Nova knjiga, necitana, nema posvete. Satori - Srđan Srdić Izdavač: Partizanska knjiga Godina izdanja: 2020 Broj strana: 195 Format: 20 cm Povez: Broširani Tekst kao da pita: „Šta je tvoj svet, šta čini tvoj život?“ Nisam siguran da postoji odgovor. Vladimir Arsenić Srđan Srdić autor je tri romana (Mrtvo polje, Satori i Srebrna magla pada), dve knjige priča (Espirando i Sagorevanja), i knjige eseja (Zapisi iz čitanja). Dobitnik je književnih priznanja: Laza Lazarević, Biljana Jovanović, Edo Budiša, kao i stipendije iz Fonda Borislav Pekić. Srdićeve knjige prevedene su na nekoliko evropskih jezika.

SATORI U PARIZU - Džek Keruak Izdavač: KROVOVI Sremski Karlovci Godina izdanja: 1990. Povez: broš Broj strana: 88 Pismo: latinica Stanje: dobro

Nova knjiga, necitana, nema posvete. Satori u crvenoj četvrti - Damir Šodan Izdavač: PPM Enklava Godina izdanja: 2020 Broj strana: 121 Format: 20 cm Povez: Broširani Satori u crvenoj četvrti, prosvetljenje na mestu puteno-novčane razmene, zašto ne? Kapitalizam je na svoj način seksi, jer Bog ipak ima smisla za humor. U protivnom bi mnogo toga oko nas izgledalo potpuno drugačije. Izabrane pesme Damira Šodana u punom svetlu pokazuju raskošni talenat ovog vrsnog pesnika i prevodioca, eruditu i svetskog putnika, bluzera i čoveka sa izuzetnim smislom za humor i okom za detalj.

Kao novo. Bez posvete. Adasa: Jedna noć sa carem - Tomi Teni Godina izdanja: 2021 Broj strana: 395 Povez: Mek Ova drama koja sve vreme drži čitaočevu pažnju opisuje jednostavnu devojku odabranu među mnogim drugim kvalifikovanim kandidatkinjama da postane Jestira, persijska carica. Nije slučajno što Jestira zadobija Kserksovu ljubav i uspeva da spase svoj narod svesno žrtvujući život.Ako volite priče o hrabrim i inteligentnim ženama, ovo bi mogla biti knjiga za vas pogotovo ako ste pročitali Crveni šator (The Red Tent) jer joj je slična po naraciji. Preporuka je da, ako ste u mogućnosti, prvo pročitate iz Svetog Pisma Knjigu o Jestiri…

Knjiga je necitana, kupljena nova i stajala u vitrini. Nema posvete. Zaista kuga - Ljudmila Ulicka Izdavač: Arhipelag Godina izdanja: 2022 Broj strana: 88 Format: 21 cm Povez: Tvrdi Velika ruska književnica Ljudmila Ulicka pripoveda o pojavi kuge u Sovjetskom Savezu početkom 1940. godine. Pojavljujući se iznenada, kuga će najpre iznenaditi same lekare kojima je potrebno neko vreme da je prepoznaju, pa će lekari u prvom vreme biti i najčešći prenosioci, jer nisu znali da su u dodiru s kugom. Kada je prepoznata pojava bolesti za koju se mislilo da je iskorenjena, pokreće se mehanizam zdravstvenih i represivnih vlasti, zasedaju partijski komiteti, sprovode se istrage. Uporedo s tim, kontrolišu se informacije kako javnost ne bi saznala za opasnost koja se pojavila i s kojom živi. Dok kuga besni, preteći da se proširi, vlasti pokušavaju da zataškaju stvari, suzbiju informacije, a da ljude iz te oblasti zatvore u karantine. Poznata kao autorka velikih romana, u koje staju čitave istorijske i društvene epohe, generacije jedne porodice i naraštaji jednog društva, Ljudmila Ulicka se u knjizi Zaista kuga usredsredila na jedan događaj i kroz sudbinu nekoliko upečatljivih junaka oblikuje snažnu priču o jednom vremenu, jednom društvu i jednoj ideologiji. Uzbudljiva slika tog događaja nije samo slika jedne epohe, već u mnogo čemu podseća i na odjeke i događaje, ponašanje država i vlada u vezi sa aktuelnom pandemijom koronavirusa. Ljudmila Ulicka (1943, Ural), velika ruska književnica, jedan od vodećih savremenih svetskih pisaca. Ulicka je završila biologiju na Moskovskom državnom univerzitetu 1968. godine. Jedno vreme je radila kao naučnik u Institutu za genetiku u Moskvi, ali je ostala bez posla jer je na svojoj pisaćoj mašini prekucavala zabranjeni roman. Na početku književne karijere pisala je drame i scenarije za pozorište, radio i televiziju. Svetsku slavu stekla je pričama i romanima. Najvažnije knjige: Sonječka (roman, 1994), Siromašni rođaci (knjiga priča, 1994), Medeja i njena deca (roman, 1996), Veseli ispraćaj (novela, 1998), Ljaljina kuća (knjiga priča, 1999), Slučaj Kukocki (roman, 2001), Devojčice (knjiga priča, 2002), Providne priče (knjiga priča, 2003), Iskreno vaš Šurik (roman, 2004), Ljudi našeg cara (knjiga priča, 2005), Danijel Štajn, prevodilac (roman, 2006), Zeleni šator (roman, 2010). Dobila je čitav niz ruskih i međunarodnih književnih priznanja, među kojima se nalaze: „Medicis“, „Moskva-PEN“, Ruski „Buker“, Nagrada za rusku knjigu godine, kineska Nacionalna nagrada za književnost, ruska nagrada „Velika knjiga“, „Grincan Kavur“, Velika nagrada Budimpešte, „Simon Bovoar“, Austrijska državna nagrada za književnost.

Novo, nečitano, nema posvete. Uvjerljivo drugi - Sven Popović Izdavač: LOM Godina izdanja: 2018 Broj strana: 192 Format: 21 cm Povez: Broširani Sven Popović rođen je 1989. u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost, engleski jezik i književnost i amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Piše muzičke i književne kritike za časopise i portale. Prozu je objavljivao u Quorumu, Zarezu, Fantomu slobode, časopisima Nova riječ i Script, zborniku Record Stories, antologiji mladih prozaika “Bez vrata, bez kucanja” i na raznim internet-portalima. Knjigu kratkih priča Nebo u kaljuži objavio je 2015. Jedan je od osnivača “Tko čita?”, programa namijenjenog mladim autorima, i jedan od urednika zbornika TKO ČITA? za sezone 2015/16 i 2016/17. Priče su mu ušle u antologiju Best European Fiction 2017 i prevedene na engleski, nemački, poljski i rumunski. Živi i ne radi u Zagrebu. “Osjetio sam kako mi svjetlost natapa odjeću. Te posljednje zrake svjetlosti koje izgaraju na koži i betonu i asfaltu i limu. I ne može biti bolje. Jer ovih nekoliko sati opet smo samo nas trojica. U nekom prošlom vremenu. Nas trojica. Dok smo još vjerovali. U vječnu sadašnjost i beskonačnu cestu. Instant-satori. Nešto bolje i sjajnije i uzvišenije nalazi se odmah iza ugla. Nas trojica. Bas, bubanj i gitara rokenrol benda koji spašava duše brzinom od 33 okretaja u minuti.” “Stojimo dok tulum bjesni. Tulumi: ti pokretni hramovi naše mladosti koji sprječavaju prodor vanjskog svijeta. I odjednom shvaćam da dugo nisam bio ovako dobre volje. Okrenuo sam se prema Judy, pomaknuo joj kosu i poljubio je. Žmirio sam, a iza kapaka treperile su zvijezde.” “Izbrisali smo naš svijet i međuigrom noći, neona i gradskih svjetala stvorili krajolik koji nam je bio po volji i cestu koja nije vodila nigdje. Nigdje osim u zavjese noći koja nudi zaborav zaborav zaborav i plavičasto, meko jutro tamo daleko na drugoj strani gdje mi više nismo ono što jesmo, nego ono što bismo htjeli biti. “ “Promatram nas. Mladići i djevojke začeti u pukotinama, rođeni u vakuumu između dva razdoblja. Kao djeca naviknuti na smijeh, stabla i sunce, odgajani uz motivaciju ako dovoljno radimo, učimo, obavljamo domaću zadaću, da ćemo biti nagrađeni. Zrelost dolazi s prihvaćanjem činjenice da su nam roditelji i učitelji lagali, bacili su nam vrući krumpir i ostavili nas s opeklinama. A govore nam da smo cinični, da smo lijeni i da je ironija lajtmotiv

Knjiga je necitana, kupljena nova i stajala u vitrini. Nema posvete. Orlov pogreb - Jidi Majia Izdavač: Sandorf Godina izdanja: 2019 Broj strana: 147 Format: 22 cm Povez: Tvrdi U pjesmi naslovljenoj Autoportret, koja uvodi u knjigu Plamen i riječi (2013), Jidi Majia kaže: „Vjetar puše nad grebenom, tiho zboreći djetetu u suton, / vjetar odlazi u daljinu, gdje čeka ga pripovijest. / Ostavi svoje ime, dijete, na ovoj zemlji, / jer jednog dana ponosno ćeš moći mrijeti.“ U tom prizoru i u toj poruci doista se sažima lirika pjesnika kojeg ovdje predstavljamo: u prizoru djeteta što na visokoj, od svijeta dalekoj planini u Sečuanu sluša huk oštrog vjetra i u njemu čuje sudbinski nalog. Značaj pjesnikā čije je djelo usredotočeno na njihov zavičaj odnosno etniju obično ne seže dalje od granica tog zavičaja i etnije. Unutar tih granica ta je poezija možda važna kao čuvarica baštine, jezika i tako dalje, ali mimo njih može biti zanimljiva tek stručnjacima za određen kraj i kulturu. No kako se u svakoj dobroj književnosti, pa tako i u svakoj dobroj poeziji, ono univerzalno doseže tek i upravo posredstvom boja, mirisa, okusa i obrisa onog lokalnog, tako ima pjesnika koji poniranjem u mikrokozmos svoje kulture, običajnosti, jezika i predjela, i to baš krajnjim poniranjem u ono najvećma pojedinačno i skrajnuto, grade osebujan makroplan, odnosno univerzalnu viziju. Činjenica da je to moguće predstavlja, uz ostalo, i osnovu svakog mogućeg humanizma. A među pjesnike u čijem se djelu zbiva takav spoj ubraja se Jidi Majia. (Dinko Telećan, Riječi od ognja: poezija Jidi Majiaa – ulomak) Jidi Majia, pripadnik naroda Yi, rođen je u lipnju 1961. u autonomnoj prefekturi Liangshan Yi, na jugozapadu Kine, gdje živi većina pripadnika te manjine. Jedan je od najreprezentativnijih pjesnika u Kini, a uvelike je utjecajan i kao međunarodni pjesnik. Poezija mu je prevedena na više od 20 jezika i objavljena u 60 prijevoda u blizu 30 zemalja. Dobitnik je Treće nagrade za poeziju u Kini, nagrade za književnost Guo Moruo, književne nagrade Zhuang Zhongwen, Šolohovljeve nagrade, književne nagrade Rou Gang, nagrade Pjesnički duh Kine kineskog PEN-a, Međunarodne humanitarne nagrade Mkhiva u Južnoafričkoj Republici, Europske nagrade Homer za poeziju i umjetnost 2016. godine, pjesničke nagrade rumunjskog časopisa Suvremeni narod, nagrade Poezija Bukurešta 2017., nagrade Ianicius u Poljskoj 2017. i nagrade za životno djelo na pjesničkom festivalu Xu Zhimo u Cambridgeu. Od 2007. nadalje utemeljuje niz pjesničkih događaja: Međunarodni festival poezije u Qinghaiju, Pjesnički forum pod šatorom u Qinghaiju, Pjesnički tjedan u Xichangu, uz jezero Qionghai i Međunarodni tjedan poezije u Chengduu. Trenutačno je potpredsjednik i član tajništva Udruženja kineskih pisaca.