `Mandora` /performance/ Novi Sad (Serbia), ‘Sonja Marinković’Cultural Centre / Kulturni Centar ‘Sonja Marinković’, Youth Tribune / Tribina Mladih: `Mandora` /performance/ Stari Bečej (Serbia) /performance/ 1988 Szeged (Hungary), JATE Club: `Polyphonix` /performance/ Pécs (Hungary): `Alice` /performance/ Budapest (Hungary), Vigadó Chamber Hall / Vigadó Kamaraterem, Hangár Est (‘Wall of Sound’ Evening): `Alice` /performance/ 1989 Spoleto (Italy): `O Fortuna` /performance/ Nové Zámky (Slovakia): `O Fortuna` /performance/ Novi Sad (Serbia): `O Fortuna` /performance/ 1990 Novi Sad (Serbia), Sport and Activity Centre of Vojvodina / SPENS Sportski i Poslovni Centar Vojvodina: `Otkrovenje` (Revelation) (with Zoltán Pletl) /performance/ Vác (Hungary), Greek Chapel / Görög Templom, Ex-panzió 2. Festival: `Angyal/Angel` /performance/ Novi Sad (Serbia): `Seraphine Tanz` /performance/ 1993 Szentendre (Hungary), Dalmát Cellar / Dalmát pince, UHF Kisújrevue /performance/ Szeged (Hungary), JATE Club: `Alice` /performance/ Vác (Hungary), Greek Chapel / Görög Templom, Expanzió 5. Festival /performance/ 1994 Szeged (Hungary): `Performancia` with Lukács Bitskey /performance/ Zebegény (Hungary): `A helyettesítő asszony (The Substitute)` /performance/ Pécs (Hungary): `A négydimenziós ablak (The Four-dimensional Window)` with Tamás Szalay /performance/ 1995 Marseille (France), International Poetry Centre / Centre International de Poèsie: `Kassák` /performance/ 1996 Marseille (France), Meyer Gallery / Galerie Meyer: `L’ agneau de Dieu et le double` (The Lamb of God and Its Double) /performance/ Ajaccio – Corsica (France): `L’ agneau de Dieu et le double` (The Lamb of God and Its Double) /performance/ 2000s 2002 Novi Sad (Serbia), Cultural Centre of Novi Sad / Kulturni Centar Novog Sada, INFANT (International Festival of Alternative and New Theatre): `Fűketrec / Grass-cage` 2003 Novi Sad (Serbia), Chamber Theatre of Music / Kamerno Pozorište Muzike, INTERZONE Festival: `Tesla – Project` /performance/ 2004 Monza (Italy) /performance/ Salerno (Italy) /performance/ Novi Sad (Serbia), Chamber Theatre of Music / Kamerno Pozorište Muzike, INTERZONE Festival: `Tesla – Project` Budapest (Hungary), A38 Ship / A38 hajó: `Lomtalanítás` (Cleaning the House) /performance/ Budapest (Hungary), Ludwig Museum – Museum of Contemporary Art / Ludwig Múzeum – Kortárs Művészeti Múzeum: `Torony-Lomtalanítás` (Cleaning the Tower-House) /performance/ 2005 Terény (Hungary), Expanzió Festival: `Angel` /performance/ 2006 Budapest (Hungary), Serbian Theatre in Hungary / Magyarországi Szerb Színház / Srpsko Pozorište u Mađarskoj: `Tesla`, /audio-visual oratorio/ Otterlo (Netherlands), Kröller-Müller Museum: `Change Art` /action/ Amsterdam (Netherlands): `Tesla` /performance/ Novi Sad (Serbia), Sport and Activity Centre of Vojvodina / SPENS Sportski i Poslovni Centar Vojvodina, Inventors Association of Vojvodina, TeslaFest: `Tesla` /performance/ 2007 Nové Zámky (Slovakia), Art Gallery / Galéria Umenia: `Gyakorlatok üres húrokon – Kassák-kód` (Exercises on Empty Strings - Kassák Code) /performance/ Budapest (Hungary), Erlin Club Gallery / Erlin Klub Galéria: `Fűketrec` (Grass-cage) /performance/ Budapest (Hungary), Mu Theatre / Mu Színház: `Az Eszmélet szövedéke` (The Weave of Consciousness) (with Péter Bajka, Bern Atom Santi, Eszter Bereczky, Zsófia Varga) /performance/ Verőce (Hungary), Ekszpanzió XX Festival: `Tesla, Audio-visual Oratorio` /performance/ Szigliget (Hungary), Artist House of the Hungarian Public Foundation for Creative Art / Magyar Alkotóművészeti Közalapítvány Alkotóháza, József Attila Kör 18. irodalmi tábora (18th Literary Camp of the József Attila Circle): `Az Eszmélet szövedéke` (The Weave of Consciousness) (with Péter Bajka, Bern Atom Santi, Eszter Bereczky, Zsófia Varga) /performance/ 2008 Budapest (Hungary), Petőfi Literary Museum / Petőfi Irodalmi Múzeum, A Szépírók Társasága V. őszi irodalmi fesztiválja – Nők a férfi birodalomban (5th Autumn Literary Festival of the Hungarian Belletrist Association – Women in a Men`s World): `Diptichon` (with Endre Szkárosi), performance Belgrade (Serbia), ARTGET Gallery – Cultural Centre Belgrade / Galerija ARTGET – Kulturni Centar Beograda (World Poetry Day): `Tesla – Homo Galacticus` /performance/ Szigliget (Hungary), József Attila Kör 20. irodalmi tábora (20th Literary Camp of the József Attila Circle): `Trip-ti-chon` (with Veronika Czapáry), performance Budapest (Hungary), Irodalmi Centrifuga (Literary Centrifuge): `Trip-ti-chon` (with Veronika Czapáry), performance Bratislava (Slovakia), Ars Poetica Medzinárodny Festival Poézie /The 6th Ars Poetica International Poetry Festival /sound poetry performance[4] 2009 Visegrád (Hungary), The Roof Terrace of King Matthias Museum / A Mátyás Király Múzeum tetőterasza, Ekszpanzió XXI Festival: “Kerub` (Cherub) /performance/ 2010s 2010 Budapest (Hungary), Gallery A22 / A22 Galéria, Tibor Papp`s Exhibition Opening: `Óraköltemény` (Poem-Clock) /performance/ Subotica (Serbia), Kosztolányi Dezső Theatre / Kosztolányi Dezső Színház: `Tesla – Homo Galacticus` /performance/ Budapest (Hungary), Millenáris Theatre / Millenáris Teátrum, Book Festival: `Szabadkőműves szex` (Freemason Sex) (with drMáriás) /performance/ Štaglinec (Croatia), `Voda` – `Water` Međunarodni Susret Umjetnika (International Art Festival): `Veliko spremanje` (Spring Cleaning) /performance/ Eger (Hungary), Small Synagogue Gallery of Contemporary Art / Kis Zsinagóga Kortárs Galéria, artAlom élőművészeti fesztivál (artAlom Performing Arts Festival): `Bukott angyalok` (Fallen Angels) /performance/ Szeged (Hungary) – Subotica (Serbia), Railway line, Kultúrcsempész Sínbusz Fesztivál (Culture-smuggler Railbus Festival): Megaphone-assisted readings by Gábor Virág, Slobodan Tišma, Gábor Lanczkor, Tamara Šuškić, Vladimir Kopicl, Katalin Ladik, Siniša Tucić, Roland Orcsik 2011 Budapest (Hungary), Kunsthalle (Palace/Hall of Art) / Műcsarnok: `Preparababrakabaré` /performance/ Marseille (France), Museum of Contemporary Art / Musée d`Art Contemporain, Poésie Marseille 2011, 8ème Festival (8th Marseille Poetry Festival, 2011): `Le Grand Ménage` (Spring Cleaning) /performance/ Târgu Mureș (Romania), National Theatre - Small Hall / Teatrul Naţional – Sala Mică, Testet öltött szavak rendezvény (Words Embodied – Event series): `Alice` /performance/ Budapest (Hungary), Mu Theatre / Mu Színház, Ismeretlen kutatása improvizációs alkotóműhely (Searching the Unknown – Improvisational Workshop): `Hangmozdulat` (Sound Movement) (with Kati Dombi) /performance/ 2012 Budapest (Hungary), Hungarian Writers` Association / Magyar Írószövetség: XXIV. Ekszpanzió Festival, `Idézet` Szimpozion és Kiállítás (`Quotation` Symposium and Exhibition): `Ásó, kapa, nagyharang` (`Till Death` lit.: Spade, Hoe and Bell) /performance/ Komárom (Hungary), Fort Monostor – Film Museum / Monostori Erőd – Filmmúzeum, Mediawave 2012 Festival: `Nagytakarítás` (`Spring Cleaning`) /performance/ Łódź (Poland), MS2 – Lodz Museum of Art / MS2 – Muzeum Sztuki w Łodzi: `Alicja w krainie kodów` (Alice in Codeland) /performance/ Budapest (Hungary), Address: 8th district, Pál street 6.: Gödör bújócska – irodalom, zene, film, tánc, színház, beszélgetés (Gödör Club Hide-and-seek – literature, music, film, dance, theatre, discussions) /sound poetry performance/ Ottawa, Ontario, Canada, City Hall Art Gallery, A B Series Workshop: `Nagytakarítás` (`Spring Cleaning`) /performance/ Ottawa, Ontario, Canada, Arts Court Theatre, A B Series: `Alice Kódországban` (`Alice in Codeland`) /performance/[5] 2013 Budapest (Hungary), Óbudai Társaskör, Kassák Museum, Kassák Year: `Alice Kódországban` (Alice in Codeland) /performance/[6] Hvar (Croatia), 17th International Festival of Radio Plays and Documentary Radio Dramas PRIX MARULIĆ, „Tesla. Homo Galacticus” /performance/ Székesfehérvár (Hungary), Vörösmarty Theatre Studio, Contemporary Art Festival: `Alice Kódországban` (Alice in Codeland) /performance/[7] Budapest (Hungary), Fuga, Autonómia Filmklub 5, „I Belong to the Band”: Katalin Ladik`s voice on „poets of the absurd on chalk”[8] 2014 Százhalombatta (Hungary), Katalin Ladik - Endre Szkárosi, Slam Poetry /performance/ Budapest (Hungary), Mika Tivadar Vigadó, JazzaJ, Katalin Ladik – Jean Michel van Schowburg, Katalin Ladik – Zsolt Sőrés, „Sounds to Go” (Hangok elvitelre) /performance/ [9] 2015 Eger (Hungary), Templom Gallery, artAlom Live Art Festival 2015: `Tranzit Zoon`, performance Gothenburg (Sweden), Gothenburg Book Fair `Tranzit Zoon`, performance Vienna (Austria), Campus AAKH Hof 7, Universität Wien, `Singende Schnittmuster – Singing Dress Pattern`, lecture-performance, multimedia slide-show 2016 Poreč (Croatia), Behind the Scenes with Katalin Ladik! Artists on Vacation: `The Sounds of a sewing machine`, Circe di Parenzo” /performance/,[10][11] Budapest (Hungary), MÜSZI, @Transart Communication, Katalin Ladik & Zsolt Sőrés „Alchemical Wedding” (Alkímiai nász) /performance/ 2016 Milano (Italy), FM Centre for Contemporary Art, Non-Aligned Modernity. Eastern-European Art from the Marinko Sudac Collection, “Tranzit Zoon” /performance/ 2017 Athens (Greece), Oval Staircase, Megaron – the Athens Concert Hall, All the In-Between Spaces, Concept and direction by: Paolo Thorsen-Nagel, “Follow me into mythology” /performance/ Budapest (Hungary), Urania National Film Theatre, Janus Pannonius Grand Prize for Poetry 2017 Festivities of Hungarian Pen Club. Katalin Ladik: Sound Performance based on Concrete Poems of Augusto de Campos Limassol (Cyprus), Theatro Ena, SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition, „Live Lecture” /solo sound poetry performance/ Nicosia (Cyprus), Artos Foundation, SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition „Live Lecture” /solo sound poetry performance/ Limassol (Cyprus), SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition, `Spring Cleaning`, performance/ Limassol (Cyprus), SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition, „Wall(ed)”, aRttitude Site-specific dance performance, Katalin Ladik (live sound and voice). Budapest (Hungary), Trafó, „Alice in Codeland” /multimedia performance/ Vienna (Austria), Lobby of Hotel Prinz Eugen, Erste Bank Publication Presentation „Sound Poems” /live performance/ Novi Sad (Serbia), Museum of Contemporary Art Voivodina (MSUV), „K.A.T (Culture – Activism – Theory) Conference”, „Creative Transitions”/live lecture, multimedia and sound poetry performance/ Novi Sad (Serbia), Bulevar Books, „TraNSporteur multilingual poetry” /poetry reading/ Lodz (Poland), House of Literature, „Puls Literary Festival, 2017, Hungarian Day”, „Sounds in Lodz” / live lecture, multimedia performance and live sound poetry performance/ 2018 Berlin (Germany), neue Gesellschaft für bildende Kunst (nBgK), `Alice in Codeland`, multimedia performance Berlin (Germany), Akademie der Künste, „Underground und Improvisation”, „Follow me into Mythology” /live lecture and soloperformance/ Berlin (Germany), Akademie der Künste, „Underground und Improvisation”, „Desire of Touch” /Duoperformance with Natalia Pschenitschnikova/ Budapest (Hungary), Mersz Klub, „Túlélni a documenta 14-et” (Surviving documenta 14) /live lecture and soloperformance/ Budapest (Hungary), Hungarian University of Fine Arts, „Túlélni a documenta 14-et” (Surviving documenta 14) /live lecture with Emese Kürti/ Budapest (Hungary), Közkincs Könyvtár, `MŰVÉSZ + NŐ` (ARTIST + WOMAN), „Feminizmus és művészet ma?” (Feminism and Art Today?), „Túlélni a documenta 14-et” (Surviving documenta 14) /live lecture/ Belgrade (Serbia), Cultural Center of Belgrade, `Spoken Word, World Poetry Day` /poetry reading/ Belgrade (Serbia), Cultural Center of Belgrade, `Spoken Word, World Poetry Day`, `Alice in Codeland` /multimedia performance/ Zagreb (Croatia), „Showroom of Contemporary Sound”, „Transitions” /live lecture/ Rome (Italy), Falconieri Palace (Hungarian Academy in Rome), „Fountains of Rome - Mouth to Lung!” /live lecture and sound performance/ Budapest (Hungary), Három Holló – Drei Raben, „Antracit szájrúd (Antracit mouthpiece) /sound poetry performance/ Berlin (Germany), Akademie der Künste, `19. poesiefestival berlin 2018, Weltklang – Night of Poetry`, sound poetry performance Berlin (Germany), German Centre for Poetry (Haus f’ür Poesie), `lyrikline - Listen to the Poet`, poetry reading and live voice recordings for the archive Concerts, musical performances (selection) Opatija (Croatia), 1969: Jugoslovenska muzička tribina (Yugoslav Music Tribune) (Ernő Király: Refleksija) Opatija (Croatia), 1970: Jugoslovenska muzička tribina (Yugoslav Music Tribune) (Ernő Király: Refleksija; Branimir Sakač: Bellatrix - Alleluja) Novi Sad (Serbia), 1970: Muzika i Laboratorija (Music and Laboratory) (with Ernő Király) Osijek (Croatia), 1970: Annale komorne opere i baleta (Annual festival of chamber opera and ballet) Zagreb (Croatia), 1971: Muzički biennale (Music Biennale – International Festival of Contemporary Music) (MBZ Radionica/Workshop II with Ernő Király, et al.; Chamber Music - Branimir Sakač: Bellatrix - Alleluja) Dubrovnik (Croatia), 1971: Dubrovačke ljetne igre (Dubrovnik Summer Festival) (ACEZANTEZ Ensemble) Radenci (Slovenia), 1971: Festival sodobne komorne glazbe (Contemporary Chamber Music Festival) Munich (Germany), 1972: (Cultural Program of the 1972 Summer Olympics) (ACEZANTEZ Ensemble) Radenci (Slovenia), 1972: Festival sodobne komorne glazbe (ACEZANTEZ Ensemble) (Contemporary Chamber Music Festival) Osijek (Croatia), 1972: Annale komorne opere i baleta (ACEZANTEZ Ensemble) (Annual festival of chamber opera and ballet) Novi Sad (Serbia), 1972, ‘Radivoj Ćirpanov’ Workers’ University / Radnički univerzitet ‘Radivoj Ćirpanov’ (ACEZANTEZ Ensemble) Belgrade (Serbia), 1972, Studentski kulturni centar (Student Cultural Centre) – Festival Expanded Media (ACEZANTEZ Ensemble) Belgrade (Serbia), 1979, Dom Sindikata – BEMUS Belgrade Music Festival: “Oratorio Profano” (composer: Dušan Radić, conductor: Oskar Danon) Opatija (Croatia), 1980: Jugoslovenska muzička tribina (Yugoslav Music Tribune) Budapest (Hungary), Spiritus Noister Group, 1996, 2002, 2004, 2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012 Budapest (Hungary), Italian Cultural Institute / Olasz kultúrintézet / Istituto Italiano di Cultura, Avantgárd művészetek a világban: mi lett a sorsuk? Nemzetközi tanácskozás (Avant-garde Arts in the World: What About Them? International conference): `Futurdadama (Futurdada Today)`, Spiritus Noister, 2001 Vienna (Austria), Spiritus Noister Group, 2004 Szentendre (Hungary), Spiritus Noister Group, 2009 Szekszárd (Hungary), Spiritus Noister Group, 2012 Budapest (Hungary), Művelődési Szint (MÜSZI), „@Transart Communication 2016”, „Alchimist Wedding” /concert and live sound performance with Zsolt Sőrés/ Veszprém (Hungary), House of Arts, „Alkímiai mennyegző” („Alchimist Wedding”) /concert and live sound performance with Zsolt Sőrés/ Budapest (Hungary), Müpa, UH Fest, Spiritus Noister /concert and live sound performance with Endre Szkárosi, Zsolt Sőrés, László Lenkes/ Budapest (Hungary), Kassak Museum, „Dadarabok” /concert and live sound performance with Endre Szkárosi, Zsolt Sőrés, László Lenkes/ YouTube Budapest (Hungary), 2017: Muted and silent films with live music series, I Belong To The Band vs. Berberian Sound Studio Debrecen (Hungary), MODEM, Katalin Ladik: „Határidőnapló” („Diary Book”) /concert and live sound performance with Gyula Várnai/ Veszprém (Hungary), 2018, House of Arts, „Spring Reopening, We believe in life before death”, „Claes Oldenburg: I am for an Art” /concert and live sound performance with Gyula Várnai/ Theatre As an actress Jean-Paul Sartre: The Condemned of Altona; dir. István Lányi; Ifjúsági Tribün (Tribina Mladih / Youth Tribune); Novi Sad (Serbia); 1963 Imre Sarkadi: Elveszett Paradicsom (Paradise Lost); dir. Tibor Gellér; Petőfi Sándor Művelődési Egyesület (’Petőfi Sándor’ Cultural Association); Novi Sad (Serbia); 1963 Molière: The Imaginary Invalid (Béline); dir. Ljubica Ravasi; Srpsko Narodno Pozorište (Serbian National Theatre); Novi Sad (Serbia); 1966 (Exam Piece) Sándor Guelmino: Özvegy (Widow); dir. Tibor Vajda; Echo (az Újvidéki Rádió és az Ifjúsági Tribün színpada / the joint theatre of Radio Novi Sad and the Youth Tribune); Novi Sad (Serbia); 1969 Ferenc Tóth (text) – Ernő Király (composer): Jób (Job) (Performer – Recitative); dir. István Szabó, Jr.; Népszínház / Narodno Pozorište u Subotici (National Theatre in Subotica); Subotica (Serbia); 1972 István Örkény: Macskajáték (Cats` Play) (Ilus); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1974 Peter Weiss: How Mr. Mockinpott was cured of his Sufferings (First Angel/First Nurse); dir. Radoslav Dorić; Róbert Bambach; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1974 Ödön von Horváth: Tales from the Vienna Woods (Emma); dir. Róbert Bambach; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1975 Gergely Csiky: Mukányi (Ella); dir. Mihály Virág; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1976 Valentin Kataev: Squaring the Circle (Tanya); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1977 Molière: Dom Juan or The Feast with the Statue (Mathurine); dir. Dušan Sabo; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1978 Anton Pavlovich Chekhov: Three Sisters (Masha); dir. György Harag; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1978 Ödön von Horváth: Tales from the Vienna Woods (Emma); dir. Péter Telihay; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1978 Anton Pavlovich Chekhov: The Cherry Orchard (Charlotta Ivanovna); dir. György Harag; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1979 Ottó Tolnai: Végeladás (Clearance Sale) (Mrs Csömöre); dir. Mihály Virág; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1979 Gyula Hernádi: V.N.H.M. Szörnyek évadja (V. N. H. M. - Season of Monsters); dir. Miklós Jancsó; Summer Theatre in Gyula; Várszínház; (Hungary); 1980 Edward Albee: Everything in the Garden (Cynthia); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1980 Angelo Beolco (Il Ruzzante): La Betia; dir. Radoslav Dorić; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1981 Ottó Tolnai: Bayer Aspirin (The Actress); dir. Miklós Jancsó; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1981 Ferenc Deák: Nirvana (Csontos Vali); dir. István Szabó Jr.; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1981 Bertolt Brecht: Baal (Emilie); dir. Milan Belegišanin; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1983 Dezső Kosztolányi: Anna Édes ( Mrs Druma); dir. György Harag; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1983 Alexander Vvedensky: Jelka kod Ivanovih (Christmas at the Ivanov’s) (Mother Puzirjova); dir. Haris Pašović; Akademsko Pozorište “Promena” (“Change” Academic Theater); Novi Sad; (Serbia); 1983 Mihály Majtényi: Harmadik ablak (The Third Window) (Mrs Lódi); dir. György Hernyák; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1984 Alfred Jarry: Ubu Roi (Mama Ubu); dir. Tibor Csizmadia; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1984 Gyula Gobby Fehér: A Duna menti Hollywood (Hollywood by the Danube) – Multimedia Performance About the Life of Ernő Bosnyák (The Baron`s Lover); dir. Károly Vicsek; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1985 Ivo Brešan: Anera (Anera); dir. Dimitar Stankoski; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1985 Peter Shaffer: Equus (Hesther Salamon); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1985 Howard Barker: The Castle (Skinner); dir. David Gothard; Népszínház / Narodno Pozorište u Subotici (National Theatre in Subotica); (Serbia); 1986 Friedrich Dürrenmatt: The Visit (First Woman); dir. Radoslav Dorić; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1986 István Örkény: Forgatókönyv (Screenplay) (Mrs Littke); dir. Ljubisa Georgievski; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1986 István Örkény: Tóték (The Tót Family) (Mrs Tót); dir. Gábor Székely; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1987 Edward Albee: A Delicate Balance (Julia); dir. Mihály Virág; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1987 Jordan Plevnes: „R” (Katerina); dir. Ljubisa Georgievski; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1987 Johann Wolfgang von Goethe: Clavigo (Soffe); dir. Vladimir Milcin; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1988 Samuel Beckett: Happy Days (Winnie); dir. Radoslav Lazić; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1988 Henrik Ibsen: An Enemy of the People (Mrs Stockmann); dir. Želimir Orešković; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1989 Ferenc Molnár (Franz Molnar): Liliom (Mrs Muskát); dir. László Babarczy; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1990 Ede Tóth: A falu rossza, avagy a negyedik ablak (The Village Rogue; Or, the Fourth Window) (Mrs Tarisznyás); dir. Hernyák György; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1990 Ottó Tolnai: Paripacitrom (lit. Steed dung) (Krisztina); dir. Péter Tömöry; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1991 Marcel Achard: L`Idiote (A Shot in the Dark) (Chief Inspector`s Wife); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1991 Bertolt Brecht: Mother Courage and Her Children (Mother Courage); dir. Lajos Soltis; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1991 Józsi Jenő Tersánszky: Kakuk Marci (Her Ladyship); dir. Lajos Soltis; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1992 Jean Anouilh: The Orchestra (Cello); dir. Voja Soldatović; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1992 Péter Nádas (text) – László Vidovszky (composer): Találkozás (Encounter) (Mária); dir. András Éry-Kovács; Shure Studio; Budapesti Kamaraszínház (Chamber Theatre in Budapest); (Hungary); 1997 Boris Vian: Vercoquin et le Plancton (Vercoquin and the Plankton) (Léon Charles Miqueut sous-ingénieur principal di CNU / Sub head-engineer at CNU); dir. Róbert Csontos; Kolibri Színház (Kolibri [’Hummingbird’] Theatre); Budapest (Hungary); 1997 Sean O´Casey: Bedtime Story (Landlady); dir. Pál Kanda; Függeten Színpad III társulata (3rd Company of Independent Theatre); Kolibri Pince (Kolibri [’Hummingbird’] Cellar Theatre); Budapest (Hungary); 1998 László Najmányi: Adieu Monsieur Bloom – Cabaret Noire (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; Les Fleurs du Mal; `The Thinking Man`s Living Theatre`; Mu Színház (Mu Theatre); Budapest; (Hungary); 2003 László Najmányi: A száműzött Joyce / The Exiled Joyce (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; Bloomsday Festival; Szombathely; (Hungary); 2003 Radoslav Zlatan Dorić: Ne daj Bože, da se Srbi slože / Ne adj isten, szerbek egyesülnek (God Forbid That the Serbs Should Agree) (Ruska); dir. Radoslav Zlatan Dorić; Magyarországi Szerb Színház / Srpsko Pozorište u Mađarskoj (Serbian Theatre of Hungary); Budapest; (Hungary); 2004 László Najmányi: Nova Necropola. Cabaret Noire (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; Mu Színház (Mu Theatre); Budapest; (Hungary); 2004 László Najmányi: Az igazi Blum (The Real Blum /Bloom/) (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; ReJoyce Festival; Szombathely; (Hungary); 2004 György Baráthy: Origami (I Woman); dir. György Baráthy; Artéria Színházi Társaság (Theatre Company “Artéria”); RS9 Studio Theatre; Budapest; (Hungary); 2005 As a director The Last Chapter by Navjot Randhawa, performed by the‘Theatre of Roots and Wings’ and Punjab Sangeet Natak Akademi in Punjabi at the Randhawa Auditorium, Chandigarh (Punjab, India); 2014.[12] Everything She Wants: Amrita and Boris by Navjot Randhawa and Jim Sarbh, Gaiety Theatre, Shimla, India; 2016,[13] The Mirage Yoga Studio, Andretta Arts, Andretta, India, 2016; M.L. Bhartia Auditorium, Alliance Francaise, New Delhi, India, 2016; Punjab Kala Bhawan, Chandigarh, India, 2016; Punjab Naatshala (Punjab Theatre), Amritsar, India, 2016 Everything She Wants: Amrita and Boris with Navjot Randhawa; Sher-Gil Cultural Centre, Indian Embassy, Budapest (Hungary), 2017 [14] Fritz Wine House, Szekszárd (Hungary), 2017; National Film Theatre, Budapest (Hungary), 2017; Laffert Kúria, Dunaharaszti (Hungary), 2017; Municipal Library, Zebegény (Hungary), 2017. Films Feature films Eduard i Kunigunda (Eduard and Kunigunda) (television adaptation of Renato de Grandis’ musical play), dir. Petar Teslić (1972, Serbian, Belgrade TV 2) (Kunigunda) Dübörgő csend (1978) on IMDb (Thundering Silence), dir. Miklós Szíjj (Hungarian) (Eta) Szetna, a varázsló (1980) on IMDb (Setna the Wizard), dir. András Rajnai (Hungarian) (Isis) Gulliver az óriások országában (1980) on IMDb (Gulliver in the Land of Giants), dir. András Rajnai (Hungarian) (Lady in attendance) Aelita, dir. András Rajnai (1980, Hungarian)[15] Atlantis, dir. András Rajnai (1980, Hungarian) (The Lady of Atlantis) Chekhov: The Cherry Orchard (televised theatrical performance), dir. György Harag (1982, Hungarian, produced in Yugoslavia, Novi Sad Television) (Charlotta Ivanovna) Chekhov: Three Sisters (televised theatrical performance), dir. György Harag (1982, Hungarian, produced in Yugoslavia, Novi Sad Television) (Masha) A világkagyló mítosza (The Myth of the World Shell), dir. András Rajnai (1982, Hungarian) Bábel tornya (The Tower of Babel), dir. András Rajnai (1982, Hungarian) (the Priestess Lagasa) Héroszok pokoljárása (The Heroes’ Journey Through the Underworld), dir. András Rajnai (1982, Hungarian) (Anna) Fajkutyák ideje (lit. The Time of Purebred Dogs), dir. Károly Vicsek (1984, Hungarian, produced in Yugoslavia) Ujed andjela (1984) on IMDb (Angel`s Bite), dir. Lordan Zafranović (Croatian) (Žena) Késdobáló (slang: Pub, lit. Knife-thrower), dir. Károly Vicsek (1984, Yugoslavian - Hungarian) Ekran sneži (1985) on IMDb, dir. Miljenko Dereta (Serbian) Napóleon (1989) on IMDb (Napoleon), dir. András Sólyom (Hungarian) (Leticia) Granica (1990) on IMDb (Border), dir. Zoran Maširević (Yugoslavian – Serbian – Hungarian) Sex-partijski neprijatelj br. 1 (1990) on IMDb (Sex, the Nr 1 Enemy of the Party), dir. Dušan Sabo (Bosnian) (Žuža) A nagy fejedelem (1997) on IMDb (The Great Prince), dir. Mária Sós (Hungarian) (The scientist’s wife) A szivárvány harcosa (2001) on IMDb (Rainbow`s Warrior), dir. Péter Havas (Hungarian) (Old Ms Sofia - voice) Kolorádó Kid,(2010) on IMDb, dir. András Vágvölgyi B. (Hungarian) Berberian Sound Studio,(2012) on IMDb, dir. Peter Strickland (English) (Resurrected Witch) Short films Castrati, dir. Domokos Moldován (1972, Hungarian, Balázs Béla Studio, Budapest) (Bald Medium) O-Pus, dir. Attila Csernik (1973) (with Katalin Ladik’s Sound Project) Csendélet hallal és más tragikus momentumokkal (2005) on IMDb (Still Life with Fish and Other Tragic Elements), dir. Natália Jánossy (Hungarian) (Agáta) Deda Kovač - Grandpa Kovač (2011) on IMDb, dir. Milica Đjenić (Serbian, Beograd-Lajpcig Express) (Rozi) Recitatives Ahol kialszik a világ (1989) on IMDb (Where the World Goes Out) (based on Kalandozás a tükörben (Adventures in the Mirror) by János Pilinszky), dir. Károly Kismányoky (1989, Hungarian, Pannonia Film Studio) A párduc (The Panther), (Short animated film set to Rilke’s poem), dir. András Fiath (1998, Hungarian) Medea (animated study), dir. Zsófia Péterffy (2007) Örökre való / For Ever, dir. Katalin Riedl (2008-2010) Documentary Tanuljunk magyarul (Let`s Learn Hungarian), dir. Károly Vicsek (1979, Serbian - Hungarian, Novi Sad Television), (language teaching series) Katalin Ladik - Bogdanka Poznanović (1980, Serbian-Hungarian, Akademija Umetnosti Novi Sad – Novi Sad Art Academy), (Documentary about Katalin Ladik) Monodráma születik (A Monodrama is Born), dir. Gyula Radó (1981, Hungarian, Szegedi TV), (Documentary about Katalin Ladik) Ez már nem én vagyok (This Isn`t Me Anymore), dir. Gyula Radó (1982, Hungarian, Szegedi TV), (Documentary about Katalin Ladik) Krleža u videomedijima 5.: TV-usporedbe Adam i Eva (Krleža in Video-Medium 5: TV Comparisons of Adam i Eva), dir. Mario Fanelli, (1984, Croatian, TV Zagreb), (performer, Eva), (documentary series) Bukott angyal (Fallen Angel), dir. Jenő Hartyándi (1992, Hungarian - Serbian, Mediawave) (performance-recording) Valahol Közép-Európában (Somewhere in Central Europe), dir. István Grencsó, Jenő Hartyándi (1993, Hungarian – Serbian) (Documentary) Amarissima: Katalin Ladik i novosadska umetnička scena sedamdesetih (Amarissima: Katalin Ladik and the Novi Sad Artistic Scene in the Seventies), dir. Milica Mrđa-Kuzmanov (1999, Serbian), (Documentary about Katalin Ladik’s art) Százféle szerelem (A Hundred Kinds of Love) (2002, Hungarian), (the poems of Éva Saáry are read by Katalin Ladik), (Documentary about Éva Saáry) A sikoly ars poétikája - Ladik Katalin portréfilm (The Ars Poetica of the Scream – Katalin Ladik`s Portrait), dir. Kornél Szilágyi, (2012, Hungarian) (Documentary about Katalin Ladik) (trailer) Sound Cage: A Portrait of Katalin Ladik, dir. Kornél Szilágyi (Igor Buharov), (2012, Hungarian with English subtitles) (Documentary about Katalin Ladik) A legismertebb magyar, dir. Gábor Tóth, HírTV (Documentary about Amrita Sher-Gil and the play Everything She Wants directed by Katalin Ladik and performed by Navjot Randhawa at the Indian Embassy, Budapest (2017) Writer’s Credit Sámán (Shaman), dir. Pál Zolnay (1977, Hungarian, written by the director using poems of Attila József, László Nagy, Sándor Weöres és Katalin Ladik) Behind the Eye, dir. Sebő Kovács (1999, Hungarian, based on Katalin Ladik’s poem: Vers a szerelmes piócáról / The Poem of the Leech in Love) Radio plays Writer and performer Furcsa, aki darazsakról álmodik (Strange Is the One Who Is Dreaming About Wasps), 1982, Magyar Rádió Budapest (Hungarian Radio). Alex Avanesian, Imre József Katona and Katalin Ladik. Furcsa, aki darazsakról álmodik (Strange Is the One Who Is Dreaming About Wasps), 1985, Radio Novi Sad (Serbia). Tibor Vajda and Katalin Ladik. Bukott angyalok (Fallen Angels), 1992, Radio Novi Sad (Serbia). Tibor Vajda. Fűketrec (Grass-Cage), 2002, Radio Novi Sad. Tibor Vajda and Katalin Ladik. Tesla Project, 2003, Radio Novi Sad (Serbia). Tibor Vajda. Élhetek az arcodon? (Can I Live on Your Face?), 2012, Hungarian Radio, script by Otília Cseicsner, directed by Kornél Szilágyi A víz emlékezete (The Memory of Water), Rádiószínház, Hungarian Radio (Kossuth Rádió), directed by Otília Cseicsner, 27 June 2017, 21:30 Radio Theatre: „Ladik Katalin: Hide-and-Seek, Variations of The Old Hungarian Lamentations of Mary” (Bujócska, Ómagyar Márai-siralom variációk), Magyar Rádió (Hungarian Radio), Kossuth Rádió, radio program editor: Otilia Cseicsner Performer Bertolt Brecht: Az árja-kaszt magánélete (The Private Life of the Master Race; alt. title for Fear and Misery of the Third Reich) (Woman), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1963 Miodrag Djurdjević: A csavargó meg ők ketten (The Vagabond and the Two of Them) (the Girl), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1963 Miklós Gyárfás: Kisasszonyok a magasban – Férfiaknak tilos (Young Ladies Up High – No Men Allowed) (Júlia, who is barely even a young lady), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1964 Lászó Kopeczky: Harangszó előtt (Before the Bell Rings) (Flóra), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1964 Leon Kruczkowski: A kormányzó halála (Death of the Governor) (Silvia), (adapted by Iván Horovitz), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1964 Mikhail Tonecki: Találka a „Mese” kávéházban (A Date in Café Tale) (Waitress), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1964 János Herceg: Mindenkinek van egy álma (Everyone Has a Dream) (performer), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1965 Aleksandar Obrenović: A tegnapi nap (Yesterday) (performer), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1966 Erskine Caldwell: Asszonyi sorsok (This Very Earth) (Vicky), (adapted by Jasmina Egrić), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1966 Miroslav Mitrović: Még szemerkél az eső (The Rain Is Still Dripping) (Announcer), dir. Gellér Tibor, Radio Novi Sad (Serbia), 1966 Momo Kapor: III. Olivér teremőre (The Guard of Oliver III) (performer), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1966 Dušan Raksandić: Muratról, Pepekről, Angyeláról és rólam (About Murat, Pepek, Andjela and Me) (the Professor’s Wife), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Günter Eich: Carmilla meg én (The Other and I; orig. Die Andere und Ich) (performer), dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Marguerite Duras: Andesmas úr délutánja (The Afternoon of Mr Andesmas) (Valérie), (adapted by Milan Topolavčki) dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Miloslav Stehlík: Bizalomvonal (Helpline) (Telephone Assistant), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Sead Fetahagić: Körbe, körbe, karikába (Round and Round) (Mira), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Alessandro De Stefani: Csónak jön a tavon (A Boat Approaches on the Lake – Una barca viene dal lago) (Anna Marabini), (adapted by Iván Horovitz) dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1968 Michal Tonecki: Az ötödik (The Fifth) (a Lány szerepében), dir. Gusztáv Barlay, Radio Novi Sad (Serbia), 1968 József Sulhóf (text), ed. by Ernő Király: Tavaszi bokréta dalest (Spring Bouquet – An Evening of Songs) (Announcer), Radio Novi Sad (Serbia), 1968 Magda Szabó: A rab (The Prisoner) (Zsuzsanna Kazinczy), dir. Frigyes Marton, Radio Novi Sad (Serbia), 1968 Aldo Nicolai: Éljen az ifjú pár! (Long Live the Newlyweds!) (Woman), dir. Tibor Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1969 Ferenc Deák: Apoteózis (Apotheosis) (Recitative) (performer), dir. Tibor Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1969 Boris Palotai: Öröklakás (Condominium) (Klára), dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1969 Endre Fejes: Vigyori (Grinner) (Girl), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1970 Eugène Ionesco: A kopasz énekesnő (The Bald Soprano), dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1970 Pál Saffer: A csend (The Silence) (Lidia), dir. Tibor Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1970 Mihály Majtényi: A száműzött (The Exile) (Sibylla), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1971 Gerich Endre Művészestje: Azért is maradok...! (An Evening with Endre Gerich: I Say I’m Staying...!) (performer) dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1971 Silvia Andrescu – Theodor Manescu: Ismeretlen kedvesem (My Unknown Beloved) (Girl), dir. Tibor Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1971 Aleksandr Solzhenitsyn: Gyertyaláng a szélben (Candle in the Wind) (Anni), dir. Árpád Benedek, Radio Novi Sad (Serbia), 1972 És mi lesz tavasszal (What Will Happen in the Spring?) (comedy night) (performer), dir. Frigyes Marton, Radio Novi Sad (Serbia), 1972 Mirjana Buljan: Jasna naplója (Jasna’s Diary) (Jasna), dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1973 Svetislav Ruškuc: A hetvennyolcas fordulatszámú ajtó (The 78 RPM Door) (Girl), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1973 Dušan Iljić: Beutazni a földet (To Travel the World) (Szitakötő /Dragonfly/, a Girl), dir. Miklós Cserés, Dr, Radio Novi Sad (Serbia), 1976 Társult humor éve (The Year of Associated Humour) (performer), dir. Róbert Bambach, Radio Novi Sad (Serbia), 1976 Szellemet idézünk! (Séance!) (performer), dir. György Turián, Radio Novi Sad (Serbia), 1977 Vidám est (A Merry Evening) (performer), dir. Sándor Sántha, Radio Novi Sad (Serbia), 1977 István Bosnyák: Szemben a bíróval (Facing the Judge) (docudrama in 7 episodes) (Ruth), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1978 Henrik Bardijewski: Kis komédia (A Little Comedy) (Lady I), dir. István Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1978 László Nemes: Szerencseszerződés (Contract of Luck) (adapted by János Borbély) (radio play series), dir. Slobodan Majak, Radio Novi Sad (Serbia), 1985 Ottó Tolnai: Bayer Aszpirin (Bayer Aspirin) (The Actress), dir. Orsolya Lehoczky, Hungarian Radio / Magyar Rádió (Hungary), 1997 (monodrama) Iris Disse: Álmodott idő – 1956 (Dreamt Time – 1956), dir. Iris Disse, Radio Kossuth / Kossuth Rádió (Hungary), 2007 (Marika, the author`s alter ego) Artworks in permanent public and private collections Barcelona (Spain): MACBA – Museum of Contemporary Art in Barcelona / Museu d’Art Contemporani de Barcelona (18 collages: visual poetry and music scores, 1971-1978) Budapest (Hungary): Petőfi Literary Museum / Petőfi Irodalmi Múzeum (9 works of visual poetry – typewritten text on paper, photograph, collages of cardboard and collages of music score, 1976–1977, Aki miatt a harang szól (For Whom the Bell Rings) – In Memoriam Lajos Kassák collage, 1987) Belgrade (Serbia): Museum of Contemporary Art in Belgrade / (MSUB) Muzej Savremene Umetnosti, Beograd (Poemim photo, 1978) New York (USA): MoMA, The Museum of Modern Art (Novi Sad Project documentation, Wow Special Zagreb Issue, 1975) Budapest (Hungary): Ludwig Museum – Museum of Contemporary Art / Ludwig Múzeum – Kortárs Művészeti Múzeum (Photographs, Poemim series) Vienna (Austria): Kontakt Collection – The Art Collection of Erste Group / Kontakt – Die Kunstsammlung der Erste Group (5 items of the “Ausgewählte Volkslieder”(Selected Folk Songs) series (1973-1975); 5 other visual poetry and music scores; 12 stamps; the 48 remaining photographs of Change Art – a performance documentation 1975; two copies of the Phonopoetica SP album 1976) Croatia – Marinko Sudac`s Private Collection (photo documentation for performances, gramophone recording, 1968–89) Miami (USA): Sackner Archive of Visual and Concrete Poetry (4 postcards – mail-art – and documentation, 1977-1981) Belgrade (Serbia): Trajković Collection (Blackshave Poem – Zagreb performance, photo document, 1978) Chicago (USA): School of the Art Institute of Chicago – Joan Flasch Artist`s Book Collection (Poetical objects of the Urbanical Environment, 1976)...

U dobrom stanju! Redje u ponudi! Katalin Ladik (rođena 25. oktobra 1942. u Novom Sadu) je jugoslovensko-mađarski pesnik, izvođač i filmski stvaralac. Katalin Ladik počela je pisati 1962. godine radeći kao bankarski činovnik. Bila je radijska voditeljica i pozorišna glumica u Novom Sadu, kasnije je radila za film i televiziju. 1990. postala je urednica i predavala u oblastima muzike i pozorišta. Kao umetnički medij koristi vizuelnu poeziju, umetnost pošte, radio igre, prozu, kolaž, fotografiju, film i eksperimentalnu muziku. Ladik istražuje jezik vizuelnim i vokalnim izrazima, kao i kretanjem i gestovima. Ladik se više puta pojavljivao u kontekstu predstava, događaja i pozorišnih komada koji se često dešavaju u urbanom okruženju, ali i u prirodi. Bila je član umetničkog kolektiva Bosch + Bosch. Katalin Ladik živi i radi naizmenično u Novom Sadu (Srbija), Budimpešti (Mađarska) i na ostrvu Hvar (Hrvatska). U svojoj domovini postala je legendarna i kontroverzna figura u ranim šezdesetim godinama, pre svega kroz feminističko-šamanističku zvučnu poeziju i gole predstave. Ladik je primio nekoliko nagrada i igrao na brojnim nacionalnim i međunarodnim izložbama. 1977. Godine dala je ime sebi kao učesnica 10. međunarodnog festivala zvučne poezije u Amsterdamu. U 2010. godini u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu održana je retrospektiva, koja je privukla nacionalnu pažnju, a 2017. godine bila je pozvana da učestvuje u dokumentarnoj 14. Takođe je uključena u seriju izložbi Feministička avangarda. Katalin Ladik (born Novi Sad, October 25, 1942) is a Hungarian poet, performance artist and actress. She was born in Novi Sad, Yugoslavia (now called Serbia) and in the last 20 years she has lived and worked alternately in Novi Sad, Serbia, in Budapest, Hungary and on the island of Hvar, Croatia. Parallel to her written poems she also creates sound poems and visual poems, performance art, writes and performs experimental music and audio plays. She is also a performer and an experimental artist (happenings, mail art, experimental theatrical plays). She explores language through visual and vocal expressions, as well as movement and gestures. Her work includes collages, photography, records, performances and happenings in both urban and natural environments. Katalin Ladik studied at the Economic High School of Novi Sad between 1961 and 1963. She then joined the Dramski Studio (Drama Studio) acting school in Novi Sad, between 1964 and 1966. Between 1961 and 1963, she worked as a bank assistant. During this time, in 1962, she began to write poetry. From 1963 to 1977 she worked for Radio Novi Sad. She joined the newly established Novi Sad Theatre in 1974, becoming a member of its permanent ensemble in 1977 and working there until 1992.[1] She primarily acted in dramatic roles. Over the years, she also played major and minor roles in various TV-films and movies. She led the poetry sections of literary magazines Élet és Irodalom (1993–94) and Cigányfúró (1994–99). Between 1993 and 1998 she taught at Hangár musical and theatrical education center. She is a member of the Hungarian Writers` Union, the Hungarian Belletrists Association, the Association of Hungarian Creative Artists and the Hungarian PEN Club. Awards Katalin Ladik has earned various awards, including the Kassák Lajos Award (1991), the award of Mikes Kelemen Kör (Mikes International – Association for Hungarian Art, Literature and Science in the Netherlands) (2000), the József Attila Prize (2001), the Mediawave Parallel Culture Award (2003), the National Award for Culture of the Republic of Serbia (2009), and the Laurel Wreath Award of Hungary (2012). In 2015, she received the Klára Herczeg Award in senior category from the Studio of Young Artists’ Association (Hungary).[2] In 2016, she was awarded with the Lennon Ono Grant for Peace.[3] Her awards for acting include the Oktobarska nagrada grada Novog Sada (October Award of the City of Novi Sad), a collective award to the cast of Radio Novi Sad in 1967; first place at Smotra vojvođanskih profesionalnih pozorišta (Festival of Professional Theatres in Vojvodina) in 1978, for the role of Masha in Three Sisters, directed by György Harag, performed at the Novi Sad Theatre. The same role earned her the first place of Udruženje dramskih umetnika Srbije / Association of Dramatic Artists of Serbia, in 1979. Katalin Ladik also received the Magyar Televízió Elnöki Nívódíja / Award of the President of Hungarian Television for Acting Excellence for acting in András Rajnai’s TV film series, Televíziós mesék felnőtteknek (Television Tales for Adults) in 1980. In 1986, she was awarded first place at Smotra vojvođanskih profesionalnih pozorišta / Festival of Professional Theaters in Vojvodina for the role of Skinner in Howard Barker’s The Castle, directed by David Gothard, performed at the National Theatre in Subotica. 2017 Artisjus Literary Award for her poetry volume „A víz emlékezete” („The Memory of Water”) 2017 Janus Pannonius Filius Ursae Award for her literary oeuvre for „being defiant, provocative, and confrontational towards the actual literary canons” Poetry Katalin Ladik became known after 1962 through her surreal and erotic poems. In addition to a number of books in Hungarian, volumes of her poetry were published in Yugoslavia, France, Italy and the United States. Her poems also appeared in various magazines and anthologies worldwide, translated into Spanish, German, Polish, Bulgarian, Slovakian, Hindi, Chinese, Indonesian, Romanian, Macedonian, Rusyn and Slovenian. `She is able to embody the sense of poetry as action. I saw one of her readings in Bratislava at Ars Poetica Festival and she was the only poet able to electrize the audience without any translation. (...) She manages to pass linguistic barriers but, again, any translation of her poetry is at least difficult to be made (or should I say “performed`). Her activity covers a wide area that includes performance and sound poetry, with a force that captures any kind of audience no matter how illiterate in contemporary poetry they can be.` Poetry Depot Prose Her first novel, entitled Élhetek az arcodon? (Can I Live on Your Face?) was published in 2007 by Nyitott Könyvműhely. It is considered to be an eminent work in Hungarian Avant-garde literature. It is partly autobiographical, partly self-reflecting. The novel alternates between reality and fiction, prose and poetry, sometimes switching to a prose poem style. Its main target audience is that part of the artists’ community who are receptive to esoteric allusions. The book is about three women: the Editor, who lives in Budapest, the Artist, and the Glasswoman who lives in Novi Sad, all of whom bear the same name. The shared name determines their lives. Initially, they are unaware of one another, but throughout the book their lives get gradually intertwined. After they get to know one another, they begin to live each other`s life, which changes everything for them forever. One of the peculiarities about the book is the uniquely rich textual documentation (letters, newspaper articles, posters) and the large number of photos. Publications Volumes in original language Ballada az ezüstbicikliről (Ballad of Silver Bike) | poems | Hungarian | with gramophone recording | Forum, Novi Sad, 1969 Elindultak a kis piros bulldózerek (The Small, Red Bulldosers Have Taken Off) | poems | Hungarian | Forum, Novi Sad, 1971 Mesék a hétfejű varrógépről (Stories of the Seven-Headed Sewing Machine) | poems | Hungarian | Forum, Novi Sad, 1978 Ikarosz a metrón (Icarus on the Subway) | poems | Hungarian | Forum, Novi Sad, 1981 A parázna söprű – Bludna metla (The Promiscuous Broom) | poems | Hungarian-Serbian bilingual | Forum, Novi Sad, 1984 Kiűzetés (Exile) | poems | Hungarian | Magvető, Budapest, 1988 Jegyesség (Engagement) | poems | Hungarian | Fekete Sas - Orpheusz, Budapest, 1994 A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | poems | Hungarian | Fekete Sas, Budapest, 1998 Fűketrec (Grass-Cage) | poems | Hungarian | Orpheusz, Budapest, 2004 Élhetek az arcodon? (Can I Live on Your Face?) | prose | Hungarian | Nyitott Könyvműhely, Budapest, 2007 Belső vízözön (Deluge Inside) | poems | Hungarian | Parnasszus, Budapest, 2011 Ladik Katalin legszebb versei (The Most Beautiful Poems of Katalin Ladik) | poems | Hungarian | AB-ART, Bratislava, 2012 A víz emlékezete (The Memory of Water) | poems | Hungarian | Kalligram, Budapest, 2016 Translated volumes Poesie Erotiche (Erotic Poems) | poems | Italian | selected and translated by: Giacomo Scotti | La Sfinge, Naples, 1983 Erogen Zoon | poems | Serbian | translated by: Katalin Ladik, Selimir Radulović, Judita Šalgo, Arpad Vicko | Književna Zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1987 Stories of the Seven-Headed Sewing Machine | poems | English | translated by: Emöke Z. B’Racz | New Native Press, Sylva, 1992 Poèmes (Poems) | poems | French | selected by: Tibor Papp | translated by: Katalin Kluge, Tibor Tardos | CiPM / Spectres Familiers, Marseille, 1999 Ikarova senka (Icarus’ Shadow) | poems | Serbian | translated by: Katalin Ladik, Selimir Radulović, Judita Šalgo, Arpad Vicko, Draginja Ramadanski | Orpheus, Novi Sad, 2004 Stories of the Seven-Headed Sewing Machine | poems | English | translated by: Emöke Z. B’Racz | Burning Bush Press, Asheville, 2005 Engagement | poems | English | translated by: Emöke Z. B’Racz | Burning Bush Press, Asheville, 2006 Kavez od trave (Grass-Cage) | poems | Croatian | translated by: Kristina Peternai | Matica Hrvatska, Osijek, 2007 E-books Fűketrec (Grass-Cage) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2003 | downloadable, pdf format Fűketrec (Grass-Cage) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2003 | downloadable, multiple formats A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, multiple formats Ikarosz biciklijén (On Icarus’ Bicycle) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, multiple formats Kiűzetés ~ Jegyesség (Exile ~ Engagement) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, multiple formats A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2004 | downloadable, pdf format Kiűzetés ~ Jegyesség (Exile ~ Engagement) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2004 | downloadable, pdf format Ikarosz biciklijén (On Icarus’ Bicycle) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2004 | downloadable, pdf format Engagement | poems | English | Firefly Inx, Asheville, 2012 | downloadable, pdf format[permanent dead link] Stories of the Seven-Headed Sewing Machine | poems | English | Firefly Inx, Asheville, 2012 | downloadable, pdf format[permanent dead link] Milyen ízű vagyok? (How Do I Taste?) | poems | Hungarian | A hónap könyve, Szentendre, 2012 | buyable, pdf format Discography Sound poetry Ballada az ezüstbicikliről (The Ballad of the Silver Bicycle) | SP | supplement for book with same title | Forum, Novi Sad, 1969 Phonopoetica | SP | Galerija Studentskog kulturnog centra, Belgrade, 1976 Poésie Sonore Internationale (International Sound Poetry) | audio cassette | anthology of sound poetry, Paris, 1979 La Nouvelle Revue d’Art Moderne, Special 2. (The Magazine of Modern Art) | audio cassette | Rencontres Internationales de Poésie Sonore (International Sound Poetry Festival), Paris, 1980 Adriano Spatola: Baobab Femme | audio cassette | anthology for sound poetry magazine, Publiart Bazar Reggio Emilia, 1982 Yugoslavian Sound Poetry | audio cassette | anthology of sound poetry, 1987 Hangár / Hangar | audio cassette | anthology of sound poetry, Amsterdam – Budapest, 1987 Aki darazsakról álmodik (Who is Dreaming About Wasps) | LP | recording of the radio play `Furcsa, aki darazsakról álmodik` (Strange Is the One Who Is Dreaming About Wasps) | Radio Novi Sad, 1988 Spiritus Noister: Nemzeti zajzárványok / National Noise-Inclusions | audio cassette | Bahia Music, Budapest, 1996 Vajdasági Magyar Zenei Esték / Vojvodina Hungarian Music Evenings 1988 | CD | JMMT, Novi Sad, 1998 Vízisámán / Water Shaman | CD | Budapest, 1999 Spiritus Noister – Kurt Schwitters: Ursonate | music CD | Hungaroton, Budapest, 2003 Vodeni anđeo / Water Angel | music CD | Nova Misao, Novi Sad, 2011 Music (experimental music, jazz) As vocalist, Katalin Ladik collaborated with prominent Croatian, Serbian and Hungarian composers, such as Dubravko Detoni, Branimir Sakač, and Milko Kelemen (1971–73, ensemble ACEZANTEZ); Ernő Király (1963-2002); Dušan Radić (Oratorio Profano, 1979); Boris Kovač (1986-1990); Deže Molnar ( 1989–91); Zsolt Sőrés a.k.a. Ahad, and Zsolt Kovács (1996-, Spiritus Noister). Ernő Király | LP | Udruženje Kompozitora Vojvodine, Novi Sad, 1978 Boris Kovač: Ritual Nova I | LP | Symposion Records, Overstrand, 1986 Boris Kovač: Ritual Nova II | CD | Recommended Records, London, 1989 Ernő Király - Spectrum | CD | Autobus, Paris, 1999 Deže Molnar: Weird Garden | CD | vocals on Track 1 (Water Clock) | Studentski Kulturni Centar Novi Sad, 2010 I Belong to the Band Bakers Of The Lost Future | CD | vocals on Track 3 (Poets Of The Absurd On Chalk) | Inexhaustible Editions, Budapest, 2016 Poetry readings, sound poetry performances Online Audio Fűketrec (Grass-Cage) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2003 | downloadable, mp3 format A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, mp3 format Ikarosz biciklijén (On Icarus’ Bicycle) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, mp3 format Kíűzetés - Jegyesség (Exile - Engagement) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, mp3 format Live performances 2011 Négy fekete ló mögöttem repül (Four Black Horses Fly Behind Me); Jégmadár (Icebird); excerpts from Belső vízözön (The Deluge Inside) | poetry reading | Dzsudi Remake evening, Merlin Theatre, Budapest | Video on YouTube Performance art Most of Katalin Ladik`s performances balance on the borderline between performance art and theatre: the performance of sound poems is accompanied by theatrical body action and in many cases, the surrounding space is structured similarly to a traditional theatre. Those who examine her poetry often refer to her sound poetry performances. On the other hand, no detailed analyses have been produced about the dramaturgical characteristics of her performances, and the relations of sign systems between her poetry and performances. It is a well-reasoned choice, however, to locate her in the context of female performance artists, as Katalin Ladik uses her body and person as the medium of her art in her performances, which occupies a special position within the history of Western art. A list of performances, happenings, actions 1960s-`70s 1968 Budapest, Szentendre - Hungary | UFO | Tamás Szentjóby, Miklós Erdély, Katalin Ladik | happening 1970 Belgrade - Serbia | Pozorište Atelje 212, Podrum teatar (Theatre Atelje 212, Theatre in the Basement) | performance Zagreb - Croatia | Žanr Festival eksperimentalnog filma (Genre Experimental Film Festival - GEFF) | performance Budapest - Hungary | József Attila Művelődési Ház (Cultural Centre József Attila) | with Jenő Balaskó | literary performance Belgrade - Serbia | Dom Omladine (Youth Centre) | performance Temerin - Serbia | performance 1971 Bačka Topola - Serbia | UFO Party | performance Samobor - Croatia | Samoborski Fašnik (Carnival in Samobor) | Eros sa ovogu svijeta (Eros of This World) | UFO Party | performance Biograd - Croatia | UFO Party | performance Zagreb - Croatia | Studentski Centar (Student Centre) | performance Belgrade - Serbia | Dom Omladine (Youth Centre) | performance Zagreb - Croatia | Teatar Poezije Zagreb (Poetry Theatre Zagreb) | Četvrta dimenzija kutije (Fourth Dimension of the Box) | performance 1972 Osijek - Croatia | Annale Komorne Opere i Baleta (Annual Festival of Chamber Opera and Ballet) Zagreb - Croatia | Teatar ITD (Theatre ITD)| performance Novi Sad - Serbia | Tribina Mladih (Youth Tribune) | performance Belgrade - Serbia | Studentski Kulturni Centar (Student Cultural Centre) | Festival Expanded Media | performance Balatonboglár - Hungary | Kápolna Galéria (Kápolna Gallery) | Group Bosch+Bosch | performance 1974 Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar, Festival Expanded Media /performance/ 1975 Zagreb (Croatia), Student Centre Gallery / Galerija Studentskog Centra: `Eksperimenti u jugoslovenskoj umjetnosti` (Experiments of Yugoslav Art) (Group Bosch+Bosch) /performance/ Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar, Festival Expanded Media: `Ljubavi, Singer` (Loves, Singer) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina mladih: `Change Art` /action/ Novi Sad (Serbia): `Spuštanje Novog Sada niz reku Dunav` (Floating Novi Sad Downstream the Danube) /action/ 1976 Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar, Festival Expanded Media: `Change Art` /action/ Zagreb (Croatia), Gallery of Contemporary Art / Galerija Suvremene Umjetnosti /performance/ 1977 Zrenjanin (Serbia), Cultural Centre / Kulturni Centar: `Poezija, fonična i vizuelna poezija Katalin Ladik` (Poetry, Phonic and Visual Poetry by Katalin Ladik) Kraków (Poland): `Phonopoetica` /performance/ Zagreb (Croatia), Information Centre / Informativni Centar: `Phonopoetica` (with Vujica R. Tucić) /performance/ Amsterdam (Netherlands), Stedelijk Museum: `Tekst in Geluid` (Text in Sound) /performance/ Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar: `Phonopoetica` /performance/ 1978 Kranj (Slovenia), Prešeren Theatre / Prešernovo Gledališče /performance/ Sarajevo (Bosnia and Herzegovina), Youth Theatre / Pozorište Mladih, Festival Malih i Eksperimentalnih Scena (Festival of Small and Experimental Theatre): `Četvrta dimenzija – krik` (Fourth Dimension – Scream) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina mladih: `Pesnički maraton` (Poetry Marathon) /performance/ Novi Sad (Serbia), Sonja Marinković Student Club / Studentski Klub ‘Sonja Marinković’: `Čudak je ko čekiće sanja` (Weird Is the One Who Dreams About Hammers) /performance/ Würzburg (Germany), Hand Press Gallery / Handpresse Galerie: `Randkunst-Kunstrand` /performance/ Novi Sad (Serbia), National Library / Narodna biblioteka: `Umetnost se ne ponavlja, ne ponavlja, ne ponavlja...` (Art Does Not Repeat Itself, Not Repeat Itself, Not Repeat Itself...) /performance/ Zagreb (Croatia), Gallery of Contemporary Art / Galerija Suvremene Umjetnosti: `Nova umjetnička praksa 1966-1978` (New Art Practice 1966-1978) /performance/ 1979 Subotica (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Az éneklő varrógép – The Singing Sewing Machine` (with Zsolt Király) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina Mladih: `The Screaming Hole – A sikoltozó lyuk` /performance/ Amsterdam (Netherlands): `One World Poetry` /performance/ Utrecht (Netherlands), Gallery ‘T Hoogt / ‘T Hoogt Galerie: `One World Poetry` /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina Mladih: `Mesék a hétfejű varrógépről` (Stories of the Seven-headed Sewing Machine) /performance/ 1980s-`90s 1980 Paris (France), Pompidou Centre / Centre Georges Pompidou: `Rencontres Internationales de Poésie Sonore` (International Sound Poetry Festival) /performance/ Le Havre (France), Cultural Centre of Le Havre / Maison de la Culture du Havre: `Rencontres Internationales de Poésie Sonore` (International Sound Poetry Festival) /performance/ Rennes (France), Cultural Centre of Rennes / Maison de la Culture de Rennes: `Rencontres Internationales de Poésie Sonore` (International Sound Poetry Festival) /performance/ New York City (USA), Washington Square Church, The New Wilderness Foundation: `International Sound Poetry Festival` /performance/ Baltimore (USA), School 33 Art Center, The Merzaum Collective`s Desire Productions Present: International Festival of Disappearing Art(s) /performance/ Gyula (Hungary), Castle Theatre / Várszínház, Knights’ Hall / Lovagterem: `Alice` /performance/ Belgrade (Serbia), Salon Museum of Contemporary Art / Salon Muzeja Savremene Umetnosti, Exhibition of Group Bosch+Bosch: `Orman koji ubrizgava (Injecting Closet)` /performance/ 1982 Budapest (Hungary), Cultural Centre Jókai, Studio ‘K’/ Stúdió ‘K’ Jókai Művelődési Központ: `Ladik Katalin újvidéki költő és előadóművész szerzői estje` (An Evening with Novi Sad Poet and Performer, Katalin Ladik) /performance/ Novi Sad (Serbia), Cultural Centre Petőfi Sándor / Petőfi Sándor Művelődési Ház: `Telepi esték – Ladik Katalin szerzői estje` (Evenings in Telep – with Poet Katalin Ladik) (with Ottó Tolnai, Zsolt Király) /performance/ Budapest (Hungary), Young Artists’ Club / Fiatal Művészek Klubja: `Ladik Katalin szerzői estje` (An Evening with Katalin Ladik) (with Miklós Erdély, László Beke and Zsolt Király) /performance/ Budapest (Hungary), Cultural Centre Jókai, Studio ‘K’ / Stúdió ‘K’ Jókai Művelődési Központ: `Ladik Katalin szerzői és előadói estje` (An Evening with Katalin Ladik) (with Miklós Erdély, László Beke and Zsolt Király) /performance/ Belgrade (Serbia), Museum of Contemporary Art / Muzej Savremene Umetnosti: `Verbo-Voko-Vizuelno` (`Phonopoetry` with Judita Šalgo) /performance/ Osijek (Croatia), Students’ Youth Centre / Studentski Centar Mladih, Osiječko ljeto (Summer in Osijek): `Čudak je ko čekiće sanja` (Weird Is the One Who Dreams About Hammers) /performance/ Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Ikar u metrou” (Icarus on the Subway) (with Judita Šalgo, Selimir Radulović) /performance/ Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine, Beogradsko leto (Summer in Belgrade): `Ufo Party` /performance/ Kanjiža (Serbia), Literary Camp / Književna Kolonija: `Konkretna i vizuelna poezija` (Concrete and Visual Poetry) (with Vujica R. Tucić and Bob Cobbing) /performance/ Novi Sad (Serbia), Address: Istarski kej 37. sp. 8. st. Rade Šević: `Sound Poetry Performance` (with Vujica R. Tucić and Bob Cobbing) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune Gallery / Tribina Mladih Galerija: `Phonopoemim` – Exhibition Launch for Slavica Grkavac: tapiserije `Jokastin kompleks` (`Jocasta Complex` Tapestry) /performance/ Paris (France), UNESCO: `Guerre a la guerre` (War Against War) /performance/ Milan (Italy), UNESCO: `Guerra alla guerra` (War Against War) /performance/ Paris (France), UNESCO Pompidou Centre / Centre Georges Pompidou: `Polyphonix 5` /performance/ 1983 Vienna (Austria), Wiener Festwochen (Vienna Festival): `Mandora 1.` /performance/ Zagreb (Croatia), Gallery of Contemporary Art / Galerija Suvremene Umjetnosti: `Nova umjetnost u Srbiji 1970-1980` (New Art of Serbia 1970-1980) Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Oluja-po motivima Šekspira` (Tempest – Based on Shakespeare) – Exhibition Launch for Slavica Grkavac: tapiserije `Jokastin kompleks` (`Jocasta Complex` Tapestry) /performance/ Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Magic Bread` (with Paul Pignon) 1984 Glasgow (UK), Third Eye Centre, Poetsound 1984: `Mandora 1.` /performance/ Milan (Italy), (Cultural Association of) Cooperativa Intrapresa: `Milanopoesia` /performance/ Szeged (Hungary), József Attila University (Today: University of Szeged) / József Attila Tudományegyetem: `Mandora 1.` /performance/ Cogolin (France), Rencontres Internationales de Poésie Contemporaine (International Festival of Contemporary Poetry): `Mandora 1.` /performance/ Belgrade (Serbia), Cultural Centre / Kulturni Centar: `Mandora 1.` /performance/ 1985 Belgrade (Serbia), Magaza Theatre / Pozorište Magaza: `Mandora 2.` /performance/ Budapest (Hungary), Cultural Cente of Lágymányos / Lágymányosi Művelődési Otthon: `Mandora 2.` /performance/ Budapest (Hungary), Metropolitan Cultural Centre / Fővárosi Művelődési Ház: `Alice` /performance/ Zemun (Serbia), Festival Monodrame i Pantomime (Festival of Monodrama and Pantomimes): `Mandora` /performance/ Novi Sad (Serbia), ‘Sonja Marinković’Cultural Centre / Kulturni Centar ‘Sonja Marinković’, Youth Tribune / Tribina Mladih: `Mandora` /performance/ Stari Bečej (Serbia) /performance/ 1988 Szeged (Hungary), JATE Club: `Polyphonix` /performance/ Pécs (Hungary): `Alice` /performance/ Budapest (Hungary), Vigadó Chamber Hall / Vigadó Kamaraterem, Hangár Est (‘Wall of Sound’ Evening): `Alice` /performance/ 1989 Spoleto (Italy): `O Fortuna` /performance/ Nové Zámky (Slovakia): `O Fortuna` /performance/ Novi Sad (Serbia): `O Fortuna` /performance/ 1990 Novi Sad (Serbia), Sport and Activity Centre of Vojvodina / SPENS Sportski i Poslovni Centar Vojvodina: `Otkrovenje` (Revelation) (with Zoltán Pletl) /performance/ Vác (Hungary), Greek Chapel / Görög Templom, Ex-panzió 2. Festival: `Angyal/Angel` /performance/ Novi Sad (Serbia): `Seraphine Tanz` /performance/ 1993 Szentendre (Hungary), Dalmát Cellar / Dalmát pince, UHF Kisújrevue /performance/ Szeged (Hungary), JATE Club: `Alice` /performance/ Vác (Hungary), Greek Chapel / Görög Templom, Expanzió 5. Festival /performance/ 1994 Szeged (Hungary): `Performancia` with Lukács Bitskey /performance/ Zebegény (Hungary): `A helyettesítő asszony (The Substitute)` /performance/ Pécs (Hungary): `A négydimenziós ablak (The Four-dimensional Window)` with Tamás Szalay /performance/ 1995 Marseille (France), International Poetry Centre / Centre International de Poèsie: `Kassák` /performance/ 1996 Marseille (France), Meyer Gallery / Galerie Meyer: `L’ agneau de Dieu et le double` (The Lamb of God and Its Double) /performance/ Ajaccio – Corsica (France): `L’ agneau de Dieu et le double` (The Lamb of God and Its Double) /performance/ 2000s 2002 Novi Sad (Serbia), Cultural Centre of Novi Sad / Kulturni Centar Novog Sada, INFANT (International Festival of Alternative and New Theatre): `Fűketrec / Grass-cage` 2003 Novi Sad (Serbia), Chamber Theatre of Music / Kamerno Pozorište Muzike, INTERZONE Festival: `Tesla – Project` /performance/ 2004 Monza (Italy) /performance/ Salerno (Italy) /performance/ Novi Sad (Serbia), Chamber Theatre of Music / Kamerno Pozorište Muzike, INTERZONE Festival: `Tesla – Project` Budapest (Hungary), A38 Ship / A38 hajó: `Lomtalanítás` (Cleaning the House) /performance/ Budapest (Hungary), Ludwig Museum – Museum of Contemporary Art / Ludwig Múzeum – Kortárs Művészeti Múzeum: `Torony-Lomtalanítás` (Cleaning the Tower-House) /performance/ 2005 Terény (Hungary), Expanzió Festival: `Angel` /performance/ 2006 Budapest (Hungary), Serbian Theatre in Hungary / Magyarországi Szerb Színház / Srpsko Pozorište u Mađarskoj: `Tesla`, /audio-visual oratorio/ Otterlo (Netherlands), Kröller-Müller Museum: `Change Art` /action/ Amsterdam (Netherlands): `Tesla` /performance/ Novi Sad (Serbia), Sport and Activity Centre of Vojvodina / SPENS Sportski i Poslovni Centar Vojvodina, Inventors Association of Vojvodina, TeslaFest: `Tesla` /performance/ 2007 Nové Zámky (Slovakia), Art Gallery / Galéria Umenia: `Gyakorlatok üres húrokon – Kassák-kód` (Exercises on Empty Strings - Kassák Code) /performance/ Budapest (Hungary), Erlin Club Gallery / Erlin Klub Galéria: `Fűketrec` (Grass-cage) /performance/ Budapest (Hungary), Mu Theatre / Mu Színház: `Az Eszmélet szövedéke` (The Weave of Consciousness) (with Péter Bajka, Bern Atom Santi, Eszter Bereczky, Zsófia Varga) /performance/ Verőce (Hungary), Ekszpanzió XX Festival: `Tesla, Audio-visual Oratorio` /performance/ Szigliget (Hungary), Artist House of the Hungarian Public Foundation for Creative Art / Magyar Alkotóművészeti Közalapítvány Alkotóháza, József Attila Kör 18. irodalmi tábora (18th Literary Camp of the József Attila Circle): `Az Eszmélet szövedéke` (The Weave of Consciousness) (with Péter Bajka, Bern Atom Santi, Eszter Bereczky, Zsófia Varga) /performance/ 2008 Budapest (Hungary), Petőfi Literary Museum / Petőfi Irodalmi Múzeum, A Szépírók Társasága V. őszi irodalmi fesztiválja – Nők a férfi birodalomban (5th Autumn Literary Festival of the Hungarian Belletrist Association – Women in a Men`s World): `Diptichon` (with Endre Szkárosi), performance Belgrade (Serbia), ARTGET Gallery – Cultural Centre Belgrade / Galerija ARTGET – Kulturni Centar Beograda (World Poetry Day): `Tesla – Homo Galacticus` /performance/ Szigliget (Hungary), József Attila Kör 20. irodalmi tábora (20th Literary Camp of the József Attila Circle): `Trip-ti-chon` (with Veronika Czapáry), performance Budapest (Hungary), Irodalmi Centrifuga (Literary Centrifuge): `Trip-ti-chon` (with Veronika Czapáry), performance Bratislava (Slovakia), Ars Poetica Medzinárodny Festival Poézie /The 6th Ars Poetica International Poetry Festival /sound poetry performance[4] 2009 Visegrád (Hungary), The Roof Terrace of King Matthias Museum / A Mátyás Király Múzeum tetőterasza, Ekszpanzió XXI Festival: “Kerub` (Cherub) /performance/ 2010s 2010 Budapest (Hungary), Gallery A22 / A22 Galéria, Tibor Papp`s Exhibition Opening: `Óraköltemény` (Poem-Clock) /performance/ Subotica (Serbia), Kosztolányi Dezső Theatre / Kosztolányi Dezső Színház: `Tesla – Homo Galacticus` /performance/ Budapest (Hungary), Millenáris Theatre / Millenáris Teátrum, Book Festival: `Szabadkőműves szex` (Freemason Sex) (with drMáriás) /performance/ Štaglinec (Croatia), `Voda` – `Water` Međunarodni Susret Umjetnika (International Art Festival): `Veliko spremanje` (Spring Cleaning) /performance/ Eger (Hungary), Small Synagogue Gallery of Contemporary Art / Kis Zsinagóga Kortárs Galéria, artAlom élőművészeti fesztivál (artAlom Performing Arts Festival): `Bukott angyalok` (Fallen Angels) /performance/ Szeged (Hungary) – Subotica (Serbia), Railway line, Kultúrcsempész Sínbusz Fesztivál (Culture-smuggler Railbus Festival): Megaphone-assisted readings by Gábor Virág, Slobodan Tišma, Gábor Lanczkor, Tamara Šuškić, Vladimir Kopicl, Katalin Ladik, Siniša Tucić, Roland Orcsik 2011 Budapest (Hungary), Kunsthalle (Palace/Hall of Art) / Műcsarnok: `Preparababrakabaré` /performance/ Marseille (France), Museum of Contemporary Art / Musée d`Art Contemporain, Poésie Marseille 2011, 8ème Festival (8th Marseille Poetry Festival, 2011): `Le Grand Ménage` (Spring Cleaning) /performance/ Târgu Mureș (Romania), National Theatre - Small Hall / Teatrul Naţional – Sala Mică, Testet öltött szavak rendezvény (Words Embodied – Event series): `Alice` /performance/ Budapest (Hungary), Mu Theatre / Mu Színház, Ismeretlen kutatása improvizációs alkotóműhely (Searching the Unknown – Improvisational Workshop): `Hangmozdulat` (Sound Movement) (with Kati Dombi) /performance/ 2012 Budapest (Hungary), Hungarian Writers` Association / Magyar Írószövetség: XXIV. Ekszpanzió Festival, `Idézet` Szimpozion és Kiállítás (`Quotation` Symposium and Exhibition): `Ásó, kapa, nagyharang` (`Till Death` lit.: Spade, Hoe and Bell) /performance/ Komárom (Hungary), Fort Monostor – Film Museum / Monostori Erőd – Filmmúzeum, Mediawave 2012 Festival: `Nagytakarítás` (`Spring Cleaning`) /performance/ Łódź (Poland), MS2 – Lodz Museum of Art / MS2 – Muzeum Sztuki w Łodzi: `Alicja w krainie kodów` (Alice in Codeland) /performance/ Budapest (Hungary), Address: 8th district, Pál street 6.: Gödör bújócska – irodalom, zene, film, tánc, színház, beszélgetés (Gödör Club Hide-and-seek – literature, music, film, dance, theatre, discussions) /sound poetry performance/ Ottawa, Ontario, Canada, City Hall Art Gallery, A B Series Workshop: `Nagytakarítás` (`Spring Cleaning`) /performance/ Ottawa, Ontario, Canada, Arts Court Theatre, A B Series: `Alice Kódországban` (`Alice in Codeland`) /performance/[5] 2013 Budapest (Hungary), Óbudai Társaskör, Kassák Museum, Kassák Year: `Alice Kódországban` (Alice in Codeland) /performance/[6] Hvar (Croatia), 17th International Festival of Radio Plays and Documentary Radio Dramas PRIX MARULIĆ, „Tesla. Homo Galacticus” /performance/ Székesfehérvár (Hungary), Vörösmarty Theatre Studio, Contemporary Art Festival: `Alice Kódországban` (Alice in Codeland) /performance/[7] Budapest (Hungary), Fuga, Autonómia Filmklub 5, „I Belong to the Band”: Katalin Ladik`s voice on „poets of the absurd on chalk”[8] 2014 Százhalombatta (Hungary), Katalin Ladik - Endre Szkárosi, Slam Poetry /performance/ Budapest (Hungary), Mika Tivadar Vigadó, JazzaJ, Katalin Ladik – Jean Michel van Schowburg, Katalin Ladik – Zsolt Sőrés, „Sounds to Go” (Hangok elvitelre) /performance/ [9] 2015 Eger (Hungary), Templom Gallery, artAlom Live Art Festival 2015: `Tranzit Zoon`, performance Gothenburg (Sweden), Gothenburg Book Fair `Tranzit Zoon`, performance Vienna (Austria), Campus AAKH Hof 7, Universität Wien, `Singende Schnittmuster – Singing Dress Pattern`, lecture-performance, multimedia slide-show 2016 Poreč (Croatia), Behind the Scenes with Katalin Ladik! Artists on Vacation: `The Sounds of a sewing machine`, Circe di Parenzo” /performance/,[10][11] Budapest (Hungary), MÜSZI, @Transart Communication, Katalin Ladik & Zsolt Sőrés „Alchemical Wedding” (Alkímiai nász) /performance/ 2016 Milano (Italy), FM Centre for Contemporary Art, Non-Aligned Modernity. Eastern-European Art from the Marinko Sudac Collection, “Tranzit Zoon” /performance/ 2017 Athens (Greece), Oval Staircase, Megaron – the Athens Concert Hall, All the In-Between Spaces, Concept and direction by: Paolo Thorsen-Nagel, “Follow me into mythology” /performance/ Budapest (Hungary), Urania National Film Theatre, Janus Pannonius Grand Prize for Poetry 2017 Festivities of Hungarian Pen Club. Katalin Ladik: Sound Performance based on Concrete Poems of Augusto de Campos Limassol (Cyprus), Theatro Ena, SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition, „Live Lecture” /solo sound poetry performance/ Nicosia (Cyprus), Artos Foundation, SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition „Live Lecture” /solo sound poetry performance/ Limassol (Cyprus), SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition, `Spring Cleaning`, performance/ Limassol (Cyprus), SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition, „Wall(ed)”, aRttitude Site-specific dance performance, Katalin Ladik (live sound and voice). Budapest (Hungary), Trafó, „Alice in Codeland” /multimedia performance/ Vienna (Austria), Lobby of Hotel Prinz Eugen, Erste Bank Publication Presentation „Sound Poems” /live performance/ Novi Sad (Serbia), Museum of Contemporary Art Voivodina (MSUV), „K.A.T (Culture – Activism – Theory) Conference”, „Creative Transitions”/live lecture, multimedia and sound poetry performance/ Novi Sad (Serbia), Bulevar Books, „TraNSporteur multilingual poetry” /poetry reading/ Lodz (Poland), House of Literature, „Puls Literary Festival, 2017, Hungarian Day”, „Sounds in Lodz” / live lecture, multimedia performance and live sound poetry performance/ 2018 Berlin (Germany), neue Gesellschaft für bildende Kunst (nBgK), `Alice in Codeland`, multimedia performance Berlin (Germany), Akademie der Künste, „Underground und Improvisation”, „Follow me into Mythology” /live lecture and soloperformance/ Berlin (Germany), Akademie der Künste, „Underground und Improvisation”, „Desire of Touch” /Duoperformance with Natalia Pschenitschnikova/ Budapest (Hungary), Mersz Klub, „Túlélni a documenta 14-et” (Surviving documenta 14) /live lecture and soloperformance/ Budapest (Hungary), Hungarian University of Fine Arts, „Túlélni a documenta 14-et” (Surviving documenta 14) /live lecture with Emese Kürti/ Budapest (Hungary), Közkincs Könyvtár, `MŰVÉSZ + NŐ` (ARTIST + WOMAN), „Feminizmus és művészet ma?” (Feminism and Art Today?), „Túlélni a documenta 14-et” (Surviving documenta 14) /live lecture/ Belgrade (Serbia), Cultural Center of Belgrade, `Spoken Word, World Poetry Day` /poetry reading/ Belgrade (Serbia), Cultural Center of Belgrade, `Spoken Word, World Poetry Day`, `Alice in Codeland` /multimedia performance/ Zagreb (Croatia), „Showroom of Contemporary Sound”, „Transitions” /live lecture/ Rome (Italy), Falconieri Palace (Hungarian Academy in Rome), „Fountains of Rome - Mouth to Lung!” /live lecture and sound performance/ Budapest (Hungary), Három Holló – Drei Raben, „Antracit szájrúd (Antracit mouthpiece) /sound poetry performance/ Berlin (Germany), Akademie der Künste, `19. poesiefestival berlin 2018, Weltklang – Night of Poetry`, sound poetry performance Berlin (Germany), German Centre for Poetry (Haus f’ür Poesie), `lyrikline - Listen to the Poet`, poetry reading and live voice recordings for the archive Concerts, musical performances (selection) Opatija (Croatia), 1969: Jugoslovenska muzička tribina (Yugoslav Music Tribune) (Ernő Király: Refleksija) Opatija (Croatia), 1970: Jugoslovenska muzička tribina (Yugoslav Music Tribune) (Ernő Király: Refleksija; Branimir Sakač: Bellatrix - Alleluja) Novi Sad (Serbia), 1970: Muzika i Laboratorija (Music and Laboratory) (with Ernő Király) Osijek (Croatia), 1970: Annale komorne opere i baleta (Annual festival of chamber opera and ballet) Zagreb (Croatia), 1971: Muzički biennale (Music Biennale – International Festival of Contemporary Music) (MBZ Radionica/Workshop II with Ernő Király, et al.; Chamber Music - Branimir Sakač: Bellatrix - Alleluja) Dubrovnik (Croatia), 1971: Dubrovačke ljetne igre (Dubrovnik Summer Festival) (ACEZANTEZ Ensemble) Radenci (Slovenia), 1971: Festival sodobne komorne glazbe (Contemporary Chamber Music Festival) Munich (Germany), 1972: (Cultural Program of the 1972 Summer Olympics) (ACEZANTEZ Ensemble) Radenci (Slovenia), 1972: Festival sodobne komorne glazbe (ACEZANTEZ Ensemble) (Contemporary Chamber Music Festival) Osijek (Croatia), 1972: Annale komorne opere i baleta (ACEZANTEZ Ensemble) (Annual festival of chamber opera and ballet) Novi Sad (Serbia), 1972, ‘Radivoj Ćirpanov’ Workers’ University / Radnički univerzitet ‘Radivoj Ćirpanov’ (ACEZANTEZ Ensemble) Belgrade (Serbia), 1972, Studentski kulturni centar (Student Cultural Centre) – Festival Expanded Media (ACEZANTEZ Ensemble) Belgrade (Serbia), 1979, Dom Sindikata – BEMUS Belgrade Music Festival: “Oratorio Profano” (composer: Dušan Radić, conductor: Oskar Danon) Opatija (Croatia), 1980: Jugoslovenska muzička tribina (Yugoslav Music Tribune) Budapest (Hungary), Spiritus Noister Group, 1996, 2002, 2004, 2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012 Budapest (Hungary), Italian Cultural Institute / Olasz kultúrintézet / Istituto Italiano di Cultura, Avantgárd művészetek a világban: mi lett a sorsuk? Nemzetközi tanácskozás (Avant-garde Arts in the World: What About Them? International conference): `Futurdadama (Futurdada Today)`, Spiritus Noister, 2001 Vienna (Austria), Spiritus Noister Group, 2004 Szentendre (Hungary), Spiritus Noister Group, 2009 Szekszárd (Hungary), Spiritus Noister Group, 2012 Budapest (Hungary), Művelődési Szint (MÜSZI), „@Transart Communication 2016”, „Alchimist Wedding” /concert and live sound performance with Zsolt Sőrés/ Veszprém (Hungary), House of Arts, „Alkímiai mennyegző” („Alchimist Wedding”) /concert and live sound performance with Zsolt Sőrés/ Budapest (Hungary), Müpa, UH Fest, Spiritus Noister /concert and live sound performance with Endre Szkárosi, Zsolt Sőrés, László Lenkes/ Budapest (Hungary), Kassak Museum, „Dadarabok” /concert and live sound performance with Endre Szkárosi, Zsolt Sőrés, László Lenkes/ YouTube Budapest (Hungary), 2017: Muted and silent films with live music series, I Belong To The Band vs. Berberian Sound Studio Debrecen (Hungary), MODEM, Katalin Ladik: „Határidőnapló” („Diary Book”) /concert and live sound performance with Gyula Várnai/ Veszprém (Hungary), 2018, House of Arts, „Spring Reopening, We believe in life before death”, „Claes Oldenburg: I am for an Art” /concert and live sound performance with Gyula Várnai/ Theatre As an actress Jean-Paul Sartre: The Condemned of Altona; dir. István Lányi; Ifjúsági Tribün (Tribina Mladih / Youth Tribune); Novi Sad (Serbia); 1963 Imre Sarkadi: Elveszett Paradicsom (Paradise Lost); dir. Tibor Gellér; Petőfi Sándor Művelődési Egyesület (’Petőfi Sándor’ Cultural Association); Novi Sad (Serbia); 1963 Molière: The Imaginary Invalid (Béline); dir. Ljubica Ravasi; Srpsko Narodno Pozorište (Serbian National Theatre); Novi Sad (Serbia); 1966 (Exam Piece) Sándor Guelmino: Özvegy (Widow); dir. Tibor Vajda; Echo (az Újvidéki Rádió és az Ifjúsági Tribün színpada / the joint theatre of Radio Novi Sad and the Youth Tribune); Novi Sad (Serbia); 1969 Ferenc Tóth (text) – Ernő Király (composer): Jób (Job) (Performer – Recitative); dir. István Szabó, Jr.; Népszínház / Narodno Pozorište u Subotici (National Theatre in Subotica); Subotica (Serbia); 1972 István Örkény: Macskajáték (Cats` Play) (Ilus); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1974 Peter Weiss: How Mr. Mockinpott was cured of his Sufferings (First Angel/First Nurse); dir. Radoslav Dorić; Róbert Bambach; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1974 Ödön von Horváth: Tales from the Vienna Woods (Emma); dir. Róbert Bambach; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1975 Gergely Csiky: Mukányi (Ella); dir. Mihály Virág; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1976 Valentin Kataev: Squaring the Circle (Tanya); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1977 Molière: Dom Juan or The Feast with the Statue (Mathurine); dir. Dušan Sabo; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1978 Anton Pavlovich Chekhov: Three Sisters (Masha); dir. György Harag; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1978 Ödön von Horváth: Tales from the Vienna Woods (Emma); dir. Péter Telihay; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1978 Anton Pavlovich Chekhov: The Cherry Orchard (Charlotta Ivanovna); dir. György Harag; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1979 Ottó Tolnai: Végeladás (Clearance Sale) (Mrs Csömöre); dir. Mihály Virág; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1979 Gyula Hernádi: V.N.H.M. Szörnyek évadja (V. N. H. M. - Season of Monsters); dir. Miklós Jancsó; Summer Theatre in Gyula; Várszínház; (Hungary); 1980 Edward Albee: Everything in the Garden (Cynthia); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1980 Angelo Beolco (Il Ruzzante): La Betia; dir. Radoslav Dorić; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1981 Ottó Tolnai: Bayer Aspirin (The Actress); dir. Miklós Jancsó; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1981 Ferenc Deák: Nirvana (Csontos Vali); dir. István Szabó Jr.; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1981 Bertolt Brecht: Baal (Emilie); dir. Milan Belegišanin; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1983 Dezső Kosztolányi: Anna Édes ( Mrs Druma); dir. György Harag; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1983 Alexander Vvedensky: Jelka kod Ivanovih (Christmas at the Ivanov’s) (Mother Puzirjova); dir. Haris Pašović; Akademsko Pozorište “Promena” (“Change” Academic Theater); Novi Sad; (Serbia); 1983 Mihály Majtényi: Harmadik ablak (The Third Window) (Mrs Lódi); dir. György Hernyák; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1984 Alfred Jarry: Ubu Roi (Mama Ubu); dir. Tibor Csizmadia; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1984 Gyula Gobby Fehér: A Duna menti Hollywood (Hollywood by the Danube) – Multimedia Performance About the Life of Ernő Bosnyák (The Baron`s Lover); dir. Károly Vicsek; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1985 Ivo Brešan: Anera (Anera); dir. Dimitar Stankoski; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1985 Peter Shaffer: Equus (Hesther Salamon); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1985 Howard Barker: The Castle (Skinner); dir. David Gothard; Népszínház / Narodno Pozorište u Subotici (National Theatre in Subotica); (Serbia); 1986 Friedrich Dürrenmatt: The Visit (First Woman); dir. Radoslav Dorić; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1986 István Örkény: Forgatókönyv (Screenplay) (Mrs Littke); dir. Ljubisa Georgievski; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1986 István Örkény: Tóték (The Tót Family) (Mrs Tót); dir. Gábor Székely; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1987 Edward Albee: A Delicate Balance (Julia); dir. Mihály Virág; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1987 Jordan Plevnes: „R” (Katerina); dir. Ljubisa Georgievski; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1987 Johann Wolfgang von Goethe: Clavigo (Soffe); dir. Vladimir Milcin; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1988 Samuel Beckett: Happy Days (Winnie); dir. Radoslav Lazić; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1988 Henrik Ibsen: An Enemy of the People (Mrs Stockmann); dir. Želimir Orešković; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1989 Ferenc Molnár (Franz Molnar): Liliom (Mrs Muskát); dir. László Babarczy; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1990 Ede Tóth: A falu rossza, avagy a negyedik ablak (The Village Rogue; Or, the Fourth Window) (Mrs Tarisznyás); dir. Hernyák György; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1990 Ottó Tolnai: Paripacitrom (lit. Steed dung) (Krisztina); dir. Péter Tömöry; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1991 Marcel Achard: L`Idiote (A Shot in the Dark) (Chief Inspector`s Wife); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1991 Bertolt Brecht: Mother Courage and Her Children (Mother Courage); dir. Lajos Soltis; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1991 Józsi Jenő Tersánszky: Kakuk Marci (Her Ladyship); dir. Lajos Soltis; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1992 Jean Anouilh: The Orchestra (Cello); dir. Voja Soldatović; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1992 Péter Nádas (text) – László Vidovszky (composer): Találkozás (Encounter) (Mária); dir. András Éry-Kovács; Shure Studio; Budapesti Kamaraszínház (Chamber Theatre in Budapest); (Hungary); 1997 Boris Vian: Vercoquin et le Plancton (Vercoquin and the Plankton) (Léon Charles Miqueut sous-ingénieur principal di CNU / Sub head-engineer at CNU); dir. Róbert Csontos; Kolibri Színház (Kolibri [’Hummingbird’] Theatre); Budapest (Hungary); 1997 Sean O´Casey: Bedtime Story (Landlady); dir. Pál Kanda; Függeten Színpad III társulata (3rd Company of Independent Theatre); Kolibri Pince (Kolibri [’Hummingbird’] Cellar Theatre); Budapest (Hungary); 1998 László Najmányi: Adieu Monsieur Bloom – Cabaret Noire (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; Les Fleurs du Mal; `The Thinking Man`s Living Theatre`; Mu Színház (Mu Theatre); Budapest; (Hungary); 2003 László Najmányi: A száműzött Joyce / The Exiled Joyce (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; Bloomsday Festival; Szombathely; (Hungary); 2003 Radoslav Zlatan Dorić: Ne daj Bože, da se Srbi slože / Ne adj isten, szerbek egyesülnek (God Forbid That the Serbs Should Agree) (Ruska); dir. Radoslav Zlatan Dorić; Magyarországi Szerb Színház / Srpsko Pozorište u Mađarskoj (Serbian Theatre of Hungary); Budapest; (Hungary); 2004 László Najmányi: Nova Necropola. Cabaret Noire (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; Mu Színház (Mu Theatre); Budapest; (Hungary); 2004 László Najmányi: Az igazi Blum (The Real Blum /Bloom/) (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; ReJoyce Festival; Szombathely; (Hungary); 2004 György Baráthy: Origami (I Woman); dir. György Baráthy; Artéria Színházi Társaság (Theatre Company “Artéria”); RS9 Studio Theatre; Budapest; (Hungary); 2005 As a director The Last Chapter by Navjot Randhawa, performed by the‘Theatre of Roots and Wings’ and Punjab Sangeet Natak Akademi in Punjabi at the Randhawa Auditorium, Chandigarh (Punjab, India); 2014.[12] Everything She Wants: Amrita and Boris by Navjot Randhawa and Jim Sarbh, Gaiety Theatre, Shimla, India; 2016,[13] The Mirage Yoga Studio, Andretta Arts, Andretta, India, 2016; M.L. Bhartia Auditorium, Alliance Francaise, New Delhi, India, 2016; Punjab Kala Bhawan, Chandigarh, India, 2016; Punjab Naatshala (Punjab Theatre), Amritsar, India, 2016 Everything She Wants: Amrita and Boris with Navjot Randhawa; Sher-Gil Cultural Centre, Indian Embassy, Budapest (Hungary), 2017 [14] Fritz Wine House, Szekszárd (Hungary), 2017; National Film Theatre, Budapest (Hungary), 2017; Laffert Kúria, Dunaharaszti (Hungary), 2017; Municipal Library, Zebegény (Hungary), 2017. Films Feature films Eduard i Kunigunda (Eduard and Kunigunda) (television adaptation of Renato de Grandis’ musical play), dir. Petar Teslić (1972, Serbian, Belgrade TV 2) (Kunigunda) Dübörgő csend (1978) on IMDb (Thundering Silence), dir. Miklós Szíjj (Hungarian) (Eta) Szetna, a varázsló (1980) on IMDb (Setna the Wizard), dir. András Rajnai (Hungarian) (Isis) Gulliver az óriások országában (1980) on IMDb (Gulliver in the Land of Giants), dir. András Rajnai (Hungarian) (Lady in attendance) Aelita, dir. András Rajnai (1980, Hungarian)[15] Atlantis, dir. András Rajnai (1980, Hungarian) (The Lady of Atlantis) Chekhov: The Cherry Orchard (televised theatrical performance), dir. György Harag (1982, Hungarian, produced in Yugoslavia, Novi Sad Television) (Charlotta Ivanovna) Chekhov: Three Sisters (televised theatrical performance), dir. György Harag (1982, Hungarian, produced in Yugoslavia, Novi Sad Television) (Masha) A világkagyló mítosza (The Myth of the World Shell), dir. András Rajnai (1982, Hungarian) Bábel tornya (The Tower of Babel), dir. András Rajnai (1982, Hungarian) (the Priestess Lagasa) Héroszok pokoljárása (The Heroes’ Journey Through the Underworld), dir. András Rajnai (1982, Hungarian) (Anna) Fajkutyák ideje (lit. The Time of Purebred Dogs), dir. Károly Vicsek (1984, Hungarian, produced in Yugoslavia) Ujed andjela (1984) on IMDb (Angel`s Bite), dir. Lordan Zafranović (Croatian) (Žena) Késdobáló (slang: Pub, lit. Knife-thrower), dir. Károly Vicsek (1984, Yugoslavian - Hungarian) Ekran sneži (1985) on IMDb, dir. Miljenko Dereta (Serbian) Napóleon (1989) on IMDb (Napoleon), dir. András Sólyom (Hungarian) (Leticia) Granica (1990) on IMDb (Border), dir. Zoran Maširević (Yugoslavian – Serbian – Hungarian) Sex-partijski neprijatelj br. 1 (1990) on IMDb (Sex, the Nr 1 Enemy of the Party), dir. Dušan Sabo (Bosnian) (Žuža) A nagy fejedelem (1997) on IMDb (The Great Prince), dir. Mária Sós (Hungarian) (The scientist’s wife) A szivárvány harcosa (2001) on IMDb (Rainbow`s Warrior), dir. Péter Havas (Hungarian) (Old Ms Sofia - voice) Kolorádó Kid,(2010) on IMDb, dir. András Vágvölgyi B. (Hungarian) Berberian Sound Studio,(2012) on IMDb, dir. Peter Strickland (English) (Resurrected Witch) Short films Castrati, dir. Domokos Moldován (1972, Hungarian, Balázs Béla Studio, Budapest) (Bald Medium) O-Pus, dir. Attila Csernik (1973) (with Katalin Ladik’s Sound Project) Csendélet hallal és más tragikus momentumokkal (2005) on IMDb (Still Life with Fish and Other Tragic Elements), dir. Natália Jánossy (Hungarian) (Agáta) Deda Kovač - Grandpa Kovač (2011) on IMDb, dir. Milica Đjenić (Serbian, Beograd-Lajpcig Express) (Rozi) Recitatives Ahol kialszik a világ (1989) on IMDb (Where the World Goes Out) (based on Kalandozás a tükörben (Adventures in the Mirror) by János Pilinszky), dir. Károly Kismányoky (1989, Hungarian, Pannonia Film Studio) A párduc (The Panther), (Short animated film set to Rilke’s poem), dir. András Fiath (1998, Hungarian) Medea (animated study), dir. Zsófia Péterffy (2007) Örökre való / For Ever, dir. Katalin Riedl (2008-2010) Documentary Tanuljunk magyarul (Let`s Learn Hungarian), dir. Károly Vicsek (1979, Serbian - Hungarian, Novi Sad Television), (language teaching series) Katalin Ladik - Bogdanka Poznanović (1980, Serbian-Hungarian, Akademija Umetnosti Novi Sad – Novi Sad Art Academy), (Documentary about Katalin Ladik) Monodráma születik (A Monodrama is Born), dir. Gyula Radó (1981, Hungarian, Szegedi TV), (Documentary about Katalin Ladik) Ez már nem én vagyok (This Isn`t Me Anymore), dir. Gyula Radó (1982, Hungarian, Szegedi TV), (Documentary about Katalin Ladik) Krleža u videomedijima 5.: TV-usporedbe Adam i Eva (Krleža in Video-Medium 5: TV Comparisons of Adam i Eva), dir. Mario Fanelli, (1984, Croatian, TV Zagreb), (performer, Eva), (documentary series) Bukott angyal (Fallen Angel), dir. Jenő Hartyándi (1992, Hungarian - Serbian, Mediawave) (performance-recording) Valahol Közép-Európában (Somewhere in Central Europe), dir. István Grencsó, Jenő Hartyándi (1993, Hungarian – Serbian) (Documentary) Amarissima: Katalin Ladik i novosadska umetnička scena sedamdesetih (Amarissima: Katalin Ladik and the Novi Sad Artistic Scene in the Seventies), dir. Milica Mrđa-Kuzmanov (1999, Serbian), (Documentary about Katalin Ladik’s art) Százféle szerelem (A Hundred Kinds of Love) (2002, Hungarian), (the poems of Éva Saáry are read by Katalin Ladik), (Documentary about Éva Saáry) A sikoly ars poétikája - Ladik Katalin portréfilm (The Ars Poetica of the Scream – Katalin Ladik`s Portrait), dir. Kornél Szilágyi, (2012, Hungarian) (Documentary about Katalin Ladik) (trailer) Sound Cage: A Portrait of Katalin Ladik, dir. Kornél Szilágyi (Igor Buharov), (2012, Hungarian with English subtitles) (Documentary about Katalin Ladik) A legismertebb magyar, dir. Gábor Tóth, HírTV (Documentary about Amrita Sher-Gil and the play Everything She Wants directed by Katalin Ladik and performed by Navjot Randhawa at the Indian Embassy, Budapest (2017) Writer’s Credit Sámán (Shaman), dir. Pál Zolnay (1977, Hungarian, written by the director using poems of Attila József, László Nagy, Sándor Weöres és Katalin Ladik) Behind the Eye, dir. Sebő Kovács (1999, Hungarian, based on Katalin Ladik’s poem: Vers a szerelmes piócáról / The Poem of the Leech in Love) Radio plays Writer and performer Furcsa, aki darazsakról álmodik (Strange Is the One Who Is Dreaming About Wasps), 1982, Magyar Rádió Budapest (Hungarian Radio). Alex Avanesian, Imre József Katona and Katalin Ladik. Furcsa, aki darazsakról álmodik (Strange Is the One Who Is Dreaming About Wasps), 1985, Radio Novi Sad (Serbia). Tibor Vajda and Katalin Ladik. Bukott angyalok (Fallen Angels), 1992, Radio Novi Sad (Serbia). Tibor Vajda. Fűketrec (Grass-Cage), 2002, Radio Novi Sad. Tibor Vajda and Katalin Ladik. Tesla Project, 2003, Radio Novi Sad (Serbia). Tibor Vajda. Élhetek az arcodon? (Can I Live on Your Face?), 2012, Hungarian Radio, script by Otília Cseicsner, directed by Kornél Szilágyi A víz emlékezete (The Memory of Water), Rádiószínház, Hungarian Radio (Kossuth Rádió), directed by Otília Cseicsner, 27 June 2017, 21:30 Radio Theatre: „Ladik Katalin: Hide-and-Seek, Variations of The Old Hungarian Lamentations of Mary” (Bujócska, Ómagyar Márai-siralom variációk), Magyar Rádió (Hungarian Radio), Kossuth Rádió, radio program editor: Otilia Cseicsner Performer Bertolt Brecht: Az árja-kaszt magánélete (The Private Life of the Master Race; alt. title for Fear and Misery of the Third Reich) (Woman), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1963 Miodrag Djurdjević: A csavargó meg ők ketten (The Vagabond and the Two of Them) (the Girl), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1963 Miklós Gyárfás: Kisasszonyok a magasban – Férfiaknak tilos (Young Ladies Up High – No Men Allowed) (Júlia, who is barely even a young lady), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1964 Lászó Kopeczky: Harangszó előtt (Before the Bell Rings) (Flóra), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1964 Leon Kruczkowski: A kormányzó halála (Death of the Governor) (Silvia), (adapted by Iván Horovitz), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1964 Mikhail Tonecki: Találka a „Mese” kávéházban (A Date in Café Tale) (Waitress), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1964 János Herceg: Mindenkinek van egy álma (Everyone Has a Dream) (performer), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1965 Aleksandar Obrenović: A tegnapi nap (Yesterday) (performer), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1966 Erskine Caldwell: Asszonyi sorsok (This Very Earth) (Vicky), (adapted by Jasmina Egrić), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1966 Miroslav Mitrović: Még szemerkél az eső (The Rain Is Still Dripping) (Announcer), dir. Gellér Tibor, Radio Novi Sad (Serbia), 1966 Momo Kapor: III. Olivér teremőre (The Guard of Oliver III) (performer), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1966 Dušan Raksandić: Muratról, Pepekről, Angyeláról és rólam (About Murat, Pepek, Andjela and Me) (the Professor’s Wife), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Günter Eich: Carmilla meg én (The Other and I; orig. Die Andere und Ich) (performer), dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Marguerite Duras: Andesmas úr délutánja (The Afternoon of Mr Andesmas) (Valérie), (adapted by Milan Topolavčki) dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Miloslav Stehlík: Bizalomvonal (Helpline) (Telephone Assistant), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Sead Fetahagić: Körbe, körbe, karikába (Round and Round) (Mira), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Alessandro De Stefani: Csónak jön a tavon (A Boat Approaches on the Lake – Una barca viene dal lago) (Anna Marabini), (adapted by Iván Horovitz) dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1968 Michal Tonecki: Az ötödik (The Fifth) (a Lány szerepében), dir. Gusztáv Barlay, Radio Novi Sad (Serbia), 1968 József Sulhóf (text), ed. by Ernő Király: Tavaszi bokréta dalest (Spring Bouquet – An Evening of Songs) (Announcer), Radio Novi Sad (Serbia), 1968 Magda Szabó: A rab (The Prisoner) (Zsuzsanna Kazinczy), dir. Frigyes Marton, Radio Novi Sad (Serbia), 1968 Aldo Nicolai: Éljen az ifjú pár! (Long Live the Newlyweds!) (Woman), dir. Tibor Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1969 Ferenc Deák: Apoteózis (Apotheosis) (Recitative) (performer), dir. Tibor Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1969 Boris Palotai: Öröklakás (Condominium) (Klára), dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1969 Endre Fejes: Vigyori (Grinner) (Girl), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1970 Eugène Ionesco: A kopasz énekesnő (The Bald Soprano), dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1970 Pál Saffer: A csend (The Silence) (Lidia), dir. Tibor Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1970 Mihály Majtényi: A száműzött (The Exile) (Sibylla), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1971 Gerich Endre Művészestje: Azért is maradok...! (An Evening with Endre Gerich: I Say I’m Staying...!) (performer) dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1971 Silvia Andrescu – Theodor Manescu: Ismeretlen kedvesem (My Unknown Beloved) (Girl), dir. Tibor Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1971 Aleksandr Solzhenitsyn: Gyertyaláng a szélben (Candle in the Wind) (Anni), dir. Árpád Benedek, Radio Novi Sad (Serbia), 1972 És mi lesz tavasszal (What Will Happen in the Spring?) (comedy night) (performer), dir. Frigyes Marton, Radio Novi Sad (Serbia), 1972 Mirjana Buljan: Jasna naplója (Jasna’s Diary) (Jasna), dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1973 Svetislav Ruškuc: A hetvennyolcas fordulatszámú ajtó (The 78 RPM Door) (Girl), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1973 Dušan Iljić: Beutazni a földet (To Travel the World) (Szitakötő /Dragonfly/, a Girl), dir. Miklós Cserés, Dr, Radio Novi Sad (Serbia), 1976 Társult humor éve (The Year of Associated Humour) (performer), dir. Róbert Bambach, Radio Novi Sad (Serbia), 1976 Szellemet idézünk! (Séance!) (performer), dir. György Turián, Radio Novi Sad (Serbia), 1977 Vidám est (A Merry Evening) (performer), dir. Sándor Sántha, Radio Novi Sad (Serbia), 1977 István Bosnyák: Szemben a bíróval (Facing the Judge) (docudrama in 7 episodes) (Ruth), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1978 Henrik Bardijewski: Kis komédia (A Little Comedy) (Lady I), dir. István Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1978 László Nemes: Szerencseszerződés (Contract of Luck) (adapted by János Borbély) (radio play series), dir. Slobodan Majak, Radio Novi Sad (Serbia), 1985 Ottó Tolnai: Bayer Aszpirin (Bayer Aspirin) (The Actress), dir. Orsolya Lehoczky, Hungarian Radio / Magyar Rádió (Hungary), 1997 (monodrama) Iris Disse: Álmodott idő – 1956 (Dreamt Time – 1956), dir. Iris Disse, Radio Kossuth / Kossuth Rádió (Hungary), 2007 (Marika, the author`s alter ego) Artworks in permanent public and private collections Barcelona (Spain): MACBA – Museum of Contemporary Art in Barcelona / Museu d’Art Contemporani de Barcelona (18 collages: visual poetry and music scores, 1971-1978) Budapest (Hungary): Petőfi Literary Museum / Petőfi Irodalmi Múzeum (9 works of visual poetry – typewritten text on paper, photograph, collages of cardboard and collages of music score, 1976–1977, Aki miatt a harang szól (For Whom the Bell Rings) – In Memoriam Lajos Kassák collage, 1987) Belgrade (Serbia): Museum of Contemporary Art in Belgrade / (MSUB) Muzej Savremene Umetnosti, Beograd (Poemim photo, 1978) New York (USA): MoMA, The Museum of Modern Art (Novi Sad Project documentation, Wow Special Zagreb Issue, 1975) Budapest (Hungary): Ludwig Museum – Museum of Contemporary Art / Ludwig Múzeum – Kortárs Művészeti Múzeum (Photographs, Poemim series) Vienna (Austria): Kontakt Collection – The Art Collection of Erste Group / Kontakt – Die Kunstsammlung der Erste Group (5 items of the “Ausgewählte Volkslieder”(Selected Folk Songs) series (1973-1975); 5 other visual poetry and music scores; 12 stamps; the 48 remaining photographs of Change Art – a performance documentation 1975; two copies of the Phonopoetica SP album 1976) Croatia – Marinko Sudac`s Private Collection (photo documentation for performances, gramophone recording, 1968–89) Miami (USA): Sackner Archive of Visual and Concrete Poetry (4 postcards – mail-art – and documentation, 1977-1981) Belgrade (Serbia): Trajković Collection (Blackshave Poem – Zagreb performance, photo document, 1978) Chicago (USA): School of the Art Institute of Chicago – Joan Flasch Artist`s Book Collection (Poetical objects of the Urbanical Environment, 1976) Exhibitions Solo exhibitions 1973 Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre Gallery / Galerija Studentskog Kulturnog Centra 1976 Zagreb (Croatia), Photography, Film and Television Centre / Centar za fotografiju, film i televiziju: `Visual Poetry – Music Score` (visual poems, collages) Novi Sad (Serbia), Youth Centre – Art Gallery / Likovni Salon Tribine Mladih 1977 Zrenjanin (Serbia), Cultural Centre / Kulturni centar: `Visual Poetry – Music Score` (visual poems, collages) Zagreb (Croatia), Cultural and Information Centre / Centar za Kulturu i Informacije: `Visual Poetry – Music Score` (visual poems, collages) 1979 Budapest (Hungary), Young Artists’ Club / Fiatal Művészek Klubja: `Visual Poetry - Music Scores` (visual poems, collages) 2007 Budapest (Hungary), Erlin Club Gallery / Erlin Klub Galéria (visual poems, collages) 2010 Novi Sad (Serbia), Museum of Contemporary Art in Vojvodina / Muzej Savremene Umetnosti Vojvodine (MSUV): Retrospektivna Izložba 1962–2010. Moć Žene: Katalin Ladik (Retrospective Exhibition 1962–2010 The Power of a Woman: Katalin Ladik) (Curated by: Dragomir Ugren) 2011 Székesfeh

U dobrom stanju! Dve knjige su u pitanju, jedna na Madjarskom jedna na Srpskom Redje u ponudi! Katalin Ladik (rođena 25. oktobra 1942. u Novom Sadu) je jugoslovensko-mađarski pesnik, izvođač i filmski stvaralac. Katalin Ladik počela je pisati 1962. godine radeći kao bankarski činovnik. Bila je radijska voditeljica i pozorišna glumica u Novom Sadu, kasnije je radila za film i televiziju. 1990. postala je urednica i predavala u oblastima muzike i pozorišta. Kao umetnički medij koristi vizuelnu poeziju, umetnost pošte, radio igre, prozu, kolaž, fotografiju, film i eksperimentalnu muziku. Ladik istražuje jezik vizuelnim i vokalnim izrazima, kao i kretanjem i gestovima. Ladik se više puta pojavljivao u kontekstu predstava, događaja i pozorišnih komada koji se često dešavaju u urbanom okruženju, ali i u prirodi. Bila je član umetničkog kolektiva Bosch + Bosch. Katalin Ladik živi i radi naizmenično u Novom Sadu (Srbija), Budimpešti (Mađarska) i na ostrvu Hvar (Hrvatska). U svojoj domovini postala je legendarna i kontroverzna figura u ranim šezdesetim godinama, pre svega kroz feminističko-šamanističku zvučnu poeziju i gole predstave. Ladik je primio nekoliko nagrada i igrao na brojnim nacionalnim i međunarodnim izložbama. 1977. Godine dala je ime sebi kao učesnica 10. međunarodnog festivala zvučne poezije u Amsterdamu. U 2010. godini u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu održana je retrospektiva, koja je privukla nacionalnu pažnju, a 2017. godine bila je pozvana da učestvuje u dokumentarnoj 14. Takođe je uključena u seriju izložbi Feministička avangarda. Katalin Ladik (born Novi Sad, October 25, 1942) is a Hungarian poet, performance artist and actress. She was born in Novi Sad, Yugoslavia (now called Serbia) and in the last 20 years she has lived and worked alternately in Novi Sad, Serbia, in Budapest, Hungary and on the island of Hvar, Croatia. Parallel to her written poems she also creates sound poems and visual poems, performance art, writes and performs experimental music and audio plays. She is also a performer and an experimental artist (happenings, mail art, experimental theatrical plays). She explores language through visual and vocal expressions, as well as movement and gestures. Her work includes collages, photography, records, performances and happenings in both urban and natural environments. Katalin Ladik studied at the Economic High School of Novi Sad between 1961 and 1963. She then joined the Dramski Studio (Drama Studio) acting school in Novi Sad, between 1964 and 1966. Between 1961 and 1963, she worked as a bank assistant. During this time, in 1962, she began to write poetry. From 1963 to 1977 she worked for Radio Novi Sad. She joined the newly established Novi Sad Theatre in 1974, becoming a member of its permanent ensemble in 1977 and working there until 1992.[1] She primarily acted in dramatic roles. Over the years, she also played major and minor roles in various TV-films and movies. She led the poetry sections of literary magazines Élet és Irodalom (1993–94) and Cigányfúró (1994–99). Between 1993 and 1998 she taught at Hangár musical and theatrical education center. She is a member of the Hungarian Writers` Union, the Hungarian Belletrists Association, the Association of Hungarian Creative Artists and the Hungarian PEN Club. Awards Katalin Ladik has earned various awards, including the Kassák Lajos Award (1991), the award of Mikes Kelemen Kör (Mikes International – Association for Hungarian Art, Literature and Science in the Netherlands) (2000), the József Attila Prize (2001), the Mediawave Parallel Culture Award (2003), the National Award for Culture of the Republic of Serbia (2009), and the Laurel Wreath Award of Hungary (2012). In 2015, she received the Klára Herczeg Award in senior category from the Studio of Young Artists’ Association (Hungary).[2] In 2016, she was awarded with the Lennon Ono Grant for Peace.[3] Her awards for acting include the Oktobarska nagrada grada Novog Sada (October Award of the City of Novi Sad), a collective award to the cast of Radio Novi Sad in 1967; first place at Smotra vojvođanskih profesionalnih pozorišta (Festival of Professional Theatres in Vojvodina) in 1978, for the role of Masha in Three Sisters, directed by György Harag, performed at the Novi Sad Theatre. The same role earned her the first place of Udruženje dramskih umetnika Srbije / Association of Dramatic Artists of Serbia, in 1979. Katalin Ladik also received the Magyar Televízió Elnöki Nívódíja / Award of the President of Hungarian Television for Acting Excellence for acting in András Rajnai’s TV film series, Televíziós mesék felnőtteknek (Television Tales for Adults) in 1980. In 1986, she was awarded first place at Smotra vojvođanskih profesionalnih pozorišta / Festival of Professional Theaters in Vojvodina for the role of Skinner in Howard Barker’s The Castle, directed by David Gothard, performed at the National Theatre in Subotica. 2017 Artisjus Literary Award for her poetry volume „A víz emlékezete” („The Memory of Water”) 2017 Janus Pannonius Filius Ursae Award for her literary oeuvre for „being defiant, provocative, and confrontational towards the actual literary canons” Poetry Katalin Ladik became known after 1962 through her surreal and erotic poems. In addition to a number of books in Hungarian, volumes of her poetry were published in Yugoslavia, France, Italy and the United States. Her poems also appeared in various magazines and anthologies worldwide, translated into Spanish, German, Polish, Bulgarian, Slovakian, Hindi, Chinese, Indonesian, Romanian, Macedonian, Rusyn and Slovenian. `She is able to embody the sense of poetry as action. I saw one of her readings in Bratislava at Ars Poetica Festival and she was the only poet able to electrize the audience without any translation. (...) She manages to pass linguistic barriers but, again, any translation of her poetry is at least difficult to be made (or should I say “performed`). Her activity covers a wide area that includes performance and sound poetry, with a force that captures any kind of audience no matter how illiterate in contemporary poetry they can be.` Poetry Depot Prose Her first novel, entitled Élhetek az arcodon? (Can I Live on Your Face?) was published in 2007 by Nyitott Könyvműhely. It is considered to be an eminent work in Hungarian Avant-garde literature. It is partly autobiographical, partly self-reflecting. The novel alternates between reality and fiction, prose and poetry, sometimes switching to a prose poem style. Its main target audience is that part of the artists’ community who are receptive to esoteric allusions. The book is about three women: the Editor, who lives in Budapest, the Artist, and the Glasswoman who lives in Novi Sad, all of whom bear the same name. The shared name determines their lives. Initially, they are unaware of one another, but throughout the book their lives get gradually intertwined. After they get to know one another, they begin to live each other`s life, which changes everything for them forever. One of the peculiarities about the book is the uniquely rich textual documentation (letters, newspaper articles, posters) and the large number of photos. Publications Volumes in original language Ballada az ezüstbicikliről (Ballad of Silver Bike) | poems | Hungarian | with gramophone recording | Forum, Novi Sad, 1969 Elindultak a kis piros bulldózerek (The Small, Red Bulldosers Have Taken Off) | poems | Hungarian | Forum, Novi Sad, 1971 Mesék a hétfejű varrógépről (Stories of the Seven-Headed Sewing Machine) | poems | Hungarian | Forum, Novi Sad, 1978 Ikarosz a metrón (Icarus on the Subway) | poems | Hungarian | Forum, Novi Sad, 1981 A parázna söprű – Bludna metla (The Promiscuous Broom) | poems | Hungarian-Serbian bilingual | Forum, Novi Sad, 1984 Kiűzetés (Exile) | poems | Hungarian | Magvető, Budapest, 1988 Jegyesség (Engagement) | poems | Hungarian | Fekete Sas - Orpheusz, Budapest, 1994 A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | poems | Hungarian | Fekete Sas, Budapest, 1998 Fűketrec (Grass-Cage) | poems | Hungarian | Orpheusz, Budapest, 2004 Élhetek az arcodon? (Can I Live on Your Face?) | prose | Hungarian | Nyitott Könyvműhely, Budapest, 2007 Belső vízözön (Deluge Inside) | poems | Hungarian | Parnasszus, Budapest, 2011 Ladik Katalin legszebb versei (The Most Beautiful Poems of Katalin Ladik) | poems | Hungarian | AB-ART, Bratislava, 2012 A víz emlékezete (The Memory of Water) | poems | Hungarian | Kalligram, Budapest, 2016 Translated volumes Poesie Erotiche (Erotic Poems) | poems | Italian | selected and translated by: Giacomo Scotti | La Sfinge, Naples, 1983 Erogen Zoon | poems | Serbian | translated by: Katalin Ladik, Selimir Radulović, Judita Šalgo, Arpad Vicko | Književna Zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1987 Stories of the Seven-Headed Sewing Machine | poems | English | translated by: Emöke Z. B’Racz | New Native Press, Sylva, 1992 Poèmes (Poems) | poems | French | selected by: Tibor Papp | translated by: Katalin Kluge, Tibor Tardos | CiPM / Spectres Familiers, Marseille, 1999 Ikarova senka (Icarus’ Shadow) | poems | Serbian | translated by: Katalin Ladik, Selimir Radulović, Judita Šalgo, Arpad Vicko, Draginja Ramadanski | Orpheus, Novi Sad, 2004 Stories of the Seven-Headed Sewing Machine | poems | English | translated by: Emöke Z. B’Racz | Burning Bush Press, Asheville, 2005 Engagement | poems | English | translated by: Emöke Z. B’Racz | Burning Bush Press, Asheville, 2006 Kavez od trave (Grass-Cage) | poems | Croatian | translated by: Kristina Peternai | Matica Hrvatska, Osijek, 2007 E-books Fűketrec (Grass-Cage) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2003 | downloadable, pdf format Fűketrec (Grass-Cage) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2003 | downloadable, multiple formats A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, multiple formats Ikarosz biciklijén (On Icarus’ Bicycle) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, multiple formats Kiűzetés ~ Jegyesség (Exile ~ Engagement) | poems | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, multiple formats A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2004 | downloadable, pdf format Kiűzetés ~ Jegyesség (Exile ~ Engagement) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2004 | downloadable, pdf format Ikarosz biciklijén (On Icarus’ Bicycle) | poems | Hungarian | Mikes International, The Hague, 2004 | downloadable, pdf format Engagement | poems | English | Firefly Inx, Asheville, 2012 | downloadable, pdf format[permanent dead link] Stories of the Seven-Headed Sewing Machine | poems | English | Firefly Inx, Asheville, 2012 | downloadable, pdf format[permanent dead link] Milyen ízű vagyok? (How Do I Taste?) | poems | Hungarian | A hónap könyve, Szentendre, 2012 | buyable, pdf format Discography Sound poetry Ballada az ezüstbicikliről (The Ballad of the Silver Bicycle) | SP | supplement for book with same title | Forum, Novi Sad, 1969 Phonopoetica | SP | Galerija Studentskog kulturnog centra, Belgrade, 1976 Poésie Sonore Internationale (International Sound Poetry) | audio cassette | anthology of sound poetry, Paris, 1979 La Nouvelle Revue d’Art Moderne, Special 2. (The Magazine of Modern Art) | audio cassette | Rencontres Internationales de Poésie Sonore (International Sound Poetry Festival), Paris, 1980 Adriano Spatola: Baobab Femme | audio cassette | anthology for sound poetry magazine, Publiart Bazar Reggio Emilia, 1982 Yugoslavian Sound Poetry | audio cassette | anthology of sound poetry, 1987 Hangár / Hangar | audio cassette | anthology of sound poetry, Amsterdam – Budapest, 1987 Aki darazsakról álmodik (Who is Dreaming About Wasps) | LP | recording of the radio play `Furcsa, aki darazsakról álmodik` (Strange Is the One Who Is Dreaming About Wasps) | Radio Novi Sad, 1988 Spiritus Noister: Nemzeti zajzárványok / National Noise-Inclusions | audio cassette | Bahia Music, Budapest, 1996 Vajdasági Magyar Zenei Esték / Vojvodina Hungarian Music Evenings 1988 | CD | JMMT, Novi Sad, 1998 Vízisámán / Water Shaman | CD | Budapest, 1999 Spiritus Noister – Kurt Schwitters: Ursonate | music CD | Hungaroton, Budapest, 2003 Vodeni anđeo / Water Angel | music CD | Nova Misao, Novi Sad, 2011 Music (experimental music, jazz) As vocalist, Katalin Ladik collaborated with prominent Croatian, Serbian and Hungarian composers, such as Dubravko Detoni, Branimir Sakač, and Milko Kelemen (1971–73, ensemble ACEZANTEZ); Ernő Király (1963-2002); Dušan Radić (Oratorio Profano, 1979); Boris Kovač (1986-1990); Deže Molnar ( 1989–91); Zsolt Sőrés a.k.a. Ahad, and Zsolt Kovács (1996-, Spiritus Noister). Ernő Király | LP | Udruženje Kompozitora Vojvodine, Novi Sad, 1978 Boris Kovač: Ritual Nova I | LP | Symposion Records, Overstrand, 1986 Boris Kovač: Ritual Nova II | CD | Recommended Records, London, 1989 Ernő Király - Spectrum | CD | Autobus, Paris, 1999 Deže Molnar: Weird Garden | CD | vocals on Track 1 (Water Clock) | Studentski Kulturni Centar Novi Sad, 2010 I Belong to the Band Bakers Of The Lost Future | CD | vocals on Track 3 (Poets Of The Absurd On Chalk) | Inexhaustible Editions, Budapest, 2016 Poetry readings, sound poetry performances Online Audio Fűketrec (Grass-Cage) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2003 | downloadable, mp3 format A négydimenziós ablak (The Four-Dimensional Window) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, mp3 format Ikarosz biciklijén (On Icarus’ Bicycle) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, mp3 format Kíűzetés - Jegyesség (Exile - Engagement) | sound poetry | Hungarian | Magyar Elektronikus Könyvtár (MEK), 2004 | downloadable, mp3 format Live performances 2011 Négy fekete ló mögöttem repül (Four Black Horses Fly Behind Me); Jégmadár (Icebird); excerpts from Belső vízözön (The Deluge Inside) | poetry reading | Dzsudi Remake evening, Merlin Theatre, Budapest | Video on YouTube Performance art Most of Katalin Ladik`s performances balance on the borderline between performance art and theatre: the performance of sound poems is accompanied by theatrical body action and in many cases, the surrounding space is structured similarly to a traditional theatre. Those who examine her poetry often refer to her sound poetry performances. On the other hand, no detailed analyses have been produced about the dramaturgical characteristics of her performances, and the relations of sign systems between her poetry and performances. It is a well-reasoned choice, however, to locate her in the context of female performance artists, as Katalin Ladik uses her body and person as the medium of her art in her performances, which occupies a special position within the history of Western art. A list of performances, happenings, actions 1960s-`70s 1968 Budapest, Szentendre - Hungary | UFO | Tamás Szentjóby, Miklós Erdély, Katalin Ladik | happening 1970 Belgrade - Serbia | Pozorište Atelje 212, Podrum teatar (Theatre Atelje 212, Theatre in the Basement) | performance Zagreb - Croatia | Žanr Festival eksperimentalnog filma (Genre Experimental Film Festival - GEFF) | performance Budapest - Hungary | József Attila Művelődési Ház (Cultural Centre József Attila) | with Jenő Balaskó | literary performance Belgrade - Serbia | Dom Omladine (Youth Centre) | performance Temerin - Serbia | performance 1971 Bačka Topola - Serbia | UFO Party | performance Samobor - Croatia | Samoborski Fašnik (Carnival in Samobor) | Eros sa ovogu svijeta (Eros of This World) | UFO Party | performance Biograd - Croatia | UFO Party | performance Zagreb - Croatia | Studentski Centar (Student Centre) | performance Belgrade - Serbia | Dom Omladine (Youth Centre) | performance Zagreb - Croatia | Teatar Poezije Zagreb (Poetry Theatre Zagreb) | Četvrta dimenzija kutije (Fourth Dimension of the Box) | performance 1972 Osijek - Croatia | Annale Komorne Opere i Baleta (Annual Festival of Chamber Opera and Ballet) Zagreb - Croatia | Teatar ITD (Theatre ITD)| performance Novi Sad - Serbia | Tribina Mladih (Youth Tribune) | performance Belgrade - Serbia | Studentski Kulturni Centar (Student Cultural Centre) | Festival Expanded Media | performance Balatonboglár - Hungary | Kápolna Galéria (Kápolna Gallery) | Group Bosch+Bosch | performance 1974 Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar, Festival Expanded Media /performance/ 1975 Zagreb (Croatia), Student Centre Gallery / Galerija Studentskog Centra: `Eksperimenti u jugoslovenskoj umjetnosti` (Experiments of Yugoslav Art) (Group Bosch+Bosch) /performance/ Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar, Festival Expanded Media: `Ljubavi, Singer` (Loves, Singer) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina mladih: `Change Art` /action/ Novi Sad (Serbia): `Spuštanje Novog Sada niz reku Dunav` (Floating Novi Sad Downstream the Danube) /action/ 1976 Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar, Festival Expanded Media: `Change Art` /action/ Zagreb (Croatia), Gallery of Contemporary Art / Galerija Suvremene Umjetnosti /performance/ 1977 Zrenjanin (Serbia), Cultural Centre / Kulturni Centar: `Poezija, fonična i vizuelna poezija Katalin Ladik` (Poetry, Phonic and Visual Poetry by Katalin Ladik) Kraków (Poland): `Phonopoetica` /performance/ Zagreb (Croatia), Information Centre / Informativni Centar: `Phonopoetica` (with Vujica R. Tucić) /performance/ Amsterdam (Netherlands), Stedelijk Museum: `Tekst in Geluid` (Text in Sound) /performance/ Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre / Studentski Kulturni Centar: `Phonopoetica` /performance/ 1978 Kranj (Slovenia), Prešeren Theatre / Prešernovo Gledališče /performance/ Sarajevo (Bosnia and Herzegovina), Youth Theatre / Pozorište Mladih, Festival Malih i Eksperimentalnih Scena (Festival of Small and Experimental Theatre): `Četvrta dimenzija – krik` (Fourth Dimension – Scream) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina mladih: `Pesnički maraton` (Poetry Marathon) /performance/ Novi Sad (Serbia), Sonja Marinković Student Club / Studentski Klub ‘Sonja Marinković’: `Čudak je ko čekiće sanja` (Weird Is the One Who Dreams About Hammers) /performance/ Würzburg (Germany), Hand Press Gallery / Handpresse Galerie: `Randkunst-Kunstrand` /performance/ Novi Sad (Serbia), National Library / Narodna biblioteka: `Umetnost se ne ponavlja, ne ponavlja, ne ponavlja...` (Art Does Not Repeat Itself, Not Repeat Itself, Not Repeat Itself...) /performance/ Zagreb (Croatia), Gallery of Contemporary Art / Galerija Suvremene Umjetnosti: `Nova umjetnička praksa 1966-1978` (New Art Practice 1966-1978) /performance/ 1979 Subotica (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Az éneklő varrógép – The Singing Sewing Machine` (with Zsolt Király) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina Mladih: `The Screaming Hole – A sikoltozó lyuk` /performance/ Amsterdam (Netherlands): `One World Poetry` /performance/ Utrecht (Netherlands), Gallery ‘T Hoogt / ‘T Hoogt Galerie: `One World Poetry` /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune / Tribina Mladih: `Mesék a hétfejű varrógépről` (Stories of the Seven-headed Sewing Machine) /performance/ 1980s-`90s 1980 Paris (France), Pompidou Centre / Centre Georges Pompidou: `Rencontres Internationales de Poésie Sonore` (International Sound Poetry Festival) /performance/ Le Havre (France), Cultural Centre of Le Havre / Maison de la Culture du Havre: `Rencontres Internationales de Poésie Sonore` (International Sound Poetry Festival) /performance/ Rennes (France), Cultural Centre of Rennes / Maison de la Culture de Rennes: `Rencontres Internationales de Poésie Sonore` (International Sound Poetry Festival) /performance/ New York City (USA), Washington Square Church, The New Wilderness Foundation: `International Sound Poetry Festival` /performance/ Baltimore (USA), School 33 Art Center, The Merzaum Collective`s Desire Productions Present: International Festival of Disappearing Art(s) /performance/ Gyula (Hungary), Castle Theatre / Várszínház, Knights’ Hall / Lovagterem: `Alice` /performance/ Belgrade (Serbia), Salon Museum of Contemporary Art / Salon Muzeja Savremene Umetnosti, Exhibition of Group Bosch+Bosch: `Orman koji ubrizgava (Injecting Closet)` /performance/ 1982 Budapest (Hungary), Cultural Centre Jókai, Studio ‘K’/ Stúdió ‘K’ Jókai Művelődési Központ: `Ladik Katalin újvidéki költő és előadóművész szerzői estje` (An Evening with Novi Sad Poet and Performer, Katalin Ladik) /performance/ Novi Sad (Serbia), Cultural Centre Petőfi Sándor / Petőfi Sándor Művelődési Ház: `Telepi esték – Ladik Katalin szerzői estje` (Evenings in Telep – with Poet Katalin Ladik) (with Ottó Tolnai, Zsolt Király) /performance/ Budapest (Hungary), Young Artists’ Club / Fiatal Művészek Klubja: `Ladik Katalin szerzői estje` (An Evening with Katalin Ladik) (with Miklós Erdély, László Beke and Zsolt Király) /performance/ Budapest (Hungary), Cultural Centre Jókai, Studio ‘K’ / Stúdió ‘K’ Jókai Művelődési Központ: `Ladik Katalin szerzői és előadói estje` (An Evening with Katalin Ladik) (with Miklós Erdély, László Beke and Zsolt Király) /performance/ Belgrade (Serbia), Museum of Contemporary Art / Muzej Savremene Umetnosti: `Verbo-Voko-Vizuelno` (`Phonopoetry` with Judita Šalgo) /performance/ Osijek (Croatia), Students’ Youth Centre / Studentski Centar Mladih, Osiječko ljeto (Summer in Osijek): `Čudak je ko čekiće sanja` (Weird Is the One Who Dreams About Hammers) /performance/ Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Ikar u metrou” (Icarus on the Subway) (with Judita Šalgo, Selimir Radulović) /performance/ Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine, Beogradsko leto (Summer in Belgrade): `Ufo Party` /performance/ Kanjiža (Serbia), Literary Camp / Književna Kolonija: `Konkretna i vizuelna poezija` (Concrete and Visual Poetry) (with Vujica R. Tucić and Bob Cobbing) /performance/ Novi Sad (Serbia), Address: Istarski kej 37. sp. 8. st. Rade Šević: `Sound Poetry Performance` (with Vujica R. Tucić and Bob Cobbing) /performance/ Novi Sad (Serbia), Youth Tribune Gallery / Tribina Mladih Galerija: `Phonopoemim` – Exhibition Launch for Slavica Grkavac: tapiserije `Jokastin kompleks` (`Jocasta Complex` Tapestry) /performance/ Paris (France), UNESCO: `Guerre a la guerre` (War Against War) /performance/ Milan (Italy), UNESCO: `Guerra alla guerra` (War Against War) /performance/ Paris (France), UNESCO Pompidou Centre / Centre Georges Pompidou: `Polyphonix 5` /performance/ 1983 Vienna (Austria), Wiener Festwochen (Vienna Festival): `Mandora 1.` /performance/ Zagreb (Croatia), Gallery of Contemporary Art / Galerija Suvremene Umjetnosti: `Nova umjetnost u Srbiji 1970-1980` (New Art of Serbia 1970-1980) Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Oluja-po motivima Šekspira` (Tempest – Based on Shakespeare) – Exhibition Launch for Slavica Grkavac: tapiserije `Jokastin kompleks` (`Jocasta Complex` Tapestry) /performance/ Belgrade (Serbia), Youth Centre / Dom Omladine: `Magic Bread` (with Paul Pignon) 1984 Glasgow (UK), Third Eye Centre, Poetsound 1984: `Mandora 1.` /performance/ Milan (Italy), (Cultural Association of) Cooperativa Intrapresa: `Milanopoesia` /performance/ Szeged (Hungary), József Attila University (Today: University of Szeged) / József Attila Tudományegyetem: `Mandora 1.` /performance/ Cogolin (France), Rencontres Internationales de Poésie Contemporaine (International Festival of Contemporary Poetry): `Mandora 1.` /performance/ Belgrade (Serbia), Cultural Centre / Kulturni Centar: `Mandora 1.` /performance/ 1985 Belgrade (Serbia), Magaza Theatre / Pozorište Magaza: `Mandora 2.` /performance/ Budapest (Hungary), Cultural Cente of Lágymányos / Lágymányosi Művelődési Otthon: `Mandora 2.` /performance/ Budapest (Hungary), Metropolitan Cultural Centre / Fővárosi Művelődési Ház: `Alice` /performance/ Zemun (Serbia), Festival Monodrame i Pantomime (Festival of Monodrama and Pantomimes): `Mandora` /performance/ Novi Sad (Serbia), ‘Sonja Marinković’Cultural Centre / Kulturni Centar ‘Sonja Marinković’, Youth Tribune / Tribina Mladih: `Mandora` /performance/ Stari Bečej (Serbia) /performance/ 1988 Szeged (Hungary), JATE Club: `Polyphonix` /performance/ Pécs (Hungary): `Alice` /performance/ Budapest (Hungary), Vigadó Chamber Hall / Vigadó Kamaraterem, Hangár Est (‘Wall of Sound’ Evening): `Alice` /performance/ 1989 Spoleto (Italy): `O Fortuna` /performance/ Nové Zámky (Slovakia): `O Fortuna` /performance/ Novi Sad (Serbia): `O Fortuna` /performance/ 1990 Novi Sad (Serbia), Sport and Activity Centre of Vojvodina / SPENS Sportski i Poslovni Centar Vojvodina: `Otkrovenje` (Revelation) (with Zoltán Pletl) /performance/ Vác (Hungary), Greek Chapel / Görög Templom, Ex-panzió 2. Festival: `Angyal/Angel` /performance/ Novi Sad (Serbia): `Seraphine Tanz` /performance/ 1993 Szentendre (Hungary), Dalmát Cellar / Dalmát pince, UHF Kisújrevue /performance/ Szeged (Hungary), JATE Club: `Alice` /performance/ Vác (Hungary), Greek Chapel / Görög Templom, Expanzió 5. Festival /performance/ 1994 Szeged (Hungary): `Performancia` with Lukács Bitskey /performance/ Zebegény (Hungary): `A helyettesítő asszony (The Substitute)` /performance/ Pécs (Hungary): `A négydimenziós ablak (The Four-dimensional Window)` with Tamás Szalay /performance/ 1995 Marseille (France), International Poetry Centre / Centre International de Poèsie: `Kassák` /performance/ 1996 Marseille (France), Meyer Gallery / Galerie Meyer: `L’ agneau de Dieu et le double` (The Lamb of God and Its Double) /performance/ Ajaccio – Corsica (France): `L’ agneau de Dieu et le double` (The Lamb of God and Its Double) /performance/ 2000s 2002 Novi Sad (Serbia), Cultural Centre of Novi Sad / Kulturni Centar Novog Sada, INFANT (International Festival of Alternative and New Theatre): `Fűketrec / Grass-cage` 2003 Novi Sad (Serbia), Chamber Theatre of Music / Kamerno Pozorište Muzike, INTERZONE Festival: `Tesla – Project` /performance/ 2004 Monza (Italy) /performance/ Salerno (Italy) /performance/ Novi Sad (Serbia), Chamber Theatre of Music / Kamerno Pozorište Muzike, INTERZONE Festival: `Tesla – Project` Budapest (Hungary), A38 Ship / A38 hajó: `Lomtalanítás` (Cleaning the House) /performance/ Budapest (Hungary), Ludwig Museum – Museum of Contemporary Art / Ludwig Múzeum – Kortárs Művészeti Múzeum: `Torony-Lomtalanítás` (Cleaning the Tower-House) /performance/ 2005 Terény (Hungary), Expanzió Festival: `Angel` /performance/ 2006 Budapest (Hungary), Serbian Theatre in Hungary / Magyarországi Szerb Színház / Srpsko Pozorište u Mađarskoj: `Tesla`, /audio-visual oratorio/ Otterlo (Netherlands), Kröller-Müller Museum: `Change Art` /action/ Amsterdam (Netherlands): `Tesla` /performance/ Novi Sad (Serbia), Sport and Activity Centre of Vojvodina / SPENS Sportski i Poslovni Centar Vojvodina, Inventors Association of Vojvodina, TeslaFest: `Tesla` /performance/ 2007 Nové Zámky (Slovakia), Art Gallery / Galéria Umenia: `Gyakorlatok üres húrokon – Kassák-kód` (Exercises on Empty Strings - Kassák Code) /performance/ Budapest (Hungary), Erlin Club Gallery / Erlin Klub Galéria: `Fűketrec` (Grass-cage) /performance/ Budapest (Hungary), Mu Theatre / Mu Színház: `Az Eszmélet szövedéke` (The Weave of Consciousness) (with Péter Bajka, Bern Atom Santi, Eszter Bereczky, Zsófia Varga) /performance/ Verőce (Hungary), Ekszpanzió XX Festival: `Tesla, Audio-visual Oratorio` /performance/ Szigliget (Hungary), Artist House of the Hungarian Public Foundation for Creative Art / Magyar Alkotóművészeti Közalapítvány Alkotóháza, József Attila Kör 18. irodalmi tábora (18th Literary Camp of the József Attila Circle): `Az Eszmélet szövedéke` (The Weave of Consciousness) (with Péter Bajka, Bern Atom Santi, Eszter Bereczky, Zsófia Varga) /performance/ 2008 Budapest (Hungary), Petőfi Literary Museum / Petőfi Irodalmi Múzeum, A Szépírók Társasága V. őszi irodalmi fesztiválja – Nők a férfi birodalomban (5th Autumn Literary Festival of the Hungarian Belletrist Association – Women in a Men`s World): `Diptichon` (with Endre Szkárosi), performance Belgrade (Serbia), ARTGET Gallery – Cultural Centre Belgrade / Galerija ARTGET – Kulturni Centar Beograda (World Poetry Day): `Tesla – Homo Galacticus` /performance/ Szigliget (Hungary), József Attila Kör 20. irodalmi tábora (20th Literary Camp of the József Attila Circle): `Trip-ti-chon` (with Veronika Czapáry), performance Budapest (Hungary), Irodalmi Centrifuga (Literary Centrifuge): `Trip-ti-chon` (with Veronika Czapáry), performance Bratislava (Slovakia), Ars Poetica Medzinárodny Festival Poézie /The 6th Ars Poetica International Poetry Festival /sound poetry performance[4] 2009 Visegrád (Hungary), The Roof Terrace of King Matthias Museum / A Mátyás Király Múzeum tetőterasza, Ekszpanzió XXI Festival: “Kerub` (Cherub) /performance/ 2010s 2010 Budapest (Hungary), Gallery A22 / A22 Galéria, Tibor Papp`s Exhibition Opening: `Óraköltemény` (Poem-Clock) /performance/ Subotica (Serbia), Kosztolányi Dezső Theatre / Kosztolányi Dezső Színház: `Tesla – Homo Galacticus` /performance/ Budapest (Hungary), Millenáris Theatre / Millenáris Teátrum, Book Festival: `Szabadkőműves szex` (Freemason Sex) (with drMáriás) /performance/ Štaglinec (Croatia), `Voda` – `Water` Međunarodni Susret Umjetnika (International Art Festival): `Veliko spremanje` (Spring Cleaning) /performance/ Eger (Hungary), Small Synagogue Gallery of Contemporary Art / Kis Zsinagóga Kortárs Galéria, artAlom élőművészeti fesztivál (artAlom Performing Arts Festival): `Bukott angyalok` (Fallen Angels) /performance/ Szeged (Hungary) – Subotica (Serbia), Railway line, Kultúrcsempész Sínbusz Fesztivál (Culture-smuggler Railbus Festival): Megaphone-assisted readings by Gábor Virág, Slobodan Tišma, Gábor Lanczkor, Tamara Šuškić, Vladimir Kopicl, Katalin Ladik, Siniša Tucić, Roland Orcsik 2011 Budapest (Hungary), Kunsthalle (Palace/Hall of Art) / Műcsarnok: `Preparababrakabaré` /performance/ Marseille (France), Museum of Contemporary Art / Musée d`Art Contemporain, Poésie Marseille 2011, 8ème Festival (8th Marseille Poetry Festival, 2011): `Le Grand Ménage` (Spring Cleaning) /performance/ Târgu Mureș (Romania), National Theatre - Small Hall / Teatrul Naţional – Sala Mică, Testet öltött szavak rendezvény (Words Embodied – Event series): `Alice` /performance/ Budapest (Hungary), Mu Theatre / Mu Színház, Ismeretlen kutatása improvizációs alkotóműhely (Searching the Unknown – Improvisational Workshop): `Hangmozdulat` (Sound Movement) (with Kati Dombi) /performance/ 2012 Budapest (Hungary), Hungarian Writers` Association / Magyar Írószövetség: XXIV. Ekszpanzió Festival, `Idézet` Szimpozion és Kiállítás (`Quotation` Symposium and Exhibition): `Ásó, kapa, nagyharang` (`Till Death` lit.: Spade, Hoe and Bell) /performance/ Komárom (Hungary), Fort Monostor – Film Museum / Monostori Erőd – Filmmúzeum, Mediawave 2012 Festival: `Nagytakarítás` (`Spring Cleaning`) /performance/ Łódź (Poland), MS2 – Lodz Museum of Art / MS2 – Muzeum Sztuki w Łodzi: `Alicja w krainie kodów` (Alice in Codeland) /performance/ Budapest (Hungary), Address: 8th district, Pál street 6.: Gödör bújócska – irodalom, zene, film, tánc, színház, beszélgetés (Gödör Club Hide-and-seek – literature, music, film, dance, theatre, discussions) /sound poetry performance/ Ottawa, Ontario, Canada, City Hall Art Gallery, A B Series Workshop: `Nagytakarítás` (`Spring Cleaning`) /performance/ Ottawa, Ontario, Canada, Arts Court Theatre, A B Series: `Alice Kódországban` (`Alice in Codeland`) /performance/[5] 2013 Budapest (Hungary), Óbudai Társaskör, Kassák Museum, Kassák Year: `Alice Kódországban` (Alice in Codeland) /performance/[6] Hvar (Croatia), 17th International Festival of Radio Plays and Documentary Radio Dramas PRIX MARULIĆ, „Tesla. Homo Galacticus” /performance/ Székesfehérvár (Hungary), Vörösmarty Theatre Studio, Contemporary Art Festival: `Alice Kódországban` (Alice in Codeland) /performance/[7] Budapest (Hungary), Fuga, Autonómia Filmklub 5, „I Belong to the Band”: Katalin Ladik`s voice on „poets of the absurd on chalk”[8] 2014 Százhalombatta (Hungary), Katalin Ladik - Endre Szkárosi, Slam Poetry /performance/ Budapest (Hungary), Mika Tivadar Vigadó, JazzaJ, Katalin Ladik – Jean Michel van Schowburg, Katalin Ladik – Zsolt Sőrés, „Sounds to Go” (Hangok elvitelre) /performance/ [9] 2015 Eger (Hungary), Templom Gallery, artAlom Live Art Festival 2015: `Tranzit Zoon`, performance Gothenburg (Sweden), Gothenburg Book Fair `Tranzit Zoon`, performance Vienna (Austria), Campus AAKH Hof 7, Universität Wien, `Singende Schnittmuster – Singing Dress Pattern`, lecture-performance, multimedia slide-show 2016 Poreč (Croatia), Behind the Scenes with Katalin Ladik! Artists on Vacation: `The Sounds of a sewing machine`, Circe di Parenzo” /performance/,[10][11] Budapest (Hungary), MÜSZI, @Transart Communication, Katalin Ladik & Zsolt Sőrés „Alchemical Wedding” (Alkímiai nász) /performance/ 2016 Milano (Italy), FM Centre for Contemporary Art, Non-Aligned Modernity. Eastern-European Art from the Marinko Sudac Collection, “Tranzit Zoon” /performance/ 2017 Athens (Greece), Oval Staircase, Megaron – the Athens Concert Hall, All the In-Between Spaces, Concept and direction by: Paolo Thorsen-Nagel, “Follow me into mythology” /performance/ Budapest (Hungary), Urania National Film Theatre, Janus Pannonius Grand Prize for Poetry 2017 Festivities of Hungarian Pen Club. Katalin Ladik: Sound Performance based on Concrete Poems of Augusto de Campos Limassol (Cyprus), Theatro Ena, SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition, „Live Lecture” /solo sound poetry performance/ Nicosia (Cyprus), Artos Foundation, SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition „Live Lecture” /solo sound poetry performance/ Limassol (Cyprus), SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition, `Spring Cleaning`, performance/ Limassol (Cyprus), SARDAM Mixed-media Literary Festival 5th edition, „Wall(ed)”, aRttitude Site-specific dance performance, Katalin Ladik (live sound and voice). Budapest (Hungary), Trafó, „Alice in Codeland” /multimedia performance/ Vienna (Austria), Lobby of Hotel Prinz Eugen, Erste Bank Publication Presentation „Sound Poems” /live performance/ Novi Sad (Serbia), Museum of Contemporary Art Voivodina (MSUV), „K.A.T (Culture – Activism – Theory) Conference”, „Creative Transitions”/live lecture, multimedia and sound poetry performance/ Novi Sad (Serbia), Bulevar Books, „TraNSporteur multilingual poetry” /poetry reading/ Lodz (Poland), House of Literature, „Puls Literary Festival, 2017, Hungarian Day”, „Sounds in Lodz” / live lecture, multimedia performance and live sound poetry performance/ 2018 Berlin (Germany), neue Gesellschaft für bildende Kunst (nBgK), `Alice in Codeland`, multimedia performance Berlin (Germany), Akademie der Künste, „Underground und Improvisation”, „Follow me into Mythology” /live lecture and soloperformance/ Berlin (Germany), Akademie der Künste, „Underground und Improvisation”, „Desire of Touch” /Duoperformance with Natalia Pschenitschnikova/ Budapest (Hungary), Mersz Klub, „Túlélni a documenta 14-et” (Surviving documenta 14) /live lecture and soloperformance/ Budapest (Hungary), Hungarian University of Fine Arts, „Túlélni a documenta 14-et” (Surviving documenta 14) /live lecture with Emese Kürti/ Budapest (Hungary), Közkincs Könyvtár, `MŰVÉSZ + NŐ` (ARTIST + WOMAN), „Feminizmus és művészet ma?” (Feminism and Art Today?), „Túlélni a documenta 14-et” (Surviving documenta 14) /live lecture/ Belgrade (Serbia), Cultural Center of Belgrade, `Spoken Word, World Poetry Day` /poetry reading/ Belgrade (Serbia), Cultural Center of Belgrade, `Spoken Word, World Poetry Day`, `Alice in Codeland` /multimedia performance/ Zagreb (Croatia), „Showroom of Contemporary Sound”, „Transitions” /live lecture/ Rome (Italy), Falconieri Palace (Hungarian Academy in Rome), „Fountains of Rome - Mouth to Lung!” /live lecture and sound performance/ Budapest (Hungary), Három Holló – Drei Raben, „Antracit szájrúd (Antracit mouthpiece) /sound poetry performance/ Berlin (Germany), Akademie der Künste, `19. poesiefestival berlin 2018, Weltklang – Night of Poetry`, sound poetry performance Berlin (Germany), German Centre for Poetry (Haus f’ür Poesie), `lyrikline - Listen to the Poet`, poetry reading and live voice recordings for the archive Concerts, musical performances (selection) Opatija (Croatia), 1969: Jugoslovenska muzička tribina (Yugoslav Music Tribune) (Ernő Király: Refleksija) Opatija (Croatia), 1970: Jugoslovenska muzička tribina (Yugoslav Music Tribune) (Ernő Király: Refleksija; Branimir Sakač: Bellatrix - Alleluja) Novi Sad (Serbia), 1970: Muzika i Laboratorija (Music and Laboratory) (with Ernő Király) Osijek (Croatia), 1970: Annale komorne opere i baleta (Annual festival of chamber opera and ballet) Zagreb (Croatia), 1971: Muzički biennale (Music Biennale – International Festival of Contemporary Music) (MBZ Radionica/Workshop II with Ernő Király, et al.; Chamber Music - Branimir Sakač: Bellatrix - Alleluja) Dubrovnik (Croatia), 1971: Dubrovačke ljetne igre (Dubrovnik Summer Festival) (ACEZANTEZ Ensemble) Radenci (Slovenia), 1971: Festival sodobne komorne glazbe (Contemporary Chamber Music Festival) Munich (Germany), 1972: (Cultural Program of the 1972 Summer Olympics) (ACEZANTEZ Ensemble) Radenci (Slovenia), 1972: Festival sodobne komorne glazbe (ACEZANTEZ Ensemble) (Contemporary Chamber Music Festival) Osijek (Croatia), 1972: Annale komorne opere i baleta (ACEZANTEZ Ensemble) (Annual festival of chamber opera and ballet) Novi Sad (Serbia), 1972, ‘Radivoj Ćirpanov’ Workers’ University / Radnički univerzitet ‘Radivoj Ćirpanov’ (ACEZANTEZ Ensemble) Belgrade (Serbia), 1972, Studentski kulturni centar (Student Cultural Centre) – Festival Expanded Media (ACEZANTEZ Ensemble) Belgrade (Serbia), 1979, Dom Sindikata – BEMUS Belgrade Music Festival: “Oratorio Profano” (composer: Dušan Radić, conductor: Oskar Danon) Opatija (Croatia), 1980: Jugoslovenska muzička tribina (Yugoslav Music Tribune) Budapest (Hungary), Spiritus Noister Group, 1996, 2002, 2004, 2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012 Budapest (Hungary), Italian Cultural Institute / Olasz kultúrintézet / Istituto Italiano di Cultura, Avantgárd művészetek a világban: mi lett a sorsuk? Nemzetközi tanácskozás (Avant-garde Arts in the World: What About Them? International conference): `Futurdadama (Futurdada Today)`, Spiritus Noister, 2001 Vienna (Austria), Spiritus Noister Group, 2004 Szentendre (Hungary), Spiritus Noister Group, 2009 Szekszárd (Hungary), Spiritus Noister Group, 2012 Budapest (Hungary), Művelődési Szint (MÜSZI), „@Transart Communication 2016”, „Alchimist Wedding” /concert and live sound performance with Zsolt Sőrés/ Veszprém (Hungary), House of Arts, „Alkímiai mennyegző” („Alchimist Wedding”) /concert and live sound performance with Zsolt Sőrés/ Budapest (Hungary), Müpa, UH Fest, Spiritus Noister /concert and live sound performance with Endre Szkárosi, Zsolt Sőrés, László Lenkes/ Budapest (Hungary), Kassak Museum, „Dadarabok” /concert and live sound performance with Endre Szkárosi, Zsolt Sőrés, László Lenkes/ YouTube Budapest (Hungary), 2017: Muted and silent films with live music series, I Belong To The Band vs. Berberian Sound Studio Debrecen (Hungary), MODEM, Katalin Ladik: „Határidőnapló” („Diary Book”) /concert and live sound performance with Gyula Várnai/ Veszprém (Hungary), 2018, House of Arts, „Spring Reopening, We believe in life before death”, „Claes Oldenburg: I am for an Art” /concert and live sound performance with Gyula Várnai/ Theatre As an actress Jean-Paul Sartre: The Condemned of Altona; dir. István Lányi; Ifjúsági Tribün (Tribina Mladih / Youth Tribune); Novi Sad (Serbia); 1963 Imre Sarkadi: Elveszett Paradicsom (Paradise Lost); dir. Tibor Gellér; Petőfi Sándor Művelődési Egyesület (’Petőfi Sándor’ Cultural Association); Novi Sad (Serbia); 1963 Molière: The Imaginary Invalid (Béline); dir. Ljubica Ravasi; Srpsko Narodno Pozorište (Serbian National Theatre); Novi Sad (Serbia); 1966 (Exam Piece) Sándor Guelmino: Özvegy (Widow); dir. Tibor Vajda; Echo (az Újvidéki Rádió és az Ifjúsági Tribün színpada / the joint theatre of Radio Novi Sad and the Youth Tribune); Novi Sad (Serbia); 1969 Ferenc Tóth (text) – Ernő Király (composer): Jób (Job) (Performer – Recitative); dir. István Szabó, Jr.; Népszínház / Narodno Pozorište u Subotici (National Theatre in Subotica); Subotica (Serbia); 1972 István Örkény: Macskajáték (Cats` Play) (Ilus); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1974 Peter Weiss: How Mr. Mockinpott was cured of his Sufferings (First Angel/First Nurse); dir. Radoslav Dorić; Róbert Bambach; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1974 Ödön von Horváth: Tales from the Vienna Woods (Emma); dir. Róbert Bambach; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1975 Gergely Csiky: Mukányi (Ella); dir. Mihály Virág; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1976 Valentin Kataev: Squaring the Circle (Tanya); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1977 Molière: Dom Juan or The Feast with the Statue (Mathurine); dir. Dušan Sabo; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1978 Anton Pavlovich Chekhov: Three Sisters (Masha); dir. György Harag; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1978 Ödön von Horváth: Tales from the Vienna Woods (Emma); dir. Péter Telihay; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1978 Anton Pavlovich Chekhov: The Cherry Orchard (Charlotta Ivanovna); dir. György Harag; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1979 Ottó Tolnai: Végeladás (Clearance Sale) (Mrs Csömöre); dir. Mihály Virág; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1979 Gyula Hernádi: V.N.H.M. Szörnyek évadja (V. N. H. M. - Season of Monsters); dir. Miklós Jancsó; Summer Theatre in Gyula; Várszínház; (Hungary); 1980 Edward Albee: Everything in the Garden (Cynthia); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1980 Angelo Beolco (Il Ruzzante): La Betia; dir. Radoslav Dorić; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1981 Ottó Tolnai: Bayer Aspirin (The Actress); dir. Miklós Jancsó; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1981 Ferenc Deák: Nirvana (Csontos Vali); dir. István Szabó Jr.; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1981 Bertolt Brecht: Baal (Emilie); dir. Milan Belegišanin; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1983 Dezső Kosztolányi: Anna Édes ( Mrs Druma); dir. György Harag; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1983 Alexander Vvedensky: Jelka kod Ivanovih (Christmas at the Ivanov’s) (Mother Puzirjova); dir. Haris Pašović; Akademsko Pozorište “Promena” (“Change” Academic Theater); Novi Sad; (Serbia); 1983 Mihály Majtényi: Harmadik ablak (The Third Window) (Mrs Lódi); dir. György Hernyák; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1984 Alfred Jarry: Ubu Roi (Mama Ubu); dir. Tibor Csizmadia; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1984 Gyula Gobby Fehér: A Duna menti Hollywood (Hollywood by the Danube) – Multimedia Performance About the Life of Ernő Bosnyák (The Baron`s Lover); dir. Károly Vicsek; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1985 Ivo Brešan: Anera (Anera); dir. Dimitar Stankoski; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1985 Peter Shaffer: Equus (Hesther Salamon); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1985 Howard Barker: The Castle (Skinner); dir. David Gothard; Népszínház / Narodno Pozorište u Subotici (National Theatre in Subotica); (Serbia); 1986 Friedrich Dürrenmatt: The Visit (First Woman); dir. Radoslav Dorić; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1986 István Örkény: Forgatókönyv (Screenplay) (Mrs Littke); dir. Ljubisa Georgievski; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1986 István Örkény: Tóték (The Tót Family) (Mrs Tót); dir. Gábor Székely; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1987 Edward Albee: A Delicate Balance (Julia); dir. Mihály Virág; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1987 Jordan Plevnes: „R” (Katerina); dir. Ljubisa Georgievski; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1987 Johann Wolfgang von Goethe: Clavigo (Soffe); dir. Vladimir Milcin; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1988 Samuel Beckett: Happy Days (Winnie); dir. Radoslav Lazić; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1988 Henrik Ibsen: An Enemy of the People (Mrs Stockmann); dir. Želimir Orešković; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1989 Ferenc Molnár (Franz Molnar): Liliom (Mrs Muskát); dir. László Babarczy; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1990 Ede Tóth: A falu rossza, avagy a negyedik ablak (The Village Rogue; Or, the Fourth Window) (Mrs Tarisznyás); dir. Hernyák György; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1990 Ottó Tolnai: Paripacitrom (lit. Steed dung) (Krisztina); dir. Péter Tömöry; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1991 Marcel Achard: L`Idiote (A Shot in the Dark) (Chief Inspector`s Wife); dir. Tibor Vajda; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1991 Bertolt Brecht: Mother Courage and Her Children (Mother Courage); dir. Lajos Soltis; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1991 Józsi Jenő Tersánszky: Kakuk Marci (Her Ladyship); dir. Lajos Soltis; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1992 Jean Anouilh: The Orchestra (Cello); dir. Voja Soldatović; Újvidéki Színház (Novi Sad Theatre); (Serbia); 1992 Péter Nádas (text) – László Vidovszky (composer): Találkozás (Encounter) (Mária); dir. András Éry-Kovács; Shure Studio; Budapesti Kamaraszínház (Chamber Theatre in Budapest); (Hungary); 1997 Boris Vian: Vercoquin et le Plancton (Vercoquin and the Plankton) (Léon Charles Miqueut sous-ingénieur principal di CNU / Sub head-engineer at CNU); dir. Róbert Csontos; Kolibri Színház (Kolibri [’Hummingbird’] Theatre); Budapest (Hungary); 1997 Sean O´Casey: Bedtime Story (Landlady); dir. Pál Kanda; Függeten Színpad III társulata (3rd Company of Independent Theatre); Kolibri Pince (Kolibri [’Hummingbird’] Cellar Theatre); Budapest (Hungary); 1998 László Najmányi: Adieu Monsieur Bloom – Cabaret Noire (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; Les Fleurs du Mal; `The Thinking Man`s Living Theatre`; Mu Színház (Mu Theatre); Budapest; (Hungary); 2003 László Najmányi: A száműzött Joyce / The Exiled Joyce (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; Bloomsday Festival; Szombathely; (Hungary); 2003 Radoslav Zlatan Dorić: Ne daj Bože, da se Srbi slože / Ne adj isten, szerbek egyesülnek (God Forbid That the Serbs Should Agree) (Ruska); dir. Radoslav Zlatan Dorić; Magyarországi Szerb Színház / Srpsko Pozorište u Mađarskoj (Serbian Theatre of Hungary); Budapest; (Hungary); 2004 László Najmányi: Nova Necropola. Cabaret Noire (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; Mu Színház (Mu Theatre); Budapest; (Hungary); 2004 László Najmányi: Az igazi Blum (The Real Blum /Bloom/) (Nora Barnacle); dir. László Najmányi; ReJoyce Festival; Szombathely; (Hungary); 2004 György Baráthy: Origami (I Woman); dir. György Baráthy; Artéria Színházi Társaság (Theatre Company “Artéria”); RS9 Studio Theatre; Budapest; (Hungary); 2005 As a director The Last Chapter by Navjot Randhawa, performed by the‘Theatre of Roots and Wings’ and Punjab Sangeet Natak Akademi in Punjabi at the Randhawa Auditorium, Chandigarh (Punjab, India); 2014.[12] Everything She Wants: Amrita and Boris by Navjot Randhawa and Jim Sarbh, Gaiety Theatre, Shimla, India; 2016,[13] The Mirage Yoga Studio, Andretta Arts, Andretta, India, 2016; M.L. Bhartia Auditorium, Alliance Francaise, New Delhi, India, 2016; Punjab Kala Bhawan, Chandigarh, India, 2016; Punjab Naatshala (Punjab Theatre), Amritsar, India, 2016 Everything She Wants: Amrita and Boris with Navjot Randhawa; Sher-Gil Cultural Centre, Indian Embassy, Budapest (Hungary), 2017 [14] Fritz Wine House, Szekszárd (Hungary), 2017; National Film Theatre, Budapest (Hungary), 2017; Laffert Kúria, Dunaharaszti (Hungary), 2017; Municipal Library, Zebegény (Hungary), 2017. Films Feature films Eduard i Kunigunda (Eduard and Kunigunda) (television adaptation of Renato de Grandis’ musical play), dir. Petar Teslić (1972, Serbian, Belgrade TV 2) (Kunigunda) Dübörgő csend (1978) on IMDb (Thundering Silence), dir. Miklós Szíjj (Hungarian) (Eta) Szetna, a varázsló (1980) on IMDb (Setna the Wizard), dir. András Rajnai (Hungarian) (Isis) Gulliver az óriások országában (1980) on IMDb (Gulliver in the Land of Giants), dir. András Rajnai (Hungarian) (Lady in attendance) Aelita, dir. András Rajnai (1980, Hungarian)[15] Atlantis, dir. András Rajnai (1980, Hungarian) (The Lady of Atlantis) Chekhov: The Cherry Orchard (televised theatrical performance), dir. György Harag (1982, Hungarian, produced in Yugoslavia, Novi Sad Television) (Charlotta Ivanovna) Chekhov: Three Sisters (televised theatrical performance), dir. György Harag (1982, Hungarian, produced in Yugoslavia, Novi Sad Television) (Masha) A világkagyló mítosza (The Myth of the World Shell), dir. András Rajnai (1982, Hungarian) Bábel tornya (The Tower of Babel), dir. András Rajnai (1982, Hungarian) (the Priestess Lagasa) Héroszok pokoljárása (The Heroes’ Journey Through the Underworld), dir. András Rajnai (1982, Hungarian) (Anna) Fajkutyák ideje (lit. The Time of Purebred Dogs), dir. Károly Vicsek (1984, Hungarian, produced in Yugoslavia) Ujed andjela (1984) on IMDb (Angel`s Bite), dir. Lordan Zafranović (Croatian) (Žena) Késdobáló (slang: Pub, lit. Knife-thrower), dir. Károly Vicsek (1984, Yugoslavian - Hungarian) Ekran sneži (1985) on IMDb, dir. Miljenko Dereta (Serbian) Napóleon (1989) on IMDb (Napoleon), dir. András Sólyom (Hungarian) (Leticia) Granica (1990) on IMDb (Border), dir. Zoran Maširević (Yugoslavian – Serbian – Hungarian) Sex-partijski neprijatelj br. 1 (1990) on IMDb (Sex, the Nr 1 Enemy of the Party), dir. Dušan Sabo (Bosnian) (Žuža) A nagy fejedelem (1997) on IMDb (The Great Prince), dir. Mária Sós (Hungarian) (The scientist’s wife) A szivárvány harcosa (2001) on IMDb (Rainbow`s Warrior), dir. Péter Havas (Hungarian) (Old Ms Sofia - voice) Kolorádó Kid,(2010) on IMDb, dir. András Vágvölgyi B. (Hungarian) Berberian Sound Studio,(2012) on IMDb, dir. Peter Strickland (English) (Resurrected Witch) Short films Castrati, dir. Domokos Moldován (1972, Hungarian, Balázs Béla Studio, Budapest) (Bald Medium) O-Pus, dir. Attila Csernik (1973) (with Katalin Ladik’s Sound Project) Csendélet hallal és más tragikus momentumokkal (2005) on IMDb (Still Life with Fish and Other Tragic Elements), dir. Natália Jánossy (Hungarian) (Agáta) Deda Kovač - Grandpa Kovač (2011) on IMDb, dir. Milica Đjenić (Serbian, Beograd-Lajpcig Express) (Rozi) Recitatives Ahol kialszik a világ (1989) on IMDb (Where the World Goes Out) (based on Kalandozás a tükörben (Adventures in the Mirror) by János Pilinszky), dir. Károly Kismányoky (1989, Hungarian, Pannonia Film Studio) A párduc (The Panther), (Short animated film set to Rilke’s poem), dir. András Fiath (1998, Hungarian) Medea (animated study), dir. Zsófia Péterffy (2007) Örökre való / For Ever, dir. Katalin Riedl (2008-2010) Documentary Tanuljunk magyarul (Let`s Learn Hungarian), dir. Károly Vicsek (1979, Serbian - Hungarian, Novi Sad Television), (language teaching series) Katalin Ladik - Bogdanka Poznanović (1980, Serbian-Hungarian, Akademija Umetnosti Novi Sad – Novi Sad Art Academy), (Documentary about Katalin Ladik) Monodráma születik (A Monodrama is Born), dir. Gyula Radó (1981, Hungarian, Szegedi TV), (Documentary about Katalin Ladik) Ez már nem én vagyok (This Isn`t Me Anymore), dir. Gyula Radó (1982, Hungarian, Szegedi TV), (Documentary about Katalin Ladik) Krleža u videomedijima 5.: TV-usporedbe Adam i Eva (Krleža in Video-Medium 5: TV Comparisons of Adam i Eva), dir. Mario Fanelli, (1984, Croatian, TV Zagreb), (performer, Eva), (documentary series) Bukott angyal (Fallen Angel), dir. Jenő Hartyándi (1992, Hungarian - Serbian, Mediawave) (performance-recording) Valahol Közép-Európában (Somewhere in Central Europe), dir. István Grencsó, Jenő Hartyándi (1993, Hungarian – Serbian) (Documentary) Amarissima: Katalin Ladik i novosadska umetnička scena sedamdesetih (Amarissima: Katalin Ladik and the Novi Sad Artistic Scene in the Seventies), dir. Milica Mrđa-Kuzmanov (1999, Serbian), (Documentary about Katalin Ladik’s art) Százféle szerelem (A Hundred Kinds of Love) (2002, Hungarian), (the poems of Éva Saáry are read by Katalin Ladik), (Documentary about Éva Saáry) A sikoly ars poétikája - Ladik Katalin portréfilm (The Ars Poetica of the Scream – Katalin Ladik`s Portrait), dir. Kornél Szilágyi, (2012, Hungarian) (Documentary about Katalin Ladik) (trailer) Sound Cage: A Portrait of Katalin Ladik, dir. Kornél Szilágyi (Igor Buharov), (2012, Hungarian with English subtitles) (Documentary about Katalin Ladik) A legismertebb magyar, dir. Gábor Tóth, HírTV (Documentary about Amrita Sher-Gil and the play Everything She Wants directed by Katalin Ladik and performed by Navjot Randhawa at the Indian Embassy, Budapest (2017) Writer’s Credit Sámán (Shaman), dir. Pál Zolnay (1977, Hungarian, written by the director using poems of Attila József, László Nagy, Sándor Weöres és Katalin Ladik) Behind the Eye, dir. Sebő Kovács (1999, Hungarian, based on Katalin Ladik’s poem: Vers a szerelmes piócáról / The Poem of the Leech in Love) Radio plays Writer and performer Furcsa, aki darazsakról álmodik (Strange Is the One Who Is Dreaming About Wasps), 1982, Magyar Rádió Budapest (Hungarian Radio). Alex Avanesian, Imre József Katona and Katalin Ladik. Furcsa, aki darazsakról álmodik (Strange Is the One Who Is Dreaming About Wasps), 1985, Radio Novi Sad (Serbia). Tibor Vajda and Katalin Ladik. Bukott angyalok (Fallen Angels), 1992, Radio Novi Sad (Serbia). Tibor Vajda. Fűketrec (Grass-Cage), 2002, Radio Novi Sad. Tibor Vajda and Katalin Ladik. Tesla Project, 2003, Radio Novi Sad (Serbia). Tibor Vajda. Élhetek az arcodon? (Can I Live on Your Face?), 2012, Hungarian Radio, script by Otília Cseicsner, directed by Kornél Szilágyi A víz emlékezete (The Memory of Water), Rádiószínház, Hungarian Radio (Kossuth Rádió), directed by Otília Cseicsner, 27 June 2017, 21:30 Radio Theatre: „Ladik Katalin: Hide-and-Seek, Variations of The Old Hungarian Lamentations of Mary” (Bujócska, Ómagyar Márai-siralom variációk), Magyar Rádió (Hungarian Radio), Kossuth Rádió, radio program editor: Otilia Cseicsner Performer Bertolt Brecht: Az árja-kaszt magánélete (The Private Life of the Master Race; alt. title for Fear and Misery of the Third Reich) (Woman), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1963 Miodrag Djurdjević: A csavargó meg ők ketten (The Vagabond and the Two of Them) (the Girl), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1963 Miklós Gyárfás: Kisasszonyok a magasban – Férfiaknak tilos (Young Ladies Up High – No Men Allowed) (Júlia, who is barely even a young lady), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1964 Lászó Kopeczky: Harangszó előtt (Before the Bell Rings) (Flóra), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1964 Leon Kruczkowski: A kormányzó halála (Death of the Governor) (Silvia), (adapted by Iván Horovitz), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1964 Mikhail Tonecki: Találka a „Mese” kávéházban (A Date in Café Tale) (Waitress), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1964 János Herceg: Mindenkinek van egy álma (Everyone Has a Dream) (performer), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1965 Aleksandar Obrenović: A tegnapi nap (Yesterday) (performer), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1966 Erskine Caldwell: Asszonyi sorsok (This Very Earth) (Vicky), (adapted by Jasmina Egrić), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1966 Miroslav Mitrović: Még szemerkél az eső (The Rain Is Still Dripping) (Announcer), dir. Gellér Tibor, Radio Novi Sad (Serbia), 1966 Momo Kapor: III. Olivér teremőre (The Guard of Oliver III) (performer), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1966 Dušan Raksandić: Muratról, Pepekről, Angyeláról és rólam (About Murat, Pepek, Andjela and Me) (the Professor’s Wife), dir. Tibor Gellér, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Günter Eich: Carmilla meg én (The Other and I; orig. Die Andere und Ich) (performer), dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Marguerite Duras: Andesmas úr délutánja (The Afternoon of Mr Andesmas) (Valérie), (adapted by Milan Topolavčki) dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Miloslav Stehlík: Bizalomvonal (Helpline) (Telephone Assistant), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Sead Fetahagić: Körbe, körbe, karikába (Round and Round) (Mira), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1967 Alessandro De Stefani: Csónak jön a tavon (A Boat Approaches on the Lake – Una barca viene dal lago) (Anna Marabini), (adapted by Iván Horovitz) dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1968 Michal Tonecki: Az ötödik (The Fifth) (a Lány szerepében), dir. Gusztáv Barlay, Radio Novi Sad (Serbia), 1968 József Sulhóf (text), ed. by Ernő Király: Tavaszi bokréta dalest (Spring Bouquet – An Evening of Songs) (Announcer), Radio Novi Sad (Serbia), 1968 Magda Szabó: A rab (The Prisoner) (Zsuzsanna Kazinczy), dir. Frigyes Marton, Radio Novi Sad (Serbia), 1968 Aldo Nicolai: Éljen az ifjú pár! (Long Live the Newlyweds!) (Woman), dir. Tibor Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1969 Ferenc Deák: Apoteózis (Apotheosis) (Recitative) (performer), dir. Tibor Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1969 Boris Palotai: Öröklakás (Condominium) (Klára), dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1969 Endre Fejes: Vigyori (Grinner) (Girl), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1970 Eugène Ionesco: A kopasz énekesnő (The Bald Soprano), dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1970 Pál Saffer: A csend (The Silence) (Lidia), dir. Tibor Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1970 Mihály Majtényi: A száműzött (The Exile) (Sibylla), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1971 Gerich Endre Művészestje: Azért is maradok...! (An Evening with Endre Gerich: I Say I’m Staying...!) (performer) dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1971 Silvia Andrescu – Theodor Manescu: Ismeretlen kedvesem (My Unknown Beloved) (Girl), dir. Tibor Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1971 Aleksandr Solzhenitsyn: Gyertyaláng a szélben (Candle in the Wind) (Anni), dir. Árpád Benedek, Radio Novi Sad (Serbia), 1972 És mi lesz tavasszal (What Will Happen in the Spring?) (comedy night) (performer), dir. Frigyes Marton, Radio Novi Sad (Serbia), 1972 Mirjana Buljan: Jasna naplója (Jasna’s Diary) (Jasna), dir. László Szilágyi, Radio Novi Sad (Serbia), 1973 Svetislav Ruškuc: A hetvennyolcas fordulatszámú ajtó (The 78 RPM Door) (Girl), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1973 Dušan Iljić: Beutazni a földet (To Travel the World) (Szitakötő /Dragonfly/, a Girl), dir. Miklós Cserés, Dr, Radio Novi Sad (Serbia), 1976 Társult humor éve (The Year of Associated Humour) (performer), dir. Róbert Bambach, Radio Novi Sad (Serbia), 1976 Szellemet idézünk! (Séance!) (performer), dir. György Turián, Radio Novi Sad (Serbia), 1977 Vidám est (A Merry Evening) (performer), dir. Sándor Sántha, Radio Novi Sad (Serbia), 1977 István Bosnyák: Szemben a bíróval (Facing the Judge) (docudrama in 7 episodes) (Ruth), dir. István Varga, Radio Novi Sad (Serbia), 1978 Henrik Bardijewski: Kis komédia (A Little Comedy) (Lady I), dir. István Vajda, Radio Novi Sad (Serbia), 1978 László Nemes: Szerencseszerződés (Contract of Luck) (adapted by János Borbély) (radio play series), dir. Slobodan Majak, Radio Novi Sad (Serbia), 1985 Ottó Tolnai: Bayer Aszpirin (Bayer Aspirin) (The Actress), dir. Orsolya Lehoczky, Hungarian Radio / Magyar Rádió (Hungary), 1997 (monodrama) Iris Disse: Álmodott idő – 1956 (Dreamt Time – 1956), dir. Iris Disse, Radio Kossuth / Kossuth Rádió (Hungary), 2007 (Marika, the author`s alter ego) Artworks in permanent public and private collections Barcelona (Spain): MACBA – Museum of Contemporary Art in Barcelona / Museu d’Art Contemporani de Barcelona (18 collages: visual poetry and music scores, 1971-1978) Budapest (Hungary): Petőfi Literary Museum / Petőfi Irodalmi Múzeum (9 works of visual poetry – typewritten text on paper, photograph, collages of cardboard and collages of music score, 1976–1977, Aki miatt a harang szól (For Whom the Bell Rings) – In Memoriam Lajos Kassák collage, 1987) Belgrade (Serbia): Museum of Contemporary Art in Belgrade / (MSUB) Muzej Savremene Umetnosti, Beograd (Poemim photo, 1978) New York (USA): MoMA, The Museum of Modern Art (Novi Sad Project documentation, Wow Special Zagreb Issue, 1975) Budapest (Hungary): Ludwig Museum – Museum of Contemporary Art / Ludwig Múzeum – Kortárs Művészeti Múzeum (Photographs, Poemim series) Vienna (Austria): Kontakt Collection – The Art Collection of Erste Group / Kontakt – Die Kunstsammlung der Erste Group (5 items of the “Ausgewählte Volkslieder”(Selected Folk Songs) series (1973-1975); 5 other visual poetry and music scores; 12 stamps; the 48 remaining photographs of Change Art – a performance documentation 1975; two copies of the Phonopoetica SP album 1976) Croatia – Marinko Sudac`s Private Collection (photo documentation for performances, gramophone recording, 1968–89) Miami (USA): Sackner Archive of Visual and Concrete Poetry (4 postcards – mail-art – and documentation, 1977-1981) Belgrade (Serbia): Trajković Collection (Blackshave Poem – Zagreb performance, photo document, 1978) Chicago (USA): School of the Art Institute of Chicago – Joan Flasch Artist`s Book Collection (Poetical objects of the Urbanical Environment, 1976) Exhibitions Solo exhibitions 1973 Belgrade (Serbia), Student Cultural Centre Gallery / Galerija Studentskog Kulturnog Centra 1976 Zagreb (Croatia), Photography, Film and Television Centre / Centar za fotografiju, film i televiziju: `Visual Poetry – Music Score` (visual poems, collages) Novi Sad (Serbia), Youth Centre – Art Gallery / Likovni Salon Tribine Mladih 1977 Zrenjanin (Serbia), Cultural Centre / Kulturni centar: `Visual Poetry – Music Score` (visual poems, collages) Zagreb (Croatia), Cultural and Information Centre / Centar za Kulturu i Informacije: `Visual Poetry – Music Score` (visual poems, collages) 1979 Budapest (Hungary), Young Artists’ Club / Fiatal Művészek Klubja: `Visual Poetry - Music Scores` (visual poems, collages) 2007 Budapest (Hungary), Erlin Club Gallery / Erlin Klub Galéria (visual poems, collages) 2010 Novi Sad (Serbia), Museum of Contemporary Art in Vojvodina / Muzej Savremene Umetnosti Vojvodine (MSUV): Retrospektivna Izložba 1962–2010. Moć Žene: Katalin Ladik (Retrospective Exhibition 1962–2010 The Power of a Woman: Katalin Ladik) (Curated by: Dragomir Ugren) 2011 Székesfeh

Autor : Cyril Glasse Ova enciklopedija obrađuje oko 1200 odrednica. Autor je prihvatio islam, a živi na zapadu. Na prevođenju je radila grupa prevodilaca. Djelo je ilustrirano, termini su transkribirani, navođeni su hidžretski datumi. Uopisu islamskih dužnosti i obreda zastupljeni su i stavovi drugih pravnih škola (mezheba)

Prof. dr Milan P. Rakočević Knjiga Sveta planina Kajlaš - hodočašće na Tibet, je lična ispovest pisca, autora Prof. dr Milana Rakočevića, o sopstvenom duhovnom iskustvu i doživljaju prilikom boravka na svetoj planini Kajlaš, u zapadnom delu Tibeta. Knjiga na veoma uspešan način objedinjuje neke sadržaje i književne žanrove kao što su putopis, etnografska zapažanja, refleksivna književnost kao i estetičke i duhovne kontemplacije osobene vrste. U knjizi je postignuta savršena funkcionalna usklađenost obimnog teksta i mnogobrojnih sjajnih fotografija dovedenih do savršenstva koje upečatljivo dočaravaju Kajlaš, gledan iz različitih uglova.Pejzaž, prizori udaljenih snežnih vrhova, običaji i drevna kultura Tibeta, pa sve do likova ljudi u njihovoj punoj izražajnosti držaće pažnju čitalaca od prve, do poleđine strane.Na hodočašću oko svete planine Kajlaš, u Himalajima na Tibetu, autor je proveo mesec dana beležeći perom i fotografijama nesvakidašnje događaje i pejzaže o čemu je objavio 2011. godine prvo izdanje ove knjige koja je 2013 prevedena i objavljena i u Americi.Malo je mesta na svetu koja se mogu uporediti sa misterioznom, prelepom i potpuno izolovanom planinom Kajlaš koja leži duboko skrivena u udaljenom i pustom predelu zapadnog Tibeta, iza ogromnog planinskog venca Himalaja, na jednom od najviših i najusamljenijih mesta na Planeti.Današnji čitaoci hoće brz i precizan izveštaj o tome ima li ili ne zemlje bogova? Gde su sakriveni drevni mudraci? Koliko ih ima? Niko me nije pitao kako miriše dolina ispod Kajlaša? Šta sam video kad sam zatvorio oči pred tom lepotom? A to je za mene zaista bilo pravo iskustvo, ta jedinstvena mogućnost otkrivanja fantastičnih oblika i boja, isceljujućeg mirisa i prelepog pejzaža ove čudesne zemlje (citat str. 69).Sedeo sam satima, potpuno sâm, na obali jezera Manasarovar... Bila je to scena prvog dana stvaranja sveta, a ja sam na trenutak bio deo kosmičke svesti (citat str. 90). Prof. dr Milan P. Rakočević, arhitektaStudirao arhitekturu u Beogradu i Parizu. Doktorirao na Arhitektonskom Fakultetu u Beogradu. Bio je Dekan Arhitektonskog Fakultetau Beogradu.Boravio i radio u Francuskoj, Švajcarskoj, Alžiru, Panami i Australiji.Projektovao i izveo više desetina objekata u zemlji i u svetu. Nosilac prestižnih nagrada i vrednih priznanja. Autor više knjiga i mnogobrojnih stručnih radova o arhitekturi.Proputovao više od sedamdeset pet zemalja sveta, a kao planinar pohodio najviše vrhove Evrope (Mont Blanc, Materhorn), Afrike (Kilimandžaro) i Australije (Mont Košćuško). U potrazi za praistorijskim pećinskim slikama i gravirama učestvovao u tri ekspedicije kroz Saharu.

Вздорнов Г.И. Феофан Грек. Творческое наследие Тврд повез са омотом, 33цм, 338страна, илустровано, издавач: ИСКУСТВО - Москва 1983. форзец и прва страна преломљени - књига је у добром стању! knjiga ima eks libris bivšeg vlasnika Книга крупнейшего специалиста по древнерусскому искусству Г. И. Вздорнова имеет своей целью дать полное представление о выдающемся художнике второй половины XIV в. Выходец из Византии, Феофан Грек половину жизни провел на Руси и работал в Новгороде, Нижнем Новгороде, в Москве и ее окрестностях. Его творчество не отделимо от истории русского искусства. Произведения Феофана сохранились только в России. Это такие шедевры мировой живописи, как фрески в новгородской церкви Спаса Преображения (1378), икона Богоматери Донской в Третьяковской галерее (ок. 1392) и деисус в Благовещенском соборе Московского Кремля (90-е гг. XIV в.). Книгу открывают вводная статья о Феофане и его эпохе, антология лучших текстов о Феофане из работ русских, советских и зарубежных ученых и биографические сведения о художнике. Впервые воспроизведена рукопись XVII в. с текстом письма о Феофане, которое принадлежит Епифанию Премудрому. Основной раздел книги составляент каталог, где наряду с уцелевшими произведениями художника даны исчерпывающие сведения об утраченных работах., а также об иконах, фресках и миниатюрах, которые приписываются Феофану. Каталог составлен по принципу развернутых аннотаций. Все сохранившиеся памятники воспроизведены в цвете, что позволяет верно судить о фактуре и колорите живописи Феофана. Књига Г. И. Вздорнова, водећег стручњака за древну руску уметност, има за циљ да да потпуну слику о изузетном уметнику друге половине 14. века. Родом из Византије, Теофан Грк је половину живота провео у Русији и радио у Новгороду, Нижњем Новгороду, Москви и околини. Његово дело је неодвојиво од историје руске уметности. Феофанова дела су преживела само у Русији. Реч је о таквим ремек-делима светског сликарства као што су фреске у Новгородској цркви Преображења Господњег (1378), икона Богородице Донске у Третјаковској галерији (око 1392) и Деесис у Благовештенској катедрали Московског Кремља (90-их година). из 14. века). Књигу отвара уводни чланак о Теофану и његовој епохи, антологија најбољих текстова о Теофану из дела руских, совјетских и страних научника и биографски подаци о уметнику. Први пут је репродукован рукопис из 17. века. са текстом писма о Теофану које припада Епифанију Мудром. Главни део књиге чини каталог, где су, уз сачувана дела уметника, дати исцрпни подаци о изгубљеним делима, као и о иконама, фрескама и минијатурама које се приписују Теофану. Каталог је састављен по принципу детаљних напомена. Сви сачувани споменици су репродуковани у боји, што нам омогућава да правилно проценимо текстуру и боју Феофановог сликарства.

Prvo izdanje, odlično očuvano, s posvetom Blaža Šćepanović. Izuzetno retko! Autor - osoba Šćepanović, Blažo Naslov Smrt pjesnikova / Blažo Šćepanović Vrsta građe poezija Jezik srpski Godina 1961 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Nolit, 1961 (Beograd : Prosveta) Fizički opis 107 str. ; 19 cm Zbirka Savremeni jugoslovenski pisci. Poezija Kako su se udavili pesnici Blažo Šćepanović i Lazar Vučković i kakvu ulogu je u tome imao Oskar Davičo, za Nova.rs otkriva pesnik Ljubiša Đidić, svedok tragičnog događaja. „Struške večeri poezije“ u Strugi na Ohridskom jezeru, jedan su od najstarijih i svakako jedan od najvažnijih pesničkih susreta u nekadašnjoj Jugoslaviji, koji se održava od 1962, a od 1966. i kao internacionalni festival poezije. Tamo se baš 1966, pre 55 godina, 26. avgusta dogodila jedna od najvećih tragedija za jugoslovensku književnost i pesništvo, udavila su se dvojica mladih pesnika, Blažo Šćepanović (32) i Lazar Vučković (29). Čamac u kojem su bili još i legendarni Oskar Davičo, pesnik iz Prištine Fahredin Gunga i novinar Milan Matić, od težine se prevrnuo, a Blažo i Lazar nisu isplivali. Iako je Šćepanović bio plivač, nije uspeo da se spase jer ga je Lazar, neplivač, u očajničkoj borbi za život uhvatio čvrsto za noge i tako su obojica stradali. – Bio je mali čamac koji je okupio pesnike oko Oskara Daviča, koji je tada bio ne samo sjajan pesnik, već je bio i član Centralnog komiteta. Oko njega se sve vrtelo. Bili su tu Blažo, Gunga, Lazar, Davičo i još neko. Otišli su malo dalje ka pučini i mali vetrić je bio dovoljan da se čamac zaljulja i prevrne. Ja sam tada sedeo sa prijateljima pesnicima na terasi i onda su se čule sirene hitne pomoći. Do nas je dotrčao makedonski pesnik Kotevski i javio nam da se desila tragedija – priseća se Đidić tragedije na Ohridskom jezeru. Ljubiša Đidić je učestvovao u spasavanju albanskog pesnika Fahredina Gunge koji se borio sa talasima. – Pritrčao sam do vode i spasio sam Gungu koji se uhvatio za nekakvu trsku i odvukao sam ga do obale. Davičo je isplivao, a neko se uhvatio za onu malu rešetku od čamca i sa njom doplivao. Ali ovu dvojicu niko nije mogao da spase, našli su ih na dnu. Bez obzira što je Blažo bio vrstan plivač, Lazar je bio apsolutni neplivač, a panika je panika. Naravno, na obali su posle pokušali oživljavanje, ali nije im bilo spasa – dodaje on. Zanimljivo je da nakon tragedije nije prekinuta pesnička manifestacija. To je bila godina kada su večeri postale internacionalne i bilo je dosta stranih pesnika. – Na završnoj večeri na mostu, kada se čitala poezija, narod je bio naokolo sa leve i desne strane izlazećeg Drima. Svečanost je održana, a ja sam bio taj koji je imao tu nesreću da u ime opraštanja od Lazara, čita njegovu pesmu. Sećam se da je to bila divna pesma o leptirima – kaže Đidić. Đidić se priseća da su pesnici posle međusobno komentarisali da je Davičo koji je bio najstariji i oko koga su se svi okupili, najodgovorniji za ovu nesreću, jer je morao da reaguje i ne dozvoli preveliki broj ljudi u malom čamcu. Pesnik Božidar Šuica, koji nije bio tada u Strugi, ali se dobro seća te tragedije, kaže za „Novu“ da je Blažo Šćepanović bio pošten i moralan čovek, i svim pesnicima je pomagao jer je radio u Maršalatu, a da je Lazar bio poznat po lepoti. – Oskar Davičo se nikad nije oporavio od toga. Uvek je bio sentimentalan prema Blaži i Lazaru. To je jedna od najvećih tragedija. Dva mlada i darovita čoveka – seća se Šuica. Blažo Šćepanović je rođen u Bijelom Polju, 7. aprila 1934, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Najpoznatiji je po zbirci pesama „Smrću protiv smrti” koju je napisao zajedno sa pesnikom Brankom Miljkovićem. Lazar Vučković je rođen u Gornjem Selu kod Prizrena 1937. Bio je novinar i reporter lista „Jedinstvo“ u Prištini. Jedan je od prvih srpskih posleratnih pesnika na Kosovu i Metohiji. Susreti „Lazar Vučković“ organizuju se na Kosovu još od 1970. godine i posvećene su rano preminulom pesniku. Takođe, na završnoj večeri uručuje se i nagrada „Lazar Vučković“. Poslednjih godina manifestacija se organizuje u Gračanici. Ogranak Biblioteke grada Beograda u Učiteljskom naselju nosi ime Blaža Šćepanovića, a o njegovom životu 2017. godine snimljen je dokumentarni film „Smrću protiv smrti Blaža Šćepanovića“. Blažo Šćepanović (Bijelo Polje, 7. april 1934 – Struga, 26. avgust 1966) bio je crnogorski i jugoslovenski pesnik. Najpoznatiji je po zbirci pesama „Smrću protiv smrti” koju je napisao zajedno sa srpskim pesnikom Brankom Miljkovićem. Blažo Šćepanović rođen je 1934. godine u bjelopoljskom naselju Livadice. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radio je u Kulturno-prosvetnom veću SFRJ. Umro je na samom početku pesničke karijere, ali je uspeo da ostavi za sobom nekoliko zbirki poezije. Zajedno sa pesnikom Lazarom Vučkovićem utopio se u Ohridskom jezeru, tokom boravka na Struškim večerima poezije, jednoj od najznačajnijih kulturnih manifestacija u tadašnjoj Jugoslaviji. Priznanja Ogranak Biblioteke grada Beograda u Učiteljskom naselju nosi ime Blaža Šćepanovića. O životu Blaža Šćepanovića 2017. godine snimljen je dokumentarni film Smrću protiv smrti Blaža Šćepanovića. Film je premijerno prikazan u Mojkovcu, u okviru pratećeg programa 42. po redu filmskog festivala Mojkovačka filmska jesen 25. septembra 2017. Skupština opštine Bijelo Polje donela je oktobra 2013. godine odluku da se jedna ulica u ovom gradu nazove imenom Blaža Šćepanovića. Književni rad Književno stvaralaštvo Blaža Šćepanovića sakupljeno je u sedam zbirki pesama: Lobanja u travi (1957) Ivicom zemlje zmija (1958) Smrću protiv smrti (1959) – zajedno sa Brankom Miljkovićem Smrt pjesnikova (1961) Zlatna šuma (1966) Ljubavlju izmjereno vrijeme (1973) – objavljena posthumno Pjesnikov dvojnik (1976) – objavljena posthumno KC (L)

KNJIGE SU KAO NOVE,OSIM POSVETE U PRVOJ KNJIZI,NA PRVE DVE PREDSTRANE,KNJIGE SU KAO NOVE,OCENA BI BILA ODLICNA(5),JEDINO ZBOG POSVETE U 1.KNJIZI-SVE OSTALO JE(5+) NOVO! Studije iz srpske religije i folklora 1910-1942 (1-2) Veselin Čajkanović Godina izdanja: 1994 ISBN:978-86-379-0280-4-1.knjiga,/978-86-379-0281-2-2.knjiga Autor: Domaći Jezik: Srpski Oblast: Veselin Čajkanović Sabrana dela iz srpske religije i mitologije u 2.knjige ISBN:978-86-379-0280-4-1.knjiga,/978-86-379-0281-2-2.knjiga Izdavač: Grupa izdavača, Beograd 1994; Sabrana dela iz srpske religije i mitologije: knjige-1 i 2 KNJIGE SU KAO NOVE,OSIM POSVETE U PRVOJ KNJIZI,NA PRVE DVE PREDSTRANE,KNJIGE SU KAO NOVE,OCENA BI BILA ODLICNA(5),JEDINO ZBOG POSVETE U 1.KNJIZI-SVE OSTALO JE(5+) NOVO! Veselin Čajkanović Sabrana dela iz srpske religije i mitologije u dve knjige: 1. Studije iz srpske religije i folklora 1910-1924; 2. Studije iz srpske religije i folklora 1925-1942; Izdavači: SKZ-BIGZ-Prosveta-Partenon, Beograd, 1994. Tvrd povez sa zlatotiskom, 21 cm ВЕСЕЛИН ЧАЈКАНОВИЋ 1 - 2 Издавачи: СРПСКА КЊИЖЕВНА ЗАДРУГА Б И Г З ПРОСВЕТА ПАРТЕНОН Б Е О Г Р А Д 1994 САБРАНА ДЕЛА а) Срби - Религија б) Србија - Митологија ц) Народна веровања - Срби Р е ф е р е н ц е 1. СТУДИЈЕ И РЕЛИГИЈЕ И ФОЛКЛОРА 191О-1924 2. СТУДИЈЕ ИЗ РЕЛИГИЈЕ И ФОЛКЛОРА 1925-1942 ......................................................... Предговор написао и приредио академик ВОЈИСЛАВ ЂУРИЋ РЕГИСТАР БЕЛЕШКЕ УЗ ТЕКСТ Ћирилица Тврде корице Шивен повез Detaljnije: tvrd povez, strana 474+546, 21cm, Stanje knjiga:NEKORISCENE-KAO NOVE-KNJIGA BR.1.IMA POSVETU NA PRVA DVA PREDLISTA Naučna delatnost Veselin Čajkanović --------------------------------------------------------- Njegova naučna delatnost je obuhvatala tri oblasti: 1)Klasična filologija Klasična filologija je bila njegova osnovna naučna oblast. Izdavao je narodne umotvorine, pisao udžbenike latinskog jezika, na kojem je napisao mnoge svoje radove. Prevodio je s klasičnih jezika i bio jedan od najvećih svetskih eksperata za klasične jezike.[11] Prvi prevod i to s engleskog jezika „Seoski ponos” od Irvinga, je objavio još kao student Velike škole (1901).[28] Prvi objavljeni tekst koji se bavi antičkom književnošću, prevod komedije Menehmi Tita Makcija Plauta datira još iz perioda njegovih studija u Nemačkoj (1905).[29] Objavljen je u Srpskom književnom glasniku, a iste godine u ovom časopisu je objavio i prikaz Trbojevićevog prevoda Plautove komedije „Hvališa”.[30] Među njegovim radovima iz klasične filologije, naročito se ističu radovi o antičkim poslovicama, knjiga „Vergilije i njegovi savremenici”, objavljenoj povodom dvehiljadugodišnjice Vergilijevog rođenja, u kojoj je prikazao Vergilija, njegov rad, njegove najznačajnije savremenike, prijatelje i život u Rimu tog doba „O Zenobijevoj zbirci poslovica i njenim izvorima”, u kojoj je rešeno pitanje o izvorima Zenobijeve zbirke poslovica, odnosno izvorima Zenobijevih izvora,[31] prevodi Plautovih komedija, prevod i tumačenje Tacitove „Germanije”,[32] u kojoj je dao objašnjenje mnogih pojava, kao što su šibanje (kao česta kazna u rimskoj vojsci), učestvovanje boga-zaštitnika u borbi, otkrivanje grudi, životinjske i ljudske žrtve, gatanje po pticama, krvna osveta i gostoprimstvo i druge, i na koju se veoma često pozivao.[33] 2)Latinski je toliko dobro poznavao da je pored prevođenja i neke svoje veće radove pisao na ovom jeziku.[13] Prvi je od srpskih naučnika proučavao klasične izvore u basnama Dositeja Obradovića i o tome objavio delo „O grčkim i rimskim izvorima Dositejevih basana” (1914), povodom stogodišnjice Dositejeve smrti, u kome se bavio pitanjem odnosa grčih i rimskih pisaca i Dositeja Obradovića. Pokazao je da je Dositej primio ideje grčkih humanista i da je od klasičnih grčkih pisaca čitao one koje su vizantijski kritičari smatrali za dobre, naročito Plutarha. Kao osnova za njegovu zbirku basana poslužila je neka zbirka Ezopovih basana, koju je dopunio basnama drughh basnopisaca starog i novog veka.[34] Ovaj rad je jedan od prvih relevantnijih tekstova u ovoj oblasti kod Srba.[35] 3)Folkloristika Folkloristika, naročito istraživanja narodnih umotvorina, pesama i pripovedaka. Na osnovu rukopisnih zbirki Srpske akademije nauka objavio je jednu zbirku pripovedaka s kritičkim napomenama i komentarom, dok je za potrebe školske nastave uredio jednu komentarisanu zbirku pripovedaka. Radio je i na kritičkom izdanju Vukove zbirke, folklorna građa iz Vukove zaostavštine koju je u Petrogradskoj javnoj biblioteci našao Ljubomir Stojanović.[36] Objavio je malu antologiju narodnih pesama, „Petnaest srpskih narodnih pesama”, namenjenu širokoj čitalačkoj publici.[37] Stara srpska religija i mitologija Bavio se vizantološkim pitanjima, ali i nizom drugih tema sa ovog područja.[38] Posebno je proučavao religiju Srba pre primanja hrišćanstva.[11] Za narodna verovanja se zainteresovao još dok je radio na knjizi „O Zenobijevoj zbirci poslovica i njenim izvorima”.[13] Znanje klasičnih jezika i književnosti i upućenost u uporedne religije omogućili su mu da protumači nejasne pojave iz srpske religije i mitologije i da pristupi njihovoj sistematskoj rekonstrukciji.[30] Pošto u vreme kada je započeo svoja istraživanja nije bilo pouzdanih izvora, kao polazište je uzimao narodne umotvorine i tradicionalna narodna verovanja. Uočio je da se na njima umnogome zasniva i današnja religija. Naime, uravo na osnovu vere, uočio je hiljadugodišnji kontinuitet u postojanju srpskog naroda, s obzirom da je u svojim elementima ostala onakva, kakva je bila i u prvim vekovima primanja hrišćanstva, nalazeći da su neke srpske religijske forme starije od antičkih, dok su svadbeni i pogrebni običaji preneseni u nepromenjenom obliku, još od bronzanog doba, da su u tesnoj vezi sa prastarim kultom predaka ostali i najpopularniji praznici (Božić i Slava), kao i najraspostranjeniji običaji (kumstvo i gostoprimstvo), da su neki mitovi prenošeni s pokolenja na pokolenje, bez većih izmena, a neki su vezivani za pojedine istorijske ličnosti (Sveti Sava, Miloš Obilić, Marko Kraljević, Stevan Visoki, Ivan Crnojević), dok su funkcije glavnih paganskih bogova, a naročito vrhovnog boga, prenesene na najuglednije hrišćanske svece (Sveti Jovan, Sveti Nikola, Sveti Đorđe i ponajviše Sveti Sava) ili đavola. Otkrivajući kako se srpski narod pokazao veoma konzervativan u religijskim shvatanjima, posebno u kultu predaka, kao jezgru svoje religije, gde je čak crkveno svetosavlje preradio u mitsko i mnogobožačko,[39] došao je od zaključka da se srpska religija uglavnom bazira na paganskoj i da je bliža sujeverju nego veri.[40] Otkrio je i uticaje ne samo paganstva i hrišćanstva, nego i mnogo starijih sistema verovanja, kao što su preanimizam, animizam i totemizam, koji su vekovima ostali očuvani u narodnoj religiji.[13] Mada su se njegovi zaključci o istoriji stare vere u izvesnoj meri kosili sa stavovima dogme Srpske pravoslavne crkve, a raniji istraživači narodne tradicije, kao što su Milan Đ. Milićević i Stojan Novaković su već ukazali na to da su mnogi srpski običaji očuvani iz starina i da predstavljaju dragocen izvor za proučavanje onog perioda kulture, o kome nema drugih dokumenata, Čajkanović je ovakva zapažanja pretvorio u svoje osnovno istraživačko načelo[41] i svojim radom na ovom području se svrstao među malobrojne osnivače novih nauka, zasluživši status prvog srpskog istoričara religije.[14] Krajnji zaključak njegovih studija je da se na osnovu zajedničkih elemenata u religijama slovenskih naroda može rekonstruisati religija Slovena u njihovoj prapostojbini, dok se iz zajedničkih elemenata u religijama indoevropskih naroda mogu odrediti njihova verovanja, dok su bili u zajednici.[34] Nažalost, obimna istraživanja u ovoj oblasti, nije stigao da uobliči, zbog uklanjanja sa Univerziteta i prerane smrti.[14] Njegov pokušaj rekonstrukcije čitavog sistema stare srpske religije i mitologije predstavlja prekretnicu u proučavanju srpske paganske religije, kao osnove tradicionalne duhovne kulture, a valorizacija njegovih naučnih rezultata je pretpostavka svakog daljeg proučavanja ovog važnog aspekta narodne duhovne tradicije.[42]

Retko u ponudi. Ključna knjiga o hrvatskoj poeziji XX veka. Autor - osoba Mrkonjić, Zvonimir, 1938- = Mrkonjić, Zvonimir, 1938- Naslov Suvremeno hrvatsko pjesništvo. [1] : (razdioba) / Zvonimir Mrkonjić Vrsta građe knjiga Jezik hrvatski Godina 1971 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Kolo, 1971 (Rijeka : Riječka tiskara) Fizički opis 189 str. ; 20 cm Zbirka ǂBiblioteka ǂKolo ; 2 (Broš.) Napomene Na presavijenom delu kor. lista autorova slika Bilješka o piscu: str. 187 Registar. Predmetne odrednice Hrvatska poezija Naslov Suvremeno hrvatsko pjesništvo. [2] : (tekstovi) / Zvonimir Mrkonjić Vrsta građe poezija Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik hrvatski Godina 1971 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Kolo Matice hrvatske, 1971 (Rijeka : Riječka tiskara) Fizički opis 281 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba Mrkonjić, Zvonimir Zbirka ǂBiblioteka ǂKolo ; 13 (Broš.) Napomene Napomena sastavljača: str. 281. Knjiga `Suvremeno hrvatsko pjesništvo` zbornik je radova o suvremenoj hrvatskoj poeziji. Obuhvaća razdoblje otprilike od 1950. do 1980. godine. Autori nisu imali namjeru temeljito istraživati i kritički razglabati pojedine pjesničke opuse, već uspostaviti kriterije za za objektivnu analizu. Iz niza aspekata i iz osnovnih spoznaja niza komplementarnih jezikoslovnih i književnoznanstvenih disciplina jedan te isti problem podvrgava se različitim tipovima promatranja: od filološkog, književnopovijesnog, književnoteorijskog, preko jezikoslovnog u užem smislu, do semoitičkog i kulturnopovijesnog avangarda neoavangarda postmoderna konkretna poezija vizuelna poezija josip stošić đerdan hrvatska književnost branko čegec goran rem ... Suvremeno hrvatsko pjesništvo (Razdioba) Zvonimira Mrkonjića iz 1972. godine nedvojbeni je klasik domaće književnokritičke i teorijske misli kad je riječ o domaćem pjesništvu. Time što je zastupala tezu da pjesnički čin pokreće razdiobu trovrsnog iskustva (iskustvo prostora, iskustvo egzistencije i iskustvo jezika), ta studija gotovo je presudno utjecala na razumijevanje temeljnih tendencija u razvoju hrvatskoga pjesništva od 1940. do 1970. godine. Uzmemo li u obzir i to da mnoge njezine teorijske postavke ne samo da su preživjele godine u kojima je ona bila referentno polje, nego se i danas čine uvelike upotrebljivima, to je eto razlog ponovnog upozoravanja na nju – njena reizdanja, naime. Mrkonjićeva taksonomija i zahtjev prema usustavljivanju, kao i esejizam kojim je podvrgnuo različite pjesničke individue u Razdiobi, uz nekolicinu priloga nekih naših drugih teoretičara i kritičara, nedvojbeno je jedan od najpouzdanijih opisa koje je novije hrvatsko pjesništvo uopće dobilo. Mrkonjić, Zvonimir, hrvatski književnik i prevoditelj (Split, 6. VI. 1938). Diplomirao je komparativnu književnost i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te studirao režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bio je član uredništava Telegrama i Prologa; radio kao dramaturg u Dramskom kazalištu „Gavella“. Redoviti je član HAZU-a od 2006. Mrkonjićevo pjesničko stvaranje određeno je vlastitim konceptualnim obzorom i svjesno teorije pjesništva koju njezin autor proizvodi. To se antireferencijalno pjesništvo najčešće bavi samim svojim jezičnim materijalom, od najranijih zbirki Gdje je što (1962), Zemljovid (1964) i Dan (1968), preko eksperimentalne faze, koju čine Knjiga mijena (1972), Bjelodano crnonoćno (1976) i Nadnevak (1977), pa do strogih, zatvorenih formi i pjesama u prozi kojima se okrenuo u zbirkama Zvonjelice (1980), Pisma u bijelo (1989), Put u Dalj (1992), Šipanski soneti (1992), San, magla i ništa (1996), Kao trava (1998), nakon iscrpljenja vlastita avangardnoga projekta. Kasnu etapu (Gonetanje gomile, 2002; Reciklažno dvorište, 2018) obilježavaju usto povratak jezičnoj mimetičnosti te citatnost, autoreferencijalnost i okretanje tradiciji, svojstveni postmodernizmu. Istaknuti prevoditelj (Rene Char, Friedrich Hölderlin, Lautreamont, Stéphane Mallarmé, Henri Michaux, Francis Ponge, Rainer Maria Rilke, Arthur Rimbaud i dr.) te metodološki rigorozan analitičar i kritičar pjesništva, Mrkonjić je ostvario jedan od najzapaženijih pjesničkih i kritičkih opusa u suvremenoj hrvatskoj književnosti. U pisanju o pjesništvu kreće se u duhu Rolanda Barthesa (čiji je Užitak u tekstu preveo 2004), strukturalizma i francuske teorije teksta, pa njegova kritička aparatura proizvodi filozofski i pojmovno bremenite paradigmatske razrede i kategorije u duhu svojih uzora. Najznačajnije mu je kritičko djelo dvosveščano Suvremeno hrvatsko pjesništvo (1971), sastavljeno od antologije i popratne analitičke knjige. Iste smjernice slijede ostale knjige (Izum beskraja, 1971; Sustav i slika, 1980; Izvanredno stanje, 1991; Prijevoji pjesništva, I–II, 2006; Kritička točka, 2011; Prečacima poezije, 2017), njegova tekuća kritika i eseji te antologija Međaši (2004). Unutar sličnih teoretskih okvira bavio se i teatrologijom (Ogledalo mahnitosti, 1985), kao i slikarstvom (Tvar kao pamćenje, 2006). Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (1999) i Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo (2008). MG144

Шематизам Епархије захумско-херцеговачке и приморске Eparhija zahumsko hercegovačka i primorska, 2021. 712 strana, tvrd povez, veliki format. Који испуњује добрима жеље твоје, обновиће се као у орла младост твоја. (Пс 102, 5) „Вијековима је у оним подручјима које обухвата Епархија захумско-херцеговачка и приморска вјера тијесно повезана са идентитетом, са опстанком, са свакодневним животом, обичајима, страдањима и надањима … Недаће и ратови никада нису били јачи од вјере и жеље за обновом … Зато је међу корице ове књиге смјештена жива вјера претходних генерација Херцеговаца и Херцеговки и њиховог вјерског живота, без обзира на то колико су у том периоду били слободни да је исповиједају. Вјера која се огледа у животу васкрслих Пребиловаца и мостарске Саборне цркве, на коју у сумрак опет пада мостарско сунце, када већ на цијели град падне мрак, и која се узвисила попут Херцеговачке Грачанице на Црквини; вјера која се исповиједала у Дужима, Добрићеву, Завали, Тврдошу, Житомислићу, али и у свим сеоским црквама у које су долазили наше баке и дједови, облачили најсвечанија одијела, везена и плетена, у недјељни дан или на слави своје цркве, која је уносила радост и смисао у живот ових тежака.“ (Из предговора Епископа ЗХиП Димитрија Шематизму Епархије захумско-херцеговачке и приморске) Поводом 800 година од Утемељења првобитне Епископије хумске, из штампе је изашао први том петотомне монографије Епархије захумско-херцеговачке и приморске, под називом Шематизам Епархије захумско-херцеговачке и приморске. С благословом Његовог преосвештенства Епископа захумско-херцеговачког и приморског господина Димитрија, издавачи Шематизма Епархије захумско-херцеговачке и приморске су Епархија захумско-херцеговачка и приморска, Мостар–Требиње и Видослов, Београд–Требиње. Главни уредник је протопрезвитер-ставрофор Радивоје Круљ, а редакцију чине: Епископ Димитрије Рађеновић, игуман Василије Копитић, игуман Сава Мирић, игуман Данило Павловић, игуманија Павла Ћузулан, игуманија Текла Даскалаки, протојереј-ставрофор Владан Перишић, протојереј-ставрофор Велимир Ковач, протојереј-ставрофор Небојша Коловић, протојереј-ставрофор Младен Жуловић, протојереј-ставрофор Милан Бужанин, јереј Александар Шмања, јереј Марко Гојачић, јереј Саша Којовић, јереј Младен Чалија, јереј Ратко Зубац и јереј Стеван Дурић. Сарадници на тексту су: +Епископ Атанасије Јевтић, Епископ Максим Васиљевић, архимандрит Исаија Дан, архимандрит Лазар Лазаревић, протојереј-ставрофор Борис Бандука, протојереј-ставрофор Александар Илић, протојереј-ставрофор Никица Ајдер, јеромонах Марко Прцовић, јереј Миодраг Вртикапа, јереј Душко Којић, јереј Бранимир Боровчанин, јереј Драго Зубац, јереј Душко Шаровић, јереј Славко Лаловић, јереј Бранко Калаба, јереј Милош Мандић, јереј Мирослав Бошковић, протојереј Небојша Радић, ђакон Александар Црногорац, ђакон Бранислав Рајковић, монах Игњатије Марковић, јеромонах Теофил Петровић, монахиња Јустина Брковић, Горан Комар, Зоран Козић, Срђан Милошевић, Андреј Јефтић, Горан Брборић, Тијана Башић, Маја Чучковић, Нада Ајдер, Милена Капор, Драгана Радовановић, Борис Антељ, Милош Ивановић, Вук Бачановић, Предраг Јовановић, Слободан Шакотић, Александар Пантић, Драган Шуковез, Јелена Килибарда, Драгана Будалић, Зорица Гојачић, Неда Радан, Милица Ковач, Мишо Станисављевић, Стојанка Гудељ, Бранка Јанковић, Владо Ружић, Горан Гуровић и Мирко Лечић. Рецезенти књиге су: др Милан Гулић, др Драга Мастиловић, др Вукашин Милићевић и др Милош Ивановић, лектор и коректор је мр Данијела Јелић. За фотографије је био задужен Младен Вујадиновић, а избор старих фотографија направили су Здравко Јефтић и јеромонах Теофил Петровић. Дизајн, графичку припрему, слог и прелом радила је Божана Ђурић, а идејно рјешење насловне стране израдио је ђакон Бранислав Рајковић. Шематизам је штампан захваљујући финансијској подршци Републичког секретаријата за вјере Владе Републике Српске, чији је директор господин Драган Давидовић, у штампарији Атлантик – Бања Лука, а у тиражу од 1000 примјерака. „Ове и сљедеће (2020/2021) године славимо 800 година од установљења Епископије хумске (захумско-херцеговачке и приморске) … Тим поводом, Епископ захумско-херцеговачки и приморски Григорије дао ми је задатак да окупим најбоље историчаре, библиографе, научнике и да кренемо у пројекат израде и штампања капиталних дјела о нашој епархији … Замисао је била, још од првог састанка Уређивачког одбора, 2. јануара 2018. године, да у овом јубиларном шематизму буде све и свја у нашој епархији на исти начин и у истом обиму третирано и обрађено, од епископа до вјероучитеља и парохијана. У том смо науму, чини ми се, само дјелимично успјели.“ (Из поговора Шематизму Епархије захумско-херцеговачке и приморске, главног уредника, свештеника Радивоја Круља) „Већ на први поглед читаоцу постаје јасно да се ради о дјелу у који је уложен огроман труд, воља, енергија и наравно ерудиција већег броја аутора. Исто тако, већ самим увидом у садржај може се закључити да се ради о једном пројекту који је од капиталног значаја не само за Српску православну цркву већ и за српску културу уопште … Шематизам, чији сетекст рукописа налази пред нама, представља не само вриједно свједочанство времена у којем је настао већ и прворазредни историјски извор, чија ће вриједност с протоком времена све више добијати на значају.“ (Из рецензије проф. др Драге Мастиловића) „Од 1219. године Српска православна црква налази своје упориште и у племенитој земљи, која ће у XV вијеку бити земља „херцега од Светог Саве“. Тада, на крају друге деценије XIII вијека, основана је њена Хумска епархија, која траје пуних осам вијекова … Ангажујући се у изради Шематизма, Епархија је показала да схвата значај јубилеја, да разумије прошлост, али и да гледа у будућност, јер без разумијевања прошлости – нема ни будућности. Отуда пред читаоце ступа овај Шематизам као свједочанство прошлости и путоказ за будућност.“ (Из рецензије др Милана Гулића) „Оно што важи за духовну топографију важи и за духовну фактографију – управо оно што нам доноси нови Шематизам Епархије захумско-херцеговачке и приморске … Епархија захумско-херцеговачка, светосавска Хумска епархија, једна је од мањих епархија Српске православне цркве … Једна од мањих, једна од сиромашнијих, једна од страдалнијих. И једна од најживљих. Ништа чудно, могло би се рећи, само још једна потврда тога да је сва наша вера у парадоксима … Стога није за чуђење ни то што је последњи васкрс Епархије захумско-херцеговачке почео у времену смрти. Епархија је свој самостални живот наново отпочела у времену када су, услед демонског излива братоубилачке мржње свих вера и адета, многи одустајали од вере у смисао живота. Хумска је земља свога епископа, након више деценија, коначно добила у тренутку када је његова катедра буквално одлетела у ваздух. Но, „Свевишњи не живи у рукотвореним храмовима“ (Дап 7, 48; уп. 17, 24), а показало се да је у рукама тога епископа управо херцегова земља идеалан материјал за градњу оног нерукотвореног … Стога Шематизам Епархије захумско-херцеговачке на првом месту читам као сведочанство обнове тога јединога истинитог храма, чији је дивни симболички израз свршетак обнова катедралног храма Епархије у Мостару, чему управо у ове дане сведочимо. Но, као и сваки свршетак који са Богом бива, и овај је свршетак тек нови почетак.“ (Из рецензије проф. др Вукашина Милићевића, свештеника) „Може се закључити да Шематизам Епархије захумско-херцеговачке и приморске. Јубилеј 800 година Епархије, 1220–2020. представља изузетно важно дело, и то не само за познавање црквених прилика на тлу Епархије. Захваљујући њему боље се може упознати богата историја и култура читавог подручја које Епископија обухвата. Књига је писана јасним језиком, а прегледна структура омогућава њено једноставно кориштење. Подаци садржани у њој биће неизоставни извор за будуће проучаваоце нашег времена.“ (Из рецензије др Милоша Ивановића)

Lepo očuvano za ovaj tip knjiga Aleksandar Zamurović - MITOLOGIJA GRKA I RIMLJANA I-II izdavač: Slavija, Novi Sad, 1936. Predgovor napisao: Dr Milan Petrović povez broš knjiga I+II. 463 str., ilustrovano, ćirilica, format : 18,5 x 12.cm Grčka mitologija naziv je za skupinu mitova koji pripadaju starim Grcima i govore o njihovim božanstvima i herojima, prirodi svijeta te o podrijetlu i značaju njihovih vlastitih kultova i vjerskih rituala. Mitologija je sastavni dio drevne grčke religije. Znanstvenici danas proučavaju ove mitove nastojeći ovijetliti religijske i političke ustanove stare Grčke i njezine civilizacije te razumjeti prirodu samog nastanka mita.[1] Grčko trojstvo i rasprostranjenost tri kraljevstva Zemlje: Zeusa Boga (Nebo), Posejdona (Seas i okeani) i Hada (Podzemlje). Teosi (manji bogovi) su djeca ovog trojstva. Bista Zeusa iz Otricolija (Museo Pio-Clementino, Vatikan). Grčka je mitologija obrađena u velikom broju priča, ali i u grčkim umjetničkim djelima kao što su slike na vazama i votivni darovi. Grčki mit nastoji objasniti podrijetlo svijeta i opisati život i doživljaje velikog broja bogova, božica, heroja, heroina i mitskih bića. Te su se priče prvibitno širile usmjenim putem, no danas su grčki mitovi uglavnom poznati iz grčkih književnih djela. Najstariji književni izvori, Homerovi epovi Ilijada i Odiseja, bave se trojanskim ratom i događajima koji su uslijedili neposredno nakon njega. Dvije pjesme Hezioda, koji je živio nedugo nakon Homera, Teogonija i Poslovi i dani, pričaju o postanku svijeta, smjeni božanskih vladara, smjeni ljudskih rodova, podrijetlu ljudskih nesreća i podrijetlu žrtvenih obreda. Drugi su mitovi sačuvani u homerskim himnama, u fragmentima pjesama koje su pripadale grčkom epskom ciklusu, u lirskoj poeziji, u djelima grčkih tragičara iz 5. stoljeća pne, u spisima učenjaka i pjesnika helenističkog razdoblja, kao i u tekstovima koje su u vrijeme rimske vlasti napisali autori kao što su Plutarh i Pauzanija. Jedan od važnih izvora o detaljima iz grčke mitologije predstavljaju i arheološki nalazi, budući da su mnogi artefakti ukrašeni predstavama bogova i heroja. Geometrijska keramika iz 8. stoljeća pne. sadrži scene iz trojanskog ciklusa, kao i iz Heraklovih pothvata. U idućim razdobljima ― arhajskom, klasičnom i helenističkom ― pojavljuju se razne druge mitološke scene, koje nadopunjuju postojeće književne izvore.[2] Grčka je mitologija izvršila snažan utjecaj na kulturu, umjetnost i književnost zapadne civilizacije i dio je zapadnog naslijeđa i jezika. Pjesnici i umjetnici o antike su do današnjih dana crpili inspiraciju iz grčke mitologije otkrivajući u njoj ono što je i u modernom vremenu zadržalo svoj značaj i važnost.[3] Izvori Uredi Grčka je mitologija danas prije svega poznata iz grčke književnosti i iz predstava na objektima materijalne kulture, od kojih najstariji potječu iz geometrijskog razdoblja oko 900–800. pne.[4] Zapravo, književni i arheološki izvori međusobno se nadopunjuju, pri čemu se ponekad međusobno slažu, a ponekad proturječe; međutim, u mnogim slučajevima postojanje ovog korupusa podataka predstavlja snažnu naznaku da mnogi elementi grčke mitologije imaju jake činjeničke i historijske korijene.[5] Književni izvori Uredi Mit je igrao važnu ulogu u gotovo svim žanrovima grčke književnosti. Međutim, iz grčke se antike do danas sačuvao samo jedan opći mitološki priručnik ― Pseudo-Apolodorova Biblioteka. To djelo nastoji pomiriti proturječne priče koje iznose pjesnici te daje izuzetno značajan i poduži sažetak tradicionalne grčke mitologije i herojskih legendi.[6] Apolodor iz Atene živio je od oko 180. do oko 125. pne. i napisao je mnoge spise na te teme. Možda su ti spisi i poslužili kao temelj za Biblioteku; međutim, u Biblioteci se spominju i događaji koji su se zbili dugo vremena nakon njegove smrti, pa se zato to djelo označava kao Pseudo-Apolodorovo. Prometej, Gustave Moreau, 1868). Mit o Prometeju prvi se puta spominje kod Hezioda, a potom je pslužio kao temelj za Eshilovu dramsku trilogiju, koju su činile tragedije Okovani Prometej, Oslobođeni Prometej i Prometej vatronoša. Među najstarijim književnim izvorima nalaze se dvije Homerove epske pjesme, Ilijada i Odiseja. Drugi su pjesnici pripadali tzv. epskom ciklusu, no ove poznije i kraće pjesme gotovo su u potpunosti izgubljene. Usprkos njihovom tradicionalnom nazivu, Homerske himne nemaju nikakve direktne veze s Homerom. To su korske pjesme i pripadaju starijem razdoblju grčke lirske poezije.[7] Heziod, koji je možda živio nedugo nakon Homera, u svojoj Teogoniji (`Postanku bogova`) daje najpotpuniji prikaz najstarijih grčkih mitova, koji se bave postankom svijeta, postankom bogova Titana i divova, a uključuju i detaljne genealogije, narodne priče i etiološke mitove. I Heziodovi Poslovi i dani, didaktička pjesma o životu na selu, obrađuju mitove o Prometeju, Pandori i naraštajima ljudskog roda. Pjesnik daje savjete o tome kako opstati u svijetu punom opasnosti, kojega njegovi bogovi čine još opasnijim.[2] Lirski pjesnici često su uzimali građu iz mita, no u njihovom je pristupu mitu s vremenom bilo sve manje narativnosti i sve više aluzija. Grčki liričari, među kojima su najznamenitiji Pindar, Bakhilid, Simonid Kejanin te bukolski pjesnici kao Teokrit i Bion iz Smirne, obrađuju pojedine detalje iz mitologije.[8] Mit je činio i središnji dio grčke tragedije. Dramatičari Eshil, Sofoklo i Euripid većinu su svojih zapleta uzimali iz mitova herojskog razdoblja i trojanskog ciklusa. Mnoge velike tragične priče (npr. o Agamemnonu i njegovoj djeci, o Edipu, Jazonu, Medeji itd.) svoj su klasični oblik dobili u ovim tragedijama. Na upotrebu mita nailazi se i u grčkoj komediji, npr. u Aristofanovim Pticama i Žabama.[9] Povjesničari Herodot i Diodor Sicilijski i geografi Pauzanija i Strabon, koji su proputovali grčkim svijetom i zapisali priče koje su na svojim putovanjima čuli, opisuju mnogobrojne lokalne mitove i legende te često daju slabo poznate alternativne verzije mitova.[8] Naročito je Herodot proučavao različita predanja koja je čuo i nastojao pronaći povijesne ili mitske korijene u sukobu Grčke i orijenta.[10][11] Herodot je pokušao izmiriti početke i miješanje različitih kulturnih koncepata. Pjesništvo helenističkog i rimskog razdoblja stvarano je prvenstveno kao umjetnička književnost, a ne obredne i kultne svrhe. Ipak, ono sadrži mnoge važne detalje za koje se inače ne bi znalo. Tu pripadaju grčki helenistički pjesnici (Apolonije Rođanin, Kalimah, Pseudo-Eratosten i Partenije iz Nikeje), zatim grčki pjesnici iz razdoblja pozne antike (Nono, Antonin Liberal i Kvint Smirnjanin), te rimski pisci kao što su Ovidije, Stacije, Valerije Flak, Seneka Mlađi i Vergilije sa Servijevim komentarom. Među proznim piscima koji u tom razdoblju u svojim djelima obrađuju i mitološke teme nalaze se Apulej, Petronije, Lolijan i Heliodor iz Emese. Važne prozne izvore predstavljaju i djela Priče (Fabulae) i Astronomija (Astronomica) rimskog pisva Higina, zatim Slike (Imagines) Filostrata Starijeg i Filostrata Mlađeg, kao i Kalistratovi Opisi. Napokon, neki bizantski pisci također daju važne detalje o grčkim mitovima, često na temelju antičkih grčkih tekstova koji su u međuvremenu izgubljeni. Među njima su Arnobije, Hezihije iz Aleksandrije, enciklopedija Suda, Ivan Ceces i Eustatije Solunski. Ti autori o mitologiji često pišu iz kršćanske moralizatorske perspektive.[12] Arheološki izvori Uredi Rimski pjesnik Vergilije, prikazan ovde na rukopisu iz 5. stoljeća koji se zove Vergilius Romanus, u svojim je djelima obradio mnoge detalje iz grčkih mitova. Schliemannovo otkriće mikenske civilizacije u 19. stoljeću i Evansovo otkriće minojske civilizacije na Kreti u 20. stoljeću pomogla su objasniti mnoga otvorena pitanja o Homerovim epovima i pružila su arheološke dokaze za mnoge mitološke detalje o bogovima i herojima. Nažalost, podaci o mitovima i ritualima na mikenskim i minojskim lokalitetima u potpunosti se sastoje iz objekata materijalne kulture, budući da se linearno B pismo (drevni oblik grčkog jezika zabilježen i na Kreti i u kopnenoj Grčkoj) rabio poglavito za zapisivanje inventara, premda su na tim zapisima identificirana i neka moguća imena božanstava i heroja.[2] Geometrijska keramika iz 8. stoljeća pne. sadrži scene iz trojanskog ciklusa, kao i iz Heraklovih pothvata.[2] Ove vizualne predstave mitova važne su iz dva razloga. Prvo, mnogi su grčki mitovi posvjedočeni na vazama prije nego u književnim izvorima: primjerice, od dvanaest Heraklovih pothvata, jedino je njegova borba s Kerberom zabilježena u nekom suvremenom književnom tekstu.[13] Drugo, na materijalnim su izvorima ponekad prikazani mitovi ili mitološke scene koje u sačuvanim književnim izvorima uopće nisu zabilježene. U nekim slučajevima prvi poznati prikaz nekog mita na geometrijskoj umjetnosti za nekoliko je stoljeća stariji od njegova prvog prikaza u arhajskom pjesništvu.[4] U arhajskom (oko 750–oko 500. pne.), klasičnom (oko 480–323. pne.) i helenističkom razdoblju (323–146. pne.) pojavljuju se razne druge mitološke scene, koje nadopunjuju postojeće književne izvore.[2] Pregled mitske povijesti Uredi Grčka se mitologija s vremenom mijenjala slijedeći evoluciju helenske kulture, čiji registar promjena upravo predstavlja i mitologija, kako otvoreno tako i u njezinim neizrečenim tezama. Grčka mitologija, onako kako je sačuvana u književnosti, uglavnom na kraju progresivnih promjena, inherentno je politička, kako tvrdi Gilbert Cuthbertson.[14] Drevne stanovnike Balkanskog poluotoka činilo je zemljoradničko stanovništvo koje je, prakticirajući animizam, pripisalo duh svakom aspektu prirode. Naposljetku, ti magloviti duhovi dobili su ljudska obličja i kao božanstva ušli u lokalnu mitologiju.[15] Kad su plemena sa sjevera prodrla na Balkanski poluotok, sa sobom su donijeli novi panteon, temeljen na osvajanju, snazi, ratničkom umijeću i borbenom heroizmu. Drugi stariji bogovi zemljoradničkog svijeta pomiješali su se s božanstvima moćnijih osvajača ili su prepušteni zaboravu.[16] Od polovine arhajskog razdoblja mitovi o ljubavnim odnosima bogova i heroja postaju sve prisutniji, što odslikava paralelni razvoj pederastične ljubavi u grčkom društvu (παιδικὸς ἔρως), eros paidikos), za koju se misli da je uvedena oko 630. pne. Do kraja 5. stoljeća pne. pjesnici su mnogobrojnim herojima i svakom važnom bogu, s iznimkom Aresa, pripisali odnos s barem jednim eromenosom, tj. adolescentom koji je bio njegov ljubavnik.[17] Mitovi koji su vć postojali, kao na primjer mit o Ahileju i Patroklu, tad su također promatrani u svijetlu pederastije.[18] U tom su svijetlu grčke mitološke ličnosti obrađivali i alksandrijski pjesnici, a potom i književni mitografi iz doba ranog Rimskog carstva. Epska je poezija stvorila cikluse priča, a time i razvila novi smisao mitološke kronologije. Tako se grčka mitologija odvija kao jedna od faza u razvoju svijeta i ljudskog roda.[19] Premda proturječnosti u ovim pričama onemogućuju iscrtavanje neke apsolutne kronologije, može se ocrtati jedna približna kronologija. Time se dolazi do mitske `povijesti svijeta`, koja se može podijeliti na tri ili četiri veća razdoblja: Mitovi o početku ili razdoblje bogova (teogonije, `rođenja bogova`): mitovi o postanku svijeta, bogova i ljudskog roda. Doba kad su se bogovi i smrtnici slobodno miješali: priče o prvim interakcijama između bogova, polubogova i smrtnika. Doba heroja (herojsko razdoblje), gdje je božanska djelatnost bila manja. Posljednju i najveću herojsku legendu predstavlja priča o `trojanskom ratu i onome nakon njega` (koju neki ispitivači smatraju zasebnim, četvrtim razdobljem).[20] Iako je razdoblje bogova često pobuđivalo veće zanimanje među modernim proučavateljima mita, grčki pisci arhajskog i klasičnog doba jasno su pokazivali veći interes za razdoblje heroja, pri čemu su uspostavljali kronologiju i popis čovjekovih dostignuća nakon što je pronađen odgovor na pitanja u vezi s postankom svijeta. Na primjer, herojske epopeje Ilijada i Odiseja zasjenile su i po veličini i po utjecaju Teogoniju i homerske himne, koje se usredotočuju na svijet bogova. Pod utjecajem Homera kult heroja vodi k restrukturiranju u duhovnom životu, što se izraženo u odvajanju područja bogova od područja mrtvih (heroja), odnosno htonskog od olimpskog.[21] U Poslovima i danima Heziod opisuje četiri naraštaja ljudskog roda: zlatni, srebrni, brončani i željezni. Ti su naraštaji zasebne tvorevine bogova: zlatni pripada Kronu, a ostali su naraštaji Zeusove tvorevine. Prisutnost zla u svijetu objašnjeno je mitom o Pandori, koja je otvorila veliki krčag, iz koga se istog trenutka stotine zala, nesreća i bolesti razmilelo po svijetu, s iznimkom slijepe Nade, koja nije mogla izleteti, jer je Pandora odmah zatvorila krčag.[22] Ovidije u Metamorfozama slijedi Heziodovu ideju o četiri naraštaja ljudskog roda.[23] Počeci svijeta i bogova Uredi Amor Vincit Omnia (Ljubav pobjeđuje sve), prikaz boga ljubavi, Erosa; Michelangelo Merisi da Caravaggio, oko 1601–1602. `Mitovi o podrijetlu` ili `mitovi o stvaranju` predstavljaju pokušaj da se ljudskim jezikom objasne počeci univerzuma.[24] Najraširenija varijanta u to doba, premda sadrži filozofske elemente, nalazi se u Heziodovoj Teogoniji. On započinje s Kaosom, zjapećim ništavilom. Iz praznine nastaje Geja (Zemlja) i druga primordijalna božanstva: Eros (Ljubav), Tartar (Podzemlje) i Ereb (Tama). Geja bez ikakvog muškog elementa rađa Urana (Nebo), koji je zatim oplodi, te iz te veze nastaju prvi Titani ― šest muških: Kej, Krij, Kron, Hiperion, Japet i Okean, te šest Titanki: Mnemosina, Feba, Reja, Teja, Temida i Tetija. Nakon Kronovog rođenja Geja i Uran odlučili su da više neće stvarati nove Titane. Za njima su slijedili jednooki Kiklopi i Hekatonhiri (`Storuki`), no i jedne i druge Uran je bacio u Tartar. To je razgnjevilo Geja. Kron (`lukav, najmlađi i najstrašniji od Gejine djece`) na majčin je nagovor kastrirao oca i potom postao vladar svijeta skupa s Rejom, svojom sestrom i suprugom, a drugi su Titani činili njegov božanski dvor.[25] Motiv sukoba oca i sina ponavlja se kad je protiv Krona ustao njegov sin, Zeus. Budući da je Kron izdao vlastita oca, bojao se da će neko od njegova potomstva učiniti isto, pa kad god bi Reja rodila neko dijete, Zeus bi joj ga uzeo i progutao. Reja je naposljetku prevarila Krona tako što je Zeusa sakrila, a u dječji pokrivač umotala jedan kamen, koji je zatim pružila Kronu i ovaj ga u neznanju progutao. Kad je Zeus odrastao, Zeus se s pomoću jednog napitka primorao Krona da povrati, pa je ovaj iz svoje utrobe izbacio kamen, a potom i svu ostalu Rejinu djecu koju je ranije progutao. Zatim je Zeus izazvao Krona na rat oko vlasti nad bogovima. Napokon, uz pomoć Kiklopa, koje je Zeus oslobodio iz Tartara, Zeus i njegova braća i sestre odnijeli su pobjedu, a Kron i Titani bačeni su u Tartar.[26] Atička crnofiguralna amfora s predstavom Atene koja se rađa iz Zeusove glave, koji je progutao njezinu majku, Metidu, božicu porođaja; kod porođaja pomaže Ilitija; oko 550–525. pne. (Louvre). Zeusa je mučila ista briga te, kad je njegova prva žena, Metida, trebala roditi božanstvo koje će biti `veće od njega`, Zeus ju je progutao.[27] Kako je Metida u maternici već nosila Atenu, ova se rodila iz Zeusove glave i iskočila iz nje već odrasla i u punoj ratnoj opremi.[28] Najstarija razmišljanja Grkâ o pjesništvu gledala su na teogonije kao na prototipski pjesnički žanr ― prototipski mythos ― i pripisivala mu gotovo magične moći. Orfej, arhetipski pjesnik, istodobno je bio i arhetipski pjevač teogonija, s pomoću kojih on umiruje mora i oluje u Apolonijevim Zgodama Argonauta te umekšava tvrda srca bogova podzemlja u Hadu. Kad Hermes izumi liru u Homerskoj himni Hermesu, prvo što s njim učini jest da opjeva rođenja bogova.[29] Heziodova je Teogonija ne samo najpotpuniji sačuvani prikaz bogova, nego i najpotpuniji sačuvani prikaz uloge drevnog pjesnika, sa svojom dugačkom uvodnom invokacijom Muza. Teogoniju su obrađivale i mnoge druge, danas izgubljene pjesme, uključujući i one koje su se pripisivale Orfeju, Muzeju iz Atene, Epimenidu, Abaridu Hiperborejcu i drugim legendarnim prorocima, a koje su korištene u privatnim obredima čišćenja i misterijama. Postoje naznake da su Platonu bile poznate neke varijante orfičke teogonije.[30] Međutim, od posvećenika u misterije očekivalo se da prakse i vjerovanja vezena za određeni kult drže u tajnosti. Kad je prestalo prakticiranje misterija, nestalo je i vjerovanja povezanih s njima, pa i znanja o njihovim obredima i ritualima; međutim, u izvorima se često javljaju aluzije o nekim njihovim aspektima koji su bili javno poznati. Na grčkim vazama i drugim umjetničkim delima javljaju se slike koje su tumačene, bilo ispravno bilo pogrešno, u raznovrsnim mitovima i pričama. Neki fragmenti ovih djela sačuvani su u citatima neoplatonskih filozofa i na papirusima otkrivenim u 20. stoljeću. Papirus iz Dervenija dokazuje da je jedna Orfejeva teogonijsko-kozmogonijska pjesma postojala barem još u 5. stoljeću pne.[31][30] Prve filozofske kozmogonije nastale su kao reakcija na popularne mitološke koncepcije koje su već neko vrijeme bile prisutne u grčkom svijetu. Neke od tih popularnih koncepcija naziru se u Homerovom i Heziodovom pjesništvu. Kod Homera Zemlja se smatra ravnom pločom koja pluta na rijeci Okeanu i nad kojom se nadvija hemisferično nebo sa suncem, mjesecom i zvijezdama. Sunce (Helije) prelazi preko neba u svojim kočijama, a noću plovi oko Zemlje u zlatnom plovilu. Sunce, zemlja, nebo, rijeke i vjetrovi prizivaju se u molitvama i od njih se traži da budu svjedoci. Pukotine i rascjepi u zemlji često su smatrani ulazima u Hadov podzemni svijet i stanište mrtvih.[2][32] Utjecaji drugih kultura uvijek su donosili nove teme. Grčki panteon Uredi Zeus, u obličju labuda, zavodi Ledu, spartansku kraljicu; kopija izgubljene Michelangeloove slike, 16. stoljeće. Prema mitologiji iz klasičnog razdoblja, nakon svrgavanja Titana ustanovljen je novi panteon bogova i božica. Glavna grčka božanstva bili su Olimpljani, koji nastanjuju planinu Olimp i nalaze se pod vrhovnom vlašću Zeusa. Čini se da utvrđivanje njihovog broja na dvanaest Olimpljana predstavlja relativno modernu ideju.[33] Pored olimpskih božanstava, Grci su štovali razne bogove prirode, kao što su satirski bog Pan, nimfe (božice rijeka), najade (koje su nastanjivale vodene izvore), drijade (duhove drveća), nereide (koje su nastanjivale mora), zatim riječne bogove, satire i druga bića. Osim toga, postojale su zlokobne sile podzemnog svijeta, kao što su Erinije, koje su proganjale zločince koji su na svojim rukama imali krv svojih srodnika.[2] U čast grčkog panteona pjesnici su sastavili 33 homerske himne.[34] Gregory Nagy duže homerske himne smatra uvodima (koji se mogu usporediti s Teogonijom), od kojih svaka priziva jedno božanstvo.[35] U velikoj raznolikosti mitova i legendi koji čine grčku mitologiju domaća božanstva opisuju se sa suštinski materijalnim, ali idealnim tijelima. Prema Walteru Burkertu, temeljno obilježje grčkog antropomorfizma jest da `grčki bogovi predstavljaju osobe, a ne apstrakcije, ideje ili koncepte`.[36] Bez obzira na njihovo temeljno obličje, grčka božanstva raspolažu mnogim fantastičnim sposobnostima; najznačajnije je to što na bogove ne utječu bolesti i što ih se može raniti samo pod nekim iznimno malo vjerojatnim uvjetima. Grci su besmrtnost smatrali glavnim razlikovnim obilježjem svojih nogova, a tu besmrtnost, kao i vječnu mladost, osiguravala je stalna konzumacija nektara i ambrozije, s pomoću kojih se krv bogova obnavljala u njihovim venama.[37] Svako božanstvo ima vlastitu genealogiju, vlastite interese i određeno područje djelovanja za koje je zaduženo te svoju jedinstvenu osobnost; međutim, ti opisi potječu iz mnogobrojnih drevnih lokalnih varijanti, koje se međusobno ne slažu uvijek. Kad se ti bogovi prizivaju u pjesništvu, za njih se koristi kombinacija njihovih imena i epiteta, koji povlače razliku između prizvanog božanstva i drugih pojavnih oblika i funkcija istog tog božanstva, na primjer `Apolon Muzaget` je `Apolon, [kao] vođa Muza`. Ponekad se epitet koristi kao oznaka nekog posebnog i lokaliziranog aspekta božanstva, od kojih su neki već u klasičnom razdoblju smatrani vrlo drevnim. Većina je bogova povezana s posebnim aspektima života. Primjerice, Afrodita je božica ljubavi i ljepote, Ares je bog rata, Had je vladar podzemnog svijeta, a Atena je božica mudrosti i hrabrosti.[38] Neka božanstva, na primjer Apolon i Dioniz, pokazuju složenu osobnost i mješavinu različitih funkcija, dok druga, na primjer Hestija (doslovno: `ognjište`) i Helije (`sunce`), nisu ništa drugo do personifikacije. Velelepni hramovi bili su uglavnom posvećeni ograničenom broju božanstava, koji su se nalazili u središtu velikih panhelenskih kultova. Ipak, pojedine oblasti i naselja njegovali su svoje posebne kultove posvećene manjim božanstvima. U mnogim su se gradovima i poznata božanstva štovala kroz neuobičajene lokalne obrede i za njih se vezivali čudni mitovi koji su na drugim mjestima bili nepoznati. Tijekom herojskog doba kult heroja (ili polubogova) razvio se usporedo s kultom bogova. Doba bogova i smrtnika Uredi Premošćujući razdoblje kad su bogovi živjeli sami i razdoblje kad je utjecaj bogova na život ljudi bio ograničen, pjesnici su stvorili jedno prijelazno razdoblje u kojem su se bogovi i smrtnici skupa kretali. To su drevni dani u povijesti svijeta, kad su se bogovi i smrtnici međusobno miješali slobodnije neko u kasnijim vremenima. Većinu tih priča nalazimo u Ovidijevim Metamorfozama i one se često dijele na dvije tematske cjeline: priče o ljubavi i priče o kazni.[39] Dioniz sa satirima; unutrašnjost kupa slikara Briga, Cabinet des Médailles. Priče o ljubavi često uključuju incest ili, pak, zavođenje ili silovanje smrtnice od strane boga, a iz te veze nastaje herojsko potomstvo. Te priče uglavnom ukazuju na to da odnos između boga i smrtnika predstavlja nešto što treba izbegavati; čak i dobrovoljni odnosi retko imaju sretan svršetak.[40] U nekoliko slučajeva žensko se božanstvo udaje za smrtnog muškarca, kao u Homerskoj himni Afroditi, gde ta božica spava s Anhizom i zatim mu rađa Eneju.[41] Priče o kazni opisuju stjecanjem ili otkrićem nekog važnog kulturnog artefakta, kao, na primjer, kad Prometej od bogova ukrade vatru, kad Tantal sa Zeusovog stola ukrade nektar i ambroziju i dadne ih svojim podanicima ― otkrivajući tako tajne bogova, kad Prometej ili Likaon otkriju žrtvovanje, kad Demetra poduči Triptolema zemljoradnji i misterijama ili kad Marsija izumi aulos i stane se u glazbi nadmetati s Apolonom. Ian Morris na Prometejeve podvige gledao kao na `mjesto između povijesti bogova i povijesti ljudi`.[42] Jedan papirusni fragment nepoznatog autora, koji se datira u 3. stoljeće, daje živo opisuje kako Dioniz kažnjava tračkog kralja Likurga, jer je ovaj isprva odbijao priznati novog boga, a njegove strašne kazne protežu se i na vrijeme nakon kraljeve smrti.[43] Priča o Dionizovom dolasku u Trakiju, da tamo ustanovi novi kult, predmet je i jedne Eshilove dramske trilogije.[44] U Euripidovoj tragediji Bakhe Dioniz kažnjava tebanskog kralja Penteja jer je ovaj iskazao prezir prema bogu i uhodio njehove štovateljice ― meneade.[45] Demetra i Metanira, detalj na apulijskoj crvenofiguralnoj hidriji, oko 340. pne. Altes Museum, Berlin. U jednoj drugoj priči, koja se temelji na drevnom pučkom motivu[46] i obrađuje sličnu temu, Demetra traga za svojom kćerkom, Perzefonom, uzevši na sebe obličje smrtne starice po imenu Doso; ljubazno je prima Celej, kralj Eleuzine u Atici. U znak zahvalnosti Demetra želi kraljevog sina Demofonta učiniti besmrtnim, no nije stigla završiti potrebni ritual jer je u sobu iznenada ušla dječakova majka Metanira, koja je, ugledavši sina u plamenu, vrisnula od straha; to je razgnjevilo Demetru, koja se potužila da budalasti smrtnici ne razumiju taj koncept i obred.[47] Herojsko doba Uredi Razdoblje u kojem su živjeli heroji poznato je kao herojsko doba.[48] Epsko i genealoško pjesništvo stvorilo je cikluse priča grupirane oko pojedinih heroja ili događaja te utvrdilo obiteljske odnose između heroja koji se javljaju u različitim mitovima; tako su pjesnici nastojali definirati kronološki slijed priča. Prema Kenu Dowdenu, `tu čak ima i elemenata sage: sudbinu nekih obitelji možemo pratiti kroz nekoliko generacija`.[19] Nakon uspona kulta heroja bogovi i heroji učvrstili su se u sakralnoj sferi i skupa se prizivaju u zakletvama i molitvama koje im se upućuju.[21] Za razliku od razdoblja bogova, tijekom herojskog doba nema utvrđenog konačnog popisa heroja; nova se božanstva više ne rađaju, ali novi heroji uvek se mogu regrutirati među pokojnicima. Druga važna razlika između kulta heroja i kulta bogova jest to što mrtvi heroj postaje središte identiteta jedne lokalne zajednice.[49] Veličanstveni Heraklovi podvizi smatraju se početkom herojskog doba. Tom razdoblju pripadaju i pohod Argonauta, tebanski ciklus i trojanski rat sa svojim ciklusom.[48][50] Heraklo i Heraklidi Uredi Heraklo sa svojim mladim sinom Telefom, Louvre. Neki ispitivači vjeruju da se iza komlicirane mitologije o Heraklu najvjerojatnije skriva neki čovjek koji je doista postojao, možda neki plemenski starješina koji se nalazio pod vlašću grada Arga.[51] Drugi su iznijeli tezu da je priča o Heraklu alegorijski prikaz Sunčevog godišnjeg prolaza kroz dvanaest zviježđa zodijaka.[52] Neki, pak, ukazuju na drevne mitove iz drugih kultura te smatraju da priča o Heraklu predstavlja lokalnu adaptaciju već ukorijenjenih herojskih mitova. Prema tradiciji, Heraklo je bio sin Zeusa i Alkmene, unuje Perzejeve.[53] Njegovi fantastični podvizi, koje je poduzeo sam i koji sadržavaju mnoge folklorne elemente, pružili su obilje materijala za popularne legende. Heraklo se prikazuje kao utemeljitelj žrtvenika i žrtvovanja, ali i kao netko tko i sam voli halapljivo jesti; upravo se u toj ulozi Heraklo pojavljuje u grčkoj komediji, dok je njegov tragični svršetak dao obilje materijala za tragediju ― Euripidovog Herakla Thalia Papadopoulou smatra `komadom od velikog značaja u proučavanju drugih Euripidovih drama`.[54] U umjetnosti i književnosti Heraklo je prikazivam kao čovjek iznimno velike tjelesne snage, premda tek umjerene visine; njegovo karakteristično oružje jesu luk i strijele, ali se često koristi i batinom. Slike na vazama ukazuju na jedinstvenu Heraklovu popularnost, pri čemu je samo njegova borba s lavom prikazana više stotina puta.[55] Heraklo je ušao i u etruščansku i rimsku mitologiju, a uzvik `tako mi Herakla` (latinski: mehercule) postao je među Rimljanima jednačko čest kao što je među Grcima bio uzvik `oj Heraklo` (Ἡράκλεις).[55] U Italiji je štovan kao bog-zaštitnik trgovaca, ali bilo je i onih koji su od njega molili sreću i pomoć u opasnostima.[56] Heraklo je stekao najviši društveni status kad je priznat za zvaničnog pretka dorskih kraljeva. To je vjerojatno služilo kao objašnjenje za selidbu Dorana na Peloponez. Hil, eponimni heroj jedne dorske file, postao je sin Heraklov i jedan od `Heraklida` ― brojnih potomaka Herakla i, naročito, Hila, među kojima su bili i Makarija, Lam, Manto, Bijanor, Tlepolem i Telef. Heraklidi su osvojili peloponeska kraljevstva Mikene, Sparte i Arga tvrdeći, prema legendi, da preko svog pretka, Herakla, polažu pravo na njih. Njihov uspon često se naziva `dorskom najezdom`. Liđanski i potom makedonski kraljevi, kao vladari istog ranga, također su tvrdili da pripadaju Heraklidima.[57][55] Drugi pripadnici ove najstarije generacije heroja, kao što su Perzej, Deukalion, Tezej i Belerofont, imaju mnoge odlike zajedničke s Heraklom. I oni svoje pothvate poduzimaju sami, ti su pothvati fantastični i sadržavaju mnoge bajkovite elemente, primjerice kad svladavaju čudovišta kao što su Himera i Meduza. Belorofontovi podvizi pripadaju uobičajenoj vrsti i nalikuju Heraklovim i Tezejevim. Jedna od čestih tema u ranom herojskom predanju jest i davanje heroju nekog zadatka za koji se očejuje da će ga odvesti u smrt, kao u primjerima Perzeja i Belerofonta.[58] Argonauti Uredi Jedini sačuvani helenistički spjev, Zgode Argonauta Apolonija Rođanina, pjesnika, filologa i knjižničara Aleksandrijske knjižnice, pipovijeda mit o pohodu Jazona i Argonauta u potrazi za zlatnim runom u mitskoj zemlji Kolhidi. U Zgodama Argonauta Jazona na taj put šalje kralj Pelija, kome je prorečeno da će stradati od čovjeka s jednom sandalom. Jazon u jednoj rijeci izgubi svoju sandalu, stiže na Pelijin dvor i tako započinje epska radnja. Gotovo svi pripadnici iduće generacije heroja, uz Herakla, isplovili su s Jazonom u lađi Argo i krenuli po zlatno runo. Ovoj generaciji pripadaju i Tezej, koji je otišao na Kretu ubiti Minotaura, kao i heroina Atalanta i Meleagar, koji je nekoć bio opijevan u zasebnom epskom ciklusu. Pindar, Apolonije Rođanin i Biblioteka nastoje pružiti potpun popis Argonauta.[59][60][61] Premda je Apolonije svoju pjesmu napisao u 3. stoljeću pne., priča o Argonautima je starija od Odiseje, čiji je autor već upoznat s Jazonovim podvizima (Odisejeva su lutanja možda čak djelomično temeljena na toj priči).[62][63] U antici se pohod Argonauta držao povijesnom činjenicom, događajem koji je Crno more otvorio za grčku trgovinu i kolonizaciju.[62] Priča o Argonautima bila je iznimno popularna i predstavljala je zaseban ciklus mitova, kojima su s vremenom dodavane razne lokalne legende. Naročito je mit o Medeji privukao pažnju grčkih tragičkih pjesnika.[63] Atrej i tebanski ciklus Uredi Između pohoda Argonauta i trojanskog rata živjela je jedna generacija koja je bila poznata poglavito po svojim strašnim zlodjelima. Tu pripadaju Atrej i Tijest u Argu. Iza mita o Atrejevoj dinastiji (jednoj od dvije glavne herojske dinastije ovog doba, uz Labdakovu) leži problem devolucije vlasti i načina stjecanja suvereniteta. Blizanci Atrej i Tijest sa svojim su potomcima igrali vodeću ulogu u tragediji kojaje pratila prijenos vlasti u Mikeni.[64] Tebanski ciklus bavi se događajima koji su povezani s Kadmom, utemeljiteljem Tebe, a potom i s djelima Laja i Edipa u tom gradu; tu pripada cijeli niz priča koje naposljetku dovode do uništenja grada u pohodu Sedmorice protiv Tebe i njihovih Epigona.[65] Nije poznato je li priča o pohodu sedmorice bila obrađena u najstarijem epskom pjesništvu. Što se tiče Edipa, izgleda da je, prema predanju u najstarijoj epici, on nastavio da vlada Tebom i nakon otkrića da mu je njegova supruga Jokasta istodobno i majka, te da se kasnije oženio drugom ženom koja mu je rodila djecu ― što se znatno razlikuje od predanja koje nam je poznato iz atenske tragedije, npr. iz Sofoklovog Kralja Edipa, ali i iz kasnijih mitoloških prikaza.[66] Trojanski ciklus Uredi Parisov sud, slika Enriquea Sinmoneta, 1904. Paris u desnoj ruci drži zlatnu jabuku dok istovremeno ispitivački gleda tri božice. Na Ahilejevu gnjevu, slici Giovannija Battiste Tiepola (1757, Villa Valmarana, Vicenza) Ahilej se razgnjevio jer mu je Agamemnon zaprijetio oduzeti ratnu zarobljenicu Brizeidu, te potzeže mač ubiti Agamemnona; iznenadna pojava božice Atene, koja ovdje grabi Ahileja za kosu, sprečava naumljeno ubojstvo. Grčka mitologija svoju kulminaciju doseže u trojanskom ratu, u kojem su se sukobili Grci i Trojanci u Maloj Aziji, i u događajima koji su iza njega uslijedili. U Homerovim epovima, kakva je Ilijada, glavne su priče već oblikovane i u po formi i po suštini, dok su pojedinačne teme razrađene kasnije, naročito u epskom ciklusu i grčkoj drami. Trojanski je rat pobudio i veliko zanimanje kod Rimljana, osobito zbog priče o Eneji, trojanskom junaku čiji je bijeg iz porušene Troje u konačnici rezultirao osnivanjem grada koji će jednom postati slavni Rim, kako se priča u Vergilijevoj Eneidi, čije drugo pjevanje sadržava najpoznatiji prikaz o razorenju Troje.[67][68] Napokon, o trojanskom su ratu na latinskom jeziku sačuvane i dve pseudo-kronike pod imenima Diktisa Krećanina i Daresa Frižanina.[69] Na početku trojanskog ciklusa, zbirke danas izgubljenih epskih pjesama, opsisani su događaji koji su prethodili ratu: Erida i zlatna jabuka razdora, Parisov sud, otmica Helene, žrtvovanje Ifigenije u Aulidi. Da bi vratili Helenu, Grci kreću na veliki pohod pod vrhovnim zapovjedništvom Menelajevog brata Agamemnona, kralja Arga ili Mikene, no Trojanci odbijaju predati im Helenu. Ilijada, koja opisuje desetu godinu ratovanja, govori o svađi između Agamemnona i Ahileja, najboljeg grčkog ratnika, kao i potonjim pogibijama Ahilejevog voljenog druga Patrokla i Prijamovog najstarijeg sina, Hektora. Nakon Hektorove smrti Trojancima u pomoć dolaze ponešto egzotični saveznici, Pentezileja na čelu Amazonki i Memnon, sin Eje, božice zore, i kralj Ethiopljana.[68] Oboje stradaju od Ahilejeve ruke, no tad Paris uspije ubiti Ahileja pogađajući ga strijelom u petu, koja je bila jedini dio njegova tijela koji je ljudsko oružje moglo ozlijediti. Pre no što su mogli zauzeti Troju, Grci su morali iz utvrde oteti drveni kip Palade Atene, tzv. paladij. Napokon, s pomoću Atene, izgradili su trojanskog konja. Usprkos upozoranjima Prijamove kćerke Kasandre, Trojance je Sinon, Grk koji je hinio da je prebjegao iz grčkog tabora na trojansku stranu, nagovorio da unesu konja unutar zidina Troje kao zavjetni dat božici Ateni; svećenika Laokoonta, koji pokušao uništiti konja, ubile su morske zmije. Kad je pala noć, grčka se flota vratila do trojanske obale, a grčki ratnici koji su bili skriveni u drvenom konju otvorili su kapije Troje. Uslijedilo je potpuno uništenje grada, tijekom kojeg su stradali Prijam i njegovi preostali sinovi, a žene su kao robinje odvedene u razne gradove Helade. Povratak grčkih junaka, ispunjen raznovrsnim pustolvinama, uključujući i povratak Odiseja i Eneje te ubojstvo Agamemnonovo, opisan je u dva epa, Povratku i Odiseji.[67] Trojanski je ciklus obuhvaćao i doživljaje djece trojanske generacije, primjerice Oresta i Telemaha.[68] Trojanski je rat obrađivao čitav niz različitih tema i postao je jedan od glavnih izvora inspiracije za grčke umjetnike, kao što su, na primjer, metope na Partenonu, na kojima je prikazano razorenje Troje; ova umjetnička sklonost temama koje potječu iz trojanskog ciklusa ukazuje na važnost trojanskog mita u grčkoj civilizaciji.[67] Iz tog su ciklusa svoju inspiraciju crpili i kasniji europski pisci. Na primjer, srednjovjekovni europski pisci koji su pisali o trojanskom ratu, a koji nisu poznavali homerove pjesme iz prve ruke, pronašli su u legendi o Troji bogati izvor materijala za herojske i romantične priče i pogodan okvir u koji su mogli smjestiti vlastite dvorske i viteške ideale. Autori iz 12. stoljeća, kao Benoît de Sainte-Maure (Roman de Troie = Roman o Troji, 1154–1160) i Joseph iz Exetera (De bello Troiano = O trojanskom ratu, 1183), opisuju taj rat i istovremeno unose živost u suhoparnu standardnu varijantu tog mita koju su pronašli kod Diktisa Krećanina i Daresa Frižanina.[70] Na taj način slijede Horacijev savjet i Vergilijev primjer: oni, naime, prerađuju pjesmu o Troji umjesto da pišu o nečemu posve novom.[71] Antička tumačenja mita Uredi Rafaelov Platon na slici Atenskoj školi (nacrtan vjerojatno prema liku Leonarda da Vinija); Platon je iz svoje utopijske Države izbacio proučavanje Homera, tragedija i s njima povezanih mitoloških predanja. Mit se nalazio u središtu života starih Grka.[72] Grci su mitologiju smatrali dijelom svoje povijesti i s pomoću mita nastojali su objasniti prirodne pojave, kulturne varijetete te tradicionalna prijateljstva i neprijateljstva. Uspostaviti podrijetlo od nekog mitskog heroja ili božanstva predstavljalo je za čovjeka izvor ponosa. Gotovo da nije bilo onih koji su sumnjali u istinitost trojanskog rata u Ilijadi i Odiseji. Prema Victoru Davisu Hansonu, stručnjaku za vojnu povijest i nekadašnjem profesoru klasičnih studija, i Johnu Heathu, profesoru klasične filologije na Sveučilištu Santa Clara, dubinsko poznavanje homerskih spjevova smatrano je kod Grka temeljem njihove akulturacije. Homer je bio `odgajatelj Grčke` (Ἑλλάδος παίδευσις), a njegovo pjesništvo ― `Knjiga`.[73] Filozofija i mit Uredi Nakon uspona filozofije, historiografije, proze i racionalizma u drugoj polovini 5. stoljeća pne. sudbina mita postala je neizvjesna, a mitološke genealogije ustupile su mjesto konceptu povijesti koja je nastojala isključiti natprirodne elemente i kakva se, primjerice, nalazi u Tukididovoj Povijesti peloponeskog rata.[74] Dok su pjesnici i dramatičari prerađivali mitove, grčki su ih historiografi i filozofi počeli kritizirati.[7] Neki su filozofi, na primjer Ksenofan iz Kolofona, već u 6. stoljeću počeli priče pjesnikâ označivati bogohulnim lažima; Ksenofan je govorio da su Homer i Heziod `pripisali bogovima sve što je kod ljudi sramotno i pokudno: krađu, preljubu i obostranu prevaru`.[75] Parmenid (oko 500. pne.), najistaknutiji predstavnik elejske škole, svojom je temeljnom idejom o jedinstvu i nepromjenjivosti bitka posredno doveo u sumnju mitske kozmogonije, a Heraklit iz Efeza (oko 535–475. pne.), premda nije odbacio bogove i heroje, smatrao je da Homer i Heziod o njima pogrešno govore, pa su iza njega ostali i takvi fragmenti kao što su ovi: `Homer je zaslužio batine` i `[ljudi] vjeruju da [Heziod] najviše zna, a on sam nije razlikovao dan i noć, a to je jedno`.[76] Alegorijska tumačenja mita mogu se naći kod Teagena iz Regija (oko 525. pne.), koji je u borbi bogova u Ilijadi vidio sukob suprotnih prirodnih elemenata, na primjer vatre (Apolon, Helije, Hefest) i vode (Posejdon, Skamandar, a u likovima bogova pojedine fizičke ili moralne principe: Artemida je Mjesec, Hera je zrak, Atena je mudrost itd.; na tragu alegorijskog tumačenja mita nalaze se i Empedokle iz Akraganta (483–424. pne.) i Anaksagora iz Klazomene (oko 500–428. pne.).[77] Utemeljiteljem historijske i usporedne metode u tumačenju mita može se smatrati Herodot,[77] koji na samom početku svoje Povijesti priče o Iji, Europi, Medeji i Heleni tumači racionalistički smatrajući ih odjecima sjećanja na otmice žena koje su u davnini doista izvršili Feničani, Grci i Trojanci,[78] a pripovijedajući običaje raznih naroda uočava sličnosti s vjerovanjima Grka, pa je, primjerice, Zeus isto što i Amon, a Atena isto što i Neit.[79] Tukidid je mit u potpunosti isključio iz svoje Povijesti peloponeskog rata, dok je, istodobno, u filozofiji kritika tradicionalnih mitova svoj najsnažniji izraz našla u Platonovim dijalozima Država i Zakoni. Platon je stvorio vlastite mitove (kao što su mit o Eru i o Atlantidi u Državi), tradicionalne priče o lukavstvima, otmicama i preljubama koje izvršavaju bogovi krizirirao je kao nemoralne i prigovarao središnjoj ulozi koju su zauzeli u književnosti.[7] Platonova je kritika predstavljala prvi sistemski napad na homersko predanje[73] i mitove je nazivala `bapskim pričama` (γραῶν ὕθλος).[80] Ipak, čak ni Platon nije uspio osloboditi sebe i društvo utjecaja mita; način na koji on u svojim dijalozima oblikuje lik Sokrata temelji se na homerskim i tragičkim obrascima, koje Platon koristi da bi hvalio pravdoljubiv život svog učitelja: Kastriranje Urana, Giorgio Vasari, 16. stoljeće. Pad Titana, Cornelis van Haarlem, oko 1588. Ali možda bi ko rekao: `E zar se ti ne stidiš, Sokrate, što si se predao takvom zanimanju s koga si sada u opasnosti da ćeš glavu izgubiti?` Ja bih takvom čoveku pravom rečju odgovorio: Ne govoriš mudro, čoveče, ako misliš da jedan čovek, ako nešto i malo ima koristi od njega, mora da računa sa opasnostima života ili smrti, a da u svome radu i delanju ne mora da gleda samo na to da li radi pravo ili nepravo, i da li vrši posao dobra ili zla čoveka. Jer, bar po tvome sudu, bili bi budale svi oni od polubogova što su pod Trojom poginuli, i svi ostali i sin Tetidin, koji je toliko prezreo opasnost samo da ne bi ostao pod kakvom sramotom. Kad je goreo od želje da ubije Hektora, mati njegova, boginja, ovako mu je nekako, čini mi se, kazala: `Sine, ako osvetiš smrt drugara svoga Patrokla i ubiješ Hektora, sam ćeš poginuti, jer`, kaže ona, `posle Hektora odmah i tebe sudbina čeka`.[81] Mada je on to čuo, ipak je malo pazio na smrt i opasnost. Mnogo više uplašio se od toga da živi kao kukavica i da ne osveti svoje prijatelje, pa je rekao: `Neka poginem odmah kad kaznim krivca, samo da ne boravim kao sramota i da ne sedim kod lađa, zaludno breme zemaljsko!`[82] Hanson i Heath procjenjuju da Platonovo odbacivanje homerske tradicije nije bilo dobro primljeno među širom grčkom publikom.[73] Stari su mitovi i dalje živjeli u lokalnim kultovima, nastavili su utjecati na poeziju i bili glavna tema u kiparstvu i slikarstvu.[74] Aristotel je, sa svoje strane, kritizirao presokratski polumitski filozofski pristup i naglasio da `Heziod i teološki pisci zanimali su se samo onim što se njima činilo vjerojatnim i nisu imali u vidu nas [...] No ne treba uzimati za ozbiljno pisce koji obiluju mitskim pričama; a što se tiče onih koji nastoje dokazati svoje tvrdnje, moramo ih preispitati`.[74] Ipak, on je smatrao da mit u svom osnovu sadržava prave istine,[77] te u svojoj Metafizici kaže: A predanje, primljeno iz drevne prošlosti i kao mit ostavljeno budućnosti uči nas da su prve supstance bogovi i da ono što je božansko obuhvata čitavu prirodu. Sve ostalo u vezi sa ovim predanjem bilo je dodato kasnije u vidu mita, da bi ubedilo mase i da bi poslužilo zakonima i opštoj koristi: tako se bogovima daje ljudski lik ili se oni prikazuju kao da liče na neke životinje i ovome se dodaju svakovrsne pojedinosti ove prirode. Ako se od ovih tumačenja odvoji ono što predstavlja njihovu početnu osnovu i ako se ona razmotre zasebno, to jest da su sve supstance bogovi, onda će se pomisliti da je to zaista božanska tvrdanja. S druge strane, mogućno je, kao što izgleda, da su se razne umetnosti i filozofija razvijale u više mahova u najvećoj mogućnoj meri i svaki put se gubile, a ova mišljenja su, u stvari, ostaci drevne mudrosti koji su se sačuvali do našeg doba. S ovakvim ograničenjem mi prihvatamo predanja naših otaca i naših najstarijih prethodnika.[83] Zanimljiv je način na koji mitu pristupa Euripid, atenski tragički pjesnik iz 5. stoljeća pne. On se često poigrava starim predanjima, ismijava im se i kroz svoje likove u njih unosi dozu sumnje. Ipak, sve njegove tragedije, bez iznimke, za temu imaju neku priču iz grčke mitologije, a mnoge su napisane kao reakcija na način na koji je neki drugi pjesnik obradio isti ili sličan mit. Euripid uglavnom osporava tradicionalne mitove o bogovima i svoju kritiku započinje primjedbom nalik onoj koju je ranije izrazio Ksenokrat: bogovi, kako ih se tradicionalno prikazuje, previše su i bez mjere antropomorfizirani.[75] Helenističko-rimski racionalizam Uredi Ciceron je na sebe gledao kao na branitelja zakonitog poretka, usprokos svojoj osobnoj skepsi prema mitu i tendenciji da božansku prirodu tumači s više filozofskog gledišta. Tijekom helenističkog razdoblja mitologija je ušla o korpus prestižnih znanja karakterističnih za kulturnu elitu. Istovremeno, skepsa koja se počela razvijati u klasičnom razdoblju postala je još izraženija.[84] Epikur sa Sama (341–270. pne.) smatrao je pučku vjeru u bogove izrazom straha od nepoznatog i, u konačnici, straha od smrti:[85] Pre svega, treba da boga smatraš neprolaznim i blaženim bićem, u saglasnosti s predstavom o bogu koja ima opštu važnost, i ne pripusuj mu ništa što se ne slaže sa besmrtnošću i što ne odgovara blaženstvu. Veruj o njemu sve ono što u vezi s besmrtnošću može podržavati njegovo blaženstvo. Jer bogovi postoje; to saznanje je očigledno. Ali oni nisu onakvi kao što ih zamišlja gomila ljudi, jer takvi bogovi uopšte ne mogu da postoje. Nije bezbožan onaj koji odbacuje bogove, već onaj koji im pripisuje mišljenja gomile o njima. Jer, ono što većina kaže za bogove ― ne oslanja se na pouzdane predstave o njima, nego na lažne pretpostavke. Odatle potiče verovanje da bogovi nanose zlim ljudima veću štetu, jer ljudi su uvek skloni svojim sopstvenim vrlinama, te zato onima koji su im jednaki žele dobro, a kao strano odbacuju sve što nije kao što su oni.[86] Nakon Epikura u antici više nije bilo filozofa koji su se ozbiljnije bavili odnosom mita prema religijskoj i znanstvenoj misli, ali zanimanje za mit nije ugaslo, pa se u daljem historijatu proučavanja mita izdvajaju dvije struje: jedna koja produžuje starija tumačenja i jedna koja se usredotočuje na prikupljanje i sistematizaciju mitske građe (mitografija).[85] Racionalističkom metodom poslužio se Palefat, koji je krajem 4. stoljeća pne. u spisu Nevjerojatne povijesti tumačio mitske priče smatrajući da su one temeljene na stvarnim povijesnim zbivanjima, koji su potom preuveličani i zaodenuti u ruho fantasitike: imena heroja nisu ništa drugo do nazivi pojedinih mjesta ili imena drevnih kraljeva; mit o Niobi, primjerice, koja se pretvorila u kamen od boli za svojom pobijenom djecom, navodno je bio inspiriran jednim običnim nadgrobnim kipom.[87] Isti racionalistički metod slijedi i Euhemer (3–2. stoljeće pne.), koji je u djelu Sveti zapis razradio ideju da su neki smrtnici zahvaljujući svojim vrlinama i dobrim djelima uzdignuti na rang božanstva, pa su tako i Uran, Kron i Zeus nekada bili veliki kraljevi koje je zahvalni narod proglasio bogovima.[87] Tako je Euhemer razvio tradiciju potrage za nekom stvarnim povijenim osnovom mitskih bića i događaja.[88] Njegovo izvorno djelo nije sačuvano, ali dosta obavijesti o njemu nalazi se kod Diodora Sicilijskog i Laktancija.[89] Isti `plitki racionalizam` naći će svojih sljedbenika i u moderno doba, primjerice u popularnoj knjizi Grčki mitovi Roberta Gravesa.[87] Druga, mitografska struja dosegla je u helenizmu svoje vrhunce kad se počeo koristiti bogati materijal Aleksandrijske biblioteke, pri čemu učeni gramatičari nisu samo kompilirali zbornike mitskih priča iz drevnih spjevova i tragedija, nego su se naročito zanimali za slabo poznate lokalne varijante mitova, što je rezultiralo monografskim zbirkama mitova karakterističnih za pojedine gradove i oblasti.[90] Gotovo su sva ta dela izgubljena, ali se o njihovoj sadržini možde nešto zaključiti na temelju sličnih anonimnih spisa iz rimskog razdoblja, kao i iz onoga što o takvim zbornicima piše rimski filozof Seneka: Didim je napisao 4.000 knjiga; ja bih stvarno žalio onoga koji bi toliko suvišnih knjiga pročitao. U tim knjigama se istražuje gde je bila Homerova domovina, u njima se raspravlja o pravoj Enejinoj majci [...] i o mnogo čemu što bi čovek trebalo da zaboravi i kad bi znao [...] Gramatičar Apion [...] tvrdio je da je Homer, tek pošto je završio oba speva, Ilijadu i Odiseju, svome delu dodao i početak u kome je ukratko obradio trojanski rat. Kao dokaz za to tvrđenje navodio je da je pesnik namerno počeo svoj prvi stih sa dva slova koja obeležavaju broj njegovih knjiga.[91] Racionalistička hermeneutika stekla je veliku popularnost i u starom Rimu, zahvaljujući fizikalnim teorijama stoičkih i epikurejskih filozofa. Stoičari su bogove i heroje objašnjavali prirodnim pojavama, dok su ih sljedbenici euhemerizma racionalizirali kao povijesne osobe. Istovremeno, stoičari i neoplatoničari promovirali su etički značaj mitske tradicije, često se koristeći grčkim etimologijama.[92] Šireći Epikurovu filozofiju Lukrecije je nastojao ljude osloboditi praznovjerja i straha od smrti.[93] I Tit Livije pokazuje skepsu spram mitološkog predanja i tvrdi da nema namjeru prosuđivati takve legende (fabulae).[94] Rimljani su su posjedovali snažan i apologetski smisao za religijsku tradiciju, pa im je predstavljalo izazov braniti tu tradiciji i istodobno priznati da je ona često plodno tle za razvoj praznovjerja. Polihistor Marko Terencije Varon, koji je religiju smatrao ljudskom ustanovom od velike važnosti za očuvanje dobroga u društvu, proučavao je podrijetlo i početke vjerskih kultova. U svojim Vjerskim starinama (Antiquitates rerum divinarum) ― koje nisu sačuvane, ali se njihov opći koncept daje u Augustinovoj Državi Božjoj ― Varon kaže da se praznovjeran čovjek plaši bogova, a onaj istinski religiozan štuje ih kao roditelje; on razlikuje tri vrste bogova: bogovi prirode su perzonifikacije prirodnih pojava, pjesničke bogove izmislili su beskrupulozni pjesnici da bi uzbudili strasti, a državne bogove izmislio je zakonodavac kako bi umirio i prosvjetio puk.[93] Rimski akademičar Gaj Aurelije Kota ismijavao je i doslovno prihvaćanje mita i njegova alegorijska tumačenja, smatrajući da mitovima nema mjesta u filozofiji.[95] I Ciceron općenito pokazuje prezir prema tradicionalnom mitu, ali, kao i Varon, snažno podupire državnu religiju i njezine ustanove. Teško je reći koliko je duboko ovaj racionalizam zahvatao niže društvene slojeve.[94] Ciceron tvrdi da nitko, pa ni dječaci i starice, nisu tako glupi da bi mogli povjerovati u užase Hada ili u postojanje Scile, Kentaura i drugih takvih bića,[96] no, s druge strane, na drugom mjestu žali se na praznovjerje i lakovjernost puka.[97] Ciceronova su viđenja o religiji najpotpunije izložena u njegovu djelu O prirodi bogova.[98] Sinkretizam Uredi Apolon (rimska kopija grčkog izvornika iz 4. stoljeća pne.), Louvre. U starom Rimu mitologija se razvila kroz sinkretizam brojnih grčkih i drugih tuđinskih božanstava. Do toga je došlo jer je domaća rimska mitologija bila dosta siromašna, a snažnim djelovanjem grčke mitološke tradicije najvažniji su rimski bogovi poprimili obilježja svojih grčkih ekvivalenata, kao u primjeru Zeusa i Jupitera.[94] Pored preplitanja ove dvije mitološke tradicije, veza Rimljana s istočnjačkim religijama proizvela je dodatne sinkretističke procese.[99] Kult Sunca bio je, primjerice, uveden u Rim nakon Aurelijanovih uspješnih pohoda u Siriji. Orijentalni bogovi Mitra i Baal spojeni su s Apolonom i Helijem u jedno Nepobjedivo Sunce (Sol Invictus), koje je predstavljalo kombinaciju različitih funkcija i obrednih i rituala.[100] U religiji je Apolon možda i sve više poistovjećivan s Helijem ili čak Dionizom, no taj se razvoj rijetko uočava u tekstovima koji pripovijedaju mitove o njemu. Tradicionalna književna mitologija sve se više udaljavala od religijskih obreda koji su prakticirani u svakodnevnom životu. Štovanje Sunca kao osobitog zaštitnika cara i carstva ostalo je glavnom carskom religijom sve dok ga nije istisnulo kršćanstvo. Orfičke himne sačuvane u jednom zborniku iz 2. stoljeća nove ere i Makrobijeve Saturnalije iz 5. stoljeća također su prožete racionalističkim teorijama i sinkretističkim tendencijama. Orfičke himne pripisivane su drevnom grčkom heroju Orfeju, no zapravo su ih sastavljalo više različitih pjesnika i sadržavaju dosta korisnih tragova o prapovijesnoj europskoj mitologiji. Makrobije, pak, svoje Saturnalije piše kako bi predstavio helensku kulturu kakvu ju je upoznao čitajući antičke autore, iako je njegov prikaz bogova velikim dijelom obojen egipatskom i sjevernoafričkom mitologijom i teologijom (čiji se utjecaji nalaze već kod Vergilija). U Saturnalijama ponovo se nalaze mitografske opaske karakteristične za sljedbenike euhemerizma, stoicizma i neoplatonizma.[92] Mitološka je građa neprestano prikupljana i komentirana u brojnim priručnicima, katalozima i sholijama počev od 3. stoljeća pne. (Kalimah, Filostefan, Aristofan Bizantinac), tijekom pozne antike (Hezihije) do duboko u srednji vijek (Eustatije, Fotije, Suda), no u toj antikvarskoj djetanosti nije postojao znanstveno utemeljeni metod za proučavanje mita.[101] S pobjedom kršćanstva crkveni oci i drugi apologeti nove vjere poistovjetili su mit s poganskom religijom te onda ismijavali njezin svijet bogova i heroja, a podudarnosti koje su uviđali između starih mitova i biblijskih priča držali su dokazom naslućivanja Kristovog dolaska ili su, pak, nastojali dokazati (npr. Bazilej Amasijski i Augustin) da poganstvo nije ništa drugo do kršćanstvo koje je iskvario vrag.[102] U stoljećima koja su uslijedila u ova se tvrđenja nije sumnjalo, a grčki je mit pjesnicima i umjetnicima ponajviše služio kao ornament ili se, pak, tumačio na tradicionalni euhemeristički ili alegorijski način, pa je takav slučaj i s Boccacciovim djelom Rodoslovi poganskih bogova (De genealogiis deorum gentilium), koje je stoljećima služilo kao neka vrsta mitološke enciklopedije.[103] Moderna tumačenja mita Uredi Osamnaesto stoljeće Uredi Početak modernog razumijevanja grčke mitologije neki istraživači smatraju dvostrukom reakcijom koja se krajem 18. stoljeća razvila protiv `tradicionalnog kršćanskog neprijateljstva`, u kojem je bilo zadržano kršćansko tumačenje mita kao `laži` ili bajke.[104] U Njemačkoj se do oko 1795. razvilo živo zanimanje za Homera i grčku mitologiju. U Göttingenu je Johann Matthias Gesner počeo oživljavali grecistički studij, a njegov nasljednik, Christian Gottlob Heyne, radio je s Johannom Joachimom Winckelmannom i postavio temelje za proučavanje mitologije i u Njemačkoj i drugdje.[105] U 18. stoljeću proučavanje mita oslobađa se kršćanskih dogmi i pomiče u oblast znanosti, pri čemu se uočavaju dva različita pristupa: prosvetiteljski (koji teži demitologizaciji) i romantičarski (koji teži remitologizaciji kulture).[103] Već početkom 18. stoljeća Joseph-François Lafitau i Bernard Le Bovier de Fontenelle upozorili su na sličnost grčkih mitova s vjerovanjima zaostalih zajednica, a potom je Giambattista Vico, koji se drži prvim velikim filozofom mita i utemeljiteljem svih suvremenih pravaca u proučavanju mitologije, u svom djelu Nova znanost (Scienza nuova, 1725) istaknuo da se mit rađa iz naslućivanja božanstva i umjetničke fantazije te mitotvorstvo usporedio s `djetinjstvom` čovječanstva, proglašavajući mit trajnom odlikom ljudske kulture.[106] Pjesnici i filozofi epohe romantizma oduševljavaju se narodnim običajima i umotvorinama te svoje zanimanje usredotočuju na praizvore ljudske kulture, uključujući i grčke i istočnjačke mitove; tako je Schelling, `najveći apologeta mita`, kao i Herder, smatrao da mitologija nastaje iz poetske imaginacije, ali i da je suprotstavljenost mita i logosa samo prividna.[107] Pored onih koji se nekritički oduševljavaju mitom, u razdoblju romantizma pojavljuju se i oni koji sasvim trezveno pristupaju mitologiji ― Hegel u filozofiji, Christoph Martin Wieland u poeziji i Karl Otfried Müller u filologiji ― i koji su pripremili teren istraživačima koji će od polovine 19. stoljeća pristupiti proučavanju mita s pomoću metoda pozitivne znanosti, na temelju historiografskih, filoloških, etnoloških i arheoloških podataka.[108] Devetnaesto i dvadeseto stoljeće Uredi Max Müller smatra se jednim od utemeljitelja komparativne mitologije; u knjizi Komparativna mitologija (1867) Müller je analizirao `uznemirujuću` sličnost između mitologije `divljih rasa` i mitologije drevnih Europljana. Razvoj usporedne filologije u 19. stoljeću, skupa s etnološkim istraživanjima u 20. stoljeću, zasnovao je znanost o mitu. Od vremena romantizma proučavanje mita uvijek se zemeljilo na usporednoj metodi. Wilhelm Mannhardt, James Frazer i Stith Thompson primijenili su usporedni pristup da bi prikupili i klasificirali teme s područja folklora i mitologije.[109] U 19. i 20. stoljeću uočava se pet glavnih pravaca u proučavanju mita, ovisno o tome objašnjava li se mitologija pojavama iz prirode (škola mitologije prirode), povijesti (historijsko-filološka škola), kulture (entološko-antropološka škola), društva (sociološka škola) ili ljudskog duha (psihološko-filozofska škola).[108] Škola mitologije prirode svodi mit na odraz nebeskih pojava, a zaključci joj se uglavnom temelje na usporednom proučavanju indoeuropskih jezika i imena bogova, za koje se vjerovalo da precizno označuju pravu bit mita; premda su se gotovo sve etimologije ove škole pokazale pogrešnim, njezin usporedni pristup proučavanju indoeuropskih religija i mitologija pokazao se dugovječnim.[110] Za izučavanje grčke mitologije mnogo su važniji rezultati historijsko-filološke škole, koja nastoji utvrditi podrijetlo, širenje i razvoj mitoloških motiva; temelje ove škole postavio je još Karl Otfried Müller, koji je dokazivao da je grčke mitove stvorio sam grčki narod kako bi osmislio i ovjekovječio svoju povijest, te da je mit, kao historijska tvorevina, podložan promjenama, pa čak i tendencioznim dopunama i izmjenama.[111] Da je homerski svijet bogova i heroja `daleko od vremena kad se mit stvarao` vjerovao je Walter F. Otto, koji je trvdio da od književnog predanja treba razdvojiti pravu mitsku riječ, onu sirovu mitsku građu koja je, prema njegovom mišljenju, istovrsna kao i mitologija zaostalih zajednica.[111] Etnološko-antropološka škola, čije su temelje u 18. stoljeću postavili Lafitau i Brosses, vrlo je heterogena, a započinje s E. B. Tylorom, koji mitove smatra fantazmima što se rađaju u snovima, bolestima i vizijama, i s J. G. Frazerom, koji je u svom monumentalnom djelu Zlatna grana prikupio etnološku građu iz čitavog svijeta te dokazivao da je ljudski duh istorodan, da je magija starija od religije te da je mit tijesno povezan s ritualom.[112] Godine 1871. Tylor je objavio svoju knjigu Primitive Culture (sh. Primitivna kultura), u kojoj je primjenio komparativni metod i nastojao objasniti podrijetlo i evoluciju religije.[113][114] Tylorov postupak prikupljanja obavijesti o materijalnoj kulturni, obredima i mitovima daleko razdvojenih kultura utjecao je i na Carla Junga i na Josepha Campbella. Max Müller primijenio je isti metod i u mitu otkrio izobličene ostatke arijskog obožavanja prirode. Bronisław Malinowski istaknuo je načine na koje mit ispunjava zajedničke društvene funkcije. Claude Lévi-Strauss i drugi strukturalisti usporedili su formalne odnose i obrasce u mitovima širom svijeta.[109] Do zaokreta u okviru ove škole dolazi 1926. godine, kad je njemački etnolog Wilhelm Schmidt objavio prvi tom djela Podrijetlo ideje božanstva, a engleski antropolog Bronislaw Malinowski izdao svoju studiju Mit u primitivnoj psihologiji. Prema Schmidtu, na početku religije u svim ljudskim zajednicama stoji ideja o jednom bogu, koja se potom, pod utjecajem animizma i magije, izopačila, a religijska shvaćanja ovise o tome koji je tip kulture u određenom vremenskom trenutku u danoj zajednici dominantan ― lovački, zamljoradnički ili stočarski, pri čemu se mitologija razvila tek u okvirima patrijarhalnih stočarskih kultura.[115] Malinowski napušta opći povijesni razvoj i promatra mit u okviru konkretnih društava i kultura; prema njemu, mit je `sastavni i aktivni dio primitive kulture`, koji `nastaje kad obred, ceremonija ili društveno, odnosno moralno pravilo zahtjevaju opravdanje, potvrdu`; tako mit predstavlja opis iskonske, obimnije i značajnije stvarnosti koja određuje život, on je motiv za ritualne akcije, koji ništa ne objašnjava, ali sve opravdava.[116] Na tragu njegovih ideja nalaze se Sergej Tokarev, Mircea Eliade i Claude Lévi-Strauss.[117] Bronislaw Malinowski Sociološka škola nastaje u drugoj polovini 19. stoljeća, kad je švicarski pravnik Johann Jakob Bachofen iskoristio mit za rekonstrukciju razvoja obitelji i društvene strukture te, na temelju mita o Orestu, u djelu Materinsko pravo definirao matrijarhat kao sociološki pojam i razvio ideju o matrijarhalnim božanstvima koja su prethodila patrijarhalnim. Stvarni sociološki pristup mitu stvorio je početkom 20. stoljeća Emil Durkheim, koji tvrdi da je mit odraz čovjekovog društvenog, a ne individualnog iskustva, da je on dio kolektivne svijesti i obilježje primitivnog mentaliteta, te da između logičkog i mitskog mišljenja postoji nepremostiva razlika.[118] Georges Dumézil politeizam indoeuropskih naroda promatara kao zatvoreni, statični sustav, koji odražava raslojenost društva i u okviru kojega postoje hijerarhijski uređene funkcije bogova ― vladarska, ratnička i zemljoradnička.[119] Najutjecajnija, najaktualnija i istodobno najheterogenija i znanstveno najutemeljenija jest psihološko-filozofska škola, koja mitotorstvo objašnjava prirodom ljudskog duha.[119] Sigmund Freud uveo je transhistorijski i biološki koncept čovjeka i definiciju mita kao izraza potisnutih ideja. Tumačenje snova temelj je frojdističke interpretacije mita, a Freudov koncept mita priznaje važnost kontekstualnih odnosa za tumačenje svakog pojedinog elementa u jednom snu. Ta će teza, po Freudovom mišljenju, predstavljati važnu točku zbližavanja strukturalističkog i psihoanalitičkog pristupa mitu.[120] Carl Jung dodatno je proširio ovaj tranhistorijski, psihološki pristup svojom teorijom o `kolektivnom nesvesnom` i arhetipima (nasljeđenim `arhajskim` obrascima), često skrivenim u mitu, koji iz njega izniču.[1] Prema Jungu, `strukturalni elementi za formiranje mita moraju biti prisutni u nesvesnom ijelu psihe`.[121] Uspoređujući Jungovi metodologiju s teorijom Josepha Campbella Robert A. Segal zaključuje da `za tumačenje mita Campbell jednostavno u njemu identificira arhetipe. Tumačenje Odiseje, primjerice, pokazalo bi kako se Odisejev život uklapa u herojski obrazac. Nasuprot tome, za Jung identificiranje arhetipa predstavlja samo prvi korak u tumačenju mita`.[122] Karl Kerényi, jedan od utemeljitelja modernih studija grčke mitologije, odustao je od svojih starijih teza o mitu, kako bi na grčki mit primijenio Jungove teorije o arhetipima.[123] Traganje za porijeklom Uredi Oplakivanje Ikara, Herbert James Draper, 1898. Botticellijevo Rođenje Venere (oko 1485–1486, ulje naplatnu, Uffizi, Firenca) — oživljena Venus Pudica za nov pogled na pogansku antiku ― često se smatra sažetim vizualnim prikazom duha renesanse.[2] Max Müller nastojao je u mitu otkriti tragove `izvornih` praindoeuropskih (odnosno, u njegovo doba, `arijskih`) vjerovanja. Godine 1891. zapisao je da `najvažnije otkriće u 19. stoljeću u vezi s drevnom historijom čovječanstva [...] jest ova prosta jednadžba: sanskritski Dyaus-pitar = grčki Zeus = rimski Jupiter = staronordijski Tyr`.[124] Nakon Müllera pitanje o mjestu grčke mitologije u indoeuropeistici potaklo je mnogobrojne radove. Na primjer, filolog Georges Dumézil uspoređuje grčkog Urana sa sankritskim Varunom, premda nema naznaka da je on vjerovao u njihovu izvornu povezanost.[125] U drugim slučajevima podudarnosti u tipu i funkciji ukazuju na zajedničko nasljeđe, ali nepostojanje lingvističkog materijala otežava povlačenje pouzdane veze, kao u slučaju grčkih Mojra i Norna u nordijskoj mitologiji.[126] Arheologija i mitografija, s druge strane, otkrile su da su Grci inspiraciju pronašli i u nekim civilizacijama Male Azije i Bliskog istoka. Čini se, primjerice, da je Adonis ― više u kultu no u mitu ― grčki pandan bliskoistočnog `umirućeg božanstva`. Kibela ima svoje korijene u anadolijskoj kulturi, dok znatan dio Afroditine ikonografije možda potječe od semitskih božica. Ima i mogućih paralela između najstarijih generacija božanskih bića (Kaosa i njegove djece) i Tiamata iz babilonskog teksta Enuma Eliš koji govori o postanku svijeta.[127][128] Prema Meyeru Reinholdu, `bliskoistočni teogonijski koncepti, u kojima se božanstva smjenjuju putem nasilja i sukoba među generacijama, našli su svoj put [...] u grčku mitologiju`.[129] Neki znanstvenici iznose teze i o tome da grčka mitologija, osim indoeuropskim i bliskoistočnim, duguje nešto i prethelenskim društvima na Kreti, u Mikeni, Pilu, Tebi i Beociji.[130] Povjesničare religije fascinirao je veći broj očito drevnih mitskih konstrukcija povezanih s Kretom, među kojima su, primjerice, božanstvo u obličju bika, Zeus i Europa, Pasifaja koja se predaje biku i rađa Minotaura itd. Martin P. Nilsson zaključio je da su svi veliki klasični grčki mitovi bili povezani sa središtima mikenske kulture i da su ukorijenjeni u prapovijesnim vremenima.[131] Ipak, kako primjećuje Burkert, kretska ikonografija iz razdoblja palača nije dala gotovo nikakvih dokaza za ove teorije.[132]