Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
76-100 od 312 rezultata
Prati pretragu "solzenjicin dva veka zajedno"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! S A D R Ε½ A J: PITANJA METODA - Ε umanoviΔ - slikar βnapretkaβ i βpovratkaβ PERIODIZACIJA - Hronologija i tipologija 1896-1914: VINKOVCI, Ε ID, ZEMUN - PoΔeci (Sezan, Van Gog) 1914-1918: ZAGREB - UmetniΔka Ε‘kola 1918-1920: ZAGREB (samostalni rad) - IzmeΔu starog i novog - proljetni salon, poΔetak βsintetiΔkogβ βkonstruktivnogβ slikarstva 1920-1921: PARIZ (prvi boravak) - βEstetika suviΕ‘e stvarnogβ, postkubizam, konstruktivni ekspresionizam, neoklasicizam (poΔetak βpovratkaβ) 1921-1925: ZAGREB (drugi boravak) - Samostalna izloΕΎba (1921) neoklasicizam - Pusen, Engr, povratak povratku, umetnost umetnosti 1926-1927: PARIZ (drugi boravak) - Ekspresionizam boje i gesta, kolorizam - povratak neposrednoj oseΔajnosti 1928-1930: PARIZ (treΔi boravak) - Poetski realizam, povratak realnom 1930-1942: Ε ID, BEOGRAD, Ε ID - Povratak prirodi i βstvarima samimβ, βkako znam i umem stilβ ZAKLJUΔAK - Od stvarnosti slike do slike stvarnosti Ε UMANOVIΔEVI TEKSTOVI REPRODUKCIJE DOKUMENTACIJA - Biografija, samostalne izloΕΎbe, grupne izloΕΎbe, bibliografija, monografske studije, literatura o umetniku Sava Ε umanoviΔ (Vinkovci, 22. januar 1896 β Hrvatska Mitrovica, 30. avgust 1942) bio je srpski slikar. Smatra se jednim od najznaΔajnijih slikara srpske umetnosti dvadesetoga veka.[1][2] Njegov opus obuhvata 800 slika i 400 crteΕΎa i skica. UvrΕ‘ten je u 100 najznamenitijih Srba. Savu Ε umanoviΔa su 30. avgusta 1942. godine ubile ustaΕ‘e. Najpre je odveden u zatvor u Hrvatskoj Mitrovici (danaΕ‘nja Sremska Mitrovica) gde je muΔen i dva dana kasnije streljan zajedno s ostalim zarobljenicima.[3] Biografija U Vinkovcima mu je otac radio kao Ε‘umarski inΕΎenjer, od oca Milutina (1862β1937) i majke Perside (1875β1968), roΔene TubiΔ.[4][5] Kada je imao Δetiri godine porodica se preselila u Ε id. Gimnaziju pohaΔa u Zemunu, gde poΔinje da pohaΔa Δasove slikanja kod uΔitelja Isidora Janga, koji ga upoznaje sa slikarstvom Sezana i van Goga.[6] Kasnije Δe se usprotiviti oΔevoj ΕΎelji da postane advokat i 1914. u Zagrebu upisati ViΕ‘u Ε‘kolu za umjetnost i obrt.[6] U tom periodu druΕΎio se sa Milanom Ε tajnerom i Antunom Brankom Ε imiΔem.[6] Ovu Ε‘kolu zavrΕ‘ava sa najboljim ocenama 1918. Tada poΔinje da javno izlaΕΎe svoja dela. U svojim ranim delima, Sava insistira na atmosferi i spretno koristi bojene senke i tanke slojeve boje. Pored slikarstva, bavi se ilustracijom, grafikom i scenografijom. Slikarstvo Save Ε umanoviΔa u ovom periodu pokazuje uticaje secesije i simbolizma. Jeseni 1920. Sava je otiΕ‘ao u Pariz i iznajmio atelje na Monparnasu.[7] UΔitelj mu je bio Andre Lot, istaknuti likovni pedagog pravca analitiΔkog kubizma. U Parizu se druΕΎio sa Rastkom PetroviΔem, Modiljanijem, Maks Ε½akobom i drugim umetnicima. Uticaji kubizma su vidljivi u ovoj ali i u kasnijim fazama slikarevog rada. MoΕΎe se opravdano reΔi da je ovaj slikarski jezik Sava Ε umanoviΔ doneo u Srbiju i da njegova dela ostaju najreprezentativniji primer domaΔeg kubistiΔkog slikarstva. Narednih godina ΕΎivi i slika u Zagrebu. Javnost i kritika ne prihvataju njegova dela, pa se iz protesta potpisuje francuskom transkripcijom na slikama. Godine 1924. piΕ‘e studije βSlikar o slikarstvuβ i βZaΕ‘to volim Pusenovo slikarstvoβ, dela koja su polaziΕ‘te za razumevanje njegove estetike. Ponovo boravi u Parizu 1925, gde prihvata uticaje Matisovog slikarstva. Spomen kuΔa Save Ε umanoviΔa u Ε idu. Godine 1927. Sava Ε umanoviΔ je naslikao βDoruΔak na traviβ koji je naiΕ‘ao na odliΔne kritike u Francuskoj. NeΕ‘to kasnije je za 7 dana i noΔi intenzivnog rada naslikao sliku βPijana laΔaβ koju je izloΕΎio na salonu nezavisnih. Inspiracija za sliku je bila istoimena pesma Artura Remboa koja je do njega doΕ‘la preko Rastka PetroviΔa koji mu ju je recitovao. Druga inspiracija je bila slika Teodor Ε½erikoa βSplav Meduzaβ. KritiΔari su ovo delo doΔekali sa podeljenim kritikama, a Sava je iscrpljen radom teΕ‘ko podneo one negativne. VraΔa se u Ε id 1928, umoran od teΕ‘kih uslova ΕΎivota, rada i loΕ‘ih kritika. U Ε idu slika sremske pejzaΕΎe. Njegovu samostalnu izloΕΎbu u Beogradu kritiΔari su veoma pozitivno ocenili. Novac od prodaje slika omoguΔio mu je da ponovo ode u Pariz. Tu nastaju znaΔajne slike: βLuksemburΕ‘ki parkβ, βCrveni Δilimβ, βMost na Seniβ. Ova dela karakteriΕ‘e poetski realizam i umereni koloristiΔki ekspresionizam. Ε umanoviΔeva dela iz poznijeg perioda se odlikuju svetlim bojama, i lirskom atmosferom. Svoj stil, koji sam naziva kako znam i umem, prilagoΔava motivu. Bista Ε umanoviΔa u dvoriΕ‘tu Galerije u Ε idu Po povratku u Ε id, 1930, slika lokalne pejzaΕΎe i aktove. Tri godine radi na ciklusu velikih platana βΕ iΔankeβ, a kasnije na ciklusu βBeraΔiceβ, posveΔenom berbi groΕΎΔa. Na izloΕΎbi u Beogradu septembra 1939. izloΕΎio je 401 platno.[8][9] Za vreme Drugog svetskog rata Ε id ulazi u sastav Nezavisne DrΕΎave Hrvatske i Δirilica je zabranjeno pismo, pa se Sava iz protesta ne potpisuje veΔ samo oznaΔava godinu nastanka slike. Na Veliku Gospojinu, 28. avgusta 1942. godine[10], Savu su, zajedno sa joΕ‘ 150 Srba iz Ε ida, oko 6 sati ujutru, uhapsile ustaΕ‘e i odvele u Hrvatsku Mitrovicu (ovaj naziv Sremska Mitrovica je nosila za vreme postojanja NDH). Svi oni su posle muΔenja streljani, verovatno 30. avgusta[10], posle Δega su sahranjeni u zajedniΔku masovnu grobnicu. Njemu u Δast ustanovljena je slikarska nagrada Sava Ε umanoviΔ. Povodom 125 godina od roΔenja objavljena je 2021. poΕ‘tanska marka u Srbiji posveΔena Savi Ε umanoviΔu.[11] O Ε umanoviΔevom ΕΎivotu snimljen je 2023. godine snimljen art-dokumentarni film βSvetlost i senkeβ. Film je osvojio osam nagrada, ukljuΔujuΔi nekoliko nagrada za kratki dokumentarni film u Aziji.[12] SaΔuvano je viΕ‘e njegovih pisama upuΔenih Rastku PetroviΔu.
Lepo oΔuvano Humanizam (latinski), kulturni i filozofsko-nauΔni pokret koji je teΕΎio obrazovanju liΔnosti po antiΔkim uzorima; u Ε‘irem smislu reΔi obnova klasiΔne kulture. KNjIΕ½EVNOST antika helenska knjiΕΎevnost rimska knjiΕΎevnost srednjovekovna renesansa treΔento petrarkizam barok rokoko klasicizam novi vek prosvetiteljstvo sentimentalizam preromantizam romantizam realizam nadrealizam naturalizam parnasizam simbolizam impresionizam modernizam postmodernizam savremena MoΕΎe se reΔi da je humanizam i renesansu uslovilo viΕ‘e faktora. Nezadovoljstvo srednjim vekom, gde je crkva bila svemoΔna i kaΕΎnjavala svakog ko ne misli kao ona, nastanak gradova i pojave graΔanske klase, kao i pronalasci u nauci (razvijaju se matematika, geografija, mehanika, astronomija...), samo su neki od faktora... OkruΕΎeni delima na latinskom jeziku i antiΔkim graΔevinama, poΔeli su da se interesuju za ΕΎivot ljudi u vreme starog Rima i GrΔke. Postoji nekoliko eventualnih razloga: da se pobegne od postojeΔeg ΕΎivota ili da se doΔe do saznanja o svemu Ε‘to je prethodilo. Humanizam je zaokret srednjeg veka ka svemu Ε‘to je antiΔko. Humanisti su ljudi koji su uΔili latinski i grΔki jezik, koji su izuΔavali antiΔki ΕΎivot i umetnost. Latinski nisu koristili samo za Δitanje, nego i za razgovore u salonima, kao i za pisanje svojih dela. Humanizam i renesansa traje od 14. pa do kraja 16. veka. Za renesansu je vezan pojam humanizma. Humanizam je jedan vid renesanse. Kolevka mu je Italija, a zaΔetnik Petrarka. Ubrzo se proΕ‘irilo i na ostatak Evrope. Uzori su traΕΎeni i naΔeni u kulturi, ΕΎivotu, knjiΕΎevnosti i umetnosti starih Grka i Rimljana. Δovek je tek u humanizmu dospeo u sam centar paΕΎnje. Do tada se sve vrtelo o Bogu i ideji da se treba odricati od ΕΎivota, dok se u humanizmu verovalo da se njegova sreΔa nalazi na Zemlji. U filozofiji se zastupalo glediΕ‘te da je etiΔki ideal slobodan Δovek i da Δovek treba da bude merilo svih vrednosti. U srednjem veku crkva je potisnula taj ideal, pa su humanisti poΔeli borbu protiv srednjovekovnog-monaΕ‘kog gledanja na svet i kult liΔnosti. Pesnici Petrarka, BokaΔo i Aligijeri su naΕ‘li u starim Rimljanima ideale aktivnih ljudi i nacionalne veliΔine Italije. Sastavljaju se zbirke dela poreklom iz antiΔkog Rima, jedan od primera je i tzv. Gesta Romanorum. NemaΔka je upoznala humanizam preko velikih sabora u 14. veku, a voΔe su mu bili: Erazmo Roterdamski, Rajhlin i Melanhton. Humanizam je oΕΎiveo laiΔko obrazovanje, potisnuo sholastiku, latinski jezik je popravljen po klasiΔnim uzorima itd. U vezi s humanizmom je i reformacija, jer je predstavljala pobunu oslobaΔanja liΔnosti protiv crkvene stege i dogmi. U 17. veku veku, poΕ‘to se gubio u pukom formalizmu, humanizam se u NemaΔkoj morao povuΔi pred ΕΎivotnim realizmom, koji je vodio raΔuna o profesionalnim i staleΕ‘kim interesima i dostignuΔima prirodnih nauka; u NemaΔkoj knjiΕΎevnosti znaΔajan doprinos su dali: Lesing, Herder, Vilau, Gete, Ε iler i dr. Ceo pokret je teΕΎio da uzdigne individuu na visinu Δiste ΔoveΔnosti. Renesansa (rinascitΓ na italijanskom, od latinskog renasci, u znaΔenju βponovo se roditi, preporoditi seβ; renaissance na francuskom u znaΔenju βpreporodβ[1]; a po njemu u srpskom i drugim evropskim jezicima), period u evropskoj civilizaciji neposredno nakon srednjeg veka. ObiΔno se smatra da se zasniva na porastu interesovanja za klasiΔne nauke i vrednosti.[1] Renesansa je takoΔe bila svedok otkrivanja i istraΕΎivanja novih kontinenata, zamene ptolomejevskog kopernikovskim sistemom astronomije, raspada feudalnog sistema i porasta trgovine, kao i pronalaska ili primene potencijalno moΔnih inovacija kao Ε‘to su papir, Ε‘tamparstvo, pomorski kompas i barut.[2] MeΔutim, za tadaΕ‘nje nauΔnike i mislioce, to je prvenstveno bilo vreme oΕΎivljavanja klasiΔnog uΔenja i mudrosti nakon dugog perioda kulturnog pada i stagnacije.[1] Renesansa kao kulturno-istorijski pojam je najpre oznaΔavao doba od 14. do 16. veka kao period u kome je doΕ‘lo do ponovnog interesovanja za klasiΔnu antiku i procvata umetnosti, da bi se zatim ovim pojmom oznaΔavalo kulturno stanje prelaznog doba od srednjeg veka do novog doba, naroΔito u Italiji.[1] Pored toga, ovaj pojam se primenjuje i da oznaΔi srednjovekovne preteΔe renesanse β karolinΕ‘ka renesansa. Od 19. veka se u istoriografiji koristi da oznaΔi epohu. Duh renesanse je na kraju imao mnogo oblika, ali se najranije izrazio kroz intelektualni pokret koji je dobio ime humanizam. Pojam renesansa je u uzajamnom odnosu sa pojmom humanizam. Humanizam se odnosio na nauΔno-duhovni sadrΕΎaj ovog razdoblja, a renesansa na celokupnu kulturu tog vremena. Humanizam su pokrenuli sekularni knjiΕΎevnici, a ne nauΔnici-klerici koji su dominirali srednjovekovnim intelektualnim ΕΎivotom i koji su razvili sholastiΔku filozofiju.[2] Humanizam je zapoΔeo i ostvario plod prvo u Italiji. Njegovi prethodnici bili su pisci klasiΔne erudicije poput Dantea i Petrarke, a glavni protagonisti Δanoco Maneti, Leonardo Bruni, Marsilio FiΔino, Δovani Piko dela Mirandola, Lorenco Vala i KoluΔio Salutati. Pad Konstantinopolja 1453. i velikog dela GrΔke pod vlast Otomanskog carstva, dao je humanizmu veliki podsticaj, jer su mnogi vizantijski nauΔnici izbegli u Italiju, donevΕ‘i sa sobom vaΕΎne knjige i rukopise i tradiciju grΔke nauΔne i filozofske misli.[1][2] Humanizam je imao nekoliko znaΔajnih karakteristika. Prvo, za predmet je uzeo ljudsku prirodu u svim njenim razliΔitim manifestacijama i dostignuΔima. Drugo, naglaΕ‘avao je jedinstvo i kompatibilnost istine koja se nalazi u svim filozofskim i teoloΕ‘kim Ε‘kolama i sistemima, kroz doktrinu poznatu kao sinkretizam. TreΔe, isticao je dostojanstvo Δoveka pojedinca i umesto srednjovekovnog ideala asketskog i pokajniΔkog ΕΎivota kao najviΕ‘eg i najplemenitijeg oblika ljudske delatnosti, humanisti su se usmerili na stvaralaΔku borbu i pokuΕ‘aje da se ovlada prirodom.[2] KonaΔno, humanizam se radovao ponovnom roΔenju izgubljenog ljudskog duha i mudrosti. MeΔutim, u nastojanju da ga povrate, humanisti su pomogli u konsolidaciji novog duhovnog i intelektualnog pogleda i razvoju novog korpusa znanja. Efekat humanizma bio je da pomogne ljudima da se oslobode mentalnih ograniΔenja koje nameΔe religiozna ortodoksija, da inspiriΕ‘e slobodno ispitivanje i kritiku, i da inspiriΕ‘e novo poverenje u moguΔnosti ljudske misli i stvaralaΕ‘tva.[2] Iz Italije novi humanistiΔki duh i renesansa koju je izazvao proΕ‘irili su se na sever u sve delove Evrope, potpomognuti pronalaskom Ε‘tamparstva, Ε‘to je omoguΔilo eksplozivno Ε‘irenje pismenosti i klasiΔnih tekstova. NajvaΕΎniji meΔu severnim humanistima bio je Deziderije Erazmo, Δije je delo Pohvala ludosti (1509) iskazalo moralnu suΕ‘tinu humanizma u njegovom insistiranju na iskrenoj dobroti nasuprot formalnoj poboΕΎnosti. Intelektualna stimulacija koju su pruΕΎili humanisti pomogla je da se pokrene reformacija, od koje su, meΔutim, mnogi humanisti ukljuΔujuΔi Erazma, ustuknuli. Do kraja 16. veka bitka reformacije i protivreformacije zaokupila je veliki deo energije i paΕΎnje Evrope, dok je intelektualni ΕΎivot polako pristizao granicama prosvetiteljstva. Zanimanjem za prirodu Δoveka, renesansa ponovo oΕΎivljava antiku, u kojoj je u srediΕ‘tu paΕΎnje takoΔe bio Δovek. Posle humanizma, koji je oΕΎiveo antiΔku knjiΕΎevnost, poΔetkom 15. veka dolazi do obnove te tradicije i u likovnoj umetnosti. Renesansa se najsnaΕΎnije razvijala u Italiji, a zatim i u NemaΔkoj i Holandiji. Osnovni paradoks doba renesanse je Ε‘to je ΕΎelja za vraΔanjem klasiΔnim vrednostima, zasnovana na odbacivanju srednjeg veka, donela novoj eri ne preporod antike veΔ raΔanje modernog Δoveka.[1] Pojam[uredi | uredi izvor] Leonardo da VinΔi Pojam renesansa (preporod), prvi put je 1550. godine upotrebio italijanski umetnik i istoriΔar umetnosti ΔorΔo Vazari[2] za umetnost koja je nastala u 13. veku. Njegova kasnija upotreba dolazi iz francuskog jezika gde ga je upotrebio francuski istoriΔar Ε½il MiΕ‘le, a preΕ‘ao je u Ε‘iroku upotrebu u 19. veky zahvaljujuΔi Ε‘vajcarskom istoriΔaru umetnosti Jakobu Burkhartu.[2] U skorije vreme postoje odreΔene sumnje u ispravnost pojma βrenesansaβ primenjenog na likovne umetnosti u momentu raΔanja moderne Evrope.[2] Bukvalna primena ove reΔi, a koja je u svojim korenima trebalo da izrazi povratak antiΔke umetnosti nakon vekova u zaboravu i konstruisanje novih umetniΔkih formi na osnovu nje, postala je sumnjiva nakon otkriΔa koja pokazuju linije kontinuiteta izmeΔu umetnosti antiΔkih civilizacija i onih iz perioda srednjeg veka.[2] MeΔutim, ne moΕΎe se ignorisati gomila pisanih dokaza epohe o umetniΔkim delima, koji bez sumnje pokazuju brigu perioda oko postizanja sklada u svojim postignuΔima. Ti pisani dokazi nemaju presedan u ranijim razdobljima. Pisci renesanse su bili ubeΔeni da mogu identifikovati odreΔeni progres u umetnosti koji je pravio znaΔajnu razliku izmeΔu svoje epohe i onih koje su im prethodile. Takav oseΔaj, ili bolje zadatak, odnosno postojanje odreΔenih ciljeva za koje se trebalo boriti i izboriti, Δine da se joΕ‘ jednom vratimo samim umetniΔkim delima u potrazi za odreΔenom potvrdom tog samopouzdanja koje je vidljivo u komentarima prvih kritiΔara i poΕ‘tovalaca renesansnih dela koji su o njima govorili i pisali. Analizom stvari viΕ‘e je nego oΔigledno da su vizuelne umetnosti renesanse postale vodiΔ jednog novog izraza odreΔenih ideala koji se tiΔu Δoveka i druΕ‘tva, a u isto vreme predstavljaju jednu novu viziju verovanja hriΕ‘Δanske vere, preko jednog zajedniΔkog vokabulara ljudskog iskustva koji dele tadaΕ‘nji posmatraΔi umetniΔkih dela. Umetnost renesanse je savrΕ‘en primer kako traΕΎenje idealizovane forme ujedno moΕΎe biti i jedan duhovni izazov koji posmatraΔu donosi jedno oseΔanje boΕΎanske savrΕ‘enosti preko savrΕ‘eno idealizovane ljudske figure, ili u arhitekturi proporcija jedne graΔevine. Preliminarni i najvaΕΎniji period ovog iskustva bio je period umetnikovog ponovnog ispitivanja prirode, kome su sada predoΔeni novi zahtevi koji se tiΔu tehniΔkog umeΔa i estetskog suda. Literatura koja je o umetnosti pisana u periodu izmeΔu 14. veka i 16. veka, takoΔe pokazuje da je pogled na umetnike kao druΕ‘tvena i kreativna biΔa doΕΎiveo znaΔajne promene kao posledica njihovog uspeha, tako da je pred sami kraj renesanse liΔni stil jednog umetnika bio isto onoliko bitan kao i njegovo tehniΔko umeΔe, ili sposobnost da izvrΕ‘i jednu narudΕΎbu, kako bi postao priznat u javnosti kao majstor. MoguΔe je da se viΕ‘e ne veruje u anonimnost srednjovekovnog umetnika, ali fragmentirani dokazi koji o njemu postoje, nude jednu nedovrΕ‘enu sliku u poreΔenju sa slavom umetnika renesanse i mestom koje zauzima u literarnim tradicijama umetniΔke kritike perioda. Uzrok konfuzije i diskreditovanja pojma renesansa, u mnogim situacijama treba traΕΎiti u njegovim zloupotrebama, Δesto raΔenim u Ε‘irem evropskom kontekstu. Izvan Italije, primenjivao se ne samo na period u kom se, na jedan selektivan naΔin, usaΔuju povrΕ‘inski kvaliteti italijanske renesanse, naroΔito ornamenti u umetniΔkim stilovima drugih regiona, veΔ takoΔe i na ranije periode u kojim se, kako u Italiji tako i u drugim regionima Evrope, rade drukΔije stvari. Na primer. Nije moguΔe niti treba uvek traΕΎiti paralelizme kroz Evropu 15. veka u neΔemu Ε‘to moΕΎemo identifikovati kao jedan zajedniΔki βstilβ, nego treba traΕΎiti jedan zajedniΔki pristup usmeren ka Ε‘irenju moguΔnosti umetniΔkog izraza uopΕ‘te. U 15. veku kako u Italiji tako i u Flandriji, umetnici su paΕΎljivo posmatrali svet koji ih okruΕΎuje stvarajuΔi nove tehnike kako bi prikazali svoja otkriΔa. Uspostavljanje forme medalje kao podloge za portrete i alegorije, zahvaljujuΔi Italijanu Antoniju Pizanelu, pripada istoj epohi u kojoj Van Ajk, na severu Evrope, primenjuje svoju tehniku slikarstva u ulju, koja je najverovatnije bila najsavrΕ‘enija tada poznata tehnika u Evropi, predstavljajuΔi sa najveΔom moguΔom preciznoΕ‘Δu svoje opservacije sveta koji ga je okruΕΎivao. Za vreme duΕΎeg perioda, koji se kreΔe od poΔetka 14. pa do poΔetka 16. veka, postoje dva stila meΔunarodnog karaktera: jedan koji zovemo meΔunarodna gotika, i drugi koji oznaΔava procvat jedne nove kulture u Italiji, koja Δe se proΕ‘iriti na ostale delove Evrope nakon 1500. godine. Prvi je u vezi sa procvatom jednog zajedniΔkog stila koji se bazirao na ideji Evrope kao jedne jedinstvene hriΕ‘Δanske imperije, Δiji su se zajedniΔki ciljevi izrazili kroz naizmeniΔne pozive na krstaΕ‘ke ratove za oslobaΔanje zemalja istoΔnog Sredozemlja, kolevke hriΕ‘Δanstva, od okupacije βnevernikaβ. Drugi je u vezi sa jednom Evropom koju Δine agresivne nacionalne drΕΎave, Δiji je imaginarni horizont prevazilazio granice Evrope, obuhvatajuΔi trgovinu i nove kolonije na tek otkrivenim prekomorskim teritorijama. Oba stila su se razvila na osnovama jedne zajedniΔke kulture, a Ε‘irili su se putem dvorskih metoda i protokola, razmenom umetniΔkih dela β i, zaΕ‘to ne reΔi, razmenom samih umetnika kao diplomatskih poklona meΔu vladarima. PoΔetkom 16. veka ta situacija se upravo menjala, kako bi se usvojio jedan novi oblik protoka umetniΔkih dela, uslovljen dolaskom reformacije. Ako se smatralo, u jednom opΕ‘tem smislu, da je Italija glavna pozornica renesanse, to je zato Ε‘to se upravo tu nalazi najveΔa koncentracija umetniΔkih dela i pisanih dokaza o njima; u celini jedan kumulus vrlo koherentnih dostignuΔa. Nedostatak pisanih komentara sa severa Evrope 15. veka i uniΕ‘tavanje veΔeg dela umetniΔkog nasleΔa roΔenog na severu, kroz viΕ‘evekovne verske sukobe, Δine da linije njegove evolucije budu daleko manje oΔigledne. MoΔni gradovi-drΕΎave poznog srednjeg veka bili su pokrovitelji umetnika kako bi se podsticala proizvodnja predmeta koji su, u Ε‘irem smislu i pored svoje umetniΔke vrednosti, posluΕΎili i kao propagandni materijal u korist vladara, razliΔitih vidova vlasti i njihovih lokalnih korporacija. Crkva je takoΔe traΕΎila umetniΔko ulepΕ‘avanje svojih graΔevina u svakoj lokalnoj zajednici, kako bi povisila vlastiti prestiΕΎ pred svojim susedima. Tako se rodio jedan umetniΔki duh koji se bazirao na suparniΕ‘tvu meΔu gradovima-drΕΎavama, ali i meΔu pokroviteljima i korporacijama koji su u njima postojali. Time se ohrabrivala razmena znanja i umeΔa kada god bi to prilike traΕΎile. Nastanak i prilike[uredi | uredi izvor] Atinska Ε‘kola, (1509β11) Rafael, freska, Vatikanske odaje u Vatikanu. Nastanak renesanse se obiΔno stavlja u prostor severne Italije na kraju 13. veka. Od 12. veka mnogi gradovi severne Italije su osetili ekonomski napredak kao posledica prekomorske trgovine. TadaΕ‘nji najveΔi trgovaΔki centri su bili Δenova, Venecija i Firenca. Zbog ratova izmeΔu nemaΔkih careva i papa u Italiji, tokom srednjeg veka nije postojala centralna drΕΎava koja bi oduzela politiΔki i privredni prioritet gradovima-drΕΎavama. Ovi uslovi, privredni napredak i relativna politiΔka sloboda, uticali su na nastanak renesansnog Δoveka. Uporedo s postojanjem kulturnih centara i centara moΔi podsticaj razvoja u umetnosti je uΔinio da su se vladari i moΔni ljudi mogli predstaviti u najboljem svetlu svojim suparnicima. U 15. veku, posebno u Italiji, pojavio se preporod, ili makar jedno progresivno, Δesto kontradiktorno i na kraju trijumfalno oΕΎivljavanje klasiΔnog supstrata, Δije su etiΔke i estetske vrednosti nanovo iskoriΕ‘Δene u okviru hriΕ‘Δanskog iskustva podloΕΎnom izazovima svoga doba.[1] U Italiji, gde je gotski stil jedva prodro, seΔanje na rimsku veliΔinu nije bilo tako udaljeno. Nebrojeni spomenici su svedoΔili o tome β uprkos raspadanju usled delovanja prirodnih sila β prisutni Δak i pre talasa velike arheoloΕ‘ke aktivnosti doba renesanse. GrΔka filozofska misao je veoma poΕ‘tovana a njeno Ε‘irenje je ubrzao dolazak grΔkih akademika koji su iz Carigrada prebegli na Zapad. Filozofski pokret u kom su Aristotelova i Platonova tradicija suprotstavljene jedna drugoj, pratio je jedan veliki talas akademske i nauΔne aktivnosti tokom kog su otkriveni i paΕΎljivo ureΔivani brojni antiΔki rukopisi, iskopavani ostaci rimske kulture i prikupljane starine. Pojava Ε‘tamparije i Ε‘tampane knjige je omoguΔila Ε‘irenje klasiΔne kulture, a biblioteke β kao ona u Vatikanu β osigurale su njihovo oΔuvanje za nove generacije. Novi humanizam koji je veliΔao Δoveka veliΔajuΔi hriΕ‘Δanskog Boga i koji je paganske umetniΔke forme stavio u tu sluΕΎbu, a genijalnost izuzetnih pojedinaca u sluΕΎbu ΔoveΔanstva, izrazio se kroz dva osnovna aspekta u svetu umetnosti: prvi je intelektualni, Δija je osnova kult lepote koju bi se preko platonizma moglo integrisati u hriΕ‘Δanstvo bez ikakve opasnosti od jeresi; drugi je estetski koji se sastoji od postepenog odustajanja od vizantijskih shvatanja umetniΔke forme i hriΕ‘Δanskih ideala, u korist modelovanja realizma jednog antropomorfnog ideala koji je imao svoj model u starogrΔkim statuama. Tako se istoriju renesanse moΕΎe posmatrati kao postepeno, i ne bez poteΕ‘koΔa, napredovanje u osvajanju ovog realizma, zatim njegovu dominaciju β gde je umetniΔko i formalno savrΕ‘enstvo jedna vrsta materijala koji je odraz ovih ideoloΕ‘kih koncepata; i na kraju kroz njihovo posrnuΔe, odnosno momenat kada ovi koncepti poΔinju da dominiraju samo shvatanje stvarnosti. Renesansa je stoga prvo afirmisanje a zatim trijumf novog poretka koji ima svoj uzor u klasiΔnoj tradiciji Antike. Humanizam je oslobodio individualnost kreativnih umetnika i mislioca, ali je takoΔe svoju osnovu imao u potpuno intelektualnom idealu savrΕ‘enstva koji je identifikovan s hriΕ‘Δanskim Bogom jednom veoma domiΕ‘ljatom sintezom. Kao takav, on je zadovoljavao aristokratsku i obrazovanu publiku, ali je imao vrlo slab apel na pojedince iz niΕΎih druΕ‘tvenih slojeva, a ponekad su se i meΔu samim umetnicima javljale poteΕ‘koΔe u prilagoΔavanju novim idejama. Ovo je posebno uoΔljivo u nezavisnim centrima, gde bogate umetniΔke tradicije nisu olako menjane novim idealima. U Italiji, gradovi Venecija i Parma su bili meΔu najvaΕΎnijim takvim centrima, gde je intelektualizam firentinskih i rimskih humanista vodio neuspeΕ‘nu borbu protiv poetskog duha koji je bio osetljiv na stvarnost i skloniji sanjarenju nego prostom zadovoljenju intelekta.[1] Izvan Italije, duh renesanse se susretao s razliΔitim stepenom prihvatanja zavisno od toga koliko je mogao da prodre u nacionalne tradicije. Na primer, Francuska pa Δak i Holandija su mu bile naklonjenije nego NemaΔka i Iberijsko poluostrvo Ε panije i Portugalije.[1] Uzimano je nekoliko razliΔitih polaznih taΔaka za nastanak renesanse. Jedna tradicija stavlja njen poΔetak na kraj 13. i na poΔetak 14. veka u delo slikara Δota. Prema ovom argumentu, Δoto je umetnik kojim poΔinje renesansa uvodeΔi formalistiΔku i duhovnu fleksibilnost koju je kasnije drugi zaΔetnik, MazaΔo samo produbio. Teorija ima svoju atraktivnost ali ne i potporu u Δinjenicama. Naime, revolucionarnu umetnost Δota i MazaΔa razdvaja talas stila meΔunarodne gotike koji preferira arabesku minijaturnog slikarstva umesto izraza trodimenzionalnog prostora i realistiΔnog modeliranja forme. Tek vek nakon Δota, slikari se ponovo bave viΕ‘e formom nego linijom i estetika monumentalnosti nanovo ima primat nad minijaturom. Tako je ispravnije reΔi da renesansa poΔinje kvatroΔentom, Ε‘to je i povezano sa odreΔenim istorijskim okolnostima: trenutna ravnoteΕΎa meΔu silama koje su vladale Italijom, jaΔanje papske vlasti koja je sa sobom donela obnovu stare slave Rima i njegove duhovne veliΔine, i na kraju, razvoj humanistiΔkih ideja. KonaΔno, dva fenomena su zasluΕΎni za procvat originalnih dela posebno u slikarstvu: prvi se tiΔe nezavisnosti umetniΔkih centara, a drugi oslobaΔanja liΔnosti pojedinaca s ambicijom da se afirmiΕ‘u i budu prihvaΔeni kao individualne liΔnosti s vlastitim karakterom Δak i u sluΔaju grupnih radova. Ova opΕ‘ta povezanost u razvoju umetnosti i simultana teΕΎnja ka razliΔitosti individualnih stvaraoca, uporedo se javlja u arhitekturi, vajarstvu i slikarstvu. Firenca, na Δelu sa arhitektom Bruneleskijem, vajarem Donatelom i slikarem MazaΔom, zapoΔinje pokret.[1] Profesionalna udruΕΎenja i druΕ‘tveni status umetnika[uredi | uredi izvor] U renesansi se menja druΕ‘tveni status umetnika. U srednjem veku ne poznajemo umetnika kao individualca. Oni su tada smatrani obiΔnim zanatlijama, a svoja dela nisu potpisivali. U doba renesanse umetnici veΔ nisu anonimni a neki poseduju i visoki druΕ‘tveni status. Δentile Belini dobio je kneΕΎevsku titulu od Fridriha III, a Ticijan je od Karla V dobio titulu viteza. Nekim umetnicima je poΕ‘lo za rukom da se obogate, ali ipak se drΕΎalo da su umetnici pripadnici niΕΎeg staleΕΎa, jer je njihova aktivnost zahtevala upotrebu ruΔnog rada. Neki od najznaΔajnijih umetnika tog doba su: Rafaelo Santi, Leonardo da VinΔi, MikelanΔelo Buonaroti, Donatelo i drugi. TipiΔni grad-drΕΎava centralne i severne Italije s kraja srednjeg veka je bio pod upravom najbogatijeg sloja stanovniΕ‘tva koji se organizovao u udruΕΎenja ili saveze β nezavisne zajednice trgovaca, bankara i zanatlija proizvoΔaΔa β koji su dominirali svim delovima ekonomskog i politiΔkog ΕΎivota. Firentinsku republiku su osnovali trgovci te je sva vlast bila u njihovim rukama. Ta udruΕΎenja, meΔutim, su morala da prihvate prevlast Parte Guelfa (Δlanova politiΔke frakcije ili partije koji su podrΕΎavali papu i Sveto rimsko carstvo u gradovima-drΕΎavama centralne i severne Italije), jedine politiΔke jedinice koja je bila dozvoljena u vreme te proto-demokratije. Mada za moderne standarde ovakav sistem moΕΎe izgledati isuviΕ‘e ograniΔen, radi se o velikom napretku s kojim se ne bi moglo uporediti niΕ‘ta u zapadnoj Evropi joΕ‘ od vremena Perikla i antiΔke Atine. U Firenci, njihov poloΕΎaj u druΕ‘tvu je izraΕΎen mestom koje zauzimaju figure svetaca zaΕ‘titnika u niΕ‘ama Orsanmikela, civilne graΔevine u kojoj su se Δuvale zalihe hrane Republike buduΔi da su epidemije gladi bile stalna pretnja. Sedam najvaΕΎnijih udruΕΎenja, nazvanih Arti, su bila: Arte di Calimala, udruΕΎenje preraΔivaΔa uvezene vunene tkanine i odeΔe; Arte della Lana, udruΕΎenje trgovaca i preraΔivaΔa vune; Arte dei Giudici e Notai, za sudije i notare; Arte del Cambio, za bankare i menjaΔe novca; Arte della Seta, za tkaΔe i preraΔivaΔe svile; Arte de Medici e Speziali, za doktore i farmaceute; i Arte dei Vaiai e Pellicciai, za preraΔivaΔe i proizvoΔaΔe koΕΎe. Slikari su primljeni u udruΕΎenje doktora i farmaceuta 1314. godine, najverovatnije poΕ‘to su pripremali svoje boje sliΔnim postupcima kojim su farmaceuti pripremali lekove, odnosno meΕ‘anjem razliΔitih supstanci i materijala. 1340-ih, slikari su klasifikovani zajedno s doktorima, verovatno jer su i jedni i drugi bili pod zaΕ‘titom Sv. Luke, koji je po hriΕ‘Δanskoj legendi bio i umetnik i doktor, da bi 1378. godine, slikari konaΔno postali nezavisan ogranak u sastavu udruΕΎenja doktora i farmaceuta. Jedan broj srednjih i manjih udruΕΎenja je stalno premeΕ‘tan iz jednog u drugo. MeΔu njima, Arte di Pietra e Lengame, zanatlije koje su obraΔivale kamen i drvo, nikada nisu dostigle status pomenutih veΔih udruΕΎenja. Na najniΕΎoj skali druΕ‘tvene strukture i izvan svakog udruΕΎenja, nalazili su se βΔistaΔi vuneβ, od Δijeg dobro uraΔenog posla je zavisio najveΔi deo bogatstva grada Firence. U odreΔenom smislu, njihov poloΕΎaj je bio sliΔan poloΕΎaju robova u antiΔkoj Atini, i mada su Ciompi (Δompi), kako su nazivani, mogli da napuste svoj posao, njihove aktivnosti su bile strogo regulisane zakonom. Ovi radnici su vrlo Δesto podizali Ε‘trajkove, a 1378. godine, i nakon jednog od njih, osnovali su svoje vlastito udruΕΎenje, koje je, meΔutim, bilo kratkog daha. Oligarhija tadaΕ‘nje Firence je vrlo brzo silom razorila pobunjenike i njihovo udruΕΎenje, izvrΕ‘ivΕ‘i nekoliko pojedinaΔnih egzekucija vodeΔih Ε‘trajkaΔa, Δime je ponovo uspostavila ekonomsku i politiΔku kontrolu u Republici. UdruΕΎenja kojima su pripadali umetnici su pripadala takozvanim umetnostima rukotvorina ili mehaniΔkim umetnostima, ne tako strogo definisanim kao Ε‘to je bio sluΔaj sa liberalnim umetnostima (gramatikom, retorikom, aritmetikom, geometrijom, astronomijom i muzikom), jedinim prihvatljivim aktivnostima za jednog kavaljera u srednjovekovnim feudalnim druΕ‘tvima. U italijanskim gradovima-drΕΎavama pripadnost udruΕΎenjima umetniΔkih rukotvorina je predstavljalo pozitivnu prednost za slikare, vajare i arhitekte, omoguΔavajuΔi im veΔu nezavisnost u radu. Kasnije, slikarstvo i vajarstvo su ukljuΔene u liberalne umetnosti. Krajem Δetrnaestog veka, firentinski pisac Filipo Vilani (Filippo Villani), uporedio je slikare svoga doba s onima koji su praktikovali liberalne umetnosti. Humanista iz Padove, Pjer Paolo VerΔerio (Pier Paolo Vergerio) je 1404. godine tvrdio, ali pogreΕ‘no, da je slikarstvo bilo jedna od Δetiri liberalne umetnosti u antiΔkoj GrΔkoj. Na kraju petnaestog veka, Leonardo da VinΔi je elokventno pisao o vaΕΎnosti liberalnih umetnosti za svakog umetnika. Ulog je ovde bio ekonomski i druΕ‘tveni status. Δinjenice sugeriΕ‘u da umetnici petnaestog veka generalno nisu bili dobro plaΔeni, mada je bilo izuzetaka, sluΔaj MikelanΔela, Ticijana, Rafaela i drugih umetnika koji su stekli meΔunarodnu slavu, poΕ‘tovanje i bogatstvo. Umetnici koji su uspevali da se zaposle na dvoru nekog princa, kao Andrea Mantenja i Leonardo da VinΔi u petnaestom, i ΔorΔo Vazari i Benvenuto Δelini u Ε‘esnaestom veku, imali su redovne novΔane prihode, Ε‘to im je omoguΔavalo da stvaraju sa viΕ‘e slobode i prenose svoj stil na druge. Na kraju Ε‘esnaestog vijeka, akademije pod patronatstvom prinΔeva su poΔele da zamenjuju ova srednjovekovna umetniΔka udruΕΎenja. UmetniΔke radionice[uredi | uredi izvor] Umetnici renesanse su gotovo uvek radili po narudΕΎbi. Slikaru iz trinaestog ili Δetrnaestog veka ne bi palo na pamet da slika iz bilo kog drugog razloga osim da zadovolji svog pokrovitelja, i onaj koji je bio dobar menadΕΎer i savesno ispunjavao rokove, imao bi redovne narudΕΎbe. Oni koji nisu bili dobri u poslu menadΕΎera, Δesto su kasnili sa isporukom zavrΕ‘enih radova. Umetnici renesanse nisu radili u βateljeimaβ koje povezujemo sa kasnijim stoleΔima. Italijanska reΔ, βstudioβ (ital. studio), ili kasnije u srpskom iz francuskog βateljeβ (franc. atelier), tek je poΔela da se koristi u sedamnaestom veku, kada su umetnici postajali Δlanovi akademija. Krajem srednjeg veka i tokom veΔeg dela perioda renesanse, umetnik je radio u βbotegiβ (ital. bottega; zanatskoj radionici ili prodavnici) β Ε‘to je takoΔe obuhvatalo uΔenike i plaΔene pomoΔnike koji bi radili pod nadzorom glavnog majstora. UΔenici koji su pristupali ovim radionicama, mogli su biti tek sedam ili osam godina starosti, a njihovu obuku su plaΔale njihove porodice. Do kraja Ε‘esnaestog veka ΕΎene su bile iskljuΔene iz ovog sistema obuke, ponajviΕ‘e jer im je bilo zabranjeno da se pridruΕΎuju odgovarajuΔim profesionalnim udruΕΎenjima (arti). U botege se ulazilo kao i u danaΕ‘nje prodavnice, sa ulice, a umetnika u poslu su mogli videti uliΔni prolaznici. Svoja zavrΕ‘ena dela umetnici su izlagali bilo na izlogu, ili u unutraΕ‘njosti radionice. MazaΔo, Lorenco Giberti, Andrea del Kastanjo, Antonio del Polajuolo i drugi, nogi od kojih su imali i zlatarski zanat, prihvatali bi narudΕΎbe i za izradu nakita, oslikane drvene tacne (obiΔno poklanjane tek postalim majkama), oslikane Ε‘titove za turnire, zastavice za verske proslave, ili za dizajn veza za razliΔite tipove odeΔe. Umetnici renesanse su takoΔe projektovali i trijumfalne kapije, ali i dizajnirali kostime za graΔanske, verske i privatne festivale i proslave. Vrlo malo rada ove primenjene umetnosti je preΕΎivelo do danas, a njegov gubitak ostavlja veliku prazninu u istraΕΎivanju i razumevanju italijanske renesansne umetnosti. U Ε‘esnaestom veku znaΔaj ovih radionica je naglo opao, ponajviΕ‘e zbog isticanja kreativnog genija umetnika pojedinca. VeΔ sredinom Ε‘esnaestog veka pojavljuje se novo, akademsko i pomalo elitistiΔko shvatanje umetnika, sliΔno kako je u starosti izjavio MikelanΔelo, rekavΕ‘i da, βnikada nije bio ni slikar ni vajar sliΔan onima koji drΕΎe radionice (botege)β. UmetniΔki problemi renesanse[uredi | uredi izvor] Uspon nove umetnosti vajarstva i nove umetnosti slikarstva, obe Δitav jedan svet udaljene od onih u srednjem veku, bio je posledica suΕ‘tinske promene u metodama umetniΔkog predstavljanja. U vajarstvu, doΕ‘lo je do do promene u koncepciji statue kao bloka i promena u razumevanju reljefa. U samostojeΔoj statui iznova je otkriven oseΔaj dubine, a reljef je podvrgnut slikarskim principima. U slikarstvu, nova nauΔna otkriΔa su brzo prilagoΔena umetniΔkim ciljevima: pronalazak linearne perspektive doneo je novu vrstu slikovne kompozicije, a nova snaga boje umnogome je dugovala pravilima vazduΕ‘ne perspektive. RuΔne tehnike koriΕ‘Δene u stvaranju umetniΔkih dela bile su tako radikalno izmenjene u prvoj generaciji rane renesanse da su radni postupci u umetniΔkim radionicama odbacili sva stara srednjovekovna ograniΔenja. Ono Ε‘to je proizaΕ‘lo iz ovih transformacija bila je nova umetnost renesanse. Poreklo linearne perspektive[uredi | uredi izvor] Paolo UΔelo, Pet slavnih ljudi: Δoto, UΔelo, Donatelo, Antoni Maneti i Bruneleslki, tempera na panelu, 65,5 h 21, 3 cm, Luvr, Pariz. U Luvru se nalazi jedna horizontalno izduΕΎena slika sa bistama pet portretiranih liΔnosti. Vazari je ovu sliku pripisao UΔelu i identifikovao portretirane kao osnivaΔe nove umetnosti. Kasnije su preciznije opisani kao oni koji su otkrili perspektivu. Na slici su, s leva na desno: Δoto, ukljuΔen kao osnivaΔ ove moderne umetnosti; UΔelo, kao virtuoz u perspektivi i slikarstvu ΕΎivotinja; Donatelo, kao eksponent modernog vajarstva; matematiΔar Antoni Maneti kog je UΔelo Δesto konsultovao o uΔenjima Euklida; i Bruneleski, kao majstor moderne arhitekture. Delo je toliko dotrajalo da se ne zna da li je u pitanju dosta preslikavani panel rane renesanse ili kopija iz 16. veka. U svakom sluΔaju ovo je izvesno: nastalo je u krugu kome su ti ljudi pripadali, a trebalo je da ukljuΔi i MazaΔa. U godinama izmeΔu 1410 i 1415, ova grupa umetnika je izmislila perspektivu centralne taΔke nedogleda, prvo kao nauΔni fenomen, a skoro odmah zatim kao nauΔnu pomoΔ vizuelnoj umetnosti. Neposredni rezultat je bio revolucionaran. Srednjovekovno umetniΔko delo je postojalo sasvim nezavisno od posmatraΔa u smislu ugla mesta gledanja. Sada je, meΔutim, uvoΔenjem perspektive, slika postala zavisna od ugla i mesta onog ko je posmatra: prikazani prostor i kretanje figura bili su organizovani u odnosu na posmatraΔevu taΔku gledanja. Kao da je umetnik otvorio prozor i dozvolio da se direktno pregleda svaki detalj njegove slike. Kao posledica, a u poreΔenju sa srednjovekovnim slikarstvom, svaka slika nastala od petnaestog veka, poprimila je odreΔeni karakter proizvoljnosti ili sluΔajnosti u smislu prikazanog trenutka u prostoru i vremenu. TipiΔne odlike[uredi | uredi izvor] Katedrala u Firenci, jedna od najpoznatijih renesansnih graΔevina Slikari preporoda reΕ‘avaju sve viΕ‘e probleme dubine prostora, i oseΔa se sistematski put koji sve viΕ‘e vodi ka traΕΎenju treΔe dimenzije u prostoru. JoΕ‘ uvek preovlaΔuje slika u temperi. To je slikarstvo joΕ‘ uvek religiozne sadrΕΎine. Kasnije 30β40-ih godina 15. veka pojavljuje se tehnika slikanja uljanim bojama koju je jedan mladi slikar iz Italije preneo iz Holandije gde je ona bila poznata. U prvom periodu teΕΎi se ka volumenu koji je bio postavljen modelovanjem i senΔenjem da bi se dobio utisak prostora. Kasnije slikar ostavlja modelovanje da bi se preΕ‘lo na pikturalno reΕ‘avanje volumena. Slike imaju monumentalni karakter. Kasnije Δe se razvijati slikarstvo i u manjim dimenzijama ali sa razraΔenim finim tonovima. Svetitelji i BoΕΎanstva se kreΔu u savremenim prostorima, a kasnije se gubi i oreol i stiΔe se utisak da su to ΕΎivi ljudi. Vidimo da slikari slikaju i poznate liΔnosti, a neretko meΔu njih stavljaju i svoj portret, to je osvrtanje na sebe samoga i svest o sopstvenoj vrednosti. Neki slikari su se vremenom potpuno emancipovali od religiozne tematike. Na slikama vlada mir i statika, prostor je slobodan. Nema jakog kontrasta boja, osvetljenje je jednako. U pojedinim vrstama umetnosti nastajali su novi elementi, ali su neke odlike bile tipiΔne za umetnost koju je stvarao renesansni Δovek. To su: individualizam - Δovek postaje svestrana i razvijena liΔnost humanizam renesansa se okreΔe unatrag nauΔna osnova umetnosti - mnogi umetnici su se bavili anatomijom, optikom, tehnologijom, koje su upotrebljavali u svom stvaralaΕ‘tvu (tipiΔni primer je perspektiva u slikarstvu i odlivanje kipova u bronzi) realizam - iako su renesansni umetnici proklamovali vraΔanje ka prirodi, njihov realizam se ticao upotrebljenih tema i javljaju se npr. novela ili komedija individualnost - nastaju autobiografije i autoportreti slikara i slikari potpisuju svoja dela nacionalizacija umetnosti sakupljaΕ‘tvo mecenaΕ‘tvo Renesansa u Italiji[uredi | uredi izvor] U 14. veku, Italija nije postojala kao ujedinjena drΕΎava. Na jugu se nalazilo kraljevstvo Napulja, dok su Papske drΕΎave oko Rima bile nominalno pod papskom vlaΕ‘Δu, mada je papinski dvor bio izmeΕ‘ten u Avinjon u Francuskoj, 1309. godine. U centralnoj i severnoj Italiji, trgovina je obogatila i ojaΔala Firencu, Sijenu, Veneciju i Milano, koji su se pretvorili u samostalne gradove-drΕΎave. U ovoj politiΔkoj klimi ponosnih gradova-drΕΎava koje su se nadmetale u snazi i prestiΕΎu, roΔena je italijanska renesansa. Razvojem bankarstva, tekstilne proizvodnje i trgovine, Italija je postala urbanizovanija od ostatka Evrope, a umetnicima su pristizale narudΕΎbe za ukraΕ‘avanje crkvenih i javnih graΔevina. Jedna od tih sekularnih narudΕΎbi je AmbroΔo Lorencetijeva (Ambrogio Lorenzetti) Alegorija dobre i loΕ‘e vlasti, ciklus freski za gradsku palatu Sijene. MeΔutim, najveΔi broj slika naruΔenih u ranoj renesansi su vjerske hriΕ‘Δanske teme. PokretaΔka snaga renesanse je u oΕΎivljenom interesovanju za knjiΕΎevnost i umetnosti starog Rima. Italijanski klasiΔna proΕ‘lost je bila vidljiva u ruΕ‘evinama i antiΔkim spomenicima. Povratak klasici je imao veliki uticaj na slikovni naturalizam. Zanimanje za klasiΔnu proΕ‘lost je takoΔe u vezi sa usponom humanizma, filozofijom koja je naglaΕ‘avala dostignuΔa Δoveka pojedinca u ovozemaljskom ΕΎivotu, a ne u nebeskom, i predstavlja znaΔajan korak unapred od duha srednjovekovnog hriΕ‘Δanstva. JoΕ‘ jedna bitna promena u verskom senzibilitetu 13. veka, dolazi od uΔenja Franje AsiΕ‘kog i njegovih sledbenika, Δije su propovedi naglaΕ‘avale Δin Hristovog stradanja i njegovu ΔoveΔnost. Sklop klasiΔnog preporoda i ovaj novi stil hriΕ‘Δanstva obezbedio je temelje za novu vrstu umetnosti β koja ne samo da je izgledala realistiΔnije, veΔ je inspirisala simpatije prema Hristovim stvarnim, ΔoveΔnim kvalitetima, umesto stvaranja oseΔaja strahopoΕ‘tovanja i misterije. Rana renesansa u Italiji[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Rana renesansa u Italiji Rana Renesansa (ital. quattrocento) je prvo umetniΔko razdoblje renesanse koje traje kroz ceo 15. vek. Italija je odigrala vodeΔu ulogu u razvijanju renesanse, i to prvenstveno grad Firenca, a zatim i Padova, Rim, Venecija β¦ sve do poΔetka 16. veka. kad se nastavlja razvoj u celoj Evropi. DruΕ‘tveno ureΔenje je sliΔilo onom u antiΔkoj GrΔkoj, bilo je puno gradova-drΕΎava koje su se utrkivale i ratovale jedna protiv druge. Ti gradovi-drΕΎave razvijali su manufakturnu proizvodnju, trgovinu, geografska otkriΔa, Ε‘tampu (Johan Gutenberg, 1440) i nauku. Trgovina sa udaljenim krajevima ruΕ‘i stare strahove od prostora i prirode kojim se sad pristupa na nauΔni naΔin (manje kroz teoloΕ‘ke dogme). Tako se razvijaju: matematika, medicina β¦; otvaraju se prvi univerziteti (Padova, i dr.). Umetnici po prvi put bivaju cenjeni i priznati kao stvaraoci. Renesansni Δovek priznavao je da je razdoblje klasike nepovratno i mrtvo, a cilj mu je bio dostizati ga i preticati. U ΕΎelji da se potpuno odbaci srednji vek i preporodi antika, u Evropi je poΔelo stvaranje modernog Δoveka. Predstavnici rane renesanse u Italiji su: MazaΔo, Donatelo, Filipo Bruneleski itd. Visoka renesansa u Italiji[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Visoka renesansa u Italiji Visoka renesansa (ili razvijena renesansa, ital. cinquecento) je kasna faza renesanse koja se odvija do prve polovine 16. veka. Tokom 16. veka renesansa u Firenci nastavlja produkciju velikih umetnika; centar italijanske umetnosti je postao Rim, gde su ambiciozne pape Lav X i Papa Julije II slavili grad slaveΔi sebe. U vreme kad se izrazito poΕ‘tovao subjektivizam i individualizam svakoga umetnika, toliko da se stvarao kult genija, umetnici su ΕΎeleli da se izraΕΎavaju posebno i da pritom ostavljaju poseban utisak na posmatraΔa dela. To je vreme kada je vladala ideja genijalnog umetnika, pojedinca nadahnutog od Boga, koji je bio uspeΕ‘an u razliΔitim vrstama umetnosti β univerzalni Δovek (ital. hommo universalis). Visoku renesansu personifikuju, po mnogima, tri najveΔa umetnika svih vremena: Leonardo da VinΔi, MikelanΔelo Buonaroti i Rafael. SupruΕΎnici Arnolfini, slika Jana van Ajka iz 1434. godine, ulje na dasci, 81,9 x 59,7 cm, London. Rano holandsko slikarstvo[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Renesansa na severu Evrope Kasna gotika ili Nordijska [1] renesansa, kako je nekad zovu, je umetnost koja se razvijala na severu Evrope u 15. veku. Rano holandsko slikarstvo objedinjuje karakteristike kasne gotike sa novim renesansnim tendencijama. Ova slikarska Ε‘kola se javlja u Flandriji. U to doba u Italiji renesansa uzima maha, a umetnost se budi i vraΔa Δoveku. Rano holandsko slikarstvo ima svoje originalne karakteristike kao Ε‘to su realizam, sloΕΎeni simbolizam tema, pojava novih ΕΎanrova i upotreba uljanih boja. Nije sluΔajno da se ova umetniΔka revolucija odigrala baΕ‘ u Holandiji, gde se razvila trgovina, nastalo blagostanje i bogatstvo, a graΔani nastojali da prodube i obogate svoje poglede na svet. NajznaΔajniji slikar ove epohe bio je Jan van Ajk. Holandski i italijanski slikari su kasnije uticali jedni na druge. Renesansa na severu[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Renesansa u severnim zemljama Gradska veΔnica u Poznanju, Poljska- 1550β1555. Renesansa na Severu oznaΔava umetnost visoke renesanse zapadne Evrope u 16. veku. Naziv βSevernaβ je nastao da istakne razliku od izvorne, italijanske renesanse, koja se poistovjeΔuje s jugom Evrope. Visoka renesansa se Ε‘iri iz Rima u celu Evrope. MeΔu apsolutistiΔkim monarhijama glavnih evropskih drΕΎava u svom bogatstvu, raskoΕ‘i, feudalnih poseda, tuΔih kmetova i opljaΔkanih vrednosti, prednjaΔe kraljevi francuskih dinastija. ZahvaljujuΔi brojnim kraljevskim brakovima, francuski kraljevi polaΕΎu pravo na druge zemlje, pa ratuju sa svima (Nizozemskom, Ε panijom, Engleskom, Napuljem β¦). Preko ratova u Italiji upoznaju se s renesansom i prihvataju je jer im omoguΔava gradnju palata, dvoraca, galerija, muzeja, trgova kakvih nije bilo u gotiΔkoj umetnosti severa. Uskoro ti uticaji dopiru do NemaΔke, Engleske, a kasnije u doba baroka i do carske Rusije. Δak je Leonardo slikao na dvoru Luja XII. Venecijanska renesansa[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Venecijanska renesansa Venecijanska umetnost ima specifiΔan vid umetnosti koja se ovde razvijala od doba romanike i gotika se ovde nikada nije razbuktala. Ovde je bilo i uticaja grΔkog stvaranja i Vizantije, Δiji se uticaj oseΔa u crkvi Sv. Marka, ali je svu svoju energiju ova Ε‘kola usmerila na razvoj slikarstva. Venecija nije pretplata one uticaje humanizma kojih je bilo u Firenci, Ticijan nije bio u onom sloΕΎenom smislu humanista. Njegov je postupak intuitivne prirode. On slika bez ΕΎelje da u slikarstvu napravi revoluciju. Spontanost jeste karakteristika venecijanskog slikarstva. Slikanje uljem je iz Nizozemske preneto po Vazariju, a u vreme kada je Jan van Ajk bio prognan i najpre prodire u Veneciju preko Anatola da Mesine, mladog slikara. U venecijanskoj umetnosti svetlost i boja ima veliki znaΔaj i volumeni se definiΕ‘u pomoΔu svetlosti. Ponajpre ΔorΔone, koji je bio Ticijanov uΔitelj, usvojio je definisanje volumena pomoΔu svetlosti i ono Ε‘to je nazvao luminizam svojstveno je za njegov slikarski pristup. Na ovaj naΔin inicira ono Ε‘to Δe se u velikoj meri u impresionizmu pojaviti na jedan ipak sasvim drugaΔiji naΔin. Ticijan je usvojio tehniku svoga uΔitelja pritom smanjujuΔi tehniku poetiΔnog, koju je njegov uΔitelj unosio kao karakteristiku u svome delu. U 15. veku jaΔaju gradovi kao Rim, a pogotovo Venecija koja je trgovinom, ratovima, ali i demokratskim izborima meΔu vlastelom, te zahvaljujuΔi prevlasti na Sredozemlju, postala najjaΔa sila u Evropi. 1500. godine, na vrhuncu moΔi Venecije, niko nije slutio da je to i poΔetak njenog kraja jer se trgovina veΔ prebacivala na relaciju Evropa-Amerika (Kristifor Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. godine). Velika karakteristika venecijanske renesanse je boja, naime osvetljenje koje je presudno i prepoznatljivo u ovom stilu. Za razliku od βintelektualnogβ slikarstva Firence i Rima, u Veneciji je nastala umetnost u kojoj je boja vaΕΎnija od linije. Venecijansko slikarstvo: Domeniko Venecijano, Δovani Belini, Ticijan itd. Ε irenje renesanse[uredi | uredi izvor] U Francusku je renesansa dospela posredstvom francusko-italijanskih ratova na poΔetku 16. veka. U pojedinim zemljama koje zahvata, renesansa se prilagoΔava mesnim prilikama, Ε‘to se vidi na slikama srednjoevropskih renesansnih slikara Albrehta Direra i Hijeronimus BoΕ‘a. CrteΕΎ u renesansi[uredi | uredi izvor] U vreme renesanse, umetniΔka dela su retko nastajala bez pripremne skice ili studije. Pre 16. veka, te studije su se obiΔno izvodile na pergamentu ili viteli (preraΔenoj ΕΎivotinjskoj koΕΎi), koja se mogla oΔistiti ili oprati i tako ponovo iskoristiti za novi crteΕΎ. Mali broj crteΕΎa koji su preostali iz perioda pre 1430. godine, izgleda da su bile stranice takozvanih βknjiga uzorakaβ, zbirki crteΕΎa koji su mogli biti od koristi za stvaranje novih dela. Ti crteΕΎi su Δuvani zato Ε‘to su mogli biti korisni u radionici, a ne zbog toga Ε‘to su smatrani posebnim umetniΔkim delima. Primeri koju se preostali do danas ukljuΔuju kopije drugih umetniΔkih dela, uzorke za standardne kompozicije i crteΕΎe ΕΎivotinja, ptica, ljudskih figura i portreta razliΔitih tipova i karaktera. Δenino Δenini, umetnik koji je oko 1400. godine napisao traktat Ill libro dellβarte (Knjiga o umjetnosti), je smatrao crteΕΎ osnovom svih umetnosti. Posvetio je dvadeset i osam poglavlja svog traktata crteΕΎu, savetujuΔi slikara da svakodnevno crta na papiru, pergamentu ili drvenoj ploΔi (pripremljenoj koΕ‘tanim prahom i arapskom gumom), ugljenom, kredom, perom ili Δetkicom i mastilom, i to na osnovu prirode, slika drugih majstora ili iz vlastite maΕ‘te. Jednu generaciju kasnije i piΕ‘uΔi u Firenci, arhitekta i teoretiΔar Leon Batista Alberti je govorio o βkonceptimaβ i βuzorimaβ (bez sumnje o βprvobitnim skicamaβ i βdetaljnim crteΕΎimaβ) koji sluΕΎe kao uobiΔajena priprema za sliku i priΔu (storije; iscenirane kompozicije figura). Sredinom 16. veka, ΔorΔo Vazari je opisao skice kao βprvi skup crteΕΎa gde se istraΕΎuju odgovarajuΔe poze i razvijaju prve idejeβ, a koje umetnik izvodi veoma brzo i na osnovu kojih kasnije nastaju konaΔni crteΕΎi kompozicije za sliku ili skulpturu. VaΕΎnost pripremnih skica je mogla znaΔajno zavisiti od radionice do radionice, ali Δinjenice sugeriΕ‘u da je slikar Δetrnaestog veka, standardne teme (Bogorodice, svece i raspeΔa) crtao direktno na podlogu dela koje Δe naslikati. Naravno, ti crteΕΎi (ili sinopije) bi se izgubili nakon Ε‘to bi slikar dovrΕ‘io sliku, ali danaΕ‘nja tehnoloΕ‘ka dostignuΔa ponekad omoguΔavaju da ih se vidi u laboratorijama konzervacije i restauracije. Slikar bi takoΔe mogao skicirati sloΕΎene kompozicije figura na maloj skali, papiru i pergamentu, i drΕΎati ih pored dela koje upravo stvara kako bi mu posluΕΎile kao vodiΔ u prvim pokuΕ‘ajima. ZavrΕ‘etak rada na slici, praΕ‘ina, mrlje boje i njihovo premeΕ‘tanje u radionici s jednog mesta na drugo, mogli su na kraju navesti umetnika da odluΔi da takve crteΕΎe ne vredi dalje Δuvati. Slikarstvo[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Renesansno slikarstvo Leonardo da VinΔi: Studije proporcija po Vitruviju (1492) Za razliku od arhitekture ili skulpture, nije se moglo inspirisati antiΔkim slikarstvom jer se iz antiΔkog slikarstva niΕ‘ta nije saΔuvalo i zbog toga se inspiriΕ‘e antiΔkim reljefima. U 16. veku u Rimu su bile objavljene freske u Neronovoj zlatnoj palati ili Titovim termama. Slikari renesanse reΕ‘avaju sve viΕ‘e probleme dubine prostora i oseΔa se sistematski put koji sve viΕ‘e vodi ka traΕΎenju treΔe dimenzije u prostoru. JoΕ‘ uvek preovlaΔuje slika u temperi. To je slikarstvo joΕ‘ uvek religiozne sadrΕΎine. Kasnije 30β40-ih godina 15. veka pojavljuje se tehnika slikanja uljanim bojama koju je jedan mladi slikar iz Italije preneo iz Holandije gde je ona bila poznata. U prvom periodu teΕΎi se ka volumenu koji je bio postavljen modelovanjem i senΔenjem da bi se dobio utisak prostora. Kasnije slikar ostavlja modelovanje da bi se preΕ‘lo na pikturalno reΕ‘avanje volumena. Slike imaju monumentalni karakter. Kasnije Δe se razvijati slikarstvo i u manjim dimenzijama ali sa razraΔenim finim tonovima. Svetitelji i BoΕΎanstva se kreΔu u savremenim prostorima, a kasnije se gubi i oreol i stiΔe se utisak da su to ΕΎivi ljudi. Vidimo da slikari slikaju i poznate liΔnosti, a neretko meΔu njih stavljaju i svoj portret, to je osvrtanje na sebe samoga i svest o sopstvenoj vrednosti. Neki slikari su se vremenom potpuno emancipovali od religiozne tematike. Tematika[uredi | uredi izvor] U znaΔajnoj meri je religioznog karaktera. Bila je prilika da se pokuΕ‘a uvrΕ‘tavanje nekih scena iz svakodnevnog ΕΎivota u religiozne teme i tako je βMadona sa Isusomβ bila predstavljana kao materinska ljubav, a predstavljana su i naga tela kada je trebalo slikati Adama i Evu. Novost je objavljivanje nekih novih ΕΎanrova kao Ε‘to su portret, pejzaΕΎ i mrtva priroda. Tehnika[uredi | uredi izvor] U slikarstvu se upotrebljavala perspektiva - slikari su nauΔili da predstavljaju prostor i njegovu dubinu. Neki umetnici su radili i sa bojom i predstavljali senke, kao npr. Leonardo da VinΔi. Ovaj umetnik je i razliΔito tretirao crteΕΎ koji u renesansnoj umetnosti sluΕΎi za poboljΕ‘avanje slike i studirao je pokret, anatomiju i crte lica koje izraΕΎavaju emocije. Tehnike slikarstva u renesansi[uredi | uredi izvor] IzmeΔu 1200. i 1600, slikarstvo je nastajalo upotrebom razliΔitih materijala. U trinaestom veku, tehnike koje se najviΕ‘e koriste su tempera i fresko, ali krajem petnaestog veka, uljana tehnika je postajala sve popularnija. Do kraja Ε‘esnaestog veka u Veneciji je razvijena tehnika ulja na platnu, koja je u sedamnaestom veku postala najpopularnija tehnika u Evropi. Uljane boje su bile fleksibilnije, i opuΕ‘teni, sugestivni potezi Δetkice u slikama koje je radio stari Ticijan, su sasvim drukΔije od finog detalja vidljivog u venecijanskom slikarstvu temperom nastalom viΕ‘e od dvesta godina ranije. SloΕΎene procedure slikarevog zanata, onako kako je praksa na severu Italije u ranim periodima renesanse, detaljno je opisao Δenini, koji kaΕΎe da je uΔio slikarstvo od Anjola Gadite, sina i uΔenika Tadea Gadija, pomoΔnika Δota β ali koji je svoj traktat napisao u Padovi, na severu Italije. Tehnike slikarstva koje je opisao Δenini, su one iz njegove radionice u Padovi, ali mi ne posedujemo drugi tehniΔki priruΔnik iz ovog perioda, i ono Ε‘to kazuje Δenini, mada podrazumevano ne mora biti relevantno za ranije periode ili druge umetniΔke centre, treba paΕΎljivo Δitati. Tempera[uredi | uredi izvor] Naredni opis slikanja temperom zasniva se na Δeninijevom opisu, ali i na preostalim primerima ove tehnike. Prvi korak nakon Ε‘to je mecena prihvatio konaΔni crteΕΎ dizajna kompozicije je da stolar napravi izglaΔane panele od drveta topole, lipe ili vrbe. U isto vreme pravljen je okvir na koji su se paneli pripajali. Paneli i okvir su zatim premazivani Δesoom, odnosno meΕ‘avinom sitno mlevenog gipsa i lepka. Ponekad je ovaj prvi sloj prekrivan lanenim platnom, koje je umakano u Δeso i zatim sve zajedno premazivano joΕ‘ jednim slojem Δesa. Kad bi se povrΕ‘ina osuΕ‘ila, mogla se dalje glaΔati tako da postane glatka kao slonovaΔa. Δenini je izriΔit o tome kako treba postaviti figuru u kompoziciji panela. PodcrteΕΎ je raΔen ugljenom priΔvrΕ‘Δenim na Ε‘tapiΔ trske ili drvceta, Ε‘to je umjetniku davalo dovoljno rastojanje od panela i omoguΔavalo da bolje sudi kompoziciju i njen razvoj. SenΔenje je raΔeno blagim potezima, a brisanje peruΕ‘kom ptice. Kad bi kompozicija postala zadovoljavajuΔa, peruΕ‘kom bi se brisao suvisli ugljen sa povrΕ‘ine, i crteΕΎ bi se zatim mogao ojaΔati finom Δetkicom i vodom razreΔenim mastilom; Δetkice su pravljene od dlaka repa sive veverice. Nakon Ε‘to je panel oΔiΕ‘Δen od ugljena, slikar bi osenΔio pregibe odeΔe ili draperije i postavio sene na licu s pljosnatom Δetkicom i istim razreΔenim mastilom; βi takoβ kazuje Δenini, βdobiΔeΕ‘ crteΕΎ kojim ΔeΕ‘ svakog odmah zadivitiβ. Skulptura[uredi | uredi izvor] Sa saΔuvanom skulpturom iz antike je postala jedna od prvih umetnosti ovog doba, gde je doΕ‘lo do promena u shvatanju u odnosu na srednjovekovnu skulpturu. Javlja se skulptura kao posebno delo - slobodnostojeΔa i umetnici uspeΕ‘no savladavaju dramatizaciju scena, ekspresivnost u predstavljanju emocija ljudskog lica ili draperije. Veliki izazov su bile skulpture sa konjima i portreti i javljaju se biste poznatih liΔnosti, a poznate su i sitne plastike i medalje. Arhitektura[uredi | uredi izvor] U arhitekturi su nastale najveΔe promene i ona postaje jedna od umetnosti. Renesansni umetnici su se inspirisali delima iz antiΔke umetnosti, njihovom srazmernoΕ‘Δu, jednostavnoΕ‘Δu, pravilnom proporcijom i lepotom. Pored kamena, upotrebljavala se i opeka i mermer. Upotrebljavali su se stupovi, kolonade, svodovi i kupole, a stepeniΕ‘te je postalo poseban element u arhitekturi. Nastaju novi tipovi objekata kao gradske palate i gradske i prigradske vile. Na poΔetku 1401. godine Giberti i Bruneleski takmiΔili su se za radove na portalu Florentinske krstionice i tada je bitku dobio Bruneleski. RaΔuna se da je na ovom konkursu uΔinjen ovaj prelaz prema renesansi. Sa Bruneleskijem zgrada nije savladala Δoveka veΔ je prvi put Δovek proporcijom dolazio do zakona i prostora primenom matematike i, nadovezujuΔi na metriku i modul romanike, dolazio do zakonitosti za razliku od sluΔajnosti u romanskom prostoru. Renesansa u knjiΕΎevnosti[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Renesansa u knjiΕΎevnosti KnjiΕΎevnost u renesansi odlikuje prihvatanje i oblikovanje antiΔkih oblika umetnosti (ep, lirika, satira, epigram, a u prozi: biografija, istorijska pripovetka, dijalog i literarno pismo). Sonet i novela, originalne tvorevine italijanske knjiΕΎevnosti, osvajaju i druge knjiΕΎevnosti. U renesansi se posebno neguje jezik, kao izraz nacionalne svesti koju je unapredio humanizam. Razvoj jezika u Italiji zapoΔinje Dante Aligijeri (De vulgari eloquentia). Renesansa u Italiji[uredi | uredi izvor] Renesansa u Italiji se javlja u viΕ‘e gradova: u Firenci, Rimu, severnoj Italiji i Veneciji. Firenca Arhitekte Filipo Bruneleski L. B. Alberti Slikari MazaΔo Fra Filipo Lipi BotiΔeli Rim Svestrani umetnici MikelanΔelo Buonaroti Leonardo Rafaelo Severna Italija Arhitekte Paladio Venecija Sjajni koloristi Ticijan Paolo Veroneze Tintoreto Renesansa u NemaΔkoj i Nizozemskim zemljama[uredi | uredi izvor] NajveΔi predstavnik u NemaΔkoj bio je Albreht Direr, a u Flandriji Jan van Ajk. Renesansa u Ε paniji[uredi | uredi izvor] VazduΕ‘ni pogled na manastir-palatu El Eskorijal. U Ε paniji ideoloΕ‘ka promena nije tako oΔigledna kao u drugim zemljama, jer se ne deΕ‘ava oΔevidan raskid sa srednjovekovnom tradicijom. KnjiΕΎevnost prihvata italijanske inovacije (Dantea i Petrarku), ali ne zaboravlja poeziju Ε ansonijera i prethodnu tradiciju. Ε to se tiΔe plastiΔne umetnosti, Ε‘panska renesansa je meΕ‘ala elemente uvezene iz Italije β odakle su pristigli i neki umetnici, Paolo de San Leokadio, Pjetro ToriΔano ili Domeniko FanΔeli β sa lokalnom tradicijom, ali i sa nekim drugim uticajima β flamanskim, na primer, koji je bio veoma moderan u to vreme zbog intenzivnih trgovaΔkih i dinastiΔkih odnosa koji su povezivali ove teritorije sa Ε panijom. Renesansne inovacije stigle su u Ε paniju veoma kasno; tek 1520-ih godina gotovi primerci su pronaΔeni u umetniΔkim manifestacijama, a takvi su bili raΕ‘trkani i u manjini. Tako odjeci italijanskog kvatroΔenta nisu u potpunosti doprli do Ε panije β tek kroz stvaralaΕ‘tvo porodice Borha pojavili su se umetnici i dela tog vremena u oblasti Levantea β Ε‘to pokazuje da je Ε‘panska renesansna umetnost skoro naglo preΕ‘la iz gotike u manirizam. U oblasti arhitekture tradicionalno se razlikuju tri perioda: platereska (15. i prva Δetvrtina 16. veka), purizam ili italijanski stil (prva polovina 16. veka) i ererijanski stil (od 1559. do sredine narednog veka). U prvom od njih renesansa se pojavljuje povrΕ‘no, u dekoraciji fasada, dok je struktura objekata u veΔini sluΔajeva i dalje gotiΔka. NajkarakteristiΔnije za plateresku je vrsta male, detaljne i obilne dekoracije, nalik na rezbariju na srebrnjaku, odakle ime i potiΔe. Osnovno jezgro ove struje bio je grad Salamanka, Δiji su univerzitet i njegova fasada glavna stilska paradigma. Izvanredni arhitekti platereske bili su Rodrigo Hil de Ontanjon i Huan de Alava. Purizam predstavlja napredniju fazu italijanizacije Ε‘panske arhitekture. Palata Karlosa V u Alambri u Granadi, delo Pedra de MaΔuke, je ovde glavni primer. Fokus ovog stila bio je u Andaluziji, gde su se pored pomenute palate isticali arhitekte poput Andresa de Vandelvira i Dijega de Siloe. KonaΔno, pojavio se eskurijanski ili ererijanski stil, adaptacija rimskog manirizma koji karakteriΕ‘e oskudnost oblika i arhitektonski gigantizam. Osnovno delo je bila palata-manastir El Eskorijal, koju su projektovali Huan Bautista de Toledo i Huan de Erera, nesumnjivo najambicioznije delo Ε‘panske renesanse. Vidi El Greko. Reference[uredi | uredi izvor] ^ Vrati se na: a b v g d Δ e ΕΎ z i Janson 1975, str. 283β284 ^ Vrati se na: a b v g d Δ e ΕΎ z Delimo 2007, str. 5β12 Literatura[uredi | uredi izvor] Alberti, Leon Battista, On Painting, prev. na engl. J. R. Spencer, Yale University Press, 1956. Alberti, Leon Battista, Ten Books on Architecture, uredio Joseph Rykwert, Tiranti, London, 1955. Antal, Frederick, Florentine Painting and Its Social Background, Kegan Paul, London, 1948. Berenson, Bernard, The Drawings of the Florentine Painters, u 3 sv., University of Chicago Press, 1938. Berenson, Bernard, Italian Painters of the Renaissance, popr. izd., Phaidon, London, 1957. Berenson, Bernard, Italian Pictures of the Renaissance: Central and North Italian Schools, u 3 sv., Phaidon, London, 1968. Berenson, Bernard, Italian Pictures of the Renaissance: Florentine School, u 2 sv., Phaidon, London, 1963. Janson, H. W. (1975). Istorija umetnosti (Umetnost). Beograd, Jugoslavija: Prosveta. Delimo, Ε½an (2007). Civilizacija renesanse (Istorija). Sremski Karlovci, Novi Sad: IzdavaΔka knjiΕΎarnica Zorana StojanoviΔa. Δina Piskel, OpΕ‘ta istorija umetnosti, Beograd 1972. Dejiny umenia, Michael V, Altpatov, Martin 1976 Enciklopedija likovnih umjetnosti, L.Z. FNRJ, Zagreb 1959. Mala prosvetina enciklopedija, Beograd, 1959. SvetovΓ© dejiny umenia, B.F. Groslier, Larusse, Praha 1996. Istorija drevne umetnosti, J.J. Vinkelman, Novi Sad 1996. Dejiny estetiky, Wladislaw Tatarkiewitz, Bratislava 1985. Dejiny umenia, Martyn Janek, Karel Thiry, Bratislava 1990. Kratak pregled istorije umetnosti, Milan RuΕΎiΔ, Sarajevo 1970. Slikarski pravci XX veka, Lazar TrifunoviΔ, Beograd, 1981.}-
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Roman OsipoviΔ Jakobson (rus. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ Π―ΠΊΠΎΠ±ΡΠΎΠ½; Moskva, 23. oktobar 1896[1] β Boston, 18. jul 1982[2]) je bio ruski lingvista i semiolog, bio je jedan od najuticajnijih lingvista 20. veka i zaΔetnik razvoja strukturalistiΔke analize jezika, poezije i umetnosti. Kao pionir strukturalne lingvistike, Jakobson je bio jedan od najslavnijih i najuticajnijih lingvista dvadesetog veka. Sa Nikolajem Trubeckojem je razvio revolucionarne nove tehnike za analizu jeziΔkih zvuΔnih sistema, efektivno osnovavΕ‘i savremenu disciplinu fonologije. Jakobson je zatim primenio sliΔne principe i tehnike na prouΔavanje drugih aspekata jezika kao Ε‘to su sintaksa, morfologija i semantika. On je dao brojne doprinose slovenskoj lingvistici, od kojih su najznaΔajnije dve studije ruskih padeΕΎa i analiza kategorija ruskih glagola. OslanjajuΔi se na uvide iz semiotike Δ. S. Pirsa, kao i iz teorije komunikacije i kibernetike, predloΕΎio je metode za istraΕΎivanje poezije, muzike, vizuelnih umetnosti i kinematografije. Svojim odluΔujuΔim uticajem na Kloda Levi-Strosa i Rolana Barta, izmeΔu ostalih, Jakobson je postao kljuΔna figura u prilagoΔavanju strukturalne analize disciplinama izvan lingvistike, ukljuΔujuΔi filozofiju, antropologiju i teoriju knjiΕΎevnosti; njegov razvoj pristupa Δiji je pionir Ferdinand de Sosir, poznatog kao βstrukturalizamβ, postao je znaΔajan posleratni intelektualni pokret u Evropi i Sjedinjenim DrΕΎavama. U meΔuvremenu, iako je uticaj strukturalizma opao tokom 1970-ih, Jakobsonov rad je nastavio da dobija paΕΎnju u lingvistiΔkoj antropologiji, posebno kroz etnografiju komunikacije koju je razvio Del Hajms i semiotiku kulture koju je razvio Jakobsonov bivΕ‘i uΔenik Majkl SilverΕ‘tajn. Jakobsonov koncept temeljnih lingvistiΔkih univerzalija, posebno njegova proslavljena teorija osobenih karakteristika, presudno je uticao na rano razmiΕ‘ljanje Noama Δomskog, koji je postao dominantna figura u teorijskoj lingvistici tokom druge polovine dvadesetog veka.[3] Ε½ivot i rad RoΔen, u bogatoj porodici ruskih jevrejskih doseljenika, u Moskvi od ranog doba bio je fasciniran jezikom. Kao student bio je vodeΔa figura Moskovskog lingvistiΔkog kruga i uΔestvovao u moskovskom aktivu svetske avangardne umetnosti i poezije.[4] Lingvistika u to vreme je bila obeleΕΎena neogramatiΔarima i insistirala da je jedino nauΔno prouΔavanje jezika prouΔavanje istorijske lingvistike i razvoja reΔi kroz vreme (dijahronijski pristup). S druge strane, Jakobson je pod uticajem radova Ferdinanda de Sosira razvio ideju strukturne analize lingvistiΔkih fenomena (sinhronijski pristup). Godine 1920. Jakobson, usled politiΔkih promena, napuΕ‘ta svoju rodnu zemlju i dolazi u Prag kao Δlan Sovjetske diplomatske misije da nastavi svoje doktorske studije. U Pragu se sprijateljuje sa brojnim ΔeΕ‘kim knjiΕΎevnicima. TakoΔe je impresionirao ΔeΕ‘ke akademike svojim izuΔavanjem ΔeΕ‘kih stihova. Godine 1926. on zajedno sa N. Trubeckojim, V. Matheziusom i ostalima postaje osnivaΔ praΕ‘ke Ε‘kole, odnosno lingvistiΔkog druΕ‘tva pod nazivom PraΕ‘ki lingvistiΔki krug. Dok je Trubeckoj insistirao na tome da je jezik naΔin Δuvanja i samorazumevanja kulture, Jakobson je suprotno smatrao da je jezik naΔin izraΕΎavanja i razvoja kulture. Iako su njihovi pristupi bili razliΔiti, njihova saradnja je bila veoma korisna za slavistiku i lingvistiku 20-og veka. U to vreme Jakobson je napisao brojne radove iz fonetike i 1929. godine on koristi termin strukturalizam da bi prvi put opisao Ε‘ta je distinkcija u ruskim studijama. Jakobsonova univerzalna strukturalno-funkcionalna teorija fonologije bazira se na principu binarnosti za uspostavljanje distinktivnih obeleΕΎja (opozicija) i bila je prvo uspeΕ‘no reΕ‘enje lingvistiΔke analize u skladu sa Sosirovim hipotezama. Pod distinktivnim obeleΕΎjem se podrazumeva ono svojstvo jednog glasa na osnovu kojeg taj glas stoji u fonoloΕ‘koj opoziciji prema drugom glasu. Princip binarnosti (dihotomije) ispoljava se u svrstavanju jeziΔkih jedinica u parove od po dva Δlana izmeΔu kojih postoji opozicija po prisustvu, odnosno odsustvu karakteristiΔnog obeleΕΎja. Postojanje distinktivnih obeleΕΎja kao stvarnih relevantnih kategorija u konkretnom procesu sporazumevanja pokazuju i psiholoΕ‘ki testovi izvrΕ‘eni nad veΔim brojem lica. Posle nacistiΔke invazije na Prag 1941. godine, Jakobson odlazi u Ε vedsku i Dansku gde se pridruΕΎuje KopenhagenΕ‘kom lingvistiΔkom krug i tu upoznaje Luisa Hjelmsleva. Jakobson se interesuje za antropologiju i to mu pomaΕΎe da napravi lingvistiΔki zaokret u pravcu humanizma. Po dolasku u SAD, postaje Δlan velikog udruΕΎenja intelektualaca emigranata u Njujorku, gde takoΔe nastavlja druΕΎenje sa ΔeΕ‘kim emigrantima. Na Γcole Libre des Hautes Γtudes, vrsti frankofonog univerziteta u egzilu, Jakobson saraΔuje sa antropologom Klod Levi-Ε trausom, koji je bio jedan od najpoznatijih strukturalista. PredajuΔi na Kolumbija univerzitetu, Harvardu i MIT-u, Jakobson odrΕΎava poznanstva sa mnogim ameriΔkim lingvistima i antropolozima kao Ε‘to su BendΕΎamin Vorf, Edvard Sapir, Franc Boas i Leonard Blumfild. Godine 1949. Jakobson se seli na Univerzitet u Harvardu, gde Δe provesti ostatak svog ΕΎivota. Njegovo interesovanje se kreΔe od ruske poezije prema opΕ‘tim osobenostima poetskog jezika. Sa istraΕΎivanjima na tu temu postao je poznat u celom svetu. PoΔetkom 1960. godine Jakobson sveobuhvatno prouΔava jezik i poΔinje pisati o komunikacionim naukama u celini. Komunikacijske funkcije Jakobson razlikuje Ε‘est komunikacijskih funkcija, koje odgovaraju dimenzijama komunikacijskog procesa. Dimenzije su: 1. kontekst; 2. poruka; 3. poΕ‘iljalac; 4. primalac; 5. kanal; 6. kod. Funkcije su: 1. referentna (kontekstualna ili situaciona informacija); 2. poetska (estetska ili kreativna); 3. emotivna (liΔna ili ekspresivna); 4. konativna (vokativno ili imperativno adresovanje primaocu); 5. fatiΔka (kontrolni radni kanal); 6. metalingvistiΔka (kontrolni radni kod). Jedna od Ε‘est funkcija uvek je dominantna u tekstu i obiΔno odreΔuje tip teksta. U poeziji dominantna funkcija je poetska funkcija: fokus je na samoj poruci. Prava oznaka poezije je prema Jakobsonu βprojekcija principa jednakosti sa ose selekcije na osu kombinacijeβ. UopΕ‘teno govoreΔi, to znaΔi da poezija uspeΕ‘no kombinuje i integriΕ‘e formu i funkciju. Jakobsonova teorija komunikacija je prvi put objavljena u βClosing Statements: Linguistics and Poeticsβ. Danas nijedno istraΕΎivanje na temu komunikacijskih nauka ne moΕΎe zaobiΔi njegov rad. Intelektualni doprinosi Prema Jakobsonovim liΔnim seΔanjima, najodluΔnija faza u razvoju njegovog miΕ‘ljenja bio je period revolucionarnog iΕ‘Δekivanja i preokreta u Rusiji izmeΔu 1912. i 1920. godine, kada je, kao mlad student, pao pod Δari proslavljenog ruskog futuriste i lingvistiΔkog mislioca Velimira Hlebnikova.[5] NudeΔi malo drugaΔiju sliku, predgovor drugom izdanju ZvuΔnog oblika jezika tvrdi da ova knjiga predstavlja Δetvrtu fazu u βJakobsonovoj potrazi da se otkrije funkcija i struktura zvuka u jeziku.β[6] Prva faza je bila otprilike od 1920-ih do 1930-ih, gde je saraΔivao sa Trubeckojevim, u kojem su razvili koncept fonema i razjasnili strukturu fonoloΕ‘kih sistema. Druga faza, od oko kasnih 1930-ih do 1940-ih, tokom koje je razvio ideju da su βbinarne osobene karakteristikeβ temeljni element u jeziku i da je takva razliΔitost βpuka drugostβ ili diferencijacija.[6] U treΔoj fazi Jakobsonovog rada, od 1950-ih do 1960-ih, radio je sa akustiΔarem C. Gunar Fantom i Morisom Haleom (Jakobsonovim uΔenikom) na razmatranju akustiΔkih aspekata osobenih karakteristika. Legat Jakobsonove tri osnovne ideje danas igraju znaΔajnu ulogu u lingvistici, a to su lingvistiΔka tipologija, markiranost (obeleΕΎenost) i lingvistiΔke univerzalije. Ta tri koncepta su tesno isprepletana: tipologija je klasifikacija jezika u smislu zajedniΔkih gramatiΔkih obeleΕΎja kao suprotnost zajedniΔkom poreklu, markiranost grubo reΔeno oznaΔava to da su izvesne forme gramatiΔke organizacije βprirodnijeβ od drugih, odnosno ova razlika se tiΔe prisustva ili odsustva nekog jeziΔkog obeleΕΎja, i lingvistiΔke univerzalije su naziv za zajedniΔka obeleΕΎja svih jezika sveta. Jakobson se bavio i nepotpunim jeziΔkim sistemima, traΕΎeΔi Ε‘ta je u njima uvek i najΔeΕ‘Δe prisutno, a Ε‘ta moΕΎe i izostati. Tako su nastali njegovi radovi o deΔjem jeziku i afaziji. Afazija je jeziΔki poremeΔaj, koji nastaje kad se oΕ‘teti oblast mozga koja je ukljuΔena u obradu jezika. Prema Jakobsonu afazija je smanjenje sposobnosti odabira (selekcije) ili kombinacije i kontekstualizacije. Njegove zasluge u lingvistici su postojale i na polju morfologije, gde je dao metod odreΔivanja odnosa u okviru morfoloΕ‘kih sistema prema principu binarnosti (obeleΕΎena kategorija ima prema sebi neobeleΕΎenu kategoriju). Posebno je ispitivao ruski glagolski i padeΕΎni sistem. Iako je Roman Jakobson u skladu sa programom praΕ‘ke Ε‘kole, kao njen najeminentniji Δlan najviΕ‘e paΕΎnje poklanjao istraΕΎivanju fonologije i distinktivnih obeleΕΎja njegova nauΔna delatnost je bila viΕ‘estruka (komunikacijske funkcije, ispitivanja poetskog jezika, jeziΔka tipologija, socijalna antropologija, psihoanaliza). Harvardska slavistiΔka Ε‘kola, koju je Jakobson osnovao, je i danas jedna od najreprezentativnijih u svetu....
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
2 x presavijeno taksena marka Hilandar (grΔ. ΧιλανδαΟΞ―ΞΏΟ ) ili Hilendar, takoΔe i Helandar, srpski je pravoslavni muΕ‘ki manastir drΕΎave pravoslavnih monaha koja postoji viΕ‘e od hiljadu godina. Manastir je sagraΔen na inicijativu Svetog Save, koji je postao monah na planini Atos 1191. godine. Nalazi se u severnom delu Svete gore (grΔ. ΞΞ³ΞΉΞΏ ΞΟΞΏΟ), na poluostrvu Halkidiki odnosno treΔem kraku poluostrva Halkidiki β Atosu (grΔ. ΠΟΠΎΟ), u severnoj GrΔkoj. Manastir je udaljen 2,5 km od Egejskog mora. Hilandar je u hijerarhiji Svete gore na 4. mestu po znaΔaju. Posmatran spolja, manastir ima izgled srednjovekovnog utvrΔenja, s obzirom da je utvrΔen bedemima koji su visoki i do 30 m. Spoljni zidovi su u proseku dugaΔki 140 m i okruΕΎuju povrΕ‘inu koja je Ε‘iroka oko 75 m. Manastir je ovako utvrΔen poΕ‘to je u proΕ‘losti, kao i ostala utvrΔena monaΕ‘ka naselja na Svetoj gori, morao da se brani od gusara. Neki smatraju Hilandar jednim od prvih univerziteta, u prethodniΔkoj formi, a konkretno prvim srpskim univerzitetom. SadaΕ‘nji iguman manastira Hilandar je Metodije MarkoviΔ. Manastir Hilandar je izgradio grΔki monah-svetogorac, Georgije Hilandario. Obnovili su ga Stefan Nemanja (u monaΕ‘tvu Simeon) i njegov sin Sava 1198. godine, a u manastiru je 1199. godine umro Stefan Nemanja. Kralj Stefan UroΕ‘ I je 1262. godine znaΔajno utvrdio manastir. Hilandar je naroΔito pomogao kralj Milutin, koji je oko 1320. godine na mestu stare podigao novu Crkvu Vavedenja Bogorodice. U vreme kralja i cara DuΕ‘ana Sveta gora je doΕ‘la pod njegovu vlast, a to je period najveΔeg prosperiteta manastira. U vekovima turske vladavine, Hilandar su pomagali ruski carevi i moldavski kneΕΎevi u 16. veku, a srpski patrijarsi iz PeΔi u 17. veku. PoΔetkom 19. veka stvorena je prva novovekovna srpska drΕΎava, pa je nastavljena bogata tradicija hilandarsko-srpskih odnosa. U novijoj istoriji manastir je znaΔajno stradao 2004. godine u katastrofalnom poΕΎaru, posle Δega je usledila obnova oΕ‘teΔenih graΔevina. Hilandar predstavlja jedno od najznaΔajnijih srediΕ‘ta srpske kulture i duhovnosti. Kroz vekove, relativno zaΕ‘tiΔen od napada i pljaΔkanja, u sigurnosti Svete gore Atonske i njene autonomije, bio je poΕ‘teΔen sudbine koja je zadesila skoro sve druge srpske manastire. U Hilandaru je oΔuvana najbogatija kolekcija originalnih starih rukopisa, ikona i fresaka, tako da on u danaΕ‘nje vreme predstavlja najznaΔajniju riznicu srpske srednjovekovne kulture uopΕ‘te. Manastir se od 1988. godine, zajedno sa ostalih 19 svetogorskih manastira, nalazi na Uneskovoj listi svetske baΕ‘tine u sklopu spomenika srednjeg veka objedinjenih pod zaΕ‘tiΔenom celinom planine Atos. Hilandar je prvi manastir na koji se nailazi kada se sa kopna, iz Makedonije, ide na Svetu goru. SmeΕ‘ten je u Ε‘umovitoj udolini kraj Hilandarskog potoka koji nikada nije presuΕ‘ivao. Sa tri strane okruΕΎen je Ε‘umom, dok je sa severne otvoreniji i udolinom povezan sa morem. PobreΕΎje je obraslo raznovrsnom sitnom i krupnom Ε‘umom, a posebno se istiΔu Δempresi kako oko samog manastira tako i u dolini koja ga povezuje sa morem. U blizini se prostiru vinogradi, maslinjaci kao i nasadi limuna i pomorandΕΎi. Manastir Hilandar je izgradio grΔki monah svetogorac, Georgije Hilandario (grΔ. ΞΞ΅ΟΟΞ³ΞΉΞΏ ΧιλανδάΟΞΉΞΏ) ili Helandarios (grΔ. ΧΡλανδάΟΞΉΞΏΡ). Hilandar su obnovili Stefan Nemanja (u monaΕ‘tvu Simeon) i njegov sin Sveti Sava 1198. godine. Te godine je vizantijski car Aleksije III AnΔel (1195β1203) Simeonu i Savi izdao zapeΔaΔenu zlatnu bulu (Hrisovulja Aleksija III) kojom se manastir Helandaris i svetiliΕ‘te u Milejama daruju kako bi mogli βsluΕΎiti za primanje ljudi od srpskog naroda, Ε‘to se odaju monaΕ‘kom ΕΎivotu, baΕ‘ kao god Ε‘to i manastiri ivirski i amalfiΔanski postoje na toj Gori, osloboΔeni od svake vlasti pa i od same vlasti prota te Goreβ. Car je pristao da to uΔini, poΕ‘to su bile ispunjene i oΔuvane forme, i poΕ‘to je molba imala pristanak celog svetogorskog bratstva. Manastir je izgraΔen na ruΕ‘evinama ranijeg vizantijskog manastira Helandariona, koji je osnovan poΔetkom 11. veka. Delovi tog najstarijeg Hilandara postoje i danas na jugozapadnoj strani manastira; to su pirg Svetog ΔorΔa i spoljni odbrambeni zid prema jugu i prema zapadu uz koji su iznutra prizidani konaci i trpezarija. U periodu od 1198. do 1200. godine Simeon i Sava su podigli Crkvu Vavedenja Bogorodice (koja danas ne postoji), pirg Svetog Save, Kambanski pirg zvonara i keliju Svetog Simeona. Simeon i Sava su za obnovu manastira imali finansijsku podrΕ‘ku od velikog ΕΎupana Stefana NemanjiΔa. Kada su graΔevine bile gotove, sredinom 1199. godine, Nemanja je kao ktitor izdao povelju. Ovu osnivaΔku povelju je napisao Sava, a za nju je Nemanja dobio pristanak od velikog ΕΎupana Stefana. Povelja je u originalu bila saΔuvana sve do Drugog svetskog rata, kada je stradala 6. aprila 1941. godine u bombardovanju Narodne biblioteke u Beogradu. Po nekim izvorima povelji se trag gubi tokom Prvog svetskog rata kada je opljaΔkana. Po zavrΕ‘etku izgradnje, Simeon se preselio u Hilandar sa priliΔnim brojem kaluΔera. Hilandaru je dodeljeno i nekoliko sela u okolini Prizrena, odnosno VelikohoΔki metoh. U meΔuvremenu, Sava je ponovo od vizantijskog cara izdejstvovao novu povelju, u kojoj car u potpunosti izjednaΔava Hilandar sa ostalim manastirima na Svetoj gori i daje mu jedan metoh, davno razruΕ‘eni manastir Zig (Ivanica) u unutraΕ‘njosti poluostrva Halkidiki. Monah Simeon je nakon osam meseci boravka u Hilandaru, umro 13. februara 1199. godine, a njegovi zemni ostaci su bili jedno vreme sahranjeni u Crkvi Vavedenja Bogorodice koja viΕ‘e ne postoji. Prema predanju iz groba Svetog Simeona potiΔe βΔudesna lozaβ koja uvek daje plod. Nakon oΔeve smrti, Sava se 1200. godine preselio u Kareju, gde je podigao isposnicu. Tamo je najpre napisao Karejski tipik 1200. godine i to je danas najstariji dokument koji se Δuva u riznici Hilandara. Sava je 1200. godine napisao Hilandarski tipik, kojim su odreΔene norme kaluΔerskog ΕΎivota u manastiru, kao i organizacija manastirske uprave. Tipik je napisan po ugledu na prolog tipika konstantinopoljskog manastira Bogorodice Blagodateljice. PoΔetkom 13. veka, Sveta gora je faktiΔki bila pod vlaΕ‘Δu krstaΕ‘a koji su 1204. godine osvojili Carigrad, a pojavili su se i brojni pljaΔkaΕ‘i koji su bili velika opasnost za sve manastire. Usled toga, Sv. Sava je 1208. godine napustio Svetu goru i preneo moΕ‘ti svog oca iz Hilandara u Srbiju. Sa svog poslednjeg putovanja pred smrt, Sava je iz Palestine (iz Manastira Svetog Save OsveΔenog) doneo najstariju i najpoznatiju hilandarsku ikonu β Bogorodicu trojeruΔicu. U takvim okolnostima kralj Stefan UroΕ‘ I je 1262. godine iznad manastira podigao veliki pirg β kulu PreobraΕΎenja, da bi Ε‘to bolje zaΕ‘titio manastir. U to vreme su znaΔajno rasli manastirski posedi, a kraljevi Dragutin i Milutin su znatno proΕ‘irili manastirske posede u samoj Srbiji. PoΔetkom 14. veka, velika opasnost za sve manastire na Svetoj gori su bili Almogaveri (Katalonski najamnici), koje je vizantijski car Andronik II uzeo u sluΕΎbu protiv maloazijskih Turaka. Kada su ostali bez plate, najamnici su caru objavili rat. UΔvrstili su se u blizini Soluna i napadali Svetu goru. ZahvaljujuΔi jakim utvrΔenjima i poΕΎrtvovanoΕ‘Δu tadaΕ‘njeg zamenika igumana Danila, Hilandar je bio saΔuvan od propasti. Hilandar je naroΔito pomogao kralj Milutin, koji je oko 1320. godine na mestu stare podigao novu Crkvu Vavedenja Bogorodice, koja i danas sluΕΎi kao saborna crkva. U njegovo vreme manastir je proΕ‘iren prema severu, a tada su podignuti spoljni zidovi u podrumu Velikog konaka iz 1821. godine i spoljni zid pored Belog konaka iz 1598. godine. Na mestu danaΕ‘njeg ulaza izgradio je ulaz sa pirgom i paraklisom Svetog Nikole koji je sruΕ‘io zemljotres u drugoj polovini 16. veka, a oko 1320. godine je izgradio i danaΕ‘nju trpezariju. Kralj je u isto vreme podizao i nove pirgove β kule. βMilutinov pirgβ se nalazi na putu od Hilandara ka moru, a βHrusijaβ je podignuta na obali mora. Glavni hram je ΕΎivopisan 1321. godine, a u isto vreme su oslikane i trpezarija i grobljanska crkva. U to vreme, srpski monasi u Hilandaru bivali su sve brojniji i osetno su se razvijali, a vizantijski car Andronik II manastiru je dodelio posede u danaΕ‘njoj GrΔkoj. U vreme kralja i cara Stefana DuΕ‘an, Sveta gora je doΕ‘la pod njegovu vlast, a to je period najveΔeg prosperiteta manastira. Car je znaΔajno pomagao manastir i dodelio mu mnogobrojne posede u Srbiji, danaΕ‘njoj Makedoniji i GrΔkoj. U to vreme posedi Hilandara su zahvatali petinu teritorije Svete gore. Pored vladara, manastir je znaΔajno pomagala i srpska vlastela (sevastokrator Vlatko PaskaΔiΔ, veliki vojvoda Nikola StanjeviΔ, despot Dejan). DuΕ‘an se 1347. godine sklonio u Hilandar od kuge koja je besnela na Δitavom Balkanu, a tom prilikom je napravio izuzetak i sa sobom poveo caricu Jelenu, Ε‘to je bilo grubo naruΕ‘avanje strogo poΕ‘tovane tradicije o zabrani dolaska ΕΎena na Svetu goru. Kao uspomena na dolazak srpskog cara na Svetu goru danas postoji krst koji oznaΔava mesto na kome su hilandarski monasi saΔekali cara i za uspomenu zasadili βcarsku maslinuβ. Oko 1350. godine podignuta je Crkva Sv. ArhanΔela, a proΕ‘irena je i manastirska bolnica; takoΔe, carica Jelena je postala ktitorka Karejske kelije Sv. Save, koja je pripala Hilandaru. VeΔ tada su Sveta gora i Hilandar imali veliki ugled u Srbiji, a 1354. godine hilandarski zamenik igumana Sava biva izabran za srpskog patrijarha. Nakon smrti cara DuΕ‘ana, krajem 1355. godine, manastir se i dalje razvijao. U to vreme su manastir pored cara Stefana UroΕ‘a pomagali i srpski vlastelini. Knez Lazar HrebeljanoviΔ je ktitor spoljne priprate koja je izgraΔena oko 1380. godine uz zapadnu stranu Crkve Vavedenja Bogorodice. Krajem XIV veka, Hilandar je posluΕΎio kao utoΔiΕ‘te Δlanovima poslednjih srpskih vladarskih i vlastelinskih porodica. Osmanlije su okolinu poluostrva Atos definitivno zaposeli 1430. godine, kada je zavladalo nasilje i bezakonje. Zbog toga je odreΔen broj monaha napustio Hilandar i vratio se u Srbiju. Stanje se donekle popravilo tek nakon βukazaβ sultana Mehmeda II iz 1457. godine, kojim su vraΔene stare slobode i prava svetogorskim manastirima. Nakon pada Srpske despotovine godine 1459, nestao je znaΔajni pokrovitelj manastira, a pomoΔ se traΕΎila na drugoj strani. Ε½ena ugarskog titularnog srpskog despota, Angelina BrankoviΔ, poΔetkom 1503. godine uputila je prvu molbu ruskom velikom knezu Vasiliju IvanoviΔu da zaΕ‘titi Hilandar. Zamenik igumana Pajsije je sa tri pratioca 1550. godine posetio Moskvu i od Ivana IV Groznog traΕΎio pomoΔ i protekciju na istanbulskoj Porti. Ruski car je intervenisao kod sultana, traΕΎeΔi prava za manastir. Osim toga, 1556. godine je sakupio znaΔajnu pomoΔ i poslao vredne poklone. I naredni ruski carevi su se starali o Hilandaru. Car Fjodor IvanoviΔ je 1591. godine izdao zlatnu bulu, na zahtev zamenika igumana Georgija, kojom se omoguΔilo pravo sakupljanja donacija manastiru i obaveza pomaganja ruskog manastira Rusikon na Svetoj gori. Ruski carevi Δe i kroz ceo 17. vek potvrΔivati ova prava βgramatamaβ (grΔ. Ξ³ΟάμμαΟΞ±). U 17. veku Hilandar su pomagali peΔki patrijarsi (Antonije, Jovan, Maksim), hercegovaΔki mitropolit Simeon i beogradski mitropolit Simeon. Za vreme uprave igumana Viktora (1652β1678) obnovljeno je viΕ‘e graΔevina manastirskog kompleksa, a tu je znaΔajnu ulogu imao i bogati srpski trgovac iz Venecije koji je kao monah Nikanor doΕ‘ao 1662. godine. U ovo vreme srpski manastir je imao najveΔi broj monaha od svih svetogorskih manastira. Nakon Velikog rata nastaje teΕΎak period za srpsko stanovniΕ‘tvo i velika seoba u HabzburΕ‘ku monarhiju poΔetkom 1690. godine. Nakon toga, grΔko sveΕ‘tenstvo u srpskim zemljama ( Fanarioti) postaje sve brojnije. Iz ovog razloga je i u Hilandaru tokom 18. veka konstantno opadao broj srpskih a rastao broj grΔkih i bugarskih monaha. VeΔ krajem XVIII i poΔetkom 19. veka, manastir se joΕ‘ samo formalno nazivao srpskim, iako je veΔina monaha bila grΔka i bugarska. Kada je 1890. godine posetio Hilandar, srpski konzul u Solunu Kosta HristiΔ video je u vekovnoj srpskoj Velikoj lavri meΔu tolikim kaluΔerima Bugarima, samo jednog jedincatog Srbina, zapuΕ‘tenog i zabrinutog monaha Visariona. Hilandarski monasi su u 18. veku uspostavili ΕΎive veze sa KarlovaΔkom mitropolijom i srpskim crkvenim opΕ‘tinama u juΕΎnoj Ugarskoj i u Bosni. Bugari su znaΔajno doprineli oΔuvanju duhovnog ΕΎivota u manastiru, posebno prilozima posle velikih poΕΎara 1722. i 1776. godine. U Hilandaru je bugarski monah Pajsije Hilandarac napisao Istorija slovenobugarske (1760β1762). U manastir je 1765. godine doΕ‘ao i srpski prosvetitelj Dositej ObradoviΔ (1742β1811) koji je ostavio svedoΔanstvo o sporu Srba i Bugara oko uprave nad manastirom. Od kraja XVIII veka manastirom prestaje da upravlja iguman; od tada se igumanom manastira smatra Δudotvorna ikona Bogorodice TrojeruΔice. Iguman poΔinje da se ponovo bira tek od 1991. godine. PoΔetkom 19. veka stvorena je prva novovekovna srpska drΕΎava. To je uticalo da ponovo poΔne da raste broj srpskog sveΕ‘tenstva u Hilandaru. Bratstvo manastira je 1820. godine zatraΕΎilo od kneza MiloΕ‘a ObrenoviΔa da bude njegov pokrovitelj i zaΕ‘titnik. Mlada srpska drΕΎava je pokazala interes za manastir i pomagala ga u skladu sa moguΔnostima. NajveΔu zaslugu za novouspostavljene srpsko-hilandarske veze imao je arhimandrit Onufrije PopoviΔ, koji je i prvi uspostavio kontakt sa knezom MiloΕ‘em. Bratstvo manastira je u tom periodu Δesto pomagalo oslobodilaΔku borbu grΔkog naroda, Ε‘to je prouzrokovalo odmazdu turskog Garnizona koji je zbog toga bio stacioniran u manastiru nekoliko godina. Drugu polovinu XIX veka je obeleΕΎio sukob sa bugarskim sveΕ‘tenstvom oko uprave nad manastirom. KneΕΎevina je materijalno pomagala manastir, naroΔito u periodu velike materijalne krize prouzrokovane dugogodiΕ‘njim sporom oko manastirskih granica. Posle 1860. godine, beogradski mitropolit Mihailo je uspeo da donekle izgladi odnose sa bugarskim sveΕ‘tenstvom na Svetoj gori, naroΔito posle Berlinskog kongresa iz 1878. godine. Spor oko uprave nad manastirom je konaΔno reΕ‘en nakon posete kralja Aleksandra ObrenoviΔa Hilandaru, 1896. godine. Kralj je `blagovoleo obdariti carsku ZaduΕΎbinu sa 15.000 dinara u zlatu.` Na Δelu manastira nalazio se u to vreme arhimandrit Vasilije, koji je tada odlikovan od strane srpskog vladara. U to vreme i poznati ΔeΕ‘ki monah Sava Hilandarac dobio je Orden Svetog Save za ureΔenje manastirske biblioteke. Srbija je tako platila manastirske dugove i monasi su ponovo mogli da dolaze iz Srbije i drugih srpskih krajeva. Godine 1900. episkop Ε‘abaΔki Dimitrije (koji je pre toga bio u pratnji kralja Aleksandra) vratio se na Svetu Goru. Doneo je sa sobom skupoceni crkveni barjak koji je manastiru poslao kralj. Sam vladika je doneo i svoju znatnu uΕ‘teΔevinu koji je zaveΕ‘tao manastiru, i odluΔio da tu provede svoj ΕΎivot do kraja. PoΔetkom 20. veka manastir je ponovo imao veΔinu srpskih monaha. Hilandar je u pratnji premijera Nikole PaΕ‘iΔa posetio i kralj Petar I KaraΔorΔeviΔ. Kralj Petar je doΕ‘ao u Hilandar 1910. godine, vraΔajuΔi se iz Rusije. Doneo je tada manastiru vredne poklone: igumanski zlatni krst, prestoni veliki krst, bogosluΕΎbene odeΕΎde i 10.000 dinara `u zlatu` za nabavku trpezarije za opΕ‘teΕΎitije. Arhimandritski krst i trpezarija Δekali su 22 godine da budu upotrebljeni. Naime, do 26. marta 1933. godine u Hilandaru je bio na snazi `idioritamski poredak` inaΔe suprotan Tipiku Sv. Save. Po tom sistemu je manastirom upravljao Odbor staraca sa dva epitropa, koji su bili `izvrΕ‘ni organ`. U takvoj, podvojenoj zajednici svaki monah je ΕΎiveo `sam za sebe` i `ekonomisao` za svoj raΔun. Taj monaΕ‘ki poredak je zavladao u Hilandaru 1883. godine, pod nerazjaΕ‘njenim okolnostima. To se desilo iako je po Savinom tipiku prelazak na `idioritmiju` pratilo teΕ‘ko prokletstvo baΔeno na one koji to urade. OdbaΔen je viΕ‘evekovni izvorni `opΕ‘teΕΎiteljni poredak` koji je ustanovio Sv. Sava, a po kojem manastirom upravlja iguman (sa velikim ovlaΕ‘Δenjima), a imovina svih kaluΔera je zajedniΔka i kruna takve sloΕΎne zajednice je trpezarija, u kojoj se sabiraju braΔa monasi. I pored sve volje poΔetkom 20. veka teΕ‘ko se preΕ‘lo na drevni poredak. Prepreka je bila i u vidu novog Svetogorskog Ustava iz 1926. godine, po kojem je drugaΔije zamiΕ‘ljen opΕ‘teΕΎiteljni ΕΎivot monaha. Razlikovao se on ovde od onog Savinog, i tada (1933) iako su Hilandarci izglasali povratak u opΕ‘teΕΎiΔe, zavisilo je sve od Grka. U stvari bio je to u neku ruku nekanonski postupak, Δije je prihvaΔanje sada bilo u nadleΕΎnosti SveΕ‘tene opΕ‘tine u Kareji i Carigradske patrijarΕ‘ije i njihovih odluka. Na martovskom skupu u Hilandaru 1933. godine, u prisustvu konzula AdΕΎemoviΔa, vladika Nikolaj je rukopoloΕΎio novoizabranog igumana Rafaila, u Δin arhimandrita. Stavljanjem zlatnog igumanskog krsta na grudi novog igumana, preΕ‘lo se formalno ali sa radoΕ‘Δu u novi kaluΔerski poredak. U danaΕ‘nje vreme, od nekadaΕ‘njih velikih poseda Hilandaru su ostala samo tri metoha izvan Svete gore (Kumica, Kakovo i Kalamarija). Manastir se nalazi pod jurisdikcijom Vaseljenske patrijarΕ‘ije (sediΕ‘te: Saborna crkva Svetog Georgija, Istanbul), a staranjem manastirskog bratstva srpske i grΔke drΕΎave dobro se Δuva odrΕΎava i obnavlja. Igumani manastira su bili Pajsije TanasijeviΔ (1989β1992) i Mojsije Ε½arkoviΔ (1992β2010), a trenutni je Metodije MarkoviΔ (od 2010).
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
2 X presavijeno stanje LOSE Hilandar (grΔ. ΧιλανδαΟΞ―ΞΏΟ ) ili Hilendar, takoΔe i Helandar, srpski je pravoslavni muΕ‘ki manastir drΕΎave pravoslavnih monaha koja postoji viΕ‘e od hiljadu godina. Manastir je sagraΔen na inicijativu Svetog Save, koji je postao monah na planini Atos 1191. godine. Nalazi se u severnom delu Svete gore (grΔ. ΞΞ³ΞΉΞΏ ΞΟΞΏΟ), na poluostrvu Halkidiki odnosno treΔem kraku poluostrva Halkidiki β Atosu (grΔ. ΠΟΠΎΟ), u severnoj GrΔkoj. Manastir je udaljen 2,5 km od Egejskog mora. Hilandar je u hijerarhiji Svete gore na 4. mestu po znaΔaju. Posmatran spolja, manastir ima izgled srednjovekovnog utvrΔenja, s obzirom da je utvrΔen bedemima koji su visoki i do 30 m. Spoljni zidovi su u proseku dugaΔki 140 m i okruΕΎuju povrΕ‘inu koja je Ε‘iroka oko 75 m. Manastir je ovako utvrΔen poΕ‘to je u proΕ‘losti, kao i ostala utvrΔena monaΕ‘ka naselja na Svetoj gori, morao da se brani od gusara. Neki smatraju Hilandar jednim od prvih univerziteta, u prethodniΔkoj formi, a konkretno prvim srpskim univerzitetom. SadaΕ‘nji iguman manastira Hilandar je Metodije MarkoviΔ. Manastir Hilandar je izgradio grΔki monah-svetogorac, Georgije Hilandario. Obnovili su ga Stefan Nemanja (u monaΕ‘tvu Simeon) i njegov sin Sava 1198. godine, a u manastiru je 1199. godine umro Stefan Nemanja. Kralj Stefan UroΕ‘ I je 1262. godine znaΔajno utvrdio manastir. Hilandar je naroΔito pomogao kralj Milutin, koji je oko 1320. godine na mestu stare podigao novu Crkvu Vavedenja Bogorodice. U vreme kralja i cara DuΕ‘ana Sveta gora je doΕ‘la pod njegovu vlast, a to je period najveΔeg prosperiteta manastira. U vekovima turske vladavine, Hilandar su pomagali ruski carevi i moldavski kneΕΎevi u 16. veku, a srpski patrijarsi iz PeΔi u 17. veku. PoΔetkom 19. veka stvorena je prva novovekovna srpska drΕΎava, pa je nastavljena bogata tradicija hilandarsko-srpskih odnosa. U novijoj istoriji manastir je znaΔajno stradao 2004. godine u katastrofalnom poΕΎaru, posle Δega je usledila obnova oΕ‘teΔenih graΔevina. Hilandar predstavlja jedno od najznaΔajnijih srediΕ‘ta srpske kulture i duhovnosti. Kroz vekove, relativno zaΕ‘tiΔen od napada i pljaΔkanja, u sigurnosti Svete gore Atonske i njene autonomije, bio je poΕ‘teΔen sudbine koja je zadesila skoro sve druge srpske manastire. U Hilandaru je oΔuvana najbogatija kolekcija originalnih starih rukopisa, ikona i fresaka, tako da on u danaΕ‘nje vreme predstavlja najznaΔajniju riznicu srpske srednjovekovne kulture uopΕ‘te. Manastir se od 1988. godine, zajedno sa ostalih 19 svetogorskih manastira, nalazi na Uneskovoj listi svetske baΕ‘tine u sklopu spomenika srednjeg veka objedinjenih pod zaΕ‘tiΔenom celinom planine Atos. Hilandar je prvi manastir na koji se nailazi kada se sa kopna, iz Makedonije, ide na Svetu goru. SmeΕ‘ten je u Ε‘umovitoj udolini kraj Hilandarskog potoka koji nikada nije presuΕ‘ivao. Sa tri strane okruΕΎen je Ε‘umom, dok je sa severne otvoreniji i udolinom povezan sa morem. PobreΕΎje je obraslo raznovrsnom sitnom i krupnom Ε‘umom, a posebno se istiΔu Δempresi kako oko samog manastira tako i u dolini koja ga povezuje sa morem. U blizini se prostiru vinogradi, maslinjaci kao i nasadi limuna i pomorandΕΎi. Manastir Hilandar je izgradio grΔki monah svetogorac, Georgije Hilandario (grΔ. ΞΞ΅ΟΟΞ³ΞΉΞΏ ΧιλανδάΟΞΉΞΏ) ili Helandarios (grΔ. ΧΡλανδάΟΞΉΞΏΡ). Hilandar su obnovili Stefan Nemanja (u monaΕ‘tvu Simeon) i njegov sin Sveti Sava 1198. godine. Te godine je vizantijski car Aleksije III AnΔel (1195β1203) Simeonu i Savi izdao zapeΔaΔenu zlatnu bulu (Hrisovulja Aleksija III) kojom se manastir Helandaris i svetiliΕ‘te u Milejama daruju kako bi mogli βsluΕΎiti za primanje ljudi od srpskog naroda, Ε‘to se odaju monaΕ‘kom ΕΎivotu, baΕ‘ kao god Ε‘to i manastiri ivirski i amalfiΔanski postoje na toj Gori, osloboΔeni od svake vlasti pa i od same vlasti prota te Goreβ. Car je pristao da to uΔini, poΕ‘to su bile ispunjene i oΔuvane forme, i poΕ‘to je molba imala pristanak celog svetogorskog bratstva. Manastir je izgraΔen na ruΕ‘evinama ranijeg vizantijskog manastira Helandariona, koji je osnovan poΔetkom 11. veka. Delovi tog najstarijeg Hilandara postoje i danas na jugozapadnoj strani manastira; to su pirg Svetog ΔorΔa i spoljni odbrambeni zid prema jugu i prema zapadu uz koji su iznutra prizidani konaci i trpezarija. U periodu od 1198. do 1200. godine Simeon i Sava su podigli Crkvu Vavedenja Bogorodice (koja danas ne postoji), pirg Svetog Save, Kambanski pirg zvonara i keliju Svetog Simeona. Simeon i Sava su za obnovu manastira imali finansijsku podrΕ‘ku od velikog ΕΎupana Stefana NemanjiΔa. Kada su graΔevine bile gotove, sredinom 1199. godine, Nemanja je kao ktitor izdao povelju. Ovu osnivaΔku povelju je napisao Sava, a za nju je Nemanja dobio pristanak od velikog ΕΎupana Stefana. Povelja je u originalu bila saΔuvana sve do Drugog svetskog rata, kada je stradala 6. aprila 1941. godine u bombardovanju Narodne biblioteke u Beogradu. Po nekim izvorima povelji se trag gubi tokom Prvog svetskog rata kada je opljaΔkana. Po zavrΕ‘etku izgradnje, Simeon se preselio u Hilandar sa priliΔnim brojem kaluΔera. Hilandaru je dodeljeno i nekoliko sela u okolini Prizrena, odnosno VelikohoΔki metoh. U meΔuvremenu, Sava je ponovo od vizantijskog cara izdejstvovao novu povelju, u kojoj car u potpunosti izjednaΔava Hilandar sa ostalim manastirima na Svetoj gori i daje mu jedan metoh, davno razruΕ‘eni manastir Zig (Ivanica) u unutraΕ‘njosti poluostrva Halkidiki. Monah Simeon je nakon osam meseci boravka u Hilandaru, umro 13. februara 1199. godine, a njegovi zemni ostaci su bili jedno vreme sahranjeni u Crkvi Vavedenja Bogorodice koja viΕ‘e ne postoji. Prema predanju iz groba Svetog Simeona potiΔe βΔudesna lozaβ koja uvek daje plod. Nakon oΔeve smrti, Sava se 1200. godine preselio u Kareju, gde je podigao isposnicu. Tamo je najpre napisao Karejski tipik 1200. godine i to je danas najstariji dokument koji se Δuva u riznici Hilandara. Sava je 1200. godine napisao Hilandarski tipik, kojim su odreΔene norme kaluΔerskog ΕΎivota u manastiru, kao i organizacija manastirske uprave. Tipik je napisan po ugledu na prolog tipika konstantinopoljskog manastira Bogorodice Blagodateljice. PoΔetkom 13. veka, Sveta gora je faktiΔki bila pod vlaΕ‘Δu krstaΕ‘a koji su 1204. godine osvojili Carigrad, a pojavili su se i brojni pljaΔkaΕ‘i koji su bili velika opasnost za sve manastire. Usled toga, Sv. Sava je 1208. godine napustio Svetu goru i preneo moΕ‘ti svog oca iz Hilandara u Srbiju. Sa svog poslednjeg putovanja pred smrt, Sava je iz Palestine (iz Manastira Svetog Save OsveΔenog) doneo najstariju i najpoznatiju hilandarsku ikonu β Bogorodicu trojeruΔicu. U takvim okolnostima kralj Stefan UroΕ‘ I je 1262. godine iznad manastira podigao veliki pirg β kulu PreobraΕΎenja, da bi Ε‘to bolje zaΕ‘titio manastir. U to vreme su znaΔajno rasli manastirski posedi, a kraljevi Dragutin i Milutin su znatno proΕ‘irili manastirske posede u samoj Srbiji. PoΔetkom 14. veka, velika opasnost za sve manastire na Svetoj gori su bili Almogaveri (Katalonski najamnici), koje je vizantijski car Andronik II uzeo u sluΕΎbu protiv maloazijskih Turaka. Kada su ostali bez plate, najamnici su caru objavili rat. UΔvrstili su se u blizini Soluna i napadali Svetu goru. ZahvaljujuΔi jakim utvrΔenjima i poΕΎrtvovanoΕ‘Δu tadaΕ‘njeg zamenika igumana Danila, Hilandar je bio saΔuvan od propasti. Hilandar je naroΔito pomogao kralj Milutin, koji je oko 1320. godine na mestu stare podigao novu Crkvu Vavedenja Bogorodice, koja i danas sluΕΎi kao saborna crkva. U njegovo vreme manastir je proΕ‘iren prema severu, a tada su podignuti spoljni zidovi u podrumu Velikog konaka iz 1821. godine i spoljni zid pored Belog konaka iz 1598. godine. Na mestu danaΕ‘njeg ulaza izgradio je ulaz sa pirgom i paraklisom Svetog Nikole koji je sruΕ‘io zemljotres u drugoj polovini 16. veka, a oko 1320. godine je izgradio i danaΕ‘nju trpezariju. Kralj je u isto vreme podizao i nove pirgove β kule. βMilutinov pirgβ se nalazi na putu od Hilandara ka moru, a βHrusijaβ je podignuta na obali mora. Glavni hram je ΕΎivopisan 1321. godine, a u isto vreme su oslikane i trpezarija i grobljanska crkva. U to vreme, srpski monasi u Hilandaru bivali su sve brojniji i osetno su se razvijali, a vizantijski car Andronik II manastiru je dodelio posede u danaΕ‘njoj GrΔkoj. U vreme kralja i cara Stefana DuΕ‘an, Sveta gora je doΕ‘la pod njegovu vlast, a to je period najveΔeg prosperiteta manastira. Car je znaΔajno pomagao manastir i dodelio mu mnogobrojne posede u Srbiji, danaΕ‘njoj Makedoniji i GrΔkoj. U to vreme posedi Hilandara su zahvatali petinu teritorije Svete gore. Pored vladara, manastir je znaΔajno pomagala i srpska vlastela (sevastokrator Vlatko PaskaΔiΔ, veliki vojvoda Nikola StanjeviΔ, despot Dejan). DuΕ‘an se 1347. godine sklonio u Hilandar od kuge koja je besnela na Δitavom Balkanu, a tom prilikom je napravio izuzetak i sa sobom poveo caricu Jelenu, Ε‘to je bilo grubo naruΕ‘avanje strogo poΕ‘tovane tradicije o zabrani dolaska ΕΎena na Svetu goru. Kao uspomena na dolazak srpskog cara na Svetu goru danas postoji krst koji oznaΔava mesto na kome su hilandarski monasi saΔekali cara i za uspomenu zasadili βcarsku maslinuβ. Oko 1350. godine podignuta je Crkva Sv. ArhanΔela, a proΕ‘irena je i manastirska bolnica; takoΔe, carica Jelena je postala ktitorka Karejske kelije Sv. Save, koja je pripala Hilandaru. VeΔ tada su Sveta gora i Hilandar imali veliki ugled u Srbiji, a 1354. godine hilandarski zamenik igumana Sava biva izabran za srpskog patrijarha. Nakon smrti cara DuΕ‘ana, krajem 1355. godine, manastir se i dalje razvijao. U to vreme su manastir pored cara Stefana UroΕ‘a pomagali i srpski vlastelini. Knez Lazar HrebeljanoviΔ je ktitor spoljne priprate koja je izgraΔena oko 1380. godine uz zapadnu stranu Crkve Vavedenja Bogorodice. Krajem XIV veka, Hilandar je posluΕΎio kao utoΔiΕ‘te Δlanovima poslednjih srpskih vladarskih i vlastelinskih porodica. Osmanlije su okolinu poluostrva Atos definitivno zaposeli 1430. godine, kada je zavladalo nasilje i bezakonje. Zbog toga je odreΔen broj monaha napustio Hilandar i vratio se u Srbiju. Stanje se donekle popravilo tek nakon βukazaβ sultana Mehmeda II iz 1457. godine, kojim su vraΔene stare slobode i prava svetogorskim manastirima. Nakon pada Srpske despotovine godine 1459, nestao je znaΔajni pokrovitelj manastira, a pomoΔ se traΕΎila na drugoj strani. Ε½ena ugarskog titularnog srpskog despota, Angelina BrankoviΔ, poΔetkom 1503. godine uputila je prvu molbu ruskom velikom knezu Vasiliju IvanoviΔu da zaΕ‘titi Hilandar. Zamenik igumana Pajsije je sa tri pratioca 1550. godine posetio Moskvu i od Ivana IV Groznog traΕΎio pomoΔ i protekciju na istanbulskoj Porti. Ruski car je intervenisao kod sultana, traΕΎeΔi prava za manastir. Osim toga, 1556. godine je sakupio znaΔajnu pomoΔ i poslao vredne poklone. I naredni ruski carevi su se starali o Hilandaru. Car Fjodor IvanoviΔ je 1591. godine izdao zlatnu bulu, na zahtev zamenika igumana Georgija, kojom se omoguΔilo pravo sakupljanja donacija manastiru i obaveza pomaganja ruskog manastira Rusikon na Svetoj gori. Ruski carevi Δe i kroz ceo 17. vek potvrΔivati ova prava βgramatamaβ (grΔ. Ξ³ΟάμμαΟΞ±). U 17. veku Hilandar su pomagali peΔki patrijarsi (Antonije, Jovan, Maksim), hercegovaΔki mitropolit Simeon i beogradski mitropolit Simeon. Za vreme uprave igumana Viktora (1652β1678) obnovljeno je viΕ‘e graΔevina manastirskog kompleksa, a tu je znaΔajnu ulogu imao i bogati srpski trgovac iz Venecije koji je kao monah Nikanor doΕ‘ao 1662. godine. U ovo vreme srpski manastir je imao najveΔi broj monaha od svih svetogorskih manastira. Nakon Velikog rata nastaje teΕΎak period za srpsko stanovniΕ‘tvo i velika seoba u HabzburΕ‘ku monarhiju poΔetkom 1690. godine. Nakon toga, grΔko sveΕ‘tenstvo u srpskim zemljama ( Fanarioti) postaje sve brojnije. Iz ovog razloga je i u Hilandaru tokom 18. veka konstantno opadao broj srpskih a rastao broj grΔkih i bugarskih monaha. VeΔ krajem XVIII i poΔetkom 19. veka, manastir se joΕ‘ samo formalno nazivao srpskim, iako je veΔina monaha bila grΔka i bugarska. Kada je 1890. godine posetio Hilandar, srpski konzul u Solunu Kosta HristiΔ video je u vekovnoj srpskoj Velikoj lavri meΔu tolikim kaluΔerima Bugarima, samo jednog jedincatog Srbina, zapuΕ‘tenog i zabrinutog monaha Visariona. Hilandarski monasi su u 18. veku uspostavili ΕΎive veze sa KarlovaΔkom mitropolijom i srpskim crkvenim opΕ‘tinama u juΕΎnoj Ugarskoj i u Bosni. Bugari su znaΔajno doprineli oΔuvanju duhovnog ΕΎivota u manastiru, posebno prilozima posle velikih poΕΎara 1722. i 1776. godine. U Hilandaru je bugarski monah Pajsije Hilandarac napisao Istorija slovenobugarske (1760β1762). U manastir je 1765. godine doΕ‘ao i srpski prosvetitelj Dositej ObradoviΔ (1742β1811) koji je ostavio svedoΔanstvo o sporu Srba i Bugara oko uprave nad manastirom. Od kraja XVIII veka manastirom prestaje da upravlja iguman; od tada se igumanom manastira smatra Δudotvorna ikona Bogorodice TrojeruΔice. Iguman poΔinje da se ponovo bira tek od 1991. godine. PoΔetkom 19. veka stvorena je prva novovekovna srpska drΕΎava. To je uticalo da ponovo poΔne da raste broj srpskog sveΕ‘tenstva u Hilandaru. Bratstvo manastira je 1820. godine zatraΕΎilo od kneza MiloΕ‘a ObrenoviΔa da bude njegov pokrovitelj i zaΕ‘titnik. Mlada srpska drΕΎava je pokazala interes za manastir i pomagala ga u skladu sa moguΔnostima. NajveΔu zaslugu za novouspostavljene srpsko-hilandarske veze imao je arhimandrit Onufrije PopoviΔ, koji je i prvi uspostavio kontakt sa knezom MiloΕ‘em. Bratstvo manastira je u tom periodu Δesto pomagalo oslobodilaΔku borbu grΔkog naroda, Ε‘to je prouzrokovalo odmazdu turskog Garnizona koji je zbog toga bio stacioniran u manastiru nekoliko godina. Drugu polovinu XIX veka je obeleΕΎio sukob sa bugarskim sveΕ‘tenstvom oko uprave nad manastirom. KneΕΎevina je materijalno pomagala manastir, naroΔito u periodu velike materijalne krize prouzrokovane dugogodiΕ‘njim sporom oko manastirskih granica. Posle 1860. godine, beogradski mitropolit Mihailo je uspeo da donekle izgladi odnose sa bugarskim sveΕ‘tenstvom na Svetoj gori, naroΔito posle Berlinskog kongresa iz 1878. godine. Spor oko uprave nad manastirom je konaΔno reΕ‘en nakon posete kralja Aleksandra ObrenoviΔa Hilandaru, 1896. godine. Kralj je `blagovoleo obdariti carsku ZaduΕΎbinu sa 15.000 dinara u zlatu.` Na Δelu manastira nalazio se u to vreme arhimandrit Vasilije, koji je tada odlikovan od strane srpskog vladara. U to vreme i poznati ΔeΕ‘ki monah Sava Hilandarac dobio je Orden Svetog Save za ureΔenje manastirske biblioteke. Srbija je tako platila manastirske dugove i monasi su ponovo mogli da dolaze iz Srbije i drugih srpskih krajeva. Godine 1900. episkop Ε‘abaΔki Dimitrije (koji je pre toga bio u pratnji kralja Aleksandra) vratio se na Svetu Goru. Doneo je sa sobom skupoceni crkveni barjak koji je manastiru poslao kralj. Sam vladika je doneo i svoju znatnu uΕ‘teΔevinu koji je zaveΕ‘tao manastiru, i odluΔio da tu provede svoj ΕΎivot do kraja. PoΔetkom 20. veka manastir je ponovo imao veΔinu srpskih monaha. Hilandar je u pratnji premijera Nikole PaΕ‘iΔa posetio i kralj Petar I KaraΔorΔeviΔ. Kralj Petar je doΕ‘ao u Hilandar 1910. godine, vraΔajuΔi se iz Rusije. Doneo je tada manastiru vredne poklone: igumanski zlatni krst, prestoni veliki krst, bogosluΕΎbene odeΕΎde i 10.000 dinara `u zlatu` za nabavku trpezarije za opΕ‘teΕΎitije. Arhimandritski krst i trpezarija Δekali su 22 godine da budu upotrebljeni. Naime, do 26. marta 1933. godine u Hilandaru je bio na snazi `idioritamski poredak` inaΔe suprotan Tipiku Sv. Save. Po tom sistemu je manastirom upravljao Odbor staraca sa dva epitropa, koji su bili `izvrΕ‘ni organ`. U takvoj, podvojenoj zajednici svaki monah je ΕΎiveo `sam za sebe` i `ekonomisao` za svoj raΔun. Taj monaΕ‘ki poredak je zavladao u Hilandaru 1883. godine, pod nerazjaΕ‘njenim okolnostima. To se desilo iako je po Savinom tipiku prelazak na `idioritmiju` pratilo teΕ‘ko prokletstvo baΔeno na one koji to urade. OdbaΔen je viΕ‘evekovni izvorni `opΕ‘teΕΎiteljni poredak` koji je ustanovio Sv. Sava, a po kojem manastirom upravlja iguman (sa velikim ovlaΕ‘Δenjima), a imovina svih kaluΔera je zajedniΔka i kruna takve sloΕΎne zajednice je trpezarija, u kojoj se sabiraju braΔa monasi. I pored sve volje poΔetkom 20. veka teΕ‘ko se preΕ‘lo na drevni poredak. Prepreka je bila i u vidu novog Svetogorskog Ustava iz 1926. godine, po kojem je drugaΔije zamiΕ‘ljen opΕ‘teΕΎiteljni ΕΎivot monaha. Razlikovao se on ovde od onog Savinog, i tada (1933) iako su Hilandarci izglasali povratak u opΕ‘teΕΎiΔe, zavisilo je sve od Grka. U stvari bio je to u neku ruku nekanonski postupak, Δije je prihvaΔanje sada bilo u nadleΕΎnosti SveΕ‘tene opΕ‘tine u Kareji i Carigradske patrijarΕ‘ije i njihovih odluka. Na martovskom skupu u Hilandaru 1933. godine, u prisustvu konzula AdΕΎemoviΔa, vladika Nikolaj je rukopoloΕΎio novoizabranog igumana Rafaila, u Δin arhimandrita. Stavljanjem zlatnog igumanskog krsta na grudi novog igumana, preΕ‘lo se formalno ali sa radoΕ‘Δu u novi kaluΔerski poredak. U danaΕ‘nje vreme, od nekadaΕ‘njih velikih poseda Hilandaru su ostala samo tri metoha izvan Svete gore (Kumica, Kakovo i Kalamarija). Manastir se nalazi pod jurisdikcijom Vaseljenske patrijarΕ‘ije (sediΕ‘te: Saborna crkva Svetog Georgija, Istanbul), a staranjem manastirskog bratstva srpske i grΔke drΕΎave dobro se Δuva odrΕΎava i obnavlja. Igumani manastira su bili Pajsije TanasijeviΔ (1989β1992) i Mojsije Ε½arkoviΔ (1992β2010), a trenutni je Metodije MarkoviΔ (od 2010).
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Mihail MihajloviΔ Bakhtin (5. novembar [17], 1895. [1] [2] [...], Orel [4] - 7. marta 1975. [2] [5] [...], Moskva [1]) - ruski filozof, kulturolog, teoretiΔar Evropska kultura i umetnost. IstraΕΎivaΔ jezika, epskih oblika naracije i ΕΎanra evropskog romana. Tvorac nove teorije evropskog romana, ukljuΔujucΜi pojam polifonizma (polifonije) u knjiΕΎevnom delu. IstraΕΎujucΜi umetniΔke principe romana Francoisa Rabelaisa, Bakhtin je razvio teoriju univerzalne popularne kulture smeha. Pripada knjiΕΎevnim pojmovima kao Ε‘to su polifonizam, kultura smeha, hronotop, karnevalizacija, menippea, duhovni gornji i telesni donji. Bahtin je autor viΕ‘e lingvistiΔkih radova posvecΜenih opΕ‘tem teorijskom pitanju, stilizmi i teoriji govornih ΕΎanrova. Intelektualni voΔa nauΔnog i filozofskog kruga, koji je poznat kao `Bahtinov krug`. RoΔen je u Orelu u brojnoj porodici zaposlenog u banci. Tada je ΕΎiveo sa porodicom u Vilni i Odesi. Prema njegovim reΔima, studirao je na univerzitetima u Petrogradu i Novorosijsku (nema dokumentovanih dokaza). Stariji brat je Nikolaj, filozof, istoriΔar antike. Od 1918. ΕΎiveo je u gradu Nevel, gde je predavao u jednoj radnoj Ε‘koli. Bakhtin je takoΔe razvio uski krug intelektualaca istomiΕ‘ljenika: M. I. Kagan, L. V. Pumpianski, V. N. Voloshinov, M. V. Iudina, B. M. Zubakin. 1919. godine - prvi objavljeni Δlanak, βUmetnost i odgovornostβ. Bakhtin.JPG Od 1920. ΕΎiveo je u Vitebsku, gde je predavao u pedagoΕ‘kom institutu i ββkonzervatorijumu, drΕΎao javna predavanja o filozofiji, estetici i knjiΕΎevnosti. Njegovi poznanici ukljuΔuju P. N. Medvedeva, V. N. Voloshinova i I. I. Sollertinskog. U 1920-1924. Godini radio je na nedovrΕ‘enim filozofskim traktatima i ranom izdanju knjige o Dostojevskom. 1921. oΕΎenio se Elenom Aleksandrovnom OkoloviΔ. 1924. godine, na poziv Medvedeva koji se prethodno tamo vratio, vratio se u Lenjingrad. U krugu Bakhtina (koji sada, zajedno sa M. V. Iudinom, P. N. Medvedevim, V. N. Voloshinovom, L. V. Pumpianskim i I. I. Sollertinskim, koji su se preselili iz Vitebska i Nevela, obuhvata I. I. Kanaev , pesnik K. K. Vaginov i orijentalista M. I. Tubjanski), nastavljeni su kucΜni razgovori i seminari o filozofiji religije, etike i knjiΕΎevnosti. Freud je takoΔe raspravljao o teoriji psihoanalize. IzveΕ‘taj Instituta za istoriju umetnosti βProblem heroja i autora u umetniΔkom stvaralaΕ‘tvuβ 28. juna U decembru 1928. godine Bakhtin je zajedno s joΕ‘ nekoliko Lenjingradskih intelektualaca uhapΕ‘en u vezi sa aktivnostima grupe A. A. Meier (UskrsnucΜe). 5. januara 1929. godine Bakhtin je puΕ‘ten iz zatvora u kucΜnom pritvoru zbog bolesti (multipli osteomijelitis). 22. jula, dok je bio u bolnici, osuΔen je u odsustvu na pet godina u logoru Solovetski, ali zahvaljujucΜi naporima supruge i prijatelja, kazna je preinaΔena na 5 godina progonstva u Kustanaiu. Juna 1929. objavljena je prva Bahtinova monografija, βProblemi stvaralaΕ‘tva Dostojevskogβ. Posle prestanka izgnanstva 1936. godine, zbog zabrane ΕΎivota u velikim gradovima, Bakhtin je dobio posao u Mordovskom drΕΎavnom pedagoΕ‘kom zavodu u Saransk, ali je tamo bio prisiljen da napusti 1937. i do 1945. ΕΎiveo je u stanici Saviolovo, u regionu Kalinin, gde je radio kao uΔitelj u Ε‘kola broj 14. 1938. godine, zbog osteomijelitisa, amputirana mu je desna noga [6]. Pre rata, Bakhtin je uΔestvovao u odseku za teoriju knjiΕΎevnosti Instituta za svetsku knjiΕΎevnost. A. Gorki Akademija nauka SSSR-a (IMLI), gde je saΔinio dva izveΕ‘taja o teoriji romana [7]. Prvi izveΕ‘taj, βReΔ u romanuβ, saΔinjen je 14. oktobra 1940 (ovaj izveΕ‘taj je objavljen u βPitanjima o knjiΕΎevnostiβ 1965, br. 8), a drugi izveΕ‘taj, βroman kao knjiΕΎevni ΕΎanrβ, proΔitan je 24. marta 1941. (objavljen u βPitanja o knjiΕΎevnostiβ) 1970. br. 1) [8]. 15. novembra 1946. Bakhtin je odbranio disertaciju u Moskvi na Institutu svetske knjiΕΎevnosti na temu `Rabelais u istoriji realizma` [9] i dobio doktorat [6]. Iste godine vratio se u Saransk, gde je ponovo radio na odeljenju za opΕ‘tu knjiΕΎevnost DrΕΎavnog pedagoΕ‘kog zavoda u Mordoviji (od 1957 - DrΕΎavni univerzitet u Mordoviji) do 1961. Skoro savremeni zaboravljeni (izmeΔu 1930. i 1963., osim tri manje novinske beleΕ‘ke, nisu Ε‘tampane), Bahtin se 1960. vratio u nauΔni prostor SSSR-a, zahvaljujucΜi pomocΜi istomiΕ‘ljenika koji su ga prepoznali kao svog uΔitelja: 1960. dobio je kolektivno pismo knjiΕΎevnih nauΔnika - nauΔnici Instituta za svetsku knjiΕΎevnost V. V. KoΕΎinov, S. G. BoΔarov, G. D. GaΔev, P. V. Palievski, V. D. Skvoznikov [10]. Godine 1969. Bakhtin se preselio iz Saranska u Moskvu, pod pokroviteljstvom Jurija Andropova, koji mu je naredio da naΔe dostojan stan knjiΕΎevnom kritiΔaru [11]. Tokom 1960-ih i 1970-ih, Bakhtinovi su Δlanci objavljeni u IMLI publikacijama: Δasopisu Voprosi literaturi i zbirci Contekt. Uspeo je da objavi svoju knjigu o Rabeli, da ponovo objavi knjigu o Dostojevskom (zapravo novo izdanje), da pripremi zbirku Δlanaka o literaturi, βPitanja o knjiΕΎevnosti i estetici. Studije razliΔitih godina β(objavljeno ubrzo nakon smrti autora). Umro je 7. marta 1975. u 79. godini. Sahranjen je u 21. delu Vvedenskog groblja [12]. Legaci Glavna djela Bakhtina ubrzo su prevedena i postala su vrlo poznata na Zapadu. U Engleskoj, na Univerzitetu u Sheffieldu, postoji Bakhtinski centar koji vrΕ‘i nauΔni i obrazovni rad [13]. Bakhtinov rad postao je posebno popularan u Francuskoj, gde su ga promovisale Tsvetan Todorov i Julia Kristeva. Bakhtin je veoma poznat i u Japanu, gde je objavio prvo u svetu svoje sakupljene radove, a objavio je i veliki broj monografija i radova o njemu. Od 1992. godine u Vitebsku (od 2000. godine, zapravo u Moskvi) objavljen je βΔasopis za nauΔna istraΕΎivanja o biografiji, teorijskoj baΕ‘tini i eri M. M. Bakhtinaβ (βkvartalni Δasopis za istraΕΎivanje izdavaΔi, sledbenici i protivnici M. M. Bakhtina β, zatim -β Δasopis za nauΔna istraΕΎivanja o biografiji, teorijskoj baΕ‘tini i eri M. M. Bakhtina β) -β Dijalog. Karneval. `Hronotop`. Posle pauze od 2004. do 2008. godine, od 2009. godine Δasopis izlazi dva puta godiΕ‘nje. U delu M. Bakhtina veliko mesto zauzimaju problemi pozoriΕ‘ta i drame, filozofija scenske umetnosti u celini. BracΜa Bakhtin su u detinjstvu, pod voΔstvom svoje guvernante, igrali scene iz Iliade i nastavili da postavljaju pozoriΕ‘ne predstave posle njenog odlaska. U problemu βM. Bahtin i pozoriΕ‘te βistiΔu se sledecΜi aspekti: uloga pozoriΕ‘ta u Bahtinovom ΕΎivotu i radu, u stvaranju njegove liΔnosti i kreativnosti interesovanja; `PozoriΕ‘ne` Δinjenice iz biografije nauΔnika u kontekstu kulture; problemi dramaturgije, pozoriΕ‘ne estetike i pozoriΕ‘ne filozofije u radovima nauΔnika, njihova povezanost sa opΕ‘tim kulturnim procesima doba, Bahtinova interpretacija ideja `teatralnosti`, opΕ‘ti kulturni univerzal - metafora `svet - pozoriΕ‘te`, jasno aΕΎurirana u 20. veku. Bahtinova arhiva se Δuva u Odseku za rukopise RSL-a, fond 913......
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Mihail MihajloviΔ Bakhtin (5. novembar [17], 1895. [1] [2] [...], Orel [4] - 7. marta 1975. [2] [5] [...], Moskva [1]) - ruski filozof, kulturolog, teoretiΔar Evropska kultura i umetnost. IstraΕΎivaΔ jezika, epskih oblika naracije i ΕΎanra evropskog romana. Tvorac nove teorije evropskog romana, ukljuΔujucΜi pojam polifonizma (polifonije) u knjiΕΎevnom delu. IstraΕΎujucΜi umetniΔke principe romana Francoisa Rabelaisa, Bakhtin je razvio teoriju univerzalne popularne kulture smeha. Pripada knjiΕΎevnim pojmovima kao Ε‘to su polifonizam, kultura smeha, hronotop, karnevalizacija, menippea, duhovni gornji i telesni donji. Bahtin je autor viΕ‘e lingvistiΔkih radova posvecΜenih opΕ‘tem teorijskom pitanju, stilizmi i teoriji govornih ΕΎanrova. Intelektualni voΔa nauΔnog i filozofskog kruga, koji je poznat kao `Bahtinov krug`. RoΔen je u Orelu u brojnoj porodici zaposlenog u banci. Tada je ΕΎiveo sa porodicom u Vilni i Odesi. Prema njegovim reΔima, studirao je na univerzitetima u Petrogradu i Novorosijsku (nema dokumentovanih dokaza). Stariji brat je Nikolaj, filozof, istoriΔar antike. Od 1918. ΕΎiveo je u gradu Nevel, gde je predavao u jednoj radnoj Ε‘koli. Bakhtin je takoΔe razvio uski krug intelektualaca istomiΕ‘ljenika: M. I. Kagan, L. V. Pumpianski, V. N. Voloshinov, M. V. Iudina, B. M. Zubakin. 1919. godine - prvi objavljeni Δlanak, βUmetnost i odgovornostβ. Bakhtin.JPG Od 1920. ΕΎiveo je u Vitebsku, gde je predavao u pedagoΕ‘kom institutu i ββkonzervatorijumu, drΕΎao javna predavanja o filozofiji, estetici i knjiΕΎevnosti. Njegovi poznanici ukljuΔuju P. N. Medvedeva, V. N. Voloshinova i I. I. Sollertinskog. U 1920-1924. Godini radio je na nedovrΕ‘enim filozofskim traktatima i ranom izdanju knjige o Dostojevskom. 1921. oΕΎenio se Elenom Aleksandrovnom OkoloviΔ. 1924. godine, na poziv Medvedeva koji se prethodno tamo vratio, vratio se u Lenjingrad. U krugu Bakhtina (koji sada, zajedno sa M. V. Iudinom, P. N. Medvedevim, V. N. Voloshinovom, L. V. Pumpianskim i I. I. Sollertinskim, koji su se preselili iz Vitebska i Nevela, obuhvata I. I. Kanaev , pesnik K. K. Vaginov i orijentalista M. I. Tubjanski), nastavljeni su kucΜni razgovori i seminari o filozofiji religije, etike i knjiΕΎevnosti. Freud je takoΔe raspravljao o teoriji psihoanalize. IzveΕ‘taj Instituta za istoriju umetnosti βProblem heroja i autora u umetniΔkom stvaralaΕ‘tvuβ 28. juna U decembru 1928. godine Bakhtin je zajedno s joΕ‘ nekoliko Lenjingradskih intelektualaca uhapΕ‘en u vezi sa aktivnostima grupe A. A. Meier (UskrsnucΜe). 5. januara 1929. godine Bakhtin je puΕ‘ten iz zatvora u kucΜnom pritvoru zbog bolesti (multipli osteomijelitis). 22. jula, dok je bio u bolnici, osuΔen je u odsustvu na pet godina u logoru Solovetski, ali zahvaljujucΜi naporima supruge i prijatelja, kazna je preinaΔena na 5 godina progonstva u Kustanaiu. Juna 1929. objavljena je prva Bahtinova monografija, βProblemi stvaralaΕ‘tva Dostojevskogβ. Posle prestanka izgnanstva 1936. godine, zbog zabrane ΕΎivota u velikim gradovima, Bakhtin je dobio posao u Mordovskom drΕΎavnom pedagoΕ‘kom zavodu u Saransk, ali je tamo bio prisiljen da napusti 1937. i do 1945. ΕΎiveo je u stanici Saviolovo, u regionu Kalinin, gde je radio kao uΔitelj u Ε‘kola broj 14. 1938. godine, zbog osteomijelitisa, amputirana mu je desna noga [6]. Pre rata, Bakhtin je uΔestvovao u odseku za teoriju knjiΕΎevnosti Instituta za svetsku knjiΕΎevnost. A. Gorki Akademija nauka SSSR-a (IMLI), gde je saΔinio dva izveΕ‘taja o teoriji romana [7]. Prvi izveΕ‘taj, βReΔ u romanuβ, saΔinjen je 14. oktobra 1940 (ovaj izveΕ‘taj je objavljen u βPitanjima o knjiΕΎevnostiβ 1965, br. 8), a drugi izveΕ‘taj, βroman kao knjiΕΎevni ΕΎanrβ, proΔitan je 24. marta 1941. (objavljen u βPitanja o knjiΕΎevnostiβ) 1970. br. 1) [8]. 15. novembra 1946. Bakhtin je odbranio disertaciju u Moskvi na Institutu svetske knjiΕΎevnosti na temu `Rabelais u istoriji realizma` [9] i dobio doktorat [6]. Iste godine vratio se u Saransk, gde je ponovo radio na odeljenju za opΕ‘tu knjiΕΎevnost DrΕΎavnog pedagoΕ‘kog zavoda u Mordoviji (od 1957 - DrΕΎavni univerzitet u Mordoviji) do 1961. Skoro savremeni zaboravljeni (izmeΔu 1930. i 1963., osim tri manje novinske beleΕ‘ke, nisu Ε‘tampane), Bahtin se 1960. vratio u nauΔni prostor SSSR-a, zahvaljujucΜi pomocΜi istomiΕ‘ljenika koji su ga prepoznali kao svog uΔitelja: 1960. dobio je kolektivno pismo knjiΕΎevnih nauΔnika - nauΔnici Instituta za svetsku knjiΕΎevnost V. V. KoΕΎinov, S. G. BoΔarov, G. D. GaΔev, P. V. Palievski, V. D. Skvoznikov [10]. Godine 1969. Bakhtin se preselio iz Saranska u Moskvu, pod pokroviteljstvom Jurija Andropova, koji mu je naredio da naΔe dostojan stan knjiΕΎevnom kritiΔaru [11]. Tokom 1960-ih i 1970-ih, Bakhtinovi su Δlanci objavljeni u IMLI publikacijama: Δasopisu Voprosi literaturi i zbirci Contekt. Uspeo je da objavi svoju knjigu o Rabeli, da ponovo objavi knjigu o Dostojevskom (zapravo novo izdanje), da pripremi zbirku Δlanaka o literaturi, βPitanja o knjiΕΎevnosti i estetici. Studije razliΔitih godina β(objavljeno ubrzo nakon smrti autora). Umro je 7. marta 1975. u 79. godini. Sahranjen je u 21. delu Vvedenskog groblja [12]. Legaci Glavna djela Bakhtina ubrzo su prevedena i postala su vrlo poznata na Zapadu. U Engleskoj, na Univerzitetu u Sheffieldu, postoji Bakhtinski centar koji vrΕ‘i nauΔni i obrazovni rad [13]. Bakhtinov rad postao je posebno popularan u Francuskoj, gde su ga promovisale Tsvetan Todorov i Julia Kristeva. Bakhtin je veoma poznat i u Japanu, gde je objavio prvo u svetu svoje sakupljene radove, a objavio je i veliki broj monografija i radova o njemu. Od 1992. godine u Vitebsku (od 2000. godine, zapravo u Moskvi) objavljen je βΔasopis za nauΔna istraΕΎivanja o biografiji, teorijskoj baΕ‘tini i eri M. M. Bakhtinaβ (βkvartalni Δasopis za istraΕΎivanje izdavaΔi, sledbenici i protivnici M. M. Bakhtina β, zatim -β Δasopis za nauΔna istraΕΎivanja o biografiji, teorijskoj baΕ‘tini i eri M. M. Bakhtina β) -β Dijalog. Karneval. `Hronotop`. Posle pauze od 2004. do 2008. godine, od 2009. godine Δasopis izlazi dva puta godiΕ‘nje. U delu M. Bakhtina veliko mesto zauzimaju problemi pozoriΕ‘ta i drame, filozofija scenske umetnosti u celini. BracΜa Bakhtin su u detinjstvu, pod voΔstvom svoje guvernante, igrali scene iz Iliade i nastavili da postavljaju pozoriΕ‘ne predstave posle njenog odlaska. U problemu βM. Bahtin i pozoriΕ‘te βistiΔu se sledecΜi aspekti: uloga pozoriΕ‘ta u Bahtinovom ΕΎivotu i radu, u stvaranju njegove liΔnosti i kreativnosti interesovanja; `PozoriΕ‘ne` Δinjenice iz biografije nauΔnika u kontekstu kulture; problemi dramaturgije, pozoriΕ‘ne estetike i pozoriΕ‘ne filozofije u radovima nauΔnika, njihova povezanost sa opΕ‘tim kulturnim procesima doba, Bahtinova interpretacija ideja `teatralnosti`, opΕ‘ti kulturni univerzal - metafora `svet - pozoriΕ‘te`, jasno aΕΎurirana u 20. veku. Bahtinova arhiva se Δuva u Odseku za rukopise RSL-a, fond 913......
Izdanje Politikin zabavnik Lepo oΔuvano Beograd drevni stari grad istorija beograda stare razglednice kolekcija stare ulice stari objekti slike zgrade fotografije nekad i sad ΠΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΡΠΈ: ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ½Π΅Π· ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²Π° ΡΠ»ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·Ρ Π΄Π²Π° Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΈ ΠΆΠ΅Π»Π΅Π·Π½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΡΠ³Π΅ Π΄ΠΎ ΠΠΈΡΠ°, ΡΠΊΡΠΏΠ½ΠΈ ΡΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Ρ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΠΆΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΎΠΏΡΠΈΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΌΠ°, Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ 1900. ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎ 69.100 ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°.[20] Π£Π±ΡΠ·ΠΎ, 1905. Π±ΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ 80.000, Π° Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° 1914. ΠΈ Π΄ΠΎ 100.000, Π½Π΅ ΡΠ°ΡΡΠ½Π°ΡΡΡΠΈ ΠΠ΅ΠΌΡΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΠΎ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΡ.[21][22] ΠΡΡΡΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΈ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΡΡΡ ΠΈ Π·Π°ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1914, Π°Π»ΠΈ Π³Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° Π²ΠΎΡΡΠΊΠ° ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΠΎΠ»ΡΠ±Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅. ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠΏΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄ΠΎΠΌ 1915. ΡΠ΅Π»Π΄ΠΌΠ°ΡΡΠ°Π»Π° ΠΡΠ³ΡΡΡΠ° ΡΠΎΠ½ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π½Π·Π΅Π½Π° Π·Π°ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. ΠΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡ Π΄Π°ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ Π½Π°Π·ΠΈΠ² ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ: Nandorfehervar.[23] Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΈ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ°Π²Π΅Π·Π½ΠΈΡΠΊΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1918. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1918. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±Π°, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ ΡΡΡΠΏΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ Π±ΡΠ· ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Ρ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠ°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ° ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΡΠ°Π΄Π° ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ Π±ΡΠ΄ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ²Π° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈ.[24] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ Π΄Π²Π°Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ ΠΈ ΡΡΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π±ΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΠ΅ΠΎ Π½Π° 239.000 Π΄ΠΎ 1931. Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠ΅ΠΌΡΠ½ΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Ρ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΡ. ΠΠΎ 1940, Π±ΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠΊΠΎ 320.000, ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1921. ΠΈ 1948. ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½ΠΎΡΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠ±Π»ΠΈΠΆΠ½ΠΎ 4,08% Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅.[22] ΠΠ²ΠΈΠΎΠ½ΡΠΊΠ° Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΈΠ· - ΠΡΠ΄ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ 1923. ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΆΠ΅Π½Π° Π΄ΠΎ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 1927. ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ Π·Π΄Π°ΡΠ΅ Π°Π΅ΡΠΎΠ΄ΡΠΎΠΌΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. Π Π°Π΄ΠΈΠΎ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ 1929. ΠΡΠ°Ρ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ I ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΊΠΈΠ½ΡΠΎ ΠΠΈΠ΄ΠΎΠ²Π΄Π°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ°Π² ΠΈ Π·Π°Π²Π΅ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌ. Π£ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°, ΠΏΠ° ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½Π΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΡΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΊΡΠ°Ρ. ΠΠΎΡΡ βΠΠΈΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ°β, ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠ°ΠΌΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈβ ΠΌΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ Π‘Π°Π²Π΅, ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΌΠΎΡΡ 1934. [Π°] ΠΡΠ²ΠΈ ΠΌΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΡΠ½Π°Π²Π°, ΠΠ°Π½ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈ ΠΌΠΎΡΡ, ΠΏΡΡΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ°ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠ°Ρ 1935. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 1937.[19] ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ, 1922-1929. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ, 1922-1929. ΠΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ΅ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π΅ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅Π½ΠΎ ΠΡΠ½Π°Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π±Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 1931. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ΅ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π΅ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅Π½ΠΎ ΠΡΠ½Π°Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π±Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 1931. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° 1941. ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΡΠΈ: ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° ΠΎΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1941. ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°Π»Π° Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠ°ΠΊΡ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π‘ΠΈΠ»Π°ΠΌΠ° ΠΡΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ 27. ΠΌΠ°ΡΡΠ° ΡΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΄Π°Ρ. ΠΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ 6. ΠΈ 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΡΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΌΡΡΠΈΠΎ 2.274 ΡΡΠ΄ΠΈ. Π£ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΡ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠ°ΡΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΠΎΡΠ΅Π»Π° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π° Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΡΡ Π½Π°ΡΡΡΠ°Π΄Π°Π»Π΅ Ρ ΠΈΡΠ°Π΄Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ°[25]. ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡ ΡΡ Π½Π°ΠΏΠ°Π»Π΅ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅, ΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅, ΠΌΠ°ΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π±ΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ½Π°Π³Π΅, ΡΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΠ»Π±Π°Π½Π°ΡΠ° ΠΈ Π₯ΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅, ΡΡΠ΅ΠΌΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° (ΠΠ΅ΠΌΡΠ½) ΡΡ ΡΡΠ»Π° Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π² ΠΠ΅Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½Π΅ ΠΡΠΆΠ°Π²Π΅ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ΅, Π½Π°ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π΅ΡΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ Π½Π°ΡΠΈΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π»ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° ΠΠ΅Π΄ΠΈΡΠ°.[26] ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠ°Π½ΠΈ Ρ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Ρ 1941. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π ΠΎΠΌΠΈ, ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈ, ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π°Π½ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΡΠΈ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈ ΡΡ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅ Π‘Π°ΡΠΌΠΈΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ°, ΠΊΡΠΎΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ 125.000 Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 1643. ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»Π° Ρ ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΠΈ ΠΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ½Π°Π²Π°. ΠΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ° ΡΡ ΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ 10.400. ΠΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΎ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΠΎΠΊΠΎ 10% ΡΠΈΡ . ΠΠ° Π‘Π°ΡΠΌΠΈΡΡΡ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π΄Π°Π»ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ 40.000 Π‘ΡΠ±Π° ΠΈ 7-8.000 ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠ°.[27] ΠΠ° ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ±ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ 4.200 ΡΡΠ΄ΠΈ. ΠΠΈΠΊΠ²ΠΈΠ΄Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡ Π²ΡΡΠΈΠ»ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΡΡ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Ρ Π°ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΠ²ΠΈΡΠ»ΠΈΠ½Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ°.[28] ΠΡΠ°Π΄ ΡΡ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π²Π΅Π·Π½ΠΈΡΠΈ 16. ΠΈ 17. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π’Π°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ½ΡΠ»ΠΎ 1600 ΡΡΠ΄ΠΈ[25]. ΠΠΎΡΠ±Π΅ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π΅ 13. ΠΈ 14. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ°, Π° Π³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ 20. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1944. ΠΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ Π³Π° Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ½Π°Π³Π°ΠΌΠ° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½ΠΈ ΠΈ Π¦ΡΠ²Π΅Π½Π° Π°ΡΠΌΠΈΡΠ°. ΠΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½Π° ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠΊΠΎ 1.000 Π±ΠΎΡΠ°ΡΠ°, Π° Π¦ΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΡΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΎΠΊΠΎ 2.000. Π£ ΡΠΎΠΊΡ ΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠΎ ΠΎΠΊΠΎ 50.000 ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΡΠ°ΡΠ°[25]. ΠΠ° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ ΡΠ΅Π»Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ (ΠΏΠ° ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°) ΠΈΠ·Π²ΡΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° ΠΌΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΏΡΠΎΠ±ΠΎΡ Π‘ΡΠ΅ΠΌΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΎΠ½ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Ρ Π°ΠΏΡΠ΅ ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠ²ΠΈΠ΄ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΊΠ²ΠΈΡΠ»ΠΈΠ½Π³Π΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1978. Π£ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Ρ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΈΠ½Π΄ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ.[29] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1948, ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ°Π΄ΡΠ° ΠΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ° Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ΅ΠΊΠ΅ Π‘Π°Π²Π΅, Π³Π΄Π΅ ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠ°Π΄Π° Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΌΠΎΡΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΠΊΠ°. ΠΡΠ°Π΄ ΡΡ, Π±Π°Ρ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ, Π³ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΎΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ°Π΄Π½Π΅ Π±ΡΠΈΠ³Π°Π΄Π΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961, ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΌΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ±ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΡΠΌΡΠΌΠ±Π΅ (ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1961), Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΡ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½Π΅ ΠΆΠ΅ΡΡΠΎΠΊΠ΅ Π΄Π΅ΠΌΠΎΠ½ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ . Π’ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²ΡΡΠ΅Π½ ΠΈ ΡΠΏΠ°Π΄ Ρ Π±Π΅Π»Π³ΠΈΡΡΠΊΡ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΡΠ²Π° ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ° Π½Π΅ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΡΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π΅ΠΌΠΎΠ½ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ° 1968. ΠΠ°ΡΡΠ° 1972. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠ΅ Π΅ΠΏΠΈΠ΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ Π±ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈ. ΠΠΏΠΈΠ΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠΈΠ²Π°Π»Π° ΠΏΡΠΈΡΠΈΠ»Π½Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½Π΅ Π²Π°ΠΊΡΠΈΠ½Π°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ°.[30] ΠΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1978. ΠΠΈΠ»Π±ΠΎΡΠ΄ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠΎΠ²Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡ βΠ Π°Π΄ΠΈΠΌΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΠΌΠΎ Π·Π° Π½Π°ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡβ. ΠΠ΄ 1977. Π΄ΠΎ 1978. ΠΠ΄ΡΠΆΠ°Π½Π° ΠΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΎΡ Π±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΠΈ (ΠΠΠΠ‘) Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π‘Π°Π²Π° ΡΠ΅Π½ΡΡΡ. 1979. ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½Π΅ ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½Π° Π‘Π²Π΅ΡΡΠΊΠ΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ Π·Π° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²Ρ ΠΈ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ ΠΈ ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ½Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ½Π΄Π°. 1980. ΠΠ΄ΡΠΆΠ°Π½Π° XXI Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Π½Π° ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½Π° UNESCO-a. Π£ ΠΌΠ°ΡΡ 1980. ΡΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π€Π Π, ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ²ΠΈΡ Π²ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΡ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, ΡΠ°Ρ ΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ ΠΈ ΠΎΠΊΠΎ 700.000 Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π°.[19] 1983. ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ° UNCTAD-a.[19] Π Π΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎ Π΅ΠΌΠΈΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌΠ° Π’Π ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ 1958. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΠΠ’ΠΠ€ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½ ΡΠ΅ 1967. ΠΠ°Π»Π°ΡΠ° βΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄β ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π½ΡΡΠ° ΡΠ΅ 1969. ΠΠ²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΡ ΠΠ°Π·Π΅Π»Π° ΠΈ Π°ΡΡΠΎ-ΠΏΡΡ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½ ΠΏΡΠ²ΠΈ FEST. ΠΠΎΠ΄Π·Π΅ΠΌΠ½Π° ΠΆΠ΅Π»Π΅Π·Π½ΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΡΠΊΠΎΠ² ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° 1995.[19] Π‘ΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ Π΄Π΅ΠΌΠΎΠ½ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ 1991. ΠΠ°Π½Π° 9. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1991. Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΡ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½Π΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π΄Π΅ΠΌΠΎΠ½ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠ΅Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΠΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΠ° Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, Π½Π° ΡΠ»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠΎΠ³ Π΄Π°Π½Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 100.000 ΠΈ 150.000 ΡΡΠ΄ΠΈ. ΠΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΊΡ Π΄Π°Π½Π°, Π½Π° ΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΡ ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΠΠ Ρ ΡΠΈΡΡ ΡΡΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΡΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°Π²Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π·ΡΠ»ΡΠ°ΡΠ° Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠ° 1996, ΠΎΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π»Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠ΄Π½Π΅Π²Π½Π΅ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅, Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1996. ΠΈ ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1997.[31] ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΠΎΠΏΡΡΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°Π²Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π·ΡΠ»ΡΠ°ΡΠ° ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠ° ΠΠΎΡΠ°Π½ ΠΠΈΠ½ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°. ΠΠΠ’Π Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ 1999. ΠΏΡΠΎΡΠ·ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Ρ ΡΡΠ΅ΡΡ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΡ ΠΈΠ½ΡΡΠ°ΡΡΡΡΠΊΡΡΡΠΈ. ΠΠ΅ΡΡ ΠΏΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ ΠΈ Π·Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ°Π²Π°, Π·Π³ΡΠ°Π΄Π° Π Π’Π‘ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ½ΡΠ»ΠΎ 16 Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π½ΠΈΡ , Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°, Ρ ΠΎΡΠ΅Π» βΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ°β, Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ° Π·Π³ΡΠ°Π΄Π° Π¦Π΅Π½ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΡΠ΅Π»Π΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠΎΡΠ°Ρ Π½Π° ΠΠ²Π°Π»ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΊΠΈΠ½Π΅ΡΠΊΠ° Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ.[32] ΠΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΄ΠΈ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠ° 24. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2000. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΡΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡ Π΄Π΅ΠΌΠΎΠ½ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ° 800.000 ΠΏΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅Π½Π°ΠΌΠ°, Π° ΠΏΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎ 1.000.000 ΡΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»Π΅ Π΄ΠΎ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°Π΄Π° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° ΡΠ° Π²Π»Π°ΡΡΠΈ.[33] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2003, ΡΠ΅ ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π£ΡΡΠ°Π²Π½Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ° ΠΈ Π¦ΡΠ½Π° ΠΠΎΡΠ° 4. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ Π³ΡΠ°Π΄; 12. ΠΌΠ°ΡΡΠ° ΡΠ±ΠΈΡΠ΅Π½ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Π΄Ρ ΠΠΎΡΠ°Π½ ΠΠΈΠ½ΡΠΈΡ. ΠΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ Π½Π΅Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ 2006. Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΄ΡΠΌΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΡ 2008. ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π΅Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠΎΡΠΎΠ²Π°. Π£ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ Π½ΠΎΡΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 31. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2011. ΠΈ 1. ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΠ° 2012. ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΄ΠΈ, ΡΠ· Π²Π°ΡΡΠΎΠΌΠ΅Ρ Ρ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΡ.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Petar MarjanoviΔ (Beograd, 18. oktobar 1934 β Beograd, 21. novembar 2020) bio je srpski teatrolog, istoriΔar pozoriΕ‘ta, dramaturg i univerzitetski profesor. MarjanoviΔ je bio dugogodiΕ‘nji profesor Akademije umetnosti u Novom Sadu i Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Petar MarjanoviΔ Petar MarjanoviΔ LiΔni podaci Datum roΔenja 18. oktobar 1934. Mesto roΔenja Beograd, Kraljevina Jugoslavija Datum smrti 21. novembar 2020.β(86 god.) Mesto smrti Beograd, Srbija Obrazovanje FiloloΕ‘ki fakultet u Beogradu NauΔni rad Polje teatrologija Institucija Fakultet dramskih umetnosti Nagrade - Δetiri Sterijine nagrade Velika plaketa sa poveljom Univerziteta umetnosti u Bgdu 2003. Lovorov venac PozoriΕ‘nog muzeja Vojvodine 2005. -Zlatna plaketa za ΕΎivotno delo UdruΕΎenja univerzitetskih profesora i nauΔnika Srbije u Novom Sadu 2006. Biografija Obrazovanje i prvi poslovi Njegov otac Dragutin je bio Δinovnik, a majka Smilja, roΔena PopoviΔ iz Novog Sada, bila je sestra operskog pevaΔa Vlade PopoviΔa.[1] Osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju zavrΕ‘io je u Beogradu 1953. godine, a diplomirao je na grupi za jugoslovensku knjiΕΎevnost i srpskohrvatski jezik Filozofskog fakulteta u Beogradu, februara 1959. godine. U toku studija dobio je dve nagrade za knjiΕΎevnu i pozoriΕ‘nu kritiku (Brankovu nagradu Matice srpske 1957. i prvu nagradu na konkursu Ateljea 212 za amatersku pozoriΕ‘nu kritiku 1958. za tekst: Koraci u drugoj sobi Miodraga PavloviΔa).[2] Postdiplomske studije je zavrΕ‘io na FiloloΕ‘kom fakultetu u Beogradu. Magistarsku tezu: Beogradska pozoriΕ‘na kritika u periodu od 1918. do 1932. odbranio je 1966. godine, a 1973. godine brani doktorsku disertaciju pod nazivom: UmetniΔki razvoj Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta u Novom Sadu od 1861. do 1868. Ova disertacija je prva takva studija o Srpskom narodnom pozoriΕ‘tu. Objavljena je u knjizi koja je naiΕ‘la na izuzetno povoljan prijem kod kritike, i to u jugoslovenskim razmerama.[3] PoΔevΕ‘i od 1960. godine, celu deceniju je radio je u novinsko-izdavaΔkim preduzeΔima: Jugoslavija i TuristiΔka Ε‘tampa.[1] U periodu od (1970. do 1975) bio je dramaturg Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta u Novom Sadu. Kao dramaturg SNP zalagao se za izvoΔenje dela savremenih jugoslovenskih, naroΔito lokalnih β novosadskih dramskih pisaca, angaΕΎovanije okrenutih publici, Ε‘to je rezultiralo poveΔanim brojem gledalaca.[1] . Za scenu je: priredio puno odlomaka iz srpske dramske knjiΕΎevnosti 18. i 19. veka: Javlenija i pozorja (1971) i Laza KostiΔ meΔu javom i medβ snom (1991); dramatizovao je (sa Ε½elimirom OreΕ‘koviΔem) prozu Milana Kundere Simpozijum ili o ljubavi (1970), Roman o Londonu MiloΕ‘a Crnjanskog (1987) i OΔevi i oci Slobodana SeleniΔa (1991); adaptirao je za scenu (sa Ε½elimirom OreΕ‘koviΔem) NagraΕΎdenije i nakazanije i Slepi miΕ‘ Joakima VujiΔa (1971) i sa Vladom PopoviΔem saΔinio scensku panoramu Novosadska promenada (1973), izvedenu viΕ‘e od sto puta. Nastavni rad Za docenta Akademije umetnosti u Novom Sadu izabran je 1975. godine. Status vanrednog profesora dobio je 1980, a redovnog 1985. godine za predmet Istorija jugoslovenske drame i pozoriΕ‘ta. Na Dramskom odseku Akademije predavao je Uvod u teatrologiju. Redovni profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu postao je 1992. godine Ε‘to je ostao do penzionisanja 2001. Tu je predavao: Istoriju jugoslovenskog pozoriΕ‘ta i drame na drugom stepenu studija i Uvod u teatrologiju na magistarskim studijama. Na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu bio je Ε‘ef Katedre za teoriju i istoriju, glavni urednik Zbornika radova FDU 1997/98. i nosilac nauΔnog projekta TeatroloΕ‘ka i filmoloΕ‘ka istraΕΎivanja. Kao profesor emeritus nastavio je da predaje Uvod u teratrologiju na FDU u Beogradu do 2009. godine i Istoriju jugoslovenske drame i pozoriΕ‘ta na Akademiji umetnosti u Novom Sadu do 2004. godine. Na Interdisciplinarnim magistarskim studijama Univerziteta u Beogradu (Grupa za viΕ‘emedijsku umetnost) kao gost je predavao Osnove razliΔitih umetnosti (pozoriΕ‘te) 2003/04. i 2005/06, a na Akademiji umetnosti u Tuzli postdiplomcima Uvod: u teatrologiju 2006. i 2009.[2] Korice MarjanoviΔeve knjige Radovi i Δlanci Prve knjiΕΎevne radove objavio je joΕ‘ kao student 1954. godine, a prve napise sa pozoriΕ‘nim temama u novosadskom Δasopisu za pitanja scenske umetnosti: NaΕ‘a scena 1958. godine. Sveukupno je objavio viΕ‘e od tri stotine studija, rasprava, ogleda, pozoriΕ‘nih kritika, feljtona i Δlanaka u listovima i Δasopisima: Savremenik, Zborniku Matice srpske za scenske umetnosti i muziku, Delo, Letopis Matice srpske, KnjiΕΎevne novine, Scena, Prolog, PozoriΕ‘te (Tuzla), Teatron, Politika, Teatar (Moskva), Dialog (VarΕ‘ava) i drugim domaΔim i stranim listovima i Δasopisima.[3] U listu Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta PozoriΕ‘te, u periodu od 1969. do 1976. godine objavio je oko Ε‘ezdeset zapaΕΎenih priloga sa tematikom iz ΕΎivota i rada Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta. Ε taviΕ‘e, dok je bio dramaturg Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta, bio je u redakciji ovog lista, a saradnju sa ovom kuΔom nastavio je i kasnije kao Δlan IzdavaΔkog saveta i kao pisac recenzija za knjige u izdanju SNP [2] Odgovorni urednik Δasopisa Sterijinog pozorja Scena bio je od 1970. do 1974. godine, a njen glavni urednik od 1975. do 1990. godine. PozoriΕ‘ni kritiΔar Politike bio je od 1980 do 1982. godine.[3] Autorski i prireΔivaΔki rad Autorske knjige: PozoriΕ‘ne teme (1968), UmetniΔki razvoj Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta 1861 β 1868 (1974), OΔima dramaturga (1979), Jugoslovenski dramski pisci HH veka (1985), Novosadska pozoriΕ‘na reΕΎija 1945 β 1974 (1991), Crnjanski i pozoriΕ‘te (1995), Srpski dramski pisci HH stoleΔa (1997, drugo dopunjeno izdanje 2000) i PozoriΕ‘te ili usud prolaznosti (2001). Zajedno sa BoΕΎidarom KovaΔekom, DuΕ‘anom MihailoviΔem i DuΕ‘anom Rnjakom, objavio je knjigu O teatarskom delu Joakima VujiΔa (1988). Korice MarjanoviΔeve knjige Priredio za Ε‘tampu: Anthology of Works by Twentieth Century Yugoslav Playwrights (selected and commented), I (1984), II (1985), Posrbe, Srpska knjiΕΎevnost β Drama (1987), Komedije i narodni komadi HIH veka, Srpska knjiΕΎevnost β Drama (1987), PozoriΕ‘te i vlast u Jugoslaviji (1944 β 1990) β βdruga strana medaljeβ β obraΔuni i zabrane (1990) i Stevan Ε alajiΔ (2001). Saradnik pri projektima enciklopedija Sedamnaest njegovih tekstova o juΕΎnoslovenskom pozoriΕ‘tu i drami nalazi se u: Dictionnaire encyclopedique du theatre (Larousse, Paris 1998) i opseΕΎan tekst o pozoriΕ‘tu i drami u Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora) nalazi se u The World Encyclopedia of Contemporary Theatre (Routledge, London β New York, 1994). U Istoriji srpske kulture autor je teksta PozoriΕ‘te (izdanje postoji na srpskom 1994, ΔeΕ‘kom 1995. i dva izdanja su na engleskom jeziku iz 1995. i 1999). Tekstovi su mu objavljivani u Francuskoj, Engleskoj, Italiji, Kanadi, Sjedinjenim AmeriΔkim DrΕΎavama, Rusiji, Poljskoj, Rumuniji, ΔeΕ‘koj i u svim bivΕ‘im jugoslovenskim republikama i regionu.[3] Stil Pristup Petra MarjanoviΔa teatroloΕ‘kim istraΕΎivanjima kao i pisanje ogleda i nauΔnih radova bilo je sasvim originalno i drugaΔije od dotadaΕ‘njih autora. Naime, uz veliku studioznost i dobru informisanost, putem nedvosmislenog, jasnog stila i izraza, nauku o knjiΕΎevnim delima provlaΔi kroz prizmu teatrologije, odnosno, polaziΕ‘te njegove analize jeste pogled na dramu koja nije samo knjiΕΎevni rod, veΔ je sagledava kroz scenska svojstava samog dela
SAVREMENA JUGOSLOVENSKA LITERATURA - Sveta LukiΔ Savremena jugoslovenska literatura 1945-1965 IzdavaΔ: Prosveta Godina izdanja: 1968. Broj strana: 300 veoma dobro stanje Sveta LukiΔ je u drugoj polovini proΕ‘log veka bio nezaobilazna liΔnost u jugoslovenskom duhovnom prostoru β cenjeni estetiΔar, kritiΔar, prozni pisacβ¦ Danas β ko se seΔa ovog Δoveka koji nije pripadao nijednoj partiji, nijednoj stranci, bio je svojβ¦ Sveta LukiΔ, blistavo ime srpske knjiΕΎevnosti u svoje vreme, krajem pedesetih godina pa nadalje, esejista, estetiΔar, enciklopedist, kritiΔar i romansijerβ¦ Na zakazani sastanak u tzv. bermudskom trouglu Beograda (kafane βΕ umatovacβ, βGrmeΔβ, βPod Lipomβ) stiΕΎe na vreme. SluΔajno nailazi glumac Ateljea 212 MiΔa TomiΔ. Sveta ga pozdravlja sa: βGde si ortak!ββ¦ MiΔa nastavlja dalje, pitam Svetu β zaΕ‘to ortak? A on kaΕΎe: βZnaΕ‘, ja sam mu preoteo ΕΎenu Lolu VlatkoviΔ (prevodioca sa ruskog jezika, urednika Radio Beograda), onda sam otiΕ‘ao u vojsku, kad, javljaju mi da je moj ΕΎenu preoteo Bora Prase (Bora ΔosiΔ. Ovaj je tu βotimaΔinuβ kasnije opisao u svom romanu-hronici βKonzul u Beograduβ): βPonovo se seΔam onog perioda, Δehovljevskog, moga ΕΎivota. Dok sam otimao ΕΎenu najboljem prijatelju, a ona kaΕ‘ljalaβ¦ Tako su veΔ i njenim ranijim muΕΎevima, bilo ih je dvojicaβ¦ beΕΎe od te dame Ε‘to dalje. Ipak, njen krupni glas, njene stamene noge, crna griva njene kose privlaΔe muΕ‘ke subjekte kroz decenije, tako bi i sa mnomβ¦β ΔosiΔ ne propuΕ‘ta priliku i da okalpi svog nekadaΕ‘njeg prijatelja (βnaΕ‘eg Osipa Brikaβ, kako u knjizi kaΕΎe da je βfilozofski nastrojen, a knjiΕΎevno nedarovitβ). A Sveta LukiΔ (1931-1997) u to vreme (1956) bio je apsolvent na Filozofskom fakultetu u Beogradu, stanovao je u Skadarskoj 53, i njegov dom je bio steciΕ‘te mladih beogradskih intelektualaca β od pisaca do slikara, reditelja, muziΔara. Jer, on je jedan od urednika avangardnog Δasopisa βDeloβ, a na fakultetu vaΕΎio je za lepotana u koga su bile (platonski, kako je govorio njegov kolega Mihailo MarkoviΔ) zaljubljene studentkinje ne samo sa filozofije. (Nedavno se u antikvarijatu sasvim sluΔajno u gomili knjiga pojavila LukiΔeva knjiga lirskih eseja βBuna protiv reΔiβ, a ono na prvoj strani njegova posveta: βPorodici VlatkoviΔ u celini β dajem ovo baΕ‘ u vreme mog filmsko-vajdinskog rastanka sa literaturom. U ime otadΕΎbine zahvalni zetβ¦β) U knjiΕΎevnosti Sveta LukiΔ se javio 1952. godine sa jednom pesmom u βSvedoΔanstvimaβ. Bio je viΕ‘e od tri i po decenije liΔnost rado viΔena na tribinama i u Δasopisima Ε‘irom Jugoslavije. Samo na Tribini mladih u Novom Sadu, instituciji koja je uΕΎivala lep glas meΔu intelektualcima, Sveta je bio Δest gost β govorio je o pisanju danas (1956), o ruskoj poeziji zajedno sa prijateljem Borom ΔosiΔem (1962), o umetnosti Oktobra, moΔi i nemoΔi umetniΔke kritike u nas (zajedno sa Svetozarom PetroviΔem)β¦ Dakle, to je vreme kad je bio VlatkoviΔa zet, kad nije bio Osip Brik, kako veli Bora ΔosiΔ. A Brik je metafora za razne trouglove u ljubavi, kao Ε‘to su: Ljilja Brik β Osip Brik i Vladimir Majakovski, ili Gala-Pol Elijar β Mark Ernst β Salvador Dali, Josip Brodski β Natalija Basnamova i Josifov prijatelj D. V. BobiΕ‘evβ¦ Objavio je Sveta LukiΔ sijaset tekstova u Reviji, NIN-u, Vidicima, Novoj misli, KnjiΕΎevnosti, Delu β¦ mahom oglede iz kritike umetnosti (estetike) i filozofije, ali i prikaze knjiga, kritike na knjige Rastka PetroviΔa, Zorana MiΕ‘iΔa, Stevana RaiΔkoviΔa, Oskara DaviΔa, DuΕ‘ana MatiΔa, Milana BogdanoviΔa, Zorana GavriloviΔa, Gaje PetroviΔaβ¦ Sveta LukiΔ objavljuje i prozne tekstove. Prva knjiga pojavila se u izdanju βNolitaβ 1957. godine β esejistiΔka proza βRazloziβ, βo faktorima koji odreΔuju liΔnosti jednog naΕ‘eg savremenog mladiΔaβ, a prijateljima kaΕΎe da je zavrΕ‘io pisanje βknjige proze o intelektualcima u ratu i revolucijiβ Oko sunca i oko svoje ose, a zavrΕ‘io je pisanje i svoga prvog romana Glasovi od pruge do vode (radni naslovi). Kada je podneo molbu za prijem u UdruΕΎenje pisaca Srbije, novembra 1957. godine, napisao je o sebi ove generalije: βRoΔen sam 18. oktobra 1931. godine u Beogradu. Otac pok. Ljutica, sudija β poginuo u zarobljeniΕ‘tvu 1944. godine. Majka Divna β sada sekretar Vrhovnog suda NRS. Prvo detinjstvo u Beogradu. Kraj osnovne Ε‘kole, dva razreda gimnazije za vreme okupacije i joΕ‘ dva do 1947 β Smederevo. Ponovo Beograd. Matura 1950. godine u beogradskoj I muΕ‘koj gimnaziji. Apsolvirao sam juna 1956. na filozofskoj grupi Filozofskog fakulteta. Δlan sam omladinske organizacije od poΔetak 1945. Danas sam Δlan Saveza studenata i SocijalistiΔkog saveza. Bio 1951. godine na pruzi Banjaluka β Doboroj.β (βΕ½irantiβ za prijem bili su Aleksandar VuΔo i Dobrica ΔosiΔ.) I joΕ‘ je neΕ‘to na kraju svoje molbe dodao: βOΕΎenjen. Vojsku nisam joΕ‘ sluΕΎio.β A kad je otiΕ‘ao u vojsku njegova supruga otiΕ‘la je sa njegovim bliskim prijateljem, sa kojim je potom ΕΎivela u Beogradu, Rovinju i NemaΔkoj, sve do smrti, u Berlinu, juna 2004. godine, a Sveta LukiΔ je preminuo 31. januara 1997. godine β pao na ulici dok je vodio u Ε‘etnju svog omiljenog psa, koji mu se vazda βΕ‘etaoβ i po radnom stolu. Ε½iveo je Δasno i poΕ‘teno, kako je neko rekao β izmeΔu stvaralaca i kulova; nije pripadao nijednoj partiji li stranci β o svima je imao kritiΔan odnos. Bio je, koliko se zna, jedan od prvih Srba koji je u Poljskoj razgovarao, egal, sa slavnim filozofskim piscem LeΕ‘ekom Kolakovskim, pa sa isto tako velikim piscem KaΕΎimjeΕΎom Brandisom, a βpajtao seβ sa svetskim reΕΎiserom AndΕΎejom Vajdom, koji je po Svetinom scenariju snimio film βSibirska ledi Magbetβ, i njegovom suprugom, poznatom poljskom glumicom Beatom TiΕ‘kijeviΔ. A u Moskvi je vodio dugi razgovor sa Viktorom Ε klovskim, velikim kritiΔarem i piscem monografije o Tolstoju i Dostojevskom, teoretiΔarem knjiΕΎevnosti na svetskom glasu. Kad se vraΔao sa putovanja po svetu (boravio je i u Kini i opisao svoje viΔenje ove zemlje), u βMaderiβ ga je Δekalo druΕ‘tvo β glumac Ljuba TadiΔ, pre svih, ali i drugi: slikar Stojan ΔeliΔ, nuklearni fiziΔar Dragan PopoviΔβ¦ Bio je βveliki oboΕΎavalac kafanaβ *napisao je i knjigu o toj svojoj ljubavi). Ali Sveta LukiΔ je u proleΔe 1989. godine obeleΕΎio trideset i pet godina knjiΕΎevnog rada i tom prilikom javnosti su u Konaku kneginje Ljubice predstavljeni njegovi romani, pet knjiga (kojom prilikom je govorio Dragan OrloviΔ, pisac predgovora ovim knjigama). Romane βSunovratiβ (nova verzija romana βSlom 1941β), βRatne igre u Vrbovcuβ, βFreska na mansardiβ, βVodeni cvetoviβ i βRazloziβ objavili su udruΕΎeni izdavaΔi βProsvetaβ, sarajevska βSvjetlostβ, βKnjiΕΎevne novineβ i Srpska knjiΕΎevna zadruga. βU kritici bio je viΕ‘e zainteresovan za pojave i kretanje ideje nego za knjige i kritiΔke ocene β LukiΔ je na stvari gledao grosso modo, u celini, a ne kroz pojedinaΔna dela, kako to rade dnevni kritiΔariβ¦ Sveta LukiΔ je u posleratnoj kulturi orao veliku njivu i ostavio nekoliko dubokih i uporednih brazdaβ (Predrag Palavestra). Pri kraju ΕΎivota Sveta LukiΔ pisao je u kulturnom dodatku βPolitikeβ kratke eseje β u jednome (Sumorni izveΕ‘taji veli da je βveΔ mesecima deprimiran, depresivan, utuΔen kao i dobar deo moje okolineβ¦β U drugom eseju, pak, otkriva jednu svoju muku β sina Relju, violonΔelistu, supruga Lika (poznata novinarka Televizije Beograd) ispratili su u svet, u Italiju, jer deΔko je video da se u zemlji gine uzaludnoβ. Sveta u svojoj poslednjoj knjizi βZvezde na nebu socijalizmaβ (1996) napisao je: βTo je moje poslednje Zdravo deco i ΕΎeno moja..β JoΕ‘ devedesetih godina njegov bliski prijatelj Ε½ika PavloviΔ, ugledni filmski reΕΎiser i pisac, u svom dnevniku je zapisao posle jedne posete Sveti LukiΔu: ββ¦ Neki umor se uselio u njega, umor i gorΔinaβ¦ turobna ravnoduΕ‘nost, koja je smenila ΕΎivu radoznalost duha.β U stvari, dojadio mu je ΕΎivot βu gomili laΕΎiβ. A davno je rekao: βKnjiga se Δita β a pisac upoznajeβ¦β On ih je upoznao kao retko koji srpski pisac. Na primer, objavio je u βPoliticiβ opΕ‘iran, veoma zapaΕΎen afirmativan prikaz βPohvala doslednostiβ β knjiΕΎevni portret KoΔe PopoviΔa. Slavni partizanski komandant, ali i aktivni pristaΕ‘a nadrealistiΔkog pokreta (Marko RistiΔ, MatiΔ, Dedinac, VuΔoβ¦) izmeΔu dva rata, te subote prepodne prvi put u ΕΎivotu mu je telefonirao i pozvao ga da doΔe na kafu i piΔe, oduΕ‘evljen tekstom, uz, naravno, lepe reΔi. Razgovarali su u vili u LackoviΔevoj ulici, na Dedinju, veoma prijatno. Samo Ε‘to se vratio kuΔi (tada je stanovao u Ε olinoj ulici, takoΔe na Dedinju), zazvonio je telefon β KoΔa mu je rafalno sasu niz pogrda, kako ga je βuvalio u grdnu nevoljuβ, jer se u meΔuvremenu javila KoΔina ljubav uoΔi rata sa kojom se raziΕ‘ao po osloboΔenju, koja mu je βsvaΕ‘ta reklaβ, a potom je objavila i pismo u βPoliticiβ, tim povodomβ¦ Eto, malo podseΔanja na jedan izuzetan a zaboravljeni stvaralaΔki duh u srpskoj knjiΕΎevnosti β Svetu LukiΔa, koji se vazda izdvajao iz gomile pesnika, romansijera, kritiΔaraβ¦ Prebukirana udruΕΎenja i druΕ‘tva pisaca se i ne seΔaju β ko to bi Sveta LukiΔ.
Prosveta, 1968. Rasprava o knjiΕΎevnom ΕΎivotu i knjiΕΎevnim merilima kod nas Dobro oΔuvana. Sveta LukiΔ je u drugoj polovini proΕ‘log veka bio nezaobilazna liΔnost u jugoslovenskom duhovnom prostoru β cenjeni estetiΔar, kritiΔar, prozni pisacβ¦ Danas β ko se seΔa ovog Δoveka koji nije pripadao nijednoj partiji, nijednoj stranci, bio je svojβ¦ Sveta LukiΔ, blistavo ime srpske knjiΕΎevnosti u svoje vreme, krajem pedesetih godina pa nadalje, esejista, estetiΔar, enciklopedist, kritiΔar i romansijerβ¦ Na zakazani sastanak u tzv. bermudskom trouglu Beograda (kafane βΕ umatovacβ, βGrmeΔβ, βPod Lipomβ) stiΕΎe na vreme. SluΔajno nailazi glumac Ateljea 212 MiΔa TomiΔ. Sveta ga pozdravlja sa: βGde si ortak!ββ¦ MiΔa nastavlja dalje, pitam Svetu β zaΕ‘to ortak? A on kaΕΎe: βZnaΕ‘, ja sam mu preoteo ΕΎenu Lolu VlatkoviΔ (prevodioca sa ruskog jezika, urednika Radio Beograda), onda sam otiΕ‘ao u vojsku, kad, javljaju mi da je moj ΕΎenu preoteo Bora Prase (Bora ΔosiΔ. Ovaj je tu βotimaΔinuβ kasnije opisao u svom romanu-hronici βKonzul u Beograduβ): βPonovo se seΔam onog perioda, Δehovljevskog, moga ΕΎivota. Dok sam otimao ΕΎenu najboljem prijatelju, a ona kaΕ‘ljalaβ¦ Tako su veΔ i njenim ranijim muΕΎevima, bilo ih je dvojicaβ¦ beΕΎe od te dame Ε‘to dalje. Ipak, njen krupni glas, njene stamene noge, crna griva njene kose privlaΔe muΕ‘ke subjekte kroz decenije, tako bi i sa mnomβ¦β ΔosiΔ ne propuΕ‘ta priliku i da okalpi svog nekadaΕ‘njeg prijatelja (βnaΕ‘eg Osipa Brikaβ, kako u knjizi kaΕΎe da je βfilozofski nastrojen, a knjiΕΎevno nedarovitβ). A Sveta LukiΔ (1931-1997) u to vreme (1956) bio je apsolvent na Filozofskom fakultetu u Beogradu, stanovao je u Skadarskoj 53, i njegov dom je bio steciΕ‘te mladih beogradskih intelektualaca β od pisaca do slikara, reditelja, muziΔara. Jer, on je jedan od urednika avangardnog Δasopisa βDeloβ, a na fakultetu vaΕΎio je za lepotana u koga su bile (platonski, kako je govorio njegov kolega Mihailo MarkoviΔ) zaljubljene studentkinje ne samo sa filozofije. (Nedavno se u antikvarijatu sasvim sluΔajno u gomili knjiga pojavila LukiΔeva knjiga lirskih eseja βBuna protiv reΔiβ, a ono na prvoj strani njegova posveta: βPorodici VlatkoviΔ u celini β dajem ovo baΕ‘ u vreme mog filmsko-vajdinskog rastanka sa literaturom. U ime otadΕΎbine zahvalni zetβ¦β) U knjiΕΎevnosti Sveta LukiΔ se javio 1952. godine sa jednom pesmom u βSvedoΔanstvimaβ. Bio je viΕ‘e od tri i po decenije liΔnost rado viΔena na tribinama i u Δasopisima Ε‘irom Jugoslavije. Samo na Tribini mladih u Novom Sadu, instituciji koja je uΕΎivala lep glas meΔu intelektualcima, Sveta je bio Δest gost β govorio je o pisanju danas (1956), o ruskoj poeziji zajedno sa prijateljem Borom ΔosiΔem (1962), o umetnosti Oktobra, moΔi i nemoΔi umetniΔke kritike u nas (zajedno sa Svetozarom PetroviΔem)β¦ Dakle, to je vreme kad je bio VlatkoviΔa zet, kad nije bio Osip Brik, kako veli Bora ΔosiΔ. A Brik je metafora za razne trouglove u ljubavi, kao Ε‘to su: Ljilja Brik β Osip Brik i Vladimir Majakovski, ili Gala-Pol Elijar β Mark Ernst β Salvador Dali, Josip Brodski β Natalija Basnamova i Josifov prijatelj D. V. BobiΕ‘evβ¦ Objavio je Sveta LukiΔ sijaset tekstova u Reviji, NIN-u, Vidicima, Novoj misli, KnjiΕΎevnosti, Delu β¦ mahom oglede iz kritike umetnosti (estetike) i filozofije, ali i prikaze knjiga, kritike na knjige Rastka PetroviΔa, Zorana MiΕ‘iΔa, Stevana RaiΔkoviΔa, Oskara DaviΔa, DuΕ‘ana MatiΔa, Milana BogdanoviΔa, Zorana GavriloviΔa, Gaje PetroviΔaβ¦ Sveta LukiΔ objavljuje i prozne tekstove. Prva knjiga pojavila se u izdanju βNolitaβ 1957. godine β esejistiΔka proza βRazloziβ, βo faktorima koji odreΔuju liΔnosti jednog naΕ‘eg savremenog mladiΔaβ, a prijateljima kaΕΎe da je zavrΕ‘io pisanje βknjige proze o intelektualcima u ratu i revolucijiβ Oko sunca i oko svoje ose, a zavrΕ‘io je pisanje i svoga prvog romana Glasovi od pruge do vode (radni naslovi). Kada je podneo molbu za prijem u UdruΕΎenje pisaca Srbije, novembra 1957. godine, napisao je o sebi ove generalije: βRoΔen sam 18. oktobra 1931. godine u Beogradu. Otac pok. Ljutica, sudija β poginuo u zarobljeniΕ‘tvu 1944. godine. Majka Divna β sada sekretar Vrhovnog suda NRS. Prvo detinjstvo u Beogradu. Kraj osnovne Ε‘kole, dva razreda gimnazije za vreme okupacije i joΕ‘ dva do 1947 β Smederevo. Ponovo Beograd. Matura 1950. godine u beogradskoj I muΕ‘koj gimnaziji. Apsolvirao sam juna 1956. na filozofskoj grupi Filozofskog fakulteta. Δlan sam omladinske organizacije od poΔetak 1945. Danas sam Δlan Saveza studenata i SocijalistiΔkog saveza. Bio 1951. godine na pruzi Banjaluka β Doboroj.β (βΕ½irantiβ za prijem bili su Aleksandar VuΔo i Dobrica ΔosiΔ.) I joΕ‘ je neΕ‘to na kraju svoje molbe dodao: βOΕΎenjen. Vojsku nisam joΕ‘ sluΕΎio.β A kad je otiΕ‘ao u vojsku njegova supruga otiΕ‘la je sa njegovim bliskim prijateljem, sa kojim je potom ΕΎivela u Beogradu, Rovinju i NemaΔkoj, sve do smrti, u Berlinu, juna 2004. godine, a Sveta LukiΔ je preminuo 31. januara 1997. godine β pao na ulici dok je vodio u Ε‘etnju svog omiljenog psa, koji mu se vazda βΕ‘etaoβ i po radnom stolu. Ε½iveo je Δasno i poΕ‘teno, kako je neko rekao β izmeΔu stvaralaca i kulova; nije pripadao nijednoj partiji li stranci β o svima je imao kritiΔan odnos. Bio je, koliko se zna, jedan od prvih Srba koji je u Poljskoj razgovarao, egal, sa slavnim filozofskim piscem LeΕ‘ekom Kolakovskim, pa sa isto tako velikim piscem KaΕΎimjeΕΎom Brandisom, a βpajtao seβ sa svetskim reΕΎiserom AndΕΎejom Vajdom, koji je po Svetinom scenariju snimio film βSibirska ledi Magbetβ, i njegovom suprugom, poznatom poljskom glumicom Beatom TiΕ‘kijeviΔ. A u Moskvi je vodio dugi razgovor sa Viktorom Ε klovskim, velikim kritiΔarem i piscem monografije o Tolstoju i Dostojevskom, teoretiΔarem knjiΕΎevnosti na svetskom glasu. Kad se vraΔao sa putovanja po svetu (boravio je i u Kini i opisao svoje viΔenje ove zemlje), u βMaderiβ ga je Δekalo druΕ‘tvo β glumac Ljuba TadiΔ, pre svih, ali i drugi: slikar Stojan ΔeliΔ, nuklearni fiziΔar Dragan PopoviΔβ¦ Bio je βveliki oboΕΎavalac kafanaβ *napisao je i knjigu o toj svojoj ljubavi). Ali Sveta LukiΔ je u proleΔe 1989. godine obeleΕΎio trideset i pet godina knjiΕΎevnog rada i tom prilikom javnosti su u Konaku kneginje Ljubice predstavljeni njegovi romani, pet knjiga (kojom prilikom je govorio Dragan OrloviΔ, pisac predgovora ovim knjigama). Romane βSunovratiβ (nova verzija romana βSlom 1941β), βRatne igre u Vrbovcuβ, βFreska na mansardiβ, βVodeni cvetoviβ i βRazloziβ objavili su udruΕΎeni izdavaΔi βProsvetaβ, sarajevska βSvjetlostβ, βKnjiΕΎevne novineβ i Srpska knjiΕΎevna zadruga. βU kritici bio je viΕ‘e zainteresovan za pojave i kretanje ideje nego za knjige i kritiΔke ocene β LukiΔ je na stvari gledao grosso modo, u celini, a ne kroz pojedinaΔna dela, kako to rade dnevni kritiΔariβ¦ Sveta LukiΔ je u posleratnoj kulturi orao veliku njivu i ostavio nekoliko dubokih i uporednih brazdaβ (Predrag Palavestra). Pri kraju ΕΎivota Sveta LukiΔ pisao je u kulturnom dodatku βPolitikeβ kratke eseje β u jednome (Sumorni izveΕ‘taji veli da je βveΔ mesecima deprimiran, depresivan, utuΔen kao i dobar deo moje okolineβ¦β U drugom eseju, pak, otkriva jednu svoju muku β sina Relju, violonΔelistu, supruga Lika (poznata novinarka Televizije Beograd) ispratili su u svet, u Italiju, jer deΔko je video da se u zemlji gine uzaludnoβ. Sveta u svojoj poslednjoj knjizi βZvezde na nebu socijalizmaβ (1996) napisao je: βTo je moje poslednje Zdravo deco i ΕΎeno moja..β JoΕ‘ devedesetih godina njegov bliski prijatelj Ε½ika PavloviΔ, ugledni filmski reΕΎiser i pisac, u svom dnevniku je zapisao posle jedne posete Sveti LukiΔu: ββ¦ Neki umor se uselio u njega, umor i gorΔinaβ¦ turobna ravnoduΕ‘nost, koja je smenila ΕΎivu radoznalost duha.β U stvari, dojadio mu je ΕΎivot βu gomili laΕΎiβ. A davno je rekao: βKnjiga se Δita β a pisac upoznajeβ¦β On ih je upoznao kao retko koji srpski pisac. Na primer, objavio je u βPoliticiβ opΕ‘iran, veoma zapaΕΎen afirmativan prikaz βPohvala doslednostiβ β knjiΕΎevni portret KoΔe PopoviΔa. Slavni partizanski komandant, ali i aktivni pristaΕ‘a nadrealistiΔkog pokreta (Marko RistiΔ, MatiΔ, Dedinac, VuΔoβ¦) izmeΔu dva rata, te subote prepodne prvi put u ΕΎivotu mu je telefonirao i pozvao ga da doΔe na kafu i piΔe, oduΕ‘evljen tekstom, uz, naravno, lepe reΔi. Razgovarali su u vili u LackoviΔevoj ulici, na Dedinju, veoma prijatno. Samo Ε‘to se vratio kuΔi (tada je stanovao u Ε olinoj ulici, takoΔe na Dedinju), zazvonio je telefon β KoΔa mu je rafalno sasu niz pogrda, kako ga je βuvalio u grdnu nevoljuβ, jer se u meΔuvremenu javila KoΔina ljubav uoΔi rata sa kojom se raziΕ‘ao po osloboΔenju, koja mu je βsvaΕ‘ta reklaβ, a potom je objavila i pismo u βPoliticiβ, tim povodomβ¦ Eto, malo podseΔanja na jedan izuzetan a zaboravljeni stvaralaΔki duh u srpskoj knjiΕΎevnosti β Svetu LukiΔa, koji se vazda izdvajao iz gomile pesnika, romansijera, kritiΔaraβ¦ Prebukirana udruΕΎenja i druΕ‘tva pisaca se i ne seΔaju β ko to bi Sveta LukiΔ.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Zoran Djeric i Ljiljana Dinic Lutkarstvo je grana teatra u kojoj predstavu izvode lutke, koje na sceni pokreΔu glumci - lutkari, najΔeΕ‘Δe skriveni od gledaoca, oni umjesto lutaka izgovaraju tekst uloge koju glumi lutka. Lutkarstvo je i zanat umijeΔe izrade lutaka. Postoji puno razliΔitih tipova lutaka. Svaki ima svoje karakteristike, a za svaki postoji adekvatni dramski materijal. OdreΔeni tipovi razvili su se pod odreΔenim kulturnim ili geografskim uvjetima.[1] NajvaΕΎniji tipovi su; RuΔna lutka (ginjol, zijevalica) Englezi takve lutke zovu puppet, Talijani burattino, Francuzi guignol, Nijemci puppe.[2] Te lutke imaju Ε‘uplje tijelo pokriveno tkaninom koja prekriva ruku lutkara, pa on prstima moΕΎe uΔi u glavu i ruke lutke i tako je pomicati. Publika vidi lutku od struka prema gore, a umjesto nogu tkaninu nalik na suknju. Kako su bile lake kako teΕΎinom tako i za manipulaciju, bile su jako popularne kod manjih putujuΔih teatara po Δitavoj Evropi (praktiΔki je samo jedan lutkar mogao odrΕΎati Δitavu predstavu) a bile su popularne i po Kinii.[1] Ε tapna lutka (javajka) Takvim lutkama se manipulira odozdo - Ε‘tapovima. Lutkar veΔim i duΕΎim pomiΔe Δitavog lutka, a manjim pomiΔe ruke i po potrebi noge. Taj tip lutaka tradicionalan je na indonezijskim otocima [[Java (otok)|Javi i Baliju, gdje su poznate kao wayang golek. U Evropi su dugo vremena bile ograniΔene na Porajnje, sve dok ih poΔetkom 20. vijeka Richard Teschner nije poΔeo koristiti u BeΔu. U Moskvi je sa njima eksperimentirala Nina Efimova, i time moΕΎda inspirirala moskovski drΕΎavni teatar kog je vodio reΕΎiser Sergej Obrazcov, da tokom 1930-ih postavi na scenu brojne predstave sa tim tipom lutaka. Nakon Drugog svjetskog rata Obrazcov je Δesto gostovao po zemljama IstoΔne Evrope pa je to utjecalo na lutkare u tim zemljama da i oni poΔnu raditi sa takvim lutkama.[1]Takve lutke zahvalne su za spore pokrete, ali za normalne i brΕΎe treba i po 2-3 lutkara da manipuliraju jednom lutkom na sceni.[1] Marioneta (lutka na koncima) Glavni Δlanak: marioneta To su lutke kojima se upravlja odozgo, pomoΔu konaca ili ΕΎiΔica (Ε‘to je Ε‘eΕ‘Δe). Oni vode do svih ekstremiteta i ostalih vaΕΎnih dijelova lutka, tako da se pomicanjem moΕΎe izazvati razne pokrete, od sjedenja, leΕΎanja, skakanja, okretanja - zapravo gotovo sve Ε‘to se zamisli. Jer Δak i jednostavna marioneta moΕΎe imati devet ΕΎiΔica, po jednu za svaku nogu, ruku, rame i uho (da se moΕΎe pokretati glava), i jednu na bazu kraljeΕΎnice (za klanjanje). Ukoliko su potrebni specijalni efekti broj ΕΎiΔica se moΕΎe udvostruΔiti pa i utrostruΔiti. Manipulacija marionetama sa mnogo ΕΎiΔica je vrlo kompliciran posao i zahtjeva veliku vjeΕ‘tinu, jer je kriΕΎem na kom su nanizane sve te ΕΎiΔice vrlo teΕ‘ko upravljati.[1] PloΕ‘na lutka (teatar sjena) Pored trodimenzionalnih, postoji i Δitava porodica dvodimenzionalnih ploΕ‘nih lutaka. Njima se manipulira isto tako odozgo kao marionetama. Izgleda da nastale u Engleskoj kao nusprodukt Ε‘tamparija oko 1811. kao svojevrsni teatarski suvenir.[1] Sjene To je specijalni tip ploΕ‘ne lutke, Δija se sjena vidi na prozirnom zaslonu. One su se izrezivale od koΕΎe ili nekog drugog neprozirnog materijala. Takvi su ttradicionalni teatri na Javi, Baliju i Tajlandu, do Evrope su stigli u 18. vijeku.[1] Ostali tipovi Tih pet tipova nisu i svi koje koriste teatri, jer postoje i lutke koje pred publikom nose njihovi animatori to su japanske lutke - bunraku, nazvane po njihovom kreatoru iz 18. vijeka Uemuru Bunrakukenu. Tim velikim lutkama upravlja Δak tri lutkara, glavni animator kontrolira kretnje glave, obrva i oΔiju i desne ruke, drugi animator pomiΔe lijevu ruku a treΔi se brine o nogama.[1] Postoji joΕ‘ jedan tip a to su lutke za ples (marionnettes Γ la planchette), koje su bile popularne tokom 18 - 19. vijeka. Njih su koristili uliΔni sviraΔi. Te male figure bile su napravljene da izgledaju kao da pleΕ‘u, kretnje su im bile manje-viΕ‘e sluΔajne, sa malim varijacijama, jer su samo jednim koncem bile povezane sa sviraΔevim koljenom.[1] Historija Lutkarstvo je vjerojatno nastalo iz ritualnih maski i obiΔaja koriΕ‘tenja minijaturnih ljudskih figura u magijske svrhe.[2] Prvi pisani dokumenti o lutkarskom teatru u Evropi seΕΎu do 5. vijek pne., o njemu je pisao grΔki historiΔar Ksenofont u Simpoziju (Ξ£Ο ΞΌΟΟΟΞΉΞΏΞ½). 422. pne. - da je prilikom posjeta kuΔi Atenjanina Kalije gledao predsavu lutkara - Foteina SirakuΕΎanina.[3] Kako sliΔni dokumenti ne postoje za stanje u Kini, Indiji, Javi i drugdje po Aziji, nije moguΔe precizno odrediti kad su se poΔele prikazivati prve predstave, ali i one su startale davno.[1] Neki struΔnjaci smatraju da se lutkarstvo rodilo u Indiji, pa da je preko Perzije i Arabije doΕ‘lo do GrΔke i Rima.[3] Prva je razvijena - marioneta, lutka koja se pokreΔe koncima. Za nju su znali antiΔki narodi EgipΔani, Indijci i Grci. Aristotel je fino opisao marionetu piΕ‘uΔi o vrhovnom boΕΎanstvu, po njemu on/ono upravlja ljudima isto kao lutkar - pomiΔuΔi konce.[3] Marioneta je ime dobila u Francuskoj za srednjeg vijeka kad je rijeΔ mariote (mariette ili mariolette) bila sinonim za lutku Djevice Marije. Ta lutka se koristila kao igraΔka, ali i u predstavama - crkvenim prikazanjima biblijskih sadrΕΎaja. Ta se praksa nastavila i nakon Tridentskog koncila 1563. koji je naΔelno bio protiv lutkarskih predstava.[2] U Evropi od srednjeg vijeka tinja rivalitet izmeΔu dva tipa lutaka; marionete i male ruΔne lutke drvene glave sa ekstremitetima koji se pokreΔu. Marionete su oduvjek bile na veΔoj cijeni kod viΕ‘ih klasa na dvorovima a ruΔne lutke kod sirotinje na sajmiΕ‘tima.[2] Marionetski teatri su svojim repertoarom, raskoΕ‘nom scenografijom i kostimografijom postali konkurencija drugim teatrima i ostalim formama elitne kulture, pa su postali omiljeni na plemiΔkim dvorovima, a nakon tog i meΔu obiΔnim graΔanima kad su se poΔele graditi teatarske zgrade.[2] Teatri sa ruΔnim lutkama bili su mali (porodiΔni) putujuΔi, Δesto puno socijalno osjetljiviji i kritiΔniji, ali su masovno bankrotirali u meΔuratnom periodu.[2] Na Siciliji su tokom 16. vijeka poΔeli izraΔivati popriliΔno velike lutke (gotovo ljudskih dimenzija)[2], za uprizorenje viteΕ‘kih poema kao Ε‘to su Pjesma o Rolandu ili Bijesni Orlando[4] za koje im je trebalo i do 300 lutaka.[2] Iz te tradicije rodila se Opera dei Pupi koja je 2008. uvrΕ‘tena na UNESCO-v Popis nematerijalne svjetske baΕ‘tine u Evropi.[4] Lutkarstvo je u Italiji bilo naroΔito popularno u periodu izmeΔu 18 - 19. vijeka, kad je svaki veΔi grad imao po barem jedan lutkarski teatar, a za vrijeme sajma i po nekoliko, jer bi se tad sjatilo i po nekoliko putujuΔih teatara, koji su procvali u tom vremenu. Po Ε panjolskoj su se najΔeΕ‘Δe izvodile viteΕ‘ke legende i romanse.[2] Po zemljama njemaΔkim zemljama Svetog Rimskog carstva je tradicija putujuΔih marionetskih teatara dokumentirana joΕ‘ u 10. vijeku. Tokom 16. i 17. vijeka bio je jak utjecaj putujuΔih iz trupa iz Engleske zvanih - Englische KomΓΆdianten, koji su Δesto izvodili mijeΕ‘ane predstave sa glumcima i marionetama zajedno. Te iste trupe pokupile su sa tih turneja legendu o Doktoru Faustu i prenjele je u Englesku. Ona je inspirirala Christophera Marlowa da napiΕ‘e svog Doctor Faustus, koji se adaptiran izvodio kao marionetska predstava i kao takav uticao na Goethea.[2] U to vrijeme dotad nomadski - marionetski teatri poΔeli su dobijati status vrhunske dvorske zabave. U toj atmosferi je Joseph Haydn komponirao muziku za pet lutkarskih opera koje su izvoΔene na dvorovima EsterhΓ‘zya, a Heinrich von Kleist je 1810 napisao u berlinskim novinama AbendblΓ€ttern esej Γber das Marionettentheater, u kom je marionete pretpostavio ljudskoj nesavrΕ‘enosti.[2] Francuskoj su se marionetski teatri poΔeli Ε‘iriti krajem 16. vijeka, u Parizu su postale popularne predstave sa klasiΔnim talijanskimi likovima iz teatri kao Ε‘to su Pulcinella i Arlecchino.[2] Nakon perioda velike slave koju su uΕΎivali za vladavine Louisa XIV., poΔetkom 18. vijeka su izgubili popularnost. zbog narasle konkurencije pa su odtad ΕΎivotarili po sajmiΕ‘tima. U Engleskoj su Marionetski teatri uspjeΕ‘no egzistirali od polovice 16. vijeka i uspijevali opstati i onda kad su ostali teatri bankrotirali, zahvaljujuΔi burleskama sa likovima kao Ε‘to su Punch i Judy. Posustali su u 19. vijeku kad su njihov posao po sajmovima preuzeli teatri sa lako prenosivim - RuΔnim lutkama (zjevalicama).[2] Marionetski teatri su doΕΎivjeli renesansu poΔetkom 20. vijeka, kad su slavni pisci i muziΔari kao; Maeterlinck, Jarry, Ghelderode, Lorca i Artaud poΔeli stvarati djela za njih.[2] U to vrijeme je avangardni redatelj Erwin Piscator otkrio da su marionete iskoristive u propagandno-politiΔke svrhe zbog svoje sugestivnosti.[2] I brojni drugi teatarski reformatori u njima vidjeli velike moguΔnosti, kao ruski simbolist Fjodor Sologub ili engleski modernist Edward Craig koji je u eseju The Actor and the Γber-Marionnette objavljenom 1908. iznio tezu o idealnom izvoΔaΔu - Γber-Marionetti (super-lutki), buduΔi da se jedinstvo stila kojem je teΕΎio, moΕΎe postiΔi jedino sa impersonalnim marionetama a ne sa glumcima koji u komad unose previΕ‘e vlastite liΔnosti.[5] U to doba veliki uspjeh doΕΎivio je komad Ubu roi francuskog knjiΕΎevnika Alfreda Jarrya.[2] Nakon Prvog svjetskog rata lutkarstvo se snaΕΎno razvilo u ΔeΕ‘koj u tom je prednjaΔio Josef Skupa koji je izmislio satiriΔke likove Spejbla i Hurvineka (otac i sin) i uveseljavao publiku u svom plzenskom teatru - LoutkovΓ© divadlo FeriΓ‘lnΓch osad i na gostovanjima po Δitavoj zemlji.[6] Tad je u Pragu - 1929. osnovano meΔunarodno udruΕΎenje - UNIMA (Union Internationale des Marionettes), koje je i danas krovna organizacija lutkara svijeta. Nakon Drugog svjetskog rata lutkari su poΔeli traΕΎiti inspiraciju u magijskoj i likovnoj snazi lutaka, kao Dario Fo u Italiji ili Peter Schumann i njegova ameriΔka trupa - Bread and Puppet Theater koja je 1960-ih eksperimentirala sa lutkama nadnaravne veliΔine. Veliki uspjeh postigle su lutke iz Muppeta koje je kreirao Jim Henson sa ΕΎenom Jane, one su se poΔele se poΔela emitirati u novembru 1969. u emisiji Sesame Street.[7] Na Dalekom istoku prevladava tradicija Lutaka na Ε‘tapu, koje su po kineskim teatrima razliΔite veliΔine, zbog razliΔite tradicije po pokrajinama. ZajedniΔko im je da najΔeΕ‘Δe nemaju noge i da su im lica obojena u stilu PekinΕ‘ke opere pa boje odreΔuju njihov karakter. Japanski - bunraku je specifiΔan ΕΎanr teatra sa velikim, ali laganim lutkama i vlastitim repertoarom....
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Ivan Ε POLJAREC LUTKE UΕ½IVO / PUPPETS LIVE / PUPOJ VIVE Lutkarstvo je grana teatra u kojoj predstavu izvode lutke, koje na sceni pokreΔu glumci - lutkari, najΔeΕ‘Δe skriveni od gledaoca, oni umjesto lutaka izgovaraju tekst uloge koju glumi lutka. Lutkarstvo je i zanat umijeΔe izrade lutaka. Postoji puno razliΔitih tipova lutaka. Svaki ima svoje karakteristike, a za svaki postoji adekvatni dramski materijal. OdreΔeni tipovi razvili su se pod odreΔenim kulturnim ili geografskim uvjetima.[1] NajvaΕΎniji tipovi su; RuΔna lutka (ginjol, zijevalica) Englezi takve lutke zovu puppet, Talijani burattino, Francuzi guignol, Nijemci puppe.[2] Te lutke imaju Ε‘uplje tijelo pokriveno tkaninom koja prekriva ruku lutkara, pa on prstima moΕΎe uΔi u glavu i ruke lutke i tako je pomicati. Publika vidi lutku od struka prema gore, a umjesto nogu tkaninu nalik na suknju. Kako su bile lake kako teΕΎinom tako i za manipulaciju, bile su jako popularne kod manjih putujuΔih teatara po Δitavoj Evropi (praktiΔki je samo jedan lutkar mogao odrΕΎati Δitavu predstavu) a bile su popularne i po Kinii.[1] Ε tapna lutka (javajka) Takvim lutkama se manipulira odozdo - Ε‘tapovima. Lutkar veΔim i duΕΎim pomiΔe Δitavog lutka, a manjim pomiΔe ruke i po potrebi noge. Taj tip lutaka tradicionalan je na indonezijskim otocima [[Java (otok)|Javi i Baliju, gdje su poznate kao wayang golek. U Evropi su dugo vremena bile ograniΔene na Porajnje, sve dok ih poΔetkom 20. vijeka Richard Teschner nije poΔeo koristiti u BeΔu. U Moskvi je sa njima eksperimentirala Nina Efimova, i time moΕΎda inspirirala moskovski drΕΎavni teatar kog je vodio reΕΎiser Sergej Obrazcov, da tokom 1930-ih postavi na scenu brojne predstave sa tim tipom lutaka. Nakon Drugog svjetskog rata Obrazcov je Δesto gostovao po zemljama IstoΔne Evrope pa je to utjecalo na lutkare u tim zemljama da i oni poΔnu raditi sa takvim lutkama.[1]Takve lutke zahvalne su za spore pokrete, ali za normalne i brΕΎe treba i po 2-3 lutkara da manipuliraju jednom lutkom na sceni.[1] Marioneta (lutka na koncima) Glavni Δlanak: marioneta To su lutke kojima se upravlja odozgo, pomoΔu konaca ili ΕΎiΔica (Ε‘to je Ε‘eΕ‘Δe). Oni vode do svih ekstremiteta i ostalih vaΕΎnih dijelova lutka, tako da se pomicanjem moΕΎe izazvati razne pokrete, od sjedenja, leΕΎanja, skakanja, okretanja - zapravo gotovo sve Ε‘to se zamisli. Jer Δak i jednostavna marioneta moΕΎe imati devet ΕΎiΔica, po jednu za svaku nogu, ruku, rame i uho (da se moΕΎe pokretati glava), i jednu na bazu kraljeΕΎnice (za klanjanje). Ukoliko su potrebni specijalni efekti broj ΕΎiΔica se moΕΎe udvostruΔiti pa i utrostruΔiti. Manipulacija marionetama sa mnogo ΕΎiΔica je vrlo kompliciran posao i zahtjeva veliku vjeΕ‘tinu, jer je kriΕΎem na kom su nanizane sve te ΕΎiΔice vrlo teΕ‘ko upravljati.[1] PloΕ‘na lutka (teatar sjena) Pored trodimenzionalnih, postoji i Δitava porodica dvodimenzionalnih ploΕ‘nih lutaka. Njima se manipulira isto tako odozgo kao marionetama. Izgleda da nastale u Engleskoj kao nusprodukt Ε‘tamparija oko 1811. kao svojevrsni teatarski suvenir.[1] Sjene To je specijalni tip ploΕ‘ne lutke, Δija se sjena vidi na prozirnom zaslonu. One su se izrezivale od koΕΎe ili nekog drugog neprozirnog materijala. Takvi su ttradicionalni teatri na Javi, Baliju i Tajlandu, do Evrope su stigli u 18. vijeku.[1] Ostali tipovi Tih pet tipova nisu i svi koje koriste teatri, jer postoje i lutke koje pred publikom nose njihovi animatori to su japanske lutke - bunraku, nazvane po njihovom kreatoru iz 18. vijeka Uemuru Bunrakukenu. Tim velikim lutkama upravlja Δak tri lutkara, glavni animator kontrolira kretnje glave, obrva i oΔiju i desne ruke, drugi animator pomiΔe lijevu ruku a treΔi se brine o nogama.[1] Postoji joΕ‘ jedan tip a to su lutke za ples (marionnettes Γ la planchette), koje su bile popularne tokom 18 - 19. vijeka. Njih su koristili uliΔni sviraΔi. Te male figure bile su napravljene da izgledaju kao da pleΕ‘u, kretnje su im bile manje-viΕ‘e sluΔajne, sa malim varijacijama, jer su samo jednim koncem bile povezane sa sviraΔevim koljenom.[1] Historija Lutkarstvo je vjerojatno nastalo iz ritualnih maski i obiΔaja koriΕ‘tenja minijaturnih ljudskih figura u magijske svrhe.[2] Prvi pisani dokumenti o lutkarskom teatru u Evropi seΕΎu do 5. vijek pne., o njemu je pisao grΔki historiΔar Ksenofont u Simpoziju (Ξ£Ο ΞΌΟΟΟΞΉΞΏΞ½). 422. pne. - da je prilikom posjeta kuΔi Atenjanina Kalije gledao predsavu lutkara - Foteina SirakuΕΎanina.[3] Kako sliΔni dokumenti ne postoje za stanje u Kini, Indiji, Javi i drugdje po Aziji, nije moguΔe precizno odrediti kad su se poΔele prikazivati prve predstave, ali i one su startale davno.[1] Neki struΔnjaci smatraju da se lutkarstvo rodilo u Indiji, pa da je preko Perzije i Arabije doΕ‘lo do GrΔke i Rima.[3] Prva je razvijena - marioneta, lutka koja se pokreΔe koncima. Za nju su znali antiΔki narodi EgipΔani, Indijci i Grci. Aristotel je fino opisao marionetu piΕ‘uΔi o vrhovnom boΕΎanstvu, po njemu on/ono upravlja ljudima isto kao lutkar - pomiΔuΔi konce.[3] Marioneta je ime dobila u Francuskoj za srednjeg vijeka kad je rijeΔ mariote (mariette ili mariolette) bila sinonim za lutku Djevice Marije. Ta lutka se koristila kao igraΔka, ali i u predstavama - crkvenim prikazanjima biblijskih sadrΕΎaja. Ta se praksa nastavila i nakon Tridentskog koncila 1563. koji je naΔelno bio protiv lutkarskih predstava.[2] U Evropi od srednjeg vijeka tinja rivalitet izmeΔu dva tipa lutaka; marionete i male ruΔne lutke drvene glave sa ekstremitetima koji se pokreΔu. Marionete su oduvjek bile na veΔoj cijeni kod viΕ‘ih klasa na dvorovima a ruΔne lutke kod sirotinje na sajmiΕ‘tima.[2] Marionetski teatri su svojim repertoarom, raskoΕ‘nom scenografijom i kostimografijom postali konkurencija drugim teatrima i ostalim formama elitne kulture, pa su postali omiljeni na plemiΔkim dvorovima, a nakon tog i meΔu obiΔnim graΔanima kad su se poΔele graditi teatarske zgrade.[2] Teatri sa ruΔnim lutkama bili su mali (porodiΔni) putujuΔi, Δesto puno socijalno osjetljiviji i kritiΔniji, ali su masovno bankrotirali u meΔuratnom periodu.[2] Na Siciliji su tokom 16. vijeka poΔeli izraΔivati popriliΔno velike lutke (gotovo ljudskih dimenzija)[2], za uprizorenje viteΕ‘kih poema kao Ε‘to su Pjesma o Rolandu ili Bijesni Orlando[4] za koje im je trebalo i do 300 lutaka.[2] Iz te tradicije rodila se Opera dei Pupi koja je 2008. uvrΕ‘tena na UNESCO-v Popis nematerijalne svjetske baΕ‘tine u Evropi.[4] Lutkarstvo je u Italiji bilo naroΔito popularno u periodu izmeΔu 18 - 19. vijeka, kad je svaki veΔi grad imao po barem jedan lutkarski teatar, a za vrijeme sajma i po nekoliko, jer bi se tad sjatilo i po nekoliko putujuΔih teatara, koji su procvali u tom vremenu. Po Ε panjolskoj su se najΔeΕ‘Δe izvodile viteΕ‘ke legende i romanse.[2] Po zemljama njemaΔkim zemljama Svetog Rimskog carstva je tradicija putujuΔih marionetskih teatara dokumentirana joΕ‘ u 10. vijeku. Tokom 16. i 17. vijeka bio je jak utjecaj putujuΔih iz trupa iz Engleske zvanih - Englische KomΓΆdianten, koji su Δesto izvodili mijeΕ‘ane predstave sa glumcima i marionetama zajedno. Te iste trupe pokupile su sa tih turneja legendu o Doktoru Faustu i prenjele je u Englesku. Ona je inspirirala Christophera Marlowa da napiΕ‘e svog Doctor Faustus, koji se adaptiran izvodio kao marionetska predstava i kao takav uticao na Goethea.[2] U to vrijeme dotad nomadski - marionetski teatri poΔeli su dobijati status vrhunske dvorske zabave. U toj atmosferi je Joseph Haydn komponirao muziku za pet lutkarskih opera koje su izvoΔene na dvorovima EsterhΓ‘zya, a Heinrich von Kleist je 1810 napisao u berlinskim novinama AbendblΓ€ttern esej Γber das Marionettentheater, u kom je marionete pretpostavio ljudskoj nesavrΕ‘enosti.[2] Francuskoj su se marionetski teatri poΔeli Ε‘iriti krajem 16. vijeka, u Parizu su postale popularne predstave sa klasiΔnim talijanskimi likovima iz teatri kao Ε‘to su Pulcinella i Arlecchino.[2] Nakon perioda velike slave koju su uΕΎivali za vladavine Louisa XIV., poΔetkom 18. vijeka su izgubili popularnost. zbog narasle konkurencije pa su odtad ΕΎivotarili po sajmiΕ‘tima. U Engleskoj su Marionetski teatri uspjeΕ‘no egzistirali od polovice 16. vijeka i uspijevali opstati i onda kad su ostali teatri bankrotirali, zahvaljujuΔi burleskama sa likovima kao Ε‘to su Punch i Judy. Posustali su u 19. vijeku kad su njihov posao po sajmovima preuzeli teatri sa lako prenosivim - RuΔnim lutkama (zjevalicama).[2] Marionetski teatri su doΕΎivjeli renesansu poΔetkom 20. vijeka, kad su slavni pisci i muziΔari kao; Maeterlinck, Jarry, Ghelderode, Lorca i Artaud poΔeli stvarati djela za njih.[2] U to vrijeme je avangardni redatelj Erwin Piscator otkrio da su marionete iskoristive u propagandno-politiΔke svrhe zbog svoje sugestivnosti.[2] I brojni drugi teatarski reformatori u njima vidjeli velike moguΔnosti, kao ruski simbolist Fjodor Sologub ili engleski modernist Edward Craig koji je u eseju The Actor and the Γber-Marionnette objavljenom 1908. iznio tezu o idealnom izvoΔaΔu - Γber-Marionetti (super-lutki), buduΔi da se jedinstvo stila kojem je teΕΎio, moΕΎe postiΔi jedino sa impersonalnim marionetama a ne sa glumcima koji u komad unose previΕ‘e vlastite liΔnosti.[5] U to doba veliki uspjeh doΕΎivio je komad Ubu roi francuskog knjiΕΎevnika Alfreda Jarrya.[2] Nakon Prvog svjetskog rata lutkarstvo se snaΕΎno razvilo u ΔeΕ‘koj u tom je prednjaΔio Josef Skupa koji je izmislio satiriΔke likove Spejbla i Hurvineka (otac i sin) i uveseljavao publiku u svom plzenskom teatru - LoutkovΓ© divadlo FeriΓ‘lnΓch osad i na gostovanjima po Δitavoj zemlji.[6] Tad je u Pragu - 1929. osnovano meΔunarodno udruΕΎenje - UNIMA (Union Internationale des Marionettes), koje je i danas krovna organizacija lutkara svijeta. Nakon Drugog svjetskog rata lutkari su poΔeli traΕΎiti inspiraciju u magijskoj i likovnoj snazi lutaka, kao Dario Fo u Italiji ili Peter Schumann i njegova ameriΔka trupa - Bread and Puppet Theater koja je 1960-ih eksperimentirala sa lutkama nadnaravne veliΔine. Veliki uspjeh postigle su lutke iz Muppeta koje je kreirao Jim Henson sa ΕΎenom Jane, one su se poΔele se poΔela emitirati u novembru 1969. u emisiji Sesame Street.[7] Na Dalekom istoku prevladava tradicija Lutaka na Ε‘tapu, koje su po kineskim teatrima razliΔite veliΔine, zbog razliΔite tradicije po pokrajinama. ZajedniΔko im je da najΔeΕ‘Δe nemaju noge i da su im lica obojena u stilu PekinΕ‘ke opere pa boje odreΔuju njihov karakter. Japanski - bunraku je specifiΔan ΕΎanr teatra sa velikim, ali laganim lutkama i vlastitim repertoarom....
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Lutkarstvo je grana teatra u kojoj predstavu izvode lutke, koje na sceni pokreΔu glumci - lutkari, najΔeΕ‘Δe skriveni od gledaoca, oni umjesto lutaka izgovaraju tekst uloge koju glumi lutka. Lutkarstvo je i zanat umijeΔe izrade lutaka. Postoji puno razliΔitih tipova lutaka. Svaki ima svoje karakteristike, a za svaki postoji adekvatni dramski materijal. OdreΔeni tipovi razvili su se pod odreΔenim kulturnim ili geografskim uvjetima.[1] NajvaΕΎniji tipovi su; RuΔna lutka (ginjol, zijevalica) Englezi takve lutke zovu puppet, Talijani burattino, Francuzi guignol, Nijemci puppe.[2] Te lutke imaju Ε‘uplje tijelo pokriveno tkaninom koja prekriva ruku lutkara, pa on prstima moΕΎe uΔi u glavu i ruke lutke i tako je pomicati. Publika vidi lutku od struka prema gore, a umjesto nogu tkaninu nalik na suknju. Kako su bile lake kako teΕΎinom tako i za manipulaciju, bile su jako popularne kod manjih putujuΔih teatara po Δitavoj Evropi (praktiΔki je samo jedan lutkar mogao odrΕΎati Δitavu predstavu) a bile su popularne i po Kinii.[1] Ε tapna lutka (javajka) Takvim lutkama se manipulira odozdo - Ε‘tapovima. Lutkar veΔim i duΕΎim pomiΔe Δitavog lutka, a manjim pomiΔe ruke i po potrebi noge. Taj tip lutaka tradicionalan je na indonezijskim otocima [[Java (otok)|Javi i Baliju, gdje su poznate kao wayang golek. U Evropi su dugo vremena bile ograniΔene na Porajnje, sve dok ih poΔetkom 20. vijeka Richard Teschner nije poΔeo koristiti u BeΔu. U Moskvi je sa njima eksperimentirala Nina Efimova, i time moΕΎda inspirirala moskovski drΕΎavni teatar kog je vodio reΕΎiser Sergej Obrazcov, da tokom 1930-ih postavi na scenu brojne predstave sa tim tipom lutaka. Nakon Drugog svjetskog rata Obrazcov je Δesto gostovao po zemljama IstoΔne Evrope pa je to utjecalo na lutkare u tim zemljama da i oni poΔnu raditi sa takvim lutkama.[1]Takve lutke zahvalne su za spore pokrete, ali za normalne i brΕΎe treba i po 2-3 lutkara da manipuliraju jednom lutkom na sceni.[1] Marioneta (lutka na koncima) Glavni Δlanak: marioneta To su lutke kojima se upravlja odozgo, pomoΔu konaca ili ΕΎiΔica (Ε‘to je Ε‘eΕ‘Δe). Oni vode do svih ekstremiteta i ostalih vaΕΎnih dijelova lutka, tako da se pomicanjem moΕΎe izazvati razne pokrete, od sjedenja, leΕΎanja, skakanja, okretanja - zapravo gotovo sve Ε‘to se zamisli. Jer Δak i jednostavna marioneta moΕΎe imati devet ΕΎiΔica, po jednu za svaku nogu, ruku, rame i uho (da se moΕΎe pokretati glava), i jednu na bazu kraljeΕΎnice (za klanjanje). Ukoliko su potrebni specijalni efekti broj ΕΎiΔica se moΕΎe udvostruΔiti pa i utrostruΔiti. Manipulacija marionetama sa mnogo ΕΎiΔica je vrlo kompliciran posao i zahtjeva veliku vjeΕ‘tinu, jer je kriΕΎem na kom su nanizane sve te ΕΎiΔice vrlo teΕ‘ko upravljati.[1] PloΕ‘na lutka (teatar sjena) Pored trodimenzionalnih, postoji i Δitava porodica dvodimenzionalnih ploΕ‘nih lutaka. Njima se manipulira isto tako odozgo kao marionetama. Izgleda da nastale u Engleskoj kao nusprodukt Ε‘tamparija oko 1811. kao svojevrsni teatarski suvenir.[1] Sjene To je specijalni tip ploΕ‘ne lutke, Δija se sjena vidi na prozirnom zaslonu. One su se izrezivale od koΕΎe ili nekog drugog neprozirnog materijala. Takvi su ttradicionalni teatri na Javi, Baliju i Tajlandu, do Evrope su stigli u 18. vijeku.[1] Ostali tipovi Tih pet tipova nisu i svi koje koriste teatri, jer postoje i lutke koje pred publikom nose njihovi animatori to su japanske lutke - bunraku, nazvane po njihovom kreatoru iz 18. vijeka Uemuru Bunrakukenu. Tim velikim lutkama upravlja Δak tri lutkara, glavni animator kontrolira kretnje glave, obrva i oΔiju i desne ruke, drugi animator pomiΔe lijevu ruku a treΔi se brine o nogama.[1] Postoji joΕ‘ jedan tip a to su lutke za ples (marionnettes Γ la planchette), koje su bile popularne tokom 18 - 19. vijeka. Njih su koristili uliΔni sviraΔi. Te male figure bile su napravljene da izgledaju kao da pleΕ‘u, kretnje su im bile manje-viΕ‘e sluΔajne, sa malim varijacijama, jer su samo jednim koncem bile povezane sa sviraΔevim koljenom.[1] Historija Lutkarstvo je vjerojatno nastalo iz ritualnih maski i obiΔaja koriΕ‘tenja minijaturnih ljudskih figura u magijske svrhe.[2] Prvi pisani dokumenti o lutkarskom teatru u Evropi seΕΎu do 5. vijek pne., o njemu je pisao grΔki historiΔar Ksenofont u Simpoziju (Ξ£Ο ΞΌΟΟΟΞΉΞΏΞ½). 422. pne. - da je prilikom posjeta kuΔi Atenjanina Kalije gledao predsavu lutkara - Foteina SirakuΕΎanina.[3] Kako sliΔni dokumenti ne postoje za stanje u Kini, Indiji, Javi i drugdje po Aziji, nije moguΔe precizno odrediti kad su se poΔele prikazivati prve predstave, ali i one su startale davno.[1] Neki struΔnjaci smatraju da se lutkarstvo rodilo u Indiji, pa da je preko Perzije i Arabije doΕ‘lo do GrΔke i Rima.[3] Prva je razvijena - marioneta, lutka koja se pokreΔe koncima. Za nju su znali antiΔki narodi EgipΔani, Indijci i Grci. Aristotel je fino opisao marionetu piΕ‘uΔi o vrhovnom boΕΎanstvu, po njemu on/ono upravlja ljudima isto kao lutkar - pomiΔuΔi konce.[3] Marioneta je ime dobila u Francuskoj za srednjeg vijeka kad je rijeΔ mariote (mariette ili mariolette) bila sinonim za lutku Djevice Marije. Ta lutka se koristila kao igraΔka, ali i u predstavama - crkvenim prikazanjima biblijskih sadrΕΎaja. Ta se praksa nastavila i nakon Tridentskog koncila 1563. koji je naΔelno bio protiv lutkarskih predstava.[2] U Evropi od srednjeg vijeka tinja rivalitet izmeΔu dva tipa lutaka; marionete i male ruΔne lutke drvene glave sa ekstremitetima koji se pokreΔu. Marionete su oduvjek bile na veΔoj cijeni kod viΕ‘ih klasa na dvorovima a ruΔne lutke kod sirotinje na sajmiΕ‘tima.[2] Marionetski teatri su svojim repertoarom, raskoΕ‘nom scenografijom i kostimografijom postali konkurencija drugim teatrima i ostalim formama elitne kulture, pa su postali omiljeni na plemiΔkim dvorovima, a nakon tog i meΔu obiΔnim graΔanima kad su se poΔele graditi teatarske zgrade.[2] Teatri sa ruΔnim lutkama bili su mali (porodiΔni) putujuΔi, Δesto puno socijalno osjetljiviji i kritiΔniji, ali su masovno bankrotirali u meΔuratnom periodu.[2] Na Siciliji su tokom 16. vijeka poΔeli izraΔivati popriliΔno velike lutke (gotovo ljudskih dimenzija)[2], za uprizorenje viteΕ‘kih poema kao Ε‘to su Pjesma o Rolandu ili Bijesni Orlando[4] za koje im je trebalo i do 300 lutaka.[2] Iz te tradicije rodila se Opera dei Pupi koja je 2008. uvrΕ‘tena na UNESCO-v Popis nematerijalne svjetske baΕ‘tine u Evropi.[4] Lutkarstvo je u Italiji bilo naroΔito popularno u periodu izmeΔu 18 - 19. vijeka, kad je svaki veΔi grad imao po barem jedan lutkarski teatar, a za vrijeme sajma i po nekoliko, jer bi se tad sjatilo i po nekoliko putujuΔih teatara, koji su procvali u tom vremenu. Po Ε panjolskoj su se najΔeΕ‘Δe izvodile viteΕ‘ke legende i romanse.[2] Po zemljama njemaΔkim zemljama Svetog Rimskog carstva je tradicija putujuΔih marionetskih teatara dokumentirana joΕ‘ u 10. vijeku. Tokom 16. i 17. vijeka bio je jak utjecaj putujuΔih iz trupa iz Engleske zvanih - Englische KomΓΆdianten, koji su Δesto izvodili mijeΕ‘ane predstave sa glumcima i marionetama zajedno. Te iste trupe pokupile su sa tih turneja legendu o Doktoru Faustu i prenjele je u Englesku. Ona je inspirirala Christophera Marlowa da napiΕ‘e svog Doctor Faustus, koji se adaptiran izvodio kao marionetska predstava i kao takav uticao na Goethea.[2] U to vrijeme dotad nomadski - marionetski teatri poΔeli su dobijati status vrhunske dvorske zabave. U toj atmosferi je Joseph Haydn komponirao muziku za pet lutkarskih opera koje su izvoΔene na dvorovima EsterhΓ‘zya, a Heinrich von Kleist je 1810 napisao u berlinskim novinama AbendblΓ€ttern esej Γber das Marionettentheater, u kom je marionete pretpostavio ljudskoj nesavrΕ‘enosti.[2] Francuskoj su se marionetski teatri poΔeli Ε‘iriti krajem 16. vijeka, u Parizu su postale popularne predstave sa klasiΔnim talijanskimi likovima iz teatri kao Ε‘to su Pulcinella i Arlecchino.[2] Nakon perioda velike slave koju su uΕΎivali za vladavine Louisa XIV., poΔetkom 18. vijeka su izgubili popularnost. zbog narasle konkurencije pa su odtad ΕΎivotarili po sajmiΕ‘tima. U Engleskoj su Marionetski teatri uspjeΕ‘no egzistirali od polovice 16. vijeka i uspijevali opstati i onda kad su ostali teatri bankrotirali, zahvaljujuΔi burleskama sa likovima kao Ε‘to su Punch i Judy. Posustali su u 19. vijeku kad su njihov posao po sajmovima preuzeli teatri sa lako prenosivim - RuΔnim lutkama (zjevalicama).[2] Marionetski teatri su doΕΎivjeli renesansu poΔetkom 20. vijeka, kad su slavni pisci i muziΔari kao; Maeterlinck, Jarry, Ghelderode, Lorca i Artaud poΔeli stvarati djela za njih.[2] U to vrijeme je avangardni redatelj Erwin Piscator otkrio da su marionete iskoristive u propagandno-politiΔke svrhe zbog svoje sugestivnosti.[2] I brojni drugi teatarski reformatori u njima vidjeli velike moguΔnosti, kao ruski simbolist Fjodor Sologub ili engleski modernist Edward Craig koji je u eseju The Actor and the Γber-Marionnette objavljenom 1908. iznio tezu o idealnom izvoΔaΔu - Γber-Marionetti (super-lutki), buduΔi da se jedinstvo stila kojem je teΕΎio, moΕΎe postiΔi jedino sa impersonalnim marionetama a ne sa glumcima koji u komad unose previΕ‘e vlastite liΔnosti.[5] U to doba veliki uspjeh doΕΎivio je komad Ubu roi francuskog knjiΕΎevnika Alfreda Jarrya.[2] Nakon Prvog svjetskog rata lutkarstvo se snaΕΎno razvilo u ΔeΕ‘koj u tom je prednjaΔio Josef Skupa koji je izmislio satiriΔke likove Spejbla i Hurvineka (otac i sin) i uveseljavao publiku u svom plzenskom teatru - LoutkovΓ© divadlo FeriΓ‘lnΓch osad i na gostovanjima po Δitavoj zemlji.[6] Tad je u Pragu - 1929. osnovano meΔunarodno udruΕΎenje - UNIMA (Union Internationale des Marionettes), koje je i danas krovna organizacija lutkara svijeta. Nakon Drugog svjetskog rata lutkari su poΔeli traΕΎiti inspiraciju u magijskoj i likovnoj snazi lutaka, kao Dario Fo u Italiji ili Peter Schumann i njegova ameriΔka trupa - Bread and Puppet Theater koja je 1960-ih eksperimentirala sa lutkama nadnaravne veliΔine. Veliki uspjeh postigle su lutke iz Muppeta koje je kreirao Jim Henson sa ΕΎenom Jane, one su se poΔele se poΔela emitirati u novembru 1969. u emisiji Sesame Street.[7] Na Dalekom istoku prevladava tradicija Lutaka na Ε‘tapu, koje su po kineskim teatrima razliΔite veliΔine, zbog razliΔite tradicije po pokrajinama. ZajedniΔko im je da najΔeΕ‘Δe nemaju noge i da su im lica obojena u stilu PekinΕ‘ke opere pa boje odreΔuju njihov karakter. Japanski - bunraku je specifiΔan ΕΎanr teatra sa velikim, ali laganim lutkama i vlastitim repertoarom....
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Lutkarstvo je grana teatra u kojoj predstavu izvode lutke, koje na sceni pokreΔu glumci - lutkari, najΔeΕ‘Δe skriveni od gledaoca, oni umjesto lutaka izgovaraju tekst uloge koju glumi lutka. Lutkarstvo je i zanat umijeΔe izrade lutaka. Postoji puno razliΔitih tipova lutaka. Svaki ima svoje karakteristike, a za svaki postoji adekvatni dramski materijal. OdreΔeni tipovi razvili su se pod odreΔenim kulturnim ili geografskim uvjetima.[1] NajvaΕΎniji tipovi su; RuΔna lutka (ginjol, zijevalica) Englezi takve lutke zovu puppet, Talijani burattino, Francuzi guignol, Nijemci puppe.[2] Te lutke imaju Ε‘uplje tijelo pokriveno tkaninom koja prekriva ruku lutkara, pa on prstima moΕΎe uΔi u glavu i ruke lutke i tako je pomicati. Publika vidi lutku od struka prema gore, a umjesto nogu tkaninu nalik na suknju. Kako su bile lake kako teΕΎinom tako i za manipulaciju, bile su jako popularne kod manjih putujuΔih teatara po Δitavoj Evropi (praktiΔki je samo jedan lutkar mogao odrΕΎati Δitavu predstavu) a bile su popularne i po Kinii.[1] Ε tapna lutka (javajka) Takvim lutkama se manipulira odozdo - Ε‘tapovima. Lutkar veΔim i duΕΎim pomiΔe Δitavog lutka, a manjim pomiΔe ruke i po potrebi noge. Taj tip lutaka tradicionalan je na indonezijskim otocima [[Java (otok)|Javi i Baliju, gdje su poznate kao wayang golek. U Evropi su dugo vremena bile ograniΔene na Porajnje, sve dok ih poΔetkom 20. vijeka Richard Teschner nije poΔeo koristiti u BeΔu. U Moskvi je sa njima eksperimentirala Nina Efimova, i time moΕΎda inspirirala moskovski drΕΎavni teatar kog je vodio reΕΎiser Sergej Obrazcov, da tokom 1930-ih postavi na scenu brojne predstave sa tim tipom lutaka. Nakon Drugog svjetskog rata Obrazcov je Δesto gostovao po zemljama IstoΔne Evrope pa je to utjecalo na lutkare u tim zemljama da i oni poΔnu raditi sa takvim lutkama.[1]Takve lutke zahvalne su za spore pokrete, ali za normalne i brΕΎe treba i po 2-3 lutkara da manipuliraju jednom lutkom na sceni.[1] Marioneta (lutka na koncima) Glavni Δlanak: marioneta To su lutke kojima se upravlja odozgo, pomoΔu konaca ili ΕΎiΔica (Ε‘to je Ε‘eΕ‘Δe). Oni vode do svih ekstremiteta i ostalih vaΕΎnih dijelova lutka, tako da se pomicanjem moΕΎe izazvati razne pokrete, od sjedenja, leΕΎanja, skakanja, okretanja - zapravo gotovo sve Ε‘to se zamisli. Jer Δak i jednostavna marioneta moΕΎe imati devet ΕΎiΔica, po jednu za svaku nogu, ruku, rame i uho (da se moΕΎe pokretati glava), i jednu na bazu kraljeΕΎnice (za klanjanje). Ukoliko su potrebni specijalni efekti broj ΕΎiΔica se moΕΎe udvostruΔiti pa i utrostruΔiti. Manipulacija marionetama sa mnogo ΕΎiΔica je vrlo kompliciran posao i zahtjeva veliku vjeΕ‘tinu, jer je kriΕΎem na kom su nanizane sve te ΕΎiΔice vrlo teΕ‘ko upravljati.[1] PloΕ‘na lutka (teatar sjena) Pored trodimenzionalnih, postoji i Δitava porodica dvodimenzionalnih ploΕ‘nih lutaka. Njima se manipulira isto tako odozgo kao marionetama. Izgleda da nastale u Engleskoj kao nusprodukt Ε‘tamparija oko 1811. kao svojevrsni teatarski suvenir.[1] Sjene To je specijalni tip ploΕ‘ne lutke, Δija se sjena vidi na prozirnom zaslonu. One su se izrezivale od koΕΎe ili nekog drugog neprozirnog materijala. Takvi su ttradicionalni teatri na Javi, Baliju i Tajlandu, do Evrope su stigli u 18. vijeku.[1] Ostali tipovi Tih pet tipova nisu i svi koje koriste teatri, jer postoje i lutke koje pred publikom nose njihovi animatori to su japanske lutke - bunraku, nazvane po njihovom kreatoru iz 18. vijeka Uemuru Bunrakukenu. Tim velikim lutkama upravlja Δak tri lutkara, glavni animator kontrolira kretnje glave, obrva i oΔiju i desne ruke, drugi animator pomiΔe lijevu ruku a treΔi se brine o nogama.[1] Postoji joΕ‘ jedan tip a to su lutke za ples (marionnettes Γ la planchette), koje su bile popularne tokom 18 - 19. vijeka. Njih su koristili uliΔni sviraΔi. Te male figure bile su napravljene da izgledaju kao da pleΕ‘u, kretnje su im bile manje-viΕ‘e sluΔajne, sa malim varijacijama, jer su samo jednim koncem bile povezane sa sviraΔevim koljenom.[1] Historija Lutkarstvo je vjerojatno nastalo iz ritualnih maski i obiΔaja koriΕ‘tenja minijaturnih ljudskih figura u magijske svrhe.[2] Prvi pisani dokumenti o lutkarskom teatru u Evropi seΕΎu do 5. vijek pne., o njemu je pisao grΔki historiΔar Ksenofont u Simpoziju (Ξ£Ο ΞΌΟΟΟΞΉΞΏΞ½). 422. pne. - da je prilikom posjeta kuΔi Atenjanina Kalije gledao predsavu lutkara - Foteina SirakuΕΎanina.[3] Kako sliΔni dokumenti ne postoje za stanje u Kini, Indiji, Javi i drugdje po Aziji, nije moguΔe precizno odrediti kad su se poΔele prikazivati prve predstave, ali i one su startale davno.[1] Neki struΔnjaci smatraju da se lutkarstvo rodilo u Indiji, pa da je preko Perzije i Arabije doΕ‘lo do GrΔke i Rima.[3] Prva je razvijena - marioneta, lutka koja se pokreΔe koncima. Za nju su znali antiΔki narodi EgipΔani, Indijci i Grci. Aristotel je fino opisao marionetu piΕ‘uΔi o vrhovnom boΕΎanstvu, po njemu on/ono upravlja ljudima isto kao lutkar - pomiΔuΔi konce.[3] Marioneta je ime dobila u Francuskoj za srednjeg vijeka kad je rijeΔ mariote (mariette ili mariolette) bila sinonim za lutku Djevice Marije. Ta lutka se koristila kao igraΔka, ali i u predstavama - crkvenim prikazanjima biblijskih sadrΕΎaja. Ta se praksa nastavila i nakon Tridentskog koncila 1563. koji je naΔelno bio protiv lutkarskih predstava.[2] U Evropi od srednjeg vijeka tinja rivalitet izmeΔu dva tipa lutaka; marionete i male ruΔne lutke drvene glave sa ekstremitetima koji se pokreΔu. Marionete su oduvjek bile na veΔoj cijeni kod viΕ‘ih klasa na dvorovima a ruΔne lutke kod sirotinje na sajmiΕ‘tima.[2] Marionetski teatri su svojim repertoarom, raskoΕ‘nom scenografijom i kostimografijom postali konkurencija drugim teatrima i ostalim formama elitne kulture, pa su postali omiljeni na plemiΔkim dvorovima, a nakon tog i meΔu obiΔnim graΔanima kad su se poΔele graditi teatarske zgrade.[2] Teatri sa ruΔnim lutkama bili su mali (porodiΔni) putujuΔi, Δesto puno socijalno osjetljiviji i kritiΔniji, ali su masovno bankrotirali u meΔuratnom periodu.[2] Na Siciliji su tokom 16. vijeka poΔeli izraΔivati popriliΔno velike lutke (gotovo ljudskih dimenzija)[2], za uprizorenje viteΕ‘kih poema kao Ε‘to su Pjesma o Rolandu ili Bijesni Orlando[4] za koje im je trebalo i do 300 lutaka.[2] Iz te tradicije rodila se Opera dei Pupi koja je 2008. uvrΕ‘tena na UNESCO-v Popis nematerijalne svjetske baΕ‘tine u Evropi.[4] Lutkarstvo je u Italiji bilo naroΔito popularno u periodu izmeΔu 18 - 19. vijeka, kad je svaki veΔi grad imao po barem jedan lutkarski teatar, a za vrijeme sajma i po nekoliko, jer bi se tad sjatilo i po nekoliko putujuΔih teatara, koji su procvali u tom vremenu. Po Ε panjolskoj su se najΔeΕ‘Δe izvodile viteΕ‘ke legende i romanse.[2] Po zemljama njemaΔkim zemljama Svetog Rimskog carstva je tradicija putujuΔih marionetskih teatara dokumentirana joΕ‘ u 10. vijeku. Tokom 16. i 17. vijeka bio je jak utjecaj putujuΔih iz trupa iz Engleske zvanih - Englische KomΓΆdianten, koji su Δesto izvodili mijeΕ‘ane predstave sa glumcima i marionetama zajedno. Te iste trupe pokupile su sa tih turneja legendu o Doktoru Faustu i prenjele je u Englesku. Ona je inspirirala Christophera Marlowa da napiΕ‘e svog Doctor Faustus, koji se adaptiran izvodio kao marionetska predstava i kao takav uticao na Goethea.[2] U to vrijeme dotad nomadski - marionetski teatri poΔeli su dobijati status vrhunske dvorske zabave. U toj atmosferi je Joseph Haydn komponirao muziku za pet lutkarskih opera koje su izvoΔene na dvorovima EsterhΓ‘zya, a Heinrich von Kleist je 1810 napisao u berlinskim novinama AbendblΓ€ttern esej Γber das Marionettentheater, u kom je marionete pretpostavio ljudskoj nesavrΕ‘enosti.[2] Francuskoj su se marionetski teatri poΔeli Ε‘iriti krajem 16. vijeka, u Parizu su postale popularne predstave sa klasiΔnim talijanskimi likovima iz teatri kao Ε‘to su Pulcinella i Arlecchino.[2] Nakon perioda velike slave koju su uΕΎivali za vladavine Louisa XIV., poΔetkom 18. vijeka su izgubili popularnost. zbog narasle konkurencije pa su odtad ΕΎivotarili po sajmiΕ‘tima. U Engleskoj su Marionetski teatri uspjeΕ‘no egzistirali od polovice 16. vijeka i uspijevali opstati i onda kad su ostali teatri bankrotirali, zahvaljujuΔi burleskama sa likovima kao Ε‘to su Punch i Judy. Posustali su u 19. vijeku kad su njihov posao po sajmovima preuzeli teatri sa lako prenosivim - RuΔnim lutkama (zjevalicama).[2] Marionetski teatri su doΕΎivjeli renesansu poΔetkom 20. vijeka, kad su slavni pisci i muziΔari kao; Maeterlinck, Jarry, Ghelderode, Lorca i Artaud poΔeli stvarati djela za njih.[2] U to vrijeme je avangardni redatelj Erwin Piscator otkrio da su marionete iskoristive u propagandno-politiΔke svrhe zbog svoje sugestivnosti.[2] I brojni drugi teatarski reformatori u njima vidjeli velike moguΔnosti, kao ruski simbolist Fjodor Sologub ili engleski modernist Edward Craig koji je u eseju The Actor and the Γber-Marionnette objavljenom 1908. iznio tezu o idealnom izvoΔaΔu - Γber-Marionetti (super-lutki), buduΔi da se jedinstvo stila kojem je teΕΎio, moΕΎe postiΔi jedino sa impersonalnim marionetama a ne sa glumcima koji u komad unose previΕ‘e vlastite liΔnosti.[5] U to doba veliki uspjeh doΕΎivio je komad Ubu roi francuskog knjiΕΎevnika Alfreda Jarrya.[2] Nakon Prvog svjetskog rata lutkarstvo se snaΕΎno razvilo u ΔeΕ‘koj u tom je prednjaΔio Josef Skupa koji je izmislio satiriΔke likove Spejbla i Hurvineka (otac i sin) i uveseljavao publiku u svom plzenskom teatru - LoutkovΓ© divadlo FeriΓ‘lnΓch osad i na gostovanjima po Δitavoj zemlji.[6] Tad je u Pragu - 1929. osnovano meΔunarodno udruΕΎenje - UNIMA (Union Internationale des Marionettes), koje je i danas krovna organizacija lutkara svijeta. Nakon Drugog svjetskog rata lutkari su poΔeli traΕΎiti inspiraciju u magijskoj i likovnoj snazi lutaka, kao Dario Fo u Italiji ili Peter Schumann i njegova ameriΔka trupa - Bread and Puppet Theater koja je 1960-ih eksperimentirala sa lutkama nadnaravne veliΔine. Veliki uspjeh postigle su lutke iz Muppeta koje je kreirao Jim Henson sa ΕΎenom Jane, one su se poΔele se poΔela emitirati u novembru 1969. u emisiji Sesame Street.[7] Na Dalekom istoku prevladava tradicija Lutaka na Ε‘tapu, koje su po kineskim teatrima razliΔite veliΔine, zbog razliΔite tradicije po pokrajinama. ZajedniΔko im je da najΔeΕ‘Δe nemaju noge i da su im lica obojena u stilu PekinΕ‘ke opere pa boje odreΔuju njihov karakter. Japanski - bunraku je specifiΔan ΕΎanr teatra sa velikim, ali laganim lutkama i vlastitim repertoarom....
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Autor:: DΕΎefri Berman Ε½anrovi:: Psihologija, Publicistika IzdavaΔ:: Psihopolis Godina izdanja:: 2020. Broj strana: 440 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 20 cm Umetnost pisanja terapijskih priΔa Jedinstvena i sveobuhvatna studija o Jalomovom psihoterapijskom i knjiΕΎevnom radu, o razvoju i dometima dva Jalomova identiteta i dve njegove karijere: kao egzistencijalnog psihoterapeuta i kao kreativnog pripovedaΔa. Jer, niko nije bolje pisao o umetnosti psihoterapije i psihoterapiji kao umetnosti, i niko nije tako spretno spojio ove dve karijere kao Irvin Jalom. β Ja pripadam onim Δitaocima dela Irvina Jaloma kojima odmah nakon prve stranice postane savrΕ‘eno jasno da Δe proΔitati i sve ostale i posluΕ‘ati svaku njegovu reΔ. Odmah sam poΔeo da mu verujem i to me ne napuΕ‘ta veΔ mnogo godina. Razumeo sam ga kao da je pisao specijalno za mene (Ε‘to vam zvuΔi jasno, mada pomalo nespretno i uobraΕΎeno) β napisao je u predgovoru DΕΎefri Berman, profesor engleske knjiΕΎevnosti i autor ove knjige, precizno opisavΕ‘i kako se oseΔa kad Δita Jaloma, ali i objaΕ‘njava svoje razloge za pisanje ove knjige. Knjiga hronoloΕ‘kim redom donosi detaljne prikaze Jalomovih udΕΎbenika, romana i psihoterapijskih priΔa β od udΕΎbenika Teorija i praksa grupne psihoterapije, preko Egzistencijalne psihoterapije, Grupne psihoterapije bolniΔkih pacijenata, zatim knjiga Svakim danom sve bliΕΎe, Krvnik ljubavi, Kad je NiΔe plakao, LeΕΎanje na kauΔu, Smisao ΕΎivota, Δari psihoterapije, LeΔenje Ε openhauerom, Gledanje u sunce, Problem Spinoza, Jedan dan pa sve do dokumentarnog filma LeΔenje Jalomom iz 2014. godine i njegove memoarske knjige O sebi iz 2017. godine, kojom se opraΕ‘ta od Δitalaca nakon spisateljske karijere duge pola veka. HronoloΕ‘ki pristup omoguΔio je Bermanu da prati kako, kada, gde i zaΕ‘to Jalom menja miΕ‘ljenje o odreΔenim stvarima, da otkrije zaΕ‘to je Jalom najuticajniji zagovornik terapeutovog samootkrivanja pred pacijentima i klijentima i zaΕ‘to njegova dela cene i profesionalci, koji se bave mentalnim zdravljem, ali i obiΔni Δitaoci... Irvin David Jalom (engl. Irvin David Yalom; VaΕ‘ington, SAD, 13. jun 1931) je ameriΔki egzistencijalni psihijatar, poΔasni profesor psihijatrije na Univerzitetu Stanford, i knjiΕΎevnik, domaΔoj javnosti najprepoznatljiviji kao autor romana Kad je NiΔe plakao Jalom je roΔen u VaΕ‘ingtonu.[1] Petnaestak godina pre njegovog roΔenja njegovi roditelji, Jevreji, emigrirali su iz Rusije i potom u VaΕ‘ingtonu otvorili bakalnicu u siromaΕ‘nom crnaΔkom predgraΔu. Jalom je proveo veΔi deo svog detinjstva ΔitajuΔi knjige u porodiΔnoj kuΔi iznad bakalnice i u lokalnoj biblioteci. Nakon Ε‘to je zavrΕ‘io srednju Ε‘kolu studirao je na DΕΎordΕΎ VaΕ‘ington univerzitetu, a zatim na Bostonskoj univerzitetskoj medicinskoj Ε‘koli. Karijera Nakon Ε‘to je diplomirao na DΕΎordΕΎ VaΕ‘ington univerzitetu 1952, kao lekar sa Bostonske univerzitetske medicinske Ε‘kole koju je zavrΕ‘io 1956. staΕΎirao je u Maunt Sinaj bolnici u Njujorku, i zavrΕ‘io specijalizaciju na Fips klinici DΕΎon Hopkins univerziteta u Baltimoru 1960. Nakon dve godine vojne sluΕΎbe u Tripler DΕΎeneral bolnici u Honoluluu Jalom je zapoΔeo akademsku karijeru na Stanford Univerzitetu. Zaposlio se na fakultetu 1963. i napredovao u toku sledeΔih nekoliko godina da bi dobio katedru 1968. Ubrzo nakon toga dao je svoj najznaΔajniji doprinos predajuΔi o grupnoj psihoterapiji i razvijajuΔi svoj model egzistencijalne terapije. U osnovi njegovih dela o egzistencijalnoj psihologiji je ono Ε‘to on naziva Δetiri datosti ljudskog stanja: samoΔa, besmisao, smrt i slobodna volja. Jalom diskutuje o naΔinima na koje Δovek moΕΎe da odgovori na ove probleme, bilo na funkcionalan, ili na nefunkcionalan naΔin. Osim njegovih struΔnih dela, Jalom je napisao i mnogo romana, i eksperimentisao sa raznim tehnikama pisanja. U knjizi Svakim danom sve bliΕΎe Jalom je pozvao pacijenta da bude koautor i piΕ‘e o doΕΎivljaju terapije. Knjiga ima dva razliΔita glasa koja posmatraju isto iskustvo u naizmeniΔnim delovima. Jalomova dela su koriΕ‘Δena kao udΕΎbenici na fakultetima, i standardno Ε‘tivo za studente psihologije. Njegov novi i jedinstveni pogled na odnos pacijenta i klijenta je uvrΕ‘tavan u rasporede programa psihologije na Ε‘kolama kao Ε‘to je DΕΎon DΕΎej koledΕΎ kriviΔnog prava u Njujorku. Jalom je nastavio da odrΕΎava honorarnu privatnu praksu, i snimio je brojne dokumentarne filmove o tehnikama terapije. TakoΔe je predstavljen u dokumentarnom filmu Bekstvo od smrti (Flight from Death), koji istraΕΎuje odnos nasilja i straha od smrti, vezanom za podsvesne uticaje. Irvin D. Jalom institut za psihoterapiju, koji vodi zajedno sa profesorom Rutelen DΕΎoselson, unapreΔuje Jalomov pristup psihoterapiji. Njegova jedinstvena kombinacija integrisanja viΕ‘e filozofije u psihoterapiju moΕΎe se smatrati filozofijom. U braku je sa knjiΕΎevnicom i istoriΔarkom Marilin Jalom. Dela Romani i priΔe 1974 Svakim danom sve bliΕΎe (Every Day Gets a Little Closer) 1989 Krvnik ljubavi i ostale psihoterapeutske novele (LoveΒ΄s Executioner and Other Tales of Psychotherapy). 1999 Moma i smisao ΕΎivota (Momma and the Meaning of Life) 1992 Kad je NiΔe plakao[2] 1996 LeΕΎanje na kauΔu (Lying on the Couch) 1996 Δitalac Jalom (Yalom Reader) 2005 LeΔenje Ε openhauerom (The Schopenhauer Cure)[3][4] 2005 ZvaΔu policiju (IΒ΄m calling the police! A Tale of Regression and Recovery)[5] 2012 Problem Spinoza (The Spinoza Problem)[6] 2015 Jedan dan i druge priΔe o psihoterapiji (Creatures of a Day - And Other Tales of Psychotherapy) StruΔna literatura 1970 Teorija i praksa grupne psihoterapije (The Theory and Practice of Group Psychotherapy) 1980 Egzistencijalna psihoterapija (Existential Psychotherapy) 1983 BolniΔka grupna psihoterapija (Inpatient Group Psychotherapy) 2001 Δari psihoterapije (The Gift of Therapy: An Open Letter to a New Generation of Therapists and Their Patients)[7] 2008 Zurenje u sunce: prevazilaΕΎenje uΕΎasa od smrti (Staring at the Sun: Overcoming the Terror of Death)[8][9] Filmografija 2003 Bekstvo od smrti (Flight from Death) 2007 Kad je NiΔe plakao (When Nietzsche Wept) 2014 LeΔenje Jalomom (Yalom`s cure)
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Prvi pomen Δente datira iz 1549. godine, u jednom turskom tefteru, o opisu Segedinskog sandΕΎaka. Tada su zabeleΕΎena 22 domaΔinstva (imenom i prezimenom) i Voja kaluΔer. Gotovo sve vreme turske vladavine nad danaΕ‘njim Banatom, Δenta je bila naseljena, iako se ne pominje u PeΔkom katistigu ni 1660, kao ni 1666. godine. Tada je zabeleΕΎeno samo naselje JeΔin, severoistoΔno od danaΕ‘njeg sela. JeΔin je naseljen u vreme izgona Turaka iz Banata, 1717. godine kada je u selu bilo 13 domova i pop Petar. Deo JeΔina se preselio u Δentu, gde je pop Petar i sahranjen, a njegov spomenik je saΔuvan, kod Stare crkve, do danaΕ‘njeg dana. Na Marsi jevoj karti Banata iz 1723/25. godine, Δenta (Δrenta) je zabeleΕΎena kao zapustelo selo, ali veΔ 1727. godine, zabeleΕΎena su 22 domaΔinstva, te je verovatno da je bilo naseljeno i 1723. godine, ali se stanovniΕ‘tvo pred popisivaΔima razbeΕΎalo. Δenta ulaskom u militarski sistem dobija germanizovani naziv Leopoldsdorf (1753-1888), koji u narodu nikad nije zaΕΎiveo.[1] Taj strani naziv `Leopoldova` (skraΔeno) je dobila po austrijskom caru Leopoldu HabsburΕ‘kom. `Leopoldovo` je 1764. godine pravoslavna parohija u BeΔkereΔkom protoprezviratu. Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir TemiΕ‘varske eparhije u Leopoldovu su bila Δetiri sveΕ‘tenika. Bili su to parosi, pop Marko NikolajeviΔ (rukop. 1762), pop Jevtimije DrakuliΔ (1789), pop Avram PopoviΔ (1793) i Δakon Nikolaj NikolajeviΔ (1793).[2] Δenta je mnogo stradala u vreme upada Turaka, 1736/37. godine, pa je, od preΔaΕ‘nja 22 doma, ostalo samo 7. Glavni uzrok smanjenja broja stanovnika je bila kuga. Postoji saΔuvan poimeniΔni popis ovih domaΔinstava. Prema popisu iz 1748. godine, Δenta ima 58 domova. Godine 1750/53. selo ulazi u sastav Banatske zemaljske milicije, a kasnije pripada XII NemaΔko-Banatskom puku, sve do 1873. godine, kada je ukinuta Vojna granica, a Δenta pripala Torontalskoj ΕΎupaniji. Carski revizor Erler 1774. godine konstatuje da graniΔarsko naselje Leopoldova, preteΕΎno naseljeno Srbima.[3] Naziv sela potiΔe, verovatno, od staroslovenske reΔi βΔantraβ (torba), jer je selo, u srednjem veku, bilo okruΕΎeno barama i moΔvarama, pa se tokom veΔeg dela godina, nalazilo praktiΔno na ostrvu, a meΕ‘tani, u tom selu, sakriveni kao u kakvoj torbi, od nepoΕΎeljnih prolaznika i poreznika. Po ukidanju banatske vojne granice, selo prelazi u sastav Perleskog upravnog sreza, u Torontalskoj ΕΎupaniji.[4] Po srpskom izvoru iz 1905. godine Δenta je velika opΕ‘tina, u Antalfalvskom (KovaΔiΔkom) politiΔkom srezu. Tada u mestu ΕΎivi 2920 stanovnika u 545 domova. Srbi su u ogromnoj veΔini, ima ih 2851 pravoslavna duΕ‘a (ili 98%), sa 512 kuΔa. Od srpskih javnih zdanja u Δenti se pominju pravoslavna crkva i pet komunalnih Ε‘kola. U mestu su tada poΕ‘ta i telefon, a brzojav je u susednom Perlezu. U Δenti je 1754. godine roΔen austrijski general-major Jovan BranovaΔki. Dana 1. maja 1788. godine postao je oberlajtant Srpsko-vlaΕ‘kog puka. Umro je u mestu Mutniku, 31. avgusta 1816. godine. Njegovu kratku biografiju sastavio je ΔenΔanski paroh Georgije Ε upica 1856. godine[5] Po jednom novinskom Δlanku,[6] ΔenΔani su pomagali KaraΔorΔev ustanak doturanjem dΕΎebane, a on im je u znak zahvalnosti poklonio srebrno zvono. Crkva U Starom selu, postojala je crkva, izgraΔena 1743. godine, od pletara i naboja. Crkva je sruΕ‘ena i obnovljena 1991. godine. Pravosavno parohijsko zvanje u mestu je osnovano 1746. godine, a matrikule nisu odmah sve zavedene. Matica krΕ‘tenih je od 1746, matica venΔanih od 1753. i matica umrlih od 1779. godine. Nova crkva, sagraΔena je u sadaΕ‘njem centru sela, 1802. godine. Ikonostas u crkvi radio je ikonopisac iz BeΔkereka,Georgije PopoviΔ 1809-1811. godine. Porta je poΔetkom 20. veka bila ograΔena letvama. U Δenti su 1905. godine postojale dve parohije, treΔe i Δetvrte plateΕΎne klase, u kojim su bili nameΕ‘teni parosi: pop Svetislav PopoviΔ rodom iz BaΔkog Feldvarca, koji je tu Ε‘est godina, i pop Svetislav JovanoviΔ kapelan, rodom iz Novog Sada. Parohijskog doma tu nema, a dve parohijske sesije su od 39 kj. zemlje.[7] Oltar, zvona kao i Δitav objekat, nalaze se pod zaΕ‘titom drΕΎave, od 1974. godine. Crkva je proslavila dvesta godina postojanja, 2002. godine. Postojalo je 1905. godine srpsko pravoslavno groblje sa najstarijim spomenikom iz 1743. godine. Ε kola ΔenΔanska Ε‘kola je smeΕ‘tena u dva zdanja, graΔena 1892. godine. U jednoj zgradi su I i II razred - svaki u svakoj `dvornici` , a drugoj zgradi III i IV razred - su zajedno u istoj `dvornici`. UΔiteljsko telo 1905. godine Δine: uΔitelji Milan PeΔenoviΔ i Milan StejiΔ, kao i uΔiteljica Vjera RadovanΔev. Te godine redovnu nastavu prati 202 Δaka (od 376 popisanih), a u nedeljnu Ε‘kolu ide 60 starijih uΔenika (od 123 popisanih)...
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Lenjin, o materijalizmu i dijalektici Prevodilac,Zvonko Tkalec IzdavaΔ: Kultura, Beograd 1956; Mala filozofska biblioteka mek povez, strana 72, 20cm Vladimir IljiΔ Uljanov Lenjin (rus. ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΜΠΌΠΈΡ ΠΠ»ΡΠΈΜΡ Π£Π»ΡΡΜΠ½ΠΎΠ² ΠΠ΅ΜΠ½ΠΈΠ½, O ovoj zvuΔnoj datoteci posluΕ‘aj (pomoΔΒ·info); Simbirsk, 22. april 1870 β BoljΕ‘i Gorki, Suhanovska volost, Podolski okrug, Moskovska gubernija, RSFSR, SSSR. 21. januar 1924) bio je ruski revolucionar, drΕΎavnik, filozof i publicista; predvodnik Oktobarske revolucije 1917. u Rusiji; osnivaΔ prve KomunistiΔke partije i Kominterne; utemeljivaΔ Ruske Sovjetske Federativne SocijalistiΔke Republike i Sovjetskog Saveza.[1] Za vreme njegove vlasti Ruska Imperija je raspuΕ‘tena i zamenjena Sovjetskim Savezom, jednopartijskom socijalistiΔkom drΕΎavom; industrija i druge privredne grane su nacionalizovane i uvedene su Ε‘iroke druΕ‘tvene reforme. Njegovi teorijski doprinosi marksistiΔkoj misli su poznate kao lenjinizam, koji zajedno sa marksistiΔkom ekonomskom teorijom se zajedno naziva marksizam-lenjinizam. Lenjinova filozofija, demagogija i drΕΎavniΔki sistem Δe imati veliki uticaj na dvadeseti vek Δime se on sam moΕΎe nazvati jednom od istaknutih politiΔkih figura koje su obeleΕΎile tu epohu, svojim revolucionarnim, politiΔkim i filozofskim radom je ostavio dubok znaΔaj za potonje drΕΎavnike koji Δe gajiti posthumno njegov kult liΔnosti, u nekim sredinama Δak i fanatiΔno. Vladimir Lenjin je jedna od najbitnijih liΔnosti celokupne ruske istorije, kao i jako bitna i kontroverzna figura moderne svetske istorije. Kao prvi sledbenik Marksizma u drΕΎavnim krugovima i velikim krugovima samoga druΕ‘tva, postao je zaΔetnik manifesta ideologije komunizma, koja Δe imati ogroman uticaj na dvadeseti vek i politiΔka previranja u njemu. Vladimir Lenjin je roΔen u bogatoj porodici srednje klase u Simbirsku. Lenjin se zainteresovao za revolucionarne leviΔarske politike nakon pogubljenja brata Aleksandra 1887. Bio je izbaΔen sa drΕΎavnog kazanjskog univerziteta zbog uΔestvovanja u anticaristiΔkim protestima. Posvetio se sledeΔim godina pravu i radikalnoj politici i postao je marksista. Preselio se u Sankt Peterburg 1893. i postao je visoka figura u Ruskoj socijaldemokratskoj partiji. UhapΕ‘en je za podsticanje pobune i proteran u Sibir na tri godine. OΕΎenio se NadeΕΎdom Krupskajom i pobegao je u zapadnu Evropu. Ε½iveo je u NemaΔkoj, Francuskoj, Engleskoj i Ε vajcarskoj i postao je poznat kao istaknuti partijski teoretiΔar. U 1903. imao je kljuΔnu ulogu u podeli Ruske socijaldemokratske partije, predvodeΔi boljΕ‘eviΔku frakciju protiv menjΕ‘evika Julijusa Martova. Na kratko se vratio u Rusiju tokom revolucije 1905. Podsticao je nasilnu pobunu i kasnije je vodio kampanju da se Prvi svetski rat preobrazi u evropsku proletersku revoluciju. Nakon Ε‘to je Februarskom revolucijom zbaΔen car Nikolaj II, Lenjin se vratio u Rusiju.[2] Lenjin je igrao vaΕΎnu ulogu u voΔenju Oktobarskoj revoluciji 1917, koja je vodila do zbacivanja Privremene vlade i osnivanja Ruske SocijalistiΔke Federativne Sovjetske Republike, prve socijalistiΔke drΕΎave na svetu. Odmah nakon toga, nova vlada pod Lenjinovim voΔstvom je krenula da uvodi socijalistiΔke reforme, meΔu kojima je prenos plemiΔkih i krunskih zemalja na radniΔke sovjete. PodrΕΎavao je svetsku revoluciju i trenutni mir sa Centralnim silama, pristavΕ‘i na teΕ‘ki Brest-litovski mir kojim je predao NemaΔkoj znaΔajne delove bivΕ‘e Ruske Imperije. Mir je poniΕ‘ten nakon Ε‘to su Saveznici pobedili u ratu. Lenjin je 1921. predloΕΎio Novu ekonomsku politiku, kojim je zapoΔeta industrijalizacija i obnova nakon graΔanskog rata. RSFSR je 1922. ujedinila sa bivΕ‘im teritorijama Ruske Imperije u Sovjetski Savez, a Lenjin je izabran za njegovog voΔu. Njegovo porodiΔno prezime je Uljanov, a publicistiΔki i revolucionarni pseudonim mu je Lenjin (u poΔetku Volgin, Nikolaj Lenjin, kasnije V. I. Lenjin) po sibirskoj reci Leni. Lenjin potiΔe iz ugledne porodice β otac Ilja NikolajeviΔ je bio upravnik Ε‘kolskog odbora u Simbirsku, nosilac Reda Stanislava prve klase i plemiΔ (sa dobijenim pravom nasleΔa) Δetvrtog od Δetrnaest redova ruskog plemstva. Majka Marija Aleksandrovna Blank je bila obrazovana ΕΎena, kΔi lekara. Njen otac je bio jevrejskog porekla, ali se preobratio u hriΕ‘Δanstvo. Lenjin je imao je dva brata i tri sestre, i svi su, osim jedne sestre, postali profesionalni revolucionari. Lenjinov otac je umro 1886. godine, a stariji brat Aleksandar, kome je deΔji san bio da postane komunistiΔki voΔa, je obeΕ‘en 1887. zbog uΔestvovanja u neuspeΕ‘nom pokuΕ‘aju atentata na cara Aleksandra III. Porodica Uljanov je napustila mesto prebivaliΕ‘ta i preselila se u Kazanj, gde je Lenjin iste godine upisao studije prava na Kazanjskom univerzitetu. Nakon uΔestvovanja u studentskim demonstracijama (premda je istraga pokazala da su njegova uloga i znaΔaj u organizaciji i toku demonstracija nepostojeΔi), izbaΔen je sa univerziteta (Ε‘to su vlasti eksplicitno obrazloΕΎile Δinjenicom da se radi o bratu pogubljenog Uljanova) i proteran u selo KokuΕ‘kino, gde je proveo oko godinu dana. Ε kolovanje revolucionara Lenjin u decembru 1895. godine Godine 1889, porodica Uljanov se preselila u Samaru, gde je Vladimir proveo oko Δetiri godine. U proleΔe 1890. dobio je dozvolu za privatno polaganje prava na SanktpeterburΕ‘kom univerzitetu, a veΔ u jesen 1891. diplomirao je kao najbolji student. U jesen 1893. nastanio se u Sankt Peterburgu, gde je 1895. uΔestvovao u ujedinjavanju sanktpeterburΕ‘kih marksista u jedinstvenu organizaciju β Savez borbe za oslobaΔanje radniΔke klase. Organizacija je bila razbijena krajem 1895. godine, a uhapΕ‘eni Lenjin je proveo godinu dana u zatvoru, a potom je osuΔen na trogodiΕ‘nje progonstvo u sibirsko selo Ε uΕ‘enskoje u Minusinskom okrugu. Tada je napisao poznatu studiju Razvoj kapitalizma u Rusiji, u kojoj je pokuΕ‘ao da dokaΕΎe da kapitalizam ubrzano uniΕ‘tava seosku opΕ‘tinu i stvara seoski proletarijat, koji moΕΎe postati saveznik malobrojnog industrijskog radniΕ‘tva u Rusiji. Emigracija i ruski radniΔki pokret Iz zatvora je puΕ‘ten januara 1900. godine, nakon Δega je ubrzo emigrirao u Ε vajcarsku. Tamo je, zajedno sa Georgijem Plehanovom i Julijem Martovom, izdavao nedeljnik Iskra. OsnivaΔe ruske socijaldemokratije, marksistiΔke ortodokse Georgija Plehanova i Pavela Akselroda, Lenjin je sreo joΕ‘ 1895. u Ε½enevi. U to vreme je bila aktuelna borba s revizionizmom Eduarda BernΕ‘tajna, nemaΔkog socijaldemokrate i izvrΕ‘ioca Engelsove poruke, koji je savetovao socijalistima orijentaciju na sindikalnu borbu i poboljΕ‘anje opΕ‘tih ΕΎivotnih uslova radniΔke klase kroz postepene druΕ‘tvene reforme i stvaranje Ε‘irokog saveza radniΔke klase s graΔanskom liberalnom demokratijom. Svi vodeΔi predstavnici tadaΕ‘nje socijaldemokratije, koja je Marksovu kritiku politiΔke ekonomije, kao i opΕ‘tu druΕ‘tveno-istorijsku filozofiju, smatrala teorijskim temeljem svog delovanja (Roza Luksemburg, Georgij Plehanov, Antonio Labriola, Avgust Bebel, Klara Cetkin...) okomili su se na BernΕ‘tajnovu revizionistiΔku tezu koja je postala izvor buduΔe umerene zapadnoevropske socijaldemokratije koja se odmakla od Marksove teorije. Prema dostupnim podacima, iako se Lenjin slagao s njima u glavnim teorijskim i strateΕ‘kim pitanjima, preko volje je prihvatio zacrtanu strategiju saradnje sa liberalnim strankama. Iskru je ureΔivao zajedno sa veteranima ruskog socijaldemokratskog pokreta (Georgij Plehanov, Pavel Akselrod, Vera ZasuliΔ) i mlaΔim kolegama, od kojih je najznaΔajniji bio Julij Martov, buduΔi voΔa menjΕ‘evika i, po miΕ‘ljenju mnogih, jedini prijatelj koga je Lenjin ikada imao. Novine su krijumΔarene u zemlju, ali njihov uticaj nije bio veliki. Oblikovanje Lenjinovih teorija MeΔu marksistima su dugo trajali sporovi o prirodi lenjinizma. Prema sovjetskoj sluΕΎbenoj doktrini, to je bio marksizam par excellence. Lenjinovi protivnici su, pak, naglaΕ‘avali rusku tradiciju β prema tim stavovima je Lenjin u ruhu marksizma oΕΎiveo rusku voluntaristiΔko-teroristiΔku tradiciju epitomiziranu u Petru TkaΔevu. Uzmu li se Marksovi tekstovi, dela najistaknutijih marksistiΔkih ortodoksa iz doba Druge Internacionale i sporovi izmeΔu Lenjina i ideoloΕ‘kih protivnika, vidno je sledeΔe: Lenjinova verzija marksizma dobrim je delom utemeljena u Marksovoj misli i (ako ne u celosti, sasvim sigurno u delovima) Δini jednu od legitimnih varijanti marksizma. Ona nije jedina ni jedino nuΕΎna. βKreativnaβ je u velikoj meri, i to ponajviΕ‘e u taΔkama u kojima se revolucionarni aktivista Lenjinovog kova nije mogao zadovoljiti opΕ‘tom i u detaljima nedovoljno preciziranom obradom praktiΔnih pitanja u delu osnivaΔa. BuduΔi da Marksovi tekstovi ne daju odgovore na mnoga konkretna pitanja revolucionarne borbe, Lenjin je inovirao doktrinu uzimajuΔi elemente iz ruske predmarksistiΔke revolucionarne tradicije. MeΔutim, nije time prihvatio nijednu glavnu ideju Herzena, ΔernjiΕ‘evskog, NjeΔajeva, Mihajlovskog ili Bakunjina: domorodna ruska buntovniΔka tradicija upregnuta je u marksizam u kojem nije bilo idealizacije seljaΕ‘tva, ΕΎelje da se saΔuva patrijarhalna seoska opΕ‘tina, izvedu druΕ‘tvene promene preko akata individualnog terora ili βpreskoΔiβ kapitalizam (za koji je sam Lenjin ionako tvrdio da je veΔ uvukao Rusku Imperiju u svoj druΕ‘tveno-ekonomski sistem). VeΔina istoriΔara marksizma (Leszek Kolakovski, DΕΎon Plamenac, Robert Taker) se slaΕΎe u tvrdnji da je Lenjin u razdoblju od 1901. do 1903. oblikovao sopstvenu verziju marksizma, koja se u trima taΔkama razlikuje od glavne teorijske struje u doba Druge internacionale i koja se pokazala izuzetno uspeΕ‘nom u borbi za vlast. Prvi znaΔajniji otklon od standardne marksistiΔke teorije onoga doba je Lenjinova teorija partije. U knjizi Ε ta da se radi? (rus. Π§ΡΠΎ Π΄Π΅Π»Π°Ρ, 1902) Lenjin je napao doktrinu βekonomizmaβ β rusku varijantu britanskog sindikalizma koja je radniΔki pokret poistovetila sa pokretom radnika. Takva formulacija nije ostavljala prostora za avangardnu ulogu partije (komunistiΔke β tada se joΕ‘ zvala socijaldemokratska), niti za svesno preoblikovanje druΕ‘tva prema revolucionarnom obrascu Marksove i Engelsove teorije. Lenjin je dobro uoΔio da radniΔka klasa ne haje za grandiozne ideje socijalistiΔkih vizionara, nego je orijentisana pre svega na poboljΕ‘anje ΕΎivotnih uslova. Ili, po frazeologiji onoga vremena: βradniΔka klasa moΕΎe proizvoditi samo burΕΎoasku svestβ. Sam je Lenjin u viΕ‘e navrata tako ustrojenu avangardu partijskih aktivista uporedio sa isusovcima (βMi smo mladoturci komunistiΔke revolucije s neΔim jezuitskim u sebi...β), najagilnijim redom katoliΔkog prozelitizma. Istorijske okolnosti koje su dovele do tih formulacija su: na 2. kongresu Partije 1903. doΕ‘lo je do raskola na radikalnu levicu ili boljΕ‘evike, i na demokratskiji orijentisanu srednju struju ili menjΕ‘evike. Glavna taΔka spora je bila upravo uloga Partije i njen uticaj. Dok su menjΕ‘evici ΕΎeljeli masovniju, demokratsku, ideoloΕ‘ki heterogeniju i Ε‘ire zasnovanu socijaldemokratsku stranku, nalik veΔ postojeΔima u zapadnoj Evropi β Lenjin je zamislio socijalistiΔku partiju kao organizaciju profesionalnih revolucionara: ideoloΕ‘ki monolitnog posednika βispravneβ doktrine i teorijske svesti. Po njemu, buduΔi da je vlasnik i nosilac autentiΔne proleterske svesti, partija je faktiΔki nezavisna u raspoloΕΎenju i idejnim previranjima u stvarnom proletarijatu. Tako zasnovana partija je, po Lenjinovom miΕ‘ljenju, najbolji i adekvatni tumaΔ autentiΔnih interesa proletarijata β Ε‘ta god empirijski proletarijat o tome mislio. Ε taviΕ‘e: lenjinistiΔka partija ne samo da βispravnoβ tumaΔi prave interese proletarijata, nego ih, takoreΔi, stvara i implantira u konfliktnu druΕ‘tvenu stvarnost. Lenjin kao filozof MeΔu duhovnim strujanjima na prelazu iz 19. u 20. vek, a koja su izazvala odjek u ruskoj β najviΕ‘e boljΕ‘eviΔkoj β sredini, vaΕΎan je bio empriokriticizam austrijskih filozofa i fiziΔara Riharda Avenariusa i, u neΕ‘to modifikovanom obliku, Ernesta Maha. Dok je ovaj drugi vaΕΎniji u istoriji nauke kao teorijski uticaj na Alberta AjnΕ‘tajna i neke druge fiziΔare, Avenarius je snaΕΎnije (i kratkotrajnije) obeleΕΎio rusku duhovnu kulturu na poΔetku 20. veka. Osnovni pogled na svet obojice filozofa bio je scijentizam, radikalni antimetafiziΔki stav i odbojnost prema tada snaΕΎnom neokantizmu koji se koncentrisao oko analize meΔuigre odnosa pojmova ljudskog iskustva kao skupa psihiΔkih sadrΕΎaja i βstvarnogβ supstrata empirijske stvarnosti. Empiriokriticizam je odbacivao taj polaritet kao pseudoproblem. MeΔutim, zbog viΕ‘e Δinilaca, meΔu kojima su nezanemarljivi bili protivreΔnosti i dvosmislenosti u formulacijama osnivaΔa empiriokriticizma, u ruskoj verziji empiriokriticizam je poprimio neobiΔne oblike. Njegovi glavni protagonisti su bili Aleksandar Bogdanov i Anatolij LunaΔarski, obojica istaknuti boljΕ‘eviΔki funkcioneri. Bogdanov (koji je bio jedan od nekolicine najvaΕΎnijih boljΕ‘evika) je izmeΔu 1904. i 1906. objavio veoma opseΕΎnu knjigu Empiriomonizam, dok je LunaΔarski 1908. uΔestvovao u projektu βbogograditeljstvaβ β esencijalno radikalno humanistiΔkog pokreta s primesama niΔeanstva. U ruskoj emigraciji, osuΔenoj na politiΔku paralizu posle poraza revolucije 1905, doΕ‘lo je do raznih eklektiΔkih ideoloΕ‘kih strujanja i bujanja spisateljske delatnosti koja je nameravala da upotpuni filozofsku stranu marksizma β zapravo, poznate tekstove Fridriha Engelsa β tada popularnim i trendovskim misaonim pokretima i idejama. Lenjin je ΕΎestoko reagovao na takve pokuΕ‘aje, a rezultat je bila njegova knjiga Materijalizam i empiriokriticizam 1909. godine. On, koji nije imao pravih interesa ni vremena za filozofska pitanja, prihvatio se Δitanja struΔne literature i pisanja polemiΔke knjige uglavnom iz dva razloga: glavni trend boljΕ‘eviΔke ideologije je bila rastuΔa idejna uniformnost koja nije dopuΕ‘tala nikakvo koketiranje s religijom niti provokativnim, potencijalno skliskim spekulacijama; meΔutim, joΕ‘ je vaΕΎnije bilo poimanje marksizma kao sveobuhvatnog i samodovoljnog pogleda na svet, kome na druΕ‘tvenim, filozofskim, ekonomskim i politiΔkim poljima nisu potrebne nikakve dopune ni βusavrΕ‘avanjaβ. Lenjin je napao ruske empiriokritiΔare i njihove nemaΔko-austrijske prethodnike kao protagoniste opskurantizma i ideoloΕ‘ke kolaboracioniste s burΕΎoazijom; postavio je princip βpartijnosti u filozofijiβ (tj., traΕΎio je monolitnost u pogledu na svet i tvrdio da su filozofska propitivanja znak idejno-politiΔke nepouzdanosti i kompromiserstva); podelio je celu zapadnu filozofiju na materijalizam i idealizam β materijaliste je proglasio druΕ‘tveno naprednima, a idealiste nazadnima. Uz to je iΕ‘lo mnoΕ‘tvo drugih pojednostavljenja, pokazatelja piΕ‘Δeve nezainteresiranosti za filozofsku problematiku kao takvu. Materijalizam i empiriokriticizam je, sudeΔi po eminentno struΔnim kriterijumima, bezvredno amatersko delo.[traΕΎi se izvor] MeΔutim, ono je u istoriji ne samo filozofije, nego duhovne kulture uopΕ‘te, veoma vaΕΎan tekst. U sovjetskoj drΕΎavi je ta knjiga imala kanonski status konaΔnog filozofskoga izraza u istoriji, s daleko zlokobnijim naslednikom u legendarnom Kratkom kursu SKP-B (kolektivnom delu nastalom pod Staljinovim nadzorom). Sam Lenjin nije mario za sudbinu svog filozofskog obraΔuna: buduΔi da je empiriokriticizam nestao joΕ‘ pre poΔetka Prvog svetskoga rata, Bogdanov napustio politiku, a LunaΔarski se vratio u okrilje ortodoksije β za Lenjina je cela zavrzlama, Δim viΕ‘e nije imala politiΔke reperkusije, prestala da bude interesantna. DoduΕ‘e, tokom 1914β1915, u razdoblju smanjenog politiΔkog manevarskog prostora, Lenjin se prihvatio Δitanja Hegela i zapisivao marginalije uz njegovu Logiku. Te zabeleΕ‘ke su kasnije objavljene pod naslovom Filozofske sveske. U Sveskama se ne radi o razraΔenoj filozofskoj doktrini, veΔ je u nizu intrigantnih aforistiΔkih zapaΕΎanja i komentara Lenjin revidirao veliki deo svojih grubih i pojednostavljenih stavova iz prethodnog razdoblja; to delimiΔno svedoΔi i o svojevrsnoj fascinaciji hegelovskom dijalektikom. MeΔutim, iako je u Sovjetskom Savezu ta knjiga imala izvesnu ulogu u razdoblju posle Lenjinove smrti, nije mogla da poniΕ‘ti razorni uticaj Materijalizma i empiriokriticizma koji je dobio status sume filozofije.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! JeziΔka umetnost Ε‘izofrenije - jedan pogled na Helderlinov `Pogled` Roman Jakobson, Grete Libe-Grothus (autor) Drinka GojkoviΔ (prevod) IzdavaΔ: SluΕΎbeni glasnik Jakobson, ogledi, eseji, lingvistika i poetika, formalizam, strukturalizam, teorija knjizevnosti, fridrih helderlin... Roman OsipoviΔ Jakobson (rus. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ Π―ΠΊΠΎΠ±ΡΠΎΠ½; Moskva, 23. oktobar 1896 β Boston, 18. jul 1982) je bio ruski lingvista i semiolog, bio je jedan od najuticajnijih lingvista 20. veka i zaΔetnik razvoja strukturalistiΔke analize jezika, poezije i umetnosti. RoΔen, u bogatoj porodici ruskih jevrejskih doseljenika, u Moskvi od ranog doba bio je fasciniran jezikom. Kao student bio je vodeΔa figura Moskovskog lingvistiΔkog kruga i uΔestvovao u moskovskom aktivu svetske avangardne umetnosti i poezije. Lingvistika u to vreme je bila obeleΕΎena neogramatiΔarima i insistirala da je jedino nauΔno prouΔavanje jezika prouΔavanje istorijske lingvistike i razvoja reΔi kroz vreme (dijahronijski pristup). S druge strane, Jakobson je pod uticajem radova Ferdinanda de Sosira razvio ideju strukturne analize lingvistiΔkih fenomena (sinhronijski pristup). Godine 1920. Jakobson, usled politiΔkih promena, napuΕ‘ta svoju rodnu zemlju i dolazi u Prag kao Δlan Sovjetske diplomatske misije da nastavi svoje doktorske studije. U Pragu se sprijateljuje sa brojnim ΔeΕ‘kim knjiΕΎevnicima. TakoΔe je impresionirao ΔeΕ‘ke akademike svojim izuΔavanjem ΔeΕ‘kih stihova. Godine 1926. on zajedno sa N. Trubeckojim, V. Matheziusom i ostalima postaje osnivaΔ praΕ‘ke Ε‘kole, odnosno lingvistiΔkog druΕ‘tva pod nazivom PraΕ‘ki lingvistiΔki krug. Dok je Trubeckoj insistirao na tome da je jezik naΔin Δuvanja i samorazumevanja kulture, Jakobson je suprotno smatrao da je jezik naΔin izraΕΎavanja i razvoja kulture. Iako su njihovi pristupi bili razliΔiti, njihova saradnja je bila veoma korisna za slavistiku i lingvistiku 20-og veka. U to vreme Jakobson je napisao brojne radove iz fonetike i 1929. godine on koristi termin strukturalizam da bi prvi put opisao Ε‘ta je distinkcija u ruskim studijama. Jakobsonova univerzalna strukturalno-funkcionalna teorija fonologije bazira se na principu binarnosti za uspostavljanje distinktivnih obeleΕΎja (opozicija) i bila je prvo uspeΕ‘no reΕ‘enje lingvistiΔke analize u skladu sa Sosirovim hipotezama. Pod distinktivnim obeleΕΎjem se podrazumeva ono svojstvo jednog glasa na osnovu kojeg taj glas stoji u fonoloΕ‘koj opoziciji prema drugom glasu. Princip binarnosti (dihotomije) ispoljava se u svrstavanju jeziΔkih jedinica u parove od po dva Δlana izmeΔu kojih postoji opozicija po prisustvu, odnosno odsustvu karakteristiΔnog obeleΕΎja. Postojanje distinktivnih obeleΕΎja kao stvarnih relevantnih kategorija u konkretnom procesu sporazumevanja pokazuju i psiholoΕ‘ki testovi izvrΕ‘eni nad veΔim brojem lica. Posle nacistiΔke invazije na Prag 1941. godine, Jakobson odlazi u Ε vedsku i Dansku gde se pridruΕΎuje KopenhagenΕ‘kom lingvistiΔkom krug i tu upoznaje Luisa Hjelmsleva. Jakobson se interesuje za antropologiju i to mu pomaΕΎe da napravi lingvistiΔki zaokret u pravcu humanizma. Po dolasku u SAD, postaje Δlan velikog udruΕΎenja intelektualaca emigranata u Njujorku, gde takoΔe nastavlja druΕΎenje sa ΔeΕ‘kim emigrantima. Na Γcole Libre des Hautes Γtudes, vrsti frankofonog univerziteta u egzilu, Jakobson saraΔuje sa antropologom Klod Levi-Ε trausom, koji je bio jedan od najpoznatijih strukturalista. PredajuΔi na Kolumbija univerzitetu, Harvardu i MIT-u, Jakobson odrΕΎava poznanstva sa mnogim ameriΔkim lingvistima i antropolozima kao Ε‘to su BendΕΎamin Vorf, Edvard Sapir, Franc Boas i Leonard Blumfild. Godine 1949. Jakobson se seli na Univerzitet u Harvardu, gde Δe provesti ostatak svog ΕΎivota. Njegovo interesovanje se kreΔe od ruske poezije prema opΕ‘tim osobenostima poetskog jezika. Sa istraΕΎivanjima na tu temu postao je poznat u celom svetu. PoΔetkom 1960. godine Jakobson sveobuhvatno prouΔava jezik i poΔinje pisati o komunikacionim naukama u celini. Komunikacijske funkcije Jakobson razlikuje Ε‘est komunikacijskih funkcija, koje odgovaraju dimenzijama komunikacijskog procesa. Dimenzije su: 1. kontekst; 2. poruka; 3. poΕ‘iljalac; 4. primalac; 5. kanal; 6. kod. Funkcije su: 1. referentna (kontekstualna ili situaciona informacija); 2. poetska (estetska ili kreativna); 3. emotivna (liΔna ili ekspresivna); 4. konativna (vokativno ili imperativno adresovanje primaocu); 5. fatiΔka (kontrolni radni kanal); 6. metalingvistiΔka (kontrolni radni kod). Jedna od Ε‘est funkcija uvek je dominantna u tekstu i obiΔno odreΔuje tip teksta. U poeziji dominantna funkcija je poetska funkcija: fokus je na samoj poruci. Prava oznaka poezije je prema Jakobsonu βprojekcija principa jednakosti sa ose selekcije na osu kombinacijeβ. UopΕ‘teno govoreΔi, to znaΔi da poezija uspeΕ‘no kombinuje i integriΕ‘e formu i funkciju. Jakobsonova teorija komunikacija je prvi put objavljena u βClosing Statements: Linguistics and Poeticsβ. Danas nijedno istraΕΎivanje na temu komunikacijskih nauka ne moΕΎe zaobiΔi njegov rad. Legat Jakobsonove tri osnovne ideje danas igraju znaΔajnu ulogu u lingvistici, a to su lingvistiΔka tipologija, markiranost (obeleΕΎenost) i lingvistiΔke univerzalije. Ta tri koncepta su tesno isprepletana: tipologija je klasifikacija jezika u smislu zajedniΔkih gramatiΔkih obeleΕΎja kao suprotnost zajedniΔkom poreklu, markiranost grubo reΔeno oznaΔava to da su izvesne forme gramatiΔke organizacije βprirodnijeβ od drugih, odnosno ova razlika se tiΔe prisustva ili odsustva nekog jeziΔkog obeleΕΎja, i lingvistiΔke univerzalije su naziv za zajedniΔka obeleΕΎja svih jezika sveta. Jakobson se bavio i nepotpunim jeziΔkim sistemima, traΕΎeΔi Ε‘ta je u njima uvek i najΔeΕ‘Δe prisutno, a Ε‘ta moΕΎe i izostati. Tako su nastali njegovi radovi o deΔjem jeziku i afaziji. Afazija je jeziΔki poremeΔaj, koji nastaje kad se oΕ‘teti oblast mozga koja je ukljuΔena u obradu jezika. Prema Jakobsonu afazija je smanjenje sposobnosti odabira (selekcije) ili kombinacije i kontekstualizacije. Njegove zasluge u lingvistici su postojale i na polju morfologije, gde je dao metod odreΔivanja odnosa u okviru morfoloΕ‘kih sistema prema principu binarnosti (obeleΕΎena kategorija ima prema sebi neobeleΕΎenu kategoriju). Posebno je ispitivao ruski glagolski i padeΕΎni sistem. Iako je Roman Jakobson u skladu sa programom praΕ‘ke Ε‘kole, kao njen najeminentniji Δlan najviΕ‘e paΕΎnje poklanjao istraΕΎivanju fonologije i distinktivnih obeleΕΎja njegova nauΔna delatnost je bila viΕ‘estruka (komunikacijske funkcije, ispitivanja poetskog jezika, jeziΔka tipologija, socijalna antropologija, psihoanaliza). Harvardska slavistiΔka Ε‘kola, koju je Jakobson osnovao, je i danas jedna od najreprezentativnijih u svetu.
Retko Lepo oΔuvano DubrovaΔke slike i prilike 1800-1880 - Josip Bersa (1941) Zagreb 1941, tvrdi povez, ilustracije, str. 228, latinica BERSA, Josip, pisac i arheolog (Zadar, 13. I 1862 β Zadar, 5. XII 1932). Brat je skladateljΓ’ Blagoja i Vladimira te kipara Bruna. Osnovnu Ε‘kolu i klasiΔnu gimnaziju (do 1880) polazio je u Dubrovniku. Potom je u Grazu upisao medicinu, ali se uglavnom bavio pjesniΕ‘tvom. Nezadovoljan studijem, vratio se u Zadar, gdje je kraΔe vrijeme radio kao financijski sluΕΎbenik u NamjesniΕ‘tvu te nastavnik na gimnaziji, a zatim u ArheoloΕ‘kom muzeju kojemu je niz godina bio i ravnatelj. Umirovljen je 1927. na duΕΎnosti konzervatora. Njegovo poprsje izradio je brat Bruno. β B. se bavio knjiΕΎevnoΕ‘Δu, kulturno-povijesnim radom i arheologijom. Javio se pjesmom Panteon u Slovincu (1884, 8). Pjesme je objavio u Dubrovniku, zabavniku (1885), Javoru (1885), StraΕΎilovu (1885β1888, 1892), Vuku (1885), Zori (1885, 1897), Smotri (1887), Bosanskoj vili (1889, 1910), Letopisu Matice srpske (1889), Novoj Zeti (1890, 1891), Brankovoj veΔeri (1894), Srpskome glasu (1894), Dubrovniku, kalendaru (1897, 1898, 1900), Glasu Crnogorca (1897). U pjesmama prevladavaju ljubavni i antiΔki motivi, ali ponekad i nota ironije i humora u ocrtavanju zadarskoga graΔanskog ΕΎivota (Sonetti zaratini). Pripovijetke je objavio u Slovincu (1884) i Smotri dalmatinskoj (1906). U knjizi proza S mora i primorja (s M. Carem) opisivao je ΕΎivot ribara i pomoraca. Njegov pokuΕ‘aj dopune NjegoΕ‘eve posvete Prahu oca Srbije uz Gorski vijenac izazvao je u svoje vrijeme polemiku (Bosanska vila, 1914 i dr.). DubrovaΔke slike i prilike su anegdotiΔno-memoarsko djelo iz kulturne, druΕ‘tvene i politiΔke povijesti Dubrovnika 19. stoljeΔa. Uz M. Cara i P. KasandriΔa bio je osnivaΔ lista za knjiΕΎevnost i umjetnost Vuk (Zadar 1885) te urednik Telegrama Korrespondenz-Bureau-a (Zadar 1915β1916). Kulturno-povijesnim prilozima javljao se u StraΕΎilovu (1892), Programma ginnasiale di Zara (1895), Smotri dalmatinskoj (1895), Glasniku Matice dalmatinske (1903), ReΕ‘etarovu zborniku (1931). Izdvajaju se rasprave o Pliniju mlaΔemu (Le idee morali di Plinio il Giovine, Programma ginnasiale di Zara, 1895; Plinije mlagji na selu i starinski osjeΔaj prirode, Glasnik Matice dalmatinske, 1903), koje su objavljene i kao posebne broΕ‘ure. Za sluΕΎbovanja u ArheoloΕ‘kom muzeju u Zadru napisao je mnogo Δlanaka, ponajviΕ‘e o rimskim ostacima iz sjeverne Dalmacije (Nadin, PodgraΔe kod Benkovca, Nin, Skradin i dr.), koje je tiskao u domaΔim i stranim Δasopisima: Bullettino di archeologia e storia dalmata (1899β1906, 1915; Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 1920), La Rivista dalmatica (1899), Jahreshefte des Γsterreichischen archΓ€ologischen Institutes (BeΔ 1900), Glasnik Matice dalmatinske (1903/1904), Mittheilungen der Central-Commission zur Erforschung und Erhaltung der Baudenkmale (BeΔ 1905), Jahrbuch fΓΌr Altertumskunde (BeΔ 1910), Notizie degli scavi di antichitΓ (Rim 1923) i u BuliΔevu zborniku (1924). Napisao je operna libreta za braΔu Vladimira (Cvijeta, 1898; Andrija ΔubranoviΔ, 1900; Mozartova smrt, neizvedena) i Blagoja (Jelka, 1901). Blagoje je uglazbio viΕ‘e njegovih pjesama. Pjesme su mu prevedene na ΔeΕ‘ki. β B. je bio zakaΕ‘njeli romantiΔar Δiji knjiΕΎevni rad najΔeΕ‘Δe nije prelazio kulturno-povijesne okvire. Ipak, kritiΔari su u njegovoj prozi DubrovaΔke slike i prilike, uoΔili znatne knjiΕΎevne vrijednosti. N. IvaniΕ‘in ga smatra najboljim pjesnikom i solidnim pripovjedaΔem Δasopisa Slovinac, a N. Karuc hvali posebice njegove zadarske sonete. Njegova se korespondencija Δuva u Nacionalnoj i sveuΔiliΕ‘noj biblioteci u Zagrebu. DJELA: Pjesme. Zadar 1891. β Otrov. Zadar 1895. β S mora i primorja (zajedno s M. Carom). Zadar 1896. β Sonetti zaratini (pseud. Lorenzo Travasini). Zadar 1902. β FΓΌhrer durch das k. k. Staatsmuseum in S. Donato in Zara (suautori: G. Smirich i M. AbramiΔ). BeΔ 1912. β Guida storico-artistica di Zara. Catalogo del R. Museo di S. Donato. Trst 1926, Zadar 1932. β DubrovaΔke slike i prilike (1800β1880). Zagreb 1941. LIT.: Marko Car: Proti smokovu listu. Vuk, 1(1885) 2, str. 11β14. β (Milan SaviΔ): (O spevu Josipa Berse, Daniel). Letopis Matice srpske, 1889, CLVII/1, str. 173β174. β Isti: Pesme Josipa Berse. Javor, 19(1892) 1, str. 11β12. β M. J.: Δisti korove. Hrvatska, 10(1895) 16/17, str. 119; 20, str. 138β139; 11(1896) 1, str. 3β4. β Janko Ibler: S mora i primorja. Narodne novine, 62(1896) 242, str. 1β2. β Dragutin J. IliΔ (Cenzor): S mora i primorja. Brankovo kolo, 2(1896) 44, str. 1397β1403. β (Silvije Strahimir KranjΔeviΔ): Β»S mora i primorjaΒ«. Nada, 2(1896) 20, str. 399β400; isto u Sabranim djelima, 1967, knj. 3, 146. β Josip LjubiΔ (Ild Bogdanov): Marko Car i Josip Bersa, Β»S mora i primorjaΒ«. Dubrovnik, 5(1896) 43, str. 4. β (Prikaz knjige pripovijedaka M. Cara i J. Berse Β»S mora i primorjaΒ«). Vienac, 28(1896) 40, str. 639. β M. Car i J. Bersa, S mora i primorja. Letopis Matice srpske, 1897, CXC/2, str. 164β165. β Milan ReΕ‘etar: Posveta Gorskog vijenca. Bosanska vila, 29(1914) 8, str. 117β118. β DuΕ‘an D. Vuksan: Ka izuΔavanju NjegoΕ‘a. Prilozi za knjiΕΎevnost, jezik, istoriju i folklor, 1931, 11, str. 149β151. β (Nekrolozi): Narodna svijest, 14(1932) 50, str. 2; Croatia sacra, 3(1933) 6, str. 258β259; Hrvatska revija, 6(1933) 10, str. 575β584. β Antun DobroniΔ: Josip Bersa. Mladost, 13(1934β35) 9, str. 218. β Marko Car: Pismo uredniku. Narodna odbrana, 13(1938) 44, str. 691β692. β Milorad PavloviΔ (M. P.): Jedan zaboravljeni pesnik. Narodna odbrana, 13(1938) 42, str. 665β667. β A.: DubrovaΔke slike i prilike (1800β1880) (predgovor). Zagreb 1941, 5β6. β Frano AlfireviΔ: Jedna knjiga o najljepΕ‘em gradu. Hrvatska revija, 15(1942) 5, str. 285β286; isto u: Proza. Zagreb 1956. β Albert Haler: Josip Bersa. Novija dubrovaΔka knjiΕΎevnost. Zagreb 1944, 285β302. β Antun DobroniΔ: Tragika J. Berse. Gospodarstvo, 5(1945) 3, str. 6. β Niko Karuc: Bersini Β»Zadarski sonetiΒ«. Glas Zadra, 5(1954) 176, str. 5β6. β Isti: KnjiΕΎevnik Josip Bersa. Ibid., 160, str. 3. β Nikola IvaniΕ‘in: BiljeΕ‘ke o pjesniku Bersi. DubrovaΔki vjesnik, 6(1955) 232β233, str. 8. β Niko Karuc: Josip Bersa i dopuna Posvete Β»Gorskom vijencuΒ«. Glas Zadra, 6(1955) 219, str. 3. β Isti.: Zadarski knjiΕΎevnik Josip Bersa. Narodni list, 11(1960) 448, str. 5. β Nikola IvaniΕ‘in: Δasopis Β»SlovinacΒ« i slovinstvo u Dubrovniku. Rad JAZU, 1962, 324, str. 191β193 i 202β203. β Ε ime BatoviΔ: ZnaΔajan muzealac i arheolog. Slobodna Dalmacija, 40(1982) 11729, str. 3. Istorija Dubrovnika Dubrovnik storija Dubrovnika obuhvata vreme od ranog neolita do danas. Tokom starog veka, ovde se nalazio jedan manji antiΔki luΔki grad, tokom srednjeg veka grad je bio centar jedne nezavisne republike, da bi krajem novog veka postao duhovno i kulturno sediΕ‘te katoliΔkih Srba na jadranskom primorju. Danas je to jedan od najznaΔajnijih kulturnih i turistiΔkih centara jugoistoΔne Evrope i najjuΕΎniji grad Republike Hrvatske. Kroz svoju proΕ‘lost bio je steciΕ‘te i popriΕ‘te sudara mnogih svetskih strujanja i interesa. Zbog skuΔenog prostora njegovi brodovi su se otiskivali Ε‘irom sveta, a trgovaΔki karavani su prodirale daleko u njegovu pozadinu. Stalno okruΕΎen jaΔima od sebe, grad je podigao Δvrste bedeme radi svoje odbrane, ali u svojoj odbrani mnogo viΕ‘e se koristio diplomatijom nego vojnom silom. Najranija istorija grada[uredi | uredi izvor] U zaleΔini Epidaura[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Epidaur (Dalmacija) Mesto antiΔkog Epidaura, savremeni Cavtat IstoΔni Jadran bio je naseljen joΕ‘ poΔetkom neolita, a najbliΕΎa okolina Dubrovnika, ukljuΔujuΔi i same litice Raguze, bile su naseljene tokom bronzanog i gvozdenog doba.[1] Tokom starog veka, centar regije se nalazio u danaΕ‘njem Cavtatu. Pre V i IV veka p. n. e., Ε‘iru regiju oko danaΕ‘njeg Dubrovnika i Cavtata su naseljavala ilirska plemena Plerejaca i Ardijejaca,[2][3] da bi koji vek kasnije ovde nastala grΔka kolonija.[4][5] Godine 228. p. n. e. ova kolonija dolazi pod vlast Rimljana, koja se 47. godine p. n. e. pominje pod romanizovanim ilirskim imenom Epidaur (βmesto iza Ε‘umeβ ili βbreg/brdoβ[6], lat. Epidaurus). Danas, Cavtat ima saΔuvane brojne spomenike rimske kulture, kao Ε‘to su: pozoriΕ‘te, rimska groblja, gradske zidine, akvedukt,[7] ostaci nekoliko palata od kojih je najpoznatija vila Banac, u kojoj je trenutno nalazi sediΕ‘te moderne opΕ‘tine Konavle.[8] U vreme Rimskog carstva, u okolini Epidaura su se nalazile vojna utvrΔenja, a jedno od njih je bilo smeΕ‘teno na litici SrΔ, (brdo iznad modernog Dubrovnika).[1] Raguza je takoΔe, bila mesto odreΔene vaΕΎnosti za Rimljane i narode pre njih. ArheoloΕ‘ki nalazi na Lokrumu seΕΎu u Vβ VI vek p. n. e.. PodruΔje grada Epidaura je primilo hriΕ‘Δanstvo sredinom IV veka, dok je podruΔje danaΕ‘njeg Dubrovnika pokrΕ‘teno tokom V veka. Dokazi za to je hriΕ‘Δansko groblje u Slanome, blizu Dubrovnika. Tokom III i IV veka, na prostor Balkana provaljuju germanska plemena Gota,[9] zatim varvarski Huni[10][11] Iza ovih zadnjih, na Balkanu ostaje pustoΕ‘,[12][13] a u njihovim pohodima stradaju mnogi romanski gradovi u Dalmaciji, izmeΔu ostalog i Epidaur.[14][15] Osnivanje Dubrovnika[uredi | uredi izvor] Dubrovnik okruΕΎen srpskim zemljama u 9. veku Osnivanje Dubrovnika pada u vreme kada se na opustoΕ‘enim balkanskim podruΔjima joΕ‘ nisu bila stiΕ‘ala previranja nastala provalom osvajaΔa sa istoka, Gota, Huna i Avara. Ostaci romanskog stanovniΕ‘tva tada se povlaΔi u dalmatinske primorske gradove da bi pod zaΕ‘titom Vizantije oΔuvali sebe i svoje municipalne tradicije. U njihovom zaleΔu se naseljavaju prva slovenska plemena koja se organizuju u svoje plemenske saveze. Stara tradicija, koju sredinom X veka spominje vizantijski car Konstantin Porfirogenit, kaΕΎe da su Dubrovnik osnovale izbeglice iz poruΕ‘enog rimskog grada Epidaura[16] poΕ‘to su ga poΔetkom VII veka uniΕ‘tili Avari i Sloveni.[17] Nakon razaranja Epidaura, poΔetkom VII veka, u podnoΕΎje veΔ postojeΔeg utvrΔenja stiΕΎu romanske izbeglice[14] koje osnivaju novi grad[18], a u njihovom zaleΔu naseljavaju se srpska plemena[17] Zahumljani, Travunjani i Konavljani. Vremenom, ova srpska plemena naseljavaju i obalu, a uz taj izbegliΔki grad osnivaju i svoje naselje koje po dubokoj hrastovoj Ε‘umi nazivaju Dubrava. S druge strane, romansko stanovniΕ‘tvo svoje naselje naziva po litici (lat. Laus), koje Δe nizom fonetskih promena kasnije dobiti italijansko ime Raguzijum / Raguza (ital. Ragusium / Ragusa),[19][20] koje je prvi put pomenuo anonimni kosmograf iz Ravene oko 667. godine. O ovim izbeglicama iz Epidaura nema mnogo podataka. Zna se da su se pridoΕ‘lice Δvrsto ogradili u drvenim kuΔama i zidinama i tako tu zapoΔeli novi ΕΎivot. Ovaj maleni romanski βkastrumβ u potpunosti je bio okruΕΎen slovenskim (srpskim) doseljenicima. Uski moΔvarni kanal koji se nalazio na mestu danaΕ‘njeg Straduna (Place),[21] a koji je delio liticu od kopna i ujedno ova dva naselja, nasut je tokom X i XI veka, a kompletno naseljeno podruΔje opasano je zidinama. Ovim je grad ujedinjen.[22] Vizantijska vlast[uredi | uredi izvor] Sveti Vlaho, zaΕ‘titnik Dubrovnika Od svog osnivanja, pa sve do XII veka, Dubrovnik je ulazio u sastav vizantijske teme Dalmacija. MeΔutim, bez obzira na romansku vlastelu, srpska veΔina je asimilovala malobrojnu romansku zajednicu, pa je za grad prevagnulo srpsko ime Dubrovnik (nasuprot romanskom Raguza). Grad se prvi put u istoriji pod ovim imenom spominje oko 850. godine, kada ga je oΕ‘tetila silna oluja s mora, jer po svojoj prilici s morske strane nije bio opasan zidom. Nekoliko godina kasnije 867, grad je bio zaΕ‘tiΔen s te strane, jer su ga uzalud opsedale saracenske laΔe. Dubrovnik je zasigurno (najkasnije) do 924. godine imao svoga biskupa, Ε‘to dokazuje, da je u to vreme veΔ bio priznat kao grad, te tim imao nekakvu svoju autonomnu upravu. Godine 972, DubrovΔani odbijaju napad MleΔana, a tad nastaje i legenda o pojavljivanju Svetog Vlaha u Δiju Δast Δe odrΕΎavati festivale, a njegov lik Δe krasiti dubrovaΔku zastavu. Godine 992, grad je spalio samoproklamovani bugarski (makedonski) car Samuilo. Nakon toga, grad se obnavlja i 999. postaje sediΕ‘te nadbiskupije i mitropolije. Tako 1000. godine, kad je mletaΔki duΕΎd Petar Orseolo uzeo pod svoju vlast vizantijske gradove u severnoj Dalmaciji, da ih odbrani od Hrvata, te svojom flotom doplovio do KorΔule, tamo su mu izaΕ‘li u susret dubrovaΔki graΔani sa nadbiskupom na Δelu, da mu se poklone. Ali toga puta MleΔiΔi ne zauzeΕ‘e Dubrovnik, veΔ on ostade pod upravom vizantijskom. PoΔetkom XI veka, dubrovaΔke laΔe bile su prepoznatljive Ε‘irom Sredozemlja, a DubrovΔani poznati kao veΕ‘ti moreplovci i trgovci. Od 1028. do 1034. dubrovaΔke laΔe bile su u vizantijskoj floti na grΔkim obalama i borile su se protiv Arapa. Krajem XI veka Dubrovnik je preΕ‘ao pod vlast juΕΎnoitalskih Normana, te su dubrovaΔke laΔe od 1081. do 1085. ratovale u normanskoj floti. MeΔutim, Dubrovnik se ubrzo opet vratio pod vizantijsku vlast. UtvrΔenje Lovrijenac, izgraΔeno u XI veku Godine 1153, arapski geograf Idrisi priΔa za DubrovΔane, da su veΕ‘ti ratnici, da imaju mnogo brodova i da nadaleko plove. Svakako, u to vreme Dubrovnik je veΔ bio poznat kao trgovaΔki grad, jer je od 1169, kad je sklopio prvi (saΔuvani) trgovaΔki ugovor s italijanskim gradom Pizom, poΔeo sklapati ugovore i s raznim gradovima u Italiji. Pri kraju toga veka najpre ga, za vreme rata Vizantije protiv Mletaka, 1171. privremeno osvajaju MleΔani, a za vreme nemira, koji su izbili u Vizantiji nakon smrti cara Manojla I opet se zaklonio pod zaΕ‘titu napuljskih normanskih kraljeva (1185β1192). RaΕ‘ki ΕΎupan Stefan Nemanja i brat mu humski knez Miroslav, nakon dobijanja Kotora napadaju i normanski Dubrovnik 1185. godine. Godinu dana kasnije, DubrovΔani, kao autonomna opΕ‘tina, priznaju vazalstvo i prema Srbiji i njenom vladaru plaΔaju βsrpski danakβ. Godine 1189, Dubrovnik je sklopio i Δuveni trgovaΔki ugovor sa bosanskim banom Kulinom. Taj sporazum se dugo smatrao prvim dokumentom u kome se stanovnici ovog grada nazivaju DubrovΔani, dok se povelja Stefana Nemanje iz 1215. smatrala za dokument sa prvim pominjanjem imena Dubrovnik. MletaΔka vlast i vazalstvo Srbiji[uredi | uredi izvor] Dubrovnik okruΕΎen Srbijom Stefana Nemanje, 12. vek Nakon pada Carigrada 1204. godine, u ruke krstaΕ‘a, DubrovΔani su bili prinuΔeni da od 1205. priznaju vrhovnu vlast Venecije, pod Δijom vlaΕ‘Δu ostaju sve do 1358. godine. Za ovo vreme, DubrovΔani diΕΎu tri bezuspeΕ‘ne bune, ali se mletaΔke vlasti nisu uspeli osloboditi. Ipak, grad je zadrΕΎao potpunu autonomiju, jer su mletaΔki gospodari dozvolili da lokalna vlastela i stanovniΕ‘tvo bira Veliko (lat. Consilium maius) i Malo veΔe (lat. Consilium minus), koje je uz kneza, imalo joΕ‘ 11 Δlanova i vrΕ‘ilo naredbe izdane od VeΔa umoljenih (lat. Consilium rogatorum). Dubrovnik je samostalno birao i sve druge svoje Δinovnike, bana, kneΕΎeva zamenika, a sam je ureΔivao i svoje odnose sa susedima protiv kojih je i sam na svoju ruku ratovao. Ipak, pritisnuti susednom Srbijom, Dubrovnik je 1268. pristao na preciziranje srpskog danka u iznosa od 2000 perpera na dan Svetog Dimitrija β Mitrovdan, Δime je doΕ‘ao i pod vazalstvo Srbije. Na Δelu DubrovaΔke uprave bio je i dalje knez, ali ga je slala mletaΔka vlada i to, na dve godine. Ona je odreΔivala i nadbiskupa. U mletaΔkim ratovima grad bi uΔestvovao sa nekoliko oruΕΎanih laΔa. Ovakva komuna je 1272. godine dobila i svoj statut, zbirku odredbi javnog i privatnog prava, Ε‘to je dotad vaΕΎilo, Δime je oznaΔen poΔetak kodifikacije dubrovaΔkog prava. Statut je kasnije dopunjavan u XIV i XV veku. Godine 1295, u Dubrovniku se desio veliki poΕΎar, koji je uniΕ‘tio celo predgraΔe Dubravu i veliki deo grada Raguzum (Ragusium). Zbog toga, oba naselja su se spojila u jedno i viΕ‘e se nisu smele graditi drvene kuΔe. Dolazak cara DuΕ‘ana u Dubrovnik. Rad Marka Murata Za ovo vreme, Dubrovnik se veΔ istiΔe kao bogat trgovaΔki grad, koji svoje laΔe Ε‘alje i u Egipat i Crno More, a svoje trgovce po celoj zapadnoj polovini Balkanskog poluostrva, naroΔito po ostalim srpskim zemljama, tadaΕ‘njoj Bosni i Srbiji, gde su u svojim rukama imali gotovo svu trgovinu, a kasnije i tamoΕ‘nje rudnike srebra. U ovo doba Dubrovnik je znatno proΕ‘irio i svoje granice: 1272. samovoljno mu se pokorilo ostrvo Lastovo, a 1333. srpski kralj (kasnije car) DuΕ‘an, u znak naklonosti, darovao mu je grad Ston, poluostrvo PeljeΕ‘ac[23] i ostrvo Mljet,[24][25] DuΕ‘an je DubrovΔanima dao i primorje od Stona do Zatona, ali su ovu zemlju kasnije osporili bosanski vladari, koji su je zauzeli nakon raspada Srpskog carstva, pa su je DubrovΔanima predali tek 1399. godine. UopΕ‘te, Dubrovnik je zbog granica i svoje trgovine imao dosta neprilika. Od 1252. do 1253. ratovao je s kraljem UroΕ‘em I (a to je prvi rat, Ε‘to se zna, da je Dubrovnik na kopnu i na svoju ruku vodio). Ratovao je dvaput s kraljem Milutinom (1301. i 1317β1318). S druge strane, car DuΕ‘an je bio veliki prijatelj Dubrovnika, pa je grad posetio 1331, a 1350. u Dubrovnik dolazi zajedno sa caricom i sinom UroΕ‘em. Gradu je bio naklonjen i car UroΕ‘ V, koji mu je 1357. darovao neΕ‘to zemlje nad samim gradom. PravdajuΔi postojanje srpskog danka, hrvatski istoriΔari Δe tokom XX veka naΔi u plaΔanju rente za ovu dobijenu zemlju od srpskih vladara, zanemarujuΔi Δinjenicu da je danak i ranije isplaΔivan. Ε½ivot u srednjovekovnom Dubrovniku[uredi | uredi izvor] Demografija srednjeg veka[uredi | uredi izvor] Neki istoriΔari smatraju da se broj stanovnika grada sa predgraΔima u XIIIβ XV veku, kretao izmeΔu 5.000 i 10.000, dok je van zidina ΕΎivelo preko 20.000 ljudi, Ε‘to znaΔi da je ukupan broj premaΕ‘ivao 30.000 stanovnika. Porast stanovniΕ‘tva u samom gradu i okolini naruΕ‘ila je epidemija kuge koja se u Dubrovniku javila 1348. godine, a Δije su se posledice osjeΔale joΕ‘ godinama kasnije.[26][27] StanovniΕ‘tvo Dubrovnika u ovom periodu bilo je Ε‘aroliko i u etniΔkom i u ekonomskom smislu. Osnovna podela bila je na: bogatu romanizovanu vlastelu β patricije (lat. nobiles cives); brojno gradsko stanovniΕ‘tvo na poslovima: zanatlija, trgovaca, vojnika, brodske posade i pisara β puΔane; te seljake i kmetove koji su radili za vlastelu. VeΔinu puΔana i kmetova Δinili su potomci srpskih Dubravana (osnivaΔa Dubrave), kao i slovenizirani RaguΕΎani. Proces slovenizacije dubrovaΔkih Romana otpoΔeo je rano i provodio se postepeno. VeΔ u XIII veku Δak i kod vlastele, je upeΔatljivo mnogo slovenskih liΔnih imena, a meΔu vlastelom i po nekoliko porodiΔnih (BoleslaviΔi, GojislaviΔi, SreΔiΔi, ΔrijeviΔi). To dokazuje da se mala romanska oaza nije mogla oteti asimilaciji kompaktne slovenske okoline, iz koje su dolazile i neke bogatije porodice, a koje su primane Δak i u ekskluzivno kolo stare dubrovaΔke gospode β patricije. Ipak, sve do XV veka, porodiΔni jezik kod vlastele, je bio stari dalmatski jezik. Vlastela se dugo opirala ovoj slovenizaciji i uticaju puΔana, pa su se pokuΕ‘avali zatvoriti samo za sebe, kako bi oΔuvala svoj jezik i kulturu. Posledica toga bila je odumiranje vlastelinskih porodica, pa su tokom XIII i XIV veka morali popuΕ‘tati i dozvolili sklapanje brakova sa puΔanima, a tokom XV i XVI veka zamenjen je i jezik srpskim[a] nazivajuΔi ga i linga seruiana, tako da su βjoΕ‘ samo neki starciβ govorili starim dalmatskim jezikom. UnutraΕ‘nje ureΔenje[uredi | uredi izvor] Dubrovnik, pogled na more i Elafitska ostrva Malo se zna o unutraΕ‘njem ureΔenju Dubrovnika za vreme pre 1205. godine. U poΔetku je Dubrovnik sigurno zavisio od vizantijskog stratega u Zadru, ali se ne zna, da li je bilo u njemu kakvih niΕΎih vizantijskih Δinovnika ili vizantijske vojske. U XII veku Dubrovnik je bio autonomna opΕ‘tina, koja je na svoju ruku sklapala trgovaΔke i mirovne ugovore sa italijanskim opΕ‘tinama i susednim vladarima, naroΔito za vreme kratkog normanskog gospodstva. Dubrovnikom je upravljao domaΔi knez (comes), a ne kraljev komornik (camerarius). Jedina vazalna duΕΎnost grada je bila, da u sluΔaju rata daje Normanima nekoliko ratnih laΔa, potpuno opremljenih. Sredinom Π₯ veka, dubrovaΔka teritorija se donekle proΕ‘irila i izvan samog grada, tako da je obuhvatala i GruΕΎ, te mala ostrva od Mrkana, pred Cavtatom, do Ε ipana, pa su DubrovΔani morali plaΔati danak susednim srpskim vladarima i za svoje vinograde izvan grada. Ekonomski izvori[uredi | uredi izvor] U borbi za odrΕΎanje Dubrovnik je morao savladati mnoge ekonomske teΕ‘koΔe. Resursi na sopstvenoj teritoriji su bili vrlo ograniΔeni i nedovoljni. U stenovitom Dubrovniku je uvek nedostajalo hleba, jer nikad nije bilo dovoljno obradive i obraΔene zemlje i pod ovakvim uslovima pomorstvo i trgovina su bili glavni izvori prihoda. Dubrovnik je ovom bio upuΔen po celom geografskom prostoru i u najstarijim hronikama se beleΕΎi da je Dubrovnik ΕΎiveo βod moraβ a da je DubrovaΔka luka postala glavna izvozna i uvozna taΔka balkanske trgovine i βvrata Balkanaβ. Dubrovnik stalno podiΕΎe svoje pomorstvo i svoje trgovinske veze. U svim saobraΔajnim Δvorovima Balkana se osnivaju trgovinske kolonije DubrovΔana, te im srpski vladari RaΕ‘ke i Bosne, a kasnije i Turci priznaju tim kolonijama razne trgovaΔke i liΔne povlastice. DubrovaΔko pomorstvo se znaΔajno razvija, a najveΔi uspone beleΕΎi tokom XV i XVI veka, kada dubrovaΔka mornarica broji oko 200 brodova. Tada DubrovΔani vrΕ‘e prevoz i trgovinu po celom Sredozemlju, od maloazijskih i afriΔkih obala na istoku do atlantskih obala Flandrije, Engleske i Nizozemske na zapadu. TrgovaΔke ugovore Dubrovnik sklapa sa velikim silama, naroΔito sa Ε panijom, iskljuΔujuΔi njihovo suparniΕ‘tvo i ΔuvajuΔi svoju nezavisnost. Kulturni ΕΎivot[uredi | uredi izvor] RuΔer BoΕ‘koviΔ, jedan od najpoznatijih nauΔnih radnika iz Dubrovnika SaobraΔajnim vezama i trgovaΔkim odnosima Dubrovnik je bio u stalnom kontaktu sa evropskim zemljama, a posebno sa italijanskim lukama i gradovima. Na taj naΔin on prati ΕΎivot i dostignuΔa u nauci i umetnosti i brzo ih prihvata. Organizovana je nastava u osnovnim Ε‘kolama, a visoko obrazovanje je bilo na znaΔajnom nivou. Bilo je dosta DubrovΔana koji su se isticali u nauΔnim radovima. U XVIII veku najpoznatiji je bio RuΔer BoΕ‘koviΔ, matematiΔar, fiziΔar, atomista, astronom, filozof i nadaleko poznat po svojim radovima koja su objavljivana u Parizu, Londonu, Rimu, BeΔu i drugim gradovima zapadne Evrope. Svi veliki umovi Dubrovnika su se ponosili svojim poreklom i rado su obavljali i diplomatske odnose svog grada u drugim gradovima gde bi boravili. Duh renesanse naiΕ‘ao je u Dubrovniku na snaΕΎan odjek, dajuΔi opseΕΎno knjiΕΎevno stvaralaΕ‘tvo tog vremena i u ovom delu Evrope. DubrovaΔka knjiΕΎevnost[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: DubrovaΔka knjiΕΎevnost Naslovnica knjige βSuze sina razmetnogaβ Ivana GunduliΔa DubrovaΔka knjiΕΎevnost obuhvata celokupnu knjiΕΎevnost stvorenu na tlu DubrovaΔke republike, a mnogi smatraju da ona doseΕΎe najviΕ‘e domete knjiΕΎevnosti humanizma i renesanse meΔu JuΕΎnim Slovenima. ZnaΔajna dela DubrovΔana pisana su na latinskom jeziku, ali je znaΔajnija knjiΕΎevnost ona napisana na srpskom narodnom jeziku koja zapoΔinje u XV veku i produΕΎava se sve do pada Republike. Tokom XVI veka Dubrovnik daje njegove najveΔe epske pesnike Marina DrΕΎiΔa (1508β1567) i Ivana (DΕΎiva) GunduliΔa (1589β1638) koji je poΔeo sa lirskim pesmama, a kasnije preΕ‘ao na dramu preteΕΎno mitoloΕ‘kog sadrΕΎaja. Glavno mu je delo ep βOsmanβ u 20 pevanja. Ovo delo je jedno od najveΔih u dubrovaΔkoj knjiΕΎevnosti. DubrovΔani su se ogledali i u drugim granama umetnosti, a najviΕ‘e u slikarstvu. U drugoj polovini XV veka tu je bio znatan broj domaΔih i stranih slikara od kojih su na naroΔitom glasu bili Nikola BoΕΎidareviΔ i Mihajlo HamziΔ. Formirana je i posebna DubrovaΔka slikarska Ε‘kola Δiji se uticaj Ε‘iri i po dubrovaΔkom zaleΔu, a uticaj dopire i do juΕΎne Italije. NajveΔi deo njihovog stvaralaΕ‘tva uniΕ‘ten je za vreme zemljotresa i poΕΎara koji su kasnije pogodili grad, ali su neka dela saΔuvana u crkvenim zgradama grada i okoline. Ovakva mnogostranost u intenzivnom kulturnom stvaranju ostavila je duboke tragove Ε‘to je uticalo na istorijsku ulogu Dubrovnika kao istaknutog ΕΎariΕ‘ta kulture i civilizacije u ovom delu sveta. DubrovaΔka republika[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: DubrovaΔka republika Usponom srpskih kneΕΎevina Huma (Zahumlja), Travunije, RaΕ‘ke, te Duklje i Bosne, Dubrovnik postaje grad-republika i najznaΔajniji trgovaΔki centar na istoΔnom Jadranu. Nakon poraza MleΔana od strane Ugarske 1358. grad se razvija u samostalnu republiku, koja Δe postojati sve do 1806. godine kada Δe je zauzeti Napoleonove snage i 1808. pripojiti novostvorenim Ilirskim provincijama. Ugarska vlast[uredi | uredi izvor] Grb DubrovaΔke republike, sada grada Dubrovnika Rat izmeΔu Ugara i MleΔana zbog Zadra okonΔao se 1358. time, Ε‘to su MleΔani morali ustupiti Ugarskoj sve svoje posede na istoΔnoj obali Jadranskoga mora, od Kvarnera do DraΔa ukljuΔujuΔi i Dubrovnik. Odnosi izmeΔu Dubrovnika i kralja Ludoviga I, regulisani su ViΕ‘egradskim ugovorom od 27. maja 1358. u kome je duΕΎnost Dubrovnika bila da mu plaΔa godiΕ‘nji danak (500 dukata) i da u sveΔane dane istiΔe njegovu zastavu (otud je i nastao danaΕ‘nji grb Dubrovnika). Za sluΔaj rata morali su ga pomagati na moru, dok se kralj u njihove unutraΕ‘nje poslove nije meΕ‘ao. Tako Dubrovnik pored srpskog vazalstva, prihvata i ugarsko, pod kojim Δe biti sve do ugarske propasti 1526. godine. MeΔutim, i pored vazalnih obaveza, grad je bio skoro potpuno nezavisan,[29][30] te je u to vreme i proΕΎiveo svoje, u ekonomskom pogledu, najsjajnije doba, kada su njegovi agilni trgovci u znatnoj meri posredovali pri trgovaΔkom saobraΔaju izmeΔu istoΔne i zapadne Evrope. U to vreme Dubrovnik je dobio svoj sadaΕ‘nji izgled, jer su tada veΔim delom podignuti gradski bedemi i neke znamenitije zgrade (kneΕΎevski dvor, kula MinΔeta, franjevaΔki i dominikanski samostan itd.), a 1438. dovedena je voda sa Ε umeta. Ali, za to vreme Dubrovnik je imao, sa svojim neposrednim susedima, viΕ‘e neprilika negoli ikad: 1359β1362. ratovao je s gospodarom Trebinja, knezom Vojislavom i Kotoranima, a 1370β1371. sa novim gospodarom Trebinja, ΕΎupanom Nikolom AltomanoviΔem. Kada je 1378. Kraljevina Bosna osvojila Trebinje i Konavle i tako postala jedini njegov sused, Dubrovnik je nastojao da proΕ‘iri svoje granice na tu stranu. Godine 1399, uspeo je da dobije primorje od Stona do Zatona, ali je zato imao mnoge nevolje zbog Konavala. Godine 1391, kupio ih je, ali ih je dobio tek 1419β1427, a onda je morao zbog njih i ratovati, 1430β1432. protiv bosanskog vojvode Radoslava PavloviΔa, a 1451β1454. i sa hercegom Stefanom VukΔiΔem KosaΔom. To su bili poslednji ratovi, koje je Dubrovnik uopΕ‘te vodio. Turci su 1466. godine osvojili Hercegovinu, ali su zastali pred dubrovaΔkim granicama, jer su DubrovΔani veΔ bili sebi osigurali zaΕ‘titu turskih sultana. Prilikom samog kraja ugarskog doba Dubrovnik su zadesile dve velike nesreΔe: 1520. vrlo jak zemljotres, a 1527. nova velika kuga. Vazalstvo prema Osmanlijama[uredi | uredi izvor] U unutraΕ‘njem ureΔenju nastala je promena u toliko, Ε‘to je mletaΔkog kneza zamenio domaΔi. Njega su, posle kratkog vremena, birali svakog meseca, a imao je isto tako malu vlast, kao i u mletaΔko doba. Posle Kosovske bitke Dubrovnik je stupio u odnose s Turcima, te je 1397. dobio ferman sultana Bajazita, da sme slobodno trgovati po celom Osmanskom carstvu.[31] Posle pada Srbije 1459. Dubrovnik se obavezao, da Δe srpski danak plaΔati turskom sultanu, kao nasledniku ove bivΕ‘e carevine. Zauzvrat, Osmanlije DubrovΔanima takoΔe garantuju slobodu trgovanja po celom Osmanskom carstvu. Taj danak (haraΔ) u poΔetku iznosio 1.500 zlatnih dukata, da bi vremenom bio podignut do 15.000 dukata, ali je 1481. sveden na 12.500, te je tako ostalo sve do Srpskog ustanka 1804, kada su DubrovΔani posljednji put platili haraΔ Istanbulu. To je bila jedina realna veza izmeΔu Dubrovnika i turske carevine i ako se posle ugarske propasti od 1526. smatralo da je Dubrovnik pod zaΕ‘titom i vrhovnom vlaΕ‘Δu (vazalstvom) Turske. Ovo vazalstvo je definitivno ukinuto BeΔkim kongresom 1815. godine. Karta DubrovaΔke republike iz 1678. U svemu drugom Dubrovnik je bio nezavisan. Grad je mogao uΔi u odnose sa bilo kojom drΕΎavom, a brodovi Dubrovnika plovili su pod dubrovaΔkom zastavom. Osmanlije DubrovaΔkoj republici daju posebna prava u trgovanju, Ε‘to dubrovaΔku trgovinu joΕ‘ viΕ‘e veΕΎe u Osmansko carstvo. Dubrovnik je deo jadranske trgovine predao u vlast Osmanskog carstva, a trgovci iz Dubrovnika plaΔali su odreΔeni porez u lukama. DubrovaΔki trgovci su takoΔe snabdevali osmanske kolonije, a imali su i svoje kolonije (u Carigradu, Solunu, Jedrenu (Drinopolje), Beogradu, Prizrenu, Sofiji, BukureΕ‘tu, Sarajevu, te Veneciji, Ankoni (Jakin), Firenci, Sirakuzi, Mesini, Palermu, Aleksandriji i Kairu),[32] Ε‘to im je davalo posebne privilegije u carstvu. DubrovaΔki trgovaΔki brodovi mogli su slobodno uploviti u Crno more, Ε‘to je bilo zabranjeno svim neosmanskim brodovima. PlaΔali su neke obaveze manje od drugih trgovaca, a Dubrovnik je istovremeno uΕΎivao osmansku diplomatsku podrΕ‘ku u trgovini sa MleΔanima. Za gotovo 300 godina koje je Dubrovnik bio pod turskom vrhovnom vlaΕ‘Δu, on je ponajviΕ‘e ΕΎiveo u miru, veΕ‘to odrΕΎavajuΔi neutralnost u ratovima izmeΔu Turaka i hriΕ‘Δana. Ali je opet bio u velikoj opasnosti za vreme Velikog beΔkog rata 1683β1699, jer je MletaΔka republika, dubrovaΔki konkurent i neprijatelj, bila sa svih strana opkolila njegovo podruΔje, kao Ε‘to su 1602β1606. pomagali ustanak na ostrvu Lastovu. Zato se Dubrovnik 1684. vratio pod vrhovnu vlast nemaΔkog cara kao i ugarskog kralja, a u KarlovaΔkom miru 1699. postigao je, da ga sa severa i s juga uski komad turske zemlje odeli od mletaΔkog podruΔja. Posljednja veΔa opasnost za grad iz ovog vremena zapretila je 1711, kada su Crnogorci, kao saveznici ruskog cara Petra Velikog, provalili u Konavle, za vreme Prvog rusko-turskog rata 1768β1774. zbog jedne ruske laΔe, koju je Dubrovnik, kao saveznik Turaka zaplenio u Δenovi. DoΕ‘lo je gotovo do rata izmeΔu Rusije i Dubrovnika. Sukob se zavrΕ‘io 1775. βmirom u Livornuβ. CrteΕΎ Dubrovnika pre 1667. Pod turskom zaΕ‘titom Dubrovnik je stalno razvijao svoju trgovinu, a njihovi poklisari su poklonima i dankom, kupovali dodatne privilegije. Izvor svoga bogaΔena bio je u Δinjenici da su samo dubrovaΔki trgovci mogli da se slobodno kreΔu po unutraΕ‘njosti Osmanskog carstva. Grad uskoro osetio posledice otkriΔa Amerike i novih trgovaΔkih pomorskih puteva oko Afrike, koji su malo pomalo prevagu u trgovini prenosili s obala Sredozemnog mora na obale Atlantskog okeana. PolitiΔko i ekonomsko propadanje Turske tokom XVII veka donelo je takoΔe, nazadovanje dubrovaΔke trgovine po Turskoj. Tako je Dubrovnik veΔ preΕ‘ao najjaΔu fazu svoga ekonomskoga napretka, kad se 6. aprila 1667. godine, desio veliki zemljotres, koji ga je napola poruΕ‘io, upropastio nekoliko hiljada ljudi u njemu i naneo mu veliku materijalnu Ε‘tetu. Posle zemljotresa, stanje u gradu je postalo toliko oΔajno, da grad nije mogao ni da plaΔa godiΕ‘nji haraΔ Porti, pa mu je zato 1678. zapretila velika opasnost od Turaka. Grad se ipak spasao, zahvaljujuΔi najviΕ‘e drΕΎanju novog dubrovaΔkog poklisara Nikolice BuniΔa. Zbog pogibije mnoge vlastele za vreme zemljotresa, primljeno je onda meΔu vlastelu i 10 uglednijih graΔanskih porodica, ali i to je bio jedan od uzroka unutraΕ‘njeg propadanja, jer su nastala trvenja meΔu starom i novom vlastelom. Kraj republike[uredi | uredi izvor] Nakon sloma MletaΔke republike 1797. dalmatinski obalni pojas i Boka Kotorska dolaze pod jurisdikciju HabzburΕ‘ke monarhije, a Dubrovnik ostaje izmeΔu.[29] Pojavom Napoleona s jedne strane i slabost Turske sa druge, DubrovaΔka republika viΕ‘e nije bila sigurna u novom sastavu suseda.[33] Kad je Austrija 1806. predala Dalmaciju i Boku Napoleonu, Rusi sa Crnogorcima su preoteli Boku od Francuza. Stoga je Napoleon poslao generala Loristona sa 1.200 vojnika, da iz Dalmacije, preko Dubrovnika, preΔu u Boku. Stvarni razlog ove akcije je bio zauzimanje Dubrovnika obmanom i pravljenje od njega oslonca za dalje operacije u Jadranu.[traΕΎi se izvor] Tako, kad je francuska vojska 25. maja 1806. uΕ‘la u Dubrovnik, iz njega nije viΕ‘e izaΕ‘la sve do 1815. Od tada Rusi sa srpskim saveznicima iz Hercegovine i Crne Gore su stalno napadali francuske posade u gradu. Kad je u grad stigao francuski general Ogist Marmon, on je uspeo odbaciti srpsko-ruske snage dalje od grada. Za to vreme, Francuzi su u gradu stalno nametali rekvizicije i kontribucije. Dana 31. januara 1808. godine, Marmont je, mimo znanja Napoleona (uz njegovo naknadno odobrenje), dekretom raspustio VeΔe umoljenih, Malo i Veliko veΔe i time ukinuo DubrovaΔku republiku. DubrovaΔka republika do 1808. Dubrovnik je zatim pripojen Napoleonovoj Kraljevini Italiji. Godine 1814, Dubrovnik je postao deo francuske Ilirije. Kada su Britanci zauzeli dubrovaΔka ostrva i Cavtat, neka dubrovaΔka vlastela se pobunila u Konavlima, i 15. novembra 1813. istakla u Cavtatu dubrovaΔku zastavu, pa zajedno sa Englezima opseli Dubrovnik 28. januara 1814. Δime su proglasili, da je republika obnovljena i imenovali provizornu vladu. Ali su se meΔutim Englezima pridruΕΎili i Austrijanci pod komandom generala MilutinoviΔa, pa kad su Francuzi 28. januara predali grad, MilutinoviΔ ga je zauzeo u ime austrijskoga cara i pored protesta dubrovaΔke vlastele, zaveo austrijsku administraciju, a BeΔki kongres je 1815. to i potvrdio. Dubrovnik u Austrijskom carstvu[uredi | uredi izvor] Austrougarska razglednica Dubrovnika iz 1914. godine Nakon poraza Napoleonove Francuske, odlukom BeΔkog kongresa 1815. godine, teritorija nekadaΕ‘nje DubrovaΔke republike je pripojena Austrijskom carstvu. U sastavu ove carevine Dubrovnik sa okolinom ostaje sve do njenog raspada 1918. godine. Nakon pripajanja Austrijskom carstvu, Dubrovnik je stavljen pod upravu austrijske Kraljevine Dalmacije, a u gradu je ponovo uveden italijanski kao sluΕΎbeni jezik. Tokom ovog perioda, delovanje Ilirskog pokreta, Ljudevita Gaja od 1835. godine, a kasnije i liberalizma 1848. godine u Dubrovniku su naiΕ‘li na jak odziv. Pod ovim uticajima, tokom 1860β1861. u gradu su odrΕΎane i prve demonstracije podrΕ‘ke ujedinjenju Dalmacije sa Hrvatskom i Slavonijom. Krajem XIX veka uticaj ilirskog pokreta je oslabljen, a do izraΕΎaja dolaze ekonomski problemi. Dalmacija tada vaΕΎi za jednu od najzaostalijih provincija Austrijske carevine, jer praktiΔno u njoj nije bilo industrije. Srpski katoliΔki pokreti[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Srbi katolici u Dubrovniku Ipak, najznaΔajniji pokret u gradu je nastao oΕΎivljavanjem kulturno-politiΔkih pokreta katoliΔkih Srba, koje predvode srpski katolici Medo PuciΔ, Matija Ban, Ivan StojanoviΔ, Ivan August KaznaΔiΔ, te Niko PuciΔ, Vid VukasoviΔ VuletiΔ, Pero Budmani, Baltazar BogiΕ‘iΔ, Milan ReΕ‘etar, Petar KolendiΔ, Luko Zore i drugi, a koji se otvoreno zalaΕΎu za teΕ‘nje veze Dubrovnika sa KneΕΎevinom Srbijom. Nakon Revolucije 1848. godine, bojeΔi se narastajuΔeg srpskog nacionalizma[34] na ovim prostorima, Austrougarska podstiΔe hrvatsku nacionalnu ideologiju u Dubrovniku. Nakon Berlinskog kongresa, 1878. godine i okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske, podsticanje hrvatske nacionalne ideologije se prenosi i na tamoΕ‘nje katolike, Ε‘to dovodi do prvih sukoba izmeΔu dve grupe nacionalista i u ovom gradu. Dubrovnik je meΔu dalmatinskim gradovima bio prvi, u kome je 1867. Srpska (narodna) stranka dobila opΕ‘tinu, a veΔ 1890. Srpska stranka potpomognuta autonomaΕ‘kim strankama odnosi pobedu u Dubrovniku i vladaju gradom sve do izbijanja Prvog svetskog rata.[35] Dana 1. avgusta 1909. godine u Dubrovniku se osniva Matica srpska (dubrovaΔka). Posle Matice srpske, koja je osnovana u PeΕ‘ti 16. februara 1826. godine, ovo je najstarija knjiΕΎevna, kulturna i nauΔna institucija srpskog naroda. Potreba nacionalne homogenizacije, prosvjeΔivanja Srba u Dubrovniku, kao i izdavanja knjiga dubrovaΔkih pisaca, bili su osnovni razlozi za formiranje ovakvog DruΕ‘tva. KnjiΕΎevno i kulturno druΕ‘tvo odigralo je ogromnu ulogu u procvatu nauke i kulture Srba obe veroispovesti u Dubrovniku.[36] Pokreti katoliΔkih Srba, bili su podjednako na meti i austrijskog dvora i hrvatskih hegemonista. NajΔeΕ‘Δi naΔin napada bio je kroz katoliΔki kler. Vrhunac ove netrpeljivosti desio se 16. jula 1914, kada su pohapΕ‘eni svi viΔeniji Δelnici pokreta sa Ivom VojnoviΔem na Δelu, a veΔ 18. jula hrvatski huligani su demolirali sve srpsko u gradu: pravoslavnu crkvu, Ε‘kole, zadruge, druΕ‘tva, stanove, kao i sediΕ‘ta skoroosnovane Matice srpske i Dom βDuΕ‘an Silniβ.[37][38] Modernizacija grada[uredi | uredi izvor] Zanimljiv podatak iz ovog perioda jeste da je grad sve do kraja XIX veka bio neosvetljen. U gradu je do 1870. godine postojalo svega 45 lampiona. Nakon ove godine, broj lampiona se poveΔao na 150, a umesto ulja se, kao gorivo, koristio petrolej. I pored poveΔanog broja tih rasvetnih tela postavljenih na kamene i gvozdene stubove, rasveta je bila i oskudna i kratkotrajna, pa je veΔ 1895. Frano GunduliΔ (Gondola), tadaΕ‘nji opΕ‘tinski naΔelnik, doneo odluku o uvoΔenju elektriΔne rasvete. Dana 1. juna 1901. na Stradunu je zasijala prva elektriΔna sijalica. Modernizacija grada u tom periodu se ogleda i u puΕ‘tanju prvog elektriΔnog tramvaja u saobraΔaj 22. decembra 1910, koji Δe biti u funkciji sve do 1970. godine. Demografija XIX veka[uredi | uredi izvor] Prema popisu stanovniΕ‘tva koji je Austrougarska obavila na prostoru opΕ‘tine Dubrovnik, na dan 31. decembar 1890. godine[39] DubrovaΔka opΕ‘tina je obuhvatala teritoriju veliΔine 36h26 kmΒ² i imala je 11.177 stanovnika od Δega je njih 9.713 (ili 86,9%) govorilo srpskim jezikom.[40] Prema maternjem jeziku: Odlomak Srpski Italij. Sloven. Ruski ΔeΕ‘ki Poljski NemaΔki MaΔar. Dubrovnik 5.823 677 19 β 48 6 263 384 GruΕΎ-Lapad 1.028 26 β 2 4 β 22 β Brgat Gornji 222 β β β β β β β Brgat Donji 230 β β β β β β β Grbavac 195 β β β β β β β MartinoviΔi 207 β β β β β β β MakoΕ‘e 254 β β β β β β β BuiΔi 235 β β β β β β β PetraΔa 186 β β β β β β β Δelopeci 211 β β β β β β β ΔibaΔa 261 12 β β β β β β BraΕ‘ina 284 1 β β β β β β Zavrelje 253 β β β β β β β Soline 132 β β β β β β β Plat 200 β β β β β β β Ukupno 9.713 716 19 2 52 6 285 384 Kako je tad zabeleΕΎio Natko Nodilo: βu Dubrovniku, ako i ne od prvog poΔetka, a ono od pamtivijeka, govorilo se srpski, govorilo - kako od puΔana, tako od vlastele, kako kod kuΔe, tako u javnom ΕΎivotu i u opΔini, a srpski je bio i raspravni jezik.β[28] Dubrovnik u Jugoslaviji[uredi | uredi izvor] OsloboΔenje[uredi | uredi izvor] Na 29. oktobar 1918. Hrvatski sabor je raskinuo sve drΕΎavno-pravne veze izmeΔu βkraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane i kraljevine Ugarske i carevine Austrije s druge straneβ i preneo vlast na Narodno vijeΔe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Istog dana u Dubrovniku je osnovan Mjesni odbor Narodnog vijeΔa za Δijeg predsednika je izabran Pero Δingrija (29. oktobar 1918). Proglasom od 2. novembra Odbor je pozvao graΔane βda se sutra u 11 sati izjutra sveΔano sakupe pred opΔinom da iskaΕΎemo ljubav za svoj troimeni narod, zanos za slobodu zlatnu i zahvalnost onima, koji su nam je izvojΕ‘tiliβ.[41] Na poziv Mjesnog odbora, odred srpske vojske pod komandom rezervnog kapetana Milana ΔorΔeviΔa, sina Vladana ΔorΔeviΔa, stigao je 13. novembra 1918. vozom u ΕΎelezniΔku stanicu u GruΕΎu, gde mu je okupljen narod priredio sveΔan doΔek. UveΔe istog dana vojska je uΕ‘la u Dubrovnik, a predsednik dubrovaΔke opΕ‘tine odrΕΎao govor, u kom je, kako piΕ‘e Stjepan Roca (βAlmanah Jadranske straΕΎeβ za 1926), βizrazio svoje veselje i oduΕ‘evljenje Ε‘to je poslije tolikih teΕΎnja i Δekanja (srpska vojska) pobjedonosno siΕ‘la na moreβ.[42] Nakon toga, Dubrovnik Δe biti prikljuΔen novoformiranoj jugoslovenskoj drΕΎavi u kojoj Δe ostati sve do njenog raspada 1991β1992. godine. Za sve ovo vreme, Dubrovnik je vaΕΎio kao najpoznatije turistiΔko odrediΕ‘te Jugoslavije. Kraljevina Jugoslavija[uredi | uredi izvor] Za vreme Kraljevine Jugoslavije, Dubrovnik je pripadao Zetskoj banovini, a vladajuΔa Srpska narodna stranka, koju su ranije predvodili Antun Puljezi, Antun Fabris, Baldo Gradi i dr. (svi Srbi katolici), 1919. se sjedinjuje sa Narodnom radikalnom strankom, koju u Dubrovniku vodi Stjepo Kobasica.[43] Tokom ovog perioda, osim srpskog i hrvatskog nacionalnog pokreta, meΔu dubrovaΔkim katolici pojavljuje se i jugoslovenski, a u grad doseljavaju mnogi pravoslavni Srbi i katoliΔki Hrvati iz Dalmacije, Hercegovine i Boke Kotorske. TakoΔe, nakon Oktobarske revolucije, grad postaje jedan od centara ruske emigracije.[traΕΎi se izvor] DeΕ‘avaju se i uΔestali nacionalistiΔki sukobi unutar katoliΔkih organizacija i katoliΔkog sveΕ‘tenstva,[44][45] a 1939. prevagu odnose hrvatski hegemonisti, nakon Δega voΔe prosrpskog katoliΔkog klera traΕΎe osnivanje Srpske katoliΔke bogoslovije u Baru.[46] Iste godine, Sporazumom CvetkoviΔ-MaΔek, ustanovljena je nova jedinica, Banovina Hrvatska, a njoj je prikljuΔen i Dubrovnik. Eksproprijacija za graΔenje puta GruΕΎ - PloΔe 1940. je pogodila prvo pravoslavno groblje, na Posatu.[47] DubrovaΔki Δetnici Milivoje KovaΔeviΔ i Ivan Nino Svilokos Tokom Drugog svetskog rata, ostrva KorΔula, Lastovo i Mljet, sa Konavlima su prikljuΔena faΕ‘istiΔkoj Kraljevini Italiji, dok je grad Dubrovnik sa PeljeΕ‘cem bio pod kontrolom Nezavisne DrΕΎave Hrvatske. UstaΕ‘ke jedinice, na Δelu sa Ivom Rojnicom,[48] kreΔu sa organizovanim ubistvima i progonom svega srpskog, podjednako i katoliΔkog i pravoslavnog.[45][49] VeΔina pohapΕ‘enih Srba svoje ΕΎivote je okonΔala u logoru Jadovno kod GospiΔa,[50] a usledili su i straviΔni zloΔini nad srpskim civilima u Hercegovini. Na Ε‘irem prostoru oko Dubrovnika, znaΔajno deluje DubrovaΔka brigada Jugoslovenske vojske u otadΕΎbini, sastavljena dobrim delom od Srba katolika.[51][52] Nakon italijanske kapitulacije 1943, te velikih ΔetniΔkih i nemaΔkih gubitaka u meΔusobnim sukobima oko Trebinja (tokom 1944), partizanske snage koriste povoljan trenutak i krajem 1944. zauzimaju Trebinje, a zatim i Dubrovnik sa okolinom.[53] Ulaskom u grad, partizanske vlasti vrΕ‘e odmazdu nad svim βsumnjivim elementimaβ (proustaΕ‘kim, proΔetniΔki i kapitalistiΔkim simpatizerima) i streljaju nekoliko stotina DubrovΔana.[54] HapΕ‘enja i streljanja βsumnjivih elemenataβ, nastavljeno je sve do leta 1947. godine.[55] SocijalistiΔka Jugoslavija[uredi | uredi izvor] U socijalistiΔkoj Jugoslaviji ovaj grad postaje deo Narodne/SocijalistiΔke Republike Hrvatske, a nove vlasti nakon 1945. doseljavaju nekoliko hiljada kolonista iz ruralnih delova zapadne Hercegovine kako bi βproletizirale gradβ, jer je Dubrovnik vaΕΎio za βburΕΎujsko legloβ. Nakon Hrvatskog proljeΔa, ovo doseljavanje postaje organizovanije i masovnije, Ε‘to znaΔajno menja demografsku sliku opΕ‘tine. To izaziva sukob starosedelaca i kolonista, koji postaje znatno vidljiviji poΔetkom devedesetih godine XX veka. Demografske promene u opΕ‘tini Dubrovnik (1857β2001). NajveΔi talasi hercegovaΔkih kolonista (Hrvata) u Dubrovnik se beleΕΎe krajem tridesetih, Δetrdesetih i poΔetkom sedamdesetih godina XX veka.[56] Mnogi demografi smatraju da je po popisu iz 1991, polovina ΕΎitelja opΕ‘tine Dubrovnik pripadala potomcima ovih kolonista. S druge strane, zbog progona, broj Srba se stalno smanjuje. Najgori progon Srba, obe vere, desio se za vreme Drugog svetskog rata,[57] kada su se u strahu za vlastitu egzistenciju, mnogi katoliΔki Srbi deklarisali kao Hrvati. Napokon, posle rata i zvaniΔno, popisne komisije Jugoslavije dobijaju zadatak da svi katolici srpsko-hrvatskog porekla, bez obzira na njihov nacionalni stav, budu popisani kao Hrvati. Nakon ovog, svaka kombinacija srpske narodnosti sa katoliΔkom verom se smatrala retrogradnom velikosrpskom politikom i bila bi kriviΔno sankcionisana (kako tada, tako i danas). Zbog ovih represija, broj dubrovaΔkih katoliΔkih Srba sveden je na zanemarljiv broj u korist hrvatskih, jugoslovenskih ili regionalno izjaΕ‘njenih graΔana. Panorama novijeg dela Dubrovnika Dubrovnik je u ekonomskom smislu, uvek bio naslonjen na more. Osim tradicionalnih ekonomija: brodogradnje, pomorstva i trgovine, u DubrovaΔkoj opΕ‘tini se razvija i industrija (GruΕΎ), kao i neprikosnoveni turizam. Godine 1979, desio se znaΔajan dogaΔaj za kulturu Dubrovnika. Teritorija Starog grada je ukljuΔena u spisak mesta Svetske baΕ‘tine Uneska kao grad muzej i najznaΔajnija turistiΔka atrakcija u Jugoslaviji. Godine 1990, SR Hrvatska menja naziv u Republika Hrvatska, a sledeΔe godine proglaΕ‘ava i nezavisnost od Jugoslavije. Federalne vlasti ne priznaju ovu odluku i zadrΕΎavaju jedinice Jugoslovenske narodne armije (JNA) na delu njene teritorije, ukljuΔujuΔi i jedan deo DubrovaΔke opΕ‘tine. Dubrovnik u poslednjem ratu[uredi | uredi izvor] PoΔetkom devedesetih godina sa uvoΔenjem viΕ‘estranaΔkog parlamentarizma na prostoru Jugoslavije, u Dubrovniku se formiraju nove politiΔke partije. Njihova ideologija je raznolika, od ultranacionalistiΔkog HDZ-a Franje TuΔmana, koji sa simpatijama gleda na ustaΕ‘ki pokret i NDH, do autonomaΕ‘kih i separatistiΔkih ideja Pokreta za DubrovaΔku republiku koji oΕΎivljavaju ideje o DubrovaΔkoj republici, nalik na savremeni Monako, San Marino ili Hongkong, odbacujuΔi nametnutu hrvatsku nacionalnu ideologiju. Paravojne jedinice HOS-a u tradicionalnoj ustaΕ‘koj uniformi u okolini Dubrovnika (1991) Na prvim odrΕΎanim izborima u aprilu 1990. godine, stranka HDZ, osvaja 39% glasova u Dubrovniku, ali zbog komplikovane i sumnjive izborne procedure, u Sabor Republike Hrvatske Ε‘alje 3 od 4 moguΔa zastupnika iz ovog grada. Zbog ovih izbornih manjkavosti, javlja se nezadovoljstvo kod opozicije. Na sliΔan naΔin, ova stranka osvaja vlast u celoj Hrvatskoj. Nove vlasti do decembra 1990. menjaju ustav, ime i simbole republike, a do januara 1991. uspevaju nezakonito naoruΕΎati i deo svoga Δlanstva (sluΔaj Ε pegelj). U aprilu 1991. vlasti su nezakonito formirale glavninu, a do maja i kompletnu nezakonitu armiju[b][58] od 90.000 naoruΕΎanih pripadnika[traΕΎi se izvor] nazvanu Zbor narodne garde. Formiranje, smotra i paradiranje ove paravojske, bilo je propraΔeno javnim tv prenosom, Δime su vlasti Hrvatske otvoreno pokazale svoje ratne namere.[59] Osim ZNG na prostoru Hrvatske se osnivaju i druge prohrvatske i prosrpske paravojne formacije sa po nekoliko hiljada pripadnika. PoΔetak sukoba[uredi | uredi izvor] Mapa delovanja jedinica JNA na podruΔju DubrovaΔkog ratiΕ‘ta Kako Dubrovnik pre rata nije imao vojnih objekata (kasarne), hrvatske snage su za ove potrebe odluΔile koristiti neke hotele u koje Δe kasnije smeΕ‘tati i deo izbeglica. PoΔetkom maja, hrvatska paravojska napada na jedinice JNA u susednoj Bosni i Hercegovini u Mostaru.[traΕΎi se izvor] Odlukom predsednika TuΔmana, 12. septembra 1991. Republika Hrvatska osniva Ratnu mornaricu, a dva dana kasnije ova paravojska napada i zarobljava jedan juriΕ‘ni brod Jugoslovenske ratne mornarice (dok je bio na remontu).[60] Hrvatska paravojska tokom 14. i 15. septembra organizovano napada sve kasarne JNA na prostoru Hrvatske, a od 16. septembra kreΔe planirana blokada i luka JRM.[61] Do 22. septembra, veliki broj ratnih brodova i plovila je bio u rukama hrvatske paravojske. Krajem septembra JNA napuΕ‘ta najpre KorΔulu, a zatim i Vis. Hrvatski ZNG borbenim provokacijama, konstantno pokuΕ‘avaju rat preneti i na prostor Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Tako su jedinice JNA 18. septembra 1991. napadnute i u PosuΕ‘ju, 20. septembra u Livnu, a 1. oktobra izvrΕ‘en je napad iz sela Ravno prema Trebinju. Dva dana nakon toga JNA kreΔe u protivofanzivu iz Trebinja prema ovom selu, a jugoslovenska vlada donosi odluku o opΕ‘toj mobilizaciji. Za nekoliko dana JNA iz pravca Trebinja i Crne Gore, zauzima Δilipe i Cavtat, a 24. oktobra izvrΕ‘en je pomorski desant na Kupare. Mesec dana nakon toga, zauzima i MokoΕ‘icu, predgraΔe Dubrovnika. Polovinom novembra, JRM se povlaΔi sa obala srednje ka juΕΎnoj Dalmaciji i tu u okolini Dubrovnika Δe ostati sve do poΔetka maja 1992. godine. Za to vreme JRM ograniΔava svu plovidbu prema gradu, Ε‘to Δe kasnije biti nazvano blokada Dubrovnika. DubrovaΔko ratiΕ‘te i blokada grada[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Blokada Dubrovnika PoΕΎar u starom jezgru grada Nakon ove ofanzive, Sabor Hrvatske i vlada Slovenije, proglaΕ‘avaju nezavisnost 8. oktobra 1991. i traΕΎe meΔunarodno priznanje, kao i povlaΔenje JNA iz ovih republika. Neke vlade zemalja zapadne Evrope najavljuju priznanja, a mediji ovih zemalja, izveΕ‘tavaju βo varvarskom razaranju grada od strane JNAβ,[v] izostavljajuΔi zapaΕΎanjima posmatraΔa UN-a, da su meta napada JNA uglavnom oni hoteli i objekti koje hrvatska paravojska koristi kao vojne (krovovi hotela, bolnica i drugih javnih ustanova, Δak i onih u starom jezgu grada). Zbog ovakve medijske slike, vlade mnogih zemalja optuΕΎuju Srbiju i Crnu Goru za rat u Hrvatskoj i zahtevaju hitan prekid borbi oko Dubrovnika. Jugoslovenska strana 23. novembra u Ε½enevi, prihvata povlaΔenje vojske iz kasarni Hrvatske, a vojsku severno od Dubrovnika premeΕ‘ta u trebinjsku opΕ‘tinu. Δetiri dana kasnije, Savet bezbednosti UN-a donosi odluku o upuΔivanju snaga Unprofora u Hrvatsku. Borbe se obnavljaju 6. decembra, kada u gradu strada 14 lica, nakon Δega se ponovo uspostavlja primirje sve do konaΔnog povlaΔenja JNA sa ovog podruΔja. Obnavljanje DubrovaΔke republike[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: DubrovaΔka republika (1991) OsnivaΔka skupΕ‘tina treΔe DubrovaΔke republike Sukob hrvatskih separatista i jugoslovenskih federalista pokuΕ‘ali su iskoristiti dubrovaΔki autonomisti okupljeni oko Pokreta za DubrovaΔku republiku. Oni su u tome videli dobru priliku za obnovljenje svoje republike, koja bi kasnije mogla pristupiti nekoj novoj Jugoslaviji. DubrovaΔka republika proglaΕ‘ena je 24. novembra 1991. u Cavtatu, na skupu u hotelu βKroacijaβ. Skupu je prisustvovao veΔi broj graΔana iz Dubrovnika, Cavtata, Konavala, Mlina i Kupara.[62] Na ovom skupu uspostavljeno je privremeno Malo vijeΔe DubrovaΔke republike kao organ vlasti Republike. VijeΔe je imalo 12 Δlanova, meΔu kojima su bili Ivo Lang, Miro BratoΕ‘, Mirko VujaΔiΔ, BlaΕΎo ZlopaΕ‘a, UgljeΕ‘a JoviΔ i drugi,[63] dok je za prvog predsednika vlade (Malog vijeΔa) izabran javni tuΕΎilac iz Dubrovnika, Aleksandar Aco Apolonio.[64][65] Vest o proglaΕ‘enju DubrovaΔke republike u jednim novinama u Srbiji Cilj Pokreta za DubrovaΔku republiku bio je odvajanje bivΕ‘e OpΕ‘tine, a sada DubrovaΔke republike od Hrvatske, meΔunarodna zaΕ‘tita i meΔunarodno priznanje buduΔe drΕΎave,[66] te kasnije, njen ulazak u sastav neke nove, buduΔe jugoslovenske federacije sa drugim republikama bivΕ‘e SFRJ koje to ΕΎele. Bilo je i ideja o formiranju prve bescarinske zone u juΕΎnoj Evropi. Nakon proglaΕ‘enja Republike, oΔekivana podrΕ‘ka drugih federalnih jedinica bivΕ‘e Jugoslavije, pa Δak i Srbije je izostala. Srpska vlada nikad nije davala nikakve izjave u prilog vlasti samoproglaΕ‘ene republike, niti je ukljuΔivala DubrovaΔku republiku u svoje politiΔke diskusije.[67] Jedina otvorena podrΕ‘ka vlastima republike stigla je od Srpske radikalne stranke i njenog lidera Vojislava Ε eΕ‘elja,[68] kao i od lidera Srba u Bosni i Hercegovini Radovana KaradΕΎiΔa. Delovanje Malog vijeΔa na teritorijama dubrovaΔke opΕ‘tine pod kontrolom JNA bilo je simboliΔno, jer je stvarna policijska i sudska vlast bila u rukama jugoslovenske vojske.[69] Ipak, znaΔaj delovanja ovih vlasti leΕΎi u njihovom pokuΕ‘aju normalizacije civilnog ΕΎivota na ovim teritorijama. Dubrovnik (1992βdanas)[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Hrvatska agresija na Hercegovinu (1992β1996) Na inicijativu NemaΔke, evropske zemlje priznaju Hrvatsku i Sloveniju 15. januara 1992. godine. PoΔetkom aprila, JNA kreΔe sa povlaΔenjem svih svojih jedinica sa DubrovaΔkog ratiΕ‘ta. Sa ovim povlaΔenjem, raspuΕ‘ta se i Malo vijeΔe, Δime se samoproglaΕ‘ena Republika faktiΔki gasi. Zajedno sa vojskom iz ovog podruΔja se povlaΔi i nekoliko hiljada izbeglica, mahom simpatizera Republike. Prilikom povlaΔenja vojske kroz Hercegovinu, kolona je napadnuta na viΕ‘e mesta. U Mostaru je 7. aprila izveden teroristiΔki napad, nakon Δega se rat rasplamsava i u ovoj regiji. Sredinom maja, JNA se kompletno povlaΔi i iz BiH. Sa povlaΔenjem JNA, vojne snage Republike Hrvatske pod komandom generala Janka Bobetka, 7. juna 1992. godine pokreΔu vojnu agresiju na susednu Bosnu i Hercegovinu, pod kodnim nazivom Operacija Ε akal (hrv. Operacija Δagalj).[70][71] Nakon ove uspeΕ‘ne ofanzive, Hrvatska vojska nastavlja agresiju, te krajem oktobra, iz dubrovaΔke opΕ‘tine izvodi joΕ‘ jednu ofanzivu (Operacija VlaΕ‘tica) u pravcu Trebinja. Hrvatski drΕΎavni zvaniΔnici na dodeli odlikovanja ustaΕ‘kom komandantu Ivu Rojnici 1993. u Argentini Zainteresovanost stranih medija za ratna deΕ‘avanja oko Dubrovnika, ovaj put su izostala, kao i za deΕ‘avanja koja su usledila. Kako stranka HDZ nikad nije skrivala svoje simpatije prema NDH, tako je vlada Hrvatske tokom devedesetih, rehabilitovala ustaΕ‘e, a mnogi bivΕ‘i ustaΕ‘ki komandanti, ukljuΔujuΔi i najviΕ‘e ratne zloΔince, predsednik TuΔman je odlikovao najviΕ‘im drΕΎavnim ordenjem. Jedan od njih bio je i ozloglaΕ‘eni ratni zloΔinac i voΔa dubrovaΔkih ustaΕ‘a Ivo Rojnica, koji se nakon 1945, iako na smrt osuΔen zbog ratnih zloΔina, skrasio u Argentini. Predsednik TuΔman je septembra 1993. imenovao Rojnicu za ambasadora u Argentini. Godinu dana kasnije ga je liΕ‘io te duΕΎnosti, ali ga je odlikovao ordenom kneza Branimira.[72] Maja 2002. godine na periferiji Dubrovnika otvoren je most koji nosi naziv po kontroverznom predsedniku Hrvatske β Most Franje TuΔmana. Zbog narastajuΔeg hrvatskog Ε‘ovinizma, kao i zbog ekonomskog nazadovanja grada,[traΕΎi se izvor] tokom prve decenije XXI veka u Dubrovniku ponovo oΕΎivljavaju autonomistiΔke ideje. U gradu i ΕΎupaniji (koja pokriva predratnu dubrovaΔku opΕ‘tinu) deluje nekoliko stranaka koje se zalaΕΎu za ove ideje,[73][74] a podrΕ‘ku imaju i od izbeglih simpatizera za obnavljanje republike.[75] Vidi joΕ‘[uredi | uredi izvor] Dubrovnik DubrovaΔka republika DubrovaΔka republika (1991) DubrovaΔki bedem arhitektura knjiΕΎevnost dubrovaΔka dvorci palate zgrade kuΔe graΔevine
Kao na slikama Ispod omota lepo oΔuvana KRONIKA O VLADAVINI KARLA IX Prosper Merime Prosveta Beograd 1964 francuska knjiΕΎevnost prve polovine 19. veka biblioteka Svetski klasici tvrd povez, format 14 x 19,5 cm zlatotisak, zaΕ‘titni omot, Δirilica, 285 strana Prosper Merime (franc. Prosper Merimee; Pariz, 28. septembar 1803 β Kan, 23. septembar 1870) je bio francuski knjiΕΎevnik. Biografija[uredi | uredi izvor] Merime potiΔe iz imuΔne graΔanske porodice koja je negovala knjiΕΎevno-filozofske, najviΕ‘e volterovske, i umetniΔke tradicije. Otac mu je bio slikar, a i sam je imao slikarskog dara. Od rane mladosti poseΔivao je knjiΕΎevne salone, druΕΎio se sa mnogim poznatim piscima i slikarima. Kao veliki erudit, poznavalac istorije, arhitekture i arheologije, postao je 1834. inspektor u Upravi istorijskih spomenika. Godine 1844. postao je Δlan Francuske akademije. Interesovao se za ruski jezik i literaturu, prevodio dela ruskih pisaca, a bio je i prijatelj sa Turgenjevim. Pored knjiΕΎevnih pisao je i nauΔne radove iz oblasti kojima se bavio. Postao je senator (1854), a kasnije i sekretar Senata (1860). Problem klasifikovanja[uredi | uredi izvor] Merime, romantiΔar po vremenu u kojem je ΕΎiveo i po nekim elementima svog stvaralaΕ‘tva, bio je u isto vreme i klasicista i realista. RomantiΔar[uredi | uredi izvor] Merime je jednim svojim delom Δovek svog vremena i okruΕΎenja. On najbolja svoja knjiΕΎevna dela stvara u periodu od 1825. do 1845. godine, Ε‘to se u potpunosti podudara sa periodom cvetanja pokreta romantizma u Francuskoj. RomantiΔno je kod Merimea interesovanje za druge narode, za nepoznate, egzotiΔne zemlje, tamoΕ‘nje obiΔaje i, uopΕ‘te, za folklor. Njega zanima sve Ε‘to je neobiΔno, Δudno, i fantastiΔno, ukljuΔujuΔi natprirodno i straviΔno. Kao dobar poznavalac istorije, interesujuΔi se za proΕ‘lost on je transponuje u knjiΕΎevnost. Zajedno sa Stendalom, a poput romantiΔara, Merime u ljudima traΕΎi snaΕΎna oseΔanja, grube i ΕΎestoke strasti, plahovitost i energiju, buntovniΔki duh i sa uΕΎivanjem se prepuΕ‘ta posmatranju izuzetnih liΔnosti. Zanimljivo mu je samo ono Ε‘to odudara od svakodnevnog, uΔmalog graΔanskog ΕΎivota. Klasicista[uredi | uredi izvor] Kada je reΔ o fakturi dela, o naΔinu na koji pristupa predmetu umetniΔke obrade i njegovom tretiranju, Merime je nastavljaΔ klasicistiΔkih tradicija u francuskoj knjiΕΎevnosti. Merimeov klasicistiΔki manir pre svega se ogleda u suzbijanju rasplinjavanja, stalnoj kontroli sopstvenih oseΔanja i toka misli, briΕΎljivom odabiranju materije i zadrΕΎavanju samo onoga Ε‘to je bitno i neophodno. Njegov izraz je koncizan, nabijen smislom, kompozicija i naracija su jasne i logiΔne. Kao veliki klasiΔari i on zadrΕΎava oseΔaj mere i reda i ima takt jednog vaspitanog Δoveka koji vlada sobom. Sa klasicizmom ga povezuje i teΕΎnja da u umetniΔkim delima savrΕ‘enog oblika izrazi veΔite ljudske strasti. Po svim ovim osobinama Merime je naslednik 17. veka i velikih pisaca klasicizma, kao Ε‘to su Kornej, Molijer i Rasin. Realista[uredi | uredi izvor] Pored duga romantiΔarskom pokretu i klasiΔnim piscima 17. veka, Merime je, zajedno sa Stendalom, zaΔetnik novih tendencija u knjiΕΎevnosti i prethodnik francuskih realista. S retkim smislom za stvarnost i njeno slikanje Merime sve Δini da do te stvarnosti doΔe. On je radoznali posmatraΔ. sluΕ‘alac i ΔitaΔ. Kao i docnije realisti i naturalisti on prikuplja dokumentaciju na osnovu koje Δe kasnije stvarati knjiΕΎevno delo. Pri tome, izdvaja ono bitno i karakteristiΔno i u kratkim crtama ga doΔarava, oΕΎivljavajuΔi i osvetljjavajuΔi na taj naΔin liΔnosti i dogaΔaje. Merimeov odnos prema stvarnosti je odnos nezainteresovanog svedoka, vernog slikara, koji ne izmiΕ‘lja i ne komentariΕ‘e. Na taj naΔin on se ni misaono, ni afektivno ne vezuje za stvarnost prikazanu u delu. Merime priΔa Ε‘ta je video, a ne i Ε‘ta je doΕΎiveo; on se nalazi pored dogaΔaja, a ne u njima. Odbacivanjem lake i naivne filozofije, kao i pisanja dela sa tezom, pojave popularne u to vreme, Merime takoΔe pokazuje realistiΔke i antiromantiΔarske teΕΎnje. Kao psiholog, ne upuΕ‘ta se u nesigurna istraΕΎivanja nejasnih i dalekih predela ljudske duΕ‘e. Na taj naΔin strogo Δuva neprikosnovenost slike realnosti od maΕ‘te i psiholoΕ‘kih pretpostavki i Ε‘pekulacija. Merime je Δesto skeptiΔan i ironiΔan, Ε‘to prelazi i u pesimizam. Sve to mu pomaΕΎe da ne padne u zanos i maΕ‘tanje, ali je ponekad i znak superiornog piΕ‘Δevog distanciranja od sopstvenog dela. KnjiΕΎevni rad[uredi | uredi izvor] PozoriΕ‘te Klare Gazul[uredi | uredi izvor] Merime je svoj dug romantizmu platio u svom prvom znaΔajnijem knjiΕΎevnom ostvarenju. ZadovoljavajuΔi svoju sklonost ka mistifikovanju, on 1825. objavljuje zbirku komada PozoriΕ‘te Klare Gazul (franc. Le Theatre de Clara Gazul). Kasnije Δe objaviti i drugo i treΔe dopunjeno izdanje. Publici svoje delo predstavlja kao francuski prevod ostvarenja toboΕΎnje Ε‘panske glumice. Za stvaranje njenog imena Merime se posluΕΎio francuskom verzijom srpske reΔi gusla (franc. La Guzla). MeΕ‘ajuΔi tragiΔno i komiΔno i zanemarujuΔi klasiΔarsko pravilo o tri jedinstva (mesta, vremena i radnje), Merime dve godine pre Viktora Igoa ilustruje ideje koje Δe najveΔi francuski romantiΔar izneti u Δuvenom predgovoru Kromvelu. U prvom izdanju izdvaja se istorijska βkomedija u tri danaβ Ε panci u Danskoj. Drugo izdanje (1830) Merime uveΔava sa dva komada. Najzanimljivija je duhovita antiklerikalna komedija Karuce svetog miropomazanja (franc. Le Carosse du Saint-Sacrement), Δija se radnja deΕ‘ava u glavnom gradu Perua, Limi. TreΔem izdanju (1842) Merime je dodao, pored joΕ‘ jednog, istorijski komad Ε½akerija (franc. La Jacquerie). Jedino je za komad Ε½akerija predmet uzet iz francuske srednjovekovne istorije. Svi ostali komadi se deΕ‘avaju u Ε paniji ili u Latinskoj Americi, Ε‘to zbirci daje veΔu ili manju egzotiΔnu nijansu. To ovo delo (pored strasti, dramatiΔnih situacija koje iz njih proistiΔu i istorijskih evokacija) pripaja romantiΔarskom pozoriΕ‘nom fondu. Gusle[uredi | uredi izvor] I dalje stvarajuΔi u duhu romantiΔarskog pokreta, Merime 1827. objavljuje svoju Δuvenu mistifikaciju Gusle, ili izbor ilirskih pesama skupljenih u Dalmaciji, Bosni, Hrvatskoj i Hercegovini (franc. La Guzla ou choix de poesies illyriques, recueillies dans la Dalmatie, la Bosnie, la Croatie et l`Herzegovine). Da bi ostavio utisak autentiΔnosti i nauΔne egzaktnosti, Merime je delo snabdeo predgovorom i velikim brojem komentara. Zbirka sadrΕΎi 35 pesama, od kojih samo 2 nisu tvorevina samog pisca. To su pesme: Hasanaginica, Δiji je prevod radio prema Fortisovom, i MiloΕ‘ KobiliΔ, Andrije KaΔiΔa-MioΕ‘iΔa, koju je Merimeu dao Antun SorkoΔeviΔ, i sam verujuΔi da je reΔ o narodnoj pesmi. Prilikom stvaranja ostale 33 pesme Merime se sluΕΎio mnogobrojnim izvorima, kao Ε‘to su antiΔki, stari kineski, Dante, Don Kalme, Fortis, Ε arl Nodje. On je ovom zbirkom joΕ‘ jednom potvrdio svoje interesovanje za daleke, malo poznate i slabo razvijene narode i njihove umotvorine, kao i romantiΔarsku sklonost ka fantastiΔnom i straviΔnom (pojava vampirizma zauzima znaΔajno mesto u Guslama). Delo je izazvalo oduΕ‘evljenje kod savremenika i jako verovanje u njegovu autentiΔnost. Zanimljivo je da je Δak i poznati ruski knjiΕΎevnik PuΕ‘kin podlegao ovom opΕ‘tem miΕ‘ljenju. Kada je postalo jasno da su u pitanju mistifikacije i obrade, a ne izvorne narodne pesme, javilo se i pitanje Merimeove namere koju je imao izdajuΔi ovo delo. StavljajuΔi na stranu druge njegove namere, jasno je da nije hteo da se naruga narodnom stvaralaΕ‘tvu. Sam se viΕ‘e puta pohvalno izrazio o njemu, ukljuΔujuΔi tu i srpske narodne umotvorine, Ε‘to je bilo opΕ‘te uverenje romantiΔarski nastrojenih stvaraoca. Hronika o vladavini Karla IX[uredi | uredi izvor] ZadovoljavajuΔi svoju teΕΎnju ka transponovanju istorijskog materijala u literaturu, 1829. godine Prosper Merime izdaje Hroniku o vladavini Karla IX (franc. Chronique du regne de Charles IX). To je delo o ljubavi i ubistvu u kome se priΔa povest o dva brata, kalviniste i katolika. Brat kalvinist, u ljubavnom zanosu postaje spreman da promeni veru, ali posle krvave Vartolomejske noΔi postaje ubica sopstvenog brata. Novele[uredi | uredi izvor] Pored mistifikacija, drama i istorijskih romana, Merime je pisao i novele. PoΔeo je da ih objavljuje 1829. u Δasopisu Pariska revija. U njima je do punog izraΕΎaja doΕ‘ao njegov smisao za jednostavnost, za brzo i sigurno voΔenje radnje do kulminacije, za konciznost i lapidarnost u izrazu. Zato, pre svega, u istoriji francuske knjiΕΎevnosti Prosper Merime zauzima istaknuto mesto kao jedan od njenih najboljih novelista. Rana faza[uredi | uredi izvor] ZauzeΔe Ε‘anca (franc. L`Enlevement de la Redoute). Objavljena je 1829. i priΔa o jednoj epizodi iz francusko-pruskog rata. Ona svedoΔi o Merimeovoj novelistiΔkoj virtuoznosti, njegovoj moΔi da kroz dogaΔaje, bez komentara, pogotovu bez ikakvog oseΔajnog angaΕΎovanja, impresivno doΔara sliku heroizma ratnika i tragiΔnih zbivanja. VeΔ u ovoj noveli Merime napuΕ‘ta romantiΔarski milje, ostajuΔi dosledan klasicistiΔkom odnosu prema formi i nagoveΕ‘tavajuΔi realizam. Mateo Falkone (franc. Mateo Falcone). Objavljena je takoΔe 1829. i spada meΔu njegova najbolja ostvarenja u ovom rodu. U ovoj povesti o izdaji i Δasti, u kojoj otac ubija sopstvenog sina da bi sprao ljagu sa porodiΔnog imena, Merime je dostigao vrhunac dramskog intenziteta. Taj intenzitet je zasnovan najveΔim delom na kontrastu izmeΔu uzbudljivosti i tragiΔnosti dogaΔaja i konciznosti i umerenosti izlaganja. Etrurska vaza (franc. Le Vase etrusque). I ovde je reΔ o ljubavi i krvi, ali ne plahovitoj i neobuzdanoj nego prefinjenoj i diskretnoj. Glavna liΔnost ove priΔe je Sen-Kler, u Δiji je portret pisac ugradio i neke autobiografske crte. SrediΕ‘nja faza[uredi | uredi izvor] DuΕ‘e iz ΔistiliΕ‘ta (franc. Les Ames du Purgatoire). Novela je objavljena 1834. i sa njom Merime zapoΔinje da proΕ‘iruje okvir svojih priΔa. To je u stvari njegova verzija Don Ε½uana, u kojoj ga mnogo viΕ‘e zanimaju slikovito i dramatiΔno nego problem greha i iskupljenja, a primetni su i elementi fantastike i strave. Ilska Venera (franc. La Venus d`Ille). Objavljena je 1837. U njoj fantastiΔno i straviΔno prerastaju u natprirodno. RealistiΔki dekor jednog mesta u Pirinejima, sa opisima svadbene sveΔanosti, postaje popriΕ‘te pravog Δuda: sin mesnog arheologa-amatera postaje na dan venΔanja ΕΎrtva ljubomorne bronzane Venere koju je njegov otac otkopao. Zrela faza (Kolomba i Karmen)[uredi | uredi izvor] Dve najbolje i najpoznatije Merimeove novele su Kolomba (1840) i Karmen (1845). Pored zajedniΔke velike umetniΔke vrednosti, ove dve novele imaju dosta dodirnih crta. Obe su obimom duΕΎe, kao kraΔi romani. Tema i jedne i druge su ljubav, Δast i krv, a glavne liΔnosti su ΕΎene. Kao neposredan podsticaj za njihov nastanak Merimeu su posluΕΎila njegova putovanja po Mediteranu (Korzika, Ε panija i dr.) i paΕΎljivo posmatranje predela u kojima podjednako uΔestvuju umetnik i nauΔnik. Po tematici i likovima Kolomba i Karmen su romantiΔarske novele, ali po obradi obe su realistiΔke. Δak i kada govori o mladoj Kolombi, koja podseΔa na antiΔku Elektru u osvetniΔkom zanosu ili kada nam doΔarava lik nestalne i zavodljive Karmen i tragiΔnu ljubav Don Hosea, Merime je neutralni posmatraΔ, uvek na distanci. Pored realistiΔkih tendencija, u delu se prepoznaju i klasicistiΔki postupci, kao Ε‘to su Ε‘ablonsko uvoΔenje u radnju, upoznavanje sa protagonistima radnje i pripremanje kulminacije. Pozna faza[uredi | uredi izvor] U jednoj od poslednjih napisanih novela Merime se opet vraΔa romantiΔarskoj sklonosti ka neobiΔnom i straviΔnom. To je novela Lokis (1869). U njoj se priΔa o litvanskom grofu, Δoveku-medvedu, koji na dan venΔanja, voΔen neodoljivim nagonom, nanosi smrtni ujed svojoj ΕΎeni. Sve to pomalo podseΔa na ilirskog vampira iz tada veΔ davno napisanih Gusala. Istorija francuske knjizevnosti
DrΕΎavna zaloΕΎba Slovenije, Prosveta, Svjetlost, 1966. Omot blago iskrzan i zacepljen na jednom mestu, ostalo u odliΔnom stanju (sve se vidi na slikama). Po mnogima, i dalje najznaΔajnija monografija o Sarajevskom atentatu i poΔetku Prvog svetskog rata. Istorija Kraljevine Srbije je neraskidivo povezana sa poΔecima Prvog svetskog rata i ova Δinjenica naroΔito dolazi do izraΕΎaja prilikom jubilarnih godiΕ‘njica rata. Upravo zbog toga se Δini pogreΕ‘nim pasivno posmatrati rasprave sa strane. Knjiga Vladimira Dedijera SARAJEVO 1914, predstavlja redak primer prodora domaΔe nauke u globalnu debatu o poΔetku Prvog svetskog rata. Ova knjiga se veΔ gotovo pola veka pominje i citira u svim redovima koji se bave 1914. godinom, a pojava reprinta, izdanja koje je pred Δitaocima takoΔe je svojevrsno priznanje autoru. Knjiga je izdrΕΎala kritiku vremena i izborila mesto kao klasik u svetskim bibliotekamaβ¦ Knjigu SARAJEVO 1914 Dedijer je smatrao za svoje najuspelije delo. Naime, knjigu je napisao dobrim delom u izgnanstvu, liΕ‘en mnogih iluzija. U radu se oseΔa zrelost autora i njegov odgovoran odnos prema jednoj jako sloΕΎenoj temi. SARAJEVO 1914 nije napisano da bi se Princip proglasio za preteΔu socijalizma niti da bi se zapoΔela nekakva svaΔa sa autorima koji su drugaΔije tumaΔili domete Sarajevskog atentata. Kako sam autor kaΕΎe, pitanje atentata ga je muΔilo od najranije mladosti. Zaista, ova iskrena ΕΎelja da se Δin i pozadina atentata rasvetle dominira kao motiv kroz Δitav rukopis. Ε irina kojom je Dedijer pristupio suΕ‘tinskim problemima akcije mladobosanaca ne ogleda se samo u obimnoj literaturi i graΔi koja je konsultovana, veΔ i u svesti o vaΕΎnosti teorijskog promiΕ‘ljanja Δina politiΔkog ubistva. U tom smislu, Dedijerova knjiga seΕΎe Δak do 1792. godine nastojeΔi da stvori svojevrsnu tipologiju politiΔkih ubistva. Poseban trud je uloΕΎen kako bi se pribliΕΎile ideje Mlade Bosne kao i biografije njenih pripadnika. Vidimo ljude koji se kolebaju, diskutuju, ali se konaΔno odluΔuju za atentat verujuΔi da nemaju izbora. Δitaocu se skreΔe paΕΎnja na vaΕΎnost agrarnog pitanja kao jednog od kljuΔnih izvora nezadovoljstva lokalnog stanovniΕ‘tva. Ovako sveobuhvatna analiza ove neobiΔne organizacije moΕΎe se naΔi joΕ‘ jedino u radu Predraga Palavestre o knjiΕΎevnosti Mlade Bosne (1965). S druge strane i Franc Ferdinand i Sofija Hotek su opisani sa podjednakom paΕΎnjom, te to nisu prosti simboli okupacione vlasti, veΔ ΕΎivi ljudi Δije nam ideje i sklonosti Dedijer veoma plastiΔno doΔarava. Vladimir Dedijer: Sarajevo 1914. Cijeloga jednog jutra, u nedjelju 28. lipnja 1914. skupina urotnika, jugoslavenskih omladinaca razliΔitih vjera i nacija, uΔenika Velike muΕ‘ke gimnazije i starijih drugova, idealista i zaluΔenika juΕΎnoslavenskim ujedinjenjem i pjesniΕ‘tvom ameriΔkoga pjesnika Walta Whitmana, ubijala je po Sarajevu habsburΕ‘koga princa prestolonasljednika, sve dok ga, konaΔno, ne ubiΕ‘e, greΕ‘kom njegova Ε‘ofera, koji je pri voΕΎnji gradom skrenuo u krivu ulicu. U tom je trenutku europska povijest potekla drugim smjerom, Ε‘to bi se, vjerojatno, dogodilo i da su atentatori bili manje uspjeΕ‘ni, pa Δak da atentata nije ni bilo. U Ε‘kolama smo, u vrijeme jugoslavenskoga socijalizma, uΔili da je ubojstvo Ferdinanda bilo βpovodβ, ali ne i βuzrokβ Prvoga svjetskog rata. Bila je to obrazovna mantra, aksiom koji nam se zauvijek upisao u sjeΔanje, ali koji, za razliku od veΔine drugih, tako usvojenih βistinaβ nije bio liΕ‘en ΔinjeniΔnoga smisla. Te nedjelje prekinuta je prva modernizacija Bosne i Hercegovine i njezinih druΕ‘tvenih i nacionalnih zajednica. Ali istim je povodom zapoΔela borba za bosanskohercegovaΔki nacionalni subjektivitet, a onda i za juΕΎnoslavensko ujedinjenje. Stotinu godina kasnije, modernizacija ostaje nedovrΕ‘ena, juΕΎnoslavenska zajednica se raspala nakon sedamdesetak godina postojanja, a bosanskohercegovaΔki subjektivitet u takvom je stanju da viΕ‘e ne postoji ideja oko koje bi se u urotniΔku skupinu okupili mladiΔi iz sva tri naroda, niti postoji pjesnik koji bi ih sve omaΔijao kao onomad Whitman. MoΕΎda bi se danas zajedno mogli naΔi samo oko Ε‘verca heroina. O pedesetoj godiΕ‘njici atentata, od jednoga jugoslavenskog povjesniΔara, tadaΕ‘njega politiΔkog disidenta, izbaΔenog iz Partije zbog podrΕ‘ke Milovanu Δilasu, bila je naruΔena knjiga o 28. lipnju 1914. Napisana na engleskom jeziku, na stipendijama i rezidencijalnim boravcima u Oxfordu, Harvardu i Cornellu, kao rezultat dugogodiΕ‘njih, vrlo temeljitih istraΕΎivanja, sjajno napisana, s dramaturgijom kakvoga kriminalistiΔkog romana, gotovo forenziΔki precizna, knjiga Δe rekonstruirati dogaΔaj koji je sa svih strana bio optereΔen ideoloΕ‘kim i politiΔkim mistifikacijama. Evo kako zvuΔe posljednji reci predgovora za ameriΔko izdanje (tek da osjetimo u kakvoj je atmosferi knjiga pisana): βPoslednje stranice ove knjige i, konaΔno, stilske varijacije pisao sam u proleΔe 1964, obiΔno u ranu zoru, pored reke Δarls u KembridΕΎu, drΕΎava MasaΔusets. Ε½elim da iskoristim ovu priliku i da izrazim svoju zahvalnost Harvardskom univerzitetu Ε‘to sam mogao slobodno da piΕ‘em u toj vitalnoj zajednici intelektualaca. ViΕ‘e od tri veka Harvard je bio tvrΔava akademskih sloboda, a takvu istu hrabrost i ubeΔenost pokazao je za vreme sumraka ameriΔkih sloboda posle prvoga svetskog rata. Iz svega srca se zahvaljujem DΕΎonu Finliju Ε‘to je ukazao gostoprimstvo meni i mojoj porodici u koledΕΎu Eliot Hous, kojem on predsedava s posebnim liΔnim Ε‘armom i intelektualnim autoritetom.β Dvije godine kasnije, autor Vladimir Dedijer preveo je i nadopunio svoju ameriΔku knjigu te je 1966. β u godini moga roΔenja β objavio βSarajevo 1914β. IzdavaΔ beogradska Prosveta, u kooperaciji sa sarajevskom SvjetloΕ‘Δu i DrΕΎavnom zaloΕΎbom Slovenije, tiskala je knjigu u jednome tomu i na biblijskom papiru. Sjajno dizajnirana zaΕ‘titna papirna omotnica, na kojoj je krvava uniforma Franza Ferdinanda, i u njoj crna knjiga, elegantnoga platnenog uveza, sa stilizacijom kotromaniΔevskoga grba u donjemu desnom uglu, predstavljali su jedno od ljepΕ‘ih izdanja svoga vremena. U kasnijoj ediciji, βSarajevo 1914β bit Δe objavljeno u skromnijoj i neuglednijoj dvotomnoj varijanti. SreΔom, rastao sam uz prvo izdanje, gledao ga na polici, sve dok, u posljednjem razredu osmoljetne, nisam toliko uzrastao da ga poΔnem Δitati. Isti primjerak knjige imam uza se i danas, daleko od rodne police za knjige. Vladimir Dedijer neobiΔan je pisac, Δovjek izraΕΎene liΔne tragike. Poznat po trotomnoj tabloidno-avanturistiΔkoj glorifikaciji voΔe, Prilozima i Novim prilozima za biografiju Josipa Broza Tita, autor zanimljivih ratnih dnevnika, reΕΎimski propagandist i disident, a zatim pokajnik, protosenzacionalist i silno darovit pripovjedaΔ. Podrijetlom Hercegovac, sin etnologa Jefta Dedijera i brat Stevanov, izrazito neujednaΔenoga ΕΎivotnog djela, labilan i divalj, napisao je mnogo toga i svojim knjigama pruΕΎio argumente i onima koji Δe ga smatrati reΕΎimskim Ε‘arlatanom i kvazipovjesniΔarem, i onima koji Δe u njemu vidjeti jednoga od najostvarenijih i najvaΕΎnijih juΕΎnoslavenskih historiografskih pisaca. Do danas, sadrΕΎajnije, obuhvatnije i uravnoteΕΎenije knjige o sarajevskom atentatu na ovome jeziku nije bilo. A sasvim je malo vjerojatno da bi je i na drugim jezicima moglo biti. Ali Ε‘to je vaΕΎno, ali i neobiΔno: βSarajevo 1914β niti slavi atentatore, niti beatificira njihove ΕΎrtve. Po tome je Dedijer, na ΕΎalost, jedinstven. O pedesetogodiΕ‘njici sarajevskog atentata u nas se i u svijetu pisalo i govorilo s viΕ‘e mira i sabranosti, premda su brojni svjedoci vremena joΕ‘ uvijek bili ΕΎivi. Tada je to bio historijski dogaΔaj, odmaknut u vremenu, dogaΔaj koji je pripadao drukΔijem povijesnom i kulturnom kontekstu, i o kojem se, dakle, ne moΕΎe suditi iz perspektive dnevno-politiΔkih prilika svijeta u 1964. MeΔutim, kako se bliΕΎi stogodiΕ‘njica atentata, sve se viΕ‘e Δini kako bivΕ‘a Jugoslavija, ali i svijet, ΕΎive u vremenu koje je 1914. mnogo bliΕΎe, nego Ε‘to je bilo prije pola stoljeΔa. Gavrilu Principu i njegovim drugovima sudi se s nekom ΕΎivom ΕΎestinom, kao da je rijeΔ o ubojicama iz londonskoga metroa ili s bostonske maratonske utrke, kao da se radi o Al Kaidinim tajnim spavaΔima, a ne o anarho-idealistima i borcima za slobodu iz vremena u kojem su atentati bili u modi, i pucalo se na sve strane, a ne samo u Sarajevu. Po potrebi im se sudi kao velikosrbima, protoΔetnicima, MladiΔevim i KaradΕΎiΔevim predΕ‘asnicima, a iz Vile Arko u Zagrebu, te iz sarajevskih ispostava ovoga knjiΕΎevniΔkog druΕ‘tva, u njihovom ispisniku i vitmenovskom sudrugu Ivi AndriΔu nalazi se autora βpoetike genocidaβ. JoΕ‘ samo da βhrvatska knjiΕΎevnicaβ Nives Celzijus gospodi piscima bancima napiΕ‘e joΕ‘ koji manifest, pa da u Beograd krene delegacija koja Δe tom travniΔko-viΕ‘egradskom vampiru probosti glogov kolac kroz srce, i da svi skupa goli zapleΕ‘u niz Aleju velikana, za dom spremni da napokon dovrΕ‘e Prvi svjetski rat, da bi zatim pobijedili i u Drugom. Atentat se Ε‘irom SFRJ Regije pretvara u spektakl s naslovnih stranica Glorije, a ΕΎal za zlosretnim princom i njegovom noseΔom hanumom, ustrijeljenim na pravdi Boga, prijeti da nadplaΔe sve aktualne razvode i raskide meΔu balkanskim selebritijima i selebritkinjama. Nisu to zasluΕΎili Sofija i njezin muΕΎ. Imao je, Δak i u ovoj moΔnoj, intelektualno i kulturno superiornoj knjizi, Vladimir Dedijer razumijevanja i za tu vrstu opskuranata i njihove estetske nazore. Ili se tu, ipak, radi samo o znatiΕΎelji, koja se stekla oko velikoga pripovjedaΔkog dara. Evo kako to moΕΎe zvuΔati: βUoΔi velikog dana nadvojvoda je bio dobro raspoloΕΎen. Poslao je telegram svome stricu, caru Franji Josifu, izveΕ‘tavajuΔi ga o manevrima. UveΔe je priredio veΔeru, kojoj je prisustvovalo preko Δetrdeset sarajevskih dostojanstvenika. SveΕΎ planinski vazduh otvorio je nadvojvodi apetit i on je sa zadovoljstvom jeo jela s bogate trpeze. Prvo je sluΕΎen potage rΓ©gence, riblja Δorba s pirinΔem, zatim soufflΓ©s dΓ©licieux i pastrmka iz reke Bosne, blanquettes de fruites Γ la gelΓ©e. Glavno jelo sastojalo se od piletine, jagnjetine i govedine: poularde de Styrie, salade, compΓ΄te, asperges aux branches, Ε‘pargle s drΕ‘kama, sorbet, hladan Ε‘erbet s voΔnim sokom i likerom, piΓ¨ce de boeuf et dβagneau. VeΔera se zavrΕ‘avala kremom od ananasa sa zapaljenim brandijem, crΓͺme aux ananas en surprise, pa sirevima, sladoledima i drugim slatkiΕ‘ima. Vinska lista bila je isto tako impozantna: MadΓ¨re sec, Kattus, Chat, Lenille, Keyl, zatim rajnsko vino Forster Laldenmoggen 1908, Ruthe, Ε‘ampanjac Pommery Greno sec i maΔarski tokajac Szamordner 1901, Hofweingut. Bosna i Hercegovina bie su predstavljene jedino ΕΎilavkom, sluΕΎenom pre konjaka Mestreau.β Pred stogodiΕ‘njicu sarajevskog atentata, dok naokolo prigodno histerizira svijet lakomih tabloida, konzervativaca, balkanskih nacionalista i njihovih sisatih pratilja, spremajuΔi se da prigodno zarati, u igri paintballa, praΔenoj bombardmanom Ε‘ampita, podijeljen na principovce i ferdinandovce, dobra je prilika da ponovo u miru, stranicu za stranicom, kao da Ε‘tijem roman, joΕ‘ jednom proΔitam svih tisuΔu stranica Dedijerova βSarajeva 1914β. Grehota za one koji neΔe imati tu priliku, jer knjiga u Hrvatskoj nikada nije objavljena, a teΕ‘ko da Δe i Srbi skoro tiskati reizdanje. Bolje sjeΔanje naΕ‘ega vijeka i svih naΕ‘ih kultura obiΔno je pohranjeno na policama antikvarijata. Miljenko JergoviΔ Vladimir-Vlado Dedijer (Beograd, 4. februar 1914 β Boston, 30. novembar 1990) je bio akademik, istoriΔar, publicista novinar i uΔesnik NarodnooslobodilaΔke borbe. SadrΕΎaj 1 Biografija 1.1 Mladost 1.2 Drugi svetski rat 1.3 U SFRJ 1.4 Emigracija 2 Porodica 3 Priznanja 4 Bibliografija 5 SpoljaΕ‘nje veze Biografija Mladost Vlado je roΔen 30. februara 1914. godine u Beogradu, gde je proveo detinjstvo i mladost. Tu je zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju. Upisuje Pravni fakultet u Beogradu, kada zbog nemaΕ‘tine i nemoguΔnosti da plaΔa studije poΔinje da radi kao dopisnik iz zemlje, a kasnije i sveta za `Politiku`. Bio je Δlan KPJ i radio je u korist komunistiΔke propagande. Poznavao je odliΔno direktora βPolitikeβ, Vladislava Ribnikara sa kojim je upoznao Josipa Broza Tita po dolasku u Beograd 1941. godine. Drugi svetski rat U vreme izbijanja ustanka imao je zadatak da organizuje politiΔko-propagandni rad, da poduΔava komuniste i da radi u listu βBorbaβ kao ureΔivaΔ, zajedno sa Milovanom Δilasom. Odatle je poΔelo njihovo veliko prijateljstvo. Vlado Dedijer je po formiranju prvih partizanskih odreda postavljen za politiΔkog komesara KragujevaΔkog NOP odreda. UΔestvovao je u opsadi Kraljeva, polovinom oktobra 1941. godine, kada je bio ranjen u nogu. Posle toga, odlazi u Vrhovni Ε‘tab i radi u agitaciono-propagandnom odeljenju Δitavog rata. U bici na Sutjesci izgubio je svoju ΕΎenu, dr. Olgu PopoviΔ-Dedijer, koja je bila Ε‘ef hirurΕ‘ke ekipe Druge proleterske divizije. U SFRJ Posle zavrΕ‘etka rata, odlazi na osnivanje Ujedinjenih nacija u San Francisko. Po povratku u zemlju, kao veoma obrazovan Δovek, dobija mesto predavaΔa istorije NOB-a na Beogradskom univerzitetu. Tokom rata briΕΎljivo je vodio svoj Dnevnik, koji je posle rata objavljen. Bio je predstavnik Jugoslovenske delegacije na konferenciji mira u Parizu 1946. godine. Po povratku, dobija zaduΕΎenje da bude urednik lista βBorbaβ. Za vreme sukoba sa Staljinom bio je Δlan raznih pregovaraΔkih misija. Tu je poΔeo da prikuplja i podatke za svoje Δuveno delo, po kome Δe kasnije postati poznat - βPrilozi za biografiju Josipa Broza Titaβ. Bio je Δlan CK SKJ od 1952. i saveznog odbora SSRNJ od 1953. godine. Kao urednik lista βBorbaβ, optuΕΎen je da je pomagao sreΔivanje Δilasovih Δlanaka, pa je izveden pred Partijsku komisiju, a zatim i pred sud u Beogradu 1954. godine. Na tajnom suΔenju zajedno sa Milovanom Δilasom, izabrao je da ga brani slavni advokat Zdravko Politea, koji je 1928. godine na βBombaΕ‘kom procesuβ, branio Tita, a kasnije kardinala Alojzija Stepinca. OsuΔen je uslovno na godinu i po dana. Kasnije mu je sud poniΕ‘tio tu odluku. Vlado Dedijer je reΕ‘io da se povuΔe iz politiΔkog ΕΎivota. Podneo je ostavku na Δlanstvo u SKJ i SSRNJ avgusta 1954. godine. Nakon Δilasovog hapΕ‘enja u novembru 1956. uputio je otvoreno pismo predsedniku Titu.[1] Emigracija Posle politiΔke karijere, poΔeo je da se bavi pisanjem. Odlazi u SAD 1955. godine gde je i dobio zvanje Akademika istorijskih nauka. Povremeno je iz Amerike dolazio u zemlju gde je radio kao autor u pisanju knjiga. Vladimir Dedijer je u Americi postao Δlan Raselovog suda, a zatim i predsednik istog suda koji je ispitivao ratne zloΔine u Vijetnamu, krΕ‘enje ljudskih prava u Latinskoj Americi i niz drugih. Aktivno je radio i u Srpskoj akademiji nauka u Beogradu. Bio je jedan od koautora u udΕΎbeniku βIstorija Jugoslavije od 1918β, u izdanju beogradskog Nolita 1972. godine. Posle Titove smrti, ponovo odlazi u Ameriku, u VaΕ‘ington, gde skuplja graΔu za nove biografije o Titu. Kao predsednik Raselovog suda radio je na pitanju zloΔina u logoru Jasenovac (1941 β 1945). U Americi je radio na pripremanju Tribunala Raselovog suda o koncentracionom logoru Jasenovac. U tu svrhu, vraΔa se ponovo u Jugoslaviju 1989. godine i zajedno sa viΕ‘im nauΔnim saradnikom Antunom MiletiΔem radi na pisanju knjige o Jasenovcu. Ponovo je otiΕ‘ao u Ameriku i tu ga je snaΕ‘la smrt. Pred kraj svog ΕΎivota je oslepeo, poΕΎeleo da se vrati i umre u svojoj zemlji, ali je iznenada umro od jakog srΔanog udara 30. novembra 1990. godine u Bostonu, gde je obavljena i kremacija. Njegova urna, uz sve vojne poΔasti, sahranjena je 21. decembra 1990. godine u Ljubljani. Porodica Olga Dedijer u partizanima. Poreklo porodice Dedijer potiΔe iz Hercegovine, iz mesta Δepelice, kod BileΔe. Vladov otac Jevto Dedijer, bio je docent geografije na Beogradskom univerzitetu i prvi asistent istaknutog srpskog geografa Jovana CvijiΔa. Pored Vlade on je imao joΕ‘ dva sina Borivoja Boru i sina Stevana, koji je bio nuklearni fiziΔar i socijalni teoretiΔar i koji je od 1961. godine ΕΎiveo u Ε vedskoj. Vlado Dedijer se dva puta ΕΎenio. Prvi put sa lekarkom Olgom PopoviΔ iz Zemuna i sa njom je u godinama uoΔi Drugog svetskog rata dobio Δerku Milicu. U toku rata, ona je bila Ε‘ef hirurΕ‘ke ekipe Druge proleterske divizije i poginula je juna 1943. godine za vreme bitke na Sutjesci. Posle delimiΔnog osloboΔenja zemlje, 1944. godine, u Beogradu se po drugi put oΕΎenio, ovoga puta Slovenkom Verom KriΕΎman,[2] s kojom je dobio Δerku Bojanu i sinove Borivoja-Boru, Branimira-Branka i Marka. Njegova dva sina Borivoje (umro 1964) i Branko (poginuo [1958]), su tragiΔno umrla i on je sahranjen pored njih u Ljubljani. Priznanja Kao zaslugu u zajedniΔkom radu, Antun MiletiΔ je posle Dedijerove smrti objavio knjigu βProtiv zaborava i tabua-Jasenovac (1941-1945)β, gde je pored svog imena, upisao i ime Vlade Dedijera, koji je tada veΔ bio mrtav. Nosilac je Partizanske sponenice 1941, odlikovan je Ordenom partizanske zvezde prvog reda i imao je i Δin potpukovnika JNA u rezervi. Bibliografija Od njegovih mnogobrojnih knjiga, najvaΕΎnije su sledeΔe: Dnevnik 1941β1945, Beograd I 1945, Beogrd II 1946, Beograd III 1950 (drugo izdanje 1951.) Partizanske Ε‘tamparije, Beograd, 1945. BeleΕ‘ke iz Amerike, Beograd 1951. Pariska mirovna konferencija, Beograd, 1947. i Zagreb 1948. Jugoslovensko-albanski odnosi (1939β1948), Beograd 1949. Dnevnik 1941β1945 (II izdanje, Beograd, 1951. Sarajevo 1914. godine, Beograd, 1966. Tito govori, Njujork, 1953. Tito protiv Moskve, Milano, 1953. Josip Broz Tito, Prilozi za biografiju, Ljubljana 1953, Beograd 1953, i 1972, Izgubljena bitka Josifa VisarionoviΔa Staljina, Sarajevo, 1969. Ljubljana 1969, Beograd 1978. Istorija Jugoslavije (zajedno sa Ivanom BoΕΎiΔem, Miloradom EkmeΔiΔem i Simom ΔirkoviΔem), Beograd, 1972. Jedna vojna konvencija: Eseji razvitka meΔunarodnog prava, London, 1974. Interesne sfere, Beograd 1980. Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita-Knjiga 1, Rijeka, 1980. Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita-Knjiga 2, Rijeka, 1981. Put za Sarajevo, Zagreb, 1983. Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita-Knjiga 3, Beograd, 1984. Voljena zemlja, London, 1985. Vatikan i Jasenovac-Dokumenta, Beograd, 1987. Proterivanje Srba sa ognjiΕ‘ta (1941-1945), Beograd, 1989. Genocid nad Muslimanima, Ljubljana, 1990. Protiv zaborava i tabua-Jasenovac (1941-1945) objavio Antun MiletiΔ odmah po smrti Vladimira Dedijera, Sarajevo, 1991.
OdliΔno S providnim omotaΔem Beograd 1967. Tvrd povez, zaΕ‘titni omot, Δirilica, ilustrovano, 1032 strane. Knjiga je odliΔno oΔuvana (kao nova). Istorija Beograda datira u proΕ‘lost do 7000. p. n. e. VinΔanska kultura, jedna od najvaΕΎnijih praistorijskih kultura Evrope, je nastala u okolini Beograda u 6. milenijumu p. n. e. U starom veku, traΔko-daΔka plemena su naseljavali ovu oblast, da bi Kelti osvojili naselje na mestu danaΕ‘njeg Beograda i dali mu ime Singidunum. Rimljani su osvojili grad za vreme cara Oktavijana Avgusta i dali mu status municipija polovinom 2. veka. Grad su naselili Sloveni su oko 520. Beograd je nekoliko puta prelazi u posed Vizantije, Bugarske, Ugarske i Srbije. Osmansko carstvo je osvojilo Beograd 1521. i kasnije u njega prenelo sediΕ‘te sandΕΎaka. IzmeΔu 1427. godine i BoΕΎiΔa 1806. godine Beograd je bio pod tuΔinskom vlaΕ‘Δu.[1] Od kraja 17. veka grad je Δesto prelazio pod osmanlijsku ili habzburΕ‘ku vlast. Beograd je postao glavni grad Srbije 1841. Severni deo Beograda je ostao habzburΕ‘ki pograniΔni kraj sve do 1918. Zbog svog strateΕ‘kog poloΕΎaja, oko grada se vodilo viΕ‘e od 115 ratova i bio je ruΕ‘en 44 puta.[2] Beograd je bio glavni grad Jugoslavije (u svim njenim oblicima) od njenog osnovanja 1918, pa do konaΔnog razdruΕΎivanja 2006. Praistorija[uredi | uredi izvor] VinΔanska dama (5500. p. n. e.) Okresano kameno oruΔe pronaΔeno u Zemunu pokazuje da su zajednice lovaca i skupljaΔa plodova naseljavale okolinu Beograda joΕ‘ u paleolitu i mezolitu. Neka od ovih oruΔa musterijenske industrije, koja se viΕ‘e povezuje sa neandertalcima neko sa danaΕ‘njim ljudima. Iz starijeg kamenog doba, potiΔu ostaci ljudskih kostiju i lobanja neandertalaca, pronaΔeni u kamenolomu kod LeΕ‘tana, u peΔini na Δukarici i u blizini Bajlonijeve pijace. OrinjaΔka i gravetijenska oruΔa su takoΔe pronaΔena ovde, Ε‘to indicira postojanje naseobina u periodu od pre 50.000 do 20.000 godina.[3] Neolitske starΔevaΔka i vinΔanska kultura su se razvijale u okolini Beograda i dominirale Balkanskim poluostrvom (kao i delovima srednje Evrope i Male Azije) pre oko 7000 godina.[4][5][6][7] Ostaci kulture mlaΔeg kamenog doba, pronaΔeni su u VinΔi, Ε½arkovo i u Gornjem gradu, iznad uΕ‘Δa Save u Dunav. To ukazuje da je prostor Beograda bio naseljen u kontinuitetu i da je rastao intenzitet naseljavanja. Mnoga danaΕ‘nja naselja beogradske okoline leΕΎe na kulturnim slojevima ranijih praistorijskih naseobina. Prve zemljoradniΔki narodi koji su naseljavali ovaj region se povezuju sa neolitskom StarΔevaΔkom kulturom, koja je cvetala izmeΔu pre 6200 i 5200 godina.[8] Postoji nekoliko iskopina StarΔevaΔke kulture u i okolini Beograda, ukljuΔujuΔi i naselje StarΔevo, po kome je kultura i dobila. StarΔevaΔku kulture je smenila VinΔanska kultura (5500β4500. p. n. e.), naprednija zemljoradniΔka kultura izrasla iz ranijih starΔevaΔkih naseobina. Ona je takoΔe dobila ime po toponimu u okolini Beograda VinΔa-Belo Brdo. VinΔanska kultura je bila poznata po svojim vrlo velikim naseobinama, od kojih su neka bila najveΔa u praistorijskoj Evropi;[9] antropomorfnim figurinama kao Ε‘to je VinΔanska dama; najranijoj bakarnoj metalurgiji u Evropi;[10] i VinΔanskom pismu. VinΔa β Belo brdo kraj Beograda spada u red najznaΔajnijih naseobina i kulturnih nalaziΕ‘ta praistorijskog perioda. ArheoloΕ‘ke iskopine na Rospi Δupriji, Gornjem gradu, Karaburmi, Zemunu i VinΔi potvrΔuju pretpostavke da je podruΔje Beograda bilo intenzivno naseljeno i da se njegovo stanovniΕ‘tvo bavilo pluΕΎnom zemljoradnjom i drugim prateΔim privrednim delatnostima. Na ovim lokalitetima otkrivene su nekropole bronzanog i metalnog doba kao i dokazi razliΔitih kulturnih uticaja. Stari vek[uredi | uredi izvor] Plemenska drΕΎava Skordiska sa centrom u Singidunumu (danaΕ‘njem Beogradu), 3-1. vek pre nove ere. Paleobalkanska plemena TraΔana i DaΔana su vladali ovim prostorom pre rimskog osvajanja.[11] Oblast Beograda je naseljavalo traΔko-daΔko pleme Singi.[4] Nakon keltske invazije na Balkansko poluostrvo 279. p. n. e., keltsko pleme Skordisci je preuzelo grad i nazvalo ga Singidun (dun = tvrΔava).[4][12] Nema gotovo nikakvih tragova o tom keltskom gradu, osim Ε‘to su na lokalitetima Karaburme i Rospi Δuprije pronaΔene nekropole sa umetniΔki vrednim predmetima, koje su pripadale ratnicima plemena Skordisci. Znatni keltski kulturni uticaji utkani su u duhovnu kulturu stanovniΕ‘tva Singidunuma, koji su delom preneti i pomeΕ‘ani sa rimskim antiΔkim kulturnim elementima. Rimska vladavina[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Singidunum Novac cara Jovijana iz Singidunuma Rimljani su poΔeli da osvajaju zemlje oko Singiduna tokom 1. veka p. n. e. Gaj Kvint Skribonije Kurio, prokonzul Makedonije je napao unutraΕ‘njost Balkanskog poluostrva sve do Dunava, pokuΕ‘avajuΔi da istera Skordiske, Dardance, DaΔane i druga plemena. Rimljani su ostali samo na kratko i ostavili oblast van rimske uprave. Stoga se malo zna o tim operacijama ili kada je ova oblast organizovana u provinciju Meziju. Rimske legije predvoΔene Silanom su stigle do Beograda 34. ili 33. p. n. e. Oblast nije bila stabilizovana sve do Oktavijanove vladavine, kada je Marko Licinije Kras, unuk Cezarovog trijumvira i prokonzul Makedonije, konaΔno umirio region 29. p. n. e. Mezija je zvaniΔno organizovana u provinciju neko vreme pre 6. godine, kada je prvi put pomenut njen upravnik Aul Cecina Sever. Ime grada je romanizovano u Singidunum. Singidunum je postao jedna od glavnih naseobina provincije, smeΕ‘ten izmeΔu Sirmijuma (Sremske Mitrovice i Viminacijuma (Kostolca), dok se sa druge strane nalazio Taurunum (Zemun). Iako su i Sirmijum i Viminacijum bili znaΔajniji gradovi od Singidunuma, grad je zadrΕΎao svoj znaΔaj zbog svog strateΕ‘kog poloΕΎaja duΕΎ puta Via militaris, vaΕΎnog rimskog puta koji je povezivao rimske tvrΔave i naselja duΕΎ dunavskog limesa. Konzervirani ostaci bedema (levo i desno) i kule (u sredini) rimskog kastruma Singidunum je dostigao svoj vrhunac dolaskom Legije IV Flavija 86. godine. Ova legija od oko 6.000 vojnika je bila najvaΕΎnija vojna formacija koja se suprotstavljala pretnji DaΔana sa druge strane Dunava. Legija je podigla kvadratni kastrum, koji se nalazio u Gornjem gradu danaΕ‘njeg Kalemegdana. TvrΔava je prvobitno sagraΔena od zemlje, ali je ubrzo ojaΔana kamenom, i njeni ostaci se danas mogu videti kod severoistoΔnog kraja Gornjeg grada. Legija je takoΔe izgradila most preko Save koji je povezivao Singidunum i Taurunum. JoΕ‘ jedan korak koji su Rimljani preduzeli da se ojaΔa Singidunum je bilo naseljavanja veterana legije pored tvrΔave. Vremenom je to naselje izraslo oko kastruma. Naselje je imalo izgled mreΕΎe, sa ulicama koje su se sekle pod pravim uglom. Ostatak ove strukture moΕΎe se videti i u danaΕ‘njem Beogradu po orijentaciji ulica Uzun Mirkove, ObiliΔevog venca, Cara DuΕ‘ana i Kralja Petra I. Na mestu danaΕ‘njeg Studentskog trga nalazio se forum, koji su okruΕΎivale terme (Δiji su ostaci otkriveni 1970-ih). Drugi ostaci rimske kulture kao Ε‘to su grobnice, spomenici, skulpture, keramike i novΔiΔi su pronaΔeni u selima i varoΕ‘icama oko Beograda. Car Hadrijan je dao Singidunumu status municipija u prvoj polovini 2. veka. Singidunum je kasnije prerastao ovaj status i postao punopravna kolonija. Rimski car Jovijan, koji je ponovo uspostavio hriΕ‘Δanstvo za zvaniΔnu religiju Rimskog carstva, je roΔen u Singidunumu 332. Singidunum i Mezija su napredovali u mirnodopskom periodu, ali to nije trajalo zadugo, zbog narastajuΔih problema kako i van carstva, tako i u njemu. Antoninijan iz vremena cara Karauzija. Na novΔiΔu se vidi lav, simbol Legije IV Flavija. Rimsko carstvo je poΔelo da propada krajem 3. veka. Provincija Dakija, koju je nakon nekoliko dugih i uspeΕ‘nih pohoda osnovao car Trajan, je poΔela da propada zbog invazije Gota 256. Car Aurelijan, suoΔen sa iznenadnim gubitkom mnogim provincija i velike Ε‘tete koja su priΔinjavala varvarska plemena, je evakuisao Dakiju do 270. Singidunum se ponovo naΕ‘ao na granici propadajuΔeg carstva. Srednji vek[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Istorija Beograda u srednjem veku Vizantija (395β626)[uredi | uredi izvor] Nakon smrti cara Teodosija I, Rimsko carstvo je podeljeno na dva dela. Singidunum se naΕ‘ao na severozapadnoj granici IstoΔnog rimskog carstva. Mezija i Ilirik su pretrpele razarajuΔe napade usled sukcesivnih invazija Huna, Ostrogota, Gepida, Sarmata, Avara i Slovena. Singidunum su 441. osvojili osvojili Huni, koji su razorili grad i tvrΔavu i prodali njegovo stanovniΕ‘tvo u roblje. U naredna dva veka, grad je menjao vlasnika nekoliko puta. Rimljani su povratili grad nakon raspada Hunskog carstva 454., ali su Sarmati ubrzo zauzeli grad. Ostrogoti su zauzeli grad 470. i isterali Sarmate. Grad su kasnije osvojili Gepidi (488), ali su ga Ostrogoti povratili 504. IstoΔno rimsko carstvo je preuzelo grad nakon mirovnog sporazuma sa Ostrogotima. Vizantijski car Justinijan I je obnovio Singidunum 535., vrativΕ‘i tvrΔavi i naselju nekadaΕ‘nju vojnu vrednost. Grad je uΕΎivao u kratkom mirnodopskom periodu oko 50 godina, do avarske pljaΔke 584. Tokom Mavrikijevih balkanskih pohoda, Singidunum je sluΕΎio kao baza, ali je ponovo izgubljen kada su 602. godine Avari opljaΔkali i spalili Singidunum. Oko 630. godine Sloveni su se naselili u Singidunumu i okolini, uz dozvolu vizantijskog zapovednika grada. Do ovog vremena, grad je izgubio svoj znaΔaj pograniΔnog utvrΔenja. Bugarska, Ugarska, Vizantija, Srbija[uredi | uredi izvor] Beogradska krΕ‘tenica, pismo Pape Jovana VIII bugarskom knezu Borisu, deseti red Posle toga, viΕ‘e od dva i po veka, nema pomena o njemu. Avarski i slovenski ratnici nisu marili za ovaj grad, jer on viΕ‘e nije imao poloΕΎaj graniΔnog utvrΔenja. On se tada nalazio unutar Ε‘ireg podruΔja Balkana koji su Sloveni veΔ osvojili. I pored toga arheoloΕ‘ki nalazi ukazuju na kontinuiran ΕΎivot u gradu i njegovoj okolini. Nekoliko vekova posle prvog pomena Beograda kao slovenskog grada, u njemu se smenjuju razne vojske i osvajaΔi. Do Beograda su najpre doΕ‘li Franci koji su pod Karlom Velikim uniΕ‘tili Avare. Na ruΕ‘evinama Taurunuma osnivaju franaΔko naselje Malevila, da bi slovenizacijom kasnije naziv bio Zemln (Zemun). FranaΔku vladavinu zamenjuju Bugari, a njihovu MaΔari. Bugari su preuzeli vlast nad tvrΔavom 827. Ponovni pomen grada i to pod slovenskim imenom Beograd (Beli grad-verovatno po zidinama od belog kreΔnjaka), sreΔe se tek u 9. veku, 16. aprila 878. u jednom pismu pape Jovana VIII bugarskom caru Borisu Mihajlu, o smenjivanju beogradskog hriΕ‘Δanskog episkopa Sergija. Kasnije se taj naziv sreΔe u razliΔitim varijantama. MaΔarska vojska je 896. napala Beograd. Vizantija je osvojila Beograd 971. Posle 976. Beograd je preuzeo bugarski car Samuilo. Vizantijski car Vasilije II pokorio je Samuilovo carstvo 1018. i Beograd je opet postao znaΔajna pograniΔna tvrΔava Vizantije. Tokom 11. i 12. veka oko Beograda se otimaju suparniΔke sile: Ugarska, Vizantija i Bugarska. Petar Odeljan se u Beogradu proglasio za cara. U okolini Beograda je otpoΔeo njegov ustanak protiv vizantijske vlasti. Slika ilustruje SkiliΔinu hroniku. U leto 1040. godine buknuo je u Pomoravlju ustanak protiv Vizantije na Δijem Δelu se naΕ‘ao Petar Deljan. Ustanici su ubrzo osvojili Beograd, NiΕ‘ i Skoplje. Deljan se izdavao za Samuilovog unuka, na osnovu Δega je u Beogradu 1040. proglaΕ‘en za cara, nastavljaΔa Samuilovog carstva, ali je ustanak uguΕ‘en veΔ 1041. U drugoj polovini 11. veka obnovljeni su ugarsko-vizantijski sukobi. Ugarski kralj Salomon je 1068. godine osvojio neko vizantijsko pograniΔno utvrΔenje za koje se moΕΎe pretpostaviti da je Beograd.[13] Vizantinci su utvrΔenje brzo povratili. Borbe na Dunavu su vremenom dobijale na ΕΎestini. Nekoliko godina kasnije ugarski kralj preduzeo je veliki napad na Beograd za koji se pretpostavlja da je bio 1071/72. godine. MaΔari su posle dvomeseΔne opsade uspeli da prodru u grad, a malobrojna posada na Δelu sa duksom Nikotom morala je da napusti tvrΔavu i da se preda. Ugarska vojska je potpuno opljaΔkala Beograd.[14] Kralj Salomon je posle ovog uspeha nastavio rat prodiruΔi do NiΕ‘a. Mir je ubrzo posle ovoga sklopljen. Kako je Vizantija povratila Beograd nije poznato, ali se moΕΎe pretpostaviti da ugarska vlast u njemu nije dugo trajala i da je Vizantija veΔ 1072. preuzela Beograd.[14] Ugarska vojska je 1096. razorila Beograd, ali ga je Vizantija zadrΕΎala. MaΔarski kralj Stefan II je poruΕ‘io Beograd 1124. i njegovim kamenom gradio Zemun. Vizantijski car Manojlo I je poruΕ‘io Zemun 1154. i beogradskim kamenom ponovo gradila Beograd.[12] Ugarska je 1182. napala i opljaΔkala Beograd. Vizantija je 1185. povratila Beograd diplomatskim putem. Za to vreme kroz grad prolaze brojni krstaΕ‘ki pohodi na Istok ostavljajuΔi svoj ruΕ‘ilaΔki peΔat na njemu. Od 1096. do 1189. kroz Beograd prolaze krstaΕ‘ke vojske. Tokom Ε‘estodnevnog boravka Petra Pustinjaka u Zemunu, krstaΕ‘ka vojska je poΔinila masakr i opustoΕ‘ila grad. Stanovnici Beograda su napusti grad i povukli se u NiΕ‘, jer su se plaΕ‘ili da bi krstaΕ‘ka vojska mogla poΔiniti sliΔan zloΔin u njihovom gradu. KrstaΕ‘ku vojsku koja je proΕ‘la pored Beograda 1147. predvodio je nemaΔki kralj Konrad III. Pod voΔstvom Fridriha Barbarose 1189. g. kroz Beograd prolazi 190.000 ljudi. Ovaj predvodnik krstaΕ‘a vidio je Beograd u ruΕ‘evinama. Koliko je stradao moΕΎemo suditi po uporeΔivanju sa zapisom arapskog geografa i kartografa Idrizija, koji u opisu βItinerera carigradskog putaβ iz 1154. g. pominje Belgraduk kao dobro naseljenu i ΕΎivu varoΕ‘ sa mnogim crkvama. Beograd u je od 1230. sastavu Bugarske, ali veΔ 1232. je pripao Ugarskoj. DrΕΎava srpskog kralja Stefana Dragutina, sa centrom u Beogradu, 13-14. vek Despotova kapija Srpski kralj Dragutin, zet i vazal maΔarskog kralja Stefana, dobio je od ugarske krune MaΔvu sa Beogradom, koji tada prvi put dolazi pod srpsku vlast. To je bio period intenzivnog naseljavanja srpskog ΕΎivlja i jaΔanje uticaja Srpske pravoslavne crkve. Tu je Dragutin imao svoj dvor. NovosagraΔena Saborna crkva bila je oliΔenje snage i bogatstva mlade srpske drΕΎave. Posle Dragutinove smrti 1316. nastao je spor: Ugarska je traΕΎila povraΔaj grada, koji je preuzeo Dragutinov brat Milutin. Ugarska je osvojila Beograd 1319. godine. PoruΕ‘eni i zapusteli grad je prikljuΔen MaΔvanskoj banovini, postavΕ‘i pograniΔna baza ugarskom odupiranju Ε‘irenju srpske drΕΎave sa juga, u vreme cara DuΕ‘ana.[12] Protivnici ugarske krune, braΔa Horvati, osvojili su Beograd 1382. Ugarska je povratila Beograd 1386. U takvom stanju Beograd doΔekuje 15. vek, kad na istorijsku scenu Evrope stupaju Turci, nova velika osvajaΔka sila. U ΕΎelji da se Ε‘to spremnije odupru turskoj najezdi i na Savu i Dunav imaju jako uporiΕ‘te, MaΔari dozvoljavaju izgradnju Beograda za vreme despota Stefana LazareviΔa. On je Beogradom vladao od 1403. do 1427. g., i to je vreme pravog procvata grada. Beograd je ne samo prestonica srpske drΕΎave, veΔ i najvaΕΎniji privredni, kulturni i verski centar. Grade se: Mitropolitska crkva, nova tvrΔava, despotov dvorac, bolnica i biblioteka. Trgovci dobijaju povlastice i dolaze bogati i sposobni ljudi, koji doprinosu prosperitetu grada. Pretpostavlja se da je grad tada mogao brojati 40-50 hiljada ΕΎitelja. Beogradska banovina 1490. godine Zindan kapija iz ugarskog perioda Posle Stefanove smrti, despotov naslednik ΔuraΔ BrankoviΔ, bio je prinuΔen 1427. da grad preda MaΔarima, a on po ugledu na Beogradsku podiΕΎe Smederevsku tvrΔavu. U vreme stogodiΕ‘njice ugarske vladavine izmenjena je celokupna struktura stanovniΕ‘tva i izgled samog grada. Grad poΔinje naglo da stagnira, a potisnuto srpsko stanovniΕ‘tvo je ΕΎivelo u predgraΔu i njemu nije bio dostupan Gornji grad. Ugarski kralj Ε½igmund sve viΕ‘e je naseljava maΔarsko stanovniΕ‘tvo i Ε‘irio uticaj katoliΔke crkve. Posle pada Smedereva 1440. g., Beogradsku tvrΔavu opsedala je turska vojska sa preko 100.000 ratnika, na Δelu sa sultanom Muratom II, ali je grad, uz velika razaranja, odbranjen. U ΕΎelji da osvoje grad Turci na obliΕΎnjem brdu Ε½rnov, danaΕ‘njoj Avali, podiΕΎu svoje utvrΔenje, odakle su posmatrali i kontrolisali okolinu. Sultan Mehmed II je 1456. bezuspeΕ‘no opsedao grad. Beograd se citira i najstarijoj saΔuvanoj pesmi iz 1476. godine i armadi kralja Matije. Gotovo Δitav jedan vek Beograd je odolevao turskim napadima. Novi vek[uredi | uredi izvor] Osmansko carstvo[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Beogradski paΕ‘aluk Beograd u 16. veku Turci su pod voΔstvom sultana Sulejmana VeliΔanstvenog, 28. avgusta 1521. uspeli da osvoje Beograd. Grad je sruΕ‘en i spaljen, a put ka Budimu i BeΔu otvoren. Pomeranjem granice na sever, menja se strateΕ‘ki poloΕΎaj Beograda, i u narednih 150 godina, ostao je relativno miran grad sa znaΔajnom trgovaΔkom i saobraΔajnom funkcijom. Od septembra 1521. iz Smedereva je preseljeno sediΕ‘te sandΕΎaka, a njegov beg je bio KrajiΕ‘nik Bali-beg JahjapaΕ‘iΔ. Pomeranjem turske granice na sever, dotadaΕ‘nje pograniΔno utvrΔenje je izraslo u upravno, vojno, trgovaΔko i saobraΔajno srediΕ‘te tog dela turskog carstva. U tek obnovljenom gradu orijentalnog izgleda, sve viΕ‘e je cvetalo zanatstvo i trgovina. U poΔetku turske vladavine veΔinsko stanovniΕ‘tvo je bilo muslimansko. Turaka je bilo malo, a poturica sa Balkana mnogo.[12] On je steciΕ‘te trgovaca iz Dubrovnika, Venecije, GrΔke i Austrije i zanatlija Turaka, Jermena, Srba i Roma. Od zanatlija isticale su se abadΕΎije, aΕ‘Δije, puΕ‘kari i drugi. Pored ΔarΕ‘ije, Osmanlije su za 146 godina svoje vladavine podigle 6 karavansaraja, dva bezistana, dva imareta, sedam hamama, viΕ‘e Ε‘kola i tekija te oko 40 dΕΎamija od kojih je najimpresivnija bila Ibrahim-begova dΕΎamija u danaΕ‘njoj ulici ObiliΔev venac.[12][15] Grad je izaΕ‘ao iz okvira srednjovjekovnih bedema i poΔinje sve viΕ‘e da se Ε‘iri duΕΎ trgovaΔkih puteva koji su vezivali Istok sa Evropom. Beogradom je 1579. harala kuga, tako da je tri godine kasnije Beograd imao samo 934 kuΔe.[12] NajbrΕΎe se obnavljao srpsko stanovniΕ‘tvo. Ono je predstavljalo najpotlaΔeniji sloj stanovniΕ‘tva, optereΔenom kulukom. Ε½ivelo je van tvrΔave u siromaΕ‘nim mahalama, a osnovna delatnost su bile zemljoradnja i donekle zanatstvo.[12] Svoj najveΔi uspon pod Turcima grad dostiΕΎe sredinom 17. veka kada je imao oko 100.000 stanovnika.[12] Austrijsko-turski ratovi[uredi | uredi izvor] Maksimilijan Emanuel tokom opsade Beograda 1688. Posle 167 godina relativno mirnog razvoja, grad je postao meta ratnih sukoba. Za vreme Velikog beΔkog rata, glad je zahvatila grad, jedan poΕΎar je odneo skladiΕ‘te oruΕΎja i oko Δetiri hiljade kuΔa.[12] Austrijski vojvoda Maksimilijan Bavarski je 6. septembra 1688. osvojio Beograd. Samo 20 dana kasnije izbio je Rat Velike alijanse, pa su Austrijanci morali da povuku veΔinu svoje vojske sa Srbije. To je omoguΔilo Turcima da se dve godine kasnije pregrupiΕ‘u i steknu inicijativu. Turski ofanziva je pokrenula Veliku seobu Srba. U Beogradu je odrΕΎan crkveno-narodni sabor, koji je zahtevao od austrijskog cara Leopolda povlastice za Srbe. Turci su opseli Beograd iu oktobru i zauzeli ga posle Ε‘estodnevne opsade. Grad iz ovih sukoba izaΕ‘ao razoren, a njegovo stanovniΕ‘tvo zbog saradnje sa Austrijancima, izloΕΎeno ubijanju, progonima i pljaΔkama. Posle toga Beograd je ponovo pograniΔna varoΕ‘, i to sve novog austrijsko-turskog rata. Austrijska vojska pod komandom princa Eugena Savojskog ponovo zauzela Beograd 17. avgusta 1717. PoΕΎarevaΔkim mirom Beograd i sever Srbije su pripojeni Austriji. Vojnu upravu je 1720. zamenila Beogradska administracija, Δiji je predsednik do 1733. bio knez Aleksandar VirtemberΕ‘ki. Od 1723. do 1736. trajala je izgradnja Beogradske tvrΔave na mestu poruΕ‘ene tvrΔave prema zahtevima savremenih vojno strateΕ‘kih potreba, po planovima pukovnika Nikole Doksata de Moresa. Austrijska vladavina Beogradom u periodu od 1717. do 1739. oznaΔena je pravom transformacijom grada, jer on gubi do tadaΕ‘nje tursko-istoΔnjaΔke crte i poprima obeleΕΎja srednjeevropskog grada. Pored tvrΔave i varoΕ‘ je opasana bedemima, a izgraΔena su i nova zdanja. OΕΎivljava trgovina, a u njega se sve viΕ‘e doseljavaju Nemci, MaΔari, Francuzi, Δesi i dr. VaroΕ‘ je podeljena na NemaΔki Beograd na Dunavu i Srpsku varoΕ‘ na Savi. Odlukom cara Karla VI u NemaΔkom Beogradu su mogli stanovati samo Nemci, dok su svi stali morali da se isele u savsku varoΕ‘. Car Karlo VI je potvrdio odluku kojom je je za za beogradskog mitropolita postavio Mojsija PetroviΔa. U novom austrijsko-turskom ratu, turska vojska je porazila austrijsku vojsku kod Grocke. Prema preliminarnom sporazumu, Austrijanci morali da sruΕ‘e sve Ε‘to su sagradili (bedeme, kasarne i druge objekte). Od austrijskih objekata preostalo su samo barutni magacin,[16] kapija Karla VI i Leopoldova kapija. NemaΔko stanovniΕ‘tvo se iselilo, kao i Srbi koji su se naselili u Petrovaradinskom Ε‘ancu. Beograd, kao najveΔi je pretrpeo straΕ‘na pustoΕ‘enja tokom rata 1737-1739, izgubivΕ‘i celokupno srpsko stanovniΕ‘tvo. Povratak muslimanskog stanovniΕ‘tva bio je izuzetno brz, kao i ponovno strukturisanje grada na mahale. ZauzeΔem grada doΕ‘lo je do praΕΎnjenja celokupne varoΕ‘i u koju se novo stanovniΕ‘tvo brzo uselilo, dok je jedino u Savskoj mahali ostalo simboliΔno prisustvo srpskog ΕΎivlja. Sve do 1741. nije doΕ‘lo do povratka srpskog stanovniΕ‘tva. Beogradskim mirom, zakljuΔen izmeΔu Austrije i Turske, grad je ponovo vraΔen Turcima. Posle okonΔanja ratnih operacija 1739. obrazovano je deset mahala, od toga Ε‘est muslimanskih, po jedna jevrejska i romska i dve hriΕ‘Δanske. Beograd je tada imao 2028 upisanih muslimanskih ΕΎitelja, 45 Jevreja, dvoje Roma, troje hriΕ‘Δana u varoΕ‘i i petoro u savskoj mahali. Ratna pustoΕ‘enja, u skladu ostavljala su ozbiljne posledice na urbanu strukturu Beograda, menjajuΔi potpuno njegov karakter. Nova urbanizacija svedoΔi o odsustvu starih vakufskih poseda SokoloviΔa i JahjapaΕ‘iΔa, koji joΕ‘ nisu bili obnovljeni, usled Δega je Beograd viΕ‘e liΔio na novoosvojeni grad, izgubivΕ‘i dakle i svoju osmansku tradiciju i austrijski karakter koji je stekao izmeΔu dva rata. Muslimanske mahale, nastajale su oΔigledno u skladu sa nesistematiΔnim prilivom stanovniΕ‘tva, o Δemu svedoΔi i znaΔajna neujednaΔenost u brojnosti naseobina po mahalama.[17] Turci su mnoge crkve pretvorile u dΕΎamije. Beograd ponovo postaje varoΕ‘ orijentalnih obeleΕΎja i to sa pograniΔnim poloΕΎajem, jer je granica Beogradskim mirom granica povuΔena na reci Savi. Da bi Beogradska tvrΔava poprimila stari (danaΕ‘nji) izgled, Turcima je bilo potrebno skoro 14 godina. Dok je Beograd nazadovao, na drugoj strani Zemun je dobio poseban status u okviru Vojne krajine i takvi uslovi mu omoguΔavaju da razvije privredu: trgovinu, zanatstvo, ribarstvo i brodarstvo. JaΔa graΔanski staleΕΎ, podiΕΎu se utvrΔenja, drΕΎavne zgrade i crkve. Iz tog vremena potiΔu kuΔe kao Ε‘to su: Karamatina, IΔkova i kuΔa Dimitrija DavidoviΔa. Srpska osnovna Ε‘kola je otvorena 1745. godine, a u gradu rade i slikar Georgije Tenecki i drugi kulturni stvaraoci. Beogradski paΕ‘aluk (Smederevski sandΕΎak) 1791. godine Krajem veka u poslednjem austro-turskom ratu, Beograd je 8. oktobra 1789. osvojila vojska marΕ‘ala Gideon Laudona. Kako se Austrija u isto vreme nalazila u sukobu sa Pruskom, zatraΕΎila je mir. Na osnovu Beogradskog mira iz 1739, Beograd i severna Srbija su ponovo vraΔeni Turcima. MeΔutim, tek potpisivanjem SviΕ‘tovskog mira 1791, Austrijanci su se povukli u Zemun. Turska vojska BeΔir-paΕ‘e je preuzela grad 23. oktobra 1791. Kuga iz 1794. godine je odnela ΕΎivote oko 4500 stanovnika Beograda.[12] GrΔki revolucionar Riga od Fere je ubijen u Beogradu 1798. OsloboΔenje[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanci: PovlaΔenje turskog garnizona iz Beograda 1867. i Beograd u 19. veku Dahije ubijaju HadΕΎi Mustafa paΕ‘u, bakrorez nepoznatog autora Posle ubistva Mustafa-paΕ‘e 1801, dahije su uspostavile svoju vlast u gradu i okolnim selima. To je bilo vreme potpunog bezvlaΕ‘Δa, janjiΔarskog nasilja i pljaΔki. Ono je zavrΕ‘eno seΔom knezova i drugih viΔenijih Srba. BuΔenje nacionalne svesti i dogaΔanja oko seΔe knezova doveli su do podizanja Prvog srpskog ustanka 1804. g. Ustanak pod voΔstvom KaraΔorΔa imao je od samog poΔetka za cilj i oslobaΔanje Beograda. Posle dve godine borbi, grad je osvojen 1806, a Beogradsku tvrΔavu 1807. Beograd je ponovo postao glavni grad Srbije. U Beogradu je veΔ 1807. zasedao i PraviteljstvujuΕ‘Δi sovjet serbski, a od 1811. tu su se nalazila i prva ministarstva. Iz Austrije i drugih krajeva su dolazili viΔeniji ljudi i intelektualci, meΔu kojima su Sima MilutinoviΔ Sarajlija, Ivan JugoviΔ, Dositej ObradoviΔ, koji su 1808. godine osnovali prvu Veliku Ε‘kolu. Zgrada nekadaΕ‘nje Velike Ε‘kole, danas Vukov i Dositejev muzej DinamiΔan razvoj Beograda prekinut je turskim osvajanjem 1813. godine, a represalije koje su usledile dovele su do Drugog srpskog ustanka ustanka 1815. g. VoΔa ustanka, knez MiloΕ‘ ObrenoviΔ, uspeo je da unese viΕ‘e diplomatije u odnose sa Turcima. On u Beograd, uz odreΔene povlastice, sve viΕ‘e naseljava srpski ΕΎivalj sa juga, pa Turci, gotovo u bescenje, poΔinju da prodaju imanja i kuΔe. Turci su zadrΕΎali tvrΔavu, dok je varoΕ‘ pripala Srbima. U Beogradu je 1830. proΔitan Sultanov hatiΕ‘erif o autonomiji Srbije. U gradu se podiΕΎu prvi znaΔajni objekti: Konak kneginje Ljubice, Saborna crkva u Beogradu, dvorski kompleks u TopΔideru, itd. Sem svoje privredne funkcije Beograd je postao i znaΔajno kulturno srediΕ‘te. 1831. godine otpoΔela je sa radom prva Ε‘tamparija u Beogradu. Iz Kragujevca 1835. je preneta Ε‘tamparija i poΔele su da izlaze `Novine srbske`, prve novine u Beogradu. Prva opΕ‘tinska uprava u Beogradu je izabrana 1839.[18] Prva poΕ‘ta otvorena je 1840. U gradu su otvorene Bogoslovija, prva gimnazija i grad postaje utoΔiΕ‘te brojnih kulturnih stvaralaca tog vremena poput: Vuka KaradΕΎiΔa, Jovana Sterije PopoviΔa, Joakima VujiΔa, Dimitrija DavidoviΔa i drugih. Odlukom Saveta 12. juna 1839. godine nadleΕ‘tva centralne vlasti i drΕΎavna kasa su iz Kragujevca izmeΕ‘teni u Beograd. Potom su ukazom kneza Mihaila 27. maja 1840. godine centralna uprava i drΕΎavna kasa iz Beograda vraΔene u Kragujevac, da bi 7. maja 1841. godine, kneΕΎevim ukazom, konaΔno, Beograd postao prestonica. Narodni muzej u Beogradu osnovan je 1844. a 1855. uspostavljena prva telegrafska linija Beograd - Aleksinac. Ilustracija predaje kljuΔeva grada Beograda knezu Mihailu na Kalemegdanu Prisustvo turske vojske u tvrΔavi sputavalo je razvoj Beograda. MeΔutim, dogaΔaji oko ubistva jednog srpskog deΔaka na Δukur Δesmi, kada je doΕ‘lo do bombardovanja beogradske varoΕ‘i, bivaju povodi da se poΔne pregovarati oko definitivnog odlaska turske vojske iz srpskih gradova. Turski komandant Beograda Ali-Riza paΕ‘a predaje 1867. na Kalemegdanu knezu Mihailu kljuΔeve beogradskog grada. Posle vladavine od 346 godina, 18. aprila 1867. Turci su konaΔno napustili Beograd. Beograd je postao slobodan simboliΔnom predajom kljuΔeva kada su i turske vojniΔke straΕΎe zamenjene srpskim vojnicima, a pored zastave Turske podignuta je i zastava Srbije. Na poΔetku srpsko-turskog rata 1876. sa tvrΔave je konaΔno skinuta zastava Turske. Na Berlinskom kongresu 1878. priznata nezavisnost Srbije. 1882. Srbija postaje kraljevina, a Beograd njena prestonica. Beograd oko 1890. To je bio novi podsticaj brΕΎem privrednom i kulturnom razvoju grada. U drugoj polovini 19. veka izvrΕ‘ena je urbanistiΔka i ostala evropeizacija. Centralni poloΕΎaj imala je Ulica kneza Mihaila, najkraΔa veza izmeΔu tvrΔave i varoΕ‘i. Ona ubrzo postaje i najvaΕΎniji trgovaΔko poslovni centar, kakvu je ulogu i danas zadrΕΎala. Prve telefonske linije uvedene su 1883. u Beogradu Stare zanate zamjenjuje industrija, a trgovinu i saobraΔaj pospeΕ‘uje izgradnja pruge Beograd-NiΕ‘ i ΕΎelezniΔki most na Savi 1884. Prva vodovodna mreΕΎa u gradu puΕ‘tena je u rad 1892. ElektriΔno osvetljenje je uvedeno 1893, a 1894. je krenuo prvi elektriΔni tramvaj.[19] Grad je dobio parobrodsko druΕ‘tvo i znaΔajne nauΔno-kulturne ustanove. Spomenik knezu Mihajlu poΔetkom 20. veka Moderno doba[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanci: Beograd u Prvom svetskom ratu i Beograd izmeΔu dva svetska rata Knez Mihailova ulica na prelazu dva veka Beograd, 1933. godine MeΔutim, uprkos izgradnji ΕΎelezniΔke pruge do NiΕ‘a, ukupni uslovi u Srbiji bili su kao i u ostalim preteΕΎno poljoprivrednim zemljama, a Beograd je 1900. imao samo 69.100 stanovnika.[20] Ubrzo, 1905. broj stanovnika se poveΔava na preko 80.000, a na poΔetku Prvog svetskog rata 1914. i do 100.000, ne raΔunajuΔi Zemun koji je tada pripadao Austrougarskoj.[21][22] Austrijanci bombarduju i zauzimaju Beograd 1914, ali ga srpska vojska ubrzo oslobaΔa posle Kolubarske bitke. NemaΔke i austrijske trupe pod komandom 1915. feldmarΕ‘ala Augusta fon Makenzena zauzimaju Beograd. Okupator daje novi sluΕΎbeni naziv Beogradu: Nandorfehervar.[23] Srpska i delovi savezniΔke vojske oslobaΔaju Beograd 1918. Beograd 1918. postaje prestonica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Nakon Prvog svetskog rata i okupacije Austrougarske i nemaΔkih trupa, Beograd je doΕΎiveo brz razvoj i znaΔajnu modernizaciju kao prestonica nove Kraljevine Jugoslavije. Malo je poznata Δinjenica da je Beograd tada imao jedan od prvih budistiΔkih hramova u Evropi.[24] Tokom dvadesetih i tridesetih godina 20. veka, broj stanovnika se popeo na 239.000 do 1931. zajedno sa zapadnim predgraΔem Zemunom, koji je ranije bio u Austrougarskoj. Do 1940, broj stanovnika je bio oko 320.000, priraΕ‘taj stanovniΕ‘tva izmeΔu 1921. i 1948. je iznosio pribliΕΎno 4,08% godiΕ‘nje.[22] Avionska linija Pariz - BudimpeΕ‘ta je 1923. produΕΎena do Beograda, 1927. je otvoreno zdanje aerodroma Beograd. Radio Beograd je poΔeo sa radom 1929. Kralj Aleksandar I KaraΔorΔeviΔ je ukinuo Vidovdanski ustav i zaveo liΔni reΕΎim. U svim opΕ‘tinama, pa tako i u gradu Beogradu izabrane opΕ‘tinske organe smenjuju predsednici opΕ‘tina koje je postavio kralj. Most βViteΕ‘kog kralja Aleksandraβ, poznat kao βtramvajskiβ most preko Save, je izgraΔen most 1934. [a] Prvi most preko Dunava, PanΔevaΔki most, puΕ‘ten je u saobraΔaj 1935. Beogradski sajam je otvoren 1937.[19] Beogradska oblast, 1922-1929. Beogradska oblast, 1922-1929. PodruΔje Uprave grada Beograda, okruΕΎeno Dunavskom banovinom 1931. godine PodruΔje Uprave grada Beograda, okruΕΎeno Dunavskom banovinom 1931. godine Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor] Beograd posle bombardovanja 1941. Glavni Δlanci: Beograd tokom Drugog svetskog rata i Beogradska operacija Jugoslavija je 25. marta 1941. potpisala Trojni pakt i pridruΕΎila se Silama Osovine. Zbog ovoga je 27. marta usledio masovni protest u Beogradu i drΕΎavni udar. Grad je 6. i 7. aprila teΕ‘ko bombardovao Luftvafe i usmrtio 2.274 ljudi. U bombardovanju je zapaljena i izgorela Narodna biblioteka Srbije, gde su nastradale hiljade knjiga i srednjovekovnih rukopisa[25]. Jugoslaviju su napale nemaΔke, italijanske, maΔarske i bugarske snage, uz pomoΔ Albanaca i Hrvata. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, sremska predgraΔa Beograda (Zemun) su uΕ‘la u sastav Nezavisne DrΕΎave Hrvatske, nacistiΔke marionetske drΕΎave. U Beogradu i centralnoj Srbiji nacisti su podrΕΎali formiranje vlade Milana NediΔa.[26] Jevreji internirani u aprilu 1941. Beogradski Jevreji, Romi, komunisti, i drugi antifaΕ‘isti odvedeni su u logore SajmiΕ‘te i Banjica, kroz koje je u toku rata proΕ‘lo oko 125.000 logoraΕ‘a. Jevrejska zajednica je od 1643. ΕΎivela u Δetvrti DorΔol pored Dunava. Pre rata tu ih je bilo 10.400. Okupaciju je preΕΎivelo svega oko 10% njih. Na SajmiΕ‘tu je stradalo oko 40.000 Srba i 7-8.000 Jevreja.[27] Na Banjici je ubijeno oko 4.200 ljudi. Likvidacije su vrΕ‘ili nemaΔki okupatori, dok su logoraΕ‘e uglavnom hapsili srpski kvislinzi, koji su Δinili i administraciju BanjiΔkog logora.[28] Grad su bombardovali i saveznici 16. i 17. aprila 1944. godine. Tada je poginulo 1600 ljudi[25]. Borbe za osloboΔenje grada su poΔele 13. i 14. oktobra, a grad je konaΔno osloboΔen 20. oktobra 1944. Oslobodili su ga zajedniΔkim snagama partizani i Crvena armija. Gubici partizana su bili oko 1.000 boraca, a Crvene armije oko 2.000. U toku celog rata, Beograd je izgubio oko 50.000 ljudi i pretrpeo teΕ‘ka razaranja[25]. Na prostoru cele Srbije (pa i Beograda) izvrΕ‘ena opΕ‘ta mobilizacija za proboj Sremskog fronta. Nove komunistiΔke vlasti hapse i likvidiraju kvislinge. Posleratni Beograd[uredi | uredi izvor] Novi Beograd 1978. U posleratnom periodu Beograd se razvijao kao glavni grad nove Jugoslavije i ubrzo izrastao u veliki industrijski centar.[29] Godine 1948, je poΔela izgradnja Novog Beograda sa druge strane reke Save, gde su se do tada nalazile samo moΔvare i trska. Grad su, bar u poΔetku, gradile dobrovoljne omladinske radne brigade. Godine 1961, povodom muΔkog ubistva Patrisa Lumumbe (januar 1961), u Beogradu su odrΕΎane ΕΎestoke demonstracije, sa viΕ‘e povreΔenih. Tom prilikom je izvrΕ‘en i upad u belgijsku ambasadu. Prva konferencija nesvrstanih odrΕΎana je u Beogradu 1961. godine. Beograd je bio i popriΕ‘te velikih studentskih demonstracija 1968. Marta 1972. Beograd je bio centar poslednje epidemije velikih boginja u Evropi. Epidemija, koja je ukljuΔivala prisilne karantine i masovne vakcinacije, okonΔana je krajem maja.[30] Novi Beograd 1978. Bilbord prikazuje Titovu sliku i tekst βRadimo i stvaramo za naΕ‘u sreΔniju buduΔnostβ. Od 1977. do 1978. OdrΕΎana Konferencija o evropskoj bezbednosti i saradnji (KEBS) u Beogradu u novosagraΔenom Sava centru. 1979. odrΕΎane su godiΕ‘nja skupΕ‘tina Svetske banke za obnovu i razvoj i MeΔunarodnog monetarnog fonda. 1980. OdrΕΎana XXI generalna skupΕ‘tina UNESCO-a. U maju 1980. umro je i doΕΎivotni predsednik SFRJ, Josip Broz Tito. Pored gotovo svih vodeΔih svetskih drΕΎavnika, sahrani je prisustvovalo i oko 700.000 graΔana.[19] 1983. odrΕΎana je godiΕ‘nja konferencija UNCTAD-a.[19] Redovno emitovanje programa TV Beograd poΔelo je 1958. Prvi BITEF odrΕΎan je 1967. Palata βBeogradβ podignuta je 1969. Dve godine kasnije izgraΔen je most Gazela i auto-put kroz Beograd i odrΕΎan prvi FEST. Podzemna ΕΎelezniΔka stanica Vukov spomenik otvorena 1995.[19] Studentske demonstracije 1991. Dana 9. marta 1991. u Beogradu su odrΕΎane velike demonstracije, predvoΔene Vukom DraΕ‘koviΔem, protiv reΕΎima Slobodana MiloΕ‘eviΔa. Prema raznim medijskim izvorima, na ulicama tog dana je bilo izmeΔu 100.000 i 150.000 ljudi. Kasnije u toku dana, na ulice su izvedeni tenkovi JNA u cilju uspostavljanja mira. Nakon nepriznavanja rezultata lokalnih izbora 1996, opozicija je u Beogradu organizovala svakodnevne graΔanske i studentske proteste protiv MiloΕ‘eviΔeve vladavine, u periodu izmeΔu novembra 1996. i februara 1997.[31] Posle popuΕ‘tanja reΕΎima i priznavanja rezultata izbora Zoran ΔinΔiΔ postaje gradonaΔelnik Beograda. NATO bombardovanje 1999. prouzrokovalo je znaΔajnu Ε‘tetu gradskoj infrastrukturi. MeΔu pogoΔenim objektima bile su i zgrade nekoliko ministarstava, zgrada RTS u kojoj je poginulo 16 zaposlenih, nekoliko bolnica, hotel βJugoslavijaβ, nekadaΕ‘nja zgrada Centralnog komiteta, televizijski toranj na Avali, kao i kineska ambasada na Novom Beogradu.[32] Otvaranje Mosta na Adi Nakon izbora 24. septembra 2000. godine, Beograd je postao popriΕ‘te masovnih demonstracija sa 800.000 po policijskim procenama, a po drugim izvorima i do 1.000.000 uΔesnika, koje su dovele do konaΔnog pada MiloΕ‘eviΔa sa vlasti.[33] Godine 2003, je usvojena Ustavna povelja drΕΎavne zajednice Srbija i Crna Gora 4. februara, Beograd ostaje glavni grad; 12. marta ubijen predsednik Vlade Srbije dr Zoran ΔinΔiΔ. ProglaΕ‘enjem nezavisnosti Crne Gore 2006. nakon referenduma Beograd je ostao glavni grad samo Srbije. Protest 2008. protiv proglaΕ‘enja nezavisnosti Kosova. U novogodiΕ‘njoj noΔi izmeΔu 31. decembra 2011. i 1. januara 2012. sveΔano je otvoren Most na Adi, uz vatromet u ponoΔ. Tags: Istorija Beograda beogradske price kroz istoriju srpskog naroda srbije srpska ulice
OdliΔno Michel Picar: TEMPLARI : VITEZOVI GOSPODNJI, 121 strana, izdavaΔ: Arion - Zemun sadrΕΎaj: - UVOD - KVART TEMPLARA - RED I PRAVILA REDA - POLITIΔKA AVANTURA - MISTIΔNA SPOZNAJA - ISKUPLJENJE - ZAKLJUΔAK Hronologija istorije Hrama i Velikih Majstora Π Π΅Π΄ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π° Π₯ΡΠΈΡΡΠ° ΠΈ Π‘ΠΎΠ»ΠΎΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Ρ ΡΠ°ΠΌΠ° (Π»Π°Ρ. Pauperes commilitones Christi Templique Salomonici), ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π Π΅Π΄ Π‘ΠΎΠ»ΠΎΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Ρ ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ, Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π΄ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ 1139. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π±ΡΠ»ΠΎΠΌ Omne datum optimum ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°Π»Π° Π‘Π²Π΅ΡΠ° ΡΡΠΎΠ»ΠΈΡΠ°.[4] Π Π΅Π΄ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ 1119. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π΄ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 1129. Π΄ΠΎ 1312. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[5] Π Π΅Π΄ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π° Π₯ΡΠΈΡΡΠ° ΠΈ Π‘ΠΎΠ»ΠΎΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Ρ ΡΠ°ΠΌΠ° Pauperes commilitones Christi Templique Salomonici (Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ) Seal of Templars.jpg ΠΠΌΠ±Π»Π΅ΠΌ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ°[1] ΠΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡ ΠΎΠΊΠΎ 1119 β 1312. ΠΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΠ°ΠΏΠ° Π’ΠΈΠΏ ΠΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π΄ Π£Π»ΠΎΠ³Π° ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠ° Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΠ΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π° 15.000β20.000 Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΡ, ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³Π° ΡΡ 10% Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ[2][3] Π¨ΡΠ°Π± Π₯ΡΠ°ΠΌΠΎΠ²Π½Π° Π³ΠΎΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΠΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ°ΠΊ Π Π΅Π΄ Π‘ΠΎΠ»ΠΎΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Ρ ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΠΠ°ΡΡΠΎΠ½ ΠΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠ΄ ΠΎΠ΄ ΠΠ»Π΅ΡΠ²ΠΎΠ° ΠΠΎΡΠΎ ΠΠ΅ Π½Π°ΠΌΠ° ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π΅, Π½Π΅ Π½Π°ΠΌΠ°, Π²Π΅Ρ ΠΠΌΠ΅Π½Ρ Π‘Π²ΠΎΠΌ ΡΠ»Π°Π²Ρ Π΄Π°Ρ (Π»Π°Ρ. Non nobis, Domine, non nobis, sed Nomini tuo da gloriam) ΠΠ°ΡΠΊΠΎΡΠ° ΠΠ²Π° Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΡΠ° Π Π΅Π΄, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΠ³Π°ΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ½Π° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΡΠΈΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΡ ΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΠΌΠΎΡ ΡΠ΅Π΄Π° ΠΌΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΎ ΡΠ°ΡΠ»ΠΈ. Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈ Ρ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ, Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ Π±ΠΈΡΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΌΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ° ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌ ΠΊΡΡΡΠΎΠΌ, Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΠΌ Π±ΠΎΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ°ΡΠΎΠ²Π°.[6] ΠΠ΅Π±ΠΎΡΠ±Π΅Π½ΠΎ ΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΎ 90% ΡΡΠ΄ΡΡΠ²Π°, ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΡΠ°ΡΡΡΡΠΊΡΡΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΠ³ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΠ°,[7] ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΈΠ½ΠΎΠ²Π°ΡΠΈΠ²Π½Π΅ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Ρ Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ°Π½ΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ Π±Π°Π½ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π°,[8][9] ΠΈΠ·Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΎΠΌ ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΌΡΠ΅ΠΆΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΠ±Π»ΠΈΠΆΠ½ΠΎ 1.000 ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π΅ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠΎΡΡΠΈΡΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠ΅ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, Π²ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΡΡΠΈ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π½Π° ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΡ.[10][11] Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ΠΈ ΡΠ° ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°; ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΠ΅ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΡΠ΅Π½Π°, ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΠ° ΡΠ΅Π΄Ρ ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΡΠ°Π»Π°.[12] ΠΠ»Π°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»Π΅ ΡΡ Π΄ΠΎ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ΅Π΄Ρ, ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏ IV β Ρ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ΅Π΄Ρ β ΠΈΡΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡ ΡΠΈΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΡΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»Ρ Π½Π°Π΄ ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1307, Π½Π°ΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π°ΠΏΡΠ΅ΡΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π±ΡΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅Π΄Π° Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ, ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΌΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ·Π½ΡΡΠ΅Π½Π° Π»Π°ΠΆΠ½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ°, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΡ ΡΠΏΠ°ΡΠΈΠ²Π°Π½ΠΈ Π½Π° Π»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈ.[13] ΠΠ°ΠΏΠ° ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ V Π·Π°Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ 1312. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ° Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏΠ° IV. ΠΡΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ°Π΄ ΠΌΠΎΡΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΡΡΡΠ²Ρ Π΄ΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΈΡ Π½Π°Π³Π°ΡΠ°ΡΠ°, Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠ· Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊΠΎΠ²Π΅. ΠΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠ»Π΅ ΡΠΈΡΠ΅Ρ βΠ’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°Ρβ, ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»Π΅ ΡΡ ΡΠ΅Π΄ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠΈΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ. ΠΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π΄, ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠ΄ΠΎΠ² Π¦ΠΈΡΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π΄, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΡΠ΅Π»ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈ.[14] ΠΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π° ΡΡΡΡΠΊΡΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΠ½Π°ΠΆΠ°Π½ Π»Π°Π½Π°Ρ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈ Π±ΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΡ ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠΎΠ³ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°. Π‘Π²Π°ΠΊΠ° Π·Π΅ΠΌΡΠ° ΡΠ° Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° (Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ°, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ½ΠΆΡ, ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ, ΠΠ½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠ°, ΠΡΠ°Π³ΠΎΠ½, ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π»ΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°, Π’ΡΠΈΠΏΠΎΠ»ΠΈ, ΠΠ½ΡΠΈΠΎΠ³ΠΈΡΠ°, Π£Π³Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΈ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ°[15]) ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΡΡΠΎΡΠ° Π Π΅Π΄Π° Π·Π° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ. Π‘Π²ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°Π½ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°Π΄Π³Π»Π΅Π΄Π°ΠΎ Π²ΠΎΡΠ½Π΅ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π° Π½Π° ΠΡΡΠΎΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ° ΠΎΠ²Π»Π°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ Π½Π°Π΄Π·ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅Π΄Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡΠΊΠΈ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ Π½Π°Π³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΈ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅, ΠΈΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΌΠ°Π»Π²Π΅ΡΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈ Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΎΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π²Π°ΠΆΠ½Π΅ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ²Π΅. ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Π½ΠΈ Π½Π°Π΄Π·ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΎΠ²Π»Π°ΡΡΠ΅ΡΠ° Π΄Π° ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π° ΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΡΠΏΠ΅Π½Π΄ΡΡΠ΅ ΠΠ°ΡΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅.[16] ΠΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠ·Π½ΠΈΡ Π±ΡΠΎΡΠΊΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠ΅ΡΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ Π½Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΡ ΠΌΠΎΡΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 15.000 ΠΈ 20.000 ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π°, ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ.[2][3] Π§ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ½ΡΡΠ°Ρ ΡΠ΅Π΄Π° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π’ΡΠΈ Π³Π»Π°Π²Π½Π΅ ΠΊΠ»Π°ΡΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»Π΅ ΡΡ ΡΡΠΈ Π³Π»Π°Π²Π½Π΅ ΠΊΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ½ΡΡΠ°Ρ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄Π°: ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ, Π½Π΅ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΠΎΡΡΠΆΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΏΠ΅Π»Π°Π½ΠΈ. Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ Π½ΠΈΡΡ Π²ΡΡΠΈΠ»ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅Π· Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΠΌΠΎΡΠ°ΠΎ Π²Π΅Ρ Π±ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅Π·.[17] ΠΠ½ΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΠ΄ΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ° Π³ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π° ΠΈ Π½ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π±ΠΈΡΠ΅Π»Π΅ ΠΌΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΡΡΡ ΡΠΈΡΡΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ.[18] ΠΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΎΠΏΡΠ΅ΠΌΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ°, ΡΠ° ΡΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π²ΠΎΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ°Ρ Π°ΡΠ°. ΠΠ°Ρ Π°ΡΠΈ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΈΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°, Π²Π΅Ρ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π°ΡΡΡΠ°ΡΠ΄Π΅ΡΠΈ ΡΠ½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½ΠΈ Π½Π° ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ Π²ΡΠΈΡΠ΅ΠΌΠ΅. ΠΡΠΏΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Ρ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΎΡΡΠΆΠ½ΠΈΡΠΈ Π½Π΅ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΊΠ»Π°.[19] ΠΠ½ΠΈ ΡΡ Ρ ΡΠ΅Π΄ Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅Π»ΠΈ Π²ΠΈΡΠ°Π»Π½Π΅ Π²ΡΠ΅ΡΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈ Π·Π°Π½Π°Ρ ΠΈ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ, Π° ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π΄Π° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈ. Π£ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΌΠ°, Π±ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π°ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ.[20] ΠΠ΅ΠΊΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π΄Ρ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΡΡΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ΅, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΠΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π°Π½ΡΠ° Π‘Π²ΠΎΠ΄Π° ΠΠΊΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊΡΠΎ Π°Π΄ΠΌΠΈΡΠ°Π» ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ»ΠΎΡΠ΅. ΠΡΡΠΆΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΡ Π½ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠ½Ρ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠ΄ 1319. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°ΠΏΠ΅Π»Π°Π½ΠΈ ΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΊΠ»Π°ΡΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ°. ΠΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΠΎ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ°.[21] Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΈ ΠΊΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π° Π½ΠΎΡΠΈΠ»Π΅ ΡΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΊΡΡΡ.[22] ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠ° Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Ρ Ρ Π‘Π΅Π½ ΠΠ°ΡΡΠ΅Π½ Π΄Π΅ Π¨Π°Π½Ρ, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΠΠΎΡΠ΅Π²ΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π° ΠΠ³Π° Π΄Π΅ ΠΠ΅ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 1118β1119, Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΡΠ½ΡΡΠ°Ρ ΡΠ΅Π΄Π° Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ, Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°Π»Π° ΡΠΈΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡ Π±ΠΎΡΠ±Π΅Π½Ρ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Ρ ΡΠ΅Π΄Π°, ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΊΡΠ°ΡΠ°ΠΊ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠΎΠΊ. Π‘Π²ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π²Π° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΠ° ΡΠΌΡΠ»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΡ, Π° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠ»ΠΎ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΊΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠ°. ΠΠ° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Ρ, ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΏΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠΊΠ°Π»ΠΎΠ½Π° 1153. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ½Π°Ρ Π΄Π΅ Π’ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π»Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΊΡΠΏΠΈΠ½Ρ ΠΎΠ΄ 40 Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠ· ΡΡΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈΡ Π·ΠΈΠ΄ΠΈΠ½Π°. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΠΎ, Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΠΎΠΌ, Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π·Π³Π»Π°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ.[23] ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π΄Π΅ Π ΠΈΠ΄ΡΠΎΡΠ° ΠΎΠ±Π΅Π·Π³Π»Π°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π‘Π°Π»Π°Π΄ΠΈΠ½ 1189. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΏΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠΊΡΠ΅. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π³Π»Π΅Π΄Π°ΠΎ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π΄, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΎΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Ρ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΈ ΠΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈ ΠΈ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π° Ρ ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΡ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈ. ΠΠ΅ΠΊΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π°Π½ΡΠΈ Π½Π° Π±ΠΎΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡ, ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΊ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π½Π°ΡΠΌΡΠ΄ΡΠΈΡΠ΅: Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π΅Π½ΠΎΠΌ Π²ΠΎΡΡΡΠ²Ρ Π ΠΈΠ΄ΡΠΎΡΠ΄Π° Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ°Π·Π° Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ Π₯ΠΈΡΠΈΠ½Π°. ΠΠΎΡΡΠ΅Π΄ΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΠ°ΠΊ Π΄Π΅ ΠΠΎΠ»Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ°ΡΠ° Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏΠ° IV ΡΠΏΠ°ΡΠ΅Π½ Π½Π° Π»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈ 1314. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[24] ΠΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ΅, ΠΎΠ±Π»Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ Π±ΡΠ°Π΄Π° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° (ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΎΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π’Π΅Π½ ΠΠ°ΡΠ½Π΅Π½, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 2010) ΠΡΠΈΠΊΠ°Π· Π΄Π²ΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ (ΠΈΡΡΠΈΡΡΡΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²ΠΎ), ΡΠ° ΠΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌ, ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ Π±Π°ΡΡΠ°ΠΊΠΎΠΌ (Π³ΠΎΠ½ΡΠ°Π»ΠΎΠ½ΠΎΠΌ) (ΠΠ΅ΡΡΡΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡ, Ρβ1250).[25] ΠΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠ΄ ΠΎΠ΄ ΠΠ»Π΅ΡΠ²ΠΎΠ° ΠΈ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ ΠΠ³ Π΄Π΅ ΠΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π°Π½ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° Π·Π° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π΄, ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ 72 ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π΅ Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»Π΅ ΡΡ ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΡΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ. Π’ΡΠ΅Π±Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅Π΄Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠΎΠΊΠ΅ Ρ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ, ΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΌΠ΅ΡΠΎ Π½Π΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΈ ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ Π½Π΅ ΡΡΡΠΏΠ°ΡΠΈ Ρ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠ°Π² ΡΠΈΠ·ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ°ΠΊΡ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΠ³ ΡΠΈΠΏΠ° ΡΠ° ΠΆΠ΅Π½Π°ΠΌΠ°, ΠΏΠ° ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΡ ΡΡ Π΄ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π° β4 ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π±ΡΠ°Ρ-ΠΊΠ°ΠΏΠ΅Π»Π°Π½ ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΡΠΊΠ²Π΅ΡΠ°ΠΊ ΡΠ° ΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π±ΡΠ°Ρ-Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΡΠ° Π΄Π²Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΡΠ»ΠΌΠ΅Π½ ΡΠ»ΡΠ³Π° Π΄Π° Π½ΠΎΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠΈΡ ΠΈ ΠΊΠΎΠΏΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌβ.[26] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ, ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ΄ 72 ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ Π½Π° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈΠ½Π° Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΡ..[27][28] ΠΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ ΡΡ Π½ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ Π±ΠΈΡΠ΅Π»ΠΈ ΡΠΎΡΠΊΠΎ ΡΠ° ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌ ΠΊΡΡΡΠΎΠΌ ΠΈ Π±ΠΈΡΠ΅Π»ΠΈ ΠΏΠ»Π°ΡΡ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ° ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌ ΠΊΡΡΡΠΎΠΌ; Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΡ Π½ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠ½Ρ ΡΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΡΠ° ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌ ΠΊΡΡΡΠΎΠΌ Π½Π°ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ ΠΈ ΡΡΠ½ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠ»Π°ΡΡ.[29][30] ΠΠΈΡΠ΅Π»ΠΈ ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΎΠ² ΡΡ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈ Π½Π° Π’ΡΠΎΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ»Ρ 1129. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΠΊΡΡΡ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΡ Π²ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡ ΠΎΠ΄Π° 1147. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΏΠ°ΠΏΠ° ΠΠ²Π³Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ III, ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΡΡ VII ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»Π΅ ΡΠ°ΡΡΠ°Π½ΠΊΡ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° Ρ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Π°.[31][32][33] ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°Π²ΠΈΠ»Ρ, Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΊ ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π° Π½ΠΎΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠ΅Π»ΠΈ ΠΏΠ»Π°ΡΡ, ΡΠ°ΠΊ ΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π·Π°Π±ΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅Π΄Ρ ΠΈ ΠΏΡΡΡ Π°ΠΊΠΎ Π³Π° Π½Π΅ Π½ΠΎΡΠ΅.[34] Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΊΡΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π½ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ» ΠΌΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π°, Π° ΡΠΌΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠ±ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π»Π° Π·Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ°ΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠΈΠ³ΡΡΠ°Π²Π° ΠΌΡΠ΅ΡΡΠΎ Π½Π° Π½Π΅Π±Ρ.[35] ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π° Π½Π΅ ΡΠΌΠΈΡΡ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠΈ ΠΎΡΠΈΠΌ Π°ΠΊΠΎ ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠ° Π·Π°ΡΡΠ°Π²Π°, ΠΏΠ° ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π±Π°Π»ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π³ΡΡΠΏΠΈΡΡ ΡΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Π₯ΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΡΠΈ. Π’Π΅ΠΊ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠ²Π΅ Π·Π°ΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΏΠ°Π»Π΅, Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅.[36] ΠΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎΠΌ, ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π° Π½ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΠ³Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠ΅ Π±ΡΠ°Π΄Π΅. ΠΠΊΠΎ 1240. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ»Π±Π΅Ρ ΠΈΠ· Π’ΡΡΠ°-Π€ΠΎΠ½ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΠ΅Π΄ Π±ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ΅ Π±ΡΠ°ΡΠ΅β; Π΄ΠΎΠΊ ΡΡ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ°ΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ 1310β1311, ΠΎΠ΄ ΡΠΊΠΎΡΠΎ 230 ΠΈΡΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π±ΡΠ°ΡΠ΅, 76 ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π° Π½ΠΎΡΠ΅ Π±ΡΠ°Π΄Ρ, Ρ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° Π½Π°Π·Π½Π°ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ βΡ ΡΡΠΈΠ»Ρ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ°β, Π° 133 ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΎ Π±ΡΠ°Π΄Ρ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΎΠ΄ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π΄Π° ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°Π΄ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅.[37][38] ΠΠ½ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ°,[39] ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΡΠΈΡΠ΅ΠΌ Ρ ΡΠ΅Π΄, Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄ΡΠΊΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π° ΠΈ ΡΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΡ. Π‘ΡΡΠ°Π½ΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠ±Π΅ΡΡ ΡΠ°Π±ΡΠ΅Π½ΠΈ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π·ΠΈΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΡΠΌΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΡ ΠΌΠΎΡΠ°Π»ΠΈ Π±Π΅ΡΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΡ ΡΠ²Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΡΠ΅Π΄Ρ ΠΈ ΡΠ·ΠΌΡ Π·Π°Π²ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²Π°, ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ.[40] ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π° Π±ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Ρ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠ»ΠΎ Π·Π° ΡΠΈΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠ΅ Π½Π° ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅. ΠΠ΅ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΌΡΡΠΊΠ°ΡΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠ΅ ΡΠ΅Π΄Ρ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° Π΄Π°Π»Π° ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ,[30] Π°Π»ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° Π½ΠΎΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠ΅Π»ΠΈ ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΎΠ²Π΅.[41] ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° Π£ΡΠΏΠΎΠ½ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΡ Π€ΡΠ°Π½ΡΠΈ Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡ Π·Π°ΡΠ·Π΅Π»ΠΈ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° 1099. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΡ ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠ»ΠΈ Π½Π° Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅ ΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΌΡΠ΅ΡΡΠΈΠΌΠ° Ρ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π»Π°ΡΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΠΈΠ³ΡΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π°, ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ. ΠΠ°Π½Π΄ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠΌΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ°ΡΠΊΠ°Π»ΠΈ ΡΡ Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΊΠ»Π°Π»ΠΈ, ΠΏΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ°Π΄ Π½Π° ΡΡΠΎΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΈΡ , ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΠ° Π΄Π° ΠΏΡΡΡΡΡ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΠΎΠ±Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅.[42] ΠΠ°ΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠ»ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ Ρ Π±ΠΈΡΠΊΠ°ΠΌΠ° ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1119, ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅Π· ΠΠ³ Π΄Π΅ ΠΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΠ°Π»Π΄ΡΠΈΠ½Ρ II ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Ρ ΠΠ°ΡΠΌΡΠ½Π΄Ρ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠΆΠΈΠΎ ΠΈΠΌ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ Π·Π°ΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠ°Π»Π΄ΡΠΈΠ½ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΌΡΠ½Π΄ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠΈΠ»ΠΈ, Π²ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ Π½Π° ΠΠ°Π±Π»ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π±ΠΎΡΡ Ρ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡ 1120. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΠΊΡΠ°Ρ ΡΠ΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Π΄ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠ΅ Ρ Π»ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠ»Ρ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π²ΠΎΡΠ° Π½Π° Π₯ΡΠ°ΠΌΠΎΠ²Π½ΠΎΡ Π³ΠΎΡΠΈ Ρ Π·Π°ΡΠ·Π΅ΡΠΎΡ ΡΠ°ΠΌΠΈΡΠΈ ΠΠ» ΠΠΊΡΠ°.[43] Π₯ΡΠ°ΠΌΠΎΠ²Π½Π° Π³ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΎΠ΄ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π½Π°Π΄ ΠΎΠ½ΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΎ ΡΡΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° Π‘ΠΎΠ»ΠΎΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Ρ ΡΠ°ΠΌΠ°.[44][6] ΠΠ°ΡΠΎ ΡΡ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΈΡΡ ΠΠ» ΠΠΊΡΡ ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΠΎΠ»ΠΎΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ² Ρ ΡΠ°ΠΌ, Π° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΌΡΠ΅ΡΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ ΡΠ·Π΅ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ Π Π΅Π΄ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π° Π₯ΡΠΈΡΡΠ° ΠΈ Π‘ΠΎΠ»ΠΎΠΌΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Ρ ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ. Π Π΅Π΄ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΎΠΊΠΎ Π΄Π΅Π²Π΅Ρ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π°, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΠΎΠ΄ΡΡΠ΅ΡΠ° Π΄Π΅ Π‘Π΅Π½-ΠΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠ΅Π° Π΄Π΅ ΠΠΎΠ½Π±Π°ΡΠ°, ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΠΎΡΠ»Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ»ΠΎΠ³Π΅ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ. ΠΠΌΠ±Π»Π΅ΠΌ ΡΠ΅Π΄Π° Π±ΠΈΠ»Π° ΡΡ Π΄Π²Π° Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΡΠ°, Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°.[45] ΠΡΠ²ΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠ΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡ, Π½Π° Π₯ΡΠ°ΠΌΠΎΠ²Π½ΠΎΡ Π³ΠΎΡΠΈ. Π‘ΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ°ΡΡΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΡΠ³ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ°ΠΎ. ΠΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΡ ΠΌΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ Π·Π°Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠ΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΠ»Π΅ΡΠ²ΠΎΠ°, Π²ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ° ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½Π° Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ, ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ Π·Π° ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄Π° ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ Π° ΠΈ Π½Π΅ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠ΅Π° Π΄Π΅ ΠΠΎΠ½Π±Π°ΡΠ°, ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π°. ΠΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠ΄ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈΠ·Π° ΡΠΈΡ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ±ΡΠ΅Π΄ΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ Ρ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ βΠ£ ΠΏΠΎΡ Π²Π°Π»ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΡΠ²Ρβ[46][47] ΠΈ 1129. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΠ°Π±ΠΎΡΡ Ρ Π’ΡΠΎΠΈ, ΠΏΡΠ΅Π΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΊΡΠΏΠΈΠ½Ρ Π²ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΡ ΡΡΠΊΠ²Π΅ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ»ΠΈ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΄Ρ ΡΠ΅Π΄Π° Ρ ΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅. ΠΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π±Π»Π°Π³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ, Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈ ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΠ³ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΡΠΈΠΌΠ°ΡΡΡΠΈ Π½ΠΎΠ²Π°Ρ, Π·Π΅ΠΌΡΡ, ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅ ΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π²Π° ΡΠ΅ΠΊΠ°Π»Π΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π½Ρ Ρ Π±ΠΎΡΠ±ΠΈ Ρ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ. ΠΠΎΡ ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ 1139. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΏΠ° ΠΠ½ΠΎΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ II ΠΈΠ·Π΄Π°ΠΎ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΊΡ Π±ΡΠ»Ρ Omne datum optimum, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅Ρ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½Π°. ΠΠ²Π° ΠΎΠ΄Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠΈΠ»Π° Π΄Π° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΡΠΈ ΠΊΡΠΎΠ· ΡΠ²Π΅ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅, Π½ΠΈΡΡ ΠΌΠΎΡΠ°Π»ΠΈ ΠΏΠ»Π°ΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π΅ ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΊΠ΅.[48] Π‘Π° ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΡΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ Π±ΡΠ·ΠΎ ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ. Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΠ΄Π°ΡΠ½Π΅ ΡΠ½Π°Π³Π΅ Ρ ΠΊΡΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π±ΠΈΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅Ρ Π±ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΎΠΊΠ»ΠΎΠΏΡΠ΅Π½ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈΡ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ½Π°Π³Π°, Ρ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΡ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΠ±ΠΈΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠΊΡ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π΅. ΠΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ΅Π΄Π° Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ 1177. ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ½Ρ ΠΠΈΡΠ°ΡΠ°, Π³Π΄ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΠΎ 500 ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΈΡ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ Π΄Π° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Ρ ΠΈΡΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ°Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΠ±ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π‘Π°Π»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²Ρ Π²ΠΎΡΡΠΊΡ ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 26.000 Ρ ΠΈΡΠ°Π΄Π° Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠ°.[10] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π³Π»Π°Π²Π½Π° ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π° Π±ΠΈΠ»Π° ΠΌΠΈΠ»ΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ°, ΡΠ΅Π»Π°ΡΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΌΠ°Π»ΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ Π±ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡ Π΄ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ Π½Π° ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Π·Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΡ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΡΠ°ΡΡΡΡΠΊΡΡΡΠΎΠΌ. Π Π΅Π΄ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ°, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈ Π·Π°ΠΊΠ»Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΈΠ½Π΄ΠΈΠ²ΠΈΠ΄ΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²ΠΎ, Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»Ρ Π½Π°Π΄ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠΈΠΌΠΎ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠ½Π°ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ»Π΅ΠΌΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π·Π°ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°Π½ Π·Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ²Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½Ρ ΡΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΏΡΠ°Π²Ρ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΡΡΠ°Π½. ΠΠΊΡΠΌΡΠ»ΠΈΡΠ°ΡΡΡΠΈ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π½Π° ΠΎΠ²Π°Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½ ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΠ³ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΡΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠ°, ΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ 1150. ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ Π·Π° Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΡΡΡΡ Ρ Π‘Π²Π΅ΡΡ Π·Π΅ΠΌΡΡ: Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΡ Π΄Π΅ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠΈΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΌΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΊΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ°, Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Ρ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π²ΡΠΈΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π΄Π΅ΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠ°Ρ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘Π²Π΅ΡΡ Π·Π΅ΠΌΡΡ Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Π»ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ²Π° Ρ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ Π±Π»Π°Π³Π° ΡΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠ΅ Π²ΡΠΈΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ²Π°Ρ ΠΈΠ½ΠΎΠ²Π°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ Π°ΡΠ°Π½ΠΆΠΌΠ°Π½ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π½ΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ Π±Π°Π½ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ ΡΠ΅ΠΊΠΎΠ²Π°; ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡ Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΡΠΈΠ½Π΅ΡΠΈ ΠΈΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Π·Π° Π»ΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠ°ΡΠΈ.[49][6] ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΠΎΠΌΠ±ΠΈΠ½Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ½Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ°, Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΡΡΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΡΠ΅ΠΆΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΠ³ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΠ°. Π‘ΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΈ ΡΡ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠΈΠ½Π΅ Π·Π΅ΠΌΡΠΈΡΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Π½Π° ΠΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΠΊΡ; ΠΊΡΠΏΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΠΈ ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ°ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ°; Π³ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ²Π½Π΅ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ΅Π΄ΡΠ°Π»Π΅ ΠΈ Π΄Π²ΠΎΡΡΠ΅; Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΡ, ΡΠ²ΠΎΠ· ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΠ·; ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΡΡ Π±ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²Π°; Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΡ ΡΡ ΡΠ°ΠΊ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠ΅Π»ΠΈ ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΠΈΠΏΠ°Ρ. Π Π΅Π΄ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΠΊΠ²Π°Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ²Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΡ.[10][50][51] ΠΠ°Π΄ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΈΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΠ΄ Π₯ΠΈΡΠΈΠ½Π° 1187. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»Π° Π΄ΠΎ Π’ΡΠ΅ΡΠ΅Π³ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. Π‘ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 12. Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°, ΡΠΎΠΊ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ°ΡΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΠΎ. ΠΡΠ»Π°ΠΌΡΠΊΠΈ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ Π΅ΡΠΈΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π‘Π°Π»Π°Π΄ΠΈΠ½Π°. ΠΠ΅ΡΠ»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π»Π° ΠΌΠ΅ΡΡ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°ΠΊΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Ρ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠΊΠΎ ΡΠ΅. ΠΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΡΠΊΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ° Π΄ΡΡΠ³Π° Π΄Π²Π° Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° Π²ΠΎΡΠ½Π° ΡΠ΅Π΄Π°, ΡΠ° Π₯ΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π’Π΅Π²ΡΠΎΠ½ΡΠΈΠΌΠ°, Π° Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΡΡΠΎΠ±Π½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΠΎΡΠ»Π°Π±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Ρ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Ρ Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π½Π΅ΡΡΠΏΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡ ΠΎΠ΄Π°, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΡΡΡΠ½Ρ Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΊΠΎΠ΄ Π₯ΠΈΡΠΈΠ½Π°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π²ΠΎΡΡΡΠ²ΡΡΠ²ΠΎΠΌ Π‘Π°Π»Π°Π΄ΠΈΠ½Π° 1187. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π¦Π°Ρ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΡΠΈΠΌΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° Π€ΡΠΈΠ΄ΡΠΈΡ II ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄ Ρ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ΅ Ρ Π¨Π΅ΡΡΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡ 1229, Π±Π΅Π· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ°, Π°Π»ΠΈ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°ΠΎ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠ±ΠΈΠ΄ΠΈ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° Ρ ΠΎΡΠ΅Π·ΠΌΠΈΠ΄ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠ»Π°ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡ Π·Π°ΡΠ·Π΅Π»ΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ 1244. ΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»Ρ ΡΠ΅ΠΊ 1917. ΠΊΠ°Π΄Π° Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΡΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° Π·Π°ΡΠ·Π΅Π»Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°.[52] Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΌΠΎΡΠ°Π½ΠΈ Π΄Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»Π΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠ΅ Ρ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ Π½Π° ΡΡΠ΅Π²Π΅ΡΡ, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΌΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π»ΡΠΊΠ΅ ΠΠΊΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΡ ΡΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π»ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°. ΠΠ·Π³ΡΠ±ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 1291, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄ΡΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠΏΠ½Π΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠΏΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, Π’Π°ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ»ΠΈΡ Ρ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ·ΡΠ°Π΅Π»Ρ. ΠΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠ΅Π½ΠΎ Ρ ΠΠΈΠΌΠ°ΡΠΎΠ» Π½Π° ΠΠΈΠΏΡΡ,[53] Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°Π»ΠΈ Π΄Π° ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ΅ Π³Π°ΡΠ½ΠΈΠ·ΠΎΠ½ Π½Π° ΠΌΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΎΡΡΡΠ²Ρ ΠΡΠ°Π΄ΠΎΡ, Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΠ· ΠΎΠ±Π°Π»Ρ Π’Π°ΡΡΡΡΠ°. ΠΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΠ° Π°Π½Π³Π°ΠΆΠΎΠ²Π°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠΎΡΠ΄ΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ° ΠΠΎΠ½Π³ΠΎΠ»ΠΈΠΌΠ°,[54] ΠΏΡΡΠ΅ΠΌ Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ½Π²Π°Π·ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΠ°Π΄ΠΎΡ. Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ ΠΎΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»ΠΈ 1302. ΠΈΠ»ΠΈ 1303. ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΠΌΠ΅Π»ΡΡΠΊΠ΅ ΠΎΠΏΡΠ°Π΄Π΅ ΠΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°. Π‘Π° Π³ΡΠ±ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΡΡΡΠ²Π°, ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ Ρ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ.[10][55] Π‘Π° Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ΅Π΄Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»Π° ΠΌΠ°ΡΠ΅ Π²Π°ΠΆΠ½Π°, ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΠΎΠΏΠ°Π΄Π°ΡΠΈ. Π‘ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅, ΠΌΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎ, ΡΠ΅Ρ ΡΡ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π΄Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΎΡΠΈΠ½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈ Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠ΄Π½Π΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΠ³ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΠ°.[56] Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈ, ΡΡΠΎΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠ΅ ΠΈ ΠΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΆΠ°Π»ΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠΊΡ ΡΠ°ΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎΡΡ Π½Π° ΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΠΌ Π½ΠΈΠ²ΠΎΡ.[3] Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°Π»ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠΈΠΌΠ°, Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΡΠ°Π½ΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠ΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ°ΠΊΡ ΡΠ° ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΡΠ΅ΠΆΠΎΠΌ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ Π½Π° ΡΠ°ΡΠΌΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ Π²Π»Π°ΡΠ½ΠΈΡΡΠ²Ρ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅Π΄ ΠΊΠ°ΠΎ Π±Π°Π½ΠΊΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ Π»ΠΈΡΠ½Π΅ Π²ΡΠΈΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π Π΅Π΄ ΡΠΎΡ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΊ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ, ΡΡΠΎ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΎ βΠ΄ΡΠΆΠ°Π²ΠΎΠΌ Ρ Π΄ΡΠΆΠ°Π²ΠΈβ β ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ° Π²ΠΎΡΡΠΊΠ°, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π½Ρ ΠΌΠΈΡΠΈΡΡ, ΠΌΠΎΠ³Π»Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΊΡΠΎΠ· ΡΠ²Π΅ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΡΡΠ²ΠΎΠΌ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΊΠ°Π·ΠΈΠ²Π°Π»ΠΈ Π½Π° ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅Ρ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Π’Π΅Π²ΡΠΎΠ½ΡΠΈ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΡΡΡΠΊΠΎΡ[49] ΠΈ Π₯ΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΡΠΈ Π½Π° Π ΠΎΠ΄ΠΎΡΡ.[57] Π₯Π°ΠΏΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΠΏΡΡΠΆΠ±Π΅ ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΡΡΡΠ°ΡΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠ°ΠΏΠ° ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ V, ΡΠ° ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠ΅ΠΌ Ρ ΠΠ²ΠΈΡΠΎΠ½Ρ Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ, ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠΌΠ° 1305. ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΠΠ°ΠΊΡ Π΄Π΅ ΠΠΎΠ»Π΅Ρ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΡ Π₯ΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°Π»Π°ΡΠ° Π€ΡΠ»ΠΊΡ Π΄Π΅ ΠΠΈΠ»Π°ΡΠ΅Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°Π»ΠΈ ΠΎ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠΏΠ°ΡΠ°ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ΅Π΄Π°. ΠΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π½ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½ΠΈΡΡ ΡΡ ΠΈΠ΄Π΅ΡΡ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΡΠΈΠ²ΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΏΠ° ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΡΡΡΠ°ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ±Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΠ° Ρ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΡ 1306. ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°Π»ΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ. ΠΠ΅ ΠΠΎΠ»Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΡΠΈΠ³Π°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 1307, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ ΠΠΈΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»Π°Π³Π°ΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·Π°ΠΊ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ. ΠΠΎΠΊ ΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ°Π»ΠΈ, Π΄Π΅ ΠΠΎΠ»Π΅ ΠΈ ΠΏΠ°ΠΏΠ° ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡ ΠΎ ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π²ΠΈΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΡΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°Ρ ΠΈ ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏ IV ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠΈ. ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΆΠ±Π΅ Π»Π°ΠΆΠ½Π΅, Π°Π»ΠΈ ΠΏΠ°ΠΏΠ° ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΡ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏΡ ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΡΠ΅Π² Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Ρ ΠΈΡΡΡΠ°Π·ΠΈ. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΡΠ°Ρ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ Π±ΠΈΠΎ Ρ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΠ½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΈΡΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ Π³Π»Π°ΡΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡ. ΠΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° Π²ΡΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π½Π° ΡΡΠΊΠ²Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ·Π΅Π»ΠΈ ΠΌΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ΅Π΄Π°, ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠ½ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ²Π°.[58] Π‘Π°ΠΌΠΎΡΡΠ°Π½ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ² Ρ Π’ΠΎΠΌΠ°ΡΡ Ρ ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π»ΠΈΡΠΈ. ΠΠ·Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ 1160. ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΏΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ°, Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄Π° Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²Π°. ΠΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π‘Π²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π±Π°ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ Π£Π½Π΅ΡΠΊΠ° 1983. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[59] Π£ Π·ΠΎΡΡ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΊ, 13. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1307. (Π΄Π°ΡΡΠΌ ΠΏΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎΠΌ ΡΡΡΠ΅Π²Π΅ΡΡΠ° Π½Π° ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΊ 13.)[60][61] ΠΊΡΠ°Ρ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏ IV ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΡΡ Π°ΠΏΡΠ΅ Π΄Π΅ ΠΠΎΠ»Π΅ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ. Π₯Π°ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»ΠΎ ΡΠ° ΡΡΠ°Π·ΠΎΠΌ: βΠΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½, Ρ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΡΠ²Ρ ΠΈΠΌΠ°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ Π²ΡΠ΅ΡΠ΅β (ΡΡΠ°Π½Ρ. Dieu n`est pas content, nous avons des ennemis de la foi dans le Royaume).[62] ΠΠ·Π½ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ²ΡΠ΄ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΠΌΠ°, ΡΠ΅Π³ΡΡΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΡΠ΅Π½ΠΈ Π΄Π° ΠΏΡΡΡΡ Π½Π° ΠΊΡΡΡ, Π½Π΅Π³ΠΈΡΠ°ΡΡ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΡΠ° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΡΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠ±Π΅; ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΆΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈΠ΄ΠΎΠ»Π°, Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΡ.[63] ΠΠ²ΠΈ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΡΡ, ΠΌΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ Π±Π΅Π· ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·Π°.[64] ΠΠΏΠ°ΠΊ, Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΆΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° Π±ΡΠΎΡΠ½Π° Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ½Π° Π΄ΡΠ΅Π»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ΅Π²Π°ΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ°.[65] ΠΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠΏΡΡΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΎΠΏΡΡΠΆΠ±Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΌΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ (ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΌΡΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΈΠΌΠ°), Π° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ°, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΠ΄ΠΎΠΌ, ΠΈΠ·Π°Π·Π²Π°Π»Π° ΡΡ ΡΠΊΠ°Π½Π΄Π°Π» Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ. ΠΠ°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΡΡ ΠΌΠΎΡΠ°Π»ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΠΏΡΡΠ²Π°Π»ΠΈ Π½Π° ΠΊΡΡΡ: βΠΠ°, Π Π°ΡΠΌΠΎΠ½ Π΄Π΅ ΠΠ° Π€Π΅Ρ, 21 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ ΡΡΠ°Ρ, ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΡΡΠΈ ΠΏΡΡΠ° ΠΏΡΡΠ½ΡΠΎ Π½Π° ΠΊΡΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈΠ· ΡΡΡΠ°, Π° Π½Π΅ ΠΈΠ· ΡΡΡΠ°β (ΡΡΠ°Π½Ρ. Moi, Raymond de La FΓ¨re, 21 ans, reconnais que [j`ai] crachΓ© trois fois sur la Croix, mais de bouche et pas de cΕur). Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΆΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΈΠ΄ΠΎΠ»ΠΎΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΠΌΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ°Π²Π°Π»ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Π»ΠΈΠΊ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠ°ΡΠΎΠΌΠ΅Ρ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΡΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½Ρ ΠΎΠ΄ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Ρ Π³Π»Π°Π²Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΡ ΠΎΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ, Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ Π°ΡΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΡΠ°, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π²ΡΠ΅ΡΡΡΡ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΡ Π½Π° Π₯ΡΠ°ΠΌΠΎΠ²ΠΎΡ Π³ΠΎΡΠΈ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΡΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°.[66] ΠΠΎΠ²Π»Π°ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π·Π°Ρ ΡΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ°, ΠΏΠ°ΠΏΠ° ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅ 22. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1307. ΠΈΠ·Π΄Π°ΠΎ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΊΡ Π±ΡΠ»Ρ Pastoralis praeeminentiae, ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΈΠΌ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈ Π½Π°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΡ Π°ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ»ΠΈΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Ρ ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½Ρ.[67] ΠΠ°ΠΏΠ° ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΏΠΎΠ·Π²Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΠ°ΠΏΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠ²ΡΠ΄ΠΈΠ»Π° ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π΅Π²ΠΈΠ½ΠΎΡΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ°, Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΡΡΡΠ΅ ΠΈΠ½ΠΊΠ²ΠΈΠ·ΠΈΡΠΎΡΠ°, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ°. ΠΠ΅ΠΊΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΡΠ°Π½Π΅ Π½Π° ΡΡΡΠ΅ΡΡ, Π°Π»ΠΈ 1310. ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π‘Π°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°Π΄Π±ΠΈΡΠΊΡΠΏΠ° Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏΠ° Π΄Π΅ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΈΡΡΡΠ°Π³Ρ, Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏ ΡΠ΅ Π±Π»ΠΎΠΊΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΈΠ·Π½ΡΡΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ° Π΄Π° Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΡΠΏΠ°Π»ΠΈ Π½Π° Π»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ.[68][69][24] Π£Π· Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠΎ Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΎΡΠΈΠΌ Π°ΠΊΠΎ ΠΏΠ°ΠΏΠ° Π½Π΅ ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΆΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΏΠ°ΠΏΠ° ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΡΠΏΡΡΡΠΈ ΡΠ΅Π΄, ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠΊΠ°Π½Π΄Π°Π» ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π·Π²Π°Π½ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ° ΠΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π±ΠΎΡΡ 1312, ΠΈΠ·Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΠ· ΠΏΠ°ΠΏΡΠΊΠΈΡ Π±ΡΠ»Π°, ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ Vox in excelso, ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π²Π½ΠΎ ΡΠ°ΡΠΏΡΡΡΠ΅Π½ ΡΠ΅Π΄, ΠΈ Ad providam, ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΈΡ Π΄ΠΎΠ±Π°ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° Π₯ΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΡΠΈΠΌΠ°.[70] Π‘ΠΏΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° Π½Π° Π»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈ. Π¨ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ Π²ΠΎΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π°, ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΠΠ°ΠΊ Π΄Π΅ ΠΠΎΠ»Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΠΎ ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΡΡ, ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²ΡΠΊΠ°ΠΎ. ΠΠΎΡΡΠΎΠ° Π΄Π΅ Π¨Π°ΡΠ½Π΅Ρ, ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠΌΠ°Π½Π΄ΠΈΡΠ΅, ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²ΡΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΈΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ Π½Π΅Π²ΠΈΠ½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ±ΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΠΌΠ° Π·Π° ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅Ρ ΠΈ ΠΎΡΡΡΠ΅Π½ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΡΠΏΠ°Π»Π΅ Π½Π° Π»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ 18. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1314. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅ ΠΠΎΠ»Π΅ ΡΠ΅ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΊΠΎΡΠ°Π½ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ°, ΡΡΠ°ΠΆΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° Π²Π΅ΠΆΡ Π½Π° ΡΠ°ΠΊΠ°Π² Π½Π°ΡΠΈΠ½ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΊΠ°ΡΠ΅Π΄ΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡ ΠΠ°ΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠΆΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅.[71] ΠΡΠ΅ΠΌΠ° Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΈΠ· ΠΏΠ»Π°ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ Π²ΠΈΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π³Π° ΠΈ ΠΏΠ°ΠΏΠ° ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏ ΡΡΠΊΠΎΡΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠΎΠ³ΠΎΠΌ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½Π΅ ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Π·Π°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΆΠ΅Π½Π΅ ΡΡ Π½Π° ΠΏΠ΅ΡΠ³Π°ΠΌΠ΅Π½ΡΡ: βΠΠΎΠ³ Π·Π½Π° ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ³ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠΎ ΠΈ Π·Π³ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠΎ. Π£ΡΠΊΠΎΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π½Π°Ρ ΠΎΡΡΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΡΠΌΡΡβ (ΡΡΠ°Π½Ρ. Dieu sait qui a tort et a pΓ©chΓ©. Il va bientot arriver malheur Γ ceux qui nous ont condamnΓ©s Γ mort).[62] ΠΠ°ΠΏΠ° ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΠ½ΡΠΎ ΠΌΡΠ΅ΡΠ΅Ρ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, Π° ΠΊΡΠ°Ρ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π΄Π°ΠΎ Π½Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π»ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[72][Π°][Π±] ΠΡΠ΅ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΡ Π°ΠΏΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΡΠ°Π³ΠΎΠΌ (ΡΠ° ΡΠΊΠΎΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΎΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ), Π°ΠΏΡΠΎΡΠ±ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΡ Ρ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ Π²ΠΎΡΠ½Π΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠ°ΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π΄Π΅ΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π° Π₯ΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΡΠ΅, ΠΎΡΠΈΠΌ Ρ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠΈ, ΠΡΠ°Π³ΠΎΠ½Ρ ΠΈ ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π»ΠΈΡΠΈ.[21] ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π»ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ²Π° Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠ° Π·Π΅ΠΌΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅Π»ΠΈΠ»ΠΈ, Π° ΡΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π΄Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π° Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡ.[76][77] ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π»ΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° Π³ΠΎΠ½ΠΈ ΠΈ ΠΌΡΡΠΈ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π΅, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΡΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅. ΠΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠΌΠ΅, ΠΈΠ· βΠΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈβ Ρ Π Π΅Π΄ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ² ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠ°ΡΠ°Π»Π΅Π»Π½ΠΎΠΌ ΠΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π΄Ρ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠ΅ ΡΡΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅; ΠΎΠ±Π° ΡΠ΅Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ°.[77][78][79][80][81][82][83][84][85] Π¨ΠΈΠ½ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ³Π°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π¨ΠΈΠ½ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ³Π°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π£ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡ Π°ΡΡ ΠΈΠ²ΠΈ ΠΠ°ΡΠ±Π°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π»Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2001. ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΠ»Π° Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΠΊΠ°ΠΎ Π¨ΠΈΠ½ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ³Π°ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ Π΄Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° 17β20. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1309, ΠΎΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΎ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡ ΡΠ°ΡΠ΅Π½Π° Π½Π° ΠΏΠΎΠ³ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΌΡΠ΅ΡΡΡ 1628. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ°ΠΏΠΈΡ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΠΎ ΡΡΡΠ΅ΡΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΏΠ° ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ΅ Π³ΡΠΈΡΠ΅Ρ Π° ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ 1308. ΠΏΡΠΈΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΠ°ΡΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ 1312. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅,[86] ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π¨ΠΈΠ½ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ³Π°ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΎΠ΄ 20. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1308. ΡΠΏΡΡΠ΅Π½ ΠΊΡΠ°ΡΡ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏΡ IV, Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ²ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅Ρ βΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ°ΡΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²ΠΎ Π¦ΡΠΊΠ²Π΅β. ΠΡΡΠ³ΠΈ Π¨ΠΈΠ½ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ³Π°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°,[87][88][89] Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ Π³Π° ΠΡΡΠ΅Π½ ΠΠ°Π»ΡΡ 1693.[90] ΠΈ ΠΡΠ΅Ρ ΠΡΠΏΡΠΈ 1751. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[91] Π’ΡΠ΅Π½ΡΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ°Π² Π ΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ³ΠΎΠ½ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° Π±ΠΈΠΎ Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΅Π΄Π°Π½, Π΄Π° Π½ΠΈΡΡΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΡΠ° ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½ΠΎΠΌ, Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΏΠ° ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π½Π° ΡΡΡΡΠΏΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΌΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠΊΠ°Π½Π΄Π°Π»Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΊΡΠ°ΡΠ° Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏΠ° IV, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΎΠ² ΡΠΎΡΠ°ΠΊ.[92][93] ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΠΌΡΠ΅ΡΡΠ° ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ ΡΠ° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ» ΡΡΠΊΠ²Π° Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ. ΠΠ°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΏΠ΅Π»Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠ³ Ρ ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ, Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΌΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. Π£ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π²ΡΠΈΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΡΠΎΡ ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΠΈΠ΄Π» ΠΈ ΠΠ½Π΅Ρ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°, Π΄Π²Π° ΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΈΠ½Π°, ΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½Π° ΡΠ΅ ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ°. Π‘Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΌΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ°, Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ. ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅. ΠΠ½ΠΎΠ³Π° ΠΌΡΠ΅ΡΡΠ° Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Ρ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅Ρ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ», ΡΠ΅Ρ Π²ΠΈΡΠ΅Π²ΡΠ΅ΠΊΠΎΠ²Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ°.[94] ΠΠΏΡ, Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π° Ρ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ ΡΡ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ Π°Π΄Π²ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΡΠΎ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΎ Π΄ΠΎ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΠ΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ» Π±Π°Ρ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ». ΠΠ²Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΈΠ½Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΠΏΠΎΠ·Π²Π°ΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ Π±Π°ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΅Ρ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ» ΠΈ ΠΠΈΠ΄Π» Π’Π΅ΠΌΠΏΠ», Π° ΡΡΠ΅Π»ΠΎΠΊΡΠΏΠ½Π° ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ».[95] ΠΡΠΎΠ±ΠΈΡΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° ΡΠΊΡΡΡΡΡΡ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ΅ βΠ΄Π²Π° Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π° Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡβ, ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΡΡΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²ΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π°, ΠΈ ΠΎΠΊΡΡΠ³Π»Π΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΈΠ·Π°ΡΠ½ΠΈΡΠ°Π½Π΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π½Π° ΡΡΠΊΠ²Ρ ΠΠ°ΡΠΊΡΡΠ΅ΡΠ° Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡ.[96] Π‘Π°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ°ΡΠΏΡΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΠΎΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ 1309. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅; ΡΠ° ΡΡΠ·Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅Π΄Π°, ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈ Π±ΡΠΎΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π Π΅Π΄Ρ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΅ΡΠΈΠΊΠ°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΠΎ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° ΡΠ²ΠΎΡΡΡΠ²Π° 1319, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π»ΠΈΡΠΈ.[97][98] ΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ³ΠΎΠ½Ρ ΠΈ ΠΈΠ·Π½Π΅Π½Π°Π΄Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΏΡΡΡΠ°ΡΡ ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ , Π°Π»ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠΊΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΠΈΡΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅Π·Π΅ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠ½ Π·Π° ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅.[99] ΠΡΠΈΠΌ Π Π΅Π΄Π° Π₯ΡΠΈΡΡΠ°,[97][98] Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ° Π²Π΅Π·Π° ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Π° ΡΠ°Π²Π½ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ°Π»Π° Ρ 18. Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊΡ.[100][101][102][103] ΠΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ Π Π΅Π΄ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ² Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: Π Π΅Π΄ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ² ΠΈ ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π Π΅Π΄Π° Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠΏΡΡΡΠ°ΡΠ° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ°, Π Π΅Π΄ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ² ΡΠ΅ ΡΡΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ 1319. ΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π»ΠΈΡΠΈ.[97][98] Π‘ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΌΠ°ΠΊ Ρ Π’ΠΎΠΌΠ°ΡΡ, Π±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΈ Π·Π°ΠΌΠ°ΠΊ.[97] Π’ΡΠ΅Π·Π²Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Ρ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΡΠΈ: ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΈΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΌΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΡΡΠ΅Π·Π²Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°Π·Π²Π°Π»Π΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ Π Π΅Π΄Ρ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ°, ΡΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΡΠ°Π²ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ βΠΏΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΎ ΠΌΠ»ΠΈΡΠ΅ΠΊΠΎ, Π°Π»ΠΈ ΡΡ Π·Π°ΡΠΎ Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ βΠ²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρβ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² βΡΠΆΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠΎΠΊΠ°β Π°Π»ΠΊΠΎΡ ΠΎΠ»Π°β.[104] ΠΠ°ΡΠ²Π΅ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΈΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠΈΠ»Π° ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΡΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ 19. Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊΡ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π°ΡΠ΅ Π·Π°Π»Π°Π³Π°ΡΠΈ Π·Π° Π°ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅Π½ΡΠΈΡΡ ΠΎΠ΄ Π°Π»ΠΊΠΎΡ ΠΎΠ»Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ Π΄ΡΠΎΠ³Π°; ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΌΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎ ΡΠ°ΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈ Ρ Π‘ΠΊΠ°Π½Π΄ΠΈΠ½Π°Π²ΠΈΡΠΈ.[104][105] Π‘Π°ΠΌΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²ΠΈ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π‘ΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π΄ ΠΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π° Π₯ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π΄ ΡΡΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ 1804. ΠΈ βΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π£Π Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅Π²Π»Π°Π΄ΠΈΠ½Ρ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ (ΠΠΠ) 2001. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β.[106] ΠΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°. ΠΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ ΡΠ΅Π΄Π°, ΠΠ΅ΡΠ½Π°Ρ-Π Π΅ΠΌΠΎΠ½ Π€Π°Π±Ρ-ΠΠ°Π»Π°ΠΏΡΠ°, ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅Π²Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ Π³Π° ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°ΡΠΈ ΡΠ° ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°.[107] Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΈ Π·ΠΈΠ΄Π°ΡΠΈ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ (ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎ Π·ΠΈΠ΄Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ) Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎ Π·ΠΈΠ΄Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠΈΠ»ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»Π΅ ΠΈ ΡΠΈΡΡΠ°Π»Π΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π° Ρ Π±ΡΠΎΡΠ½Π° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ·ΠΈΠ΄Π°ΡΡΠΊΠ° ΡΠΈΡΠ΅Π»Π° Π½Π°ΡΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 18. Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°.[6] Π’ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΡΠ΅ΡΠΈ Ρ Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌ ΠΊΡΡΡΡ ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΠ½Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ΅ΠΎΡΠ³ΠΈΡΠ°; ΠΠ°Π»ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π΄ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Π₯ΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΡΠΈΠΌΠ°; Π° ΠΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°Π»ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π΄ ΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΊΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ΅Π΄. ΠΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΊΠ»Ρ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π·ΠΈΠ΄Π°ΡΡΡΠ²Π°, ΡΠ²ΡΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠ· ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΈΠ· 14. Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π¨ΠΊΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π»ΠΈ Π ΠΎΠ±Π΅ΡΡΡ ΠΡΡΡΡ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ΅Π΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅Π½ΠΎΠΊΠ±Π΅ΡΠ½Ρ. ΠΠ²Ρ ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΡ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ²Π° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ·ΠΈΠ΄Π°ΡΡΠΊΠ° ΡΠΈΡΠ΅Π»Π°[108] ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ° Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·Π°.[109][110] Π‘Π°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½Π° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ Ρ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠΈ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ΠΈ ΡΠ° Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄Π°ΠΌΠ° ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΈ ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π°Π²Π½ΠΈΠ½Π°. ΠΠ»Π°ΡΠΈΠ½Π΅ ΡΡ ΠΊΡΡΠΆΠΈΠ»Π΅ ΡΠ°ΠΊ ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠΈΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΈΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ°. ΠΠ°ΡΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠΈ Π΄ΠΎΠ΄Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅ Ρ 18. Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊΡ, Π° Π΄Π°ΡΠ° ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΡΠ΅Π½Π° ΡΡΠ΅ΠΏΡΠ°Π²Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ° ΡΡ Ρ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΡΠ²Π°Π½Ρ ΠΎ, Π€ΡΠΊΠΎΠΎΠ²ΠΎ ΠΊΠ»Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΈ ΠΠ° ΠΠΈΠ½ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΊΠΎΠ΄,[6] ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎ Π±Π»Π°Π³ΠΎ, ΠΠΎΡΡΠ΅Π΄ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°Ρ ΠΈ ΠΠ½Π΄ΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΠΎΡΠ½Ρ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄ΡΠΈ ΠΊΡΡΡΠ°ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡ ΠΎΠ΄, ΡΠ΅Π»Π΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠ°Π΄ Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ-ΠΈΠ³ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Broken Sword, Deus Ex, Assassin`s Creed ΠΈ Dante`s Inferno.[111] ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° 20. Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°, Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠ°ΠΊΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Π₯ΡΠ°ΠΌΠΎΠ²Π΅ Π³ΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π½Π°Π³Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ²ΠΈΡΠ΅ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π³Π° Π·Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠΌ Π³ΡΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ²ΡΠ΅Π³ΠΎΠΌ[112] ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΎΠΏΡΡΠΆΠ±Π° Π·Π° ΠΈΠ΄ΠΎΠ»ΠΎΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΡΡΠ²ΠΎ (ΠΠ°ΡΠΎΠΌΠ΅Ρ) ΡΡΠ°Π½ΡΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΊΡΡ βΠ²ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β.[113] ΠΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π³ΡΠ°Π»Π° ΡΠ° Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΡΠΈΠΊΡΠΈΡΠΈ 12. Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°; Ρ ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠ°Π»Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠΎΠ½ ΠΡΠ΅Π½Π±Π°Ρ Π° Π²ΠΈΡΠ΅Π·ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡΠ²Π°ΡΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΡΠ²ΠΎ ΠΡΠ°Π»Π° Π½Π°Π·ΠΈΠ² templeisen, ΠΎΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ²ΡΠ΅ΡΠ½Π° ΡΠΈΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° templarii.[114][115] ΠΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΠΈ ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡ Π²Π΅Π·ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π’Π΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΡΠ°Π»ΠΎΠΌ, Π½ΠΈΡΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠ²Π° ΡΠ²ΡΠ΄ΡΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ»Π°ΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ²Ρ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ²ΠΈΡΡ.[116] ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! PoΔeci srpskog profesionalnog nacionalnog pozoriΕ‘ta Petar Marjanovic Petar MarjanoviΔ (Beograd, 18. oktobar 1934 β Beograd, 21. novembar 2020) bio je srpski teatrolog, istoriΔar pozoriΕ‘ta, dramaturg i univerzitetski profesor. MarjanoviΔ je bio dugogodiΕ‘nji profesor Akademije umetnosti u Novom Sadu i Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Petar MarjanoviΔ Petar Marjanovic.tif Petar MarjanoviΔ RoΔenje 18. oktobar 1934. Beograd, Kraljevina Jugoslavija Smrt 21. novembar 2020.β(86 god.) Beograd, Srbija Polje teatrologija Ε kola FiloloΕ‘ki fakultet u Beogradu Institucija Fakultet dramskih umetnosti Nagrade - Δetiri Sterijine nagrade Velika plaketa sa poveljom Univerziteta umetnosti u Bgdu 2003. Lovorov venac PozoriΕ‘nog muzeja Vojvodine 2005. -Zlatna plaketa za ΕΎivotno delo UdruΕΎenja univerzitetskih profesora i nauΔnika Srbije u Novom Sadu 2006. Biografija Obrazovanje i prvi poslovi Njegov otac Dragutin je bio Δinovnik, a majka Smilja, roΔena PopoviΔ iz Novog Sada, bila je sestra operskog pevaΔa Vlade PopoviΔa.[1] Osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju zavrΕ‘io je u Beogradu 1953. godine, a diplomirao je na grupi za jugoslovensku knjiΕΎevnost i srpskohrvatski jezik Filozofskog fakulteta u Beogradu, februara 1959. godine. U toku studija dobio je dve nagrade za knjiΕΎevnu i pozoriΕ‘nu kritiku (Brankovu nagradu Matice srpske 1957. i prvu nagradu na konkursu Ateljea 212 za amatersku pozoriΕ‘nu kritiku 1958. za tekst: Koraci u drugoj sobi Miodraga PavloviΔa).[2] Postdiplomske studije je zavrΕ‘io na FiloloΕ‘kom fakultetu u Beogradu. Magistarsku tezu: Beogradska pozoriΕ‘na kritika u periodu od 1918. do 1932. odbranio je 1966. godine, a 1973. godine brani doktorsku disertaciju pod nazivom: UmetniΔki razvoj Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta u Novom Sadu od 1861. do 1868. Ova disertacija je prva takva studija o Srpskom narodnom pozoriΕ‘tu. Objavljena je u knjizi koja je naiΕ‘la na izuzetno povoljan prijem kod kritike, i to u jugoslovenskim razmerama.[3] PoΔevΕ‘i od 1960. godine, celu deceniju je radio je u novinsko-izdavaΔkim preduzeΔima: Jugoslavija i TuristiΔka Ε‘tampa.[1] U periodu od (1970. do 1975) bio je dramaturg Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta u Novom Sadu. Kao dramaturg SNP zalagao se za izvoΔenje dela savremenih jugoslovenskih, naroΔito lokalnih β novosadskih dramskih pisaca, angaΕΎovanije okrenutih publici, Ε‘to je rezultiralo poveΔanim brojem gledalaca.[1] . Za scenu je: priredio puno odlomaka iz srpske dramske knjiΕΎevnosti 18. i 19. veka: Javlenija i pozorja (1971) i Laza KostiΔ meΔu javom i medβ snom (1991); dramatizovao je (sa Ε½elimirom OreΕ‘koviΔem) prozu Milana Kundere Simpozijum ili o ljubavi (1970), Roman o Londonu MiloΕ‘a Crnjanskog (1987) i OΔevi i oci Slobodana SeleniΔa (1991); adaptirao je za scenu (sa Ε½elimirom OreΕ‘koviΔem) NagraΕΎdenije i nakazanije i Slepi miΕ‘ Joakima VujiΔa (1971) i sa Vladom PopoviΔem saΔinio scensku panoramu Novosadska promenada (1973), izvedenu viΕ‘e od sto puta. Nastavni rad Za docenta Akademije umetnosti u Novom Sadu izabran je 1975. godine. Status vanrednog profesora dobio je 1980, a redovnog 1985. godine za predmet Istorija jugoslovenske drame i pozoriΕ‘ta. Na Dramskom odseku Akademije predavao je Uvod u teatrologiju. Redovni profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu postao je 1992. godine Ε‘to je ostao do penzionisanja 2001. Tu je predavao: Istoriju jugoslovenskog pozoriΕ‘ta i drame na drugom stepenu studija i Uvod u teatrologiju na magistarskim studijama. Na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu bio je Ε‘ef Katedre za teoriju i istoriju, glavni urednik Zbornika radova FDU 1997/98. i nosilac nauΔnog projekta TeatroloΕ‘ka i filmoloΕ‘ka istraΕΎivanja. Kao profesor emeritus nastavio je da predaje Uvod u teratrologiju na FDU u Beogradu do 2009. godine i Istoriju jugoslovenske drame i pozoriΕ‘ta na Akademiji umetnosti u Novom Sadu do 2004. godine. Na Interdisciplinarnim magistarskim studijama Univerziteta u Beogradu (Grupa za viΕ‘emedijsku umetnost) kao gost je predavao Osnove razliΔitih umetnosti (pozoriΕ‘te) 2003/04. i 2005/06, a na Akademiji umetnosti u Tuzli postdiplomcima Uvod: u teatrologiju 2006. i 2009.[2] Korice MarjanoviΔeve knjige Radovi i Δlanci Prve knjiΕΎevne radove objavio je joΕ‘ kao student 1954. godine, a prve napise sa pozoriΕ‘nim temama u novosadskom Δasopisu za pitanja scenske umetnosti: NaΕ‘a scena 1958. godine. Sveukupno je objavio viΕ‘e od tri stotine studija, rasprava, ogleda, pozoriΕ‘nih kritika, feljtona i Δlanaka u listovima i Δasopisima: Savremenik, Zborniku Matice srpske za scenske umetnosti i muziku, Delo, Letopis Matice srpske, KnjiΕΎevne novine, Scena, Prolog, PozoriΕ‘te (Tuzla), Teatron, Politika, Teatar (Moskva), Dialog (VarΕ‘ava) i drugim domaΔim i stranim listovima i Δasopisima.[3] U listu Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta PozoriΕ‘te, u periodu od 1969. do 1976. godine objavio je oko Ε‘ezdeset zapaΕΎenih priloga sa tematikom iz ΕΎivota i rada Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta. Ε taviΕ‘e, dok je bio dramaturg Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta, bio je u redakciji ovog lista, a saradnju sa ovom kuΔom nastavio je i kasnije kao Δlan IzdavaΔkog saveta i kao pisac recenzija za knjige u izdanju SNP [2] Odgovorni urednik Δasopisa Sterijinog pozorja Scena bio je od 1970. do 1974. godine, a njen glavni urednik od 1975. do 1990. godine. PozoriΕ‘ni kritiΔar Politike bio je od 1980 do 1982. godine.[3] Autorski i prireΔivaΔki rad Autorske knjige: PozoriΕ‘ne teme (1968), UmetniΔki razvoj Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta 1861 β 1868 (1974), OΔima dramaturga (1979), Jugoslovenski dramski pisci HH veka (1985), Novosadska pozoriΕ‘na reΕΎija 1945 β 1974 (1991), Crnjanski i pozoriΕ‘te (1995), Srpski dramski pisci HH stoleΔa (1997, drugo dopunjeno izdanje 2000) i PozoriΕ‘te ili usud prolaznosti (2001). Zajedno sa BoΕΎidarom KovaΔekom, DuΕ‘anom MihailoviΔem i DuΕ‘anom Rnjakom, objavio je knjigu O teatarskom delu Joakima VujiΔa (1988). Korice MarjanoviΔeve knjige Priredio za Ε‘tampu: Anthology of Works by Twentieth Century Yugoslav Playwrights (selected and commented), I (1984), II (1985), Posrbe, Srpska knjiΕΎevnost β Drama (1987), Komedije i narodni komadi HIH veka, Srpska knjiΕΎevnost β Drama (1987), PozoriΕ‘te i vlast u Jugoslaviji (1944 β 1990) β βdruga strana medaljeβ β obraΔuni i zabrane (1990) i Stevan Ε alajiΔ (2001). Saradnik pri projektima enciklopedija Sedamnaest njegovih tekstova o juΕΎnoslovenskom pozoriΕ‘tu i drami nalazi se u: Dictionnaire encyclopedique du theatre (Larousse, Paris 1998) i opseΕΎan tekst o pozoriΕ‘tu i drami u Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora) nalazi se u The World Encyclopedia of Contemporary Theatre (Routledge, London β New York, 1994). U Istoriji srpske kulture autor je teksta PozoriΕ‘te (izdanje postoji na srpskom 1994, ΔeΕ‘kom 1995. i dva izdanja su na engleskom jeziku iz 1995. i 1999). Tekstovi su mu objavljivani u Francuskoj, Engleskoj, Italiji, Kanadi, Sjedinjenim AmeriΔkim DrΕΎavama, Rusiji, Poljskoj, Rumuniji, ΔeΕ‘koj i u svim bivΕ‘im jugoslovenskim republikama i regionu.[3] Stil Pristup Petra MarjanoviΔa teatroloΕ‘kim istraΕΎivanjima kao i pisanje ogleda i nauΔnih radova bilo je sasvim originalno i drugaΔije od dotadaΕ‘njih autora. Naime, uz veliku studioznost i dobru informisanost, putem nedvosmislenog, jasnog stila i izraza, nauku o knjiΕΎevnim delima provlaΔi kroz prizmu teatrologije, odnosno, polaziΕ‘te njegove analize jeste pogled na dramu koja nije samo knjiΕΎevni rod, veΔ je sagledava kroz scenska svojstava samog dela.[1] Nagrade Δetiri Sterijine nagrade; Nagrada za naroΔite zasluge β za dugogodiΕ‘nji ureΔivaΔki rad u Δasopisu Scena 1991; Za knjigu: Srpski dramski pisci XX stoleΔa (Matica srpska, Fakultet dramskih umetnosti Beograd, Akademija umetnosti Novi Sad, 1997); Za knjigu ogleda: PozoriΕ‘te ili usud prolaznosti / Studije i ogledi iz teatrologije (FDU Beograd, Institut za pozoriΕ‘te, film, radio i televiziju i Muzej pozoriΕ‘ne umetnosti Srbije, Beograd 2001); Za knjigu: PoΔeci srpskog profesionalnog nacionalnog pozoriΕ‘ta (PozoriΕ‘ni muzej Vojvodine, Novi Sad 2009).[4] Velika plaketa sa poveljom Univerziteta umetnosti u Beogradu 2003, Lovorov venac PozoriΕ‘nog muzeja Vojvodine 2005, Zlatna plaketa za ΕΎivotno delo UdruΕΎenja univerzitetskih profesora i nauΔnika Srbije u Novom Sadu 2006.[2] Na dodeli Lovorovog venca, nagradi koju mu je dodelio PozoriΕ‘ni muzej Vojvodine, kao obrazloΕΎenje za dodelu, o laureatu je reΔeno sledeΔe: `Veliki poznavalac prirode i suΕ‘tine pozoriΕ‘ta, on je u svom teatroloΕ‘kom delanju uvek teΕΎio nauΔnoj istini i bio savestan i pouzdan istraΕΎivaΔ, analitiΔar i kritiΔar proΕ‘losti i danaΕ‘njeg trenutka srpskog pozoriΕ‘ta. Njegov rad odlikuju nauΔna zasnovanost, studioznost i preciznost, iskustvena mudrost, istinoljubivost, Δistota jeziΔkog izraza, jednostavnost, jasnost i preciznost u izlaganju.`