Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-4 od 4 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-4 od 4
1-4 od 4 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "perje"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Tag
Knjige
Čik pogodi - čija je ovo šapica? Čitajući ovu zabavnu knjigu, uživaćete u igri pogađanja životinja na osnovu njihovih šapa, šapica, šapetina! Uz pomoć veselih ilustracija, zabavnih pesmica i stranica koje prate oblik šapa, začas ćete utonuti u zagonetnu atmosferu "SKRIVALICE". U ovoj knjizi predstavljene su životinje iz našeg okruženja: mačka: Njeni su jastučići kao od pliša, mekani i nežni. Al' kad spazi miša, il' kad zagusti, kandže ona rado pusti... svinja: Mala je i zdepasta, Papak joj je ime, ova se šapa diči koječime, u roze je obučena, blatom presvučena, pa još hoda na prstima, kao balerina... konj: Pametna je životinja i društvo mu jako prija. trči i pase srećno on, a štala je njegov dom... kokoška: Njene su nožice ispod kožice, imaju noktiće da love crviće. Kad spava- stoji, visine se ne boji... kornjača: Stubaste su i stamene, ali paze kuda gaze: kada krenu, sporo hode, al' daleko one vode... guska: Perje je greje, stopala hladna, razdražljiva je i napadna, otvori kljun, izduži vrat, pa pusti glas čudnovat...
Ediciju "Šape" čine dve edukativne knjige uz pomoć kojih će najmlađa deca otkrivati životinjski svet. Čitajući ove zabavne knjige, uživaće u igri pogađanja životinja na osnovu izgleda njihovih šapa! Uz vesele ilustracije, zabavne pesmice - zagonetke i stranice koje prate oblik šapa deca će učiti o domaćim i divljim životinjama. Izuzetno su pogodne za rukovanje i prelistavanje, jer su napravljene od kartona koji deca ne mogu da pocepaju. Komplet čine knjige "Čija je ovo šapa" i "Čija je ovo šapica". Čija je ovo šapa? U ovoj knjizi predstavljene su divlje životinje: gušter: Te čudesne šape male, čak na plafon dolijale, jagodice poput gume, a kandže mu ko u pume, pa te gleda iz prikrajka, repom mrdne, začas šmugne... žirafa: Dugačke, dugačke, dva metra čak, te negrapne noge u galopu jure kad opasnost tu je... krokodil: Zdepaste ali snažne šape, da brzo idu, one znaju, i dok se u rekama i jezerima brčkaju, one se za žestoke zasede spremaju... lenjivac: On duge i zakrivljene kandže ima, al' ne da napada njima, već da se za drvo dobro zakači i spava dok mu naopačke visi glava. Najsporiji od svih ko je? Da hodaju, njegove se noge boje... slon: Šape stamene popust kula dvorca... Pod njima je jastučić naboran, siv... noj: Ćosave šape bez dlake ima, graciozno i mirno stoji na njima. Al' kad treba da se brani, on kandže strašne pokaže njima: hijenama i lavovima... Čija je ovo šapica? U ovoj knjizi predstavljene su životinje iz našeg okruženja: mačka: Njeni su jastučići kao od pliša, mekani i nežni. Al' kad spazi miša, il' kad zagusti, kandže ona rado pusti... svinja: Mala je i zdepasta, Papak joj je ime, ova se šapa diči koječime, u roze je obučena, blatom presvučena, pa još hoda na prstima, kao balerina... konj: Pametna je životinja i društvo mu jako prija. trči i pase srećno on, a štala je njegov dom... kokoška: Njene su nožice ispod kožice, imaju noktiće da love crviće. Kad spava- stoji, visine se ne boji... kornjača: Stubaste su i stamene, ali paze kuda gaze: kada krenu, sporo hode, al' daleko one vode... guska: Perje je greje, stopala hladna, razdražljiva je i napadna, otvori kljun, izduži vrat, pa pusti glas čudnovat...
Život se okreće, život ti vraća ono što neguješ, ono u čemu grešiš. Vonj blatnjavih algi i gustog peska, mokrog perja. Drevni krater, sad ispunjen vodom – to je jezero u Bračanu, gde se, posle bekstva iz Rima, iskrcala porodica Antonije Kolombo, žene čiji se ponos graniči s tvrdoglavošću, koja se sama stara o nepokretnom mužu i četvoro dece. Antonija je oličenje poštenja, Antonija ne prihvata kompromise, Antonija veruje u opšte dobro, pa ipak želi da se njena ćerka Gaja, u borbi s nedaćama, oslanja samo na sopstvene sposobnosti. Zato je uči: da ne jadikuje, da se svakog dana ukrca u regionalni voz kako bi stigla do škole, da čita knjige, da skriva mobilni telefon u kutiji od cipela, da skače u jezero iako struje vuku na dno. Čini se da taj devojčurak pun pegica saginje glavu; međutim, kad podigne pogled, iz očiju joj blesne mrkli sjaj. Svaki izraz razboritosti survava se u njoj kao za onih noći u kojima juri na motociklu ugašenih farova. Na banalnu bljutavost života, na doživljenu nepravdu, Gaja reaguje neočekivanom nasilnošću, odlučnošću zamuklog božanstva. Dve hiljadite su godine, Gaja i njeni prijatelji odrastaju u svetu udaljenom od velikih političkih i građanskih borbi, blizu je samo kratka priobalna plovidba onog što imaju, ili im je uskraćeno, prvih SMS-ova, nepomične vode jednog bivstvovanja lišenog obzorja. Đulija Kaminito udahnula je život romanu ukotvljenom u stvarnosti, ujedno prožetom radikalnim nemirom, koji od jednog odmerenog teksta svedenog na sopstvenu suštinu, nabusitog i poetičnog, gradi poslednji bedem pred utvarama što se nad njim nadvijaju. Jezero je čarobno ogledalo: na njegovom dnu, zajedno s potopljenim Hristovim jaslama, vidimo mladost, njeno jogunasto suprotstavljanje nezadovoljstvu.
Život se okreće, život ti vraća ono što neguješ, ono u čemu grešiš.Vonj blatnjavih algi i gustog peska, mokrog perja. Drevni krater, sad ispunjen vodom – to je jezero u Bračanu, gde se, posle bekstva iz Rima, iskrcala porodica Antonije Kolombo, žene čiji se ponos graniči s tvrdoglavošću, koja se sama stara o nepokretnom mužu i četvoro dece. Antonija je oličenje poštenja, Antonija ne prihvata kompromise, Antonija veruje u opšte dobro, pa ipak želi da se njena ćerka Gaja, u borbi s nedaćama, oslanja samo na sopstvene sposobnosti. Zato je uči: da ne jadikuje, da se svakog dana ukrca u regionalni voz kako bi stigla do škole, da čita knjige, da skriva mobilni telefon u kutiji od cipela, da skače u jezero iako struje vuku na dno. Čini se da taj devojčurak pun pegica saginje glavu; međutim, kad podigne pogled, iz očiju joj blesne mrkli sjaj.Svaki izraz razboritosti survava se u njoj kao za onih noći u kojima juri na motociklu ugašenih farova. Na banalnu bljutavost života, na doživljenu nepravdu, Gaja reaguje neočekivanom nasilnošću, odlučnošću zamuklog božanstva. Dve hiljadite su godine, Gaja i njeni prijatelji odrastaju u svetu udaljenom od velikih političkih i građanskih borbi, blizu je samo kratka priobalna plovidba onog što imaju, ili im je uskraćeno, prvih SMS-ova, nepomične vode jednog bivstvovanja lišenog obzorja. Đulija Kaminito udahnula je život romanu ukotvljenom u stvarnosti, ujedno prožetom radikalnim nemirom, koji od jednog odmerenog teksta svedenog na sopstvenu suštinu, nabusitog i poetičnog, gradi poslednji bedem pred utvarama što se nad njim nadvijaju. Jezero je čarobno ogledalo: na njegovom dnu, zajedno s potopljenim Hristovim jaslama, vidimo mladost, njeno jogunasto suprotstavljanje nezadovoljstvu.