Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
101-125 od 298 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Proročki roman o revolucionarnom fanatizmu Ti zli dusi što su izišli iz bolesnika i ušli u svinje, to su sve gnojne rane, sav trulež, sva nečistoća, svi zli dusi i svi đavolčići koji su se namnožili u našem velikom i dragom bolesniku, u našoj Rusiji, vekovima, vekovima!… Ali velika misao i velika volja blagosloviće je sa nebesa, kao i onog bezumnika opsednutog zlim duhom, i izići će svi ti zli dusi, sva nečistoća, sva gadost koja se na površini zagnojila… i sami će moliti da uđu u svinje.
Iz vazduha Bosna izgleda onakva kakva bi bila samo da nije nas. Odozgo se ne vidi zlo koje gamiže po zemlji, već samo njena nevina i na mahove divlja ljepota. Odricanje je zapravo potvrđivanje da odlaziš od nekoga ili od nečega da bi sačuvao ono dobro u sebi i da bi drugoga ili drugo sačuvao od sebe. Te sam večeri shvatio da će i moj zavičaj, i planina, i potoci, i šume, i proplanci, kao i lice moje majke, odsad za mene biti uspomena. Sve iz mog zavičaja postaće uspomena i to ne samo zato što idem u manastir, već i zbog toga što ne znam hoću li ikad više moći tamo da kročim.
Književnik u egzilu, večiti izbeglica, Semezdin Mehmedinović se 2019. godine, posle više od dve decenije života u Sjedinjenim Američkim Državama, vratio u Sarajevo i napisao svoju prvu povratničku knjigu. „Svaka je prošlost beskonačna“, piše autor u ovoj žanrovski gotovo neodredivoj knjizi koja premošćuje kontinente i razdoblja, u kojoj dotičemo osamdesete godina dvadesetog veka, rat u Sarajevu, putujemo po dalekoj Americi i – vraćamo se u Sarajevo.
Roman delta Kakva je ovo zemlja po kojoj i svetac posrće?! Kakva je ovo zemlja gde svetac ne sme ni na tren da prispe, inače sa njegovog oreola zlato sastrugaše? Kakva je ovo zemlja iz koje se čak i kože odranih životinja trude da pobegnu? Kakva je ovo zemlja u kojoj iguman ne prima ikonu na prenoćište? Kakva je ovo zemlja koja vara namernike, gde se sela premeštaju, napuštena troskišta se smradno puše, ljudi gase zvezde-žežnice?! Kakva je ovo zemlja gde se stena, tvrdi kamen pod mekom, nežnom mahovinom – samo pravi da nikoga neće da ubije?!
Metafora katastrofalnih posledica političkog i moralnog nihilizma Budite sigurni da svi oni koji svoj narod prestaju da razumeju i gube vezu s njim, odmah i u istoj meri gube i veru očeva, postaju ili ateisti ili ravnodušni ljudi. Istinu govorim! To je činjenica čija se tačnost stalno dokazuje. Eto zbog čega smo vi i mi, svi zajedno sada, ili gadni ateisti ili ravnodušan razvratan ološ, i ništa drugo!
Šta je svet, ta ravna ploča po kojoj se nesigurno krećemo dok ne dorastemo dovoljno da sednemo u avion? Ili, šta je svet, ta nerazumljivo lebdeća kugla iznad čije nevidljivo zakrivljene zemljano-vodene površine letimo u avionu, nadajući se da će nas taj izum još jednom rutinski spustiti na zemlju? To jest na ravnu, uredno popločanu površinu piste? Kad čovek ne razmisli ozbiljno, tu se naizgled sve vrti oko nekakve ploče, ponajviše ploče s nečujnom melodijom naše čežnje ili potrebe da ne budemo tu gde jesmo…
„Knjiga priča Milana Ružića forenzička je slika našeg vremena. Ona je svedočanstvo života koji nas polako i sigurno vodi u beznađe ako se ne prizovemo pameti i ne stanemo u odbranu osnovnih vrednosti vekovnog postojanja. Ružić je od onih ljudi koji su od davnina branili zemlju rečima u pričama i knjigama vrednim kao narodne krštenice. Nema velikog i značajnog pisca u srpskoj književnosti koji nije svoj literarni vrh dosegao knjigama priča o nama. Ružić ispisuje svoja neskrivena i iskrena poimanja tradicionalnog sveta sa osećanjem da je svaka reč značajna u odbrani života našeg naroda.“ – Duško Kovačević
Jelena Bačić Alimpić, nagrađivana autorka najčitanijih romana u Srbiji, u knjizi Njegove bele rukavice donosi priču jedne neobične, hrabre i uporne žene i majke koja neće podleći nedaćama, već će se hrabro uhvatiti ukoštac sa životom i istrajati u toj borbi do samog kraja.
Priča o savremenoj alhemiji. Francuski tinejdžer Saša Vinters ne može da umre. Može da se baci s krova, mogu da ga izbodu nožem, čak i pogode metkom, uvek će preživeti. Sve do dana kad će se ispuniti davno zaboravljeno predskazanje. Najgore od svega, njegova smrt će pokrenuti nešto užasno. Nešto nezamislivo smrtonosno. A taj dan se bliži.
Kako da živite dobar život, nasuprot onom što vam se preporučuje. Postoji mnogo stvari za koje nas iskreno „zabole“, ali baš zato moramo da shvatimo koje su nam zaista važne, jasan je autor. Dok je novac prilično bitan, briga o tome šta činimo od svog života daleko je važnija. E, zabole me je otrežnjujući šamar neophodan čitavoj generaciji, kojoj će pomoći da se prizemlji i da vodi sadržajan život.
Velsov klasik o invaziji vanzemaljaca Rat svetova jedan je od najvažnijih romana naučne fantastike i jedno od prvih dela koja su opisala sukob ljudske rase sa vanzemaljskom. Popularnost ovog romana ne jenjava već skoro 125 godina zbog uzbudljive radnje i izuzetno naprednih autorovih razmišljanja koja prevazilaze granice žanra. Priznat kao otac naučne fantastike, uticajan kritičar društva usmeren na budućnost, Herbert Dž. Vels je u svakom pogledu značajna figura svetske kulturne baštine.
Svet voli da veruje u natprirodna bića. A more je upravo najpogodnije boravište za te džinove, prema kojima su zemaljske životinje, slonovi ili nosorozi, pravi kepeci. Ovo pionirsko delo naučne fantastike, u kojem je opisano uzbudljivo podvodno putovanje Nautilusa od Atlantide do Južnog pola, već sto pedeset godina zaokuplja maštu ljubitelja avanturističkih priča.
Misli su joj bile zbrkane, i čak i dok je palila sveće za drage pokojnike, mislila je samo o tome da nekog ne zaboravi, nije mislila ni o kome posebno, ređala je imena kao da su na nekom spisku, molila se paušalno, „daj im, Bože, večni mir“, i onda, mislila je o ručku, o tome kome sve treba da se javi, i o tome koje će želje da zamisli dok bude palila sveće, gore, za žive i za život, za želje, kojih je imala mnogo, toliko mnogo da ih je skupljala po ustima kao rasute perle, da neku slučajno ne izgubi.